5-04 - Divrej Tora - Ree 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

http://twitter.com/DivrejTora

Parša Re'e nam kaže da služimo B-gu "na mjestu koje B-g izabere". To "mjesto" odnosi se na brdo Morija u Jeruzalemu, mjesto Svetog hrama. Upravo na ovom mjestu dogodili su se neki od najvećih duhovnih događaja u povijesti - tamo je Noah prinio životinjske žrtve kada je izašao iz arke; to je mjesto na kojem je Abraham vezao svog sina, Izaka, na žrtveniku; i tu je Jakov usnio ljestve s anđelima koji idu gore-dolje. Sve je to na mjestu koje B-g izabere.

Ali zašto ne možemo sami odabrati svoje vlastito mjesto? Što se dogodilo s individualnošću?!

Pogledajmo dublje. Stih kaže da sagradimo Hram na mjestu koje B-g odabere - ali moramo ga "tražiti". Iako su naši preci uspostavili duboku vezu s B-gom i odredili mnoga temeljna pravila, mi ga ipak moramo sami otkriti. Uzimamo tradicionalne okvire, te ga uz predanost i trud učinimo svojim.

Čovjek mora tražiti ideju Jeruzalema – zapitati se: Gdje je Jeruzalem?

Da, judaizam ima specifične tradicije - držanje košer prehrane, svetkovanje šabata i molitva iz teksta. Ali to je samo okvir. Suština je ono što ulažemo od sebe. Židovska duhovnost nalazi se na mjestu koje B-g odabere - ali morate je tražiti.■

divrejtora@gmail.com

"Vidite," reče Moše narodu, "stavljam pred vas danas blagoslov i prokletstvo" – blagoslov – budu li ispunjavali B-žje zapovijedi, a prokletstvo ako ih napuste. To će biti objavljeno na brdima Gerizim i Ebal kad narod uđe u svetu zemlju.

Hram treba podići "na mjestu koje će B-g za prebivalište svog imena odabrati, tamo" gdje će narod svoje žrtve njemu prinositi; zabranjeno je prinositi žrtve na nekom drugom mjestu. Životinje koje služe kao hrana, a ne kao žrtva, dozvoljeno je klati i drugdje; krv (koju se u Hramu prolijeva po žrtveniku) ne smije se jesti.

Lažnog proroka ili onoga tko druge navodi na idolopoklonstvo, treba osuditi na smrt; grad idolopoklonika treba razoriti. Slijedi ponavljanje obilježja

i popis nekošer ptica.

Desetinu svega proizvedenog treba jesti u Jeruzalemu ili je zamijeniti za novac kojim će biti kupljena hrana koju će se tamo jesti. Određenih godina tu se desetinu daje siromašnima. Prvorođeno govedo ili ovca bit će prineseno kao žrtva u Hram, a njihovo meso će pojesti kohen.

Micva davanja milodara obvezuje svakog Židova da pomogne svom bližnjem poklonom ili pozajmicom. Na šabatnu godinu sve se pozajmice opraštaju. Sve sluge vezane ugovorom slobodne su nakon šest godina služenja.

Paraša završava nabrajanjem zakona o tri hodočasna blagdana – Pesah, Šavuot i Sukot – kad svi trebaju "vidjeti i biti viđeni" pred B-gom u Svetom hramu.■

Prevela Dolores Bettini

Godina 17 Broj 48

Broj 48

Zagreb, šabat 31. kolovoza 2024. - 27. ava 5784.

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Paraša Re’e B’’H

Alija po alija

Nakon što je postavio temeljna načela judaizma (uključujući formativnu povijest naroda, Aseret HaDibrot, Šma i drugo) u prve tri sedre D'varima, Moše Rabeinu nastavlja s dijelom knjige "Tahlis" - njenim micvot Sedre R'ei, Šoftim i Ki Tece sadrže 170 micvot, najveću koncentraciju za 3 uzastopne sedre, 3 od 6 najbogatijih micva-sedri Tore.

Blagoslov = držanje micvot; prokletstvo = ne držanje. To su jednostavne jednadžbe koje Moše ovdje iznosi, a Jehošua će ih ponovo predstaviti kada će narod stajati na Har Grizim i Har Eivalu.

Imajte na umu fraze koje se koriste u početnim p'sukim: Blagoslovda ćete držati micvot. Prokletstvoako nećete ... Tu je ugrađena "preporuka" da se odabere blagoslov (istovjetno tome, "A vi ćete odabrati život"). Braha, naravno, kada to odaberete ... Prokletstvo, ako ste dovoljno zabludjeli da krenete ovim putem ...

Još jedan komentar u vezi neravnoteže tih dviju strana: Blagoslov dolazi od "slušanja micvot", čak i prije nego li ih vršite. Suprotno dolazi od "ne slušanja i skretanja s pravog puta". Ovo je u skladu s idejom da B-g odvaguje naše dobre misli kao djela, ali ne čini tako s pokvarenim mislima. Tek kada uistinu učinimo nešto loše, tada smo podložni kazni. (Idolopoklonstvo je izuzetak – smatra nas se odgovornima za idolopokloničke misli.)

Narod je rođen u Egiptu, rane godine proveo je u pustinji, a narast će i procvjetati u Obećanoj zemlji. "Ovo su micvot koje treba čuvati u Zemlji ..." (primijetite da nisu sve micvot koje slijede strogo povezane s

Izraelom, no ipak je moguće sugerirati da su sve micvot predodređene da se drže u Erec Jisraelu).

Mjesta, žrtvenici, idoli, itsl. nacija u Erec Jisraelu moraju biti uništeni. Međutim, moramo paziti da ne učinimo isto B-gu - ova micva uključuje zabranu brisanja B-žjih Svetih Imena.

Pazite ovo, molim vas, Tora nam zapovijeda da uništimo predmete idolskog štovanja, te ne učinimo isto s B-žjima. Pretpostavili bismo da se to odnosi na uništavanje svetih židovskih predmeta, sinagoga, Tore, itd. Pa, gdje vidimo da ova zabrana uključuje ne brisanje B-žjeg imena? Ne vidimo to. Tome smo podučeni kao dio Usmenog zakona. Ne rabinskog prava nadahnutog Torom stvarnim zakonom Tore, jednakim onome što je napisano u Tori. To je priroda Pisane i Usmene Tore.

Dok njihova mjesta trebaju biti uništena, Mjesto (mjesto Mikdaša) treba biti žarište židovskog duhovnog života i energije. Sve žrtve i prinosi trebaju biti prineseni tamo i jedino tamo, kao što je viđeno kod prvog blagdana. U takvim prigodama (hodočasnim blagdanima), ta se sveta hrana (poput ma'aser šeni, neta reva'i) jela u Jeruzalemu. Stvari se neće odvijati na način kao u pustinji, "učinite po svome". Uskoro ćemo ući u zemlju u "trajniji", konkretniji oblik života.

S gledišta micvi

Postoji prilično uobičajena situacija između tarjag micvot pozitivnog i zabranjenog koje u osnovi zapovijedaju isto. Imamo micvu da postimo na Jom kipur i zabranu da ne jedemo ili pijemo. Ista stvar. Ne smijemo raditi melaha na šabat i

moramo se uzdržati od melaha na šabat. Ista stvar. U ovotjednoj sedri, zapovijeđeno nam je da "otpišemo" nenaplaćene zajmove na kraju godine Š'mita. Zabranjeno nam je naplaćivati zajmove nakon što prođe godina Š'mita. Od nas se traži da damo darove židovskom sluzi kada završi svoju službu za nas. Zabranjeno ga je otpustiti praznih ruku. I ponovo. Ista stvar. Postoje mnogi primjeri o ove "dvije strane istog novčića" micvot. I postoje razlozi i za pozitivnu micvu i za zabranu. No nećemo sada o tome.

Za sada ćemo reći da je to još jedno očitovanje micve. Manje je učestalo od savršeno usklađenih i preklapajućih pozitivnih micvi i zabrane, da se par micvot preklapa, ali ne u potpunosti. Vratimo se na trenutak na prvi tip. Ako osoba na Jom kipur jede (bez halahičkih sankcija), ona istodobno krši zabranu jedenja na Jom kipur i neispunjavanje micve da posti. Ako jedete, niste postili. Ako postite, onda ne jedete.

Ali pogledajte na micvu da se izvrši zavjet korbana ili druge donacije Beit HaMikdašu. Postoji partnerska zabrana (u Ki Tece), koja zabranjuje odgađanje ispunjenja zavjeta Mikdašu. Te micvot nisu savršeno usklađene. Da bi se ispunila pozitivna micva, čovjek mora "podmiriti dug" do sljedećeg hodočasnog blagdana (regela). Međutim, on nije prekršio zabranu sve dok ne prođu tri regalim otkako je dao zavjet. Da danas

OU Israel's Torah Tidbits

imamo Beit HaMikdaš, i da netko danas odredi jednu od svojih životinja kao korban, on je mora prinijeti kao korban do Sukota da bi ispunio zavjet. Ako je prinese tek u vrijeme Hanuke, on nije ispunio zavjet, ali nije ga prekršio, bal t'aher. Jedino ako je životinja još uvijek kod njega i nakon sljedećeg Šavuota to bi bilo kršenje. Postoje i drugi parovi micvi poput ovog, ali nema ih toliko kao prve vrste.

Levi - druga alija - 18 p'sukim (12,11-28)

Tamo će biti određeno posebno mjesto za donošenje svih prinosa. Tamo će se odvijati duhovno radovanje i tamo ćemo pomoći levitu i onome koji nije takve sreće (siromašnom) da također dobiju razlog da se raduju. Bit će zabranjeno prinositi žrtve na bilo kojem drugom mjestu. Korbanot treba prinositi samo u Mikdašu. Samo one posvećene životinje koje su zbog neke mane postale nepodobne za žrtvenik treba otkupiti (bez mane koja je čini nevaljanom, životinja se ne smije otkupiti), i zatim ih se može jesti kao "obično" meso. Naravno, životinjska krv se ne smije jesti.

I sada dolazimo do istinski izvanrednog pasuka (12,17). Zabranjeno je jesti ma'aser šeni izvan Jerušalajima, od žita, od vina, od maslinovog ulja, kao i jesti svete prvine životinja izvan Jeruzalema, te svetije žrtveno meso izvan dvorišta Hrama, i jesti meso od ola (potpuno spaljene žrtve), te druge korbanot prije nego što se njihova krv na ispravan način poškropi na žrtvenik, kao i jesti prve plodove prije nego li su položeni pred žrtvenikom.

Ovaj pasuk sadrži 8 micvot! Prvi sljedeći pasuk po brojnosti donosi 5 micvot (također iz ove sedre). I ovdje

se nalazi primjer koliko bismo bili izgubljeni u pokušaju da razumijemo sve što nam taj pasuk zapovijeda bez Usmenog zakona. Ponovno, nije riječ o rabinskom tumačenju ili davanju zakona, već je to Tora koja dolazi od HaŠema jednako kao i Anohi HaŠem Elokeha

Imajte na umu uvodnu rečenicu u ovom pasuku: "Nećete moći jesti ..." Ne kaže "Nemoj jesti". Torat hajim primjećuje da je ovo ideal života po Tori - zapravo bismo trebali biti nesposobni da učinimo ono što B-g zabranjuje.

Svu gore spomenutu hranu treba jesti na mjestima na kojima je određeno da se jede. Pazite da ne zaboravite na Levija, njegove darove i druge oblike pomoći.

"Kada će B-g proširiti tvoje granice kao što je obećao ..."

Zapazite da Tora o prosperitetu govori neposredno nakon dijela o velikodušnom dobrotvornom davanju i brizi za druge. Ovo je B-žje "nelogično" obećanje: što više dajete, to ćete više imati.

Ako i kada poželimo jesti mesa (osim svetog mesa korbanot), možemo to učiniti na bilo kojem mjestu koje odaberemo, ali prethodno moramo primjereno zaklati životinju koju ćemo jesti.

U pasuku koji zapovijedi š'hita, B-g kaže "(zakoljite životinju) kao što sam vam zapovjedio." No, mi ne nalazimo detalje š'hita u Pisanoj riječi. Ovaj pasuk jedno je od ishodišta za koncept da se Tora sastoji od pisanog dijela i Usmenog zakona – i oboje se smatra riječju B-žjom.

Na nesveto meso ne odnose se ista ograničenja kao na sveto meso (npr. ritualna nečistoća - vaša ili životinje

- nije prepreka). Međutim, mnoge druge halahot se primjenjuju.

Životinja mora biti ubijena prije nego li se uzme njeno meso. To je univerzalna zabrana (ona je jedna od 613 micvot, te jedan od 7 noahidskih zakona) o "udovima žive životinje". Krv mora biti uklonjena iz mesa prije nego ga smijemo jesti. Korbanot će se dovoditi iz svih krajeva (čak i izvan Izraela) na "Mjesto koje B-g izabere" - Mikdaš. Ove korbanot će biti prinesene na žrtveniku, njihova krv po njemu poprskana, meso (kada je dopušteno) će tamo biti pojedeno. Pazite da činite sve što B-g traži, kako bi stvari bile dobre za nas i našu djecu.

Šliši - treća alija - 22 p'sukim (12,29-13,19)

Ponovno je izrečeno upozorenje: nemojte se zainteresirati za idolopokloničke prakse naroda koje ćemo mi zamijeniti u Zemlji, da ne bismo razgnjevili B-ga, te da nas On ne bi kaznio.

Činit ćemo sve što nam je zapovjeđeno, ne nadodajući, niti oduzimajući od Tore i micvot

Ako (kada) se među nama pojavi prorok ili onaj koji sanja sne - čak i onaj koji izvodi čuda ili znake kojima će potvrditi svoje riječi - koji prorokuje u ime idolopoklonstva, zabranjeno je poklanjati mu pažnju. Ovo je B-žji ispit naše vjere u Njega. Moramo biti vjerni B-gu, slijediti ga, poštovati ga, držati se Njegovih micvot, služiti Mu i držati Ga se. Prije spomenuti lažni prorok bit će pogubljen zbog svog pokušaja da nas odvrati od B-ga. Na taj način uklanjamo zlo iz naše sredine.

Čak i ako bi nas bilo koji drugi Židov (makar to bio bliski rođak ili dragi prijatelj) pokušao privući ka

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

idolopoklonstvu bilo koje vrste (poznatom ili nekom stranom i egzotičnom), mi ne smijemo pokazati ljubav prema takvoj osobi, niti svladavati svoju mržnju prema njoj, niti je izbaviti od opasnosti, niti govoriti njoj u prilog na sudu, niti se suzdržavati od toga da govorimo protiv nje.

S gledišta micvi

Tora mora biti vrlo jasna i čvrsta u ovim zapovijedima, jer je postalo dijelom naše naravi da volimo svog bližnjeg, da ga ne mrzimo, i da ga pokušamo spasiti. No ne i u ovom slučaju.

Ovo je pasuk s 5 micvi koji smo ranije spomenuli. Te micvot stoje u zapanjujućem kontrastu s micvot iz K'došim koje naređuju ljubav prema drugom Židovu, da ga se ne mrzi, da ga spasimo od opasnosti, itd.

Ove micvot (iz ovotjedne sedre) naglašavaju ozbiljnost kojom Tora tretira onoga koji nas vabi. On je karcinom u našoj sredini koji se mora ukloniti. Poziv na idolopoklonstvo smatra se čak ozbiljnijim i od samog idolopoklonstva. Ili se barem smatra ozbiljnijom prijetnjom židovskom životu.

Da je tako pokazuje nam talmudski savjet da se smije/treba primamljivača uloviti u zamku. Ako govori samo jednoj osobi, onda neće biti dovoljno svjedoka protiv njega. Podučava nas se da ga zatražimo da svoje prijedloge ponovi pred drugima. Ako on to odbije, onda postavimo skrivene slušatelje koji će postati svjedoci protiv njega. Kada ti svjedoci zauzmu svoja mjesta, onda primamljivaču moramo odgovoriti izazovom da nije pravo napustiti B-ga zbog druge religije ili vjere. Ako se primamljivač povuče, onda

ga ostavimo na miru. Ako nastavi sa svojim pokušajima da nas zavede, onda se svjedoci otkriju i "optuže" ga beit dinu

No, primamljivača treba pogubiti (nakon suđenja i osude) kamenovanjem, s time da svjedoci koji ga optužuju pokrenu izvršenje. I (to se gotovo samo po sebi podrazumijeva) zabranjeno je zavesti svog bližnjeg Židova da napusti B-ga i štuje idole.

Ako saznamo da je jedan cijeli grad zaveden na idolopoklonstvo, moramo vrlo pažljivo istražiti tu stvar. Ova zapovijed je uopćena kako bi zahtijevala temeljitu istragu i ispitivanje svjedoka u svim vrstama slučajeva. Ako optužbe budu potvrđene, stanovništvo "grada koji je zabludio" treba pogubiti mačem, njihovu imovinu spaliti i sam grad uništiti. Grad se više nikada ne smije ponovno sagraditi (osim ako sigurnosna procjena ne zahtijeva drugačije). Nitko ne može imati koristi od bilo čega iz tog grada kako se ne bi izazvao B-žji gnjev. Pravilno izvršenje ovih i drugih micvot naći će naklonost u B-žjim očima.

R'vi'i - četvrta alija - 21 p'sukim (14,1-21)

Kao "B-žjoj djeci", zabranjeno nam je činiti si porezotine (zbog idolopokloničkih razloga ili tugovanja za preminulim) ili čupati kosu od žalosti. Naša je sudbina da budemo izabrani među narodima zemlje. Zabranjeno je jesti korbanot koje su postale "neprihvatljive".

