OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 25 p’sukim (7,12-8,8)

Ovo je najduže čitanje za Minha na šabat, te u ponedjeljak i četvrtak. B’reišit i Ki Tisa imaju duže prve alijot, no u ponedjeljak, četvrtak ili na Minha na šabat ne čitamo čitav odjeljak. Mas’ei bi, u skladu s običajem da se ne prekida usred "putovanja" bio mnogo duži, no mnogi šulovi ne drže se tog minhaga

U kontekstu početnih stihova sedre, riječ ekev znači "u svjetlu…" (dolazi nakon B-žjih riječi). Baal HaTurim iznosi minijaturnu lekciju iz musara na osnovu odabira riječi ekev, koja znači "peta". Peta predstavlja poniznost, time što uvijek slijedi prste i ostatak stopala (i tijela), Budući da ona ne začinje aktivnost, ona nije izložena riziku da postane bahata. Moramo razumjeti da je poniznost važan ključ u tome da slijedimo B-žje riječi. Tako početne riječi ove sedre možda kažu: "Ako ste ponizni i slijedite B-žje zapovijedi, onda…" (To ne znači da mi nikada ne bismo trebali preuzeti inicijativu – no to je druga tema.)

Još jedan osvrt Baal HaTurima:

Ekev numerički iznosi 172 – broj riječi u Aseret HaDibrot (u verziji iz parše Jitro); odatle veza između imena ove sedre i micvot koje su spomenute u prvom pasuku.

Moše Rabenu još jednom naglašava "jednostavnu" nagodbu koju nam nudi HaŠem: Ako se držimo micvot onda će On održati obećanje koje je dao našim precima (aludira se na "male" micvot koje bi čovjek zgazio petom.)

On će nas voljeti, blagosloviti nas, i pobrinuti se da prosperiramo. Mi ćemo biti najviše blagosloveni od svih naroda.

Nakon ovoga, Moše izdaje još jedno od mnogih upozorenja protiv idolopoklonstva. Ne pitajte se kako će biti moguće pobijediti mnoge narode u Zemlji i nemojte imati straha od njih. Čuda kojima su bili svjedoci u Egiptu (i u Midbaru) ponovit će se s drugim narodima.

Osvajanje Erec Jisraela ići će polagano tako da Zemlju ne preplave divlje životinje.

Komentatori postavljaju pitanje nije li B-g, Koji je razdvojio more i učinio nebrojena čuda, mogao osujetiti problem sa životinjama bez da odulji period osvajanja. Oni tumače da je razdoblje od Jeciat Micrajim do ulaska u Zemlju bilo nadnaravno, prepuno čuda – hrana s neba, čudesna vrela vode, odjeća koju nismo prerasli, obuća koju nismo istrošili, te zaštita Oblaka slave. Sve je to demonstriralo poseban B-žji odnos s Njegovim narodom, pomoglo da se u njima razvije posebna vjera u B-ga, no to nije trebao biti njihov način života. Kao što fetus biva zaštićen i prima sve što mu je potrebno za vrijeme trudnoće, a potom izađe u manje savršen, ali "prirodan" svijet, tako će i Izrael uskoro izroniti iz utrobe u kojoj se nalazi da se suoči sa stvarnošću prirodnog svijeta. I stoga dolazi upozorenje u vezi životinja.

Nitko se neće moći oduprijeti Izraelu. Idoli naroda bit će uništeni, i mi nećemo poželjeti njihovih bogatih ukrasa. Zabranjeno je izvlačiti korist od idolskih uresa, čak i ako im se nije klanjalo. Niti smijemo imati išta s idolopoklonstvom, bilo izravno ili neizravno. Ne smijemo stjecati korist od onoga što je posvećeno za idolopoklonstvo.

Sve što nam B-g zapovijeda u Tori u svrhu je života… u Erec Jisraelu.

