5-03 - Divrej Tora - Ekev 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 47 Broj 47

http://twitter.com/DivrejTora

Parša Ekev govori o posebnoj micvi da se voli obraćenike. Obraćenici imaju poseban status u židovskom životu, budući da su učinili herojski čin napuštanja svog poznatog okruženja i povjerili svoju sudbinu židovskom narodu.

Mnogi od naših najvećih predaka - Abraham, Sara, Rebeka, Rahel - svi su bili obraćenici! Također i veliki talmudski mudraci Šemaja i Avtalijon bili su obraćenici. Kao i Onkelos, koji je napisao aramejski prijevod koji je tiskan u gotovo svakoj hebrejskoj Bibliji.

Pa zašto Tora od nas zahtijeva da budemo posebno ljubazni prema obraćenicima?

Komentatori objašnjavaju da onaj tko je rođen kao Židov ima rođake koji će ga braniti; obraćenik ih nema i to ga čini posebno ranjivim.

Na dubljoj razini, sam B-g izravno štiti obraćenika. Zato ova parša kaže volite obraćenika "jer ste bili stranci u zemlji egipatskoj." Kao što je Svemogući čuvao nas i izbavio nas u Egiptu, tako B-g brani i obraćenika.■

Zagreb, šabat 24. kolovoza 2024. - 20. ava 5784.

Paraša Ekev

divrejtora@gmail.com

(Dvarim 7,12-11,25)

Moše nastavlja sa završnim obraćanjem djeci Izraelovoj i obećaje im da će, budu li izvršavali zapovijedi (micvot)

Tore, razvijati se i napredovati u zemlji koju će osvojiti i nastaniti u skladu s obećanjem koje je B-g dao njihovim praocima.

Moše predbacuje neuspjehe prvom naraštaju naroda, podsjeća ih na klanjanje Zlatnom teletu, Korahovu pobunu, grijeh špijuna, na to kako su kod Tavere, Mase i Kivrot Hata'ave izazvali B-žju ljutnju: "Bunili ste se protiv B-ga, "kazao im je, "od kad vas znam." Govori i o tome kako im B-g prašta grijehe i o drugim Pločama koje je B-g urezao i dao im jer su se pokajali.

Četrdeset godina provedenih u pustinji, kazuje Moše narodu, kad vas je B-g hranio manom s nebesa, trebale su

vas naučiti da "čovjek ne živi samo od kruha, nego živi od B-žje riječi."

Moše opisuje zemlju u koju će ući kao zemlju "u kojoj teče med i mlijeko," zemlju blagoslovljenu sa "sedam vrsta" (pšenica, ječam, grožđe, šipak, maslina i datula), mjesto koje je žarište B-žje providnosti u Njegovu svijetu. Nalaže im da unište idole bivših gospodara te zemlje i da se dobro čuvaju da se ne uzohole i počnu vjerovati da su "snagom i moći svojih ruku stekli to izobilje."

Ključni dio ove paraše je drugi odlomak Š'ma u kojem se ponavljaju temeljne micvot nabrojane u prvom odlomku Š'ma, a koje opisuju nagrade za izvršavanje B-žjih zapovijedi i štetu (glad i progonstvo) koju će donijeti njihovo neizvršavanje. Služi i kao izvor za molitvene propise. Uključuje i osvrt na uskrsnuće mrtvih u Mesijino doba.■

Prevela Dolores Bettini

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

Kohen – prva alija – 25 p’sukim (7,12-8,8)

Ovo je najduže čitanje za Minha na šabat, te u ponedjeljak i četvrtak. B’reišit i Ki Tisa imaju duže prve alijot, no u ponedjeljak, četvrtak ili na Minha na šabat ne čitamo čitav odjeljak. Mas’ei bi, u skladu s običajem da se ne prekida usred "putovanja" bio mnogo duži, no mnogi šulovi ne drže se tog minhaga

U kontekstu početnih stihova sedre, riječ ekev znači "u svjetlu…" (dolazi nakon B-žjih riječi). Baal HaTurim iznosi minijaturnu lekciju iz musara na osnovu odabira riječi ekev, koja znači "peta". Peta predstavlja poniznost, time što uvijek slijedi prste i ostatak stopala (i tijela), Budući da ona ne začinje aktivnost, ona nije izložena riziku da postane bahata. Moramo razumjeti da je poniznost važan ključ u tome da slijedimo B-žje riječi. Tako početne riječi ove sedre možda kažu: "Ako ste ponizni i slijedite B-žje zapovijedi, onda…" (To ne znači da mi nikada ne bismo trebali preuzeti inicijativu – no to je druga tema.)

Još jedan osvrt Baal HaTurima:

Ekev numerički iznosi 172 – broj riječi u Aseret HaDibrot (u verziji iz parše Jitro); odatle veza između imena ove sedre i micvot koje su spomenute u prvom pasuku.

Moše Rabenu još jednom naglašava "jednostavnu" nagodbu koju nam nudi HaŠem: Ako se držimo micvot onda će On održati obećanje koje je dao našim precima (aludira se na "male" micvot koje bi čovjek zgazio petom).

On će nas voljeti, blagosloviti nas, i pobrinuti se da prosperiramo. Mi ćemo biti najviše blagosloveni od svih naroda.

Nakon ovoga, Moše izdaje još jedno od mnogih upozorenja protiv idolopoklonstva. Ne pitajte se kako će biti moguće pobijediti mnoge narode u Zemlji i nemojte imati straha od njih. Čuda kojima su bili svjedoci u Egiptu (i u Midbaru) ponovit će se s drugim narodima.

Osvajanje Erec Jisraela ići će polagano tako da Zemlju ne preplave divlje životinje.

Komentatori postavljaju pitanje nije li B-g, Koji je razdvojio more i učinio nebrojena čuda, mogao osujetiti problem sa životinjama bez da odulji period osvajanja. Oni tumače da je razdoblje od Jeciat Micrajim do ulaska u Zemlju bilo nadnaravno, prepuno čuda – hrana s neba, čudesna vrela vode, odjeća koju nismo prerasli, obuća koju nismo istrošili, te zaštita Oblaka slave. Sve je to demonstriralo poseban B-žji odnos s Njegovim narodom, pomoglo da se u njima razvije posebna vjera u B-ga, no to nije trebao biti njihov način života. Kao što fetus biva zaštićen i prima sve što mu je potrebno za vrijeme trudnoće, a potom izađe u manje savršen, ali "prirodan" svijet, tako će i Izrael uskoro izroniti iz utrobe u kojoj se nalazi da se suoči

sa stvarnošću prirodnog svijeta. I stoga dolazi upozorenje u vezi životinja.

Nitko se neće moći oduprijeti Izraelu. Idoli naroda bit će uništeni, i mi nećemo poželjeti njihovih bogatih ukrasa. Zabranjeno je izvlačiti korist od idolskih uresa, čak i ako im se nije klanjalo. Niti smijemo imati išta s idolopoklonstvom, bilo izravno ili neizravno. Ne smijemo stjecati korist od onoga što je posvećeno za idolopoklonstvo.

Sve što nam B-g zapovijeda u Tori u svrhu je života… u Erec Jisraelu.

Ovo je često ponavljana tema Mošeovih riječi novom naraštaju koji uskoro treba prijeći Jordan. Ona naglašava uzajamnu ovisnost i nedjeljivu prirodu tri temeljna događaja koji definiraju Židovski narod - Izlazak, Matan Tora i ulazak u Zemlju.

Moše nas potom traži da se sjećamo doživljaja godina lutanja, čuda kao i poteškoća. Bio je to testni period koji je pripremio teren za zbiljski život u Erec Jisraelu

Zemlja bude prekrasno opisana, i nabrojeno je sedam kultura/vrsta.

To daje istaknuto mjesto proizvodima od žitarica (kruhu, pecivu, itd.) u sferi brahot te daje prioritet vinu i pet naročitih plodova voća.

Tora nam zapovijeda da "benšamo" nakon obroka, Hazal su proširili ovo pravilo širokom lepezom brahot koje treba kazivati prije i nakon jela, kojima izražavamo naše štovanje i zahvalnost B-gu za darežljivost Njegovog svijeta. Isto tako učenjaci su pred nas stavili obavezu

s

da kazujemo brahot prije (mnogih) micvot, kao i blagoslove hvale, molbe i priznanja – sve s namjenom da nas učine i održe neprestano svjesnima B-ga i Njegove uloge u Stvaranju i neprestanog održavanja svijeta.

Na temelju riječi zapovijedi da kažemo Birkat HaMazon, mi ne samo da zahvaljujemo B-gu za hranu, što bi se očekivalo, već i za Zemlju. To se navodi u tekstovima Birkat HaMazona i "Al HaMihja" (odn. "brahe me’ein šaloš"). S obzirom da je Birkat HaMazon micva koja je na snazi na svakom mjestu (ne samo u Izraelu), komentari razmatraju značaj spominjanja Zemlje.

Ramban kaže da kada čovjek pogleda unatrag na tlaku u Egiptu, i sjeti se surove pustinje, a sada uživa u blagodati Zemlje Izraelove, to je poseban razlog za zahvalnost B-gu. Čak i u vrijeme egzila ne smije se zanemariti značaj Zemlje (i Tore) za život Židovskog naroda. Da parafraziramo hasidsku interpretaciju retka koji nam zapovijeda da "benšamo": Čovjek može jesti bilo gdje i fizički se nasititi, no da bi bio i duhovno sit – to se događa samo u prirodnom okružju Židova i njegove Tore – u Erec Jisraelu. Možda baš zato Sefer HaChinuch govori o brahot za učenje Tore u istom kontekstu kao i Birkat HaMazon. "I jest ćeš i nasititi se…" – to govori i o fizičkoj i duhovnoj hrani.

Dublji smisao Rambanovih riječi je da samo u Erec Jisraelu čovjek može biti uistinu ispunjen vršenjem micvot Micvot (brojne) se može držati van Izraela, no u tim okolnostima nedostaje nešto od vitalne važnosti.

Moše Rabenu često ponavlja ovu poruku tijekom tih posljednjih tjedana njegova života.

Dok se Židovski narod nalazio u pustinji, Moše Rabenu ih je podučavao da zahvaljuju B-gu za hranu koju imaju – za manu. To je predstavljeno prvom brahom Birkat HaMazona. Kada je Jehošua doveo narod u Erec Jisrael, on je potaknuo drugu brahu koja daje do znanja da ima još mnogo toga za što treba zahvaliti B-gu – za Zemlju, Toru, Savez sa HaŠemom. Ovo pridodaje duhovnu dimenziju inače sasvim fizičkom činu jedenja.

Levi – druga alija – 13 p’sukim (8,11-9,3)

Do sada, narod je s vremena na vrijeme, u teškim situacijama (u gladi, žeđi, strahu), iskazivao manjak vjere u B-ga. U ovom trenutku Moše daje jedno potpuno drugačije upozorenje. Kad će narod ući u Zemlju, s uspjehom poraziti narode koji se u njoj nalaze, i počne uživati u ratnom plijenu i obilju Zemlje, postoji potencijalna opasnost da se zanemari B-žja uloga u sreći koju uživaju. Moše upozorava: vodite računa da pamtite Onoga koji nas je izveo iz Egipta i prehranio nas u pustinji. Nemojte govoriti: vidi što sam postigao svojom vlastitom silom. Uvijek pamtite da je B-g onaj koji neprestano drži svoje obećanje dano našim precima. Znajte da će odvra-

ćanje od B-ga prema idolopoklonstvu rezultirati uništenjem, kao što je bilo s drugim narodima. Bez obzira na moć naroda s kojima ćemo se sada suočiti, imajte pouzdanje da će nas B-g odvesti do pobjede.

Zapazite da u početnoj molitvi za Roš hodeš dva puta molimo za život s jir’at Šamajim. Jedno od objašnjenja je da nakon što smo zatražili da budemo prožeti primjerenim nebeskim strahom, mi molimo za bogatstvo i čast. Kada ta molitva bude uslišana, mi moramo zatražiti drugačiji, snažniji jir’at Šamajim

Primijetite da su riječi koje Moše upotrebljava da opiše narode s kojima ćemo se suočiti u Erec Jisraelu, vrlo slične riječima koje su koristili meraglim kada su digli paniku među narodom svojim zlim izvještajem o Zemlji. Moše ih ne zavarava u vezi poteškoća koje ih očekuju. On umjesto toga usađuje narodu pouzdanje koje će proizaći iz vjere u B-ga i Njegova obećanja da će On ratovati za njih.

Tko zna čega ima deset?! Pasuk koji opisuje Zemlju Izrael kao zemlju sedam vrsta ima deset riječi. Braha za kruh, prvo što se spominje u pasuku, ima 10 riječi. Kada kažemo Hamoci, naših 10 prstiju trebaju biti na kruhu. Kruh stiže na stol putem držanja 10 micvot – Nemoj orati s bikom i magarcem u istom jarmu, ne sadi pomiješane razne vrste sjemenja, ostavi pabirke siromašnima, tako i zaboravljene snopove žita, i uglove polja, ne vezuj usta životinji dok vrši žito, daj kohenu njegovu t’ruma, maaser Leviju, odvoji drugu desetinu, daj halu kohenu.

(nastavak

2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Ne jednom, Tora nas podsjeća da smo mi naročiti zbog toga što jesmo naročiti. Ako okrenemo leđa posebnosti koja dolazi od držanja Tore i micvot, od toga da idemo B-žjim putem, onda gubimo pravo da se pozovemo na ostale posebnosti, poput toga da smo B-žji izabrani narod. Ako se odvratimo od B-ga, bit ćemo izgubljeni – poput ostalih naroda koji iščezavaju pred tobom i nadalje će iščezavati kada uđete u Erec Jisrael

Š’liši – treća alija – 26 p’sukim (9,429)

Moše potom "sagledava stvari u pravom svjetlu". Ne smijemo misliti da zaslužujemo sve ono što nam B-g daje, nego se moramo sjećati mnogih trenutaka kada smo razgnjevili B-ga u pustinji, pa čak i na Sinaju!

[Neki od onih što broje micve smatraju da je ovaj Zahor dio Torinih 613; Rambam i Hinuh ne. Neki ljudi imaju običaj da kazuju 6 od 10 spomena (postoje različiti popisi) svakodnevno nakon Šaharita.]

Moše sada za narod ponovo navodi poražavajući događaj sa Zlatnim teletom. Kako li je to trebao biti slavan događaj, kada je Moše sišao s prvim Luhot.

Moše pripovijeda kako je B-g želio

uništiti narod i kako je on (Moše) posredovao za narod i vratio se na goru na dodatnih 40 dana i 40 noći. Čak je i Aharon bio predmet B-žjeg gnjeva. Raši tumači da je B-g bio gnjevan na Aharona jer je "pristao" uz narod i išao s njime do kraja. Ovo implicira da je Aharon ostao bez svojih sinova kao posljedica B-žjeg gnjeva prema njemu. Mošeova molitva za brata samo je djelomično uslišana – Aharonova druga dva sina ostala su na životu. Između ostalog, Moše spominje druga mjesta na kojima je narod razgnjevio B-ga.

Moše kaže narodu da je on razbio Luhot kada je ugledao Zlatno tele.

R’vi’i – četvrta alija - 11 p’sukim (10,1-11)

Moše nastavlja pripovijedati o drugom paru Luhot i Kovčegu koji je načinjen da se u njemu nalaze. On zatim priča o putovanjima s narodom, smrti Aharonovoj, te kako ga je naslijedio njegov sin, Elazar. Moše također priča o posebnoj ulozi koja je dana plemenu Levi kao posljedica (neprimjerenog) ponašanja naroda.

Međusobno suprotstavljanje razbijanja Luhot i Aharonove smrti uči nas nekoliko stvari: Smrt Talmid ha-

hama za nas ima težinu razbijanja Luhot. Kada umre Talmid haham, mi svi postajemo poput ožalošćene rodbine – isto kao kod nacionalnog žalovanja zbog Luhot. Neispravnu Sefer Toru, koja se ne da popraviti treba sahraniti uz Talmid hahama (Baal HaTurim)

Hamiši – peta alija – 20 p’sukim (10,12-11,9)

"A sada, narode Izraela, što B-g želi od tebe? Samo da Ga se bojiš, da ideš Njegovim putevima, da Ga ljubiš, i služiš Mu čitavim svojim srcem i dušom. Da vršiš sve što On zapovijeda – za naše dobro." Moše govori narodu da mada je B-g Gospodar svega, on ima poseban odnos s našim precima i njihovim potomcima (nama). Ne smijemo bit tvrdoglavi, moramo biti dobri, jer B-g je uistinu velik i njega se ne može podmititi. Naloženo nam je da posebno ljubimo preobraćenika – mi znamo kako je to biti stranac među drugima.

Poštujte B-ga, služite Mu, prionite uz Njega (držeći se učenjaka Tore), i zaklinjite se u Njegovo Ime kada naiđe potreba da se zakunete.

S perspektive micvot

Rambam broji zapovijed da se svakodnevno moli kao biblijsku zapovijed, zasnovanu na "i Njemu ćeš služiti" te "i služiti Mu svim srcem svojim", definirajući službu srca kao molitvu. Rambam odvaja biblijske i rabinske aspekte molitve – skoro bilo koja riječ upućena B-gu tijekom dana činila bi ispunjenje zakona Tore, dok su točno određeni tekstovi, učestalost i vrijeme zahtjevi učenjaka.

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

s 4.

Ramban smatra da je molitva rabinska micva i da je "služiti Mu" opći, sveobuhvatni podsjetnik "da vršimo micvot kako treba". Ramban prihvaća ideju da su p’sukim Tore nadahnule učenjake da postave obavezu molitve.

Na prvi pogled, čini se kako je problem to što u Tori nema konkretne zapovijedi "Molit ćeš" (ili riječi u tom smislu). Korištenje indirektnog načina – služite Mu, služite Mu svim svojim srcem, a to je služba srca, molitva – vodi do drugačijeg gledanja na to što je konkretno ovdje zapovijeđeno. Ako razmislite o tome, služite mu svim srcem svojim najbolji je način da nam se zapovijedi molitva, zato što nam jasno kaže visinu ranga u koji je smještena kavana za vrijeme molitve. Naravno, sve micvot treba vršiti s primjerenom nakanom, mislima i osjećajima. No, ukoliko netko zakaže u području kavana, većina micvot ipak su prihvaćene i na takav način. Kod molitve, kavana je glavna stvar, a ne tek komponenta micve. To je konkretno tako zato što nam Tora nije zapovijedila da se molimo, već da služimo B-gu svim svojim srcem.

On je naš B-g i On je oblikovao silan narod od obitelji sa 70 duša. Ljubite Ga i vršite Njegove micvot (vršite njegove micvot iz ljubavi prema Njemu). Učite pouke Židovske povijesti – čuda i velebnih djela Izlaska, prelaska mora, i kazne Datana i Avirama (ovdje izdvojenih zbog njihove drske, neoprostive uvrede za Erec Jisrael, nasuprot Korahu kojemu je Moše mogao oprostiti). Još jednom, Moše ističe da je svrha micvot i primjereno okruženje za Toru Erec

Jisrael. Rabinska "preporuka" da kazujemo 100 brahot na dan bila je potaknuta početnim riječima pasuka u Hamiši – …Što (mem-he) B-g traži od vas… Neki tu vide igru riječi kod ma i čitaju ga s alefom u sredini – mei’a (100). Baal HaTurim ukazuje na at-baš g’matriju riječi ma Memu u at-baš pridružen je jud (10). Heu odgovara cadi (90). Zajedno, 100. Nadalje, BHT citira Gemaru koja ukazuje da u pasuku ima 100 slova. [Ako prebrojite, nabrojat ćete 99, kao što sam ja dobio. +/- 1 čini se da nikada ne smeta Baal HaTurimu). Tada BHT dodaje da riječ mimha također ima zbroj 100. Problem je u tome, da pasuk o kojem govorimo nema riječi mimha, već riječ mei’imah (čiji je zbroj 170). U pomoć dolazi Miha 6,8. To je analogni pasuk koji pita što B-g traži (doreš) od nas. Možda je BHT govorio o tom pasuku u vezi drugih 100. Bilo kako bilo, postoji tradicija da se kaže 100 brahot na dan.

Šiši – šesta alija – 12 p’sukim (11,10-21)

Zemlja u koju će narod sada ući, zemlja je koja "polaže račune B-gu" na očite (i manje očite) načine. B-g postavlja zahtjeve pred nju i one koji će je uskoro nastanjivati (nas). Sedra završava ponavljanjem "pogodbe" kojem je započela sedra (Ovaj odlomak je drugi dio Šma.)

Ako držimo micvot imat ćemo obilje kiše i obilan urod; ako ne, onda....

"I služit ćeš mu svim srcem svojim" (u smislu molitve) nakon čega slijedi B-žje obećanje o obilnoj kiši –odavdje učimo da uključimo spomi-

njanje B-ga kao onoga koji daje kišu i zatražimo kišu (u odgovarajuće godišnje doba) u Amida.

Obećanje o "travi na tvom polju za tvoje govedo i jest ćeš i nasiti ćeš se" ishodište je pravila da čovjek nahrani svoje životinje prije nego li nahrani sebe. To se prvenstveno odnosi na domaće životinje, no čak i nahraniti ribicu u akvariju ili dati jelo mački koja dolazi na tvoja vrata prije nego li sjedneš na doručak, ispunjenje je ove zamisli (i pouka drugima).

T’filin, učenje Tore, i mezuza ponovo su spomenute vezano uz micvot i dug život u Zemlji. Ovaj drugi odlomak Šma jedan je od dva odlomka u mezuzi i jedan od četiri odsječaka u t’filinu

B-g obećava blagotvornu kišu i obilan prinos, no također "zapovijeda" v’asafta d’ganeha… Rambam iz toga (a i sa drugih mjesta) uči da čovjek mora raditi, obrađivati (saditi, orati, itd.) čak i ako to znači oduzimati vrijeme od učenja Tore. Rambam smatra da onaj koji uči Toru i izdržava se od cedaka (blago rečeno) čini pogrešnu stvar.

Š’vi’i – sedma alija – 3 p’sukim (11,22-25)

Još jednom se ponavlja "nagodba" s kojom sedra započinje, sada ovdje na kraju – Ako ćemo držati sve micvot, potaknuti ljubavlju prema B-gu, ako ćemo ići njegovim putem (vršeći djela milosrđa) i prionemo uz Njega… onda ćemo pobijediti narode moćnije od nas samih. Sedra završava s obećanjem o uspješnom osvajanju Zemlje – ako se držimo svog dijela nagodbe.■

(nastavak

stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

428. Ukrasni predmeti: Zabrana ostvarivanja koristi od ukrasa s idola

... nemoj se polakomiti na srebro i zlato što je na njima i ne uzimaj ga za sebe ... (Ponovljeni zakon 7,25)

429. Fuj: Zabrana ostvarivanja koristi od idola

Ne unosi takvu gadost u svoju kuću ... (Ponovljeni zakon 7,26)

430. Odnos zahvalnosti: Obaveza da se blagoslovi B-ga nakon jela

Jest ćeš, i nasitit ćeš se i blagoslovit ćeš B-ga ... (Ponovljeni zakon 8,10)

431. I on je također tvoj bližnji!: Obaveza da se voli preobraćenike

Voljet ćete obraćenika jer ste bili stranci u zemlji egipatskoj. (Ponovljeni zakon 10,19)

432. Nije On tako strašan: Obaveza da se bojimo B-ga

Vječnog, B-ga svojega, ćeš se bojati... (Ponovljeni zakon 10,20)

Riječ jira se obično prevodi kao "strah", no to donosi sve moguće neželjene nijanse značenja. Na primjer, u micvi 212, rečeno nam je da se "bojimo" svojih roditelja. Budući da naši roditelji (vjerojatno) nisu koljači iz horor filmova, jira na tom mjestu prevodimo kao "poštovanje, poslušnost". Ista stvar je i ovdje. B-g nije tu da bi nas "sredio", stoga strah ne označava stravu. Umjesto toga, on označava strahopoštovanje ili štovanje.

Sefer Hamicvot Hakacar

Najbolje je vršiti micvos iz ljubavi prema B-gu. Svijest o tome da nas On voli i da nam je micvos dao da bi nam donijele dobro, trebala bi nas motivirati da vršimo Njegovu volju. Kršiti Njegovu volju trebalo bi nam biti nezamislivo zbog naše duboke ljubavi prema Njemu. Ipak, poznavajući ljudsku prirodu, zdravi "strah" može biti učinkovito sredstvo odvraćanja. Imati strahopoštovanja prema B-gu može nam pomoći da ne zalutamo s pravog puta.

Ova se micva odnosi na muškarce i žene u svim vremenima i na svim mjestima. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktatu Sanhedrin (56a). Ova je micva kodificiran u Mišne Tora u drugom poglavlju Hilhos Jesodei HaTora. Ona je 4. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 4. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu ispunjavati kako su navedene u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

433. Dajte da čujem "Amen"?: Obaveza molitve

... Njemu ćeš služiti ... (Ponovljeni zakon 10,20)

434. Trebamo se družiti: Obaveza da se držimo ljudi koji poznaju B-ga

... Njega ćeš se držati ... (Ponovljeni zakon 10,20)

435. Riječ zakletve: Obaveza da se prisegne u B-žje Ime kad je potrebno prisegnuti

... i u Njegovo Ime ćeš se zakleti. (Ponovljeni zakon 10,20)■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

123. Negativna je zapovijed, nadalje, ne biti spolno intiman sa ženom i kćerju njezine kćeri kao što Pismo kaže, ili kćer njezine kćeri nećeš uzeti (isto). Od trenutka kada se čovjek oženi ženom, njezina majka, majka njene majke, i majka njena oca postaju mu zabranjene, a jednako tako i njena kćer, kćer njene kćeri, i sinova kćer. Za svaku od tih šest žena kazna je smrt spaljivanjem u vatri, ako je čovjek spolno intiman s bilo kojom od njih za života njegove žene, bez obzira da li je na taj način bio prisan s namjerom da je uzme za ženu ili zbog nemorala. Ako je bio spolno intiman s bilo kojom od njih nakon smrti svoje žene, uključena je kazna karet; a ako je bilo nehotice, zahtijeva se hatat

Točno je da ukoliko netko oženi neku ženu njene mu rođakinje time postaju zabranjene. No ako je imao nemoralan odnos s nekom ženom, neće mu postati zabranjeno da oženi njene rođakinje. Jedino su mudraci, blagoslovljeno bilo sjećanje na njih, zabranili ženidbu za te rođakinje za vrijeme života žene s kojom je prethodno imao nemoralan odnos. Ako je, međutim, uzeo jednu od njih ne mora se od nje razvesti.

Odnosi među srodnicima u drugom koljenu, prema od-

redbama učenjaka su, za ženu i kćer njezinog sina: kćer sinovljeva sina vlastite žene; majka oca majke njegove žene; majka majke oca njegove žene; majka očeva oca njegove žene. Odnosi među srodnicima u drugom koljenu, prema odredbama učenjaka, za ženu i kćer njezine kćeri, jesu: kćer kćeri kćerke njegove žene; majka majčine majke njegove žene.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako vrijeme.

124. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman s udanom ženom

kao što Pismo kaže, Nećeš počiniti preljub (Š'mot 20,13); a kaže i I nećeš voditi ljubav sa ženom svog bližnjega (Vajikra 18,20). Oni oboje imaju biti podvrgnuti smrti davljenjem. Ukoliko je ona kćer kohena, ona će biti podvrgnuta smrti spaljivanjem, a on davljenjem. Ako je ona isprošena djevica, no još uvijek u očevom domu, oboje se imaju usmrtiti kamenovanjem. Sve ovo, međutim, vrijedi kada postoje svjedoci i [prethodno] upozorenje. Ako je to bilo s namjerom, no bez upozorenja, kažnjava se karetom [B-gomdanim prestankom života]; a ako je bilo nehotično, obavezan je hatat

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako vrijeme.■

6 Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta

dobrote

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 38 - Polublagdani

Određene vrste poslova rabinski su zabranjene na polublagdane Pesaha i Sukota (530,1). Općenito, rad ili poslovanje (vidi 539,1-2.7.1314; 545, 11) je dopušteno ukoliko je potrebno za blagdan (vidi 533,1-4; 534,3; 537,4.8. 541,3-5, 544,2, 545,13), ili je neophodno za sigurnost ili praktične potrebe javnosti (vidi 540, m1; 544, 1-2), ili kad bi zbog toga što se odgodilo do poslije blagdana, rezultiralo gubitkom (vidi 533,3.5.; 535,1; 537,1.13.15-16; 538,1-6; 539,15.8-9. 13.; 540,4.7-8.; 542,1; 545,2,46.8-9.).

Općenito, dopušteni rad se ne smije učiniti javno (vidi 533,5; 534, 1.3.; 538,2; 539,1.11-12.; 547,10); ne bi ga se trebalo činiti za druge za redovnu plaću, osim ako radniku treba taj novac (vidi 542,1-2; 545,3-6); (vidi 537,1-3.5-8.12. 540,2) ili na neu-

običajeni ili neprofesionalan način (vidi 537,13.15.; 540,1.3.5-6. , 541,1-5; 544,1-2; 545,1.5-7.); i ne bi trebalo biti namjerno predviđeno za polublagdane (vidi 537,16; 538,1.6.; 539, 9; 540, 4). Zabranjeni rad ne bi trebalo dati ne-Židovu da ga izvrši na blagdane ili polublagdane; vidi 537, 14 i 543,1-3.

Primjeri vrsta rada na koje se ova pravila mogu odnositi uključuju gnojenje tla ili uzgoj biljaka (537,914); zalijevanje bilja (537,1-8); žetvu, mljevenje i lov (533,1-5; 537,15-16); pranje odjeće (534,1-3; 541,3); tkanje i šivanje (541,1-2.4-5.); pisanje (545,1 -9) i poslovanje (539,1-14); izradu i popravak kuhinjskog pribora i posuđa (540,1-8).

Dopušteno je liječenje bolesnika i briga o životinjama (osim rasploda i postavljanja ptica na jaja 536,3-4), (532,2; 536,1-2). Šišanje kose ili rezanje noktiju i pranje odjeće dopušte-

no je samo u posebnim okolnostima (vidi 531,2-8; 532,1; 534,1-2), no drugi su kozmetički postupci općenito dopušteni (vidi 546,5). U vezi premještanja stvari iz jedne domene u drugu, pogledajte 535,1-3 i 538,3; u vezi suđenja vidi 545,10. Zaruke su dopuštene, ali sklapanje braka (osim sklapanja novog braka) je zabranjeno (vidi 546,1-2); ali proslave vezane uz brakove koji su sklopljeni prije blagdana ili proslave drugih radosnih prigoda, dopušteni su (546,3-4).

Post i posmrtna slova su zabranjeni , kao i mnoge aktivnosti povezane s ukopima zabranjene su ili ograničene; vidi 547,1-2. Posmrtna slova se ne smije održati unutar 30 dana od blagdana za osobu koja je umrla prije toga, osim na godišnjicu smrti; vidi 547,3-5. Uobičajeno je razderati odjeću jedino kod smrti roditelja; vidi 547,6-7. Pokop i pripreme za to općenito su dopušteni (vidi 547,10-12; 548,5); u vezi jela koji se jede nakon pokopa vidi 547, 8-9. Žalovanje ne počinje sve do nakon praznika (vidi 548,2-3), ali ožalošćene treba tješiti (vidi 548,6), a 30 dana žalovanja počinju na dan ukopa (548,1,4). Ako je tugovanje započelo prije blagdana, blagdan ga okončava; vidi 548: 7-16. U vezi osobe koja čuje o smrti na šabat ili blagdan vidi 548,17-20.■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Život u pustinji

Devarim 8. poglavlje govori o godinama u pustinji kao o godinama patnje i muke, ali paralelno s time i kao o godinama ispunjenim čudesnom providnošću. Hašem je narod opskrbio odjećom, vodom iz stijena te manom s neba.

• Jesu li takva čuda bila pravilo ili iznimka? Je li narod imao kakvu drugu hranu osim mane tijekom putovanja? Jesu li oni stvarno imali samo jedan komplet odjeće i obuće?

• Nekoliko komentatora sugerira da Izraelci nisu vodili potpuno natprirodan život, već tipičan nomadski stil života u pustinji, samo upotpunjen povremenim čudima. Koje dokaze možete dati da podržite takvo gledište?

Odabir Levita

Naša paraša sugerira da su svećenici i Leviti bili izabrani nakon grije-

ha sa zlatnim teletom (vidi Devarim 10,8). Međutim, Šemot 28 počinje s nalogom da se posveti Aharona i njegove sinove, sugerirajući da su oni bili odabrani prije grijeha.

• Kako pomiriti te dvije grupe stihova. Jesu li Leviti i svećenici bili odabrani u isto ili različito vrijeme?

• Je li logično da Aharon, kojeg je Moše kaznio zbog njegove uloge u izradi zlatnog teleta, odmah nakon toga primi posebno promaknuće? Zašto je on bio izabran? Zašto je pleme u cijelosti bilo odabrano?

Voljeti Hašema

Kako treba definirati pojam "ljubavi"? Što podrazumijeva zapovijed da volimo Hašema? Jesu li emocije uopće podložne čovjekovoj volji? Kako se nekome može zapovijediti da osjeća na određeni način?

• Komentari se ne slažu u tome da li je ta zadana ljubav emo-

cija, mentalni proces ili čin. Dok Rambam ljubav prema Hašemu vidi kao emocionalnu čežnju, koja se može usporediti s ljubavlju između supružnika, Shadal tvrdi da je zapovijed pragmatična te da na metaforički način kaže da čovjek mora biti odan B-gu i držati njegove zapovijedi. Ramban nudi treću mogućnost, da je ta micva, micva o mučeništvu.

• Koji od gore navedenih pristupa smatrate najuvjerljivijim? Koji stihovi u tekstu "Šema" mogu podržati svako navedeno razumijevanje? Kako bi svaki od komentatora svoj način interpretacije mogao primjeniti na druge propise koji se odnose na ljubav prema drugima, kao što je to zapovijed da volimo svoga bližnjega i stranca?■

Prevela Tamar Buchwald

Otac pun ljubavi

Jedna dobro poznata Židovska fraza pojavljuje se u ovotjednoj paraši: "Kao što otac kažnjava svog sina, tako B-g kažnjava nas." (Pz. 8,5). Ideja o B-gu kao našem "Ocu na Nebesima" ideja je koju smo mi Židovi prenijeli svijetu.

Jednom mi je netko spomenuo da je B-g naš Otac na Nebesima, a ne djed na Nebesima. Djedovi i bake dolaze donoseći darove, i vesele se kada trebaju paziti na svoje unuke dok je sve dobro. No, čim se dijete umori ili se počne neprimjereno ponašati, oni ga vrate natrag roditeljima da to oni riješe. Djedovi i bake vole svoje unuke, ali ne preuzimaju na sebe isti stupanj odgovornosti kao što to čine roditelji.

A to nije mala razlika.

Preuzimanje odgovornosti za nečiji uspjeh i sreću predstavlja najveće razine ljubavi. Brak je, teoretski, primjer toga: mi na sebe uzimamo odgovornost za sreću druge osobe. Ako moja žena nije sretna, to je jednako toliko moj problem koliko i njezin. Kao što je veliki rabin jednom rekao kada je sa svojom ženom posjetio liječnika: "Boli nas stopalo moje supruge." Najveća razina

ljubavi traži da se toliko posvetimo drugoj osobi da je njezin bol i naš bol, i da su njezini problemi, naši problemi.

Roditelji to najčešće osjećaju prema svojoj djeci. Supružnici ponekad gaje takav osjećaj jedno prema drugome. Za one koji nisu vjenčani vrlo je teško imati takav osjećaj. Ali B-g? B-g takve osjećaje nedvojbeno, bezuvjetno i bez iznimke gaji prema svakom od nas ponaosob, prema Njegovoj djeci.

Dnevna doza praktične mudrosti

‘Tkogod se zaokupi isključivo izučavanjem Tore, taj je kao da nema B-ga. (Avoda Zara 17b)

Ovo govori o onome koji uči bez da se fokusira na primjenu. Mudrost je za njega teorija, a ne uputa za život, mudrost je za njega ideja, ali njegovim životom upravljaju druge sile. Takvoj osobi B-g nije njezin vodič, ona samo slijedi svoje vlastite želje i prohtjeve.

Judaizam nam kaže da je B-gu stalo ne samo do fizičkog, već također i do duhovnog blagostanja Njegove djece. A kada dođe do sukoba između duhovnih i fizičkih prioriteta, duhovni će uvijek imati prednost – jer su dragocjeniji i trajniji.

B-g nije djed. On ne ode od nas frustriran kada se nedolično ponašamo. On stoji uz nas i nastoji nas usmjeriti prema boljem načinu života. Njegovo vodstvo može ponekad od nas zahtjevati da podnesemo nevolje, ali On to uvijek čini iz ljubavi. Roditelji ponekad učine da njihova djeca prožive bolna iskustva – ja sam prošli tjedan morao svojoj kćeri izvaditi klimavi zub, a ona je

B-g nije djed. On ne ode od nas frustriran kada se nedolično ponašamo

smatrala da sam ja Tomas de Torquemada osobno – no iz moje perspektive to je učinjeno s ljubavlju.

I B-g uvijek čini ono što čini iz ljubavi. Možda to nije uvijek lako primijetiti, no naš Otac na Nebesima upravlja našim životima onom razinom ljubavi i brižnosti koja daleko nadmašuje i najveću roditeljsku ljubav. ■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Rabbi Yissocher Frand:

Nadnaravna zemlja

"Zemlja nad kojom VJEČNI, B-g tvoj, bdî; na kojoj oči VJEČNOG, B-ga tvoga, uvijek počivaju, od početka do svršetka godine." (11,12)

Ne samo da su oni bili kažnjeni zbog svog izvještaja, već i mi nastavljamo trpjeti zbog toga do današnjeg dana. Tiša beav kojeg držimo spada u posljedice za Židove koji su vjerovali tom izvještaju i plakali čitave noći u pustinji.

No što su to točno meraglim pogrešno učinili? Oni su iskreno vjerovali da nije moguće osvojiti zemlju. Pa što su trebali reći?

Baal HaAkeidah daje odgovor uz pomoć usporedbe.

Netko pošalje svog prijatelja kod krojača da provjeri odijelo koje se prodaje. Njegov je zadatak da ispita materijal, provjeri kako je sašiveno, mjere i cijenu.

Kurir učini sve kako mu je rečeno, provjeri sve činjenice i brojke. No

kada se vrati, svom prijatelju ne iznese samo tražene podatke, već i nadoda: "Ova boja nije za tebe, a i preskupo je!"

Izaslanik je prekoračio svoja ovlasti. On je trebao iznijeti gole podatke, a on je umjesto toga iznio svoje mišljenje, za koje ga nitko nije pitao. Kupac je onaj koji treba odlučiti da li mu boja pristaje i da li si može priuštiti odijelo.

Baal HaAkeidah sugerira da se grijeh meraglima sastojao u tome što su na činjenice nadodali svoja mišljenja i zapažanja. Oni su trebali samo opisati situaciju, i prepustiti Mošeu da je protumači narodu. Oni nisu smjeli izjaviti da Židovi ne mogu osvojiti tu zemlju.

Shelah odbacuje gledište Akeidaha. Napokon, kaže on, Moše je njih zatražio da iznesu podatke o snazi ljudi koji žive u Kanaanu u tom trenutku, što zahtijeva subjektivnu

prosudbu. Ne može se očekivati da izvjestitelj iznese samo činjenice o stvari koja je toliko subjektivna a da ne pridoda svoje mišljenje.

Shelah sugerira da je Mošea zanimalo da čuje mišljenje meraglim, ali ne ono zasnovano na vojnoj procjeni, već i na haškafi (filozofiji) Tore. Moše je znao da će oni naići na opasane gradove koje nastanjuju moćni gorostasi. Ali pravilan odgovor na ta otkrića trebao je biti: "Da, oni su snažni, i da, njihovi su gradovi zaštićeni, i na prirodan način mi nemamo šanse. No Vječni nam je rekao da trebamo ići u tu zemlju, stoga ćemo ih sigurno pobijediti."

Njihov je zadatak bio da iznesu činjenice, zajedno s motivacijskim govorom na temelju čvrte vjere u Vječnog. Oni su trebali podsjetiti narod da upravo onako kao što ih je Vječni čudesno izbavio kod Jam sufa, Njegova će Prisutnost poništiti sve vojne prednosti stanovnika Kanaana. Pogreška meraglim bila je u tome što su iznijeli nepristranu, sekularnu analizu vojne situacije, bez da su u obzir uzeli haškafu Tore.

Rav Moshe Shapiro pita kako je Shelah mogao ponuditi takav pristup koji izgleda da se protivi načelu da se čovjek ne treba dovoditi u iskušenje. Nije svatko u stanju prihvatiti izvještaj da situacija izgleda tako sumorno samo zato što uz nju slijedi motivacijski govor. Ako su trebali reći: "Mi ne možemo pobijediti b'derech hateva (prirodnim sredstvima), ali ne brinite Vječni će

Strana 10

Divrej Tora

nam pomoći," mnogi bi propitivali koliko je mudro upustiti se u bitku s tako slabim izgledima. Zašto staviti ljude u takav nisajon?

Rav Moshe Shapiro odgovara da mada u svim drugim aspektima života trebamo izbjegavati nisjonos koliko god je moguće, što se tiče stjecanja Erec Jisraela, postojala je potreba da se detaljno objasni preduvjet: U Erec Jisraelu se ne može živjeti u prirodnim uvjetima. Bez Prisutnosti Vječnog, Erec Jisrael nije za stanovanje.

Ta je pouka jasno izrečena u paraši Ekev, u kojoj Moše daje do znanja Klal Jisraelu da je Erec Jisrael: "Zemlja nad kojom VJEČNI, B-g tvoj, bdî; na kojoj oči VJEČNOG, B-ga tvoga, uvijek počivaju, od početka do svršetka godine." (11,12)

Opstanak u Erec Jisraelu je natprirodne naravi.

Moše je znao da ako Židovi ne uđu u Zemlju s takvim stavom, oni neće tamo dugo ostati. Umjesto da pokuša gurnuti pod tepih ovu naročitu osobitost, Moše je poslao meraglim da sami otkriju koliko će neprirodna morati biti borba za osvajanje Zemlje. Nažalost, oni nisu svoj zadatak izvršili na pravi način, nego su iznijeli analizu umjesto samo gole podatke koje su trebali iznijeti.

Stoljećima se ova poruka stalno iznova iznosila Židovskom narodu.

Kada su Nevuhadnezar i njegova vojska uništili Erec Jisrael, Vječni je naložio Jirmijahuu HaNaviu (32,910) da kupi zemlju i sakrije ispravu na sigurno mjesto.

Tko kupuje nekretninu kada vrijednost pada, i za svega nekoliko godina neće više biti Židova u Zemlji?

Ovisi o kojoj se zemlji radi. Ta bi logika vrijedila za sve druge zemlje na svijetu. Kada cijene stanova padaju u "prirodnom" svijetu, nema nikakvog smisla kupovati nekretninu sve dok tržište ne dosegne najnižu točku.

No Erec Jisrael je drugačiji. Budući da je Vječni nama obećao Zemlju, mi ćemo je na kraju i dobiti natrag. Čak i u najmračnijim trenucima, vrijedi ulagati u Erec Jisrael

To je pouka koju smo mnogo puta vidjeli u posljednjih 100 godina. Kakav god stav imali prema sekularnom cionizmu, sama činjenica da zemlju danas naseljavaju Židovi, nakon tisućljeća progonstva, pravo je čudo.

Da iznesem samo jedan primjer, kada je "pustinjska lisica," Erwin Rommel jm"š već duboko zagazio u Afriku i sa svojim Afričkim korpusom stalno napredovao prema Erec Jisraelu, Rabbi Yosef Shlomo Kahaneman, Ponoveški Rav, posudio je nešto novca da kupi zemljište u Bnei Braku.

Ljudi su mislili da nije pri zdravoj pameti. Kakve bi imalo svrhe kupiti zemlju sada, kada će ubrzo pasti u ruke Nijemaca, koji će nedvojbeno krenuti dalje istrebljivati sve Židove u Erec Jisraelu kao što su to učinili u Europi? Ako su Britanci koji su upravljali zemljom pod mandatom Ujedinjenih nacija već spalili sve povjerljive dokumente, tko bi pri zdravoj pameti kupovao zemlju?

Ponoveški Rav je rastumačio da nisu sva proročanstva zapisana u Naviu. Samo ona koja imaju poruku za buduća vremena bila su zapisana. U ovom slučaju, rekao je, proročanstvo u kojem je Vječni rekao Jirmijahuu da kupi zemlju kada će se uskoro dogoditi uništenje zemlje ostaje istinom za sva pokoljenja.

Kao što svi znamo, dokazalo se da je Ponoveški Rav bio u pravu. U potpuno šokantnoj vojnoj operaciji, britanski feldmaršal Bernard porazio je Rommela kod El Alameina, grada na sjevernoj obali Egipta, nekoliko stotina kilometara udaljenog od Erec Jisraela

Tako se nije događalo u Americi ili u Francuskoj ili u Brazilu.

Niti jedna druga zemlja nije imala obećanje da je: "Zemlja nad kojom VJEČNI, B-g tvoj, bdî; na kojoj oči VJEČNOG, B-ga tvoga, uvijek počivaju." (11,12)

No Erec Jisrael uvijek je bio, i zauvijek će biti, nadnaravna zemlja.■

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Nadnaravna zemlja

Rabbi Berel Wein:

Riječ po kojoj ovotjedno čitanje Tore dobiva svoje ime je Ekev. U ovoj kratkoj hebrejskoj riječi od tri (hebrejska) slova nalaze se mnoge suptilne nijanse. Naš učitelj Raši koristi midraško tumačenje koje povezuje tu riječ s hebrejskom imenicom koja se odnosi na petu osobe. On ukazuje na to da u Tori i životu postoje važna razmatranja koja ljudi nekako gaze svojom petom ne shvaćajući važnost i posljedice takvog postupanja.

Većina komentatora tu riječ tumači kao uzročno pitanje. Ono ukazuje na to da time što osoba čini ili ne čini određene postupke i ponašanja, iz te naizgled nevažne odluke proizlaze ogromne posljedice. Svi smo svjesni da Tora događaje iz osobnog i nacionalnog života smatra uzrokom i posljedicom. Ništa se ne događa u vakuumu ili slučajno, a ljudsko ponašanje je ono što priprema teren za sve kasnije događaje, čak i one događaje koji će se dogoditi stoljećima ili tisućljećima kasnije. To daje važnost svakom činu ili propu-

stu koje ljudsko biće učini. Dakle, tumačenje Rašija uklapa se u opće tumačenje riječi Ekev.

Poučeni smo da u životu ne postoji ništa što bi se moglo smatrati potpuno nedostojnim promišljanja. Svaka je situacija, koliko god je smatrali malom ili beznačajnom, važno pitanje i u sebi sadrži posljedice kojih nismo svjesni, no one su prisutne.

Svaka situacija, koliko god je smatrali malom ili beznačajnom, je važno pitanje i u sebi sadrži posljedice kojih nismo svjesni

Životni tijek uvijek je tajanstven, iznenađujuć, neočekivan i u suštini neobjašnjiv. Nitko u našem današnjem svijetu prije samo godinu i pol dana ne bi očekivao da će svijet danas izgledati onako kako izgleda.

Svi smo imali planove za svoju neposrednu i dugoročnu budućnost. Sve je te planove uništio strašni koronavirus i drugi događaji te njihove posljedice. Pa ipak, dok stojimo u šoku i zbunjeni onime što nas je zadesilo, duboko u sebi smo svjesni da postoji uzrok koji je aktivirao ovu situaciju. Ne govorim o neposrednom izravnom uzroku - poput bijega virusa iz kineskog laboratorija u Wuhanu.

To je samo površni uzrok koji daje malo odgovora, i još manje objašnjenja.

Umjesto toga, postoji duboko ukorijenjen uzrok unutar ljudskog društva s početka 21. stoljeća koji je izazvao ovu reakciju na ponašanje, dnevni red i misaone procese moderne civilizacije. Ako uzrok tražimo u našim stavovima i ponašanju, to zahtijeva kontemplaciju i racionalno razmišljanje umjesto unaprijed stvorenih utopijskih ideja. Zahtijeva osjećaj poniznosti i povratak osnovnim vrijednostima ljudskog života kakve nam predstavlja Tora i

Strana 12

Divrej Tora

poučava nas Moše, naš poštovani učitelj.

Ljudskoj civilizaciji treba malo manje ponosa, manje arogancije, više minimalnih očekivanja od života i spoznaja da, iako čovjek može imati mnogo sjajnih ideja, G-spodnja volja će, da tako kažemo, na kraju na ovaj ili onaj način prevladati.

Nagrada i kazna

U ovotjednoj parši nalazimo da Tora naizgled ukazuje na to da postoji jednostavna formula za židovski život i uspjeh dok živite u zemlji Izrael. Ako slijedimo B-žje zapovijedi i poštujemo zakone Tore, židovski će narod biti obasut fizičkim blagoslovima zdravlja, dugovječnosti i blagostanja. A ako se židovski narod, iz bilo kojih razloga, odluči odstupiti od službe B-gu, tada će ga zadesiti fizičke nesreće.

Doslovno čitanje tog dijela Tore sigurno bi čitatelja ili učenika dovelo do ovog zaključka. Pa ipak, ovo razumijevanje, tj. poštivanje zapovijedi kao odlučujućeg čimbenika u postizanju blagoslova i uspjeha u životu na ovom svijetu, proturječi znamenitoj tvrdnji rabina Talmuda, koja kaže da nagrada za držanje zapovijedi zapravo na ovom svijetu ne postoji.

Ako je tako, što bismo onda trebali zaključiti iz očito doslovne lekcije koju nas ovotjedni dio Tore naizgled uči? Ako se nagrada i kazna ne trebaju temeljiti na izvršavanju zapovijedi, što nas onda Tora zapravo želi naučiti? Ta pitanja i teme po-

zamisliti, postoji nekoliko različitih pristupa ovom pitanju. Svi su vrijedni spomena, ali u ovom kratkom tekstu ograničit ću se na jednu od središnjih ideja istaknutih u vezi s ovim problemom.

Nebo koristi drugačiju mjeru dobrote i nagrade od one koju mi koristimo u ovom svijetu

Obećanja koja je Tore istakla za poštivanje zapovijedi nisu do te mjere zamišljena kao nagrada, koliko im je namjera da budu prirodna posljedica dobrog ponašanja i trajne vjere. Istinska nagrada i trajni blagoslovi rijetko se događaju u ljudskom postojanju. Mnogo puta se netko raduje kad mu se, kako on to smatra, posreći. Nažalost, jednako

jedi i obrnuto. Mnogo puta smo obeshrabreni događajima koji su nam se dogodili, da bismo kasnije, vremenom, uvidjeli da bismo trebali biti zahvalni na tom iskustvu. Nebo koristi drugačije mjerilo dobrote i nagrade od one koju mi koristimo u ovom svijetu.

Svi se molimo za dug život. Međutim, saznali smo da je naš otac Abraham, koji je očito trebao živjeti 180 godina, preminuo pet godina prerano. Talmud je u tome vidio blagoslov, kako ne bi doživio kad njegov unuk Ezav započne svoje grešno divljanje ubojstvima i silovanjem. Standardi nagrade i kazne koji se pokazuju nebeskom presudom izvan su ljudskog poimanja i razumijevanja. A nebeske su nagrade vječne, dok je sve dobro ili korisno na ovom svijetu uvijek privremeno. Stoga doista možemo reći da nagrada i kazna zaista nema na ovome svijetu.

Šabat šalom ■

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein:

Rabbi David Stav:

na kojem nam "ništa neće nedostajati"

U parši Ekev, Moše nastavlja niz svojih posljednjih uputa izraelskom narodu. Želio bih se usredotočiti na obećavajuće i ohrabrujuće riječi koje opisuju odlike zemlje Izrael, koja je "…zemlja potoka i vrela, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima; zemlja pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlja meda i maslina; zemlja u kojoj nećeš sirotinjski jesti kruha i gdje ti ništa neće nedostajati; zemlja gdje u kamenju ima željeza i gdje ćeš iz njezinih brda vaditi bakar." (Ponovljeni zakon 8,7-9).

Da budem iskren, svaki puta kada dođem do tih veličanstvenih riječi, osjećam se malo nelagodno. Naša zemlja je uistinu prekrasna, no možemo li uistinu reći da joj ništa ne nedostaje? Siguran sam da bismo, za početak, bili vrlo sretni sa svojom vlastitom verzijom slapova Niagare, ili alpskog zraka usred ljetnih vrućina.

Kad je riječ o prirodnim resursima, iako smo imali dovoljno sreće da nedavno otkrijemo ogromne količine prirodnog plina unutar naših granica, bakar i željezo nisu baš naši top proizvodi. Zašto onda Tora ide toliko u širinu stvarajući iluziju da nam ništa neće biti potrebno u Svetoj zemlji?

Sve obilje obećano židovskom narodu postat će stvarnost tek nakon što oni uđu u Svetu zemlju i to naglašava kontrast između situacije u kojoj se narod nalazio tijekom ovog Moševog govora i onda kada je lu-

tao pustinjom.

Moše se prisjeća patnje naroda tijekom putovanja pustinjom. Njegov opis je iznenađujuće neprijatan: "Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom - za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci…" (Ponovljeni zakon 8,3).

Mogli bismo misliti da je židovski narod, jednom kada mu je mana dana u pustinji, mogao osigurati

Davanje je ono što daje sadržaj i smisao našim životima

dnevne porcije životnih namirnica te da nikada nije bio uplašen glađu. Ipak, Moše inzistira na opisivanju njihovog stanja kao stanja gladovanja i patnje. Naravno, pitamo se zašto.

Možemo objasniti patnju kao efekt jedenja hrane na koju nisu bili naviknuti, kao što je rečeno u prethodno spomenutom stihu, "… za koju niste znali ni vi, ni vaši očevi…". To može biti dobro objašnjenje za ono kako su se osjećali prvog tjedna u pustinji, kada su se trebali naviknuti na novu prehranu, ali to se sigurno ne može primijeniti na drugu generaciju, na generaciju koja je rođena ili odrasla u pustinji i koja je jela manu četrdeset godina.

Kao alternativno objašnjenje, neki kažu da su glad i patnju osjećali prije no što su jeli manu, a nakon što su ju primili, te su se pojave raspršile. I to je također problematično, budući da odlazi daleko od jednostavnog značenja teksta.

Možda je sama činjenica da im je mana bila potrebna svaki dan kako bi preživjeli, bila patnja sama po sebi. Čovjek može imati mnogo hrane, ali i dalje osjećati glad. Danas, mi kažemo da je "sve u našoj glavi" , osobito kada je riječ o mani. Svatko od nas priznaje svoju želju, ili čak opsesiju, da kupuje stvari, odjeću i hranu u količinama koje su mnogo veće od naših stvarnih potreba.

Mnogi su iskusili česte razgovore između djeteta i njegovih roditelja koje završavaju sa "možeš dobiti još kada pojedeš ono što je na tvom tanjuru." To je jasan indikator prirodne ljudske želje (ili, u ovom slučaju, prirodne dječje želje) da osjeća kako mu je dostupna bezgranična opskrbljenost onime što želi.

Slično tome, vidimo odrasle koji pune svoje tanjure u hotelima, isprobavajući "od svega po malo" u gotovo svakom buffet baru, kao da su upravo prepješačili Saharu i kao da će taj put nastaviti čim završi njihov boravak u hotelu. Oni su potpuno svjesni toga da ne mogu svu tu hranu pojesti odjednom.

Pod pretpostavkom da im nije namjera naštetiti vlasniku hotela, ili jednostavno trošiti hranu uzalud, možemo zaključiti da do takvog ponašanja vodi duboko ukorijenjena karakterna osobina. To je izraz naše želje da osjećamo da imamo sve što nam je potrebno, ovdje i sada. Ta želja je sasvim ljudska, no ne izražava nužno vjeru ili zrelost.

Dok je naš narod bio u pustinji, oni su hranu dobivali na porcije. Mana se raspala istog dana kada bi se i pojavila tako da ju nisu mogli spremati za nadolazeće dane, a ako je tko prekršio Hašemove upute o spremanju hrane, hrana bi se u trenutku pokvarila i počela zaudarati. Za mnoge, sama pomisao da se hrana za sutra ne može pohraniti u frižideru ili smočnici, i da se umjesto toga moraju pouzdati u Hašemovu dobru volju da ih uzdrži, bila je uzrok patnje i osjećaja ugroženosti.

"ništa neće nedostajati"

Oni kojima nedostaje vjere u sebe i u Hašema, bit će jako teško živjeti u takvom okruženju. Osjećaj ugroženosti više je psihološki i društveni fenomen, nego što je odraz stvarnosti, i upravo je to patnja do koje je došlo u pustinji.

Blagoslov koji Moše izgovara nad nama dok ulazimo u Svetu zemlju doći će do mjesta na kojem nam "ništa neće nedostajati". To ne znači nužno da ćemo moći imati ili kupiti sve što poželimo u zemlji Izrael. Srž tog blagoslova je u tome da nećemo osjećati da nam išta nedostaje. Tijekom 1950-ih, izraelsko društvo živjelo je u periodima štednje, pa ipak se osjećalo zadovoljno i blagoslovljeno bez obzira na sve izazove i stvarnost života tog vremena. Jednako tako, mi možemo živjeti i u utopiji, a ipak osjećati da nam neke stvari nedostaju.

Čini se da se ova parša odnosi na našu generaciju. Generacija koja je utemeljila Izrael slična je "generaciji pustinje" koja je strahovito patila u Egiptu. Velika većina posjedovala je snažnu židovsku svijest i dubok cionistički identitet, a najveća im je radost bila što su mogli živjeti u ovoj zemlji u relativnoj sigurnosti, čak i kada im je životni standard bio nizak. Njihova je duhovna hrana bio cionizam i ljubav prema zemlji Izrael, koji su za njih bili predstavljeni stihom iz naše parše: "... čovjek ne živi samo od kruha, već od onoga što izlazi iz B-žjih usta."

Međutim, sljedeće generacije u Izraelu, uključujući i našu, suočavaju se s opasnošću koja je svojstvena ži-

votu relativne udobnosti i obilja. Ubiremo plodove ekonomski snažnog društva, koje bi lako moglo zaboraviti na poteškoće prethodnih generacija. Nama jednostavno nije dovoljno što nismo žrtve nacista ili drugih ugnjetavača. Želimo da nam životi budu ispunjeni dubljim sadržajem, koji će nas vezati uz B-ga.

Zbog toga je toliko važno podsjetiti "generaciju obilja" na vrijeme kada je naša jedina opskrba dolazila u obliku mane. Baš kao što deseci tisuća zaposlenika mogu izgubiti posao nakon kraha dionica njihove tvrtke, tako i život obilja može u trenutku prestati. Dubokom povezanošću s našim sustavom vrijednosti, možemo oblikovati svoj svijet, proživljavali mi procvat ili krah. To je suština naše parše: prisjetiti se onoga što je najvažnije i najispravnije, čak i kad živimo životom obilja u "zemlji kojom teče mlijeko i med".

Solomon, najmudriji od svih ljudi, jednom je rekao, "Onaj tko voli novac, nikad ga neće imati dovoljno" (Propovjednik 5,9). Ta tvrdnja je istinita na svakom području naših materijalnih života. Istinska sreća je u tome da budemo zahvalni za ono što imamo i da shvatimo da svoju sreću ne trebamo mjeriti time koliko smo materijalnih stvari uspjeli sakupiti, ili onime što osjećamo da nam nedostaje, već radije onime što smo dali drugima. Davanje je ono što daje sadržaj i smisao našim životima, i dajući sve više i više doći ćemo do toga da će blagoslov "ništa vam neće nedostajati" uroditi plodom.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 14. stranice) Rabbi David Stav: Mjesto na kojem nam

Rabbi Ephraim Buchwald:

U parši Eikev, Mojsije nastavlja svoj ukor izraelskom narodu, u sklopu priprema za njihov ulazak u Obećanu zemlju.

Mojsije govori o njima kao o tvrdoglavom narodu, podsjećajući ih na njihove česte prekršaje. Osobito se prisjeća grijeha sa zlatnim teletom, koji opisuje vrlo osobnim i emotivnim tonom, za razliku od originalne priče zapisane u Izlasku 32, koja je mnogo uzdržanija i nepristrana. On podsjeća narod (Ponovljeni zakon 9,5-6) da su bili grešni, zli i buntovni i da "B-žja naklonost ne počiva nad njima radi njihovih zasluga, već unatoč njihovim moralnim pogreškama."

Mojsije se prisjeća (Ponovljeni zakon 9,25-29; 10,10), da nije bilo njega, ne bi bilo načina da se zaustavi B-žji gnjev i osveta. Mojsije je bio taj koji je služio kao posrednik između B-ga i naroda i koji ih je, uvijek ponovo i ponovo, spašavao od sigurnog uništenja.

U ovom kontekstu ukora i poziva, Mojsije uči narod kako da raste da bude bliži B-gu.

Hofetz Haim ističe da tri puta u parši Eikev susrećemo izraz lalehet bi'drahav, ići B-žjim putevima.

U Ponovljenom zakonu 8,6, Mojsije kaže narodu, "Držite zapovijedi G-spoda, B-ga svojega! Hodite putovima Njegovim i bojte Ga se." Još jednom, u Ponovljenom zakonu 10,12, on kaže, "Dakle, Izraele, što

ište od tebe G-spod, B-g tvoj? Samo to, da se bojiš G-spoda, B-ga svojega, da hodiš po svim putovima Njegovim, i da Ga ljubiš."

Put duhovnog rasta ide od strahopoštovanja do ljubavi i, naposljetku, do ujedinjenja duše sa svetošću B-žje prisutnosti

Hofetz Haim ističe treći stih u kojem B-g obećava nagraditi narod za njihovu vjernost, Ponovljeni zakon 11,22, "Jer ako budete držali sav zakon ovaj, što vam ga dajem, i vršili ga, i ako budete ljubili G-spoda, B-ga svojega, hodili svim putovima Njegovim i Njega se držali, tada će otjerati G-spod sve vaše neprijatelje

ispred vas."

Hofetz Haim primjećuje da, iako se izraz lalehet bi'drahav, ići B-žjim putevima, ponavlja tri puta, svaki put je namijenjen drugačijoj svrsi.

On smatra da postoje tri stupnja ili razine služenja B-gu. U prvom slučaju kaže, 'poštovati G-spoda, svog B-ga.' Druga razina, koja je viša od prve, kaže, 'voljeti G-spoda, svog B-ga.' Treća i najviša razina je 'prionuti uz B-ga'.

Hofetz Haim smatra da svaki Židov mora težiti tome da ide sve više i više, s jedne na drugu razinu. Čovjek mora težiti da dosegne razinu strahopoštovanja (jira). Kada se dosegne ta razina, mora se nastaviti penjati do razine ljubavi prema B-gu (ahava). I napokon, kada je dosegnuo razinu da ljubi B-ga, čovjek ne smije ostati pasivan, već se mora nastaviti penjati kako bi dosegnuo uzvišenu razinu prianjanja uz B-ga (ledaveka bo).

(nastavak

s 16. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald: Put

Korijen hebrejske riječi d'vekut je devek, ljepilo, što znači prionuti ili ujediniti. D'vekut predstavlja duhovno jedinstvo između ljudskog bića i Svemogućeg B-ga. To je moguće postići, ne samo slijedeći B-žje zakone iz strahopoštovanja i imitirajući

B-žje puteve zbog ljubavi, već zaista pokušavajući se stopiti sa Svemogućim, postati duhovno ujedinjen sa B-gom kroz djela dobrote, milosti i suosjećanja.

Mojsije je svjestan da je pred izraelskim narodom dugo putovanje, ne samo do Obećane zemlje, već putovanje koje će ih voditi kroz milenije židovske povijesti. Upravo to poučno i duhovno 'putovanje' Mojsije ovdje predstavlja narodu. To je putovanje duhovnog rasta, od strahopoštovanja do ljubavi i, naposljetku, do ujedinjenja duše sa svetošću B-žje prisutnosti.

Briga za one slabe i ranjive Među važnim micvot koje nalazimo u ovotjednoj paraši, Tora traži da Židov bude sličan B-gu, brinući se za siročad i udovice, voleći prozelite i dajući im kruha za jelo i odjeću za odijevanje.

U Ponovljenom zakonu 10,19, Tora izjavljuje, Voljet ćete stranca (prozelita/obraćenika) jer ste bili stranci u zemlji egipatskoj. Punih 36 puta, više od bilo koje druge micve, Tora potiče narod Izraela da se brine i voli – "gera", stranca.

Kao što veliki socijalni filozofi često izjavljuju: o društvu se prosuđuje prema načinu na koji se odnosi prema svojim najslabijima i najugroženijima. Judaizam (Talmud Sota 14a) zahtijeva da Židovi nastoje oponašati B-ga. Ova praksa, koja je u filozofiji poznata kao "Imitatio Dei",

traži da upravo onako kao što je On [B-g] dobar, tako i mi moramo biti ljubazni i dobri; kao što je On ispunjen samilošću, tako i mi moramo biti ispunjeni samilošću; kao što je On izuzetno strpljiv, tako i mi moramo biti strpljivi.

Prema tradiciji, naša Tora sadrži 613 micvot – 365 negativnih micvot i 248 pozitivnih micvot. Mnoge, ako ne i većina, od ovih micvot su revolucionarne. Ipak, možda niti jedna nije značajnija od micve da se voli stranca. U vrijeme kada je cijeli svijet bio dogmatski ksenofobičan, stranci su predstavljali prijetnju a pridošlice se odbacivalo, judaizam je proglasio da će ljubav prema strancu biti obilježje njegovih pravnih i društvenih sustava.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

Strana

"Ovo je nagrada jer si slušao ove uredbe" (Ponovljeni zakon 7,12)

Hebrejska riječ za "jer" u ovom retku je ekev, što također znači "korak". Rabi Moshe Leib iz Sasova rekao je da bi čovjek trebao razmotriti svaki korak koji čini.

Život je misija, zadatak koji sobom nosi odgovornost. Svaki korak koji čovjek poduzima ide u smjeru ispunjavanja vlastite zadaće, pa je stoga micva, ili ide u smjeru ugađanja sebi, pa je to zanemarivanje dužnosti. Neutralnost ne postoji.

Svaki naš korak treba ići prema ispunjenju svoje misije u životu.

Tvrdovratost

"B-g mi je rekao:" Vidio sam ovaj narod, i gle! To je tvrdovrat narod' "(9,13)

Sforno kaže da su tvrdoglavost i pravda često nespojivi. Tvrdoglava osoba već je donijela odluku i neće slušati uvjerljive argumente koji bi mogli opovrgnuti njeno mišljenje. Zbog toga je, kad su Izraelci sagriješili sa zlatnim teletom, B-g rekao: "Vidio sam ovaj narod, i gle: to je narod krutih vratova. Stoga sada odstupi od mene. Neka se moj gnjev raspali na njih i uništit ću ih" (Izlazak 32,10). Samo Mojsijeva gorljiva moli-

tva odložila je B-žji gnjev i pružila im priliku za tešuvu

Kako je Mojsije uspio prodrijeti kroz tvrdoglavost Izraelaca? Targum Yonasan kaže da je šok kada su vidjeli Ploče s Deset zapovijedi

Život je misija, zadatak koji sa sobom nosi odgovornost. Svaki korak treba ići u smjeru ispunjavanja svoje zadaće.

razbijene i slova kako su poletjela u zrak bio ono što se probilo kroz njihovu tvrdoglavost.

Ali ponekad ta krutost može biti toliko snažna da čak i šok ne može prodrijeti kroz nju. R. Chaim Shmulevitz navodi slučaj Hiela iz Betela koji je izgradio Jerihon usprkos Jo-

šuine kletve da će onaj tko sagradi Jerihon izgubiti svoju vlastitu djecu. "Kad je postavio temelje grada, umro je njegov najstariji sin, a djeca su mu nastavila umirati sve dok i njegovo posljednje dijete nije umrlo kada su bila podignuta vrata Jerihona" (Raši, I Kr. 16,34). Ima li većeg šoka za oca od toga da vidi da mu djeca umiru! Hiel je poznavao Jošuino prokletstvo, ali je negirao da ono ima utjecaja na njega.

Jedina zaštita koju imamo protiv toga da nas zaslijepe naša stajališta je da držimo um otvorenim i slušamo mišljenja drugih. Posebno, naročitu pažnju trebamo posvetiti onim stavovima koji se ne slažu s našima, jer to su oni koje smo skloni odbaciti.

No možda čak ni to neće biti dovoljno. Možemo misliti da smo otvoreni i da slušamo dok se u stvari oglušujemo na druge. Stoga bismo, dakle, trebali moliti da nam B-g da sposobnost da slušamo mišljenja koja su protivna našima.■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Biseri hasidske mudrosti

soba koja želi živjeti život ispunjen smislom mora se upitati: što je B-g? I zašto mi je potreban B-g u životu?

Način na koji odgovorite na ta pitanja odredit će, više od svega ostaloga, tko ste i kako živite , jer je pitanje o B-gu u osnovi svekolikog ljudskog ponašanja.

Pa ipak, svaku ljudsku definiciju B-ga ograničit će subjektivnost naše spoznaje i granice našeg znanja. Naposljetku, mi nemamo drugi model do sebe samih. I tako, koristeći sebe kao model, pokušavamo iznjedriti i otkriti B-ga. No, jesmo li uopće u mogućnosti definirati B-ga?

Konačno, pokušavamo li definirati B-ga stvorenog na sliku čovjeka ili čovjeka stvorenog na sliku B-ga?

Kako je B-g stvoritelj, mi smo stvoreni na Njegovu sliku. Kako je B-g realnost, On mora biti definiran na Svoj način, a ne na naš jer On je također stvorio zakone logike i uma. Očito je da nije razborito pretpostaviti da mi, stvorenja možemo definirati svojeg Stvoritelja. Bez obzira na to koliko da je stroj napredan, on nam ne može reći o inženjeru koji ga je kreirao ili o viziji i skrivenim snagama koje su ga potakle da stvara.

U isto vrijeme, ako je B-g potpuno izvan našeg poimanja realnosti, kako mu se uopće možemo približiti? Prije nego što odgovorimo na to pitanje, moramo ispitati kako pokušavamo razumjeti samu stvarnost.■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

klada

Rabi Jichak Meir znao je već kao mališan iznenaditi učene haside svojim intuitivnim uvidima u kompleksnu teološku problematiku. I zato njegova majka odluči da ga predstavi rebu Israelu, magidu iz Koznica. Dok su tako čekali u redu, jedan od hasida odluči prikratiti vrijeme bezazlenom šalom.

"Ako mi kažeš gdje se nalazi B-g," unese se on u lice mališanu "dat ću ti jedan novčić."

Hasidi se slatko nasmijaše, s nestrpljenjem očekujući nastavak. Dječak ga iznenađeno pogleda, ali se ubrzo snađe:

"Ako ti meni kažeš gdje se On ne nalazi, dat ću ja tebi dva!"

Sada je smijeh bio još glasniji, a hasidi svečano propustiše dječaka i majku na čelo reda.■

oja je razlika između mudraca i budale? Mudrac se može, ako to zaželi, pretvarati da je budala.

Budala ne može, čak i ako to jako želi, postati pametna.■

~ R. Leibuš Harif

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Tražite svoje bogatstvo

Rebe Nahman je ispripovijedao priču:

Neki je čovjek jednom usnio da se ispod mosta u Beču nalazi ogromno blago. Otputovao je u Beč i stao nedaleko mosta, pokušavajući dokučiti što da učini. Nije se usudio tražiti blago danju, zbog mnogo ljudi koji su se tamo nalazili.

Pored njega je prolazio jedan policajao te ga upitao: "Što to radiš, stojiš ovdje i razmišljaš?" Čovjek je zaključio da bi bilo najbolje ispričati cijelu priču i zamoli za pomoć, nadajući se da će [policajac] blago podijeliti s njim. Ispričao je policajcu cijelu priču.

Policajac je uzvratio: "Židovi se bave samo snovima! I ja sam isto usnio, i također sam vidio blago. Bilo je u maloj kućici, ispod podruma."

Prepričavajući svoj san, policajac je precizno opisao grad i kuću ovog čovjeka. Čovjek je požurio kući, kopao ispod podruma i našao blago. Rekao je: "Sada znam da sam čitavo vrijeme posjedovao blago. Ali da bih ga pronašao, morao sam otputovati u Beč "(Rabbi Nachman's Parables, "Blago").

Svatko od nas posjeduje nevjero-

jatno blago čija nas nevjerojatna dragocjenost stalno izjeda. Mi često pogrešno tumačimo ovu podsvjesnu čežnju da konačno otkrijemo svoje blago. Brkamo je sa zarađivanjem puno novca, ili iskazivanjem velike časti, no ona nikada ne nestaje. Ona nas tjera do Beča.

Dok je bio u Beču, čovjek je bio toliko siguran da će otkriti traženo blago da ga se nije usudio izvući usred bijela dana. To ga je navelo da u svoj "tim" uključi policajca. Ali policajac je također bio usnio san, jedan potpuno drugačiji san. U njegovom snu blago ovog čovjeka bilo je zakopano ispod njegove vlastite kuće.

Čini se da bi policajac predstavljao cadika. Često cadiku dolazimo u zabludi, misleći da nas kao rezultat neke naše strastvene potrage očekuje nešto uistinu veliko. Međutim, cadik nas poznaje, zna što mi uistinu jesmo. On nas uči da to zapravo naša nešama (duša) traži pravi smisao, i šalje nas kući! Mi se vratimo kući i shvaćamo da nas je naše blago čitavo to vrijeme čekalo. Jesu li naša putovanja bila uzaludna? Jesmo li uzalud potrošili svoje "milje" i svoje vrijeme? Ne, nismo! Mnogo puta je potrebno pretrčati pola svijeta prije

nego li shvatimo da smo previdjeli najočitiji odgovor. Život je putovanje, ali kada pronađemo cadika, konačno možemo biti preusmjereni u pravom smjeru.

Paraša od ovog tjedna navodi: "Staviti ćete ove Moje riječi na svoja srca" (Ponovljeni zakon 11,18).

Hebrejska riječ veSaMtem (staviti ćete) je slična riječi SaM (napitak). Naši Mudraci tumače da to znači da riječi Tore imaju dvije sposobnosti: da budu eliksir iscjeljenja i života, ili smrtonosni napitak (Joma 72b). Čak i naša sveta Tora, izvor istinske duhovnosti i svetosti, može prouzročiti smrt. Ovo je zaista šokantno! Mnogi od nas misle Tora je Tora, i bez obzira na sve, ona nam može samo pomoći i neće načiniti nikakvu štetu. Ovo je vrlo pogrešno. Postoje momenti kada učenja Tore mogu zapravo biti štetna. Poznati primjer toga je kada čovjek uči Toru s namjerom da pronađe njene "dragulje" koji su povezani s nešamom (dušom) neke druge osobe.

Stih nam govori da stavimo te riječi na svoja srca. Svi smo mi jedinstvene individue; svi mi u Tori moramo pronaći svoj put, svoje vlastito jedinstveno tumačenje i osobnu poruku.

"Bojte se G-spoda, svog B-ga, služite Mu i vežite se uz Njega" (Ponovljeni zakon 10,20) Kako se vežemo uz B-ga? Naši mudraci poučavaju da ćemo svojim vezivanjem uz istinske učenjake Tore otkriti B-ga! (Ketuvot 111b). Tek kada učimo sa istinskim cadikom kao svojim osobnim učiteljem, možemo biti usmjereni da pronađemo svoje individualno blago i vlastito razumijevanje Tore.

A gutn Shabbos! Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald

Paraša (priča) Ekev govori o svjesnosti i spoznaji kao alatima za povezivanje s istinskim ostvarenjem

Parašat Ekev počinje riječima "I dogodi se, jer paziš na ove uredbe, i držiš ih, i vršiš ih, da će G-spod B-g tvoj održati savez i milost za koje se zakleo ocima vašim". Zohar objašnjava riječi: "I dogodi se, jer paziš ..." na sljedeći način: "Micva (zapovijed) je blagosloviti G-spoda za sve što jedemo, pijemo, uživamo i radimo u ovom svijetu; ...ne blagosloviti se smatra krađom od G-spoda".

Tora nas ovdje podsjeća na novi fenomen koji se dogodio na brdu Sinaj, jer zabrana krađe je postojala već od ranije. Na brdu Sinaj se pojavila nova svijest, otkrivajući da u svemu što želimo mi smo zapravo željni dvije stvari: prva je sama ta stvar u materijalnom obliku. Druga je ono što mi uistinu želimo i tražimo, ali to nismo u stanju identificirati s naših pet osjetila; to je B-žansko Svjetlo i sjaj koji se nalazi u stvarima oko nas (hrani, odjeći, predmetima, itd), a čija se duhovna energija ne smije ukrasti.

Riječ "ekev" (zbog, uslijed) nas uči da svemir funkcionira na principu uzroka i posljedica, te da "čovjek ne živi samo o kruhu, već o svemu onom što izlazi iz usta G-spodnjih" (Ponovljeni zakon 8,3), odnosno, našem postojanju je potrebno nešto više od kruha, nešto iznad materijalističke razine. Potreban nam je smisao i unutarnja snaga.

"I držiš ih se, i vršiš ih ..." – pitanje o

pojavi dvostrukog glagola se razjašnjava time što je "vršiš" djelovanje, dok "držiš" označava svjesnu informiranost: pridaje se dodatna važnost namjeri i svjesnosti nad tek mehaničkim vršenjem micvot (zapovijedi).

Kabalisti na ljudsko biće gledaju kao na očaravajuće biće, koje je, za razliku od ostalih stvorenja na zemlji, obdareno sposobnošću da istovremeno živi u dva svijeta – duhovnom - gornjem, i materijalnom - donjem - i shvaća suštinu oba. Svaki postupak uključuje i držanje i vršenje, svijest i djelovanje, čiji je cilj da izvršimo svoju ulogu u svijetu i udahnemo životnu silu u sve što radimo, da dušom i Svjetlošću iz viših svjetova povežemo i prožmemo ono što radimo u nižim svjetovima, i na taj način unesemo obilje i blagoslov u svaki vid našega života.

Biblija nam kaže da izgovorimo blagoslov nad svime u čemu uživamo kao što je pisano: "I jest ćeš i nasitit ćeš se i blagoslovit ćeš G-SPODA, B-ga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je On dao." (Ponovljeni zakon 8,10). Ovo

se ne radi u svrhu zahvaljivanja B-gu, već je to zapravo način da privučemo svjetlost i obilje iz gornjih svjetova, a ako ne izreknemo blagoslov onda je to kao da smo ukrali. Lopov može ukrasti materijalna dobra, ali ne i duhovnu suštinu ukradenog predmeta ili novca; lopovu ostaje prazna ljuštura materijalnog predmeta, lišena duha ili b-žanske svjetlosti. I tako, bez blagoslova i duhovne svjesnosti, svaki postupak bez iskrene namjere je kao tijelo bez duše, materija bez duha. To se jednako odnosi na zapovijedi u Tori kao i na uobičajene svakodnevne zadatke.

Osnovna mudrost paraše Ekev je da su svijest i prisutnost važni u svemu što činimo. Misli i osjećaj zahvalnosti i poštovanja, radosti i ljubavi pretvorit će svaki običan materijalni predmet u blagoslovljenu "posudu". To se odnosi na ono što nas okružuju, u našim domovima, na poslu i u našim životima, i to je ono što će nam donijeti izvoran i ispunjen život.■

. Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Rabbi Menachem Leibtag:

Ekev: Biblijsko značenje 'Matar'

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Tko 'zaustavlja' kišu?

Prema Paršat Ekev (i onome što recitiramo svakog dana u drugoj 'paršiji' 'krijat šema'), odgovor je sam B-g. Kako bismo bolje razumjeli biblijsko značenje kiše ['matar'], ovotjedni šiur razmatra korelaciju između B-žje providnosti i klime u zemlji Izrael. Uvod

Na početku Paršat Ekev, zemlja je Izrael dobila ono što se čini vrlo pozitivnom ocjenom:

"Jer vas VJEČNI, B-g vaš, dovodi u dobru zemlju... zemlju pšenice i ječma (...7 vrsta) ... zemlju u kojoj ničega ne manjka..." (8,7-9).

Ipak, kasnije u Parši, Tora opisuje Egipat kao mnogo bolju zemlju:

"Jer zemlja koju ćeš osvojiti nije poput zemlje egipatske, iz koje ste došli, u kojoj kada si zasijao svoje polje svojom nogom si ga natopio... Zemlja koju ćete osvojiti, zemlja brda i dolina, svoju vodu dobiva od kiša (matar) s neba" (11:10-11).

Dakle, koja je zemlja bolja i na čemu temeljimo ovu usporedbu? Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, pobliže ćemo pogledati razne druge primjere u kojima Tora uspoređuje Zemlju Izrael sa Egipatskom zemljom.

Prvo 'slavina'

Našu studiju započinjemo 'čudnim' opisom Tore o tome kako bi se navodnjavalo polje u Egipatskoj zemlji:

"Jer [tvoja] zemlja nije kao zemlja Egipat... gdje si zasadio svoje polje i natopio ga svojom nogom" (vidi 11:10).

Egipat se iz nekog razloga opisuje kao zemlja koju 'natapaš nogama'? Da bismo shvatili ovaj prilično čudan prikaz i kako on čini temelj usporedbe Egipta sa zemljom Izrael, moramo pogledati nekoliko osnovnih činjenica iz svjetske povijesti.

U davna vremena civilizacije su se razvijale duž velikih rijeka, jer su one pružale ne samo mogućnost prijevoza, već i potrebnu vodu za poljoprivredu i piće.

Zbog toga su Egipat (koji se razvijao duž Nila) i Mezopotamija (koja se razvijala uzduž Tigrisa i Eufrata) po-

stali dva najveća središta drevne civilizacije.

Kako bi unaprijedili svoju poljoprivredu, Egipćani su razvili vrlo složen sustav navodnjavanja kopajući kanale od Nila do svojih polja. Koristeći ovaj sustav za navodnjavanje svoje njive, Egipćanin bi tamošnji jarak za navodnjavanje otvorio jednostavno tako što bi 'svojom nogom' odgurnuo blato. Da 'zatvori' dovod vode, ponovo bi svojom nogom pomaknuo blato kako bi zatvorio jarak. [Smatrajte ovo prvim sustavom 'slavine'.]

Ovo objašnjava zašto Tora opisuje Egipat kao zemlju 'koja se natapa tvojom nogom' (vidi 11:10). Nasuprot tome, Tora opisuje zemlju Izrael ovako: "Zemlja koju sada idete naslijediti je zemlja brda i dolina, koja pije kišu nebesku" (11:11).

Za razliku od Egipta, Izrael nema veliku rijeku kao što je Nil koja bi mu osigurala stalnu opskrbu vodom. Umjesto toga, poljoprivreda u zemlji Izrael u potpunosti ovisi o padalinama. Stoga, kad pada kiša, polja se 'automatski' navodnjavaju; međutim, kad ne pada kiša, ništa neće rasti jer će se usjevi osušiti.

[Treba spomenuti da iako Izrael ima rijeku, Jordan - ona se nalazi nekih 300 metara ispod razine mora (u jordanskoj dolini), i stoga nije od velike pomoći za navodnjavanje polja. U suvremeno doba, Izrael je praktički 'riješio' ovaj problem pumpanjem vode iz Kinereta u nacionalni spremnik za vodu.]

Stoga, iako zemlja Izrael može imati laganu prednost pred Egiptom kada pada kiša [vidi Raši 11:10], iz poljoprivredne perspektive zemlja Egipat je u jasnoj prednosti [vidi Ramban 11:10]. Nadalje, svatko odgovoran tko se brine za obitelj očito bi prednost dao 'sigurnoj' opciji – da

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Ekev: Biblijsko značenje 'Matar'

zasnuje svoj dom u Egiptu, umjesto da se odluči za 'rizičnu' izraelsku alternativu.

Dakle, zašto Tora daje sve od sebe da nam kaže da je Egipat bolji od Izraela, posebno u istoj Parši u kojoj nam

Tora po prvi puta govori kako je Izrael 'velika' zemlja, kojoj ništa ne nedostaje! (Vidi 8:9!) Nadalje, zašto bi to Moše Rabeinu spomenuo Bnei Jisrael upravo u ovom trenutku, dok se pripremaju da uđu u njihovu zemlju.

Da bismo odgovorili na ova pitanja, moramo preispitati ove pesukim u njihovom širem kontekstu.

Tri Paršijot koje se odnose na Strah B-žji

Uzmite Tanach Koren (ili sličan Humaš) i pogledajte pesukim koji smo upravo citirali (tj. 11:10-12), te zamijetite kako ova tri pesukim tvore vlastitu 'paršiju'. Zapazite međutim kako ova kratka 'paršija' započinje riječju 'ki' - 'za' ili 'jer' - što je očito tematski povezuje s prethodnom paršijom: 10:12-11:9. Stoga, prvo moramo razmotriti temu ove prethodne 'paršije', a zatim vidjeti na koji način se ona odnosi na našu temu.

Započnimo brzim pregledom uvodnih pesukim te 'paršije', i primijetite kako ona uvod u svoju temu daje vrlo nedvosmisleno:

"A sada, o Izraele, što je to što B-g traži od tebe? To je da se bojiš ('jira') VJEČNOG B-ga svoga, da hodiš njegovim putovima i da Ga ljubiš... Drži se, stoga, cijele ove 'micve' '... da osvojiš zemlju..." (vidi 10:12-14).

Dok nastavljate čitati ovu paršiju (do 11:9), primijetiti ćete kako se ova tema ili 'strah B-žji' nastavlja, jer se stalno iznova ističe.

Stoga, tema naše kratke 'paršije' (11:10-12), u kojoj Tora uspoređuje zemlju Izrael s Egiptom, mora nekako biti povezana s temom Jirat Hašem (strahom od B-ga). Ali kakve veze ima izvor vode u zemlji sa strahom od B-ga?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo pročitati zaključak Tore na ovu usporedbu (u završnom pasuku naše 'paršije'):

"To je zemlja koju VJEČNI, B-g tvoj, čuva ('doreš ota'), koju Hašem uvijek drži na oku, od početka godine do kraja godine" (11:12).

Ovaj pasuk nas obavještava da sam B-g preuzima izravnu kontrolu nad kišom koja pada u zemlji Izrael! Za

razliku od Egipta gdje je opskrba vodom iz Nila u osnovi konstantna, opskrba vodom u Izraelu je sporadična, te je stoga jasniji prenositelj B-žje volje. Uzimajući u obzir da opstanak u zemlji Izrael ovisi o kiši, a sama kiša ovisi o B-žjoj volji, onda da bismo opstali u zemlji Izrael, moramo ovisiti o B-gu - ovisnost koja bi trebala imati izravan utjecaj na osobnu razinu Jir'at Hašem!

Tko je zaustavio kišu?

Na taj način, zemlja Izrael nije bolja od Egipta, nego je drugačija - jer njena poljoprivreda jasnije ovisi o količini kiše. Dobra kišna sezona donijet će obilje, dok će nedostatak kiše donijeti sušu i glad. Stoga bi život u zemlji 'toliko osjetljivoj' na kišnu sezonu, koja ovisi o B-žjoj volji, trebao pojačati strah od B-ga.

Sljedeća 'paršija' [odn. vehaja im šamoa...' (11:13-21), druga paršija dnevne 'krijat šema'] ne samo da podržava ovu temu, ona tvori njen logičan zaključak:

"Ako ćete slušati ove zapovijedi... Ja ću dati kišu (matar) vašoj zemlji na vrijeme... tada ćeš jesti i biti sit... Budite na oprezu, da ne budete namamljeni za drugim bogovima... jer Hašem će se razgnjeviti ... i On će zatvoriti nebo i neće biti kiše (matar)..." (vidi 11:13-16).

Stoga, prema Sefer Devarim, matar koja pada u zemlji Izrael djeluje ne samo kao 'barometar' Izraelove vjernosti B-gu, već služi i kao sredstvo b-žanskog kažnjavanja. B-g će koristiti ovaj matar da 'komunicira' sa Svojim narodom. Padaline, u pravo vrijeme, postaju znak da je zadovoljan našim 'ponašanjem' kao naroda, dok suša (tj. ustezanje matara) postaje znak b-žanskog gnjeva. Pa, koja je onda zemlja bolja? Odgovor jednostavno ovisi o tome što čovjek traži u životu. Pojedinac koji teži bliskijem odnosu s B-gom očito bi više volio Zemlju Izrael, dok bi se pojedinac nepovjerljiv prema takvoj izravnoj ovisnosti o B-gu očito odlučio za sigurniji život u Egiptu ['huc la-arec'].

Kako bismo poduprli ovo tumačenje, sada ćemo pokazati kako se veza između matara i božanske providnosti već pojavila kao biblijska tema u Sefer Bereišit.

Povratak na Avrahama Avinu

Na početku naše nacionalne povijesti nalazimo vrlo sličnu usporedbu između Egipta i Izraela.

Podsjetimo se, kada je B-g prvi put odabrao Avrahama

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Ekev: Biblijsko značenje 'Matar'

Avinua, i naložio mu da iščupa korijen svoje obitelji iz Mezopotamije i otputuje u zemlju Kanaan (vidi 12:1-3), njegov nećak Lot se dosljedno spominjao kao Avrahamov 'partner na putovanju' (vidi 12: 4-6 i 13:1-2). Kako je Avraham bio bez djece, a Lot je ostao bez oca, bilo bi logično da Avraham pretpostavi kako će Lot postati njegov nasljednik. Ipak, nakon povratka s putovanja u Egipat, među njima je izbila svađa koja je u konačnici dovela do Lotova 'izbacivanja' iz Avrahamove 'odabrane obitelji'.

Moglo bi se sugerirati da se Torin opis ovih događaja izravno povezuje s ovom biblijskom temom matara. Da pokažemo kako, počnimo s opisom te svađe u Tori:

"A Avraham reče Lotu, neka ne bude svađe među nama... ako ti pođeš desno [=na jug], ja ću poći lijevo [=na sjever] (i obrnuto)..." ( vidi Bereišit 13:8-9).

[Imajte na umu da je Avraham predložio Lotu da izabere ili sjever ili jug (13:8-9), a ne istok ili zapad kako se često pretpostavlja! Vidi Targum Unkelos koji prevodi desno & lijevo kao 'jug' ili 'sjever' (vidi također Seforno). Kroz Humaš 'jemin' se uvijek odnosi na jug, kedem - istok, itd.]

Drugim riječima, Avraham Avinu, stojeći u Bet Elu (vidi 13:3), nudi Lotu izbor između planinskih lanaca 'Jehude' (na jugu) ili brežuljaka 'Šomrona' (na sjeveru). Na naše iznenađenje, Lot ne bira ni jednu od ovih opcija! Umjesto toga, Lot se radije potpuno odvaja od Avrahama Avinu, odabirući Jordansku dolinu. Zapazite, međutim, vezu između Lotove odluke da 'ode na istok' i njegovog najsvježijeg iskustva u Egiptu:

"Tada Lot podiže oči i ugleda cijelu ravnicu Jordansku, jer je sva bila dobro navodnjena (rijekom Jordan)... baš kao Vrt Gospodnji, kao zemlja Egipat..." (13: 10-12).

Nakon svoje kratke posjete Egiptu (kako je opisano na kraju 12. poglavlja), čini se da Lot više nije mogao izdržati težak život u 'brdima i dolinama' Zemlje Izraela. Umjesto toga, Lot se odlučuje za sigurniji način života uz obalu rijeke Jordan, sličan sigurnom načinu života u Egiptu uz obale rijeke Nil.

[Posebno obratite pažnju na to kako Tora (u gornjem pasuku) povezuje ovu riječnu dolinu i 'Vrt Gospodnji', tj. Gan Eden (jer je bio postavljen uz četiri rijeke, vidi Bereišit 2:9-14).]

Lot odlazi prema Sdomu za 'dobrim životom', dok Avraham Avinu ostaje u Bet Elu, u srcu zemlje Izrael (vidi

13:14-16, vidi i prijašnji šiur o Matot/Masei).

Raši, komentirajući Bereišit 13:11, citira Midraš koji dolazi do vrlo sličnog tematskog zaključka:

"Va-jisa Lot mi-kedem... [Lot je otputovao od kedema] - Otputovao je od Onoga koji je započeo Stvaranje ('kadmono šel olam'), rekavši, ne mogu više izdržati biti s Avrahamom niti s njegovim B-gom" ("ij efši, lo be-Avraham, ve-lo be-Elokav").

Kao što Raši aludira, ova svađa između Avrahama i Lota proizašla je iz sukoba između dva protivna načina života:

• Života koji teži ovisnosti (a time i odnosu) s B-gom (=Avraham Avinu);

• Života u kojem čovjek više voli biti neovisan o B-gu (=Lot).

Put koji je izabrao Avraham Avinu vodi u 'Bet El' - kuću B-žju, dok put koji je izabrao Lot vodi u 'Sdom' - grad izopačenosti (vidi 13:12-13).

Povratak na Stvaranje

Ova biblijska tema o mataru toliko je suštinska da zapravo počinje u vrijeme Stvaranja! Prisjetite se kako pripovijest o Gan Edenu (tj. Bereišit 2:4-3:24) počinje vrlo neobičnom izjavom u vezi s matarom:

"Ovo su naraštaji Nebesa i Zemlje od njihovog Stvaranja... I nijedan grm poljski još nije niknuo na zemlji i nijedno zrno još nije proklijalo, jer Hašem još nije poslao kišu (matar) na zemlju, niti je tamo bilo čovjeka da radi u polju..." (Bereišit 2:45).

Prilično je nevjerojatno kako cijeli ovaj izvještaj o Stvaranju počinje tvrdnjom da ništa ne može rasti bez matara ili čovjeka!

Nadalje, sama ova izjava je prilično čudna, jer se čini da proturječi onome što je ranije rečeno (u prvom izvještaju o Stvaranju [= 'perek alef'] koji ukazuje da je vode bilo skoro posvuda (vidi 1:2,6,9 itd.) ).

Naposljetku, čini se da je sama izjava da je čovjek potreban za rast vegetacije proturječna onome što vidimo u prirodi. Kao što svi znamo, čini se da grmlje i drveće (a posebno korov) vrlo lijepo raste čak i bez pomoći čovjeka. Ipak, prema ovom uvodnom pasuku drugog izvještaja o Stvaranju - ništa ne bi moglo rasti bez ove kombinacije matara i čovjeka.

Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Ekev: Biblijsko značenje 'Matar'

Bez obzira na to, Humaš u ovoj uvodnoj izjavi naglašava da su i čovjek i matar ključni čimbenici u nadolazećoj priči o stvaranju. Da bismo razumjeli zašto, prvo moramo sasvim kratko pregledati naše zaključke u vezi s usporedbom dvaju izvještaja u Sefer Bereišit.

Prvi izvještaj [perek alef] usredotočen je na B-žje stvaranje cijele 'prirode' u sedam dana. B-žje ime - 'Elokim'odražava njegovu ključnu točku da su sve sile prirodekoje izgledaju kao da proizlaze iz moći raznih bogovazapravo kreacija Jednog B-ga. Kako bismo se podsjetili na ovu ključnu točku, zapovijeđeno nam je da se suzdržimo od svake kreativnosti svakih sedam dana. ['olam ha -teva']

Nasuprot tome, drugi izvještaj ['perek bet'] - fokusiran je na poseban odnos između čovjeka i njegovog Stvoritelja, što se odražava u njegovom posebnom okruženju - Gan Edenu - stvorenom od B-ga da ga čovjek radi i čuva. U tom okruženju čovjek ima odgovornost da slijedi B-žje zakone, a Njegovo Ime ['šem Havaja'] odražava Njegovu prisutnost i uključenost ['olam ha-hitgalut'].

[Pogledajte šiur na Paršat Bereišit.]

Stoga se ovaj početni pasuk - koji naglašava odnos između matar i čovjeka - mora na neki način odnositi na poseban odnos između čovjeka i B-ga.

Midraš (kojeg citira Raši), kojem smeta ova neobičnost, nudi vrlo duboko tumačenje, objašnjavajući ovu vezu:

"Ki lo himtir...' A zašto još nije padala kiša? ... jer "adam ajin a'avod et ha-adama", jer čovjek još nije bio stvoren da obrađuje polje, pa stoga nitko još nije prepoznao značaj kiše. A kad je čovjek bio stvoren i prepoznao njenu važnost, on se molio za kišu. I onda je kiša pala te su drveće i trava izrasli..." (vidi

Raši 2:5).

Ovo tumačenje odraz je iste teme koja se pojavila u našoj raspravi o matar u Paršat Ekev. Prema ovom Rašiju, B-g je stvorio čovjeka sa svrhom da on prizna B-ga i Njegova stvorenja. Iz ove perspektive, matar se pojavljuje kao sredstvo koje olakšava to prepoznavanje.

Razlog tome možda proizlazi iz samog značenja riječi matar. Zapazite da matar ne znači samo 'kiša'. Umjesto toga, 'šoreš' - 'lehamtir' - se odnosi na sve što padne s neba na zemlju. Kiša je klasičan primjer; ali čak i 'kruh' ili 'vatra', kad padnu s neba, u Bibliji su opisani kao matar.

[U vezi s vatrom koja dolazi s neba, vidi Bereišit 19:24, priču o Sodomi, "Ve-Hašem himtir al Sedom gofrit va-eš min hašamajim". U vezi s kruhom, vidi Šemot 16:4, o mani: "hineni mamtir lahem lehem min ha-šamajim").]

Kada čovjek razmišlja o Stvaranju, može se činiti da postoji nepremostiv jaz između 'neba' i 'zemlje'. Čovjek mora prevladati taj jaz, podižući svoje ciljeve od 'zemaljskih' ka 'nebeskima'. U tom kontekstu, matar - fizički dokaz da se nešto s neba može spustiti na zemlju - može simbolizirati čovjekov potencijal (i svrhu) da premosti taj jaz u suprotnom smjeru, tj. od 'zemaljskog' do 'nebeskog'.

Stoga se biblijski matar pojavljuje kao više od vrste vode, ali još više kao simbol potencijalne veze između neba i zemlje, a time i između B-ga i čovjeka.

U posebnom duhovnom okruženju stvorenom klimom Zemlje Izraela, kako je opisano u Paršat Ekev, matar služi kao sredstvo pomoću kojeg Am Jisrael može usavršiti svoj odnos s B-gom. Iako druge zemlje mogu imati bolji potencijal za prosperitet, Zemlja Izrael postaje 'idealno' okruženje za rast ovog duhovnog okruženja.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Vjera (nastavak)

Gdje tražiti B-ga

Riješimo se prvo najočitije zablude. B-g je doista skriven, ali to ne bi trebalo značiti da ako slučajno pogodite pravi krevet pod koji ćete pogledati (čak i ukoliko taj krevet bio velik poput neba), da ćete ugledati neku vrstu velikog šefa koji upravlja polugama univerzalne moći. To nije pravo mjesto na koje treba pogledati, jer ono što mi tražimo nije nalik stvorenju u prostoru i vremenu.

Razmišljanje o B-gu pojmovima stvorenih bića dovodi do klasičnog pitanja: ako je B-g svemoguć, može li B-g napraviti objekt tako velik da ga B-g ne može podići? Ovo pitanje samo po sebi nema smisla jer B-g kojeg tražimo ne mora biti podložan uvjetima ovakve vrste pitanja. To podrazumijeva razmišljanje o svemiru iz perspektive stvorenog, što je ograničenje koje nemamo pravo primijeniti na B-ga. Kao što se čini očiglednim, ako priznamo da postoje ograničenja onoga što ljudski um može pojmiti i razmišljati, zašto bismo onda pretpostavili da sve dimenzije stvarnosti moraju ostati unutar tih granica?

Bilo je mnogo židovskih učenjaka koji su pokušali upotrijebiti logiku kako bi dokazali ovo ili ono o B-gu, među koje se ubraja i Rabbi Bachya Ibn Pakuda, koji posvećuje prve dveri Dužnosti srca da logički "dokaže" postojanje jednog B-ga. Za mene ovo je poglavlje bilo mučno za čitanje, i kad sam rekao Rabbi Perru da sam organizirao grupu za proučavanje ovog teksta, ali da sam zabrinut da ćemo zapeti upravo na ovom prvom dijelu, on mi je rekao da kad god vodi proučavanje te knjige, on preskače taj dio. Kao što Rabbi Eliyahu Lopian uči, problem je u tome što približavati se B-gu kroz racionalnu misao jednostavno ne funkcionira: "Sve filozofske spekulacije i objašnjenja, čak i ako su istinita, ne mogu ni na koji način navesti čovjeka da se drži živog B-ga."

Tora izražava ovu poantu rekavši da B žje "misli" nisu poput ljudskih misli.

Unatoč tome što smo svjesni ograničenja ljudskog načina razmišljanja, ipak smo u stanju naći logiku u tome na koji je način B g pozicioniran u svijetu.

Na primjer, ako na trenutak zamislite da ste dobili zadatak da projektirate svemir u kojem će postojati stvorenja koja imaju potencijal da dosegnu neku vrstu osobnog ispunjenja, što biste poduzeli? Ne biste li poželjeli stvoriti svijet u kojem postoje prave zamke i zaobilazni putevi tako da bi napredovanje bilo stvarno i njegove posljedice jednako tako stvarne? I zar ne biste htjeli svoju ulogu "stvoritelja" učiniti niti potpuno otkrivenom niti potpuno skrivenom? Kada biste bili u potpunosti otkriveni, to bi bio kraj osjećaja neovisnosti tih stvorenja, za koje bi tada bilo neosporno da su stvorena i tada bi digla ruke od življenja i truda. S druge strane, kad bi bili potpuno nevidljivi to bi stvorenjima uskratilo prijeko potrebnu indikaciju o prirodi svemira u kojem žive. Najkorisniji i najučinkovitiji način za otkrivanje vaše prisutnosti u stvaranju bilo bi tek u nagovještajima, predosjećajima i bljeskovima.

I tako i jest.

Stoga, da bi izgradili temelj vjere, moramo obratiti pozornost vrsti nagovještaja, predosjećaja i bljeskova koji su jedini način na koji se možemo nadati da ćemo iskusiti nešto od B-žje prisutnosti. To je poanta koju Tora tako lijepo iznosi kada opisuje Mojsijev zahtjev da vidi B-ga, na koji je odgovoreno samo pogledom s leđa. Nema razloga misliti da bi bilo tko od nas trebao moći vidjeti više, a mnogo je razloga zašto bismo trebali moći zamijetiti puno manje, od proroka statusa kakvog je imao Mojsije.

Rav Kook upozorava nas da zapamtimo da su ti bljeskovi nagovještaji s leđa, nazovimo ih tako sve što ćemo vidjeti, a da problem s vjerom počinje nastajati kada tim opažanjima namećemo slike i jezik: Čovjek mora uvijek očistiti svoje misli o B-gu kako bi osigurao da su slobodne od troske varljivih fantazija, neutemeljenog straha, zlih sklonosti, želje i nedostataka. ... Sva b-žanska imena, bilo na hebrejskom ili na bilo kojem drugom jeziku, daju nam samo sićušnu i prigušenu iskru skrivenog svjetla kojem duša teži kad izgovara riječ "B-g". Svaka definicija B-ga dovodi do hereze, svaka definicija je duhovna idolatrija; čak i pripisivanje Njemu intelekta i volje, pa i sam pojam b-žanski, pojam B-g, pati od ograničenja definicije. Osim duboke svjesnosti da su sve to samo sjajni bljeskovi onoga što se ne može definirati - i to bi, također prouzročilo herezu.

Mi bismo trebali obraćati pozornost na sjaj tih bljeskova. Putem njih mi doživljavamo B-žju prisutnost.

Transcendentnost nasuprot imanentnosti

Postoje dva različita načina na koje je B-g prisutan u ovom svijetu, koji se često pri korištenju sumiraju kao transcedentno nasuprot imanentnog.

Transcendentni aspekt B-ga predstavljen je predodžbom skrivenog svjetla. Taj je B-g neopisiv, neizreciv i toliko potpuno drugačiji po sveobuhvatnosti i predodžbi od bilo čega stvorenog da nismo u stanju išta shvatiti o realnosti ove najviše stvarnosti. To je B-g koji nema kraja, neograničen u sveobuhvatnosti i neograničen u svrsi, kojega židovski mistici nazivaju Ein Sof, doslovno "bez kraja."

Imanentni aspekt B-ga odnosi se na načine na koje je B-g prisutan u svijetu. Transcendentni B-g ne blagosilja, no imanentni B-g da.

Nakon što smo iznijeli ove dvije tradicionalne razlike koje se tiču B-ga, možemo im pristupiti na dva načina kojima nam je omogućeno da spoznamo vjeru, a to su putem intelekta i kroz iskustvo. U oba slučaja ne možemo se nadati da ćemo naći sigurnost i pronaći dokaz, već samo nagovještaje onoga što sami morate tražiti i propitati, budući da je svijet stvoren na takav način da nudi samo aluzije i ne daje nikakvu sigurnost vjere. Ovi parametri daju četiri mogućnosti, od kojih svaka nudi vrata prema B-gu i time je stup vjere:

• Poznavanje transcendentnog je najmanje dostižna od tih mogućnosti, jer je po definiciji, transcendentni aspekt B-ga dalek i nedostupan iz zone ljudskih sposobnosti.

• Doživljavanje transcendentog, isto tako, nije jednostavno, jer je veća vjerojatnost da ćemo B-žju neizrecivost dokučiti kroz neintelektualno opažanje nego putem uma.

• Poznavanje imanentog već važi za sve nas, mada tek pojedini ljudi povezuju svoj doživljaj pojavnog svijeta s B-gom.

• Doživljavanje imanentog događa se cijelo vrijeme.

Razlika između poznavanja i doživljavanja je ključna, jer samo poznavanje ima malo utjecaja na vjeru. Ovu je točku jasno iznio Rabbi Eliyahu Lopian, koji veli da nam B-g

kaže:

Jer Ja sam ti dao i veliku razboritost i snažan intelekt, osim tvoje prirode, tako da možeš združiti svoje intelektualno znanje sa svojim emotivnim osjećajem i ujediniti ih kako bi ispunio "i znat ćeš tog dana i primiti srcu da je Vječni B-g na nebu gore i na zemlji dolje; nema drugoga" (Pnz 4,39).

Onda na drugom mjestu obrazlaže ovaj isti stih:

Stih kaže: "Danas spoznaj i primi k srcu svom, da Vječni, On je B-g na nebu gore i na zemlji dolje; nema nikoga drugog" (Pnz 4,39). Na prvi pogled, ako je čovjek stekao uvjerenje u svom umu i mozgu posjeduje savršenu vjeru i istinsko intelektualno poimanje da je Vječni B-g, što je više potrebno? Ipak, stih proturječi tome i kaže da to nije tako; ako primiš srcu ono što znaš, sve će biti dobro, ali ako ne, u ruci držiš krhki komad porculana. Jer sve dok srce ne osjeti da Vječni, On je B-g, itd., ono što zna neće mu uopće biti od koristi da se odupre svom nagonu ma koliko veliko bilo to znanje.

Jednom sam čuo Rabbi Itzele Blazera kako kaže: "Baš kao što zasigurno postoji ogromna udaljenost između onoga koji ne zna da je Vječni B-g i onoga koji to zna, tako postoji još mnogo veća udaljenost između znanja bez da se to znanje osjeća u svom srcu i znanja koje osjećamo tamo."

Stojimo pred vratima iza kojih nećemo pronaći uvjerenje, definiciju, ideju, logičan dokaz ili zamisao, već izravno doživljeno iskustvo.

Vjera i iskustvo

Naši učitelji nam govore da je iskustvo put do vjere, a to je smjernica svakome od nas koji nastoji posaditi prve sjemenke vjere ili njegovati i poticati njezine prve klice. Rabbi Yosef Yosel Hurwitz, Alter iz Novarodoka, jasan je po tom pitanju: Ali ako zna sve to samo svojim

umom, a ne svojim osjetilima, otkrit će da njegov mentalni trud donosi samo mentalni [tj., apstraktni] rezultat, a ne osjetilni [tj. stvarni].... U trenutku kušnje on je poput slijepca koji nikada nije vidio svjetlost, jer tada oblak zakloni sunce i on ne vidi ništa. Svo njegovo uzvišeno znanje postoji prije te činjenice ili nakon te činjenice, ali kada je [kritična] situacija pred nama, smetnja kušnje čini ga drugačijim čovjekom.

Ovo je poput priče o glumcu koji ima za izgovoriti samo jednu rečenicu u predstavi. Nakon pucnja topa, on treba reći: "Hark! Izvještaj o udaljenom topu." On proučava scenarij i zapamti svoj tekst i sasvim je spreman. Na znak, on izađe na pozornicu i odjednom čuje glasno "bum" i kaže: "Što li je 

ovo bilo!" Sva njegova priprema bila je tek intelektualna.

Intelekt je ograničen, njegova osobina je skepsa, pa temelj vjere mora svoj korijen imati u nečem drugom.

Rabini Ibn Pakuda, Lopian i Hurwitz, među mnogima drugima, svi su nam rječito govorili da je način da se približimo poznavanju B-ga, a time i njegovanju vjere, da otvorimo svoje oči za doživljaje naših osjetila. Svijet je živi prikaz b-žanskog, i gledajući ga i doživljavajući njegove čudesne tvorevine i načine, možemo uočiti fizičku stvarnost i božanstvenost koja se nalazi unutar njega.

Ovo je i početna točka i ključ. Ona je polazište jer je to najpristupačnije područje za naše traganje. I ona je ključ zbog toga što je B-g kojeg možemo spoznati skriven, i ne samo to B-g je sakrio da je B-g skriven. Možemo pronaći naš put do vjere time što ćemo registrirati i vjerovati nagovještajima; intuiciji i bljeskovima koji dolaze neskriveno dok šutke stojimo pod noćnim nebom, ili kad uhvatimo prizor građe i teksture šake ili kad se susretnemo s bolnim, neobjašnjivim gubitkom ili sami ležimo u krevetu zaštićeni od oluje i čudimo se.■

(nastavak s 26. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

TERORIZAM

Hamas i Islamski džihad preuzeli

odgovornost za bombaški napad u Tel Avivu

Index,19.8.2024.

ORUŽANO krilo Hamasa i Islamski džihad preuzeli su odgovornost za eksploziju bombe dan ranije u blizini sinagoge u Tel Avivu, što su izraelska policija i unutarnja sigurnosna služba Shin Bet opisali kao teroristički napad. Muškarac koji je nosio bombu je poginuo, a ozlijeđen je prolaznik. Incident se dogodio kasno u nedjelju, objavila je policija.

Glasnogovornik izraelske vlade David Mencer rekao je da je muškarac nosio ruksak s eksplozivom koji je detonirao "prije nego što je uspio stići do napučenijeg područja".

U zajedničkom priopćenju dvije palestinske militantne organizacije poručile su da će vratiti u prvi plan svoje "mučeničke operacije" u Izraelu dok se "nastavlja okupatorska politika pokolja i ubojstava". Time su se referirale na izraelsku ofen-

zivu u Pojasu Gaze i ubojstvo čelnika Hamasa Ismaila Hanije 31. srpnja u Teheranu. Blinken bio u Tel Avivu Izrael nije preuzeo odgovornost za ubojstvo Hanije, ali ju nije ni porekao. Rat u Pojasu Gaze počeo je nakon Hamasova napada na Izrael 7. listopada 2023. Tada je ubijeno oko 1200 ljudi i 250 oteto, po izraelskim podacima.

Izraelska vojska od tada je sra-

vnila sa zemljom velik dio Pojasa Gaze i ubila najmanje 40.000 ljudi, po podacima palestinskih zdravstvenih vlasti. Nedjeljna eksplozija u Tel Avivu dogodila se oko sat vremena nakon što je američki državni tajnik Antony Blinken stigao u Tel Aviv kako bi izvršio pritisak da se dogovori prekid vatre u Pojasu Gaze jer se strahuje od eskalacije sukoba na širu regiju. Iran je zaprijetio da će se osvetiti Izraelu nakon ubojstva Hanije.■

Tko je Židov? Tko god se hrva s pitanjem 'Tko je Židov?'

24sata.hr,19.8.2024.

Otac i kći Oz bave se i onim vječnim pitanjima o kojima mnogi imaju različite teorije, kad su se pojavili Židovi, otkad postoje kao narod... Poželite li saznati istinski zanimljive činjenice o Židovima, posegnite za knjigom "Židovi i riječi", čije je drugo izdanje Fraktura izdala ove godine. Autori ovog esejističkog djela su Amos Oz i njegova kći Fania Oz-Salzberger. Amos Oz preminuo je 2018. i za života objavio više romana te niz esejističkih knjiga, dok je Fania Oz-Salzberger također uspješna spisateljica koja radi kao profesorica povijesti na Pravnom fakultetu na Sveučilištu u Haifi te je ujedno istaknuta predavačica na Sveučilištu Princeton. Uglavnom, u ruke ćete uzeti djelo intelektualnog karaktera koje je pitko i svima razumljivo i iz

kojeg ćete mnogo naučiti. Odmah na početku knjige autori ističu da su sekularni Židovi Izraelci te da ne vjeruju u Boga i ne bave se religijskim tumačenjima. Talmud, kažu, prepuštaju vjernicima, a cilj njihova djela je zapravo jedan drugačiji prikaz povijesti Židova, njihova postojanja, religije i kulture, pri čemu se naglasak stavlja na činjenicu da otkad je Židova, postoji i njihova usmena i pisana riječ. Ta je riječ, predaje i zapisi, izgradila židovski identitet na vrlo specifičan način ili, kako kažu autori u svojoj osnovnoj tezi: "Da bi ostala židovskom obitelji, židovska je obitelj bila prisiljena osloniti se na riječi. I to ne na bilo kakve riječi, nego na riječi koje dolaze iz knjiga. Mi nevjernici ostajemo Židovi i u čitanju".

Otac i kći Oz bave se i onim

vječnim pitanjima o kojima mnogi imaju različite teorije, kad su se pojavili Židovi, otkad postoje kao narod... Njihovo je mišljenje da je židovsko iseljeništvo počelo kad su se židovske zajednice raspršile po Perzijskom i Rimskom Carstvu, a ključno je naglasiti da su to sve pratile riječi, usmena i pismena predaja, prenošenje priča... Nazivaju Židove narodom koji je toliko volio knjige da ih je posvetio, dok se ujedno i cijelo poglavlje njihova djela bavi i ženskim autoricama koje su još u davnoj prošlosti pisale priče i pjevale. To je poglavlje ujedno snažno protivljenje današnjim ortodoksnim Židovima u Izraelu koji posve žele ušutkati žene i maknuti ih iz bilo kakvog javnog života.

Kroz knjigu se otac i kći bave i židovskim proučavanjem vremena, ali i njihovom kolektivnošću i individualnošću. Pritom

su uvjerenja da je židovska prošlost usko povezana s prošlošću drugih naroda te Židove duhovito uspoređuju sa starinskim Forest Gumpovima koji tajanstveno niču na svakoj važnoj prekretnici u analima Bliskog istoka i Europe. U ovoj knjizi saznat ćete i zašto su Židovi narod koji značajnu pažnju pridaje humoru te će vam biti iznimno zanimljivo pratiti na koji način se autori hvataju u koštac s tumačenjem riječi "judaizam".

"Tko je Židov? Tko god se hrva s pitanjem 'Tko je Židov?'. Ovo je naša osobna definicija: svaki čovjek koji je dovoljno lud da se nazove Židovom jest Židov. Je li on ili ona dobar ili loš Židov, dobra ili loša Židovka? O tome će morati odlučiti Židov i Židovka koji dolaze nakon njega, nakon nje", zaključuju pisci knjige "Židovi i riječi".■

24sata.hr,19.8.2024.

Hamas je to priopćio nekoliko sati nakon što je američki državni tajnik Antony Blinken stigao u Izrael u nastojanju da osigura primirje u Gazi i sporazum o puštanju talaca

Američki predsjednik Joe Biden rekao je u nedjelju u kratkom razgovoru s novinarima da je primirje u Gazi "još uvijek moguće" i uvjeravao da Sjedinjene Države "ne odustaju" od svojih napora dok američki državni tajnik Antony Blinken za-

počinje svoj najnoviji posjet Izraelu. Palestinska skupina

Hamas objavila je u nedjelju da je novi prijedlog, kojim su se trebale premostiti razlike između Izraela i te palestinske oružane skupine u vezi primirja u Gazi, preblizu pozicijama izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

Hamas je to priopćio nekoliko sati nakon što je američki državni tajnik Antony Blinken stigao u Izrael u nastojanju da osigura primirje u Gazi i sporazum o puštanju talaca, čime su

se smanjile nade za napretkom u pregovorima.

Hamas je primio novi prijedlog od posrednika, Katara, Egipta i Sjedinjenih Država, nakon dvodnevne runde pregovora u Dohi.

"Držimo Netanyahua u cijelosti odgovornim za ometanje posredničkih napora i za odgađanje sporazuma te odgovornim za živote zatvorenika koji su kao i svi naši ljudi izloženi jednakoj opasnosti zbog agresije i sustavnog ciljanja svih aspekata života u Pojasu Gaze", re-

kao je Hamas.

Netanyahu je ranije u nedjelju pozvao da se "usmjeri pritisak na Hamas" i osudio njihovo "tvrdoglavo odbijanje" sporazuma o primirju u Pojasu Gaze. "Hamas ustraje u svom odbijanju i nije poslao ni predstavnika na pregovore u Dohi. Zato pritisak treba usmjeriti prema Hamasu i (njegovom vođi Jahji) Sinvaru, a ne prema izraelskoj vladi", rekao je Netanyahu, priopćio je njegov ured.■