Tora zatim iznosi popis 10 vrsta sisavaca koji su košer (3 domaće i 7 divljih životinja), a zatim daje znakove po kojima se određuje jesu li životinje košer (razdvojeni papci i preživanje). Nakon toga slijede četi-

ri primjera životinja koje ne smijemo jesti (za vašu informaciju, u Š'mini su poimence navedene samo ne-košer životinje.)

Rabi Aryeh Kaplan z ”l identificira sedam divljih košer životinja (hajot t'horot) kao gazelu, jelena, antilopu, kozoroga, divokozu, bizona, žirafu. Postoje različita mišljenja o hebrejskim nazivima za različite životinje.

Ribe je dopušteno jesti ako imaju ljuske i peraje. Ono što nema ljuske ili peraje zabranjeno nam je. Ljuske (koje se preklapaju i koje se lako uklanjaju) određuju kašrut ribe.

Smijemo jesti košer ptice. Stoga smo dužni provjeriti i odrediti košer status ptice koju želimo jesti. (Odgovarajuće micvot za druge vrste životinja ubrojene su iz paršat Šmini.)

U duhu pozitivne zapovijedi da provjerimo kašrut životinje, ovo pravilo ne uključuje samo provjeru posjeduje li riba ljuske, već i da tražimo simbol kašruta na pakiranim proizvodima ili kašrut certifikat u restoranu.

Tora navodi 21 vrstu ptica koje su zabranjene.

Karakteristike košer i ne-košer ptica se ne spominju u Tori (za razliku od životinja i riba). Gemara nam daje smjernice koje nam pomažu razlikovati košer i ne-košer ptice. Praktično govoreći, ni popis niti smjernice ne određuje koje ptice jedemo. Tradicija to određuje. U osnovi, ne vjerujemo da možemo ispravno prepoznati ptice čiji su nazivi dani u Tori (suvremeni hebrejski ponekad se ne podudara s biblijskim ili mišnajskim hebrejskim). Ako imamo tradiciju u našim zajednicama da je određena vrsta ptica košer, onda ćemo je jesti. U protivnom zauzimamo oprezno stajalište safeka (su-

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

mnje) i odlučimo biti strogi prema sebi.

Također je zabranjeno jesti nekošer skakavce i ostale krilate kukce. Bez obzira na dopuštenje da jedemo meso životinja, zabranjeno je jesti životinju koja je uginula na način drugačiji od š'hite. Ova se zabrana naziva "n'vela". Od "n'vela" se smije ostvariti korist ali ne i od mješavina mlijeka i mesa.

Iako nas ovo treće pojavljivanje mesa u mlijeku uči zabrani ostvarenja koristi, nju ne brojimo kao zasebnu micvu, već je ona obuhvaćena zabranom jedenja mesa u mlijeku iz Ki Tisa

Hamiši - peta alija - 8 p'sukim (14,22-29)

(Približno 2% prinosa usjeva dajemo kohenu kao t'ruma, a od ostatka se odvaja desetina kao ma'aser da bi se dala Leviju.) Jedna desetina onoga što je preostalo odvaja se kao ma’aser šeni, koji ostaje u posjedu vlasnika, ali se smatra svetim i mora se donijeti u Jerušalajim i tamo pojesti u stanju obredne čistoće. Ako je iznos ma’aser šenija velik, čovjeku je dopušteno da otkupi proizvod po poštenoj tržišnoj cijeni te pridoda petinu. Ako netko otkupi ma’aser šeni od svog susjeda, poštena tržišna cijena je dovoljna. Prihod od otkupljivanja treba potrošiti na hranu i piće u Jerušalajimu. Još jednom nas Tora podsjeća da se brinemo o Leviju, koji nema vlastite imovine. (Ovo pravilo o ma’aser šeni vrijedi 1., 2., 4., i 5. godine Šmita ciklusa.) U

trećoj (i 6-oj) godini ciklusa Šmita drugu desetinu treba predati siromašnima. Ovaj velikodušni čin cedake bit će nagrađen blagoslovima od B-ga.

Šiši - šesta alija - 18 p'sukim (15,118)

Ako godina Šmita prođe, ne može se tražiti otplata osobnih zajmova. To se pravilo primjenjuje kada su i zajmodavac i zajmoprimac Židovi. Zajmovi koje duguju ne-Židovi moraju se prikupljati, ali je micva otpisati osobni dug svog bližnjeg Židova nakon godine Šmita. Ako se židovski narod vlada kako valja prema Tori i micvot, bit ćemo blagoslovljeni time da među nama neće biti siromaštva. A imat ćemo i vladajući položaj među narodima svijeta.

Međutim, kada smo suočeni sa siromaštvom, ne smijemo potiskivati velikodušnost prema siromaštvu, ne smijemo potiskivati velikodušnu potporu onima koji su siromašni. Naprotiv, velika je micva dati cedaka i potpomoći one koji nisu tako sretne ruke kao mi, davanjem i to na dostojanstven način. Budite posebno oprezni da ne uskratite zajmove siromašnima jer se približava godina Šmita. Ako siromašna osoba zavapi B-gu, on će vas smatrati odgovornim što niste pomogli. Budite velikodušni na polju cedaka i heseda, i time zaslužite blagoslov od B-ga. Siromaštvo će biti "realnost života" u normalnim okolnostima – cedaka dajte bez zadrške.

Ako Židov postane prinudni sluga svom bližnjem Židovu, on će raditi najviše šest godina i biti oslobođen sedme godine. Nitko ne smije oslobođenog "eved ivrija" otposlati praznih ruku, već će mu dati velikodušni dar kada ga otpušta iz službe.

Moramo se sjetiti da smo bili "avadim" u Egiptu i da nas je B-g otkupio, te On očekuje od nas da budemo osjetljivi prema onima koji nisu tako sretne ruke kao mi. Ako "eved ivri" ne želi biti oslobođen, obredno mu se probuši uho i on ostaje u službi svog gospodara do jovela. Nemojte biti škrti sa slugom, jer vam je služio naporno i dugo.

Š'vi'i - sedma alija - 22 p'sukim (15,19-16,17)

Prvina od krava, koza i ovaca je sveto. S njima se ne smije raditi niti od njih ostvarivati korist. Oni su dani kohenu kao jedan od njegovih darova što mu ih dodjeljuje Tora (nakon 30-50 dana otkako dođu na svijet). Oni će biti hrana za kohena i njegovu obitelj nakon što budu prineseni kao korban – tijekom prve godine, osim ako "nisu prikladni za žrtvenik". U tom slučaju oni su kohenova imovina, da radi s njima što mu drago. B'hor ove vrste vrijedi čak i u naše vrijeme, kada nema Beit HaMikdaša. Samo što nam učenjaci zabranjuju da vršimo tu micvu, jer dok smo trenutno bez Beit HaMikdaša, to bi bilo tegoba nametnuta kohenu koji prima b'hor, te iskušenje za različite prijestupe kohena

Čuvajte proljetni mjesec i donesite korban Pesah. (To je ponavljanje micve da se kalendar prema potrebi prilagodi dodavanjem mjesecadrugog adara – kako bi se Pesah pogurnuo u proljeće.) Hamec je zabranjen na poslije podne Erev Pesaha Hagiga (dobrovoljna žrtva koja se prinosi uz pashalno janje na Pesah, op.pr.) ne može biti ostavljena duže od dva dana. Korban Pesah se ne smije prinijeti na osobnom žrtveniku. Radujte se na blagdane. Donesite korbanot u Mikdaš na hagim. Ne pojavljujuj se tamo praznih ruku.■

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja crta dobrote

436. Bam!: Obveza da se unište idoli

Potpuno ćete uništiti mjesta na kojima su narodi ... obožavali svoje idole ... (Ponovljeni zakon 12,2)

437. Nije li ovo u knjizi Šemos?: Zabrana uništavanja

B-žjeg Imena

To nećete činiti Vječnom, B-gu vašemu. (Ponovljeni zakon 12,4)

438. Pravodobnost: Obveza da se na sljedeći blagdan donesu u Hram dobrovoljni prinosi

Tamo ćete prinijeti svoje paljenice ... (Ponovljeni zakon 12,6)

439. A Elijahu (Ilija)? Zabrana prinošenja žrtava izvan Hrama

... pazi da ne prinosiš svoje žrtve paljenice na bilo kojem mjestu koje ugledaš. (Ponovljeni zakon 12,13)

440. Bez iznimaka: Obaveza da se žrtve prinosi jedino u Hramu

Samo na mjestu koje će Vječni odrediti ... tamo ćeš prinositi ... (Ponovljeni zakon 12,14)

441. Dobrotvorno društvo: Obaveza da se otkupi neprikladne posvećene životinje

Kada ti srce zaželi zaklat ćeš i jesti meso ... obredno nečisto i čisto ... (Ponovljeni zakon 12,15)

442. Zabrana za žito: Zabrana jedenja žita od druge desetine izvan Jeruzalema

U svojim gradovima ne smiješ jesti desetinu od svog žita ... (Ponovljeni zakon 12,17)

443. Grožđe: Zabrana pijenja vina od druge desetine izvan Jeruzalema ... ni od svog vina ... (Ponovljeni zakon 12,17)

444. Maslinarstvo: Zabrana jedenja ulja od druge desetine izvan Jeruzalema ... ni svog ulja ... (Ponovljeni zakon 12,17)

445. Širom zemlje: Zabrana kohanim da jedu prvine od životinja izvan Jeruzalema ... ni prvine ... (Ponovljeni zakon 12,17)

446. U Domu: Zabrana jedenja žrtava za grijeh ili krivnju izvan Hrama

... od svojih goveda i svojih ovaca i koza ... (Ponovljeni zakon 12,17)

447. Ona ide gore, a ne unutra: Zabrana jedenja žrtava paljenica ... svojih zavjetnih žrtava ... (Ponovljeni zakon 12,17)

448. Škropljenje: Zabrana jedenja žrtava prije nego li se krv poškropi ... ni svojih dobrovoljnih prinosa ... (Ponovljeni zakon 12,17)

449. Ne skači pred rudo: Zabrana da se prve plodove prerano jede ... i što podižeše svojim rukama. (Ponovljeni zakon 12,17)

450. Ne zaboravi me: Zabrana nebrige za levita Pazi da ne zaboraviš levita ... (Ponovljeni zakon 12,19)

451. Ljudi koji jedu ukusne životinje: Obaveza da se životinje obredno zakolju prije nego li ih se jede Klanje svoje stoke i svojih ovaca vršit ćeš... kao što sam ti Ja zapovjedio ... (Ponovljeni zakon 12,21)

452. Iznenađujuće sveobuhvatno: Zabrana jedenja udova otrgnutih sa žive životinje ... nećeš jesti život (zajedno) s mesom. (Ponovljeni zakon 12, 23)

453. Dođi amo: Obaveza da donesete žrtve koje potječu izvan Izraela u Hram ... donesi na mjesto koje će B-g odrediti. (Ponovljeni zakon 12,26)

454. Sve u vezi Eve: Zabrana da se pridodaje micvos ... ništa ne domeći tome ... (Ponovljeni zakon 13,1)

455. Ništa ne oduzimaj: Zabrana da se ne oduzima od micvos ... i ništa ne oduzimaj od toga. (Ponovljeni zakon 13,1)

456. Kontraproduktivno: Zabrana slušanja lažnog proroka

Nemojte slušaj riječi toga "proroka ..." (Ponovljeni zakon 13,4)

457. Ne moj susjed: Zabrana da se voli meisisa*

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag -

*meisis je onaj koji pokušava navesti druge Židove da štuju idola govoreći im kako je divan Nećeš gajiti naklonosti prema njemu ... (Ponovljeni zakon 13, 9)

458. Nemojte to zaboravljati: Zabrana ublažavanja svoje mržnje prema meisisu ... ne slušaj ga ... (Ponovljeni zakon 13,9)

459. Okrutno je biti blag: Zabrana spašavanja meisisa ... neka ga ne žali oko tvoje... (Ponovljeni zakon 13,9)

460. Neće dobiti odvjetnika: Zabrana branjenja meisisa ... ne pokazuj mu suosjećanje ... (Ponovljeni zakon 13,9)

461. Nemoj da ne progovoriš: Zabrana da se suzdrži od toga da se govori protiv meisisa

Ne prikrivaj ga. (Ponovljeni zakon 13,9)

462. E, da – nemojte to činiti: Zabrana da se postane meisis

…ne činite to zlo. (Ponovljeni zakon 13,12)

463. Zapamti, nalaziš se pod prisegom: Obveza da se pažljivo ispita svjedoka …dobro istraži, raspitaj se i temeljito izvidi... (Ponovljeni zakon 13,15)

464. Gori, dušo, gori!: Obaveza da se spali idolopoklonički grad ... te spali sav grad vatrom... (Ponovljeni zakon 13,17)

465. Ostani oboren: Zabrana obnove idolopokloničkog grada ... i neka se više nikada ne sazida. (Ponovljeni zakon 13,17)

466. Bez uzimanja plijena: Zabrana ostvarivanja koristi od idolopokloničkog grada

Ništa od njegovih zabranjenih stvari da ti se ne prilijepi za ruku ... (Ponovljeni zakon 13,18)

467. Samoozljeđivanje: Zabrana da se radi ureze na svom tijelu

Svatko od nas ponaosob odlučuje hoće li biti učen ili neuk, suosjećajan ili okrutan, darežljiv ili škrt. Nitko nas na to ne sili. Nitko ne odlučuje za nas, nitko nas ne tegli za sobom jednim ili drugim putem. Sami smo odgovorni za ono što jesmo.

613 zapovijedi

... nećeš na sebi praviti ureza... (Ponovljeni zakon 14,1)

468. Opsjednutost čupanjem kose: Zabrana da se čupa svoju kosu u žalosti ... niti načiniti ćelavo područje ... zbog pokojnika. (Ponovljeni zakon 14,1)

469. Ovaj mali pigul: Zabrana da se jede defektne ili na drugi način nepodobne žrtve

Nemojte jesti ništa gnusno. (Ponovljeni zakon 14,3)

470. Provjeri je!: Obaveza da se ptice pregleda kako bi se utvrdilo jesu li košer

Svaku košer pticu možete jesti. (Ponovljeni zakon 14,11)

471. Z-z-z-z!: Zabrana jedenja insekata

Svako leteće stvorenje što se roji za vas je nečisto... (Ponovljeni zakon 14,19)

472. Crkni!: Zabrana jedenja životinje koja je uginula bez primjerenog klanja

Nećete jesti ništa uginulog ... (Ponovljeni zakon 14,21)

473. Od sedam četiri: Obaveza da se odvoji druga desetina

Odvojit ćeš desetinu od svog usjeva kojeg si posadio ... (Ponovljeni zakon 14,22)

474. Od sedam dva: Obaveza da se odvoji desetine za siromašne

Na kraju tri godine, uzet ćeš svaku desetinu ... (Ponovljeni zakon 14,28)

475. Agent za naplatu dugova: Zabrana da se zahtijeva plaćanje Šemita zajmova

... neće utjerivati duga od svoga bližnjega ili brata ... (Ponovljeni zakon 15,2)

476. Agent za naplatu dugova 2. dio: Obaveza da se naplati od ne-Židova

Od tuđinca ćeš utjerati ... (Ponovljeni zakon 15,3)

477. Otpiši: Obaveza da se u Šemita ponište dugovanja ... onoga što ti brat duguje, odreći ćeš se (Ponovljeni zakon 15,3)

478. Ne budi škrt ...: Zabrana uskraćivanja milostinje siromašnima ... ne otvrdni svoje srce niti stisni šaku svoju ... (Ponovljeni zakon 15,7)

479. Budite darežljivi!: Obaveza dobrotvornog davanja ... otvorit ćeš mu ruku svoju ... (Ponovljeni zakon 15,8)

(nastavak

sa 7. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag - 613 zapovijedi

480. Daj, budi prijatelj…!: Zabrana da se prije Šemita suzdržava od pozajmljivanja

Pazi da ti se u srcu ne javi nedostojna pomisao ... (Ponovljeni zakon 15,9)

481. Velikodušni oproštajni darovi: Zabrana da se eved Ivrija otpusti praznih ruku ... nećeš ga poslati praznih ruku. (Ponovljeni zakon 15,13)

482. Ho-ho-ho: Obaveza da se eved Ivriju daju darovi kada odlazi

Daj mu velikodušno od svojih stada, od svog vršenja žita i svog vinskog podruma ... (Ponovljeni zakon 15,14)

483. Nema posla za bika Ferdinanda: Zabrana rada posvećenih životinja ... nećeš raditi sa svojim prvorođenim bikom ... (Ponovljeni zakon 15,19)

484. Šišanje: Zabrana striženja posvećenih životinja ... nećeš strići prvence svoga stada. (Ponovljeni zakon 15,19)

485. Sedam dana - i polovina: Zabrana jedenja homeca u popodnevnim satima Erev Pesaha

Ništa kvasno ne jedi nad njom... (Ponovljeni zakon 16,3)

Sefer Hamicvot Hakacar

486. Uvijek ima mjesta za hagiga: Zabrana da nešto ostane od blagdanskih žrtava

... niti će išta od mesa ... preostati do jutra... (Ponovljeni zakon 16,4)

487. Micva 487 ... recimo ...: Zabrana prinošenja korban Pesaha na osobnom žrtveniku

Ne smiješ zaklati žrtvu Pesah u nekom od svojih gradova ... (Ponovljeni zakon 16,5)

488. Ne brini se, budi sretan: Obaveza da se raduje na blagdan

Radovat ćeš se na svoj blagdan ... (Ponovljeni zakon 16,14)

489. Gosti Kuće: Obaveza da se pojaviš u Hramu na blagdane

Tri puta godišnje svi se muškarci moraju pojaviti pred B-gom na mjestu koje će On odrediti ... (Ponovljeni zakon 16,16)

490. Donio sam ti nešto: Zabrana da se u Hram dođe praznih ruku

... neće se pojaviti pred B-gom praznih ruku. (Ponovljeni zakon 16,16) ■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

52. Pozitivna je zapovijed dati čast kohenu [Aronovom izravnom muškom potomku]

budući da Pismo kaže, štovat ćeš ga (Vajikra 21,8) što znači učiniti ga svetim i pripremiti ga da bude uvježban i spreman prinositi žrtve [u Svetinji], a također i ophoditi se prema njemu s poštovanjem, dajući mu prvo mjesto u stvarima vezanim sa svetošću: da počne kao prvi s čitanjem Tore, da bude prvi koji će reći blagoslov pri obroku, i da si uzme dobar dio na početku. Naša je dužnost da ga štujemo [tako] čak i protiv njegove volje, ako on to ne želi, jer Pismo kaže, Štovat ćeš ga – čak i protiv njegove volje. Čak i ako je kohen unakažen nekom manom, i kao takav nije podoban za Hramsku službu, naša je dužnost da ga poštujemo.