Ovo je često ponavljana tema Mošeovih riječi novom naraštaju koji uskoro treba prijeći Jordan. Ona naglašava uzajamnu ovisnost i nedjeljivu prirodu tri temeljna događaja koji definiraju Židovski narodIzlazak, Matan Tora i ulazak u Zemlju.

Moše nas potom traži da se sjećamo doživljaja godina lutanja, čuda kao i poteškoća. Bio je to testni period koji je postavio pozornicu za zbiljski život u Erec Jisraelu.

Zemlja bude prekrasno opisana, i nabrojeno je sedam kultura/vrsta.

To daje istaknuto mjesto proizvodima od žitarica (kruhu, pecivu, itd.) u sferi brahot te daje prioritet vinu i pet naročitih plodova voća.

Tora nam zapovijeda da "benšamo" nakon obroka, Hazal su proširili ovo pravilo širokom lepezom brahot koje treba kazivati prije i nakon jela, kojima izražavamo naše štovanje i zahvalnost B-gu za darežljivost Njegovog svijeta. Isto tako učenjaci su pred nas stavili obavezu da kazujemo brahot prije (mnogih) micvot, kao i blagoslove hvale, molbi i priznanja – sve s namjenom da nas učine i održe neprestano svjesnima B-ga i Njegove uloge u Stvaranju i neprestanog održavanja svijeta.

Na temelju riječi zapovijedi da kažemo Birkat HaMazon, mi ne samo da zahvaljujemo B-gu za hranu, što bi se očekivalo, već i za Zemlju. To se navodi u tekstovima Birkat HaMazona i "Al HaMihja" (odn. "brahe me’ein šaloš"). S obzirom da je Birkat HaMazon micva koja je na snazi na svakom mjestu (ne samo u Izraelu), komentari razmatraju značaj spominjanja Zemlje.

Ramban kaže da kada čovjek pogleda unatrag na tlaku u Egiptu, i sjeti se surove pustinje, a sada uživa u blagodati Zemlje Izraelove, to je poseban razlog za zahvalnost B-gu. Čak i u vrijeme egzila ne smije se zanemariti značaj Zemlje (i Tore) za život Židovskog naroda. Da parafraziramo hasidsku interpretaciju retka koji nam zapovijeda da "benšamo": Čovjek može jesti bilo gdje i fizički se nasititi, no da bi bio i duhovno sit – to se događa samo u prirodnom okružju Židova i njegove

Tore – u Erec Jisraelu. Možda baš zato Sefer HaChinuch govori o brahot za učenje Tore u istom kontekstu kao i Birkat HaMazon. "I jest ćeš i nasititi se…" – to govori i o fizičkoj i duhovnoj hrani.

Dublji smisao Rambanovih riječi je da samo u Erec Jisraelu čovjek može biti uistinu ispunjen vršenjem micvot Micvot (brojne) se može držati van Izraela, no u tim okolnostima nedostaje nešto od vitalne važnosti. Moše Rabenu često ponavlja ovu poruku tijekom tih posljednjih tjedana njegova života.

Dok se Židovski narod nalazio u pustinji, Moše Rabenu ih je podučavao da zahvaljuju B-gu za hranu koju imaju – za manu. To je predstavljeno prvom braha Birkat HaMazona. Kada je Jehošua doveo narod u Erec Jisrael, on je potakao drugu braha koja daje do znanja da ima još mnogo toga za što treba zahvaliti B-gu – za Zemlju, Toru, Savez sa HaŠemom. Ovo pridodaje duhovnu dimenziju inače sasvim fizičkom činu jedenja.