Negativne zapovijedi

125. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman s vlastitom strinom, što znači sa ženom očeva brata.

kao što Pismo kaže, nećeš prići njegovoj ženi; ona ti je strina (Va-jikra 18,14.) Ova se zabrana odnosi izričito ukoliko je on [strinin muž] očev brat po ocu. Ako je netko spolno intiman s njom za života svog strica, oboje ih treba pogubiti davljenjem, budući je ona udana žena.

Nakon smrti njegova strica, ukoliko je to bilo s namjerom, kažnjava se karetom; a ako je bilo nehotice, obavezan je hatat (žrtva za grijeh).

U drugom koljenu, prema nalogu učenjaka su žena očeva brata od iste majke, i žena majčina brata, bilo s očeve ili majčine strane.

Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu.

Ovo je na snazi svugdje i svagda.■

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta

dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 40 – Pojedinačni i javni postovi

Čovjek koji želi postiti treba se obavezati na to na popodnevnoj službi prethodnog dana (vidi 562,7-11), po mogućnosti nakon što završi kazivanje Šemone esre (vidi 562,6). Obavezivanje u nekom drugom trenutku, čak i usmeno, nije valjano (563, 1), no čovjek može postiti zbog ružnog sna, čak i ako se nije na to obavezao prije zalaska sunca (vidi 562, 5). Post počinje u zoru (vidi 562,7); ako čovjek legne spavati i probudi se prije zore, ne smije jesti, osim ako to nije isplanirao (vidi 564,1). Obično, post traje dok ne padne mrak; o slučajevima kada ga se može završiti ranije vidi 562,1-4. Kada se objavi javni post, svatko se mora i osobno obavezati (vidi 562,12; 568,6; 574,15); i čovjek treba gladovati kad drugi gladuju (vidi 575,4).

Pojedinci koji poste kažu "Usliši nas ..." u 16. blagoslovu poslijepodnevne Šemone esre (vidi 565,1.3); o tome što učiniti ako je se ispusti vidi 565,2. Kad premolitelj (koji mora postiti, 566, 5) ponavlja Šemone esre ujutro i poslijepodne na dan posta on ga kazuje kao zaseban blagoslov, završavajući riječima "... Koji uslišava u vrijeme nevolje", nakon sedmog blagoslova (566,1,3). U vezi čitanja Tore ujutro i poslijepodne na dan javnog posta, te čitanja iz Proroka u poslijepodnevnim satima, vidi 566,1-2,6. U vezi molitava i Selihot koje pojedinac govori na dan osobnog posta vidi 565,4-5; u vezi Selihot koji se kazuju na dan javnog posta, vidi 566, 4.7; u vezi svećeničkog blagoslova vidi 566,8

Osoba koja posti treba se ponašati ozbiljno i suzdržano (vidi 568,12). U vezi kušanja hrane ili pranja usta tijekom posta vidi 567,1-3. Osoba koja slučajno jede na post treba dovršiti post (vidi također 574,3), i treba također postiti i sljedeći dan umjesto ovoga; vidi 568,1. Osoba koja se obaveže na post bez da odredi dan može se predomisliti nakon što je započela post, i umjesto ovoga postiti neki drugi dan; vidi 568,2. U vezi slučajeva u kojima zamjene jesu (ili nisu) dopuštene, vidi 568,3-4.10-11; u vezi uvjetnog prihvaćanja posta vidi 562,13. Osoba može postiti zbog ružnog sna čak i u dane kada post nije dopušten, ali također mora postiti i sljedećeg dana kao pokajanje zbog posta u neprimjerenom momentu (568,5). U vezi postova na godišnjicu smrti roditelja vidi 568,7-9. Ako pojedinac posti zbog razloga koji postane nevažeći, on mora dovršiti svoj post; ali ako je greškom postio, ne treba ga dovršiti (569,1-2, vidi također 575, 11-13 za slučaj javnog posta).

Neprimjereno je da se osoba hvali da posti (565,6). Osoba koja je u stanju postiti i posti naziva se svetom; ako posti kada to nije u stanju učiniti, smatra se grešnikom (571,1). Učenjaci Tore ne bi trebali postiti ako će to ometati njihovo izučavanje, ali moraju postiti kad zajednica posti (571,2). Čovjek ne bi trebao postiti u vrijeme nevolje ako to ometa njegovu sposobnost da se nosi s nevoljama, ali bi trebao obećati da će postiti nakon što nevolje prođu (571,3). Postove se ne bi trebalo odrediti na Mladi mjesec, na polublagdane, Na Hanuku ili Purim, ali ako ih se objavi za te dane, treba ih proštivati; vidi 572,1-3. U vezi postova koje poduzimaju pojedinci u te dane, vidi 570,13. Svitak postova, koji je navodio mnoge druge dane na koje nije bilo dozvoljeno postiti, više nije na snazi; vidi 573,1

U zemlji Izrael (vidi također 575,910) određeni su posebni postovi kada kiša ne padne na vrijeme; vidi 575,1-11. U vezi redoslijeda molitvi na ove postove vidi 579,1-3. Postove se također određuje i zbog vojnog napada (vidi 576,1); epidemija (vidi 576,2-3,5,); oluja i potresa (vidi 576, 4); poplava (vidi 576,11; 577,1); napada životinja (vidi 576,6-7); ili problema s usjevima (vidi 576,8-10). U vezi lokalnim problemima vidi 576, 12-13; u vezi višestrukih problema vidi 576,15 i 577,1; u vezi praksa povezanih s tim postovima vidi 576,1416. Pojedinci bi također trebali postiti kad se suoče s nevoljama; vidi 578,1. Post je također primjeren na određene datume kad su se dogodile povijesne katastrofe, te ponedjeljkom i četvrtkom; vidi 580,1-3 ■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Centralizacija bogoslužja

Devarim 12 zabranjuje izgradnju osobnih žrtvenika i opetovano naglašava potrebu da Vječnom služimo "na mjestu koje će On izabrati".

• Zašto je problematično štovanje na osobnim žrtvenicima? Koje su prednosti i mane centraliziranog bogoslužja? U čemu se služba Vječnom razlikuje ako čovjek svaki puta treba putovati do Mikdaša da bi prinio žrtve umjesto i ako ih prinosi u svom vlastitom dvorištu?

• U kojem periodu povijesti Izraela je prinošenje žrtava bilo zabranjeno izvan Mikdaša? Devarim 12 sugerira dva uvjeta za zabranu: nasljeđivanje zemlje Izrael i sigurnost od neprijatelja. Kakav je odnos između to dvoje? Kakvu to svjetlost baca na moguće razumijevanje zapovijedi?

Svrha Šemita

Koja je svrha godine Šemita? Dok se Ramban fokusira na to kako Šemita olakšava duhovni rast i prepoznavanje Vječnoga, Šadal naglašava da ona usađuje društvenu jednakost i brigu za one koji nemaju toliko sreće. Rambam nudi treću mogućnost, sugerirajući da Šemita služi praktičnoj svrsi očuvanja plodnosti zemlje.

• Je li moguće da su neke zapovijedi uspostavljene samo u praktične svrhe? Za koje druge micvot je dano takvo objašnjenje?

• Da li Tora podupire kapitalizam ili socijalizam? Što sugeriraju zakoni Šemita?

• U čemu je sličnost između Šemita i Šabata? Kakva se korist dobiva od prisilnog odmora i suzdržavanja od posla?

Mjesto koje je Hašem izabrao Paraša Ree govori o "mjestu koje će Vječni izabrati". U konačnici, to se odnosilo na Beit HaMikdaš u Jerušalajimu, ali je li taj pojam oduvijek imao takvo značenje, još od vremena Mošea? Jesu li postojale druge mogućnosti za sveto mjesto Vječnoga?

• Kada i zašto je izabran Jerušalajim? Je li to bio izbor Vječnoga ili Davidov izbor? Zašto Tora to mjesto ne navodi po imenu?

• To što poznajemo krajnji izbor mjesta Beit HaMikdaša mnoge čitatelje navodi da pretpostave da je to bio jedini izbor i oni tako čitaju sve te prethodne stihove Tore. Možete li se sjetiti drugih slučajeva kada bi "sveznajući čitatelj" mogao doći do određenih pretpostavki o tekstu ili njegovim likovima?■

Prevela Tamar Buchwald

Zapanjujuća

djela

Pojavi se čovjek u Londonu (ili Zagrebu) tvrdeći da je prorok. On učini neke sjajne stvari: levitira, oživljava mrtve, pretvori olovo u zlato. Onda vam kaže da će sutra u podne početi padati kiša. U 11 sati na nebu ni oblačka. Dođe 11:30, 11:45, 11:55, a ono još uvijek prekrasan dan. Šteta, tip je djelovao prilično dobro. Odjednom u 11:59 oblaci se nakupe niotkuda. Do 12:00 prekriju čitavo nebo. U 12:01 počne strahoviti pljusak.

Što kažete na to? "Ma, to je Engleska" (ili: "To je ta naša nova klima")? No, ipak, mislim da biste se time malo zanijeli. Nije sve skupa to tako loše napravio.

Ali, što kaže Židovski zakon: da li je on prorok i trebamo li ga slušati?

Dakle, Židovski zakon ima vrlo jednostavnu formulu za takve tipove. Oduzmete mu ovlasti. On je evidentno lažni prorok, jer ako je B-g rekao da će kiša padati u 12:00 onda ona neće početi u 12:01. B-g ne čini pogreške. Da budemo jasni,

ovaj je "prorok" vrlo vješt čovjek, moguće čak i u dodiru s duhovnim silama koje ne poznajemo. Ali u kontaktu s B-gom nije.

Judaizam ima pravila za utvrđivanje vjerodostojnosti proroka, a ona nisu ni na koji način bazirana na čudima koja je on u stanju izvesti. Nas Židove ne impresioniraju čuda. Mi ne sudimo o nekoj osobi prema vještini njezinih trikova.

Naravno, kada dođe netko s tako impresivnim repertoarom, vrlo je

Dnevna doza praktične mudrosti

‘Tkogod uči Toru samo od jednog učitelja, taj nikada neće ugledati niti jedan znak napredovanja. (Avoda Zara 19a) Mudrost nije crno-bijela. Ona je jedna prefinjena tapiserija. Ako učiš samo od jednog učitelja, stavljaš sebe u malu kutiju. Učiš gledati stvari samo na jedan način. Ako čovjek želi postati mudar, on mora razumjeti da postoji mnogo aspekata jedne te iste ideje, mnogo odgovora na samo jedno pitanje. Učiti od više učitelja jedini je pravi način.

teško ne biti ponukan. Kada netko stvarno može liječiti ljude, teško je ne poželjeti vjerovati. No, postoji mnoštvo iscjelitelja i čudotvoraca u svijetu. Svaki od njih ima drugačije ciljeve. Bilo da su to oni koji trguju samima sobom ili oni koji trguju određenim stilom života. Judaizam ne dvoji niti trenutka o tome da li su ljudi u stanju vršiti čudesna djela. Ono što judaizam kaže je da to nije nikakav dokaz da je on B-žji glasnik. Postoje mnogi ljudi koji nam se čine uspješnima, no to ne znači da oni imaju B-žje odobrenje.

Put do odnosa s B-gom u ovom svijetu je tegoban. Nema tu prečica. Stvar je to korištenja naše slobodne volje, da prevladamo tisuće izazova koji se neprestano postavljaju pred nas. Ljudi imaju sklonost tražiti jednostavna rješenja za složene probleme. Prednost kultova, onih koji liječe vjerom, i takozvanih 'kabalističkih' grupa tu je sasvim razumljiva. Oni su u stanju ponuditi jednostavne odgovore. Oni čak mogu učiniti nešto što izgleda kao čudo. No na duge staze, odgovor neće biti zadovoljavajuć. Oni su tek bijeg od istinskih životnih izazova.

Judaizam kaže: Upotrijebi svoj um. Ne sudi po čudima. Sudi prema dokazima. U primitivnom svijetu, čuda impresioniraju. U 21. stoljeću mi bismo trebali biti pametniji.

Šabat šalom ■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Mnogo je stvari u životu koje se jednoj osobi čine jednostavne i logične, a njezinom su suradniku, prijatelju ili poznaniku ipak nedokučive. Za našeg velikog učitelja Mošea, nekoga tko je blagoslovljen ogromnim moćima proroštva i koji je duhovno sposoban komunicirati s Nebesima gotovo po svojoj volji, misija života i židovskog naroda je jednostavna i svima vidljiva. To je slušati i poštovati zakone i vrijednosti koje su predstavljene u Tori kako ih je pojasnio i rastumačio Moše cijeloj izraelskoj zajednici.

Sva su ta pravila i vrijednosti, po njegovu mišljenju, razumljivi sami po sebi i svima vidljivi. Izbori koji su predstavljeni narodu potpuni su i jasni. To su izbori između života i smrti, vječnosti i prolaznih trendova. Sve je to tako jednostavno za Mošeove proročanske oči. Dio njegove frustracije s židovskim narodom je njihova nesposobnost da vide stvari onako kako ih on vidi i da razumiju izazove života i povijesti, kako ih on shvaća.

Ključna je riječ ona riječ kojom par-

ša započinje – re'e. Ta riječ znači "vidi!" – imperativ koji odmah razumijemo. Moše je htio da židovski narod razumije da je nedovoljno intelektualno razumjeti pa čak i emocionalno vjerovati u B-žju ulogu u našim životima. Čovjek mora biti sposoban jasno vidjeti, identificirati i izmjeriti to u svakodnevnom životu.

U jednoj od svojih čudesnih metafora, Talmud nam opisuje scenu u Nebu gdje pravednici okružuju B-ga, i gdje ukazuju na B-žju prisutnost koju vide jasno i izoštreno. Tijekom razdvajanja Crvenog mora, Židovi su također ukazivali na B-žju prisutnost koja ih je spasila od faraona i rekli su: "Ovo je naš B-g." Postoje vremena u životu pojedinaca, a svakako i u povijesti židovskog naroda, u kojima B-ga možemo, da tako kažemo - "vidjeti" u svijetu. No, kako bi čovjek vidio, on mora gledati i mora se usredotočiti.

Nedovoljno je samo baciti pogled. Istinsko gledanje zahtijeva razinu koncentracije, pažnju usmjerenu na detalje, prepoznavanje dubine, boje

i oblika. I to je mjesto na kojem ideja rituala i zapovijedi stupa na scenu u židovskom životu i pogledu na svijet. Zapovijedi Tore namijenjene su da budu naše 'leće' koje ispravljaju naš pogled kako bismo 'vidjeli' stvari na ispravan način. Neki ljudi imaju bolji vid od drugih. Isto se može reći i u pogledu duhovnog vida.

Postoje ljudi koji ne mogu vidjeti stvari izdaleka. Oni se toliko zagledaju u stabla da postanu nesvjesni šume koju ta stabla čine. Znati sve detalje oko zapovijedi je važno i hvalevrijedno. No, jednako je tako važno i hvalevrijedno vidjeti vrijednosti i principe koji leže iza tih zapovijedi. Postoje ljudi koji su dalekovidni, no spotiču se o objekte koji se nalaze ravno pred njima.

Ignoriranjem poštivanja zapovijedi i fokusom samo na 'židovske vrijednosti', vjerojatnost grijeha uvelike raste. B-g je rekao Kainu da "grijeh vreba na vratima (da samo iskoračiš iz svog doma)" kako bi nas zarobio. Tako, da bismo ispravno 'vidjeli' stvari u židovskom životu, ne smijemo biti ni kratkovidni, ni

Rabbi Berel Wein:

Strana 12

Divrej Tora

dalekovidni. Moramo održavati balans i imati gotovo savršenu viziju. U svijetu gdje je tako dobar vid rijetkost, postoje mnogi medicinski postupci koje reklamiraju vraćanje savršenog vida.

Moše takav proizvod, da tako kažemo, predstavlja u ovotjednoj parši. Razumijevanje potrebe učenja i držanja zapovijedi kombinirano sa dubokim razumijevanjem pravih židovskih vrijednosti jesu korektivne leće koje nam pomažu obnoviti našu izbalansiranu i fokusiranu viziju života. Uistinu, judaizam se slaže s aforizmom da "vidjeti znači vjerovati".