Levi – druga alija – 13 p’sukim (8,11-9,3)

Do sada, narod je s vremena na vrijeme iskazivao manjak vjere u B-ga u teškim vremenima (u gladi, žeđi, strahu). U ovom trenutku Moše daje jedno potpuno drugačije upozorenje. Kada će narod ući u Zemlju, s uspjehom poraziti narode koji se u njoj nalaze, i počnu uživati u ratnom plijenu i obilju Zemlje, postoji potencijalna opasnost da se zanemari B-žja uloga u sreći koju uživaju. Moše upozorava: vodite računa da pamtite Onoga koji nas je izveo iz Egipta i prehranio nas u pustinji. Nemojte govoriti: vidi što sam postigao svojom vlastitom silom. Uvijek pamtite da je B-g onaj koji neprestano drži svoje obećanje dano našim precima. Znajte da će odvraćanje od B-ga prema idolopoklonstvu rezultirati uništenjem, kao što je bilo s drugim narodima. Bez obzira na moć naroda s kojima ćemo se sada suočiti, imajte pouzdanje da će nas B-g odvesti do pobjede.

Zapazite da u početnoj molitvi za Roš hodeš dva puta molimo za život s jir’at Šamajim. Jedno od objašnjenja je da nakon što smo zatražili da budemo prožeti primjerenim nebeskim strahom, mi molimo za bogatstvo i čast. Kada ta molitva bude uslišana, mi moramo zatražiti drugačiji, snažniji jir’at Šamajim.

Primijetite da su riječi koje Moše upotrebljava da opiše narode s kojima ćemo se suočiti u Erec Jisraelu, vrlo slične riječima koje su koristili meraglim kada su digli paniku među narodom svojim zlim izvještajem o Zemlji. Moše ih ne zavarava u vezi poteškoća koje ih očekuju. On umjesto toga usađuje narodu pouzdanje koje će proizaći iz vjere u B-ga i Njegova obećanja da će ratovati za njih.

Tko zna čega ima deset?! Pasuk koji opisuje Zemlju Izrael kao zemlju sedam vrsta ima deset riječi. Braha za kruh, prvo što se spominje u pasuku, ima 10 riječi. Kada kažemo Hamoci, naših 10 prstiju trebaju biti na kruhu. Kruh stiže na stol putem držanja 10 micvot – Nemoj orati s bikom i magarcem u istom jarmu, ne sadi pomiješane razne vrste sjemenja, ostavi pabirke siromašnima, tako i zaboravljene snopove žita, i uglove polja, ne vezuj usta životinji dok vrši žito, daj kohenu njegovu t’ruma, maaser Leviju, odvoji drugu desetinu, daj halu kohenu.

Ne jednom, Tora nas podsjeća da smo mi naročiti zbog toga što jesmo naročiti. Ako okrenemo leđa posebnosti koja dolazi od držanja Tore i micvot, od toga da idemo B-žjim putem, onda gubimo pravo da se pozovemo na ostale posebnosti, poput toga da smo B-žji izabrani narod. Ako se odvratimo od B-ga, bit ćemo izgubljeni – poput ostalih naroda koji iščezavaju pred tobom i nadalje će iščezavati kada uđete u Erec Jisrael

Š’liši – treća alija – 26 p’sukim (9,429)

Moše potom "sagledava stvari u pravom svjetlu". Ne smijemo misliti da zaslužujemo sve ono što nam B-g daje, nego se moramo sjećati mnogih trenutaka kada smo razgnjevili B-ga u pustinji, pa čak i na Sinaju!

[Neki od onih što broje micve smatraju da je ovaj Zahor dio Torinih 613; Rambam i Hinuh ne. Neki ljudi imaju običaj da kazuju 6 od 10 spomena (postoje različiti popisi) svakodnevno nakon Šaharita.]

Moše sada za narod ponovo navodi poražavajući događaj sa Zlatnim teletom. Kako li je to trebao biti slavan događaj, kada je Moše sišao s prvim Luhot

Moše pripovijeda kako je B-g želio uništiti narod i kako je on (Moše) posredovao za narod i vratio se na goru na dodatnih 40 dana i 40 noći. Čak je i Aharon bio predmet B-žjeg gnjeva. Raši tumači da je B-g bio gnjevan na Aharona jer je "pristao" uz narod i išao s njime do kraja. Ovo implicira da je Aharon ostao bez svojih sinova kao posljedica B-žjeg gnjeva prema njemu. Mošeova molitva za brata samo je djelomično uslišana – Aharonova druga dva sina su ostala na životu. Između ostalog, Moše spominje druga mjesta na kojima je narod razgnjevio B-ga.