Židovski kalendar

Moše naizgled prekida svoj dugi govor o povijesti i sudbini židovskog naroda ponavljanjem blagdanskih dana u godišnjem kalendaru. Kalendar je uvijek bio centralna stvar židovskog života i preživljavanja. Pod krutim režimom Staljina, sovjetskim Židovima bilo je zabranjeno posjedovati židovski kalendar.

Dubina vjernosti sovjetskih Židova vidi se u činjenici da su milijuni tih Židova na neki način ipak znali kada su židovski praznici – osobito Simhat Tora. Jer kalendar je ritam našeg života i ispunjava ga uspomenama, nadom i osjećajem bezvremenosti židovskog života i tradicije.

Zato je samo postojanje židovskog kalendara predstavljalo prijetnju ateističkom okrutnom komunističkom režimu koji je tada vladao nad velikim dijelom ljudske rase. Kalendar u židovskom životu i razmišljanju ne predstavlja samo vrijeme

koje je prošlo, već se više fokusira na vrijeme koje tek ima doći, na budućnost, koja nekako uvijek može biti svjetlija no što je to bila prošlost.

Jedan od mojih mlađih unuka ponosno mi je rekao da je izračunao za koliko godina u budućnosti će se dogoditi određene anomalije u židovskom kalendaru, vezano uz erev Pesah. Želim mu da doživi te godine, no on je već sada entuzijastičan vezano uz tu vjerojatnost i iščekuje da se to dogodi.

i milosti, te velika proslava Tore i njenih zapovijedi na Sukot. Pregled židovske godine, kojim se u velikoj mjeri bavi ovotjedna parša, stoga je najprikladniji jer ne samo da nas priprema za nadolazeći mjesec, već i za cijelu godinu koja slijedi.

Kalendar nam daje viziju budućnosti i dopušta nam osjećaj da smo mi kovači vlastite sudbine, te da, svojim trudom, možemo utjecati na svoju sudbinu.

Židovski kalendar je prijelaz s jednog svetog dana na drugi. Mi smo uvijek na putu slavljenja i obilježavanja naše dužnosti da služimo Stvoritelju. Iako su od vremena Mošea u naš kalendar uvedeni mnogi tužni dani, židovski kalendar svejedno ostaje kalendar radosti, obitelji, gostoprimstva, suosjećanja i zahvalnosti za život i njegovo obilje.

Parša Re'e gotovo uvijek pada u mjesecu elulu, koji vodi ka mjesecu tišriju u kojem se nalaze dani straha

Iako je budućnost uvijek zagonetna, mi svejedno možemo imati utjehu i osjećati se sigurno zbog konzistentnosti našeg kalendara koji je pratio putovanje židovskog naroda kroz stoljeća. Židovski kalendar svakodnevno nas podsjeća na jedinstvenost nas kao naroda te na vječnost Tore i naše vjere. Zato se tako lijepo uklapa u Mošeovu cjelokupnu poruku koja je zabilježena u knjizi Devarim. Prolazak vremena je sam po sebi jedan od velikih darova života što nam ih je B-g, naš Stvoritelj, darovao.

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein: Koncentriraj se!

Rabbi Yissocher Frand:

Pasuk u Paršas Re'e kaže: "Vi ste djeca Hašema vašeg B-ga, ne smijete se rezati i ne smijete napraviti obrijano mjesto između svojih očiju zbog mrtve osobe." (Devorim 14:1) U prošlosti je među nežidovima postojao običaj da si ljudi rade porezotine ili se na neki način osakate u znak žalosti kada umre neki rođak. Tora zabranjuje ovu praksu. Svi komentari ističu činjenicu da je ovo jedina micva u kojoj je uvedena negativna zabrana izjavom "Vi ste djeca Hašema vašeg B-ga." Takav uvod ne nalazimo kod zabrane jedenja svinjetine ili nošenja šatneza ili bilo gdje drugdje! Zašto nalazimo ovaj jedinstveni uvod u micvu "Lo sis'godedu" o samosakaćenju?

Seforno daje prekrasnu interpretaciju. Raš daje tumačenje. Drugačiju interpretaciju, također vrlo zanimljivu, čuo sam od jednog talmid hohoma iz Engleske, kojeg sam upoznao obilazeći švicarske Alpe.

Čovjek se predstavio kao "monarhist" što znači da podržava i vjeruje u Englesku monarhiju. Čovjek je ješiviš kolega, napisao je sefer na Rambamov Ma'aseh HaKorbonos i dobar je talmid hohom - ali čovjek voli monarhiju.

Spomenuo je da se tada (2017.) navršilo 20 godina od smrti princeze Diane. U vrijeme njezine smrti 1997. godine, njezina je smrt dugo vremena stvarala naslovne priče u cijelom svijetu. Rekao je da su u trenutku kada je Diana umrla njezina dva sina, princ William i princ Harry, imali dvanaest i deset godina.

U Engleskoj je protokol da se lijes nosi na konju, a ožalošćeni hodaju iza lijesa dok on ide prema groblju. Mladići su dobili upute da hodaju iza majčinog lijesa i rečeno im je da im nije dopušteno plakati. Dječaci su protestirali: "Ne želimo hodati, a ako želimo plakati, plakat ćemo!"

Rečeno im je da to ne ide po vlastitom izboru. Oni su bili prinčevi i to je ono što je protokol zahtijeva: hodajte iza lijesa i ne pokazujte nikakve emocije. Bnei melahim, djeca kraljeva imaju posebne dužnosti. Sinovi kraljeva trebaju postupati na određeni način.

Vi i ja se možemo ne slagati i možemo reći da je kazati desetogodišnjaku da ne smije plakati na majčinom sprovodu apsurdno. Mi nismo tu da raspravljamo o tome, ali to je kraljevski protokol u Engleskoj.

Međutim, ovaj monarhist je istaknuo da osoba koja je sin kralja jest kraljevska osoba i da se treba ponašati drugačije od drugih ljudi. On mora imati kontrolu nad svojim emocijama.

Koristeći ovo kao kontekst, ponudio je uvid u pasuk, "Vi ste djeca Hašema, vašeg B-ga, nemojte se rezati..." Vi ste sinovi kraljevske obitelji, ne figurativne, već stvarne kraljevske obitelji - Kralja svih kraljeva, Svetog Blagosloven neka je On. Mi smo djeca Ribono šel Olama. Gemara mnogo puta kaže da "sav Izrael sinovi su kraljeva" (npr. Šabos 67a, 111a, 158a).

Ne želim reći da ne plačemo ako se has v’šalom suočimo s tragedijama u životu. Upravo suprotno. Mi vjerujemo u "tri dana za plakanje" (Moed Katan 27b). Ali mi vjerujemo u kontrolu svojih emocija. Tora ovdje kaže – vi možete doći u iskušenje da osakatite sebe. Možda ste doživjeli toliku bol da osjećate kao da si tre-

Strana 14

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Kraljevska obitelj

bate nanijeti još boli. Nemojte to raditi! Da, emocije vas tjeraju u tom smjeru... Ali, ne! Vi ste djeca Hašema, vašeg B-ga, i morate zadržati kontrolu nad svojim emocijama. Vi ste prinčevi. Prinčevi se ne mogu ponašati kao svi ostali. Moraju se ponašati dostojanstveno. Zato Tora kaže: "Nemojte se rezati i ne pravite obrijano mjesto između svojih očiju zbog smrti."

Prvo pozitivno

"Ali ove nećete jesti od preživača ili od životinja s razdvojenim papcima: devu, zeca i kunića, jer oni preživaju, ali nemaju razdvojenih papaka; oni su nečisti za vas. A svinja, jer ima razdvojene papke, ali ne preživa: ona je nečista za vas." (14,7-8)

Popis košer i nekošer životinja koji

Tora donosi, i koji pomalo djeluje kao iznošenje tehničkih detalja, u sebi nosi mnoge pouke, pored samih pojedinosti oko toga što možemo, a što ne možemo jesti.

Rav Noach Weinberg, Roš ješiva

Aish HaTore, koji osobno ima zasluge za povratak desetaka tisuća jidiškajtu, a još mnogostruko više njih putem svojih studenata, isticao bi (bazirajući se na Gemari u Hulin 60b) da postoji dokaz da je sveznajući B-g napisao Toru od redaka koji navode popis životinja koje preživaju ali nemaju razdvojene papke, i životnja koje imaju razdvojene papke ali ne preživaju. Da li bi čovjek riskirao svoju vjerodostojnost predviđajući da se niti u jednom momentu u budućnosti negdje u svijetu neće naći niti jedna životinja koja se ne nalazi na tom popisu?

I doista, oko tri tisuće godina nakon davanja Tore, i svih istraživanja neznanih vrsta koje je znanost poduzela, nije pronađena niti jedna takva životnja!

Međutim, uz jačanje naše vjere, ovi retci nas također podučavaju pouku o tome kako da gledamo i odnosimo se prema drugim ljudima.

Svrha ovih redaka koji donose popis životinja koje imaju samo jednu košer karakteristiku je da nas poduči da one nisu košer. Činilo bi se, dakle, primjerenim da se prvo iznese popis karakteristika koje ih čine nekošer životinjama. No, ipak, vidimo da ih Tora nabraja kao devu, zeca i kunića, koji preživaju, ali nemaju razdvojene papke, i svinju koja ima razdvojene papke, ali ne preživa.

Zašto Tora prvo nabraja košer karakteristike tih životinja, ako su karakteristike koje manjkaju jedino što nam je potrebno da bismo te životinje označili kao nekošer?

Midraš objašnjava da nas Tora nastoji naučiti da čak i kada nešto nije košer, moramo pronaći način da prvo kažemo nešto pohvalno. Čak i nešto toliko trefe kao što je to hazir (svinja) zaslužuje da se istakne njezina pozitivna osobina.

Ako to Tora čini za ne-košer životinje, koliko bismo više morali naučiti da tako gledamo na ljude?

Šefovi, zaposlenici, djeca, učenici, kolege na poslu i susjedi neizbježno će imati neke negativne osobine. Možda ćemo morati, s vremena na vrijeme, iznijeti im koju negativnu poruku.

Ovaj nas midraš uči da čak i onda kada moramo drugima iznijeti negativnu poruku reći im da su na neki način "nekošer" uvijek trebamo naći način da prvo istaknemo njihove pozitivne osobine ili kvalitete. ■

■

Rabbi Ephraim Buchwald:

Dolazak u Jeruzalem – blagdanska hodočašća

U ovotjednoj parši, parši Re'e, učimo zapovijed izraelskom narodu o dolasku u Jeruzalem na tri hodočasnička blagdana: Pesah, Šavuot i Sukot.

Tora u Ponovljenom zakonu 16,16 kaže, "Triput u godini neka se pokažu svi tvoji muškarci pred G-spodom, B-gom tvojim, na mjestu koje On odabere: na Blagdan beskvasnog kruha, na Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne dođe pred G-spoda praznih ruku."

Zatim u sljedećem stihu kaže što židovski hodočasnik treba donijeti (Ponovljeni zakon 16,17): "Neka svatko prinese što može, prema blagoslovu koji ti je udijelio G-spod, B-g tvoj."

Među trima darovima koje su Židovi trebali donijeti bile su: šalmei hagiga – blagdanske žrtve pomirnice koje su se prinosile u čast proslave određenog blagdana; olat rija – žrtva paljenica, koja je obilježavala hodočasnikov posjet Hramu; treća žrtva bila je šalmei simha – žrtva pomirnica koja se jela kako bi uvećala radost i veselje te prigode. Vrijednost svake od tih žrtava trebala je biti sukladna prosperitetu kojim je B-g blagoslovio darivaoca.

Kako bi zaista uvećali radost blagdana, nije bilo dovoljno samo da se otac obitelji okupi sa prijateljima i obitelji te sudjeluje u blagdanskim žrtvama. Najvažnije je bilo pozvati siromahe, one u oskudici, a osobito Levite, da se priključe obitelji u slavlju. Nakon svega, Židov može biti istinski sretan jedino kada donese radost i drugim srcima.

Budući da su Pesah, Šavuot i Sukot usklađeni sa poljoprivrednim svečanostima, važno je istaknuti da je svaki od tih blagdana mnogo više od slavljenja prirode. U Izlasku 23,1 4, Tora kaže, "Slavit ćete Mene," misleći na B-ga, na način koji će osigurati da židovske proslave nisu po-

ganska slavlja ili slavlja prirode ili godišnjeg doba.

Abarbanel bilježi pet razloga za

meljno vjerovanje da uz B-žju pomoć, ništa nije nemoguće.

3. Sakupljanjem zajednice u Jeruzalemu, narod će biti duhovno nadahnut veličanstvenošću i ritualima koje svećenici i Leviti vrše pred mnoštvom.

Najvažnije je bilo pozvati siromahe, one u oskudici, a osobito Levite, da se priključe obitelji u slavlju: Židov može biti istinski sretan jedino kada donese radost i drugim srcima

posjet Hramu u Jeruzalemu tokom ova tri blagdana:

1. B-g je dao židovskom narodu tri izuzetna dara: slobodu, Toru i zemlju Izrael. Na Pesah, Židovi zahvaljuju B-gu za svoju slobodu, na Šavot zahvaljuju B-gu za dar Tore, a na Sukot Mu zahvaljuju za dar zemlje Izrael.

2. Posjećivanjem Jeruzalema na blagdane, Židov potvrđuje svoje te-

4. Dijeljenje radosti blagdana sa drugim Izraelcima tokom blagdana, utjecat će na način na koji oni zajedno žive u miru i harmoniji tokom ostatka godine.

5. Ljudi koji žive daleko od Jeruzalema imat će jedinstvenu priliku biti u Jeruzalemu, sresti velike mudrace i članove visokih sudova kako bi s njima raspravljali o vjerskim pitanjima. Oni će također imati priliku posjetiti velike centre učenja u Jeruzalemu te Sanhedrin, uvećavajući time svoje znanje.

Rabi Chaim Dov Rabinowitz u svom djelu Daat Sofrim, primjećuje da stih iz Ponovljenog zakona 16,16, govori o tome da se Židov treba pojaviti u Jeruzalemu tri puta, dok u Izlasku 23,14, koristi izraz š'loš regalim, tri stopala, tri prilike ili tri koraka. Iako oboje znači 'tri puta', činjenica da Tora u Ponovljenom zakonu koristi riječ paam, a u Izlasku riječ regel, naglašava teškoću napuštanja vlastitog doma i polaska na izazovan put do Jeruzalema.

(nastavak

s 16. stranice)

Rabbi

Ephraim

Kroz analizu, rabini su zaključili da su samo zdravi ljudi, koji su sposobni hodati na svoje obje noge, dužni ispuniti ovu micvu. Oni kojima su potrebna kolica ili štap za hodanje, izuzeti su od zapovijedi.

Rabi Abraham Chill u svojoj knjizi 'Micvot', zaključuje da se od Židova danas također očekuje da slave blagdane sa velikim žarom i entuzijazmom, sa mesom i pićem te da, baš kao u danima Hrama, trebaju pozivati k sebi siromahe.

Žrtve kojih danas nema, mogu se nadomjestiti davanjem donacija organizacijama koje podupiru učenje Tore i pomažu siromasima, što se smatra jednakim žrtvama koje su prinošene u drevna vremena.

"V'ha'ja ki j'vi'a'ha Hašem E'lo'ke'ha el ha'a'rec a'šer a'ta vaša'ma l'riš'ta, v'na'ta'ta et ha'b'raha ah har gri'zim v'et ha'k'la'la al har e'val," I bit će kada vas G-spod, vaš B-g, dovede u zemlju koju dolazite zaposjesti, tada ćete izručiti blagoslov na brdu Gerizim i prokletstvo na brdu Ebal. (Ponovljeni zakon 11,29)

Mojsije ne samo da govori narodu da mora ponovno potvrditi blagoslove i prokletstvo na brdu Gerizim i brdu Ebal, već također naglašava važnost tih gora pružajući precizan zemljopisni opis njihovog položaja. Mojsije ukazuje da se planine nalaze s druge strane Jordana, na zapadu, blizu ravnice More. Čini se da postoji i aluzija na podroban ritual koji

Buchwald: Dolazak u Jeruzalem – blagdanska hodočašća

će se zbiti na brdu Gerizim i na brdu Ebal kad uđu u kanaansku zemlju, potvrđujući blagoslove i prokletstva (Jošua 8,31-35).

Ovaj ritual, detaljnije opisan u Ponovljenom zakonu 27,11-26, sastojat će se od okupljanja naroda na te dvije gore kako bi se potvrdilo prihvaćanje Tore. Šest plemena će stajati na Gerizimu, a šest preostalih plemena na Ebalu. Kovčeg, svećenici i starješine Levita trebaju biti smješteni u dolini između planina. Leviti će izvikivati niz blagoslova i prokletstva. Plemena na gorama tada će potvrditi prokletstva i blagoslove izgovarajući Amen nakon svake izjave. Zapravo, ova ceremonija predstavlja svojevrsni "Zavjet vjernosti" Židovskog naroda Tori.

Brdo Gerizim i brdo Ebal nalaze se u dijelu zemlje koji je dan Efraimovom plemenu. Grad Šehem (Nablus) nalazi se između te dvije gore. Kasnije su cijelo područje okupirali Kutiti, koji su brdo Gerizim nazivali brdom blagoslova, i tamo su sagradili svoj hram.

Manja od dvije gore, Gerizim, nalazi se na južnoj strani doline Šehema i blagoslovljena je plodnom zemljom. Viša gora Ebal nalazi se na sjevernoj strani Šehema i uzdiže se do 880 metara, ali je bezvodna i neplodna. I Gerizim i Ebal su među najvišim vrhovima na Zapadnoj obali. Niže na obroncima Gerizima nalazi se izvor koji daje znatnu količinu slatke vode.

Rabin Samson Raphael Hirsch (1808.-1888., Veliki komentator Biblije i vođa njemačkog Židovstva) opisuje u svom neponovljivom stilu simboliku ove dvije planine:

Gerizim i Ebal dva su vrha Efraimovog gorja, koji i dalje pokazuju upečatljiv kontrast po svom izgledu. Gerizim, južno od doline Šehem, predstavlja vedru zelenu padinu koja se terasama prekrivenim voćem uzdiže do svog vrha; Ebal, sa sjeverne strane, [je] strm, neplodan i sumoran, nešto viši od Gerizima.

Dva brda koja leže jedno do drugoga na taj način tvore najznakovitiju poučnu sliku blagoslova i prokletstva. Oba se uzdižu na jednom te istom tlu, oba zalijevaju jedna te ista kiša i rosa, isti zrak odiše nad oba brda, isti pelud lebdi nad oba, a ipak Ebal ostaje u neplodnoj tmini, dok je Gerizim do vrha urešen vegetacijom. Na isti način, blagoslov i prokletstvo [izraelskog naroda] nisu uvjetovani vanjskim okolnostima, već vlastitom unutarnjom prijemljivošću za jedno ili drugo, svojim vlastitim ponašanjem prema onome što će donijeti blagoslov (Pnz 11,29).

Još jednom vidimo tu duboku lekciju koja nas se poučava, ne samo kroz tekst Tore, već i kroz njezine slike. Svakako nije slučajno što se brda Gerizim i Ebal nalaze na periferiji grada Šehema. U tom je gradu silovana Jakovljeva kći Dina (Postanak 34). U gradu Šehemu Dinina su se braća, predvođena Šimonom i Levijem, osvetila onima koji su obeščastili njihovu sestru, pobivši lukavstvom sve muškarce u gradu. Josipova braća su otputovala u grad Šehem (Postanak 37,12) kako bi se distancirali od stresa u svom domu u kojem je Josip bio omiljen, jer je grad Šehem bio ono mjesto na kojem su se, nakon što su osvetili svoju sestru, braća doista osjećala ujedinjena i moćna.

Ove gore blagoslova i prokletstva koje okružuju taj drevni grad očito odražavaju ambivalentnu prirodu židovske povijesti, osjećaje žrtve i jedinstva koje su Jakovljevi sinovi doživjeli u Šehemu.

Uistinu je u rukama židovskog naroda da donesu blagoslov na sebe slušajući Božju riječ. Međutim, također je moguće donijeti i prokletstvo prkoseći B-gu. Mi smo ti koji određujemo hoće li naš narod živjeti u jalovoj sumornosti Ebala ili će imati udjela u obilnim blagoslovima gore Gerizim.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi David Stav:

Vizija i zloupotreba

Naše ovotjedno čitanje Tore, Re'e, obiluje religijskim i društvenim zapovijedima od kojih je jedna povezana sa šabatnom godinom (š'nat š'mita): to je princip š'mita k'safim –oprost dugova. Jednostavno rečeno, svi zajmodavci moraju otpustiti dugove svojim dužnicima u toj godini (Ponovljeni zakon 15,2).

Ipak, svima nama je poznata ljudska narav i možemo samo pretpostaviti da će mnogi oklijevati da posude novac pred kraj godine koja prethodi šabatnoj godini, bojeći se da ti zajmovi nikad neće biti otplaćeni. Nakon svega, u redu je bojati se da će siromah potpuno bankrotirati.

Zato Tora nastavlja s upozorenjem za sve one koji bi zbog tog opravdanog straha razmišljali o tome da uskrate posuđivanje novca onima koji su u financijskim potrebama. Tora taj način razmišljanja, i sve one koji imaju takve misli zove – 'zlima'. To je naziv koji Tora inače koristi samo za najgore kriminalce, poput štovatelja idola.

No, zar nije prirodno da ljudi imaju sumnje i pretpostavljaju da bi ih siromah mogao prevariti odugovlačeći sa otplatom sve do kraja godine kada se dugovi automatski brišu?

To je bio toliki problem da je Hilel uveo praksu 'Prozbula' – dokumenta koji je služio kao legalna rupa u zakonu kojim bi zajmodavac davao Beit Dinu (religijskom sudu) pravo da sakuplja dugove u njegovo ime tako da dug ne bi bio izbrisan. Drugim riječima, rabini su našli način da spriječe ljude u sumnjama da im neće biti otplaćen dug.

Međutim, Hilelova odluka čini ovo pitanje još težim. Ako je Tora svjesna da će ljudima biti teško posuđivati novac kad postoji velika vjerojatnost da će taj dug biti poništen, zašto onda tražiti oprost dugova, da bi kasnije pronašli način kako zaobići tu micvu?

Odgovor je da Tora želi dati i viziju i svrhu micve. Zapovijed š'mita k'safim, oprost dugova, osmišljena je da ljude navikne na velikodušnost i gledanje drugih u pozitivnom svjetlu. Zato nas Tora ohrabruje da otvorimo svoja srca i svoje džepove bez oklijevanja.

Međutim, Tora ne želi da itko zloupotrijebi dobrotu i velikodušnost. Ne želi stvoriti lakovjerno društvo koje može biti nadmudreno od stra-

Koncept dostatnosti onoga što imamo osobito je značajan u današnje vrijeme

ne varalica ili ljudi koji pokušavaju "iskoristiti" biblijsku zapovijed. Stoga, Prozbul.

To je općenita smjernica za društvo. Društvo uvijek mora postaviti svoje ciljeve i viziju koji će ga uzdići do postojanja fokusiranog na dobrotu i velikodušnost. S druge strane, ne želimo postati žrtve onih koji bi nas rado oštetili. Zato je potreban balans. Micva š'mita k'safim je stoga prikladan model za društvo.

Mnogi od nas mogu se sjetiti jednog ili dva zajma koji smo dali drugima, a s čijom se otplatom bore oni koji su od nas uzeli zajam. U tim vremenima trebamo primijeniti pravila š'mita k'safim. Međutim, ako znamo da oni koji su pozajmili od nas jednostavno traže izliku za to da ne vrate dug, upotrijebit ćemo Prozbul, koji ih obvezuje da otplate dugove.

Prema mnogim rabinskim učenjacima, tijekom našeg egzila, ova se micva nije primjenjivala. Međutim, u našoj generaciji, kada je neovisna država Izrael dio naše stvarnosti, trebali bismo misliti o tome kako tu zapovijed primijeniti.

U ovotjednom odjeljku, postoji također još nekoliko zapovijedi koje se u ovoj parši pojavljuju po prvi puta. Jedna od njih izrečena je u sljedećem stihu:

"Kad ti G-spod, B-g tvoj, proširi tvoje granice, kao što ti je rekao, i ti rekneš: `Ja bih jeo mesa` - jer želiš jesti mesa - možeš ga jesti koliko ti duša želi." (Devarim 12,20)

Ovaj stih nije služio samo kao dozvola židovskom narodu da jede meso, već je dao i poseban uvjet za to, specificirajući da je dozvola za jedenje mesa na neki način povezana sa ispunjenjem prvog dijela stiha: "kad ti B-g proširi tvoje granice."

Ta se povezanost čini vrlo nejas-

nom. Nakon svega, što je zajedničko jedenju mesa i političkoj geografiji?

Jednostavno tumačenje je da su Židovi, za razliku od pustinje, u kojoj im je bilo zapovjeđeno da sve životinje moraju biti zaklane u Šatoru sastanka, sada imali dozvolu jesti mesa koliko im duša želi diljem Izraela, možda zato što je sada Hram bio tako daleko.

Međutim, stih ne kaže "kada dođete u zemlju Izrael" – već kaže "kada B-g proširi vaše granice". To upućuje na neku vrstu proširenja koje je preduvjet za jedenje mesa.

Rašijev komentar na taj stih je sljedeći:

Tora nas uči ispravnom ponašanju, odnosno da čovjek ne treba željeti jesti meso osim ako živi u obilju i bogatstvu.

Što nas to Raši pokušava naučiti?

Naše potrebe kao ljudskih bića nisu samo u svrsi bioloških potreba ili zdravlja. Ljudi često promatraju svoje prijatelje i susjede, na neki način uvjereni u to da i oni moraju činiti ono što drugi čine, čak i ako si to ne mogu priuštiti. Iako su, objektivno govoreći, njihove osnovne potrebe ispunjene, oni se bore sa osjećajem da im nešto nedostaje.

Stoga nas Tora uči dereh erec, pravila pristojnosti, određujući da čovjek treba jesti meso (koje je u to vrijeme bilo sinonim za pretjerivanje), samo ako živi udobno. Drugim riječima, ako imaš meso tada ga jedi, ali nemoj ići van svojih granica kako bi si ga priuštio.

Tora nam zapravo kaže da je luksuzan život legitiman ako si sposoban financirati takvu vrstu života. Nitko ne bi stalno trebao težiti za stvarima koje su mu van dosega.

Koncept dostatnosti onoga što imamo mogao bi biti osobito značajan u današnje vrijeme, u našem svijetu izobilja. Sa toliko izobilja posvuda, možemo izgubiti sposob-

nost razlikovanja između onoga što nam je uistinu potrebno i onoga za čime samo žudimo. Često zaboravljamo da je generacija naših roditelja mogla samo sanjati o stvarima za koje smo mi uvjereni da bez njih ne možemo živjeti – poput naših automobila, vikend putovanja i mobitela.

Mi ulazimo u nezaustavljivi vrtlog koji stavlja teret na naš kućni budžet i čini da se osjećamo frustriranima kada si ne možemo priuštiti stvari koje imaju naši prijatelji.

Upravo to je mjesto na koje dolazi Tora sa svojim učenjem. Mi moramo njegovati našu sposobnost da budemo sretni s onim što imamo te da ne žudimo za onim što nemamo. Zato nas Tora poučava dereh erec –kako bi nas naučila da ne trebamo jesti meso onda kada za to nemamo mogućnosti.

Jedna od najvažnijih zapovijedi koju Mojsije nastoji naglasiti tiče se rasprostranjenog štovanja idola koje je u to vrijeme vladalo na svijetu. Jedna od prvih stvari koje su nam bile naređene kada smo ušli u Obećanu zemlju bilo je potpuno uništenje idola i svetišta posvećenih štovanju idola, "na visokim gorama i na brdima i ispod svakog bujnog drveta".

Zapravo, Tora koristi niz oštrih izraza u tom pogledu: "... i porušit ćete njihove žrtvenike, polomiti njihove spomenike, spaliti njihove ašerime [vrstu drva koja se koristila u poganskim obredima] vatrom, sasječi klesane likove njihovih bogova i iskorijeniti njihovo ime s tog mjesta."

Ova zapovijed ne može biti jasnija i ne ostavlja mjesta sumnji ili slobodnoj prosudbi. Zapovijeđeno nam je da potpuno uništimo sve idole u zemlji. Mogli bismo zaključiti da ovaj zahtjev proizlazi iz bojazni da kad narod uđe u zemlju i bude izložen dominantnoj poganskoj kulturi, ta bi kultura i njen dekadentan način

života mogao izvršiti utjecaj na njega. Možda je to razlog zašto je zahtjev tako jasan, pozivajući nas da uklonimo svaki trag štovanja idola.

Međutim, ako je tako, sljedeći stih predstavlja problem: "Ne čini tako G-spodu, B-gu svojemu". Ovaj je stih natjerao mnoge naše učenjake da se počešu po glavi: tko bi mogao i zamisliti da bi učinili takvo što? Zašto bi izraelski narod htio uništiti mjesta posvećena štovanju B-ga? Nije li sama osnova zapovijedi o uništavanju štovanja idola zasnovana na našem vjerovanju u B-ga Izraela? Zašto bi bilo koja bogobojazna osoba htjela uništiti mjesta namijenjena služenja B-gu?

Moramo priznati da se ljudima poput nas, koji žive u modernom svijetu, zapovijed uništavanja idola čini pomalo grubom. Zapadni svijet temelji se na načelu slobode vjeroispovijesti i slobode savjesti, pa se čini da svaka zapovijed da se naudi božanstvu drugog pojedinca ili skupine krši tu slobodu.

Obožavanje idola toliko je nehumano te moralna i društvena propast (ono uključuje prakse poput spaljivanja djece kao žrtve božanstvu Molehu), da nam ne preostaje ništa drugo nego iskorijeniti ga sa svijeta.

Međutim, ovo je iznimka koja potvrđuje pravilo. Zapovijed "... ne čini tako G-spodu, B-gu svome" postoji kako bi se naglasilo da glavni pristup koji Tora propisuje nije uništavanje drugih. Širok raspon mišljenja i zamisli služi samo za poboljšanje i uzdizanje štovanja B-ga. Ako proučimo literaturu Usmenog zakona, postaje nam posve jasno da naša kultura pozdravlja diskurs i uvijek je osiguravala da, ako su ljudi spremni prihvatiti pravila ovog diskursa, oni nikada neće biti izopćeni iz naše sredine.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 18. stranice) Rabbi David Stav: Vizija i zloupotreba

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Odvagnuti što gubimo i što dobijamo

Odvojit ćeš desetinu od svog uroda svojih polja (Ponovljeni zakon 14,22).

Sam hebrejski tekst moguće je protumačiti na način da, ako odvajate desetinu svog uroda, B-g će vas blagosloviti. Odvajanjem desetine nećete biti na gubitku.

Chafetz Chaim je pričao o nekom seljaku koji je svoje snopove žita donio na tržnicu. Za svaki snop koji je predao trgovcu, ovaj bi stavio novčić na tanjur. Prebrajanjem novčića, oni bi znali koliko je on snopova prodao.

Dok trgovac nije gledao, seljak je s tanjurića uzeo nekoliko novčića. On nije shvaćao da je time što je ukrao nekoliko novčića, ostao bez plaće za nekoliko snopova žita.

Mi ponekad činimo stvari kojima ostvarujemo privremeni dobitak i ne shvaćamo da će gubitak zbog tog našeg čina daleko nadmašiti taj privremeni dobitak.

Odolijevanje sljepilu

"Vidite, danas predam vas stavljam blagoslov i prokletstvo" (1,26)

R. Yitzchok Meir iz Oura kaže da je B-g dao čovjeku mudrost i razboritost kako bi bio u stanju razlikovati ispravno od pogrešnog, blagoslov i prokletstvo.

Mudrost čovjeka je nemoćna kada mito utječe na sposobnost njegovog prosuđivanja.

Mi nemamo samo inteligenciju da donosimo mudre odluke, već i sposobnost da tako činimo. Ipak, često viđamo ljude koji ne donose mudre odluke i to na svoju vlastitu štetu, i ne koriste se ovim bogomdanim prednostima sebi na korist. Ova mi

se misao pojavljuje kad vidim inteligentne, pa čak i učene ljude koji puše cigarete, i svjesno se truju. Istina, to bi iziskivalo trud i toleriranje nelagode da se prekine ta navika, ali život čovjeka sigurno je vrijedan toga da se svjesno prihvati nelagodu u interesu svog preživljavanja. Ljudi koji spremno prihvate nelagodu kirurškog zahvata kako bi spasili svoje živote, svejedno nisu u stanju učiniti istu stvar u vezi prestanka pušenja.

Razlog za ovu nedosljednost je što je čovjekovo prosuđivanje izobličeno onim što bi on želio vjerovati. Tora to navodi vrlo jasno: "Mito će zaslijepiti oči mudroga" (Ponovljeni zakon 16,19). Mudrost čovjeka je nemoćna kada mito utječe na sposobnost njegovog prosuđivanja. Slijepa bi osoba doista htjela izbjeći da padne u jamu, ali ne može si pomoći ako je ne vidi.

To vrijedi za svaku nemudru odluku. Pušenje je samo dobar primjer toga. Mi se neprestano nalazimo pod utjecajem pristranosti koje umanjuju našu sposobnost prosuđivanja.

Slijepi čovjek ne može sebe učiniti čovjekom koji vidi, ali mi imamo sposobnost da prevladamo sljepoću svojih pristranosti. Samo trebamo biti oprezni i čuvati se, shvaćajući našu ranjivost.

Mojsije je te svoje riječi namjerno izabrao: "Vidite, danas pred vas stavljam blagoslov i prokletstvo." Vidite, zaista. Vi imate sposobnost da nadvladate sljepoću vaših pristranosti.■

Biseri hasidske mudrosti

mišljenost

Baal Šem Tov se nikada nije previše zamarao izborom i pripremom svoga nasljednika. Kako su se njegovi dani bližili kraju, haside je sve više mučila misao o pronalaženju novog učitelja. Kada su napokon smogli snage da ga izravno upitaju, on im je savjetovao da jednostavno sami potraže nasljednika među učiteljima koji će biti dostupni u tom trenutku.

"A kako ćemo prepoznati onoga pravoga?" upitaše hasidi.

"Upitajte ga kako da se čovjek oslobodi umišljenosti," odgovori im učitelj.

" I onaj koji zna odgovor, on će biti naš novi učitelj," u glas će hasidi.

este li ikada briznuli u plač bez vidljivog razloga i istovremeno osjetili duboku tugu? To je nježni glas duše, koji plačući moli za vašu pažnju i traži da se o njoj brinete barem toliko koliko se brinete i o svom tijelu. Jeste li ikada doživjeli istinski sveti trenutak, kad ste, usprkos neprekidnom metežu svakodnevnog života, doživjeli duboki osjećaj strahopoštovanja i pripadanja. To je također glas vaše duše, koji izražava duboko zadovoljstvo istinskom povezanošću sa snagama duhovnosti. Mi neprestano i u različitim okruženjima koristimo riječi tijelo i duša. Ipak, znamo li što one uistinu znače? Kakva je priroda duše? Kako se ona odnosi prema tijelu?

Duša izražava sam razlog našeg postojanja; ona je dio našeg bića koji direktno izražava našu povezanost s B-gom, našim Stvoriteljem. Premda je nedodirljiva i skrivena u tijelu, duša je samo tkanje onoga što mi jesmo. Dok tijelo obuhvaća materijalnu stranu naših života, duša obuhvaća duhovnu. Tijelo je prije svega usmjereno zadovoljenju fizičkih potreba. To ne znači da je tijelo samo po sebi loše. Nije, B-g ga je stvorio i ono je u početku neutralno, s velikim potencijalom za dobro. Ali duša je ta koja daje energiju tijelu, usmjerava ga da čini dobra djela i povezuje se s božanskim. Duša je po svojoj prirodi transcendentna, jer "B-žji plamen je duša čovjeka."■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

"Upravo suprotno," odgovori im Baal Šem Tov. "Tko god tvrdi da zna kako se riješiti umišljenosti, taj je lažov. Umišljenost se javlja s prvi tračkom svijesti o sebi. Taj "ja" se nikada ne može riješiti samoga sebe, to je poput zuba koji bi želio zagristi u samoga sebe. To je jednostavno nemoguće, a kada netko tvrdi suprotno, upravo to predstavlja vrhunac umišljenosti."■

ikada ne propuštaj priliku da proučavaš B-žju riječ. Učenje bistri um i smiruje srce.■

~ R. Nahman iz Breslova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Sram me bilo

Opet je stiglo to doba godine: Mjesec narodne tešuve, mjesec također poznat kao hodeš elul. U "čast" ovog posebnog doba godine, Breslover hasidi običavaju proučavati Lekciju br. 6 iz Rebe Nahmanovog Likutey Moharana. Ja ju toplo preporučujem, jer pruža okosnicu neophodnu za postizanje stvarne i produktivne tešuve.

Kad se prisjetim ovog vremenskog perioda iz vremena dok sam bio u ješivi, sjećam ga se kao razdoblja u kojem smo bili pod ogromnim pritiskom da se uguramo u savršen mjesec vjerskog postignuća kako bismo "imali" nekog izgleda dok stojimo pred B-gom na Roš hašanu, Dan Suda. Samo spominjanje riječi "elul" izazvalo bi mi trnce koji bi prošli cijelim tijelom. No, Roš hašana svakako nije stvar s kojom bismo se šalili, i donošenje presude je vrlo realna stvar. Ali da bismo pravilno shvatili ovaj dan, pogledajmo što je zapravo tešuva

Tešuva se obično prevodi kao pokajanje. Mislim da ta definicija dobro funkcionira u priprostoj verziji kojoj sam svjedočio kao mladić. Sjećam se da sam susretao ljude koji su nosili prošireno izdanje molitve

Al het koja se kazuje na Jom kipur. Ono je izgledalo poput telefonskog imenika. Mladići iz ješive bi stajali satima govoreći svaki pojedini djelić, trudili se i provjeravali da li su stručno obuhvatili sve tehničke detalje svakog mogućeg prijestupa. Mislim da su se osjećali kao da su se doista pokajali. I mada cijenim njihovu iskrenost i ne mogu za sebe reći da imam njihovu izdržljivost, Rebe Nahman opisuje nešto sasvim drugačije.

Jeste li ikad vidjeli da životinja nosi medalju, ima frizuru najnovijeg modnog stila ili zadnji model tenisica? Ljudi to čine, jer mi imamo želju da se osjećamo važnima; mi težimo za časti. To proizlazi iz same naše biti: naše su duše uzete ispod B-žjeg prijestolja časti i žele se uzdići natrag ka svom izvoru. Ali B-žansku čast nije lako postići. Najprije moramo potpuno poniziti i poništiti sebe pred B-gom. Budući da je to teško napraviti, lakše je potražiti niske vrste časti poput ega, ponosa i sebičnost.

Tešuva doslovno znači "povratak" i ona je proces približavanja B-gu. Zakoni tešuve zahtijevaju da čovjek osjeća sram zbog svojih pogrešaka.

Rebe Nahman proširuje ovaj koncept, pa objašnjava da mi to doživljavamo svaki puta kada nas netko posrami, a mi to prešutimo. To može biti naš šef koji viče na nas, nas bračni partner koji nas optužuje za nešto, ili nas naš prijatelj vrijeđa. Sve su to s Neba poslane prilike koje nam pružaju sredstva da se odupremo svom egu i dopustimo B-gu da uđe, te time započnemo proces konačnog vraćanja Njemu. Prešućivanjem mi priznajemo da se vrijeđamo zbog našeg napuhanog ega i pozdravljamo priliku da gajimo zdravo samopouzdanje koje se zasniva na našoj duhovnoj veličini, a ne na onome što drugi misle o nama.

Još je važnije ono kada vrijeđamo sami sebe. Često si postavljamo duhovne ciljeve i planove, i pogodite što se desi? Stvari ne krenu onako kako smo očekivali. Osjećamo se obeshrabrenima i poraženima, spremni da se predamo. Tešuva znači prihvatiti neuspjeh i dalje vjerovati u promjenu. Ja mogu biti sretan zbog svojih napora i radovati se jer znam da je to B-gu značajno, bez obzira na to jesam li već postigao svoj cilj ili još nisam.

To pokazuje da moja tešuva nije bila čin duhovnog egoizma, već je doista bila zbog Neba. Samo to je istinski rast i promjena. Samo nam to omogućuje da B-gu služimo u svakoj situaciji koju život pred nas stavi. Sram je lijepo sredstvo, ali je nažalost postao ugrožen. Teško je progutati samo onda ako nam je ego napuhan i kada ne možemo prihvatiti da svi mi činimo pogreške i jedva čekamo da postanemo bolji ljudi. Ali sram je obilježje Židova. Ako uistinu želimo bliskost s B-gom, trebamo je s ljubavlju i "besramno" prigrliti.

A gutn Shabbos! Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

TJEDNI ZOHAR: RE’E

Paraša (priča) Re'e nam govori o moći, sposobnosti da vidimo ono što je važno i vrijedno.

Paraša Re'e jedna je od rijetkih parašot u Tori za koju u Zoharu nema tumačenja, što znači da se u njoj nalazi nešto duboko skrovito i skriveno.

Samo ime ove paraše, "Re'e" (gledati, vidjeti) povezuje nas s temom vida i s očima koje, prema mudrosti kabale, predstavljaju Sefiru Hohma Ovoj se sefiri pripisuje sirova iskonska energija, svjetlo mudrosti, vrlo snažna energija koja nas okružuje ovog tjedna.

Paraša započinje riječima: "Evo, stavljam pred vas danas blagoslov i prokletstvo". Postoji prekrasan komentar koji je napisao Ohev Yisrael (Apta Rav), u kojem on objašnjava da i prije nego što smo rođeni mnoge su stvari već određene, izuzev onih koje ovise o našoj slobodnoj volji, na primjer pravednost ili zlo. Mi ustajemo svakog jutra i tad smo suočeni s emocijama i osjećajima koji nam daju priliku da biramo između blagoslova i prokletstva, a to je istinska suština naših života.

Apta Rav dalje razjašnjava da je riječ "dati", koja se na hebrejskom piše "n-t-n", palindrom (riječ koja se jednako čita u oba smjera}. Cilj Stvoritelja je činiti na dobro Njegovim stvorenjima, i utjecaj koji On vrši na nas je samo dobar. Stoga se "blagoslov ili prokletstvo" promatra u odnosu na to kako se mi odnosimo prema stvarnosti, koja je pod našom kontrolom, i o kojoj sami odlučujemo. Ohev Yisrael ovu pojavu naziva "istina i laži" - način na koji se mi odnosimo i reagiramo na situacije u našim životima. "Laž" je vlastita zaokupljenost trivijalnostima, sporednim stvarima u životu: Tko je što rekao? Tko je nešto učinio i zašto?

To je ljutnja, potištenost, osjećaj da ste žrtva, i tako dalje i tako dalje. "Istina" je ono kada smo uspjeli doći u prosvijećeno stanje, što i jest svrha naših života. Iz tog razloga, naše misli trebaju biti usmjerene na "istinu", jer nam to omogućava da budemo "posuda" za prosvjetljenje koje će potom biti prisutno u nama u svakom trenutku.

Moramo shvatiti da smo mi uvijek svjesni sjaja "Sjedišta" u beskrajnoj B-žanskoj Svjetlosti, koja ne pravi razlike, i pitanje koje nam se postavlja je što ćemo s tim sjajem napraviti. Kabalisti objašnjavaju da postoje dvije vrste svjetlosti: Izravno Svjetlo i Svjetlo koje se reflektira. Izravno Svjetlo zrači izravno iz Izvora, te se također naziva i Svjetlošću mudrosti, što je sirova koncentrirana energija; njena je priroda da spali i opeče, pa se još naziva i Intenzivno Svjetlo i Svjetlost života. Jedini način da primimo Svjetlost mudrosti i da je zadržimo, je da znamo da ona nije naša, da ne posjedujemo ništa osim onoga što dajemo drugima. Promjenom smjera, iz želje da primamo samo za sebe u želju da dajemo, mi stvaramo novo svjetlo koje se naziva "Reflektirajuće svjetlo". Ako želimo svjetlo, moć i snagu, moramo se pobrinuti da to i drugi imaju. Ne možemo si dopustiti da

budemo "kraj", jer Svjetlo ne može prebivati u posudi koja je krajnji rezultat (sebičnost i uskogrudnost).

Misao Stvaranja, koja je na dobro stvorenih bića, materijalizira se kada su naša djela povezana s namjerom da dovedemo do promjene i izazovemo zadovoljstvo drugih. Povezivanje s B-žanskim prosvjetljenjem tada je uravnoteženo i naš vlastiti interes postaje oplemenjen, te nam omogućava da se još snažnije povežemo s prosvjetljenjem i primanjem. Razina naše sebičnosti određuje da li je obilje koje primamo od Stvoritelja prokletstvo ili blagoslov.

Realnost naših života je subjektivna, i njegova dvojakost, oscilacija između blagoslova i prokletstva ovisi isključivo o nama. Paraša počinje s "Vidi" i završava s pričom o "lažnom proroku", podsjećajući nas da mi zapravo ne znamo što vidimo, i da li je ono što vidim istina. I tako su jedine valjane leće kroz koje možemo vidjeti stvarnost u našim životima "voli svog bližnjeg kao što voliš sebe", ljubav, suosjećanje, i ciklus primanja kako bi se dalo i kako bi doveli do promjene, što je pravi, istinski put kojeg se trebamo držati.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Re'e: HaMakom ašer jivhar Hašem

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Na naše iznenađenje, grad Jeruzalem (pod tim imenom) nikada se ne spominje u Humašu. Međutim, temeljni koncept tog vječnog grada pojavljuje se kao glavna tema u Paršat Re’e.

U sljedećem šiuru otkrivamo 'izvorište Jeruzalema' u našem proučavanju višekratnoj upotrebe izraza: "ha'makom ašer jivhar Hašem" [lit. mjesto koje će B-g izabrati] u Tori, te njegov tematski značaj.

Uvod

Kada govorimo o Jeruzalemu, obično ga povezujemo s jednim od njegova dva aspekta:

1. Njegovim geografskim položajem

2. Njegovom funkcijom nacionalnog središta Židovskog naroda.

Iako nam Humaš nikada ne govori o njegovoj točnoj lokaciji, njegova funkcija 'nacionalnog središta' Židovskog naroda otkriva se kao osnovna tema u Sefer Devarim.

Da bismo razumjeli kako i zašto, naš šiur moramo započeti vraćanjem na našu analizu dijela HUKIM & MIŠPATIM iz glavnog govora u Sefer Devarim.

Prisjetite se iz uvodnog šiura o Sefer Devarim, da glavni govor Sefera Devarim (poglavlja 5-26) prvenstveno raspravlja o micvot koje Bnei Jisrael moraju držati kada uđu u zemlju (vidi 6:1), kako bi se etablirali kao "am kadoš". Ovaj se govor jednostavno dijeli u dva odvojena dijela:

I: "HaMICVA" (6:4 - 11:31) II: "HaHUKIM v'haMIŠPATIM (12:1 - 26:19)

Odjeljak MICVA, objasnili smo, sadrži prvenstveno micvot i ponovljene podsjetnike ("tohahot") u vezi pravilnog odnosa prema B-gu ("ahavat Hašem"/npr. 6:5,10:12, 11:22), dok odjeljak HUKIM & MIŠPATIM sadrži praktičnije zakone kojih se Bnei Jisrael moraju pridržavati kada će stvarati svoju naciju u Zemlji.

Ovi 'praktični zakoni' počinju u Paršat Re’e (vidi 12:1) i nastavljaju se sve do zakona o "bikurim" u Paršat Ki-tavo (vidi 26:1-15). Budući da je ovaj odjeljak najveći korpus zakona u Tori, trebali bismo očekivati da će način na koji će biti predstavljeni biti značajan. Kao što ćemo sada detaljnije razmatrati, prva primarna tema ovog odjeljka slučajno je "ha'makom ašer jivhar Hašem". Stoga našu stu-

diju započinjemo analizom toga kako Tora prvi put predstavlja ove zakone:

HaMakom ašer jivhar Hašem

Pročitajmo uvodne pesukim odjeljka HUKIM & MIŠPATIM, zapažajući tijek zapovijedi i razvoj njihove glavne teme:

"OVO su 'hukim & mišpatim' kojih se morate pridržavati u ZEMLJI KOJU VAM HAŠEM DAJE... :

• Morate potpuno uništiti sva mjesta gdje su ti narodi štovali svoje idole... na visokim gorama i planinama... morate ISKORIJENITI NJIHOVA IMENA s ovog mjesta.

• NEMOJTE ŠTOVATI SVOG B-GA NA OVAKAV NAČIN (na više mjesta bogoslužja/čitajte pažljivo!).

• Umjesto toga, na MJESTU KOJE ĆE B-G IZABRATIHA'MAKOM AŠER JIVHAR HAŠEM - između svih vaših plemena, - LASUM ET ŠMO ŠAM; - "l'šihno ti'DRŠU u'ba'ta šama"

• TAMO morate donijeti sve svoje žrtve i desetine itd. Jedite i veselite se tamo pred svojim G-spodom...

• ... Nakon što prijeđete Jordan i uđete u zemlju i pronađete spokoj od svojih neprijatelja i uživate u sigurnosti, tada - HA'MAKOM AŠER JIVHAR HAŠEM L'ŠAKEN ŠMO ŠAM - donesite TAMO sve što zapovijedam...

• Pazite da ne prinosite svoje žrtve gdje god želite, nego u HA'MAKOM AŠER JIVHAR HAŠEM, samo TAMO možete prinijeti svoje žrtve...

(vidi 12:1-14)

Imajte na umu da prva zapovijed – da unište sva mjesta obožavanja idola kako bi iskorijenili IMENA drugih bogova iz vaše zemlje - služi kao 'preduvjet' za zapovijedi koje slijede: uspostaviti središnje MJESTO NA KOJEM ĆE PREBIVATI B-ŽJE IME.

Ova obveza – da se Erec Kanaan transformira u zemlju u kojoj B-žje ime (tj. ugled) postaje poznato - pojavljuje se kao prva tema ovog odjeljka. Ovaj cilj se postiže ne samo oslobađanjem zemlje od imena DRUGIH bogova (12:23), već i uspostavljanjem nacionalnog vjerskog središta –tj. HAMAKOM AŠER JIVHAR HAŠEM L'ŠAKEN ŠMO ŠAM – sredstva kroz koje se ovaj cilj može ostvariti.

U vezi okvira glavnog govora, ova uvodna zapovijed je sasvim prikladna, jer Bnei Jisrael će uskoro ući i osvojiti Obećanu zemlju kako bi uspostavili posebnu B-žju naci-

Strana 24 Divrej Tora

Rabbi Menachem Leibtag:

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Re'e: HaMakom ašer jivhar Hašem

ju. Stoga je značajno da je početna zapovijed osloboditi zemlju od imena drugih bogova, dok se uspostavlja mjesto na kojem će B-žje IME postati poznato.

Tema koja se ponavlja

Ne samo da se - HAMAKOM AŠER JIVHAR HAŠEMponavlja nekoliko puta u uvodnoj "paršiji" (tj. poglavlje 12), ovaj se izraz spominje nekih DVADESETAK puta u cijelom odjeljku HUKIM & MIŠPATIM glavnog govora (poglavlja 12-26)! Kao što je ilustrirano u sljedećoj tablici, ne samo da je to PRVA tema ovog odjeljka, već se ono razvija i kao višekratna tema.

Tablica u nastavku rezimira svako spominjanje izraza "ha'makom ašer jivhar Hašem" zajedno s povezanom temom:

Pasuk Tema

12:5,11,14,18,21,26 Mjesto za donijeti sve "korbanot"

14:23,24,25 Mjesto gdje se jede "maaser šeni"

15:20 Mjesto gdje se jede "bhor b'hema"

16:2,6,7,11,15,16 Mjesto za "alija l'regel" na blagdane

17:8,10 Sjedište Vrhovnog suda

18:6 Služba Levijeva

26:2 Mjesto za donošenje 'prvih plodova' Nacionalni centar

Kratak pogled na ovu tablicu odmah pokazuje da svrha ovog mjesta nije samo prinošenje 'korbanot'; već se ono pojavljuje kao Nacionalni vjerski centar. Ove micvot u Sefer Devarim olakšavaju uspostavu ovog centra, jer da bi ih se ispunilo, osoba mora posjećivati ovo mjesto u brojnim prilikama tijekom godine!

Prije svega, svaki pojedinac je dužan hodočastiti na to mjesto na tri poljoprivredna blagdana ("alija l'regel" / 16. poglavlje). Štoviše, dužan je posjetiti ovo mjesto kad god mora prinijeti "korban" (bilo to "n'dava" ili "hova").

Poljoprivrednik tamo mora donijeti ne samo svoje prve plodove ("bikurim"), već i 10% svoje žetve da je jede i podijeli na ovom mjestu ("maaser šeni"). Isto tako, pastir mora dovesti ne samo prvorođene životinje ("bhor"), već i 10% svog cijelog stada ("maaser b'hema")! Nadalje, Vrhovni sud za sve sudske i halahičke presude mora biti smješten na ovom mjestu.

Stoga je ovo mjesto - HAMAKOM AŠER JIVHAR HAŠEM - puno više od lokacije za prinošenje "korbanot". Ono se otkriva kao Nacionalni centar Židovskog naroda.

Koja je svrha ovog centra? Kako bi on trebao funkcioni-

rati?

Moglo bi se sugerirati da bi uspostava ovog mjesta uvelike olakšala razvoj Am Jisraela kao posebne B-žje nacije. Osnivanje ovog centra i obveza svakog pojedinca da posjećuje ovo mjesto osigurava jedinstvo naroda i vjere. Bez takvog središta, unutar nekoliko generacija vjerojatnije bi bilo da bismo imali dvanaest različitih religija, a ne dvanaest plemena.

Ovo središte je trebalo služiti ne samo kao centar okupljanja i prinošenja "korbanot", već i pravde, donošenja presuda, obrazovanja u Tori i kulture - mjesto koje bi unaprijedilo duhovnost svakog pojedinca.

Da bismo dokazali ovu tvrdnju, pogledajmo pobliže micvu "maaser šeni":

"Odvajat ćeš svake godine desetinu od prinosa svoje njive. I trebaš jesti ovu desetinu u prisustvu svoga G-spoda "baMakom ašer jivhar Hašem l'šaken šmo šam"... KAKO BI SE NAUČIO BOJATI B-GA zauvijek..." (14:22)

Tora nam nalaže da dajemo desetinu od svog uroda i da ga jedemo (ili dijelimo) unutar granica tog centra - čin za koji nam je rečeno da će nas naučiti da se bojimo B-ga.

Ali zašto bi obično 'jedenje hrane' na ovom mjestu izazvalo strah od B-ga? Da bismo razumjeli zašto, moramo pretpostaviti kako se ovo mjesto razvijalo.

Mjesto / Hram / i Jeruzalem

Iako nije eksplicitno navedeno, podrazumijeva se da je Bet HaMikdaš [Hram] trebao postati žarišna točka ovog nacionalnog središta - iz jednostavnog razloga što nam Devarim zapovijeda da tamo donesemo svoje "korbanot". [Ovo su očito iste korbanot koje su opisane u Sefer Vajikra.]

Međutim, sam "maaser šeni" je urod, a ne životinjski prinos (tj. on ne zahtijeva mizbeah). Ipak, Tora zahtijeva da ovaj "maser" jedemo na ovom mjestu. To podrazumijeva da mora postojati dodatno područje oko Mikdaša gdje se ovaj "maser" može jesti (koje halaha definira kao područje unutar zidina GRADA koji okružuje Bet HaMikdašisti zakon koji se primjenjuje na jedenje mesa "korban šlamim".]

Ali dok osoba jede svoj "maser" unutar zidina ovoga grada, bit će tu i drugih ljudi. Pogledajmo tko bi još svakodnevno trebao biti u ovom posebnom gradu. Prije svega, Tora označava 'državne službenike' koji trebaju služiti i administrirati Bet Ha'Mikdašu - tj. "kohanim" i "levijim" - čiji su čitavi životi posvećeni službi B-gu. Tu će također biti suci i učenjaci sustava vrhovnog suda, koji

(nastavak s 25. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Re'e: HaMakom ašer jivhar

će nastanjivati ovaj 'sveti grad' koji okružuje Hram, ulijevajući mu atmosferu "keduše" (svetosti).

Stoga bi iskustvo jedenja "maaser šeni" u ovom 'svetom' gradu, druženje s kohanim, levijim i učenjacima Tore, dok se hrana dijeli s obitelji i potrebitima (vidi 14:25-27), stvorilo okruženje koje pojačava "jirat šamajim" te osobestrah od B-ga.

Primijetite kako Chizkunijevo tumačenje pasuka o "maser šeni" odražava istu ideju:

"...kada odete [na ovo mjesto] da jedete svoj maser šeni, vidjet ćete svećenike kako služe i levite kako pjevaju... i Sanhedrin (Veliko vijeće) kako sudi i podučava zakone..., i tako naučiti [od njih] kako se bojati svoga B-ga." (14:23, vidi i Seforno)

Dokaz iz Hakhela

Ova obveza posjećivanja HAMAKOM-a AŠER JIVHAR

HAŠEM svakih sedam godina kulminira ceremonijom "Hakhela", gdje se cijeli narod - uključujući žene i djecuokuplja da čuje Toru upravo na ovom mjestu. Ovdje još jednom nalazimo "jirat Hašem" - strah od B-ga - kao primarnu svrhu:

"... svake sedme godine... kada se čitav Izrael okupi pred Hašemom "ba'Makom ašer jivhar", pročitat ćete ovu Toru (Sefer Devarim) u prisutnosti cijelog Izraela. Okupite ("hakhel") narod, muškarce , žene i djecu i strance, da mogu čuti i tako naučiti BOJATI SE VJEČNOG i držati... I njihova će djeca isto... čuti i naučiti BOJATI SE B-GA sve dok žive na Zemlji..." (vidi Devarim 31:10-13)

Ne samo da ponovno nalazimo mjesto "hamakom ašer jivhar Hašem", nalazimo i svrhu ovog okupljanja da ulije strah B-žji onima koji se okupljaju. Dok razmatrate gornje pesukim, obratite pozornost i na sličnosti s Ma'amad Har Sinai. Ovo lijepo podupire Rambanovo tumačenje da je temeljna svrha Mikdaša bila ovjekovječiti doživljaj sa Sinaja (vidi Ramban na Šemot 25:1 i šiur na Paršat Teruma).

Da zaključimo našu raspravu o 'funkciji' ovog mjesta ["hamakom ašer jivhar..."], vraćamo se Torinoj posebnoj upotrebi riječi "makom" u vrlo sličnom kontekstu u Sefer Breišit.

Natrag na Sefer Bereišit

Pregledajte priču o Jaakovljevom snu na početku Paršat Va’jece (tj. Breišit 28:10-22), zapažajući ne samo riječ ha'makom" (pet puta), već i njenu temu. Na kraju ove epizode, Jaakov se zaklinje da će, kada se vrati na ovo mjesto ["ha'makom"], podići Bet Elokim - Kuću za B-ga. Ovdje

već nalazimo tematsku vezu između riječi "ha'makom" i Mikdaša.

Slično tome, u priči o "akedi" (vidi Breišit, poglavlje 22) Tora koristi riječ "makom" da bi opisala to mjesto. [Vidi 22:2,3,4,9,14.] Prisjetite se također kako Avraham Avinu imenuje ovaj "makom" - "Hašem jire" (vidi 22:14), mjesto koje hazal kasnije identificiraju kao istu onu goru na kojoj je sagrađen Bet Hamikdaš u Jerušalajimu. Zapravo, u Divrei Hajamim obaviješteni smo da je Šlomo hameleh izgradio Bet HaMikdaš na Har HaMoria, mjestu "akede" (vidi II D.H. 3:1-3).

Iako nije jasno gdje se dogodio Jaakovljev san, Torina upotreba riječi "makom" u obje priče i njihova zajednička tema svakako podržavaju zaključak hazal da su se oba događaja dogodila na istom mjestu (vidi Raši 28:11), koje je kasnije postalo Bet ha'Mikdaš u Jerušalajimu.

Sveto tlo ili sveta svrha

Naša dosadašnja analiza pokazuje kako Tora stavlja veći naglasak na 'funkciju', nego na lokaciju, ovog mjesta. U stvari, čini se da Tora prilično izbjegava nešto reći o lokaciji na kojoj se ovo mjesto zapravo nalazi (vidi dolje).

Međutim, upravo ova točka može biti zaista temeljna za naše razumijevanje Jeruzalema. Mjesto je posebno zbog svoje funkcije - da služi kao nacionalni centar, da promiče ugled B-žjeg Imena ["šem Hašem"] među cijelim čovječanstvom.

Ovaj naglasak je važan, jer je čovjek vrlo osjetljiv u fokusiranju na svetost mjesta umjesto na svetost njegove svrhe. [Nešto poput molitve "kotelu" umjesto molitve NA "kotelu", ili govorenja tehilim "kivrei cadikim" umjesto kod "kivrei cadikim".]

Iz tog razloga, većina kasnijih proroka ukorava ljude zbog pogrešnog shvaćanja Hrama na ovaj način. Uzmimo za primjer Jirmijahu poglavlje 7 (u slučaju da niste upoznati, pročitajte 7:1-28, pogledajte također prvo poglavlje Ješajahua). Ovaj prijekor ne kaže da sveta mjesta nemaju nikakvu vrijednost. Baš naprotiv, fizička lokacija je važna jer pruža sredstvo za promicanje svoje svrhe. Ipak, uvijek ostaje glavno ne dopustiti da svetost mjesta nadjača svetost njegove svrhe.

[Za lijepu perspektivu o ravnoteži između ove dvije ideje, pogledajte Tehillim 51. Shvaćam da je ovo 'osjetljiva tema', pa bih radije da svoje zaključke temeljite na objašnjenju Davida haMeleha, a ne na mom.]

Jeruzalem: Traži i nađi

Kao što smo pokazali, Sefer Devarim nikada ne navodi

Divrej Tora

Hašem

(nastavak s 26. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Re'e: HaMakom ašer jivhar Hašem

točnu geografsku lokaciju na kojoj će biti ovo mjesto, tj. gdje će biti izgrađen stalni Bet HaMikdaš. Umjesto toga, mjesto se dosljedno naziva "ono koje će B-g izabrati". ("HaMakom ašer jivhar Hašem").

Međutim, u Paršat Ree nalazimo prilično nejasan nagovještaj o tome kako ćemo pronaći ovo mjesto: "l'šihno ti'dršu, u'bata šama" - (vidi 12:5)

B-g će nam pokazati mjesto samo ako ga MI budemo tražili. Ova vrsta odnosa poput 'igre skrivača' odražava svaki susret s božanskim. Da bi pronašao B-ga, čovjek Ga mora TRAŽITI. Prema ovim pesukim u paršat Re’e, ovo načelo se odnosi na naciju na isti način na koji se odnosi na pojedinca. [Kao što mi kažemo u dnevnoj molitvi Ašrej: "karov Hašem l'hol kor'av" - B-g je blizu onih koji Ga dozivaju.]

Kada Am Jisrael kao narod započne ozbiljnu potragu za B-gom, tada će im B-g pokazati pravo mjesto za izgradnju Mikdaša.

Generacija Jehošue, unatoč svojim vojnim osvajanjima, nije uspjela uspostaviti stalni Mikdaš (nakon osvajanja Zemlje). Umjesto toga, podigli su privremeni Miškan u Šilu. Tu je ostao, prilično zanemaren, tijekom čitavog vremenskog razdoblja Sudaca. Nakon što su grad Šilo uništili Plištim (za vrijeme Elija / vidi Šmuel poglavlja 46), i Miškan i "aron" lutali su od mjesta do mjesta. Tek su u vrijeme Davida ha'meleha Bnei Jisrael aktivno težili izgraditi Mikdaš.

Na primjer, kada je David postao kralj nad cijelim Izraelom (vidi II Šmuel 5:1-9), njegov prvi čin bio je da osvoji grad Jeruzalem. Njegov sljedeći projekt bio je okupiti narod kako bi donio "aron" (sveti kovčeg) u svoju novu prijestolnicu (vidi II Šmuel, 6. poglavlje). Zapazite kako Divrei ha'jamim opisuje kako je David objasnio svoj plan (i razlog) narodu:

“David reče čitavoj zajednici Izraela: Ako odobravate, a ovo je od B-ga (događaji Davidovog uspona na vlast), hajdemo naprijed i pozovimo svu našu braću u zemlji Izrael, zajedno s KOHANIM i LEVIJIM i okupite se zajedno, KAKO BISMO NATRAG DONIJELI SVETI KOVČEG B-žji - 'ki lo DRAŠ'NU'HU b'jmei Šaul' - jer u vrijeme Šaula NISMO GA TRAŽILI" (I Divrei Hajamim 13:2-3 ) [Obratite pozornost na korištenje šoreša "d.r.š." ovdje i u Devarim 12:5]

David Hameleh primjećuje kako je "aron" tijekom Šaulova naraštaja bio zanemaren na nacionalnoj razini. Za razliku od Šaula, David Hameleh smatrao je donošenje "arona" u Jerušalajim svojim najvećim nacionalnim prio-

ritetom.

Nakon što je "aron" konačno stigao u Jeruzalem, sljedeći korak u Davidovom velikom planu bila je izgradnja stalne kuće za "aron", tj. Bet Hamikdaša u Jerušalajimu:

"Kad se kralj nastanio u svojoj palači i kad mu je B-g podario sigurnost od njegovih neprijatelja [he'niah lo m'kol ojvav m'saviv], kralj je rekao proroku Natanu: Pogledaj, ja stanujem u KUĆI od cedrovog drveta , dok 'aron' stanuje samo u ŠATORU!" (vidi II Šmuel 7:1-2) [Zapazite ponovno tekstualnu paralelu s Devarim 12:10-11]

Iako je B-g dao do znanja Davidu da će Am Jisrael morati pričekati još jednu generaciju prije nego što Hram bude mogao biti izgrađen (u sljedećoj generaciji, od njegovog sin Šlomoa, vidi II Šmuel poglavlje 7), njegovo točno mjesto je već određeno za Davidova života (vidi I Divrei Hajamim 22:1). Zapravo, David Hameleh je sam pripremio sav potreban građevinski materijal (vidi ostatak tog poglavlja).

Ako pažljivo pročitate gore navedene izvore, vidjet ćete da je temeljni razlog za B-žju odluku da odgodi njegovu izgradnju za još jednu generaciju proizašao iz potrebe da se pričeka dok se njegova 'funkcija' – da se pročuje B-žje Ime – ne bude mogla ispuniti na pravi način.

Jeruzalem danas

Kao što smo vidjeli u našoj studiji, prema smjernicama iz

Sefer Devarim - 'Jeruzalem' je predodređen da postane više od samog grada u kojem se nalazi Hram. U idealnom slučaju, Jeruzalem bi trebao postati nacionalni kulturni i vjerski centar židovskog naroda, koji obznanjuje ime B-žje. Ova se težnja nalazi u proročanstvima većine kasnijih proroka. Na primjer:

Jer Jeruzalem će se zvati grad istine ("ir ha'emet"), a gora G-spoda nad vojskama - "har ha'Kodeš" (vidi Zaharija 8:3).

"Jer iz Siona će izaći Tora i riječ G-spodnja iz Jeruzalema" (vidi Izaija 2:3).

Danas, bilo iz halahičnih, tehničkih ili političkih razloga, nama nije dopušteno ponovno graditi Bet HaMikdaš. Dok pravo vrijeme ne dođe, ova težnja ostaje naš nacionalni san i vječna molitva. Unatoč tome, obnoviti grad Jeruzalem kao naše nacionalno središte – kao grad istine, pravde i svetosti – ne samo da je dopušteno, to je naša dužnost. U našoj generaciji B-g nam je otvorio povijesnu priliku. Postizanje ovog cilja ostaje naša nacionalna odgovornost.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Vjera (nastavak)

Rasti u vjeri

Kako mozete rasti u vjeri, ili steči vjeru?

Vratapremavjeriseneotvarajuračionalnim razmisljanjem. Samo kroz uzviseno unutarnje iskustvo čovjek moze steči vjeru ili ojačati vjeru koju ima.Krozrazmisljanjeiučenje,mozeteseuvjeritidamoradapostojinesto vise u zivotu od onog sto je očito, ali taj pojam tek kroz zivo iskustvo postajeusađenkaovjera.

RabbiYisraelSalanternamnogimje mjestimapodučavaodajeemočionalno iskustvo snaznije i uvjerljivije od intelektualnogznanja idejakojusu kasnijegeneračijeučiteljamusarausvojile i razradile. Rabbi Zvi Miller pise:"U svom prirodnomstanju,srče –koje je emočionalna jezgra – je zapečačeno,tj.znanje koje je umpostigao ne prodire kroz barijeru srča. [Ali] nakon sto se srče probudi i bude naelektrizirano – ono podupire, stabiliziraisidriintelektualnezamisli.

Učiteljimusarajednuvrstu emočionalnog iskustva posebno naglasavaju kao djelotvornu u podupiranju vjere,a to je strahopostovanje.Tu čemo osobinu poblize razmotriti u sljedečem poglavlju, jer je "strahopostovanje" jedan od prijevoda hebrejske riječi jira na koju se u njemu fokusiramo. Ali ono sto nas ovdje zanima je načinnakojistrahopostovanjepotiče vjeruvisenegostotomozeučinitibilokojaidejailikončept.

Sveobuhvatno, upečatljivo iskustvo strahopostovanja dio je svakodnevnogzivotamadačestosamounjegovimnajuzvisenijimtrenučima.Drama prirodnogsvijetadonosigakadanam

dah oduzme susret s veličanstvenim krajolikom, neobično i čudesno stvorenje, ili red i inteligenčija prirodnog svijeta. Samo kad ugledamo plavetnog kita ili majku medvjediču i njezinemladunčeililepet,gakanjeiprečizno uvjezban let gusaka koje lete na jug,mispoznajemostrahopostovanje. Ili ljudske tvorevine mogu proizvesti strahopostovanje. Stanite uz Zapadni zid (Kotel) u Jeruzalemu, ili uz neku znamenitu zgradu, ili kod spilje koju suljudinaseljavalitisučlječima,itada seodljustetvrdislojevisrčateotkriju vitalnu,osjetljivujezgru.

Strahopostovanje če biti prisutno u svakom trenutku. Dok hodate vani, zaustavite se da pogledate vrt, promatrate ilisamočujete dječukakose igraju,gledatečindobrote,iliosjetite prisnost, tada sa sigurnosču u kojoj nemakritikemozeteznatidauovom svemiruimanestopunovisenegosto diskriminativni ljudski um moze dokučiti. Svi mi dozivljavamo te trenutke, često u prirodi, često pri susretu s drugom dusom, kada nas obuzme osječaj dubina i razina stvarnosti koje obično ne opazamo. Otvorenost za tetrenutkebezimaloustezanja–bla-

go potičuči svijest ega da odstupi –omogučuje vam da steknete vise od dara koje ovi trenuči imaju za nas. A oničeičesčedolaziti.

Postoji priča o velikom hasidskom RebbeuZusyidakadgodbičuokako se u sinagogi čitaju riječi Tore koje započinju riječima, "I B-g se obrati Mojsiju, rekavsi ..." koje se često pojavljuju, on bi se srusio u nesvijest. PomisaodajeB-gizravnorazgovarao sMojsijem, ličem u liče, bila je previse strasna predodzba koju njegov mentalni sklop nije mogao podnijeti, ionbisesamosrusiopoputkamena.

Svima nama su poznate te vrste dramatičnihdogađajakojenasuvlače u stanje strahopostovanja. Zapravo, dozivljaj strahopostovanja koji nas spopadneuprirodi,ilidoksmozaljubljeni, ili kada čujemo neku duboku ideju, samo su besplatne stvari koje B-g daje kao uzorke strahopostovanja, poput reklamnih letaka za B-zje postojanje. Ovi trenuči susreta dovode nas na uzvisenu dimenziju zivuče stvarnostibezinajmanjegtrudasnase strane. Samo skrenemo iza ugla, naletimo na panoramu, i zanijemimo od strahopostovanja kao da nas je u srčepogodilazapaljenastrijela.

Ali te vrste veličanstvenih susreta svakako nisu jedini način da spoznamostrahopostovanje.Kadaseodlučitedaviditeslavukojasenalaziuonome čak i očiglednom i svjetovnom, ondajetamuhanaprozoruiliobičan oblak na nebu; ili ruka u vasoj ruči, pozivniča strahopostovanju jednako kolikoiGrandCanyonilipiramide. Ono sto zelim reči je da je izbor na vama. Strahopostovanje je tu u svakom trenutku, od obične svijesti odvojenoničimvisenegoprozirnomza-

(nastavak s 28. stranice) Alan

Morinis: Svakidašnja svetost

vjesom koja se moze povučiu stranu iskustvom ili isto tako voljom. Naravno,ne zelim da zvučikaoda je steči strahopostovanje lakopoput promjene kanala na daljinskom upravljaču televizora.Postojepreprekeismetnje koje nam čak onemogučuju da budemo svjesni da mozemo odmaknuti veo, a jos je vise prepreka i smetnji koje nas sprečavaju da postupimo u skladu s tim odabirom. To su uvjeti kojivjerudrzenadistanči.

Kao sto svatko od nas slijedi svoj vlastiti duhovni program napredovanja, mi smo "dobili" svoj vlastiti personaliziraniskupprepreka.Tosuizazovi s kojima se suočavamo i koji, kada ih prevladamo, postaju prečke naljestvamanaseguspinjanja.Koliko god da svatko od nas ima svoj jedinstveni skup unutarnjih izazova, ima nekih koji su uglavnom problematičnizavečinuodnas.Onisupoputduhovnebolestisvogvremena.

Jednaodnajčesčihstvarikojeduhovno onesposobljavaju a koje danas pogađaju toliko ljudi, je prezaposlenost. Preopterečenje danasnjeg vremena ostavlja malo prostora za jednostavno dozivljavanje vlastitogpostojanjaistrahopostovanje(i,kaosto smo naučili, njegovo dijete, vjeru) je mnogotezepronačikadase krečemo brzinom od sto kilometara na sat, a nas um je zauzet svim stvarima na dugačkom i stalno nadopunjavanom popisu onoga sto ne mozemo dovrsiti,danasiliikada.

Govorim iz vlastitog iskustva. Toliko toga je u mom zivotu dobro i ja sam dubokozahvalanna tome,alijednostavno ima toliko toga. Ima toliko mnogo potreba, zelja, ambičija i obaveza da mi se ponekad čini da je desetlječe tek jedna godina. Svaki zivotimasvojeizazove,takoimoj;zato stosamslobodan,aneprogonjen,jer

sam zdrav, a ne bolestan, jer ja sam spreman, a ne nemočan, jer volim onosto radim i nisam prisiljenna to, mojje izazov da su midaniispunjeni iprepuni.Kadskliznemutajnačinzivljenja,ipretjeranoangaziranjebude moja stvarnost iz dana u dan, kako uopče mogu nači put do strahopostovanja koji prethodi vjeri, i koji je preduvjetiportalzavjeru?Strahopostovanjemozedočisamokadapostoji prostor u kojem čemo ga prihvatiti. Tajtrenutakmorabitiprostran,ivrijemeplodnotlo,aneneprijatelj.

Zato mi je Sabat tako dragočjen. Sabatmije korektiv.Tonijesamojedan dan u tjednu u koji se jednostavno odmaram i punim baterije kako bih mogao ponovo uskočiti u guzvu, onje podsjetnik na ono stotakolako zaboravim ostalih sest dana, i za sto se nadam da ču pamtiti tako da neki odjek i trag prostranosti sedmog dana moze prodrijeti i u ostalih sest. U momzivotu,jasamuopasnostidase izgubim, skrenem s puta i ostanem smetenuslozenojmrezizahtjeva,odgovornosti i zelja koje nosim sa sobom. Sabat je dan kada, i način kako, provjeravamtukartu.

Bili biste u pravu kada biste postivanje Sabata gledalikaočinvjere,jer jeizvornjegovogpostivanjaB-g."B-g jeblagosloviosedmidaniposvetioga jer se uzdrzao od svog Njegovog poslakojijeB-gstvoriodačini,"i"toče biti znak između mene i Izraelskog narodazauvijek,jerjeusestdanaB-g načinionebesaizemlju,asedmogdanaB-gseuzdrzaoodposlaipočinuo."

Zameneje,međutim,postivanjeSabata vise ono suprotno, zapravo put do vjere. Iako čin moze proiziči iz vjere,vjeratakođermozeproizičikao rezultat određenog čina. Da sam čekao dok B-g bude vise prisutan u momzivotudametouvjeridadrzim

Sabat, vjerojatno ne bih dosao do toga. Zbog toga sto drzim Sabat, moja vjeraraste.

Iako se ovdje fokusiram samo na duhovnu smetnju, a to je prezauzetostinjezinprotuotrov,atojeSabat, morate se zapitati sto je to sto vama stojina putudase otvoritevjeriisto mozete poduzeti u vezi toga. Postoji mnogo vrsta djelovanja koje mozete poduzeti kao rezultat vjere, a taj rad mozepostatiizvorvjere.Tovrijediza klasična djela dobrote iz ljubavi, poputdavanjaudobrotvornesvrhe,posjetabolesnima,odijevanjagolihipokapanja mrtvih.Istovrijedi iza molitvu. Logično je pomisliti da če zivljenje zivota po zapovijedima iziskivati da prethodno postoji vjera; moje iskustvo je da zivot po zapovijedima jednakotakopotičeihranivjeru.

Na kraju,ono stoje vaznoo vjerije da trazite. Psalam kaze: "Kad Si rekao:'TraziteličeMoje'mojesrčeTije reklo: 'Trazit ču liče Tvoje, HaSem.'"

A Tora jamči: "Odatle čete traziti G-spoda B-ga svojega i nači čete Ga," mada postoje uvjeti: "Ako Ga trazite svimsrčemsvojimisvomdusomsvojom."

Rabbi Načhum Zev Broide koji je biosinRabbiSimčheZissela,Alteraiz Kelma,prijesvojesmrtijezatrazioda pogrebni govor u njegovu čast odrzi samo jedna osoba, te da se govor sastoji od samo jedne počasti – da je "imao zelju da napreduje prema vjeri." Mi iz toga učimo istaknuti traganje za vjerom ispred plodova te potrage,čeznjuispredpronalazenja.

Tijelu je potreban zrak. Stojezrakdusi?Vjera.

Rabbi Eliyahu Lopian, Lev Eliyahu ■

Hezbolah: Ovo je osveta za ubijenog zapovjednika u Bejrutu

Index25.8.2024.

HEZBOLAH je danas lansirao stotine raketa i bespilotnih letjelica prema Izraelu u znak odmazde za atentat na zapovjednika u Bejrutu prošlog mjeseca, objavio je pokret koji ima potporu Irana, dok se izraelska vlada sastala kako bi pripremila odgovor.

Izraelski zrakoplovi gađali su mete u Libanonu neposredno prije napada jer je vojska procijenila da se Hezbolah sprema započeti napad.

"Oko 100 izraelskih borbenih zrakoplova pogodilo je tisuće Hezbolahovih raketnih bacača u južnom Libanonu koje su bile usmjerene prema sjevernom i središnjem Izraelu", rekla je vojska.

Hezbolah: Lansirali smo preko 320 raketa prema Izraelu

Više od 40 lansirnih lokacija u Libanonu pogođeno je tijekom ranih jutarnjih napada, navodi

BLISKI ISTOK

se u izraelskom priopćenju.

U izraelskom zračnom napadu na automobil u gradu Khiamu na jugu Libanona je poginula jedna osoba, priopćile su lokalne vlasti.

Hezbolah je rekao da je lansirao više od 320 raketa kaćuša prema Izraelu i pogodio 11 vojnih ciljeva.

Objavio je da je završio "prvu fazu" odgovora na atentat na Fuada Šukra, višeg zapovjednika u Bejrutu, ali da će puni odgovor potrajati "neko vrijeme".

"Izrael će odgovoriti, ali ne traži potpuni rat"

Očekivanja eskalacije između dviju strana porasla su otkako je prošlog mjeseca u raketnom napadu na Golansku visoravan, koju je Izrael okupirao, poginulo 12 mladih Izraelaca, a izraelska vojska kao odgovor ubila Šukra u Bejrutu.

Sjednica izraelske vlade odmah je zakazana, objavio je ured

premijera Benjamina Netanyahua.

Izraelski premijer poručio je da je vlada odlučna učiniti sve da obrani zemlju. "Tko nas napada, mi ćemo njega".

Ministar vanjskih poslova Israel Katz rekao je da će Izrael odgovoriti na razvoj događaja na terenu, ali da ne traži potpuni rat.

Ministar obrane Yoav Gallant rekao je da će Izrael učiniti sve što je potrebno da se obrani.

"Izveli smo precizne udare u Libanonu kako bismo osujetili neposrednu prijetnju građanima Izraela. Pomno pratimo razvoj događaja u Bejrutu i odlučni smo upotrijebiti sva sredstva koja su nam na raspolaganju kako bismo obranili naše građane", napisao je Gallant u priopćenju.

Proglašeno izvanredno stanje

Većina izraelskih napada us-

Izrael prihvaća američki kompromis

DeutscheWelle,20.8.2024.

Po riječima američkog ministra vanjskih poslova, Izrael prihvaća kompromis koji bi vodio i prekidu vatre i puštanju talaca. No, još je pitanje hoće li taj prijedlog prihvatiti i Hamas.

Premda se gotovo ništa ne zna o detaljima kompromisa, američki ministar vanjskih poslova Antony Blinken ipak može konstatirati napredak. On je već po deveti put na Bliskom istoku i ovog ponedjeljka je razgovarao i s predsjednikom Izchakom Herzogom, a onda još puna tri sata i sa izraelskim premijerom Netanjahuom. Američki ministar je izjavio kako je to bio „veoma konstruktivni razgovor“ i kako je Izrael prihvatio „prijelazno rješenje" koje bi vodilo miru.

Američki ministar je već nakon razgovora s predsjednikom Izraela upozorio: „Ovo je odlučujući trenutak, vjerojatno najbolja, možda i posljednja prilika dovesti taoce kući, postići prekid paljbe i sve dovesti na bolji put prema trajnom miru i sigurnosti.“ Američki gost je uvjeren: „vrijeme je da to završimo“. Isto tako, mora se osigu-

rati da „nitko ne poduzima korake koji bi torpedirali ovaj proces. Želimo biti sigurni da neće biti eskalacije i da neće biti provokacija.“

A provokacija i dalje ima: u nedjelju uvečer je u Tel Avivu odjeknula snažna eksplozija i kako je utvrđeno, prijevremeno je eksplodirala naprtnjača jednog Palestinca iz Nablusa sa Zapadnog Jordana koji je najvjerojatnije bio na putu u nedaleku sinagogu. Napadač je smjesta poginuo, povrijeđen je i jedan prolaznik na e-romobilu, a iza napada je stao i palestinski Hamas i pokret Hezbolah. Jer osobito na granici prema Libanonu ne prestaju incidenti: i jučer je Hezbolah poslao bespilotne letjelice na izraelske položaje pri čemu je jedan vojnik poginuo. I Izrael je nastavio s napadima na položaje Hezbolaha na jugu Libanona pri čemu Hezbolah tvrdi kako je bilo i civilnih žrtava.

Nastavak u Kairu

Američki ministar već danas putuje u Kairo kako bi i drugu stranu naveo pristati na kompromis, no tu je još više nepoznanica, baš kao što nije poznat sadržaj prijedloga. U ja-

vnost je ipak prodrlo kako se Izrael protivio sporazumu jer u njemu bi se izraelski vojnici trebali povući i s graničnog prijelaza između Pojasa Gaze i Egipta gdje Izraelci strahuju kako će se nastaviti šverc oružja i eksploziva na palestinsko područje. No i iz Hamasa se čuje nezadovoljstvo na ovaj „američki prijedlog“ – sporazum su zapravo sročile SAD, Egipat i Katar, jer navodno ide previše na ruku Izraelcima i ipak ne predviđa potpuno povlačenje izraelskih snaga sa čitavog područja Pojasa Gaze.¸

No potpuno je nejasno, do koje razine u pokretu Hamas se uopće pregovara: radikalni koalicijski partner izraelskog premijera Netanjahua uopće ne žele niti razgovarati s tom terorističkom organizacijom, nego traže njegovo „potpuno uništenje“ – iako i predstavnici izraelske vojske i nakon 10 mjeseci sukoba upozoravaju kako to praktično nije moguće postići vojnom silom.

Taoci su najveći problem

S druge strane se čuje kako niti izraelski čelnici nisu zadovoljni prijedlogom sporazuma. Izraelski premijer Netanjahu

mjerila se na ciljeve u južnom Libanonu, ali je vojska bila spremna napasti bilo gdje, gdje postoji prijetnja, rekao je glasnogovornik izraelske vojske.

Gallant je proglasio izvanredno stanje, a letovi za i iz zračne luke Ben Gurion u Tel Avivu obustavljeni su na oko 90 minuta do 7 ujutro.

U sjevernom Izraelu oglasile su se sirene upozorenja i čule su se višestruke eksplozije oko nekoliko područja dok je izraelski sustav protuzračne obrane Željezni štit rušio rakete koje su dolazile iz južnog Libanona.

Izraelska vojska izdala je upute za civilnu obranu za područje od središnjeg Izraela prema sjeveru, ograničavajući okupljanja, ali dopuštajući ljudima da idu na posao ako mogu brzo doći do skloništa od zračnih napada.

Prema hitnoj pomoći u Izraelu nije bilo žrtava.■

teško može prihvatiti povlačenje sa granice između Egipta i Pojasa Gaze jer tvrdi kako samo tako može nadzirati i spriječiti šverc novog oružja na palestinsko područje. To je problem i sa njegovim radikalnim koalicijskim partnerima koji zagovaraju prije svega vojnu odmazdu i potpuno uništenje Hamasa – makar je u proteklih 10 mjeseci postalo očito kako taj put ne vodi smirivanju stanja. Isto tako, čak i pregovarači Hamasa tvrde kako ne znaju gdje je njihov vođa, Jahija Sinvar i što on misli o ovim pregovorima, a već se nebrojeno puta pokazalo kako njega ne zanimaju niti izraelske, čak niti smrt i patnje samih Palestinaca kako bi postigao svoj cilj „potpuno uništenje Izraela“.

No čelništvo Izraela je suočeno i sa sve većom srdžbom svojih građana koji traže konačno oslobođenje taoca. Prema izraelskim računicama, još je 115 taoca u rukama terorista iako se za 41 od njih smatra kako više nisu živi. U prodoru terorista Hamasa u listopadu prošle godine je bilo još nestalih osoba, ali Izrael ne vjeruje da je itko od njih još na životu.■