Moše kaže narodu da je on razbio Luhot kada je ugledao Zlatno tele.

R’vi’i – četvrta alija - 11 p’sukim (10,1-11)

Moše nastavlja pripovijedati o drugom paru Luhot i Kovčegu koji je načinjen da se u njemu nalaze. On zatim priča o putovanjima s narodom, smrti Aharonovoj, te kako ga je naslijedio njegov sin, Elazar. Moše također priča o posebnoj ulozi koja je dana plemenu Levi kao posljedica (neprimjerenog) ponašanja naroda.

Međusobno suprotstavljanje razbijanja Luhot i Aharonove smrti uči nas nekoliko stvari: Smrt Talmid hahama za nas ima težinu razbijanja Luhot. Kada umre Talmid haham, mi svi postajemo poput ožalošćene rodbine – isto kao kod nacionalnog žalovanja zbog Luhot. Neispravnu Sefer Toru, koja se ne da popraviti treba sahraniti uz Talmid hahama (Baal HaTurim)

Hamiši – peta alija – 20 p’sukim (10,12-11,9)

"A sada, narode Izraela, što B-g želi od tebe? Samo da Ga se bojiš, da ideš Njegovim putevima, da Ga ljubiš, i služiš Mu čitavim svojim srcem i dušom. Da vršiš sve što On zapovijeda – za naše dobro." Moše govori narodu da mada je B-g Gospodar svega, on ima poseban odnos s našim precima i njihovim potomcima (nama). Ne smijemo bit tvrdoglavi, moramo biti dobri, jer B-g je uistinu velik i njega se ne može podmititi. Naloženo nam je da posebno ljubimo preobraćenika – mi znamo kako je to biti stranac među drugima.

Poštujte B-ga, služite Mu, prionite uz Njega (držeći se učenjaka Tore), i zaklinjite se u Njegovo Ime kada naiđe potreba da se zakunete.

S perspektive micvot

Rambam broji zapovijed da se svakodnevno moli kao biblijsku zapovijed, zasnovanu na "i Njemu ćeš služiti" te "i služiti Mu svim srcem svojim", definirajući službu srca kao molitvu. Rambam dijeli biblijske i rabinske aspekte molitve – gotovo svaka riječ B-gu tijekom dana činila bi ispunjenje zakona Tore, dok su točno određeni tekstovi, učestalost i vrijeme zahtjevi učenjaka.

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Ramban smatra da je molitva rabinska micva i da je "služiti Mu" opći, sveobuhvatni podsjetnik "da vršimo micvot kako treba". Ramban prihvaća ideju da su p’sukim Tore nadahnule učenjake da postave obavezu molitve.

Na prvi pogled, čini se kako je problem to što u Tori nema konkretne zapovijedi "Molit ćeš" (ili riječi u tom smislu). Korištenje indirektnog načina – služite Mu, služite Mu svim svojim srcem, a to je služba srca, molitva – vodi do drugačijeg gledanja na to što je konkretno ovdje zapovijeđeno. Ako razmislite o tome, služite mu svim srcem svojim najbolji je način da nam se zapovijedi molitva, zato što nam jasno kaže visinu ranga u koji je smještena kavana za vrijeme molitve. Naravno, sve micvot treba vršiti s primjerenom nakanom, mislima i osjećajima. No, ukoliko netko zakaže u području kavana, većina micvot ipak su prihvaćene i na takav način. Kod molitve, kavana je glavna stvar, a ne tek komponenta micve. To je konkretno tako zato što nam Tora nije zapovijedila da se molimo, već da služimo B-gu svim svojim srcem.

On je naš B-g i On je oblikovao silan narod od obitelji sa 70 duša. Ljubite Ga i vršite Njegove micvot (vršite njegove micvot iz ljubavi prema Njemu). Učite pouke Židovske povijesti – čuda i velebnih djela Izlaska, prelaska mora, i kazne Datana i Avirama (ovdje izdvojenih zbog njihove drske, neoprostive uvrede za Erec Jisrael, nasuprot Korahu kojemu je Moše mogao oprostiti). Još jednom, Moše ističe da je svrha micvot i primjereno okruženje za Toru Erec

Jisrael. Rabinska "preporuka" da kazujemo 100 brahot na dan bila je potaknuta početnim riječima pasuka u Hamiši – …Što (mem-he) B-g traži od vas… Neki tu vide igru riječi kod ma i čitaju ga s alefom u sredini – mei’a (100). Baal HaTurim ukazuje na at-baš g’matriju riječi ma Memu u at-baš pridružen je jud (10). Heu odgovara cadi (90). Zajedno, 100. Nadalje, BHT citira Gemaru koja ukazuje da u pasuku ima 100 slova. [Ako prebrojite, nabrojat ćete 99, kao što sam ja dobio. +/- 1 čini se da nikada ne smeta Baal HaTurimu). Tada BHT dodaje da riječ mimha također ima zbroj 100. Problem je u tome, da pasuk o kojem govorimo nema riječi mimha, već riječ mei’imah (čiji je zbroj 170). U pomoć dolazi Miha 6,8. To je analogni pasuk koji pita što B-g traži (doreš) od nas. Možda je BHT govorio o tom pasuku u vezi drugih 100. Bilo kako bilo, postoji tradicija da se kaže 100 brahot na dan.

Šiši – šesta alija – 12 p’sukim (11,10-21)

Zemlja u koju će narod sada ući, zemlja je koja "polaže račune B-gu" na očite (i manje očite) načine. B-g postavlja zahtjeve pred nju i one koji će je uskoro nastanjivati (nas). Sedra završava ponavljanjem "pogodbe" kojem je započela sedra (Ovaj odlomak je drugi dio Šma.)

Ako držimo micvot imat ćemo obilje kiše i obilan urod; ako ne, onda....

"I služit ćeš mu svim srcem svojim" (u smislu molitve) nakon čega slijedi B-žje obećanje o obilnoj kiši –odavdje učimo da uključimo spominjanje B-ga kao onoga koji daje kišu i zatražimo kišu (u odgovarajuće godišnje doba) u Amida

Obećanje o "travi na tvom polju za tvoje govedo i jest ćeš i nasiti ćeš se" ishodište je pravila da čovjek nahrani svoje životinje prije nego li nahrani sebe. To se prvenstveno odnosi na domaće životinje, no čak i nahraniti ribicu u akvariju ili dati jelo mački koja dolazi na tvoja vrata prije nego li sjedneš na doručak, ispunjenje je ove zamisli (i pouka drugima).

T’filin, učenje Tore, i mezuza ponovo su spomenute vezano uz micvot i dug život u Zemlji. Ovaj drugi odlomak Šma jedan je od dva odlomka u mezuzi i jedan od četiri odsječaka u t’filinu

B-g obećava blagotvornu kišu i obilan prinos, no također "zapovijeda" v’asafta d’ganeha… Rambam iz toga (a i sa drugih mjesta) uči da čovjek mora raditi, obrađivati (saditi, orati, itd.) čak i ako to znači oduzimati vrijeme od učenja Tore. Rambam smatra onoga tko uči Toru i izdržava se od cedaka da (blago rečeno) čini pogrešnu stvar.

Š’vi’i – sedma alija – 3 p’sukim (11,22-25)

Još jednom se ponavlja "nagodba" s kojom sedra započinje, sada ovdje na kraju – Ako ćemo držati sve micvot, potaknuti ljubavlju prema B-gu, ako ćemo ići njegovim putem (vršeći djela milosrđa) i prionemo uz Njega… onda ćemo pobijediti narode moćnije od nas samih. Sedra završava s obećanjem o uspješnom osvajanju Zemlje – ako se držimo svog dijela nagodbe.

Rabbi Jack Abramowitz: