5-05 - Divrej Tora - Šoftim 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Šoftim

Bytes

Židovski kralj je stalno uz sebe morao držati svitak Tore. Ovaj je svitak zapravo bio napisan kao minijatura te pričvršćen na kraljevu ruku. Koja je bila svrha ovog posebnog svitka?

Kralj ima ogromnu moć: može prikupljati poreze, oduzimati zemlju, čak i narediti pogubljenje. Ovaj svitak služi kao zaštita od arogancije i zlouporabe te moći. On je stalni podsjetnik da je B-g izvor moći smrtnim kraljevimai da je B-g kralj iznad svih. Nadalje, držeći Toru uvijek uz sebe, kralj može koristiti svaki slobodni trenutak za učenje njenih učenja. U stvari, kralj David se svake noći bio budio u ponoć kako bi proučavao Toru.

To možemo primijeniti i na svoj život. Svi mi imamo moć na nekom području - bilo to na poslu, u društvenim krugovima ili čak u obiteljskoj strukturi. I važno je štititi od zlouporabe te moći. Svemogući želi svijet u kojem se ljudi brinu jedni o drugima - i zato se nalazimo na ovom mjestu. Moć nikada nije tu radi naše osobne koristi; ona je sredstvo kojim nas Svemogući osposobljava da pomognemo ovaj svijet učiniti boljim.

Uvijek trebamo nastojati imati na umu stvarni izvor naše moći. Ovo je pouka koja je osobito primjerena sada dok se približavamo Roš Hašani.

(D’varim 16,18-21,9)

Moše daje upute izraelskom narodu da u svakom gradu imenuju suce i službenike koji će provoditi zakon: "Pravdu, pravdu ćete provoditi, " nalaže im, a morate ju odmjeravati bez korupcije i pristranosti. Zločin treba detaljno istražiti, a dokaze temeljito razmotriti – najmanje dva vjerodostojna svjedoka su potrebna za donošenje presude i odmjeravanje kazne.

U svakom naraštaju, kazuje Moše, bit će onih kojima će biti povjeren zadatak da tumače i primjenjuju zakone

Radit ćeš u skladu sa zakonom kojem će te oni učiti i prema prosudbama u koje će te oni uputiti; nećeš se okrenuti od onoga što ti oni kažu ni lijevo ni desno. "

Paraša Šoftim uključuje: zabranu idolopoklonstva i vračarija; zakone kojima se uređuje imenovanje i ponašanje kralja; vodič za izgradnju "gradova priza one koji su počinili nehotično ubojstvo. Izložene su i brojne ratne uredbe: izuzeće od odlaska u borbu za one koji su se tek vjenčali, izgradili kuću, posadili vinograd ili "se boje ili su meka srca"; zahtjev da se prije napada na neki grad ponude uvjeti za mir; zabrana objesnog uništavanja nečega što je vrijedno, a kao primjer se navodi zakon kojim se zabranjuje sječa stabala voća radi opsade (u tom smislu je i glasovita izreka u Tori "Jer čovjek je stablo u polju").

Paraša završava navođenjem zakona o egala arufa – posebnom postupku koji treba provesti kad se ne zna tko je ubojica, a tijelo je pronađeno negdje vani –što povlači odgovornost zajednice i njezinih vođa ne samo radi onoga što čine, nego i radi onoga što su mogli spriječiti da bude učinjeno.

Prevela Dolores Bettini

Godina 16 Broj 45 Broj 45 Zagreb, šabat 19. kolovoza 2023. - 2. elula 5783. http://twitter.com/DivrejTora

 Divrej Tora, B’’H, priprema i uređuje: Vatroslav Ivanuša

Rabbi Shraga Simmons Torah

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen - prva alija - 18 p'sukim –16,18-17,13

Treba postaviti suce da razjašnjavaju zakone i sudske izvršitelje za provođenje zakona diljem zemlje, a oni svoje dužnosti moraju obavljati pravedno. Oni ne smiju iskrivljavati zakon, ni pokazivati pristranost, ili uzimati mito koje zasljepljuje i izopačuje čak i najpoštenije i najodgovornije u narodu. Pravda se treba provoditi gorljivo, tako da budemo dostojni življenja u Erec Jisraelu i da tamo procvjetamo.

Što ako sudac odluči glasati u korist potkupljivača, čak i bez mita. Pravda je svejedno zadovoljena. Je li mito manje ozbiljan prekršaj? Odgovor je ne. Mito je mito. Jedna stvar vodi drugoj, i pravda će biti iskrivljena.

Cedek cedek tirdof - Pravdu ćete tražiti. Na dvostruko ponavljanje riječi cedek može se gledati kao na podsjetnik da pravdu ne samo da treba slijediti, već da i sredstva koja se koriste u ostvarivanju pravde također trebaju biti pravedna. Mi ne stavljamo svoj potpis na ideju da cilj opravdava sredstva.

Ismijavati pravdu, a tvrditi da je to pravda najveći je mogući prijestup. Cedek b'cedek, pravda s pravdom ...

Zabranjena je sadnja stabala u dvorištu Mikdaša (ili u blizini Mizbei'aha) - to je idolopoklonička praksa. (Ova zabrana vrijedi i danas.)

Zabranjeno je postavljanje spomenika (kao što se vrši pri obožavanju idola) B-gu (čak i ako su motivi "ispravni").

Ismijavanje pravde navedeno je uz idolopoklonstvo kako bi se istaklo koliko je ozbiljan taj grijeh. Pirkei Avot navodi da "mač dolazi na svijet zbog izvrtanja pravde ... progon-

stvo dolazi zbog idolopoklonstva". Oba grijeha dovode do toga da izgubimo posjed Erec Jisraela. I obrnuto, ako ostanemo vjerni B-gu i međusobno se odnosimo pošteno i pravedno, to će nam osigurati posjedovanje naše zemlje. Gemara navodi da je "imenovanje neprimjerenih sudaca ekvivalent sadnji stabla u blizini žrtvenika". Posaditi stablo u pokušaju da bolje uresimo Hram čin je potpune zablude. Ljepota Beit HaMikdaša proizlazi iz njega samoga i to je njegova duhovna suština. Misliti da vanjsko ukrašavanje može pridonijeti njegovoj ljepoti je pomanjkanje razumijevanja onoga što Beit HaMikdaš jest. Isto tako i imenovanje sudaca zbog njihovog izgleda, bogatstva, stasa, itd. (a ne zbog učenosti i umješnosti suđenja) podjednako je "promašen cilj".

Žrtvovanje životinja koje imaju nedostatke zabranjeno je. (Tora na drugom mjestu nabraja vrste nedostataka - Gemara se bavi tim pojedinostima)

Tora dalje naglašava da je idolopoklonstvo najteži grijeh. Ako među sobom otkrijemo svog bližnjeg Židova koji štuje bilo koga/što drugo osim B-ga, moramo vrlo pažljivo istražiti slučaj protiv njega (ili nje). Ako je osoba osuđena od strane suda, kazna je smrt kamenovanjem, čime se uklanja zlo iz naše sredine.

Neophodno je svjedočenje najmanje dvojice svjedoka da bi ga se osudilo. Nitko ne može biti osuđen na smrt (ili biti kažnjen na neki drugi način) svjedočenjem samo jednog

svjedoka. Sami svjedoci često su uključeni u izvršenje kazne.

Tora zatim uspostavlja mehanizam za održavanje židovstva kroz generacije (naglašavajući, između ostalog, da ako nastanu sporovi ili je potrebno pojašnjenje halahičkih točaka, moramo se posavjetovati sa sucima u svoje vrijeme) te dinamičku primjenu halahe u sva vremena (dajući učenjacima mehanizam za donošenje zakona za očuvanje Tore i njezino pravilno poštivanje).

Dužni smo učiniti sve što Sanhedrin (najviši halahički autoritet) uči i zapovijeda. Ne smijemo skrenuti od njihovih odluka "ni desno ni lijevo".

S gledišta micvi

Uvod u Rambamovu Knjigu micvot sadrži 14 "pravila" prema kojima Rambam broji 613 micvot Tore. Prvo pravilo navodi da se rabinske micvot, poput Hanuke i Purima, neće računati među 613 micvot Tore.

Ovo se može činiti očitim, ali Rambam se osjeća dužnim da formulira ovo pravilo kojim se suprotstavlja onima koji su brojali micve prije njegovog vremena, a koji jesu uključivali neke od "rabinskih micvot" među tarjag. Zbog čega bi netko smatrao postbiblijske micvot Hanuke i Purima dijelom zakona Tore? Isto tako, zašto se braha za micvot, koja kaže "... B-že ... koji si nas posvetio svojim micvot i zapovijedio nam ..." također kaže i za šest rabinskih zapovijedi? (svijeće za šabat i jom tov, svijećice za Hanuku, Megilat Ester i druge Megilot, netilat jadajim, Halel i tri vrste eruva.)

Odgovor na oba pitanja temelji se na p'sukim s početku ovotjedne sedre koja govori o autoritetu micvot Sanhedrina. U suštini, Tora nam nalaže da držimo rabinski zakon. Stoga se

može tvrditi da rabinski zakon jest zakon Tore. Iz toga slijedi da bi se moglo razmotriti ubrajanje Hanuke i Purima među 613, i logično je koristiti formulu brahe za micvu za rabinske micvot

Rambam se tome ne protivi. Međutim, on inzistira na tome da rabinske micvot ne možemo zasebno uračunati među 613. To bi moglo dovesti do neodržive situacije da bi svaki puta kada bi Sanhedrin stvorio novu rabinsku micvu bilo potrebno ponovno odrediti broj micvot

Onaj tko, na primjer, ne pali svijeće za Hanuku, istodobno neispunjava rabinsku zapovijed i dvostruko krši micvot Tore taase i lo tasur

Znači li to da je kršenja rabinskog zakona ekvivalentno (ili čak teže) od kršenja zakona Tore?

Općenito se smatra da je Tora "svojim autoritetom poduprla" rabinski zakon, no rabinski zakon ostaje "jednu razinu", da tako kažemo, ispod zakona Tore. Bez te bi razlike, rabinski zakon možda bio zabranjen zbog bal tosifa (nadodavanja Tori).

Među uredbama Sanhedrina, koje smo dužni slijediti, jest i njihovo predstavljanje Usmenog zakona, te njihovo izvođenje zakona Tore pomoću 13 "talmudskih" načela analize – i jedna i druga se smatraju "D'O'rajta" (zakonom Tore), te različitim odredbama i mjerama koje Sanhedrin donosi kao zaštitu zakona Tora, ili zbog sličnosti sa zakonom Tore, ili iz kojeg god drugog razloga su donijeli svoju odluku.

Mi koji smo stajali na Sinaju prihvatili smo judaizam "u paketu". Obavezali smo se na Pisanu Riječ, na Usmeni zakon onako kako ga poučava Talmud i kao što je predstavljen i pojašnjen susljednim Sanhedrinima, rabinskom zakonu kako je objavljen kroz naraštaje. Mi smo

karike u lancu tradicije koji je bio iskovan na Sinaju, a moramo učiniti svoj dio kako bismo lanac održali čvrstim i prenijeli ga na sljedeću generaciju i dalje.

Učenjak Tore koji ima autoritet da donosi halahičke presude, a koji se protivi Sanhedrinu i potiče druge da zanemare njegovu odluku, može (pod određenim okolnostima) biti pogubljen. Takav je pojedinac poznat kao zaken mamrei i na kraju mu sudi Veliki Sanhedrin. Ovo će poslužiti da odvrati narod od takvog ponašanja. Prosječni Židov nije na isti način podložan mogućem pogubljenju, ali je ipak upozoren na ozbiljnost nepokoravanja rabinskoj vlasti. [Vjerojatno je da zapravo nikada niti jedan pojedinac nije bio pogubljen kao zaken mamrei, no ova ideja daje ogromnu težinu ozbiljnosti rabinskog zakona.]

Levi - druga alija - 7 p'sukim –17,14-20

Kada će narod ući u zemlju, osvojiti je i nastaniti se u njoj, pa kada zatraži kralja (poput naroda oko njih - ova fraza u sebi sadrži upozorenje protiv takvog zahtjeva iz pogrešnih razloga), micva je da se "nad nama postavi" kralj (kojega B-g izabere) iz židovskog naroda – za kralja ne smijemo izabrati ne-Židova. Kralj ne smije posjedovati previše konja (odnosno više nego li je potrebno za njegovu vojsku itsl.), niti smije povesti narod natrag u Egipat – zabranjeno nam je da se nastanimo u Egiptu. (Posjete su dopuštene.) Kralj ne smije imati prekomjeran broj žena (više od 18), niti smije nakupiti prekomjerno bogatstvo (to se odnosi na bogatstvo za njegove vlastite potrebe – sva novčana sredstva potrebna za upravljanje kraljevstvom isključena su iz zabrane).

Kralj mora napisati Sefer Toru za sebe (uz onu za koju mu je naređeno da je napiše kao Židov). Tu Toru

treba kopirati iz sefer Tore Beit HaMikdaša

Kralj Izraela ima impresivne ovlasti nad svojim podanicima. Zbog toga je za njega nužno da neprestano pred sobom ima "silu skromnosti" i moralna ograničenja Tore. Tora je njegov vodič ka ispravnom načinu vladanja. Kralj koji se rukovodi zakonom i vrednotama Tore veliki je dobitak za Izraelski narod. Kralj koji nije takav, naš je najstrašniji rizik.

Šliši - treća alija - 5 p'sukim – 18, 1-5

Kohanim-Levijim neće dobiti zemljišta u Erec Jisraelu (osim gradova koje su im ustupila plemena), niti će sudjelovati u razdiobi ratnog plijena – njihova sveta služba u Mikdašu smatra se njihovim dijelom.

(Među ostalim darovima za kohena), kohen treba dobiti točno određene dijelove svake životinje zaklane za hranu - prednje noge, jezik i okolno područje, želudac i okolni loj, t'ruma od uroda i prvo ostriženu vunu ovaca. Ovi su darovi pravo kohena zbog njegove svete službe.

S gledišta micvi

[1] S obzirom da je t'ruma "kodeš" i zbog toga je se u današnje vrijeme ne može dati kohenu zbog rasprostranjenog stanja obredne nečistoća, druga dva spomenuta dara nisu sveta, pa se stoga mogu davati i danas.

[2] T'ruma očito vrijedi samo u Izraelu. Ali isto tako i "prvo striženje ovaca". To je manje očigledno, jer to nije poljoprivredna micva. (Imajte na umu da Mišna u Hulin 11 navodi da se ova micva primjenjuje i izvan Izraela. Rambam u Gemari u Hulin nalazi mjesto koje kaže da halaha nije poput ovoga u Mišni.) Pojam "reišit" koristi se za t'ruma i za prvo striženje. I u istom pasuku. Ovo je

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

tekstualna veza sa propisom Usmenog zakona da je prvo striženje obaveza samo u Erec Jisraelu. Ironično, postoje micvot koje Tora izravno povezuje s Erec Jisraelom, a Usmeni zakon kaže da su isto tako obavezne i izvan Izraela (uz određene razlike). Orla je dobar primjer toga. Zatim, postoje micvot koje Tora zahtijeva samo u Erec Jisraelu, no učenjaci ih traže i van Jisraela Hala je dobar primjer toga. Još dvije stvari o prvom striženju. Obaveza započinje s najmanje pet ovaca (neki to osporavaju). A micva se može ispuniti davanjem vune ženi, bat-kohen ili eišet kohein.

[3] "Darovi od mesa" mogu se dati "bat kohen", čak i ako je udana za nekohena.

R'vi'i - četvrta alija - 8 p'sukim –18,6-13

Kohanim i Levijim trebaju razdijeliti svoje poslove u blagdansko vrijeme podjednako među različitim obiteljima.

Slijedi drugo upozorenje, da pazimo da ne učimo iz njih i ne prihvaćamo bilo koju od odvratnih praksi naroda koje ćemo susresti u Erec Jisraelu. Ovdje se implicira da ne smijemo "naučiti raditi" užasne stvari, ali možemo učiti o njima kako bismo razumjeli njihove običaje i bolje podučili svoje bližnje, Židove, o ovoj temi. (Tur Šulhan Aruh, na osnovu Gemare)

S praktične strane ove odluke, čovjek mora biti vrlo dobro utvrđen u svom vlastitom judaizmu prije čitanja i učenja o drugim svjetskim religijama i poganskim praksama. Takvo izučavanje treba obaviti pod nadzorom svog mentora.

Klonite se običaja provođenja svoje djece kroz vatru (živi primjer kažnjive poganske prakse, koja se ubraja među micvot na drugom mjestu), gatanja i određenih tipova medita-

cija koje imaju za cilj "pročitati budućnost", astroloških predviđanja [broje se na drugom mjestu, neki drugi aspekti astrologije nisu halahički neprihvatljivi, no treba biti na oprezu], oslanjanje na predznake [broje se na drugom mjestu], prizivanje i čaranje, mantranje, mediji, proročanstva i zazivanje mrtvih (seanse, kontaktiranje mrtvih).

Sve gore navedene prakse - a postoje različita mišljenja o tome na što se točno odnosi svaki od izraza Tore - odvlače Židova od njegovog izravnog, "čistog" odnosa s B-gom. Mi moramo težiti za tim izravnim odnosom.

Hamiši - peta alija - 22 p'sukim –18,14-19,13

Drugi narodi slušaju one koji prakticiraju okultne vještine. B-g nas nije učinio takvima. Mi imamo proroke (kao što je Moše), koji se podižu iz naše sredine, i njihova proročanstva mi imamo slušati. Ovo je bio dio "dogovora" postignutog s B-gom na Sinaju, kada smo tražili da ne slušamo B-žji "glas" izravno. B-g je pristao na naš zahtjev pod uvjetom da slušamo istinske proroke koji će nam prenositi što B-g od nas traži. Svatko tko ne sluša B-žju Riječ preko proroka, morat će "odgovarati Njemu".

Ali prorok se ne smije usuditi govoriti u B-žje ime pod lažnim izgovorima, ili zagovarati idolopoklonstvo. Kako ćemo znati što jest, a što nije B-žja riječ? Prorok mora imati 100%-tno "zadovoljavajuću evidenciju" - sve manje od toga znak je da

se radi o lažnom proroku. (Proročanstva o lošim stvarima koja će zadesiti narod mogu se preobratiti iskrenim pokajanjem, pa stoga ona ne bacaju sumnju na proroka.)

S gledišta micvi

Mora se pogoditi osjetljiva ravnoteža, vezano uz proročanstva. Moramo biti izuzetno oprezni da u potpunosti odbacimo lažnog proroka, a opet ne smijemo gajiti nikakve sumnje u pravog proroka (nakon što je demonstrirao svoje "akreditive")jer bi to oslabilo vezu s B-žjom Riječi. Prorok ne može mijenjati Toru. Ako to učini, tada znamo da je to lažni prorok. Prorok nam ne može zapovijediti da vršimo idolopoklonstvo, čak ni kao jednokratni čin. Ako to učini, on je lažni prorok. Ali prorok nam može zapovijediti da privremeno kršimo micvu. Ako bi nam (dokazani) prorok zapovijedio da kršimo šabat - samo ovaj put, mi moramo (ne samo "možemo") prekršiti šabat. Ako to ne učinimo, mogli bismo biti osuđeni na smrtnu kaznu. To je ozbiljna stvar. Teško nam se poistovjetiti s proročanstvom na praktičnoj osnovi, jer "smo toliko van prakse". Ipak, proročanstvo je vrlo značajan dio judaizma.

Ne smijemo se bojati usprotiviti lažnom proroku i privesti ga pravdi (i pogubljenju).

Naravno, ne bismo se trebali plašiti učiniti bilo koju od micvi iz Tore. U slučaju lažnog proroka, često se radi o karizmatičnoj osobi koja bi mogla imati vrlo mnogo sljedbenika. Protivljenje njemu moglo bi biti vrlo nepopularno. Tora podupire našu odlučnost da se oslobodimo lažnih proroka zapovijedajući nam da se ne plašimo. Možda bismo iz ove micve mogli izvući pouku koju možemo primijeniti na sve micvot. Nemojte se bojati držati šabat, biti košer, moliti Minha, izbjegavajte lašon hara, itd. itd. itd. čak i kada će

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

takvo postupanje izazvati izrugivanje drugih. Držite se halahe i nemojte se bojati ili neka vam ne bude neugodno raditi to.

Kad se stvari smire u Erec Jisraelu, moramo odrediti još tri grada utočišta. Putovi do tih gradova trebaju biti uređeni i obilježeni tako da ubojica lako može pronaći utočište. Gradovi će zaštititi nehotičnog ubojicu od krvne osvete rođaka žrtve. Ako (kada) zaslužimo proširenje naše zemlje, bit će određena još tri grada. Ovo služi da se izbjegne nepotrebno krvoproliće.

Onaj koji je počinio namjerno ubojstvo također bježi u grad utočište, ali biva udaljen od tamo - da mu se sudi. Ne smijemo zanemariti ove situacije - i one koje se odnose na napade, tako da bismo time odstranili prolijevanja nedužne krvi i zaslužili dobar život.

Šiši - šesta alija - 17 p'sukim –19,14-20,9

Ne smije se zadirati u područje drugoga. To se doslovno odnosi na zabranu pomicanja granične oznake između vaše zemlje i zemlje vašeg bližnjega, te na taj vršenja krađe nečega od njegove svojine. Iako je krađa već zabranjena (i ubrojena je među 613), ova zabrana naglašava ozbiljnost krađe zemlje, posebno u Erec Jisraelu

Ova se zabrana proteže i na druge oblike posizanja, npr. nepošteno tržišno natjecanje koje krade nečije poslovanje.

Zabranjeno je donijeti presudu (u većini slučajeva) na temelju svjedočenja jednog svjedoka. Potrebno je imati barem dva svjedoka. (Ponekad će ono što jedna osoba kaže upraviti suce u određenom smjeru, ali ne kao formalno svjedočenje.)

razotkrije na točno određeni način i na određenoj točki suđenja), njih se mora kazniti na način na koji su se urotili protiv svog bližnjeg.

S gledišta micvi

Lažno svjedočenje je već zabranjeno devetom zapovijedi. Ovdje imamo jednu vrstu lažnog svjedočanstva - eidim zomemim, svjedoke koji su se urotili. Postoji snažan element hoka, zapovijedi bez jasnog logičkog razloga, u ovoj vrsti lažnog svjedočenja. A i B svjedoče da je Lavan ubio Eisava u određeno vrijeme, u određeni dan, na određenom mjestu. Tijekom suđenja, C i D svjedoče da su A i B bili s njima na taj dan, u to vrijeme, na nekom drugom mjestu, i stoga nikako nisu mogli biti svjedoci ubojstva. Pod pretpostavkom da ništa na manjka svjedočenju C-a i D-a, svjedočanstvo Aa i B-a biva poništeno i Lavan je oslobođen. Nadalje, A i B sada podliježu smrtnoj kazni (iako bi "obično" lažno svjedočenje kao kaznu donijelo "samo" bičevanje). Postoje mnogi zamršeni i fascinantni detalji u ovoj temi - prikazani su u Sanhedrin i Makot.

Š'vi'i - sedma alija - 20 p'sukim –20,10-21,19

Prije nego li se napadne neprijateljski grad, mora biti poslana mirovna ponuda. (To vrijedi za sve neprijatelje uključujući i Amaleka!, ali isključuje Amona i Moava.) Ova je ponuda uvjetovana prihvaćanjem 7 zakona sinova Noahovih i drugih ograničenja. Ako se ti uvjeti ne ispune, napadamo i uništavamo mušku populaciju. Žene se smije uzeti kao zarobljenice i ratni plijen, izuzev kod "7 naroda". Te se narode mora u potpunosti iskorijeniti kako bi se odstranio njihov zli utjecaj.

sjeći da se načini oruđe potrebno za opsadu.

Naši su učenjaci ovu zabranu bal tašhita proširili i na mnoge vrste bezobzirnog rasipanja.

Ako se u polju nađe mrtvo tijelo i nije poznato tko je počinio ubojstvo, vrši se mjerenje kako bi se odredilo koji je grad najbliži. Starješine toga grada vrše obred koji uključuje ubijanje teleta kako bi se potencirala besmislenost krvoprolića. Područje na kojem se obred izvrši nikad se ne smije obrađivati niti na njemu saditi. Starješine izjavljuju da nisu odgovorni za ovo smrtno stradavanje. Cijeli postupak ima ozbiljan učinak na sve koji su uključeni, i nadamo se da dolazi do iskrenog pokajanja, te pomirenja kojeg daje B-g, jer čitav narod sada ozbiljnije shvaća "život".

Kada se vrši opsada grada, treba paziti da se ne unište voćke. Jedino se stabla koja daju sjenu može po-

Ako lažni svjedoci skuju plan da prevare optuženika (i njihov se plan ■

Misao o egla arufa. Pročitajte ponovno prethodni odlomak. Jeste li zamijetili čudnu naredbu o uzimanju teleta i njegovom pogubljenju jer je prolivena nevina krv. A ono da je to učinjeno kako bi se istaknula besmislenost svega toga? Zvuči kao da je proliveno još više krvi. Pa što je tele učinilo? Teško je to shvatiti, još teže objasniti. Rekao bih to ovako. B-g nije (da tako kažemo) sretan što nam zapovijeda da uzmemo tele i pogubimo ga. Od njega se ne izvlači nikakva korist. Ne jedemo ga. Ne hranimo njime naše pse. Nikakve koristi. Čisti gubitak. Zemlja na kojoj je obred izveden također je izgubljena. Obred nas treba uzrujati. Namjera je da vođe našeg društva (a i svi mi, članovi društva) steknemo novi pogled na ono što se događa. Ako je rezultat egla arufa poboljšanje društva, onda se ono uklapa u B-žje planove. Ako je tele pogubljeno i zemlja izgubljena, a ništa se drugo nije promijenilo, ne mogu zamisliti da je B-g time zadovoljan. Stoga moramo postati bolji ljudi i bolji Židovi.

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

491. Pristupite stolu: Obaveza postavljanja sudaca

Suci i nadglednike postavit ćeš ... (Ponovljeni zakon 16,18)

492. Samo B-g može napraviti stablo: Zabrana sadnje stabala u dvorištu Hrama

Nećeš posaditi…bilo kakvo drvo u blizini žrtvenika B-žjeg ... (Ponovljeni zakon 16,21)

493. Stupovi Zajednice: Zabrana postavljanja stupova za obožavanje

Nećeš postavljati stup za sebe; B-g to mrzi. (Ponovljeni zakon 16,22)

494. Mislite nešto poput akni?: Zabrana prinošenja na žrtvu životinja s privremenim nedostatkom

Nećeš klati za Vječnoga, bika, janje ili jare na kojem postoji bilo kakva mana ... (Ponovljeni zakon 17,1)

495. To je "samo" d'rabanan: Obaveza da se pridržava presuda Sanhedrina

U skladu s Torom koju će te podučiti i presudi koju će izreći, učiniti ćeš... (Ponovljeni zakon 17,11)

496. Lijevo ili desno: Zabrana da se odstupi od riječi Sanhedrina

... nećete odstupiti od riječi koje ti kažu, ni desno ni lijevo. (Ponovljeni zakon 17,11)

497. Dan krunidbe: Obveza da se postavi kralja iz Izraela

Postavit ćeš nad sobom kralja, kojega će B-g odabrati od tvoje braće ... (Ponovljeni zakon 17,15)

498. Izvod iz matične knjige rođenih: Zabrana postavljanja stranca za kralja

... nećeš postaviti tuđinca koji ti nije brat. (Ponovljeni zakon 17,15)

499. Konjske snage: Zabrana kralju da ima previše konja

On ne smije imati previše konja... (Ponovljeni zakon 17,16)

500. Nema apartmana u piramidi za tebe: Zabrana življenja u Egiptu

... nećete se više vratiti tim putem. (Ponovljeni zakon 17,16)

501. Puna kuća kraljica: Zabrana kralju da ima previše žena

Neće imati previše žena ... (Ponovljeni zakon 17,17)

502. Munbaz: Zabrana da kralj ima previše srebra i zlata

... neće si u velikoj mjeri nagomilavati srebro i zlato. (Ponovljeni zakon 17,17)

503. Pero je moćnije: Obaveza kralja da za sebe napiše dodatni svitak Tore

... napisat će dva primjerka ove Tore ... (Ponovljeni zakon 17,18)

504. Beskućnici: Zabrana davanja Levijevom plemenu nasljednog dijela u Izraelu

Neće biti ... za sve pleme Levijevo... baštine... (Ponovljeni zakon 18,1)

505. Neokaljan: Zabrana davanja levitima ratnog plijena

dio ... (Ponovljeni zakon 18,1)

506. Donošenje darova: Obaveza davanja određenih dijelova zaklanih životinja kohenima

... kohenu treba dati pleće, vilice i želudac. (Ponovljeni zakon 18,3)

507. Harry S Teruma: Obaveza odvajanja teruma gedola za kohena

Prvine od svoga žita, od svoga vina, od svoga ulja... (Ponovljeni zakon 18,4)

508. Ostriži i podijeli: Obaveza davanja prvog striženja ovaca kohenu

...i prvine od vune svojih ovaca,... (Ponovljeni zakon 18,4)

509. Mišmar: Obaveza pojedinosti posla kohanima

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag

On će služiti u ime Vječnog, njegovog B-ga, kao i sva njegova braća ... (Ponovljeni zakon 18,6-8)

510. I ... zaspao si: Zabrana zapadanja u trans

Neće se kod tebe naći onoga koji se bavi vračanjem ... (Ponovljeni zakon 18,10)

511. Abrakadabra!, Zabrana prakticiranja magije

... niti vještaca ... (Ponovljeni zakon 18,10)

512. Natjecanje: Zabrana bacanja čini

... niti onoga koji baca čini ... (Ponovljeni zakon 18,11)

513. Mijenjanje kanala: Zabrana savjetovanja sa zazivačem duhova

... niti onoga koji zaziva mrtve ... (Ponovljeni zakon 18,11)

514. Trbuhozborac: Zabrana savjetovanja s "jidoni"

... ili trbuhozborca ... (Ponovljeni zakon 18,11)

515. Prelazak na drugu stranu: Zabrana pokušaja stupanja u kontakt s mrtvima

... ili onaj koji pita za savjet pokojnike. (Ponovljeni zakon 18,11)

516. Prava stvar: Obaveza da se sluša proroka koji govori u B-žje Ime

Proroka među vama ... B-g će podići – njega ćete slušati. (Ponovljeni zakon 18,15)

517. Pravo ime, kriva poruka: Zabrana lažnog proricanja u B-žje ime

Prorok koji se usuđuje govoriti u Moje ime nešto što mu nisam zapovijedio ... (Ponovljeni zakon 18,20)

518. Prava poruka, pogrešno ime, Zabrana proricanja u ime idola

... ili koji će govoriti u ime drugih "bogova", taj prorok ima umrijeti. (Ponovljeni zakon 18,20)

519. Što će vam on učiniti?: Zabrana strahovanja od pogubljenja lažnog proroka

... ne strahuj od njega. (Ponovljeni zakon 18,22)

520. Miklat...: Obveza uspostavljanja gradova utočišta

Odvoji tri grada za sebe ... (Ponovljeni zakon 19,2)

521. Puštanje na slobodu: Zabrana da se sudac sažali nad osuđenim prekršiteljem

Tvoje oko neka se ne sažali nad njim... (Ponovljeni zakon

- 613 zapovijedi

19,13)

522. Zaštićeno autorskim pravima, Zabrana narušavanja granica drugoga

Nećeš povrijediti međe svog bližnjeg, koja je prethodno bila određena ... (Ponovljeni zakon 19,14)

523. Usamljeni jahač: Zabrana prihvaćanja svjedočenja samo jednog svjedoka

Jedan svjedok neće ustati protiv bilo koga ... (Ponovljeni zakon 19,15)

524. Neka kazna bude primjerena zločinu: Obaveza kažnjavanja lažnih svjedoka prema onome što su nastojali učiniti

Učinite mu kako je on kanio učiniti... (Ponovljeni zakon 19,19)

525. Bježi! Bježi!: Zabrana povlačenja u panici tijekom bitke

Kad pođeš u rat protiv neprijatelja svojih ... nećete ih se bojati ... (Ponovljeni zakon 20,1)

526. Rat i mir: Obaveza da se imenuje kohena koji će se obratiti vojsci

... kohen će istupiti i govoriti narodu. (Ponovljeni zakon 20,2)

527. Lula mira: Obaveza da se ponude mirovni uvjeti gradu pod opsadom

Kada se približiš gradu da s njim zaratiš, (najprije) mu ponudi mir. (Ponovljeni zakon 20,10)

528. Bez preživjelih: Zabrana da se ostavi na životu kanaanske borce

... nikoga ne ostavljaj na životu. (Ponovljeni zakon 20,16)

529. Šteta je uništiti: Zabrana neodgovornog uništavanja voćaka tijekom opsade

Kad napadneš grad ... ne uništavaj njegova stabla ... (Ponovljeni zakon 20,19)

530. CSI Izrael: Obaveza da se slomi šija teletu nakon nerazriješenog ubojstva

Starješine grada dovest će tele u riječnu udolinu... (Ponovljeni zakon 21,4)

531. Tko će spasiti riječnu udolinu?: Zabrana da se zasije mjesto egla arufa

... koji se ne može obrađivati niti zasaditi ... (Ponovljeni zakon 21,4)

Hamicvot Hakacar Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

Pozitivne zapovijedi

23. Pozitivna je zapovijed jesti maces (neukvasani kruh) prve večeri Pesaha

kao što Pismo kaže, uvečer ćeš jesti neukvasani kruh (Š'mot 12,8). Maces treba biti od jedne od vrsta žitarica, a to su pšenica, ječam, pir, zob i raž. I žene imaju obavezu jesti maces. Malo dijete koje može jesti treba odgajati da pojede [količinu macesa] veličine masline.

Prema zakonu učenjaka zabranjeno je jesti maces dan prije Pesaha, tako da se maces s tekom jede u noći [Pesaha]. Isto je tako vjerska obaveza prema zakonu učenjaka da se jede maror (gorko bilje) i haroset (smjesa koja predstavlja glinu) [u noći Pesaha]. Nad marorom je potrebno izreći blagoslov, "Blagosloven Si Ti, Vječni, B-že naš, kralju svijeta, koji Si nas posvetio svojim micvot i zapovijedio nam da jedemo maror. " Nad harosetom nije potrebno izreći nikakav blagoslov.

Na snazi je na svakom mjestu, kako za muškarce tako i za žene.

24. Pozitivna je zapovijed govoriti o izlasku iz Egipta u noći [prije] petnaestog nisana

kao što Pismo kaže, I reći ćeš sinu svom na taj dan (Š'mot 13,8) Vjerska je obaveza govoriti svojoj djeci u skladu s njihovom moći razumijevanja. Ali čak i ako netko nema sina, vjerska je dužnost da govori o tome; i što više govori o izlasku iz Egipta, to je vredniji hvale.

Na snazi je na svakom mjestu, kako za muškarce tako i za žene.

Negativne zapovijedi

58. Negativna je zapovijed ne uzeti u zalog (kao jamčevinu) bilo kakvo posuđe u kojem se sprema hrana za uzdržavanje

jer Pismo kaže, Nijedan čovjek neće uzeti donji ili gormji mlinski kamen kao zalog, jer time uzima u zalog čovjekov život (D'varim 24,6). Bez obzira da li je on [zajmodavac] dao zajam za predmet koji se uzima kao zalog, ili je taj predmet nabavio nakon što je zajam bio učinjen, svojom rukom ili putem suda, on bi prekršio zabranu. Ako je predmet koji se uzima kao zalog bio izgubljen ili ukraden, on bi prekršio ovu zabranu [neopozivo, mimo svakog popravka]. Kaznu bi zaslužio za sam donji mlinski kamen, a isto tako i za gornji. I upravo kao što je pose

bna osobina donjeg i gornjeg kamena, da su oni dva predmeta koja služe jednoj svrsi, i postoji kazna za jedan sam kamen, i za drugi sam kamen, tako je i za bilo koje dvije posude koje služe istoj svrsi: postoji kazna za svaku pojedinu od njih.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu.

59. Negativna je zapovijed da se ne uzme od dužnika silom predmet koji služi kao jamstvo (zalog)

jer Pismo kaže, nećeš ući u njegovu kuću da uzmeš njegov zalog (D'varim 24,10). On [zajmodavac] ne smije uzeti ono što je dano u zalog od njega [koji je uzajmio] osim putem suda. A čak i sudski izvršitelj koji dođe da to uzme ne smije ući u kuću da to uzme, već mora ostati vani; jer Pismo kaže, Stajat ćeš napolju (D'varim 24,11). Zajmoprimac treba ući u kuću i iznijeti mu založeni predmet, kao što Pismo kaže, a čovjek kojemu si dao zajam iznijet će ti van jamčevinu (D'varim 24,11). A što se jamca tiče, dopušteno je uzeti mu silom stvar kojom jamči, i ući u njegovu kuću i uzeti zalog; jer je rečeno, Uzmi mu plašt, jer je jamčio za stranca (Mišlej 20,16). Zato također ako netko treba dobiti obeštećenje od svog bližnjeg, bila to nadnica za negov rad ili isplata za najam njegove životinje, njegovog alata ili njegove kuće: dopušteno mu je da uzme zalog bez sudske odluke. On može ući u kuću drugoga i uzeti stvar koja je zalog za njegovu isplatu. Ali ako je pretvorio naknadu koju mu duguje u zajam drugome [da ga isplati], zabranjeno je.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu.

60. Negativna je zapovijed da se ne uzme kao jamstvo (zalog) odjeća udovice

jer Pismo kaže, niti ćeš uzimati u zalog haljine udovici. (D'varim 24,17). [Ovo vrijedi] bila ona siromašna ili bogata; a niti u vrijeme davanja zajma, niti nakon što je zajam učinjen, niti putem suda. Ako je on [zajmodavac] uzeo od nje nešto kao jamstvo, njemu se to oduzima protiv njegove volje. Ako je ta stvar bila izgubljena prije nego li ju je on vratio, on bi prekršio ovu zabranu [nepromjenjivo], budući on više ne može izvršiti svoju dužnost da vrati predmet uzet u zalog.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu.

Sefer

kako ih je sakupio Hafec Hajim

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Poziv na mir

Mnogi se suvremeni čitatelji pitaju čemu direktiva da se uništi narode Kanaana. Zar stvarno nije bilo šanse za miran suživot? I srednjovjekovni komentatori su raspravljali o tom pitanju. Raši tvrdi da je bilo zabranjeno pozivati na mir i da je rat bio neizbježan, dok Rambam tvrdi da su Izraelci bili dužni ponuditi mir prije nego li zarate protiv Kanaanaca.

• Kako svaka od stranki u raspravi čita stihove u Devarim 20? Koji drugi stihovi mogu podržati svako stajalište? Kako nam priča o varci Gibeonaca u Jehošua 9 rasvjetljava ovaj problem?

• Prema Rašiju, razlog za naredbu o uništenju je vjerske prirode, zato da narodi ne bi navodili Izraelce na idolopoklonstvo. Ponekad je nužna politika nulte tolerancije. Slažete li se? U kojim okolnostima kompromisi nisu opcija?

• Prema Rambamu, što bi se dogodilo da su se narodi uistinu predali Izraelu? Da li je zemlja mogla podnijeti oba naroda? Kako se mogao promijenio tijek naše povijesti?

Utvrđivanje Istine

Ponekad se osvrnemo na biblijsko razdoblje i zapitamo kako je narod koji je živio u vrijeme proroka i bio dostojan da čuje B-žansku riječ ipak imao toliko problema u držanju Hašemove volje. Imajući pristup prorocima koji vam sa sigurnošću kažu što je ispravno, a što pogrešno, nije li bilo mnogo lakše biti dobra osoba? Zašto ljudi tako često nisu slušali proročke upute?

• Je li moguće da je dio problema bio odrediti koga slušati? Kada su, kako pravi tako i lažni proroci, tvrdili da govore u B-žje ime, a govorili kon-

tradiktorne stvari, kako bi laik mogao znati tko je Hašemov pravi glasnik?

• Devarim 18 donosi test: ako se proročko predviđanje ne ostvari, on mora da je varalica. Na prvi pogled ovo zvuči jednostavno. Ipak, stih podrazumijeva da se sva proročanstva moraju ostvaritije li to istina? Što Jirmijahu 18, Jirmijahu 28 i priča o Joni i Ninivi sugeriraju? Nije li pokajanje u stanju preokrenuti B-žje uredbe? Ako je tako, kako čovjek može odrediti tko je pravi a tko lažni prorok.

Proročka autonomija

Koliko je prorok neovisan? Može li on ikada govoriti ili djelovati na vlastitu inicijativu, ili sva njihova djela moraju imati B-žansku direktivu? Dok Devarim 18 sugerira da se prorok nikad ne može pozivati na Hašemovo ime, ako mu nije zapovijeđeno da tako učini, u Tanahu postoji nekoliko slučajeva gdje Moše zapravo govori u Hašemovo ime, iako nema zapisa o prethodnoj B-žanskoj zapovijedi.

• Kako razumjeti takve slučajeve? Treba li čitatelj pretpostaviti da je, iako tekstovi ne kažu ništa, zaista izdana B-žanska direktiva? Ili proroci zapravo imaju moć, ne samo da govore i djeluju na vlastitu inicijativu, već i da to djelo pripišu Hašemu? Jesu li svi proroci jednaki u tom smislu, ili bi Moše mogao biti jedinstven?

• Ako proroci imaju određeni stupanj autonomije, je li moguće da griješe?

• Koji je profil proroka na višoj razini - onaj koji jednostavno slijedi B-žanske zapovijedi ili onaj koji preuzme inicijativu bez prethodnog savjetovanja s Hašemom? Usporedite mišljenja R"Y Alboa i Abarbanela te raspravite o tom pitanju za vašim šabatnim stolom.

Gradovi za utočište ili progonstvo?

• Devarim 19 govori o uvođenju טלק ״מה (gradova utočišta) kao mjesta na koja bi nehotični ubojica mogao pobjeći od ם ד״לאעג (krvnog osvetnika).

• Što ovaj zakon govori o stavu Tore prema krvnim osvetnicima? S jedne strane samo postojanje takvih gradova potvrđuje činjenicu da Tora ne želi da nehotični ubojica umre. S druge strane, ta institucija istodobno potvrđuje činjenicu da Tora nije stavila van zakona krvnu osvetu. Ako je krvni osvetnik לאעג ם ד negativna institucija, zašto to uopće dopustiti? A ako je to legitimno, zašto od njih zaštititi nehotičnog ubojicu?

• Druga strana pitanja odnosi se na procjenu Tore o nenamjernom ubojici. Koliko ga Tora drži krivim? Je li on potpuno nedužan i poslan u te gradove samo za svoje dobro? Ako je tako, zašto mu je dopušteno da napusti grad tek kada veliki svećenik umre, a ne po vlastitom nahođenju? Da li to sugerira da možda i on pomalo zaslužuje kaznu te da su gradovi neka vrsta prinudnog progonstva, a ne sigurno utočište?

Prevela Tamar Buchwald

Rav Kook:

Mudrost u građanskom pravu

Tri vrste sudova

Tora zapovijeda da se u svakom gradu uspostavi sustav sudova i policije. Pravni sistem Tore sadrži tri razine sudova:

Regularni sudovi od tri suca koji se bave stvarima građanskog prava – parnicama i drugim monetarnim slučajevima (na hebrejskom, dinei mamonot).

Viši sudovi sastojali su se od 23 suca koji su se bavili kaznenim pravom (na hebrejskom, dinei nefašot). Ti su se sudovi zvali 'Mali Sanhedrin'.

Vrhovni sud sastojao se od 71 suca, a nazivao se 'Veliki Sanhedrin.' Nalazio se u kompleksu Hrama u Jeruzalemu i imao je dvije funkcije: a) da razjasni zakon u novim ili nejasnim slučajevima, i b) da objavljuje nove proglase.

Složenost građanskog prava

Biti sudac u Velikom Sanhedrinu bila je najprestižnija pozicija. Svi suci morali su biti mudri i ponizni, voljeti istinu i mrziti mito, biti izuzetno poštovani pojedinci. Članovi Vrhovnog suda morali su biti najveći učenjaci generacije. Oni su morali biti vješti u znanostima poput medicine i astronomije.

Očekivali bismo da će se od članova Malog Sanhedrina zahtijevati veća razina učenosti nego od članova skromnog tročlanog suda.

Međutim, Talmud kaže da su slučajevi građanskog prava zahtijevali veću učenost i mudrost nego slučajevi kaznenog prava u kojima je presuđivao Mali Sanhedrin.

"Učenik koji dva puta ponizno prihvati ukor svog učitelja, zavrijedit će da sudi u građanskom pravu i u slučajevima kaznenog prava.

Kao što je učio rabi Išmael: Onaj tko želi biti mudar treba učiti građansko pravo jer nijedno drugo područje Tore nije toliko zamršeno; ono je poput izvora tekuće vode."

(Berahot 63b)

Ta talmudska tvrdnja pokreće mnoga pitanja. Kakva je ovo nagrada za tog učenika? I zašto je građansko pravo složenije od drugih područja Tore?

Građansko pravo protiv kaznenog prava

Nekim učenicima, vještina u njihovom učenju dolazi brzo i lako. Drugi se učenici moraju mnogo više mučiti kako bi savladali gradivo. Učenik koji ustraje u svom učenju, unatoč greškama, bit će nagrađen za svoj trud. Kao nagradu za njegovu marljivost i predanost, on ne samo da će naučiti zakone, već će dobiti i uvid u načela koja stoje iza njih. Taj uvid zalazi iza vidljivih detalja. On odražava mnogo dublje razumijevanje materije.

I građansko pravo i kazneno pravo su područja zakona, ali se ra-

zlikuju u svom temelju. Primarni cilj građanskog prava je riješiti monetarne nesuglasice između pojedinaca i vratiti vlasništvo pravom vlasniku. Tek je drugi po redu cilj sadašnja ili buduća dobrobit društva. Kazneno pravo, s druge strane, presuđuje najčešće u slučajevima u kojima nema ništa što se može vratiti ili ispraviti. Ovdje je primarni cilj zaštititi društvo od budućih napada.

Zbog te temeljne razlike, monetarni zakon je kompliciraniji. Budući da sudac mora odlučiti između dviju strana koje žele vlasništvo u raznim situacijama međuljudskih odnosa, ta vrsta zakona bavi se sa mnogo više zamršenih detalja i kompleksnih slučajeva. Stoga je učenje građanskog zakona jedno od najzahtjevnijih područja učenja Tore. Savladati istinski taj predmet zahtijeva duboko razumijevanje pozadine – razumijevanje koje mogu postići samo najmarljiviji i najustrajniji učenici.

Vrhovni sud u Jeruzalemu –Nadležnost Sanhedrina

Što se događa ako lokalni sud ne može presuditi u nekom slučaju? U takvim slučajevima, Tora daje autoritet Sanhedrinu, Vrhovnom sudu 71 starješine u Jeruzalemu:

"Ako ne možeš presuditi u nekom slučaju… tada ustani i idi u mjesto koje B-g izabere. Moraš prići levitskom svećeniku i sucu… i mo-

raš učiniti onako kako ti kažu. Postupi po zakonu Tore na koji ti ukažu i po presudi koju izreknu." (Devarim 17,8-11)

U kojim je područjima bio nadležan Vrhovni sud? Je li to bilo samo u halahičkim (zakonskim) stvarima, ili i u stvarima koje su se ticale vjere?

Drugim riječima: dopušta li judaizam intelektualnu slobodu misli i vjerovanja sve dok netko postupa po halahičkim principima? Ili se moraju prihvatiti i principi vjere?

Jasnoća Tore Erec Jisraela

Babilonski i jeruzalemski Talmud se izgleda ne slažu oko ovih pitanja. Babilonski Talmud kaže u Sanhedrin 87a da su slučajevi iznošeni pred Vrhovni sud bili zakonske prirode. On objašnjava da se izraz 'davar' (slučaj) spomenut u stihu, odnosi na halahičke slučajeve. Jeruzalemski Talmud, pak, smatra da 'davar' uključuje također i agadu, tj. ne-zakonska pitanja. Koji je ključ ovog neslaganja?

Rav Kook je objasnio da je to neslaganje rezultat osnovne razlike između Tore Erec Jisraela koju predstavlja jeruzalemski Talmud, i Tore izvan Izraela koju predstavlja babilonski Talmud.

Različiti pristupi izviru iz toga što je proroštvo ograničeno na zemlju Izrael. Tora Erec Jisraela je pod proročkim utjecajem, a to utječe na njen stil i na njenu temeljnu prirodu.

Budući da je Tora zemlje Izrael utemeljena na proročkom znanju i uvidu, diskusije su nepotrebne. Učenjaci Erec Jisraela do zakonskih odluka dolaze kroz intuitivni uvid u principe koji stoje u pozadini zakona. To objašnjava stil jeruzalemskog Talmuda u kojem suptilni savjeti često bivaju dovoljni za donošenje konačne halahičke odluke.

Međutim, babilonskom Talmudu nedostaje taj proročki element. Babilonski mudraci ulazili su u zamr-

šene rasprave, koristili složene dokaze za razjašnjavanje halahe. Zato, umjesto izraza koji se koristi u jeruzalemskom Talmudu, "Ta Hazi" ili "Ta Hami" ('Dođi i vidi'), babilonski Talmud koristi izraz "Ta Šema" ('Dođi i čuj'). To izražava udaljenost od izvora, analogno razlici između jasnoće onoga što se vidi nasuprot onoga što se čuje.

Halaha i Agada

Razlika između dvaju Talmuda nije samo u njihovom stilu. Autor Hovot HaLevavot 2 napisao je u svom uvodu da slučajevi vjere i vjerovanja, koji su temelj materijala agade, ne spadaju pod nadležnost Vrhovnog suda. Objasnio je da je to zato što ta učenja nisu stvar primljene tradicije, već su plod našeg intelektualnog truda.

Međutim, taj stav nije univerzalan. Drugi učenjaci, poput Rav Hai Gaona, smatrali su da su i učenja agade vezana uz nadležnost Vrhovnog suda.

Mišljenje Hovot HaLevavota primjereno je Tori koja se manifestira izvan Izraela. Tamo, bez utjecaja proroštva, vjerovanja su temeljena samo na moći naše logike. Budući da je tumačenje principa Tore stvar intelektualnog truda, prirodno je napraviti razliku između halahe, koja zahtijeva detaljnu zakonsku analizu, i manje rigoroznih učenja agade. Iz tog razloga, babilonski Talmud odvaja agadu i halahu, smatrajući da se zapovijed "Lo Tasur" (prkošenje presudama Vrhovnog suda) odnosi samo na zakonske odredbe.

Međutim, u Izraelu, gdje je Tora ukorijenjena u proroštvu, zakonska i ne-zakonska područja Tore dijele iste temelje. Vjerovanja su, baš kao i praktična djela, utemeljena na primljenoj tradiciji i proročkoj inspiraciji. Zato jeruzalemski Talmud kaže da nadležnost Vrhovnog suda pokriva i područje agade.

Kohen i sudac

To nam pomaže da razumijemo

zapovijed Tore, "Moraš pristupiti levitskom svećeniku i sucu koji će suditi u to vrijeme." Zašto se spominju i svećenik (kohen) i sudac?

Te dvije uloge predstavljaju dva oblika autoriteta Tore. Kohen predstavlja Toru koja koristi proročke stvari kako bi utvrdila halahu. Kohenova Tora dolazi iz njegove pozicije B-žjeg glasnika: "Sa kohenovih usana oni će primati znanje… jer on je anđeo B-ga nad Vojskama" (Malahi 2,7). To vrijedi osobito za Velikog svećenika kojem je bila potrebna b-žanska inspiracija kako bi se konzultirao sa Urimom i Tumimom (Joma 73).

S druge strane, sudac predstavlja Toru koja sudi prema logici. Spominjanjem kohena i suca, Tora daje do znanja da su oba pristupa validna, i oba vrijede. Ako bi Tora spomenula samo kohena, netko bi mogao pomisliti da samo Tora utemeljena na proročkoj inspiraciji zadržava svoj autoritet. A ako bi spomenula samo suca, netko bi mogao misliti da u halahičkom procesu nema mjesta za božansku inspiraciju, kao što bi se moglo razumjeti iz stiha, "(Tora) nije u Nebu" (Devarim 30,12).

Buduće jedinstvo agade i halahe

Prirodno je činiti razliku između otvorenog učenja agade i tehničke prirode koju zahtijeva zamršena halahička analiza. Međutim, u dubini duše, postoji težnja da se ta dva područja ujedine.

Sa svjetlom ere otkupljenja, razlike između tih dvaju područja Tore postajat će sve manje. Ezoterični dio Tore postat će sve više otkriven, a zakonski dio Tore postat će sve više transcendentan. Zohar izražava posebnu povezanost Tore Erec Jisraela i Mesijanske ere koju babilonski Talmud karakterizira kao temura, "nadomjestak", a jeruzalemski Talmud kao geula – iskupljenje (Zohar Hadaš, Rut).

■

(nastavak s 10. stranice) Rav Kook: Mudrost u građanskom pravu

Prevela Anja Grabar

Mi smo svi pobornici jednakosti i pravde. Cilj svakog demokratskog društva je da ima, koliko god je to moguće, nekorumpiran i pošten sustav sudstva. Međutim, s obzirom da su suci samo ljudi – bez obzira na to koliko obrazovani i altruistični bili, savršen sudski sustav još nikada nije postignut.

Bez obzira na to, kako bi društvo opstalo, dužni smo se pokoravati odlukama suda. Talmud ističe, "čak i ako ti kažu da je lijevo desno, a desno lijevo, poslušaj ih." Talmud kaže da je pogreška u suđenju jedan aspekt života… jer nakon svega, lijevo nikada nije desno, a desno nikada nije lijevo. Pa, kako se takve sudske pogreške ikada mogu ispraviti?

Odgovor na to pitanje obično dolazi nakon što prođe neko vrijeme i nakon što se zdravorazumsko razmišljanje primijeni na realnost života. Poznata izreka u židovskom životu oduvijek je bila "ono što mudrost ne može postići, vrijeme može." Nebo, da tako kažemo, svojom rukom tokom vremena ispravlja i sudske pogreške pa stvari uvijek na kraju ispadnu kako treba.

Ipak, Tora naglašava da, iako su sudske pogreške moguće pa čak i vjerojatne, mi trebamo slijediti odluke sudaca jer će u suprotnom u našem društvu zavladati anarhija i društvo će propasti. Odluke sudaca mogu se analizirati i s njima se ne moramo slagati, no suce moramo poštivati, a njihove će se odluke i realizirati. No, krajnja pravda dolazi s područja Nebeskog vodstva.

Židovska tradicija pripisuje sud-

ske odluke ne samo načitanosti ili presedanima, već i zdravom razumu i intuiciji poštenja i jednakosti. Veliki rabi Israel Lipkin iz Salanta često je isticao da samo Nebo može uzeti u obzir sve aspekte, posljedice i rezultate suđenja, nagrade i kazne. Ljudski suci imaju ograničen pogled i perspektivu.

Svi smo svjesni zakona nehotičnih posljedica, koji prati sve zakonodavne i sudske odluke. Zato Talmud tako žalosno govori o B-gu koji je, da tako kažemo, zauzet poništavanjem mnogih odluka i djela vođa i običnih ljudi kako bi u ljudskim djelima i odlukama postigao božansku volju i svrhu.

Svi pravosudni sustavi uključuju proces revizije i žalbe na odluke donesene na nižim sudovima. To je nepobitno shvaćanje da sudske pogreške postoje i da su vjerojatne u svim ljudskim stvarima. Stoga ne čudi što je fraza "pokušaji i pogreške" svima tako dobro znana. Pravosudni sustav uvijek pokušava ispraviti i analizirati svoje odluke. Međutim, dok to čini, on je podložan predrasudama, unaprijed zamišljenim idejama te iskrivljenoj logici i odlukama. Bez obzira na to, Tora naglašava da su pravosudni sustavi neophodni za funkcioniranje društva. To je jedan od sedam temeljnih zakona Noaho-

ve tradicije. Tako, baš kao i u svim drugim aspektima života, Tora nas potiče da budemo najbolji što možemo biti, no da ostanemo svjesni naših ljudskih ograničenja.

Povijesne istine

Židovi se među sobom ne mogu dogovoriti oko ispravnog mjesta i ponašanja kod Zapadnog Zida u Jeruzalemu. Muslimani i Židovi ne mogu se dogovoriti oko sigurnosnih mjera potrebnih na Brdu Hrama u Jeruzalemu, a kamoli oko vlasništva i kontrole na tom području. Na površini, izgleda kao da su to nesuglasice zbog teritorija, sukobi moći i kontrole. No u stvarnosti, ti problemi imaju mnogo dublji korijen.

To su nesuglasice i svađe oko povijesnih istina i priča iz kojih je povijest izvedena. Muslimanski svijet je u ovo naše vrijeme zanijekao svu židovsku povijest. Oni poriču čak i samo postojanje židovskog naroda. Njihova je priča da su današnji Židovi zapravo Hazari ili Tatari ili Romi, a da su potomci nekadašnjih drevnih Hebreja koji su nekoć živjeli na Bliskom Istoku, odavno nestali.

Oni poriču da je na Brdu Hrama ikada bio Hram. Abbas piše doktorsku disertaciju u kojoj niječe holokaust. I oni poriču pravo Židova na

Rabbi Berel Wein:

to da uspostave svoju državu i domovinu na području pretežito islamskog Bliskog Istoka. Povijesne činjenice su promijenjene i izokrenute kako bi se slagale sa pričom koja potiče nasilje, mržnju te voljan i bezrazložan teror.

Problem kontrole nad sigurnošću Brda Hrama je u povijesnoj priči koju muslimani pričaju o sebi i o nama. Oni si jednostavno ne mogu dozvoliti da odustanu od bilo kojeg pitanja, bez obzira na to koliko njihova priča bila tanka i nedosljedna, jer bi čineći tako pokazali da je njihova verzija povijesti vrlo manjkava i opasno pogrešna. I tako se bitka nastavlja teturajući od jednog incidenta ka drugom.

Slična se analogija može vidjeti i u vezi svađa koje se događaju oko Zapadnog Zida. I reformirani i konzervativni pokret židovskog društva osnovani su na pretpostavci da tradicionalni židovski život, ponašanje i vrijednosti nisu održivi u ovoj modernoj eri. Zbog tog temeljnog vjerovanja, judaizam je kao način

života potpuno izmijenjen. Osnovno vjerovanje u riječi Tore bilo je protumačeno drugačije, zatim je tekst malo izmijenjen i na kraju je cijela sveta knjiga zapravo odbačena.

Reformisti su izbacili hebrejski, Cion i Jeruzalem, no bili su prisiljeni ponovo razmisliti o tim stvarima i promijeniti svoje mišljenje nakon što im je Holokaust pokazao da Berlin nije novi Jeruzalem. Opustošeni mješovitim brakovima i neodrživom stopom nataliteta koja ne omogućuje budući rast, pa čak ni očuvanje postojanja, sada se za opstanak bore putem parnica i lažnog publiciteta dok njihov broj i dalje opada.

Svaki Židov može pronaći mjesto na kojem će se moliti kod Zapadnog Zida. Naprosto je tužno da toliko malo reformiranih i konzervativnih Židova to čini. Povijesna je istina da židovski život u Izraelu, pa čak i u dijaspori, nije nestao. Baš suprotno, on je postao snažniji i pronašao mnoge nove sljedbenike. Osnovna

pretpostavka ovih pokreta, da tradicionalni židovski život ne može opstati u modernom svijetu, opovrgnuta je. Lažne povijesne priče izgubile su svoje značenje.

Priča istočnoeuropskih Židova bila je ozbiljno ugrožena holokaustom. Nakon tog tragičnog događaja, ona je ponovo obnovljena. No, u osnovi je sada izmišljena i manjkava. Ona pokušava ponovo stvoriti svijet prošlosti koji bi se podudarao sa normama i društvenim potrebama sadašnjeg, mnogo drugačijeg svijeta.

Ignoriranjem stvarnih povijesnih činjenica, posljedice postaju štetne po židovsko društvo. Naše metode obrazovanja i društvene norme trpe jer pokušavamo stvoriti svijet koji nikada nije postojao. I težeći tome, izgubili smo osjećaj zadovoljstva i normalnosti, koji je unatoč siromaštvu i progonstvu, stoljećima bio obilježje židovskog života.

U pokušaju da dosegnemo nemoguće, često propuštamo priliku da učinimo ono što je potrebno i moguće u naše vrijeme i u našoj situaciji. Mnogo toga imamo za naučiti iz naše povijesti. No, ako je povijest iskrivljena, ona za nas postaje negativna, umjesto da bude pozitivna. Pretvaranje se da je sve uvijek bilo savršeno i da naše sadašnje probleme izazivaju tek aktualni i nedavni zlotvori, iluzija je koja nas skupo košta. Nikada se ne bismo smjeli bojati povijesne istine. Ona će nam uvijek dokazati što je pravo.

Šabat šalom

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein: Šoftim

Rabbi Yissocher Frand:

Mjera čovjeka je njegov osjećaj zahvalnosti

Tora opominje suce da ne budu pristrani, da ne izvrću pravdu i da ne primaju mito "jer mito zasljepljuje oči mudrih i izvrće riječi pravednih" (Devarim 16,19). Nijedan čovjek nije imun na kušnju mita. Mito napada čovjekovu sposobnost poštene prosudbe. Čak i ako je čovjek pravedan i izuzetno mudar – on nije iznad moći kušnje u koju donosi mito.

Gemara u Kesuvos (105b) kaže: "Nije potrebno spominjati da je mito u novcu zabranjeno, no Tora nas uči da je čak i mito riječima zabranjeno." Laskanje, ljubazne riječi itd. mogu utjecati na čovjekovu presudu. Gemara daje nekoliko primjera koji prikazuju kako su se pojedini Amoraim iz Talmuda odnosili prema mitu.

Shmuel je imao poteškoća prilikom prelaska preko klimavog mosta. Jedan mu je čovjek pružio ruku i pomogao da prijeđe most. Shmuel je pitao što ga je baš tada dovelo do tog mosta. Čovjek mu je rekao da

ima slučaj koji će biti iznesen pred sudom u kojem je sjedio i Shmuel. Shmuel se isključio iz tog slučaja budući da je od ovog čovjeka primio uslugu.

Slično tome, dok je Ameimar sjedio na sudu, pero mu je doletjelo na glavu. Jedan mu je čovjek prišao i skinuo to pero. Kada je Ameimaru rečeno da će taj čovjek iznijeti svoj slučaj pred sud, Ameimar se isključio iz suđenja tog slučaja.

Treći slučaj dogodio se Mar Ukvi. Netko je pljunuo ispred njega, a jedan je čovjek prišao i prekrio pljuvačku. Mar Ukva se isključio iz slušanja njegovog slučaja na sudu.

U još jednom slučaju, čovjek koji je inače Ravu Shmuelu b'Rebu Yossi svakog petka donosio proizvode, jednog se tjedna pojavio u četvrtak jer je tog dana imao sud na Din Tora. Rav Shmuel b'Reb Yossi isključio se iz suđenja tog slučaja kako ne bi bio 'podmićen' uslugom ranije dostave tog tjedna.

Rav Pam zt“l, pitao je pitanje vezano uz sve te događaje: Znači li to da su ovi Amoraim bili toliko prevrtljivi da je i najmanja usluga mogla utjecati na njih? Što je tako važno u svim tim uslugama? Jesu li ti Amoraim bili tako slabog karaktera da su mogli donositi odluke na temelju tako sporednih stvari? Rav Pam kaže da lekcija ove Gemare nije toliko o integritetu sudaca ili zasljepljujućoj prirodi mita. Glavna lekcija koju nas Talmud ovdje uči jest koncept hakaras hatov (zahvalnosti). Ova Gemara nas uči kako su ovi Amoraim osjećali dug prema svakome tko im je učinio i najmanju uslugu.

Nama bi takve stvari bile beznačajne. Kao rezultat neosjetljivosti na atribute zahvalnosti, takve usluge naši radari ne bi ni registrirali kao nešto što iziskuje zahvalnost s naše strane. Mi to ni ne smatramo uslugama. Ali ljudi koji su visoko osjetljivi na atribut iskazivanja zahvalnosti, te stvari smatraju uslugama i to takvima koje bi bilo vrijedno uzvratiti.

Rav Pam objašnjava da mnogi problemi našeg društva izviru iz nedostatka osjećaja dužnosti da budemo zahvalni. Muževi primaju zdravo za gotovo ljubaznosti koje im iskazuju njihove žene, a žene isto to čine u odnosu na svoje muževe. Svi imaju očekivanja u odnosu na drugu stranu u braku jer "to je njegov/njezin posao!" Zašto bi netko trebao primiti zahvalnost za to što radi svoj posao? Kada bi svaki supružnik razumio da stvari koje druga strana čini za njega treba prepoznati kao usluge, brakovi bi bili mnogo sretniji i stabilniji. Isto vrijedi i u

odnosu zaposlenika i poslodavca, kao i u svim drugim odnosima!

Rav Pam primjećuje: Kada bi roditelji imali zahvalnosti prema institucijama koje njih i njihovu djecu obrazuju, ješive i škole ne bi bile u financijskoj krizi u kakvoj se danas nalaze. Prečesto je stav ljudi "Ja sam platio školarinu. Obavio sam svoj posao. Sada vi učinite svoj posao. Ne gnjavite me!" Kada bi imali osjećaj zahvalnosti prema tim učiteljima i institucijama, njihovi darovi bi bili mnogo velikodušniji!

Rav Kook je, dok je još bio Rav u Europi, prije no što se preselio u Izrael, ljeta provodio na baltičkoj obali u Latviji, što je bio običaj mnogih europskih rabina. Tamo je bila dvorana u kojoj su skupljali minjani. Rav Reuvain Bengas bio je tamo jedne večeri i imao je jarcajt. U dvorani je bilo devet ljudi pa je jedan od njih izašao van potražiti desetog Židova za minjan. U međuvremenu je, vani jedan Židov također pokušavao skupiti minjan i skupio je točno desetoricu. Čovjek iz dvorane nije to shvatio pa je povukao jednog čovjeka izvana da dođe u dvoranu i popuni minjan.

Iako je sve to bilo nenamjerno, čovjek koji je organizirao minjan vani, uletio je u dvoranu i počeo vikati na Rav Bengasa i vrijeđati ga. Rav Kook, dobro poznat po svojoj velikoj ljubavi prema svakom Židovu, prišao je tom čovjeku koji je vrijeđao Rav Bengasa i ošamario ga posred lica zato što je osramotio talmid hohoma

Taj se čovjek toliko naljutio na Rav Kooka da ga je odlučio odvesti na sekularni sud zbog toga što mu je nanio uvredu. Iz toga se razvio cijeli

slučaj. Mnogo ljudi pokušavalo je uvjeriti Rav Kooka da se jednostavno ispriča kako stvar ne bi otišla dalje. Rav Kook je odbio. Rekao je da bi se mogao ispričati kada bi bila riječ o njegovoj časti, no ovo je uključivalo čast Rav Bengasa koji je bio osramoćen. Rekao je: "Nije mi žao što sam ga ošamario. Morao sam se zauzeti za čast talmid hohoma Neka me taj čovjek odvede na sud!"

Međutim, nakon nekoliko dana, čovjek se predomislio. Došao je Rav Kooku i ispričao mu se te mu rekao da ga neće slati na sud. Naizgled je ovdje bio kraj priče.

Godinama kasnije, Rav Kook je došao u Ameriku i tamo mu je prišao onaj čovjek kojeg je prije mnogo godina u Latviji ošamario. Rekao je Rav Kooku: "Rabi, ne mogu vam dovoljno zahvaliti. Dugujem vam veliku zahvalnost." Zatim je izvadio zlatni sat i poklonio ga Rav Kooku. Objasnio je da je njegov život u Europi, nakon što ga je Rav Kook ošamario, postao mizeran. Postao je poznat kao Židov koji je vikao na Rav Bengesa i kao onaj kojega je ošama-

rio Rav Kook. Nije imao drugog izbora nego otići u Ameriku gdje ga nitko nije poznavao. U Americi je postao milijunaš! Osjećao je da je ta sreća koja ga je stigla rezultat šamara kojeg mu je opalio Rav Kook te mu je stoga htio izraziti zahvalnost.

Ponekad bismo se trebali osjećati zahvalnima čak i za šamar! Baš kao što su Amoraim osjećali zahvalnost čak i za sitne, naizgled beznačajne stvari. Isto vrijedi i za pravedne Židove u svakoj generaciji. Hofec Haim bio je kohen i nije mogao prisustvovati pogrebima. Kada je umrla žena koja je jednom donirala prozor njegovoj ješivi u Radinu (bio je to običan prozor – ne neki skupocjeni vitraj), on je, iako nije mogao ući na groblje i unatoč svojoj poodmakloj dobi, hodao cijelim putem do groblja iza lijesa kako bi ispratio tijelo do mjesta pokopa i time izrazio zahvalnost za prozor.

Kada bismo samo uvidjeli našu obvezu da prepoznajemo usluge –koliko god male bile – svijet bi bio puno bolje mjesto!

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Mjera

čovjeka je njegov osjećaj zahvalnosti

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Učimo li svoju djecu vrijednostima?

Ovotjedni odjeljak sadrži zakone vezane uz državnu upravu. Započinje imenovanjem i zadaćom sudaca. Suci moraju biti pravedni ljudi, poželjno je da budu bogati kako bi bili imuni na mito. Odjeljak završava zakonima za kralja. On ne smije imati previše žena – maksimum je 18!!! Ne smije prikupljati previše novca za sebe. Ne smije imati preveliku vojsku – vojska mora biti dovoljno velika da obrani zemlju, ali ne veća. Širenje 'židovskog carstva' mora se događati kroz ideje, a ne kroz vojsku. Mnoga velika carstva su došla i prošla. 'Židovsko carstvo' – carstvo etičkih vrijednosti monoteizma – još je uvijek snažno, 3000 godina od njegovog začetka.

Ovaj odjeljak govori o sucima koje je židovski narod trebao postaviti. Ističu se dvije primarne svrhe – najprije, implementacija židovskog građanskog i kaznenog prava te zatim, definiranje i širenje vrijednosti koje su temelj židovskog društva.

I dok je ovo prvo uobičajeno u zapadnim zemljama današnjeg svijeta, ovo drugo ne postoji ni u jednom formaliziranom obliku.

Kada su zakoni poduprti vrijednostima, ljudima daješ razlog da ih se drže čak i onda kada bi to mogli izbjeći. No, kada vlast jednostavno uspostavi zakone, čim se ukaže prilika da se zakon prekrši iz osobne koristi, ljudi će biti u krajnjem iskušenju da to i učine.

Pa, gdje onda danas učimo vrijednosti?

U školi? Sjećam se učenja matema-

tike, engleskog, čak i latinskog i starogrčkog u školi, ali ne sjećam se nijedne rasprave o vrijednostima – u 12 godina obrazovanja! Ni jedne. Škole uče ljude vještinama potrebnim za materijalni svijet, no ne i za onaj duhovni.

su oni za koje je najmanja vjerojatnost da će se tamo pojaviti.

Uistinu, postoji samo jedno mjesto na kojem možemo učiti vrijednosti, a to je dom, obitelj. Sve prije spomenute institucije mogu dati veliku podršku obitelji, ali poanta je u tome da će stabilne obitelji sa stabilnim vrijednostima stvarati djecu sa snažnim moralnim kompasom. A budući da više baš i nemamo takvih stabilnih obitelji, što možemo očekivati? Bez tog temelja, moralno tkivo naših zajednica je u velikoj opasnosti.

Na fakultetu? Na Cambridge univerzitetu, možete steći diplomu iz anglosaksonskog, norveškog ili keltskog jezika, no ne postoji diploma iz etike, morala ili vrijednosti. Uvijek postoji neki sporedni predmet koji se time bavi, ali to su obično akademske rasprave, a ne iskreni pokušaji da oni koji u raspravi sudjeluju budu prožeti osjećajem za moralne standarde.

U sinagogama, crkvama, džamijama? Što se toga tiče, mogu govoriti samo iz perspektive judaizma, no bojim se da je i u drugim religijama slično. Prije svega, postoji velika tendencija da se više važnosti pridaje formi nego sadržaju, a zatim, općenito, oni koji bi mogli najviše profitirati od religijskih vrijednosti

No, traži se i više od toga. Da, svatko od nas tko ima obitelj odgovoran je da stvori okruženje u kojem će se moći razvijati emocionalno zdrava i moralno jaka djeca, no, kao što sam rekao, obitelji je potrebna podrška – i to je uloga sudaca iz ovotjedne parše. U naše vrijeme, to je posao vlasti – postaviti moralne temelje i držati ih se. Vlada se ne može zadovoljiti patroliranjem ulica i slanjem prekršitelja zakona u zatvore. Ona bi trebala najprije shvatiti zašto se kriminal događa i provesti plan koji će ljudima dati dobre razloge da žive dobrim životom. Rješenje nije financijske, već edukacijske prirode. U Velikoj Britaniji, naša vlada barem o tome govori. No, postoji značajni jaz između riječi i djela. Ako taj jaz ne premostimo, novac koji odvajamo za obrazovanje, bit će potrošen na kazneno pravosuđe.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar

Shlomo Riskin:

Drvo pored žrtvenika

"Imenovat ćeš suce ... [koji] neće izvrtati pravdu .... Za pravdom, za pravdom ćeš težiti… … Nećeš zasaditi za sebe ašeru [drvo koje se koristilo u idolopokloničke svrhe, prema Rašiju i Ibn Ezri] u blizini žrtvenika G-spoda, B-ga tvojega." (Ponovljeni zakon 16,18–21)

Postavljanjem ova dva stiha jednog do drugog - zahtjeva za časnim i pravednim sucima, brige za nepristrani pravni sustav koji je zona u kojoj nema podmićivanja, iza kojega odmah slijedi zabrana idolopoklonstva - čini se da su pomiješana dva potpuno različita područja vjerskog zanimanja. Oni povezuju moralne i etičke zakone međuljudskog ponašanja s obrednim zakonima b-žanske službe. Svako od ova dva područja ima svoje uvažavajuće mjesto u Bibliji, ali zašto ih grupirati tako blizu jednog drugome, a da među njima nema nikakve povezanosti?

Drugo, koji je od ova dva zločina teži? Je li to korumpirani pravosudni sustav koji potkopava samu infrastrukturu etičkog društva? Ili je to pogrešna vjerska predodžba koja poziva na štovanje stabla umjesto na štovanje Onoga koji je stvorio stablo? Zasigurno štetne posljedice koje proizlaze iz prvog čine se mnogo škodljivijima od onih koje proizlaze iz drugog.

Doista, sama Biblija ublažava zapovijed da se vrši pravda: "Kako biste živjeli i naslijedili zemlju koju vam daje G-spod B-g vaš." Pravedno društvo je nužan preduvjet za nastavak života povijesnog Izraela te sposobnosti Izraela da zadrži suverenitet nad svojom domovinom. Takva upozorenja ili uvjeti ne postoje u odnosu na zabranu ašere

Štoviše, Biblija je već izrazila nezadovoljstvo prema onima koji obožavaju drveće ili kamenje, koje niti vi-

di niti čuje, niti jede, niti može osjetiti miris (Pnz 4,28). Zašto zabraniti obožavati stablo ašere posebice ako je posađeno u blizini žrtvenika? Nije li jednako tako zabranjeno služiti samostojećem stablu ašere, čak i ako se ne nalazi u blizini svetišta (Miškana) ili Hrama?

Talmud (Avoda Zara 52a) daje zapanjujuću usporedbu koja je početak odgovora na naša pitanja:

Reš Lakiš je rekao: "Tko god postavi nedostojnog suca, smatra ga se poput onoga tko posadi stablo ašere u Izraelu, kao što je napisano:" Postaviti ćete suce i izvršitelje na svim vašim kapijama", a odmah pored toga piše. "Nećete si zasaditi stablo ašere."

A Rav Aši je dodao, "A ako je to na mjestu gdje se može naći pobožnih učenjaka, onda je to kao da je zasadio ašeru pored žrtvenika na kojem se prinose žrtve."

Ono što vjerujem da mudraci izvode iz ovog suprotstavljanja biblijskih stihova jest da pravi grijeh idolopoklonstva leži u izopačavanju pravde koju su činili idolopoklonici. To je otkriveno u njihovom pomanjkanju moralnosti i etičke svijesti, u orgijastičkim dionizijskim obredima, koji su uključivali jedenje udova i ispijanje krvi živih životinja, te pijanih susreta s hramskim prostitutkama. Idolopoklonici se nisu obazirali na "Ne ubij", kada su žrtvovali nedužnu djecu Moloku! A najgore od svega je bilo kada je nemoral idolopoklonstva provalio posvećena vrata Svetog hrama. U tom je trenutku prestao postojati sav razlog postojanja nacije Izraela, tako da je B-g bio prisiljen napustiti Svoj Dom i pobrinuti se da on bude uništen.

Istina je da gotovo svaki put kada Biblija zabranjuje idolopoklonstvo,

ona to čini u kontekstu nemoralnog ponašanja koje ga je karakteriziralo:

Ne klanjajte se njihovim bogovima, ne služite im i ne postupajte u skladu s njihovom praksom. (Izl 23,24)

Čuvajte se da ne idete za njihovim bogovima ... Oni spaljuju svoje sinove i kćeri u vatri svojim bogovima. (Pnz 12,30-31)

Uništit ćeš Hetite ... da te ne nauče postupati prema svim njihovim grozotama. (Pnz 20,17–18)

Sjetite se da je B-g odabrao Abrahama jer je bio predan suosjećajnoj pravičnosti i moralnoj pravdi (Postanak 18-18-19); na Tiša beav, dan sjećanja na uništenje naših Hramova, javno čitamo stih, "'Ali, neka onaj koji se hvali, hvali ovime: Što razumije Mene i poznaje Mene, da sam Ja B-g koji ispoljava ljubav, dobrotu, moralnu pravdu, i pravednu samilost na zemlji, jer to mi je milo, govori G-spod" (Jer 9,23).

Iako Maimonides dosljedno definira idolopoklonstvo čistim i sasvim teološkim i metafizičkim izrazima, Rabbi Menaĥem HaMeiri (trinaesto i četrnaesto stoljeće, Provansa) je definirao idolopoklonstvo u smislu "odvratnih nemoralnih djela idolopoklonika", čije poganstvo ih je sprječavalo da prihvate univerzalne moralne zakone Noahidskog saveza. Za Meiria, svatko tko je bio moralan zbog same se te činjenice nije smatrao idolopoklonikom. U konačnoj analizi on je shvatio da spoznati B-ga znači težiti za pravdom i pravednošću; idolopoklonstvo nije toliko grijeh pogrešnih teoloških razmišljanja koliko je grijeh društvene iskvarenosti i nemorala!

Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi

Nije moguće. Upravo sam rastavio suku i spremio je. Bilo kako bilo, pogled na kalendar mi govori da je elul doista pred nama. To znači da je vrijeme za retrospekciju – pogled u prošlost i introspekciju – analiza sebe samoga, vrijeme za tešuvu (povratak B-gu). Tešuva (ili čuva) je micva. Pa, kao što činimo svaku drugu micvu s radošću, radimo tako i ovu.

Najjednostavnija svrha tešuve je promjena. Jesam li/nisam li radio ono što bih trebao/ne bi trebao raditi. Sada ću se promijeniti. Promišljat ću i propitivati vlastite misli i osjećaje, i zapravo shvatiti da je iskrenost svetija nego laganje, da bi B-g više volio da tiho poslušam dosadnog govornika na šabat nego da odem u Kiduš klub itd. Pročitat ću nešto od učenja Rebe Nahmana da razvijem pravi vjerski žar i ostvarim stvarnu predanost - onu koju ću ovaj put zadržati - i opa...tu je! Tešuva, promijenio sam se.

Ali tešuva je mnogo radikalnija promjena nego što to pokazuje jednostavna promjena u ponašanju. (Usput, nemojte dopustiti takvim ili drugim malim promjenama na bolje da vas zavaravaju. Promijenite jednu stvar i promijenili ste sve. Poboljšajte jednu stvar i sve se poboljšava.) Rebe Nahman piše:

Prije povratka čovjek još nema bitak. To je kao da on još uvijek ne postoji na svijetu. Doista, bilo bi mu bolje da nije ni stvoren (Eruvin 13b). Ali kad se pripremi da se pročisti i da se vrati ... on će tada postojati na svijetu - tj., "pripremio sam se da budem."

Sve dok ne napravimo tešuvu to je kao da ne postojimo. Dok ne napravimo tešuvu, bilo bi nam bolje da se

nismo rodili. Dakle, ako si kažem da Rebe Nahman govori o prevrtljivim, izdajničkim oskvrniteljima šabata koji se hrane šunkom, pa, možda to mogu shvatiti. Takvi jadni, zabludjeli nesretnici podrivaju B-žji plan za ovaj svijet ignorirajući Njegovu božansku volju i pritom dodatno zaslužuju čistilište za sebe.

Ali ja? U redu, nisam savršen, ali da ne postojim? A što je s učenicima Rebe Nahmana, poput Reb Nosona i Reb Naftalija, kojima je zapravo bio govorio kad je prvi put iznosio ovu lekciju? Za njih bi bilo bolje da se nisu ni rodili? Stvarno?

Stvarno. Razmislite o tome kako Reb Noson komentira o ovoj lekciji:

Uistinu, za čovječanstvo nema postojanje na ovom svijetu. To je zato što u ovom svijetu ljudsko biće nema stvarne budućnosti - smrt je neizbježna i sa sobom ne nosimo ništa. Naše jedino pravo postojanje je ono što mi pripremimo za budućnost, vječni svijet. Naša tešuva u ovom svijetu je naša priprema da budemo, da postojimo ... u vječnom svijetu.

Budući da je življenje za ovaj svijet besmisleno, bilo bi bolje izbjeći tu bol i ono još gore što slijedi. Ali ako ovdje živimo da budemo spremnida iščekujemo, takorekuć – da budemo rođeni u vječnom svijetu, to je

život sasvim druge boje! Jedna od najosnovnijih osobina koja nam je potrebna da bismo živjeli život tešuve - je strpljenje. Prema tome koliko je iskrena i istinita naša predanost promjeni, mi pokušavamo promijeniti svoje stanovište i ponašanje koji su se ukorijenili tijekom godina, možda i desetljeća. Neke tešuva promjene koje iskreno (očajnički!) želimo napraviti moraju zaplivati protiv plime tisuća i tisuća odluka koje smo donijeli i djela koja smo do danas napravili suprotno Tori. To je jedan od razloga zašto nam je potrebno strpljenje.

Drugi razlog za strpljenje je da postoji mala prljava tajna o vršenju tešuve. Rebe Nahman nam govori da koliko god mi iskreni bili kada mislimo da se želimo popraviti i promijeniti, mi to zapravo nismo. Još uvijek postoji jedan majušni dio nas koji ne bi imao ništa protiv da samo još jednom makar malo okusi neko zabranjeno voće. Tako, čak i nakon dugog procesa vršenja tešuve, mi moramo iznova i iznova vršiti tešuvu kako bismo uklonili taj nepoželjni djelić želje.

Rebe piše da je suština tešuve ostati miran (izvana) i bez riječi (iznutra) kada nas vrijeđaju i napadaju. Ova šutnja je vježba strpljenja, vježba poništavanja stanovišta i ponašanja na koje smo se previše navikli, zamjena želje za nedopuštenim sa stvarno iskrenom tešuvom, zamjenu ne-života istinskim životom a gutn Shabbos! Šabat šalom!

■

Prevela Tamar Buchwald

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

Rana obuka II. dio

A ovo su potomci Jichaka, sina Avrahamova ... i Esav je bio vješt lovac, čovjek polja ... (Berešit 25,19. 27.)

Čovjek ne može nikada predvidjeti hoće li njegova slavna djela i porijeklo biti dovoljni da osiguraju da će se njegova djeca razviti u čestite, poštene osobe. Tko je bio veći od Jichaka? Pa ipak, on je bio otac tako podmuklog sina kao što je to bio Esav. Samo b-žanska pomoć u kombinaciji s molitvom i stalnom budnošću u pogledu njihovog rasta i razvoja može zaštititi čovjekovu djecu od toga da postanu pokvarena.

Kao dio svojeg podučavanja i odgoja, roditelj je dužan svog sina uputiti u financijske obveze vezane za vođenje poštenog kućanstva. Na

onoga koji zanemaruje ovu odgovornost gleda se kao da je, podučavao svog sina da bude lopov. Iako se to može činiti dosta grubo, treba se sjetiti da je dijete pod vrlo jakim utjecajem kako onoga što ga je njegov otac podučio tako i onoga što ga nije podučavao. Roditelj koji u svoje potomstvo ne usadi pravilan stav prema stvarima vezanim za novac, učinio je zapravo da njegovo dijete to smatra beznačajnim. Ovaj stav, u kombinaciji s negativnim utjecajima okoline i vlastitim neobuzdanim sklonostima djeteta, nastavit će rasti sve dotle da ga može dovesti do prihvaćanja života kriminala.

Stoga je obveza kako roditelja tako i učitelja da u djecu svih dobnih skupina usade duboko razumijevanje važnosti poštenja, čestitosti u svim aspektima života. Ne treba nikada obećavati djetetu poklon, a onda odustati od toga, jer će mu to prenijeti poruku da nije potrebno stajati iza svojih riječi. Nadalje, iako je pod određenim okolnostima dopušteno odstupiti od činjenica da bi se ispunila micva, nikada to ne bi trebalo činiti djeci, čak niti iz plemenitih razloga, jer njihova izobrazba istiskuje druge činjenice. Pravilo je da je ključno da dijete u ranoj dobi iskusi isključivo istinu od odraslih osoba u svom životu.

Rabbi Daniel Travis:

Prevela Tamar Buchwald

TJEDNI ZOHAR:

Ovaj Šabat čitamo parašu Šoftim koja uvijek dolazi na početku mjeseca Djevice - kao priprema za Novu godinu.

Paraša započinje odlomkom: "Postavit ćeš šoftim (suce) i službenike kod vratiju svih svojih gradova…" jasno ističući razliku kako se na ulogu suca gleda u današnjem društvu, a kako se gledalo kod biblijskog suca.

Zohar objašnjava da riječ "sudac" znači ravnoteža. U svakome od nas postoje tri sile. Sila davanja – Desni stupac, hesed (suosjećanje), obzirnost; Lijevi stupac, sila primanja, procjena i snaga; i sila uravnoteženja – Središnji stupac, milost i sklad. Prema hebrejskom zakonu, kada netko bude proglašen krivim to je zbog toga što je stupio van ravnoteže, i svakako je tu u pitanju Lijevi stupac koji donosi prosudbu i egocentričnost koji su odgovorni za to. Uloga suca je, dakle, da prijestupnika dovede u ravnotežu i sklad, i to je značenje hebrejskog glagola š.f.t Zohar na taj način naglašava da odlomak "Šoftim (suce) i službenike …" ukazuje da se ovdje radi o micvi (zapovijedi), a ne o razboritoj društvenoj potrebi. Zbog čega je to važno?

"Micva" je, prema Zoharu, čin koji povezuje nebesa sa zemljom, tijelo s dušom, duhovnu svijest s fizičkim ili svjetovnim postupkom. Kada sudac, službenik ili bilo tko na vlasti učini nešto s pozicije duhovne svrhovitosti, iz opredjeljenja da svoju

javnu ulogu spoji s B-žanskom misijom i ciljem, onda će se u skladu s time transformirati i pokretačka sila, kao i rezultati. Po prirodi čovjek svoje postupke određuje prema onoj "što tu ima za mene", ali kada je nečiji motiv isključivo egoistične naravi onda ne postoji ništa što bi ga natjeralo da raste i razvija se. To je razlog zašto postoji toliko nezadovoljstva javnim dužnosnicima širom svijeta.

Talmud uči da kako bi sudac svoj posao radio djelotvorno, on mora razumijevati da u svakoj osobi postoji B-žanska iskra koju treba voljeti, ispravljati i uravnotežiti. Sudac ili javni službenik koji ne shvaća da se nalazi na B-žanskoj misiji neuporabiv je u toj službi i njegov je rad manjkav. Načela kojima se treba rukovoditi su "ljubi druge kao što ljubiš sebe" i "čini ono što je pošteno i pravedno" (Ponovljeni zakon 6,18) –postupati s milosrđem, ljubavlju i odgovorno u Stvoriteljevo ime.

Ukoliko se ne postupi po tim na-

čelima dolazi do "halala". (Riječ "halal" znači praznina ili ponor, no također znači i tijelo ubijenoga). To nas dovodi do razumijevanja izraza: "Ako se nađe tko ubijen ...gdje u polju leži" (Ponovljeni zakon 21,1), suci i predstavnici vlasti tada moraju izračunati koji je grad najbliži tom tijelu, i suci se toga grada smatraju odgovornima za ubojstvo. Ti suci imaju izvršiti jedinstveni obred tijekom kojega izriču "Naše ruke nisu prolile ovu krv, niti su je naše oči vidjele" (Ponovljeni zakon 21,7). Za ubojstvo Tora posebno odgovornima drži čelnike i predstavnike grada, one koji su odgovorni za društvenu pravdu u zajednici.

Rav Haim Vital objašnjava značenje "vrata" u retku "Postavit ćeš Šoftim (suce) i policajce na vratima (u gradovima) ... ": oči, uši, nos i usta naša su vrata, tako da, ako im postavimo suce i policajce, ako se suzdržimo od gledanja, govorenja ili slušanja onoga što ne bismo trebali, onda smo na dobrom putu.

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Biseri hasidske mudrosti

ovjek je ono o čemu misli

Oko stola rebea iz Kobrina stajalo je jednom nekoliko hasida, koji zbog gužve nisu uspjeli zauzeti mjesto za stolom. Cadik je među njima izdvojio jednoga, koji je inače redovito sjedio za stolom, pa upita svog pomoćnika:

"Tko je taj mladić?"

Kad mu je pomoćnik rekao ime mladića, cadik odgovori:

"Ne poznajem ga."

Pomoćnik pokuša s imenom oca, našto cadik ponovi isti odgovor. Tek kada ga je pomoćnik podsjetio na još nekoliko događaja, konačno se cadik "prisjetio", pa se okrene mladiću:

udska bića razumiju stvarnost samo kao proces uzroka i posljedica; mi ne možemo shvatiti, pa čak ni zamisliti stvarnost koja nije definirana, koja nema uzrok, koja se u potpunosti razlikuje od naše. Naš koncept postojanja se zasniva na empirijskoj percepciji; nešto postoji tek onda kada mi dokažemo da postoji.

S druge strane, B-g nema drugog uzroka do sebe samoga; ništa Mu ne prethodi; Njegovo biće proizlazi iz Njega samoga. B-žje postojanje mora postojati jer ono je istinska stvarnost.

I tako je B-g stvarnost koja se razlikuje od bilo koje druge stvarnosti, "nepostojeće postojanje." Ono je stvarno zato što je stvarno; stvarnost koja postoji zato što postoji: "Ja sam onaj koji jesam."

Upravo zbog toga, mi ne možemo definirati B-ga. Kada bi čovjek koristio ljudski um da, bez ostatka trunke sumnje, dokaže kako B-g postoji, onda njegovo otkriće ne bi bio B-g; bio bi to samo proizvod ljudskoga uma. Da bismo stvarno spoznali B-žju "prirodu," morali bismo biti poput B-ga.

"Znaš li zašto te nisam prepoznao? Zato što je prava suština čovjeka njegova misao, tako da se čovjek u svakom trenutku nalazi tamo gdje se nalaze i njegove misli. A ti, odnosno tvoje misli, raspršene su po različitim nepriličnim mjestima, lutaju od jedne želje do druge. Sada žudiš za ovim, u sljedećem trenutku za nečim drugim. Jedino što ja tu sasvim jasno razabirem je nezasitna glad, pa nisam bio siguran jesi li ti čovjek s ogromnim ustima, ili ogromna usta koja se pretvaraju da su čovjek."■

loboda izbora nije neki mističan i kompliciran pojam.

Jednostavno, radiš ono što želiš, a ne radiš ono što ne želiš.

~

R.

Nahman iz Breslova ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

~ R. Menachem Mendel Schneerson ■

Učinkovit život

Prepoznavanje posljedica

Pažljivost znači upravo to: promišljanje o posljedicama nečijih djela. Mudraci su bili najviše empatični kad je riječ o važnosti obzira.

Chofetz Chaim i talmid haham (učenjak) koji ga je pratio svratili su u gostionicu. Žena vlasnika gostionice upitala je jesu li zadovoljni hranom.

Chofetz Chaim je rekao da je hrana bila dobra, no talmid haham je dao primjedbu da je bila preslana.

Chofetz Chaim je prekorio talmid hahama. "Shvaćaš li što si učinio?" rekao je. "Vlasnica gostionice

će ukoriti kuharicu zbog previše soli i možda ju čak i otpustiti, a ona je sirota udovica kojoj je potreban posao."

Talmid haham je rekao, "Ona je upitala kakva je bila hrana i ja sam joj rekao istinu. Ne mogu vjerovati da bi zbog toga otpustila kuharicu!"

Chofetz Chaim je rekao, "Hajdemo u kuhinju."

Otišli su i pronašli kuharicu u suzama jer joj je vlasnica zaprijetila da će ju otpustiti.

Velike zasluge cedake su dobro poznate, ali pažljivost može dodati drugu dimenziju toj velikoj micvi.

Cedaka Cadika iz Sanza je legendarna. Ako je imao bilo kakav novac u kući, on nije mogao zaspati.

Jednog Erev Sukota, on je dao svoj posljednji novčić. Neposredno prije zalaska, on je poslao svog šamesa (pomoćnika) k jednom bogatom čovjeku da posudi određenu svotu novca. Čovjek je dao šamesu traženi iznos, ali se čudio, "Što će Cadiku

je dao garanciju za to ulaganje. Nažalost, ulaganje je propalo i sav je novac bio izgubljen. Otac tog poslovnog čovjeka koji je garantirao za ulaganje uzeo si je to k srcu i razbolio se. R'Zvi uzeo je dokument garancije, razderao ga i poslao ga tom čovjeku s porukom da ga moli da zaboravi na tu stvar. On je slijedio maksimu, "Hizharu bihvod havrehem," da je potrebno zaštititi čast svog bližnjeg.

■ novac sada? Sve su trgovine već bile zatvorene za jom tov. Znatiželjan, otišao je pitati Cadika.

Cadik je rekao, Naravno, mi trebamo dati ljudima novac da mogu kupiti hranu na jom tov. Ali Tora također kaže da moramo imati simha na jom tov. Postoji čovjek koji je dužan mnogo novaca i on zna da će ga odmah nakon jom tova njegovi zajmodavci pritiskati da im plati dug. Kako on može imati simha na jom tov? Ako mu sada dam novac, on ga neće imati na što potrošiti i znat će da će nakon jom tova imati nešto za dati svojim zajmodavcima. To će mu omogućiti da ima simha na jom tov.“

To znači dodati obzir i pažljivost cedaki.

Kad se R'Zvi Ashkenazi (autor djela Haham Zvi) ženio, primio je miraz. Bilo mu je savjetovano da uloži novac sa jednim poslovnim čovjekom te da mu prihod od tog ulaganja omogući da svo svoje vrijeme posveti Tori. Otac tog poslovnog čovjeka potpisao je dokument kojim

R'Akiva Eiger imao je goste na svom Sederu. Jedan od njegovih gostiju prolio je svoju čašu vina. R'Akiva Eiger odmah je protresao stol nogom uzrokujući da se nekoliko čaša prolije. Rekao je, "Ispričavam se. Imao sam namjeru popraviti ovaj stol, no nisam to stigao učiniti." Gost koji je prolio svoju čašu tako je bio pošteđen sramote.

Potpun dojam onoga što je učinio R'Akiva Eiger ne može se steći sve dok ne shvatimo da se njegova trešnja stola morala dogoditi odmah nakon što je gost prolio svoju čašu. Da je i najmanje zakasnio s time, nezgoda koja se dogodila gostu ne bi se mogla pripisati nestabilnosti stola. R'Akiva Eiger nije morao misliti što da učini. To je bila virtualno automatska reakcija, koja pokazuje koliko je on bio spreman da zaštiti čovjeka od poniženja.

Senzitivnost R'Akive Eigera bila je očigledna od njegove mladosti. On je bio izvanredan student ješive i bogat čovjek odabrao ga je kao hasana za svoju kćer. Pozvao je mladog Akivu na Šabos i okupio gradske učenjake Tore kako bi im poka-

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

zao kakvu sreću ima što je pronašao obećavajućeg učenjaka za svoju kćer. Međutim, na sva tri šabatna obroka, Akiva je šutio. Gradski učenjaci rekli su njegovom tastu, "Nasamaren si. Dobio si tupoglavca, a ne genijalca." Tast je bio duboko razočaran i rekao Akivi da je razmišljao o tome da poništi šiduh. Akiva ga je zamolio da bude strpljiv te da pozove gradske učenjake da dođu ponovno idućeg dana.

Sljedećeg dana, Akiva je održao sjajnu četverosatnu raspravu o Talmudu koja je učinila da se učenjacima zavrti u glavi. On je zatim objasnio svom tastu, "Na Šabos, bio je tu i drugi student ješive koji je postao hasan u tamošnjoj obitelji, a čiji ga je tast htio upoznati sa gradskim učenjacima. Da sam govorio o Talmudu na Šabos, to bi tog drugog studenta izvrgnulo sramoti. Zato sam čekao da on ode."

Na okupljanju učenjaka Tore, jedan govornik predstavio je dugačko tumačenje odjeljka iz Talmuda i neki od prisutnih iskazali su divljenje za njegovo tumačenje, a među njima je bio i Steipler Gaon. Nešto kasnije, taj je učenjak uvidio da ga je Steipler Gaon preduhitrio s tim tumačenjem u jednom od svojih djela. Čovjek je bio zapanjen time što Steipler Gaon nije dao nikakvu primjedbu vezano uz to.

Slična stvar dogodila se s mojim djedom, Rebbeom iz Bobova (Kedushas Tzion) koji je bio na ševa berahos zajedno sa Ravom iz Tchebina. Tamo se vodila rasprava oko toga čija je odgovornost pobrinuti se za

piće, je li to odgovornost hasanovog ili kalinog oca. Moj djed je rekao, "Iz Tosafot je vidljivo da je to odgovornost hasanovog oca."

Rav iz Tchebina je rekao, "Ne postoje Tosafot na tu temu." Moj djed nije odgovorio sa poglavljem i stihom i ta je stvar stavljena sa strane.

Nakon nekog vremena, dok je davao šiur (lekciju) svojim studentima, Rav iz Tchebina je primijetio, "Rebe iz Bobova je bio u pravu. Ovo je Tosafot na koji se on referirao." On se divio tome što se Rebbe iz Bobova suzdržao da se ne dokazuje.

R'Yisrael Hager iz Vizhnitza bio je u gostionici, u pratnji nekoliko svojih hasidima. Kad je završio sa svojim objedom, zatražio je može li dobiti repete i tako je tražio još sve dok mu nije bilo rečeno da više nije ništa ostalo. Budući da je R'Yisrael rijetko jeo više od nekoliko žlica hrane, hasidim su bili vrlo iznenađeni zbog njegovog neobičnog ponašanja. R'Yisrael je objasnio, "Pojeo sam sve jer je hrana imala grozan ukus. Kuharica je očigledno zabunom uli-

la ocat umjesto ulja. Da se to otkrilo, mogla je izgubiti svoj posao."

Divno je dijeliti simahos drugih ljudi. Ali što ako niste pozvani na prijateljevu simha?

Kad je moj sin postao bar micva, otkrio sam da se nekoliko poziva zagubilo u pošti. Ja sam stoga odlučio da ću u budućnosti, ako ne primim poziv za prijateljevu bar micvu ili proslavu vjenčanja, pretpostaviti da se poziv zagubio u pošti. Ja odem u šul ili vjenčanu salu kako bih poželio Mazal tov i plesao sa svojim prijateljem. Budući da nisam napravio rezervaciju, ne ostajem na objedu, ali želim da moj prijatelj zna da sam sretan zbog njega.

Ako čovjek pati od niskog samopoštovanja, on može biti vrlo osjetljiv i protumačiti to što nije pozvan kao osobnu uvredu. Umjesto da podijeli simha sa prijateljem, on može biti ljut što nije pozvan. Uz malo obzira i pažljivosti, ta se zamka može izbjeći.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 22. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život

Voditi druge do istine

Ma'amido al ha'emet

Raban Šimon ben Gamliel veli: "Na trima stvarima stoji svijet: na sudu, na istini i na miru."

Pirke Avot (Rečenice otaca) 1,18

ZA ISTINU SE KAŽE da je B-žji pečat, i predanost istini je znak mudrosti i duhovne zrelosti. Očigledno je, i svi mi znamo, koliko štete nastaje zbog laganja i drugih vrsta neistina. Ipak, ono što vidimo u ovom našem trideset devetom fokusu za stjecanje Tore je da biti samo iskren s ljudima zapravo nije dovoljno. Kako bi srce procvjetalo, podrazumijeva se da moramo postupati i govoriti odano istini, no ovdje učimo da moramo preuzeti i odgovornost da "postavimo druge u istinu", što je doslovni prijevod našeg teksta.

U nedavnim smo poglavljima razmatrali odgovornost koju stjecatelj ima da pomogne nositi terete drugih, a sada učimo da je dio tog zadatka i dovesti ih k istini. Kada ljude usmjeravate prema njihovom etičkom središtu te da prihvate perspektive koje su utemeljene na stvarnosti, vi im pomažete postaviti čvrst temelj na kojem će izgraditi život koji neće biti narušen pogreškama neznanja ili iluzija. Činiti to za druge nužan je dio naše vlastite duhovne prakse.

Ta nam se lekcija prenosi jednom pričom iz Talmuda. Učenjaka Ravu je uzrujavala njegova supruga. Ako

bi je zamolio da napravi leću, ona bi napravila grašak. Ako bi je pak zamolio da napravi grašak, napravila bi leću. Kad je njegov sin Hija narastao, on bi (Hija) obrnuo zahtjev tako da bi njegova majka nenamjerno napravila upravo ono što je njegov otac želio. Rava je rekao svome sinu: "Ide na bolje s tvojom majkom." Hija je priznao, "Ja joj obrnem zahtjev." Rava je rekao: "Ne bi to trebao činiti, kao što u retku stoji: 'Oni su naučili svoj jezik da govori laž i do iznemoglosti se iscrpljuju da čine nepravdu.'"

Komentatori se čude zašto Rava govori svom sinu da prestane s time. Napokon, prihvaćeno je načelo da je zbog mira dopušteno skrenuti od istine. Rabeinu Jona odgovara

pušteno ili je u vezi nevažnih stvari, jer je prisutna opasnost da se ono razvije u naviku neiskrenosti (neistine), koja bi im mogla otvoriti vrata laganju o važnim stvarima. Rava je bio do-voljno mudar da prepozna da, iako je Hijino laganje uspješno služilo njegovim interesima, on je imao obvezu da svog sina vodi ka istini.

Kad vidimo da netko čini ili govori nešto za što smatramo da nije u redu, da je zastranio od istine naša je odgovornost - ne samo prema njemu nego i prema našem vlastitom duhovnom rastu - da mu pomognemo da pronađe put kako se vratiti do istine. Takav odgovor na tuđu grešku nije nešto nam dolazi prirodno. Ako se prepustimo tome da nas vodi naša niža priroda, javlja se sklonost uživanja u tuđoj pogrešci. To je vrlo duboko usađen poriv. Sjećate li se kada ste bili dijete i išli u školu kako je razred reagirao kada bi netko prilikom ispitivanja dao neki nevjerojatno netočan odgovor? Sjećate li se bezglavog oduševljenja među učenicima, kako su se svi kidali od smijeha? Ali sjećate li se i kako je posramljen bio učenik koji je pogriješio? Kako je pocrvenio? A onda problijedio? I plakao? Ili po-

■

Odrasloj osobi nije primjereno da iskazuje oduševljenje kad netko drugi posrne, iako se unutar te odrasle osobe može skrivati dijete školskog uzrasta koje se još uvijek hihoće i prstom pokazuje na onoga koji je pogriješio. Moramo težiti nečemu višem od prepuštanja onom sjajnom osjećaju superiornosti kojim smo skloni veseliti se kad netko drugi pogriješi. Takvo ponašanje nije put onoga koji traži svetost.

Bolji odgovor na nečiju grešku je podučiti ga. Taj pristup je u skladu sa židovskim vrijednostima, koje nam govore da imamo odgovornost paziti na druge ljude. "Nećeš stajati pored krvi svoga bližnjeg", kaže Levitski zakonik 19,16. U svom najjednostavnijem tumačenju, stih se odnosi na ubojstvo iz osvete. No, rabini ukazuju na ulogu koju krv igra kada netko bude osramoćen. Oni sram nazivaju malbin panim, što doslovno znači "izbjeljivanje lica", i oni izjednačavaju bljedilo zbog srama s beskrvnim licem mrtvaca. Ne rugati se, ne ponižavati, nego uzeti ih za ruku i podučiti, trebao bi biti naš odgovor na tuđe kikseve.

To je ono što se podrazumijeva pod "voditi druge do istine". Ta zabrana nam ne daje dozvolu da osuđujemo ili da maltretiramo ili čak da budemo sigurni da je naš način pravi način. Zadatak je voditi i taj ćemo cilj biti u stanju ostvariti samo ako budemo senzibilni, strpljivi, ponizni i brižni onako kako je to dobar i djelotvoran učitelj, a ne onaj uobraženi ili neugodni. Rabbi Samson Raphael Hirsch objasnio je da vođa treba biti spreman progovoriti protiv nepravde i odlučno se zauzeti za

istinu, čak i kada to nije popularno; no vođa ne bi trebao drugima nametati svoje gledište. Mi imamo odgovornost da druge vodimo podučavajući ih, kao što učimo iz činjenice da najčešći naslov koji se daje našem najvećem židovskom vođi, Mojsiju, nije "Mojsije naš vođa", već "Mojsije naš učitelj" (Moše rabenu).

Kada se prvi put na početku kalendarskog mjeseca na nebu ugleda mjesec, kaže se blagoslov Birkat halevana. U tom blagoslovu kažemo da mjesec djeluje s "istinom". Rabbi Yisrael Salanter pomaže nam da shvatimo što to znači, definirajući istinu kao 'kada se ide putem koji mu je namijenjen, bez skretanja na bilo koju stranu'. Slično tome, Rav Shlomo Wolbe piše,

Najosnovniji parametar istine je dosljednost. Ova klasifikacija ne odnosi se samo na nepodudarnost između znanja, svjesnosti i stvarnosti, već i na to da nema kontradikcije unutar suštinske

naravi čovjeka

Ova nam definicija pruža način da cijenimo ono što je uključeno u upu-

ćivanje drugih prema istini. Kad shvatimo da istina znači ići dosljednim putem u životu bez proturječnosti unutar čovjekove suštinske naravi, tada učimo da nas praksa vođenja drugih do istine poziva da uložimo napor da druge dovedemo do njihove istine, da im pomognemo da ostvare svoj potencijal na njihov način, da ih naučimo kako da žive svoj život na načine koji su čestiti i koji su u skladu s jedinstvenom i individualnom b-žanskom slikom prema kojoj su oblikovani.

PRAKSA

Prepoznajte u svom životu nekoga za koga mislite da se udaljava od istine, onako kako je vi razumijete i priznajete. To bi mogao biti netko za koga se čini da je donio određenu odluku ili kreće putem za koji mislite da se temelji na neistini ili iluziji. Ili netko tko izgleda da je u priličnoj zabludi ili se, možda, na primjer, ponaša u skladu s vrijednostima za koje smatrate da nisu ispravne.

Razmislite kako tu osobu možete dovesti do istine. Pažljivo razmislite što bi bilo potrebno učiniti da vaša uloga vođe bude djelotvorna, jer ima mnogo strategija koje jednostavno neće polučiti rezultata, poput suprostavljanja ili kritiziranja.

Ako smatrate da ste pronašli strategiju koja ima razumne šanse da tu osobu preusmjeri prema istini, pokušajte to. Vi im to dugujete a, budući da ovdje govorimo o vašem vlastitom stjecanju Tore, dugujete to i sebi samima.

(nastavak s 24. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

MJESEČNI ZOHAR: MJESEC ELUL - DJEVICA

Roš hodeš elul simbolizira početak razdoblja od 40 dana opraštanja i preispitivanja koje završava završnom molitvom na Jom kipur (Neila). Ovo vrijeme se, prema biblijskoj tradiciji, pripisuje događajima vezanim uz objavu na brdu Sinaj. Kao što znamo, Moše je prve ploče razbio kad je sišao s brda Sinaj i vidio da su se ljudi upleli u grijeh sa Zlatnim teletom. Kasnije se Moše ponovno vratio na goru na još jedan vremenski period, koji je započeo na Roš hodeš elula. Moše silazi 40 dana kasnije, na Jom kipur, držeći nove ploče i donosi poruku pomirenja i praštanja. Kabalisti kažu da ovi dani imaju jedinstvenu odliku praštanja, pokajanja i pomirenja još od šest dana stvaranja i zato su se događaji na gori Sinaj upravo i zbili u to doba godine.

Koji je smisao pokajanja?

Dani elula poznati su kao dani tešuve (pokajanja), od riječi LaŠuv (בעשל, vratiti se) - vratiti se sebi, svojoj istini, svojoj stvarnoj unutarnjoj povezanosti. Rabin Nachman iz Breslava kaže da hebrejska riječ tikun ( עקמ , ispravak) sadrži ista slova kao i riječ tinok (קענמ , beba). To znači da se osoba, koja ispravlja sebe time što uklanja odvajanje i iskapčanje iz svoje duše, vraća u prvobitno stanje, kao kada je bila dojenče, nešto poput ponovnog pokretanja svih sustava, i to je svrha tih četrdeset dana – da se riješimo svoje patnje, boli i svog iskrivljenog ja, te da se vratimo svom istinskom ja. To je svrha stvaranja i tajna putovanja tijekom mjeseca elula

Što je to što mjesecu elulu - Djevici, daje ovu značajnu kozmičku odliku?

Roš hašana - Nove godina

Prema Zoharu, hebrejska Nova godina je vrijeme kada se Svemir vraća u dan svog stvaranja, a to je stoga da nam pruži priliku da si olakšamo proces tikuna. Jednom kad Roš hašana započne, sila života koju osoba posjeduje nestane, i ona je, teoretski, mrtva. Srećom, životna snaga Nove godine počinje ulaziti u

tom istom trenutku, te ona počinje naše duše puniti obiljem za godinu koja dolazi. Stvoritelj nam daje beskonačno bogatstvo, jer je beskonačnost Njegova suština. Međutim, previše puta nam se čini da jedva da smo imali ikakve sreće!!! To se događa zato što nam osjećaji boli, ljutnje, sebičnosti, jada, osjećaj da smo žrtve, koje posjedujemo, ne dopuštaju protok beskonačnog blaženstva koje je dostupno toga dana da nam ispuni duše. Srećom, čak i kada smo povezani na pogrešnu frekvenciju, Stvoritelj i dalje uspijeva ubrizgati malo sreće, života i hrane, tako da možemo proći još jednu godinu. U tu su svrhu na nebu stvoreni ti dani elula, tako da se možemo pripremiti za stjecanje sreće i obilja koje nam se nudi na Roš hašanu.

Djevica

Kao što je navedeno u prethodnim člancima, Sefer Jecira (Knjiga stvaranja) – koja se pripisuje praocu Abrahamu - nam kaže da su 22 hebrejska slova ono od čega je načinjen Svemir. Što znači da slova predstavljaju duhovne frekvencije koji su stvorile naš svemir. Slično tome, 80-ih godina prošlog stoljeća objavljena je teorija (super)struna, koja tvrdi da je svijet izgrađen od 22 temeljne frekvencije (10 dimenzija i 12 čestica). Problem je, međutim, u tome što suvremeni fizičari ne znaju kako te frekvencije/strune, o kojima se tako mnogo govori, utječu na naš život.

Sefer Jecira nas uči da su 22 frekvencije, predstavljene s 22 hebrejska slova, alati koji se koriste za prijenos duhovnog bogatstva. Prema kabali svakim mjesecom upravljaju dva hebrejska slova; jedno upravlja pla-

netom koja dominira mjesecom, a drugo upravlja astrološkim znakom mjeseca. Planeta elula je Kohav (ב ע Merkur), a kontrolira ga slovo (ה reš), dok Djevicom upravlja slovo (מ jud).

U Tori djeluje kao da svako slovo, kada ga se crta, započinje iz slova jud. Što znači da je slovo jud sirovina iz koje su stvorena sva slova. Slovo jud, iz kojeg je nastao elul, ima numeričku vrijednost 10. To nas uči da se svih deset sefirot Drva života nalaze u njemu. To također ukazuje da su ljudi u ovom znaku istinski povezani s besprijekornošću, i zbog toga su poznati po svom perfekcionizmu i kritičnosti. Oni imaju sklonost usredotočiti se na pojedinosti, te time propuštaju cjelokupno viđenje stvari. To je ne-duhovna strana Djevice. Međutim, duhovna strana im je silni poriv koji ih potiče da traže savršenstvo, ili da ga čak proizvedu. Duhovna dimenzija ovog znaka je da kritiku pretvore u unutarnji, konstruktivni rad, da se brinu za druge i služe.

Zohar nas uči da je korijen riječi דלע ב (betula - Djevica), לאע ב (betuel) što znači kćer ע ִב ) ) ili kuća ע מֵב ) ) B-žja (El לא). Ova dva značenja ukazuju na snažan poriv Djevice za savršenstvom, jer B-žja kći (i kuća) mora biti savršena bez ustupaka. Odatle dolazi sposobnost Djevica da stvaraju okruženja istinskog savršenstva kao dizajneri, arhitekti, iscjelitelji i terapeuti.

Kao što je navedeno, Djevicu kontrolira Merkur (ב ע Kohav), što govori o naravi brzog razmišljanja koje se povezuje s Djevicom. S jedne strane, možemo misliti da će Dje-

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

(nastavak s 26. stranice) Live Kabbalah

vica, koja pripada zemljanim znakovima, biti obilježena praktičnošću i polaganim razmišljanjem, no, zbog toga što je treća od ljetnih znakova (Rak, Lav, Djevica), Djevica se smatra zrakom zemaljskih znakova, i otuda njihovo brzo razmišljanje i govor.

Još jedan faktor koji utječe na karakter Djevice je slovo ה (reš) koje kontrolira Kohav (Merkur). Naziv ovog slova reš na aramejskom znači "loše". Poznato je da pomanjkanje i glad obično dovode do postignuća (za razliku od onih koji imaju sve i radije se ne bi ni oko čega potrudili, nego samo sjedili i ništa ne radili), stoga je u Kohavu sadržana suština potrage za pravim stvarima i za savršenstvom.

Također, Kohav ("zvijezda" na hebrejskom) nema ime poput drugih planeta, već se njegovo ime sastoji od dva dijela: slova kaf, vav (ע ) i kaf bet (ב ). Kaf, vav (ע ) imaju brojčanu vrijednost 26 koja je i brojčana vrijednost Stvoriteljevog imena, Tetragrama. Kaf, bet (ב ) ima brojčanu vrijednost 22, što znači 22 slova hebrejskog alef-beta koji su gradbeni elementi stvaranja. Kombinacija tih dviju suprotnih glavnih dijelova našeg svemira je krajnji simbol ideje zajedništva i istinske komunikacije. Kohav podrazumijeva vezu između neba i zemlje, Svjetlosti i "posude", tijela i duše, i to je razlog zašto nam od svih mjeseci upravo elul daje priliku da napravimo tešuvu (pokajanje), vratimo se i ponovno se povežemo sa svojim istinskim ja.

Prema tradiciji, naziv mjeseca čine prva slova fraze " מל״מ ע ע״מ ע ל״מנא " ("Ja sam od dragoga svojeg, i moj je dragi moj" (Pjesma nad pjesmama 6,3), jer se u ovom mjesecu možemo povezati s ljubavnom pričom između duše i Stvoritelja. Budući da tijekom elula svi mi dobivamo neke vrline Djevica, to je vrijeme da preispitamo, očistimo i preuredimo svoje misli i osjećaje. Hajde da iskoristimo Djevicu da se vratimo k sebi i oslobodimo svih emocija i misli koje nas drže podalje od savršenstva.

Prevela Tamar Buchwald

U PRIJEVODU R. MIROSLAVA ŠALOMA FREIBERGERA: Psalam 27

(od mlađaka Elula do Hošane Rabe moli se ovaj psalm ujutru i navečer)

LeDavid Hašem ori vejiši mimi ira Hašem ma'oz hajaj mimi efhad.

Vječni je svjetlo moje i spas moj, koga da se bojim? Vječni je kula života mog, koga da se strašim?

Bikrov alaj mereim le'ehol et bsari caraj veojvaj li hema kašlu venafalu. Ako mi se približe zlikovci da jedu meso moje, protivnici i neprijatelji moji, oni posrću i padaju.

Šma Hašem koli ekra vehaneni veaneni.

Čuj, Vječni, glas moj, usliši me, smiluj mi se, kad Te zovem!

Leha amar libi bakšu

Tebi je reklo srce moje: "Potražite lice Moje!"

lice tražim, o Vječni,

Stane li u okô protiv mene vojska, srce se moje ne boji, ustane li protiv mene rat, u njemu sam siguran.

Al taster paneha mimeni al tat be'af avdeha ezrati hajita al titšeni ve'al ta'azveni elokei jiši'i.

ne sakrij lica Svoga! Ti si bio pomoć moja, ne odbaci me, ne ostavi me, Bože spasa moga!

Ki avi ve'imi azavuni ve'Hašem ja'asfeni.

Otac i mati me ostaviše, Vječni će me k sebi uzeti!

Ahat ša'alti me'et Hašem ota avakeš šivti bevejt Hašem kol jemej hajaj lahazot benoam Hašem ulevaker behejhalo.

Jedno tražim od Vječnoga, jedno molim: da sjedim u kući Vječnoga sve dane života svoga, da gledam milotu Vječnoga, da potražim hram Njegov.

jecafneni besuko bejom ra'a jastireni beseter ahalo becur jeromemeni.

Da me sakrije u kolibu svoju na dan zla, da me zaštiti u zakrilju šatora Svog, da me uzdigne na pećinu.

Horeni Hašem darkeha uneheni beorah mišor lema'an šoreraj. Uputi me, Vječni, na put Svoj, vodi me pravom stazom, zbog neprijatelja mojih!

vifeah hamas.

prepusti me na volju protivnika mojih, jer protiv mene ustadoše svjedoci lažni, sikću nasilje.

Lulej he'emanti lir'ot betuv Hašem be'erec hajim.

Ve'ata jarum roši al ojvaj svivotaj ve'ezbeha be'ahalo zivhej terua ašira veazamra l' Hašem.

A sad, uzdignuće glavu moju protiv neprijatelja mojih naokolo, pa da žrtvujem u šatoru Njegovom žrtve uz trubu, da pjevam i da pojem Vječnome.

Vjerujem, da ću vidjeti dobrotu Vječnoga u zemlji života!

Kave el Hašem hazak vejaamec libeha vekave el Hašem.

Uzdaj se u Vječnoga, budi krepak, jačaj srce svoje i uzdaj se u Vječnoga! ■

Deseci tisuća Izraelaca 32. subotu zaredom prosvjeduju protiv

pravosudne reforme

tportal,12.8.2023.

Deseci tisuća ljudi prosvjedovali su 32. subotu zaredom u Tel Avivu protiv pravosudne reforme koju provodi desničarska vlada premijera Benjamina Netanyahua

Henryju Prema izraelskim medijima samo u Tel Avivu okupilo se oko 103.000 ljudi uz povike 'demokracija ili pobuna', trube i bubnjeve. Organizatori tvrde da ih je bilo 120.000.

Diljem Izraela bilo je planirano je 150 prosvjeda, prema medijskim izvješćima, a neka od njih pred zgradama visoko rangiranih dužnosnika. Tisuće su pro-

svjedovale i u gradu Haifi, navodi se.

Vojska već osjeća učinke reforme kojom vlada nastoji oslabiti sudske ovlasti. Više od 10.000 pričuvnika najavilo je bojkot ako vlada nastavi reforme. Vojska je održala obećanje pri provedbi prve faze reforme što je izazvalo probleme u uvježbavanju ljudi, navode izraelski mediji.

Prema amandmanu na zakon koji je stupio na snagu krajem srpnja vrhovni sud više nema ovlasti da poništi vladine odluke koje smatra 'nerazumnima'. Stručnjaci upozoravaju da bi reforma prema zamisli Netanyhuove vlade vodila samo-

voljnim imenovanjima na ključne dužnosti, među njima i državnog odvjetnika i ravnatelja policije.

Kritičari upozoravaju da tako zamišljena pravosudna reforma prijeti razdvajanju triju poluga vlasti i izraelskoj demokraciji. Netanyahuova vlada pak tvrdi da izraelski vrhovni sud ima prevelike ovlasti te da se previše upleće u politiku.

Reforma je podijelila Izrael. U rujnu će vrhovni sud razmatati peticiju protiv zakona. Ako sud odluči ukinuti zakon, to bi moglo izazvati nacionalnu krizu.

Muškarac u Berlinu zapalio dio spomenika deportiranim

Index,12.8.2023.

“U planu je da oprašivač testiramo i na jabukama i mangu, ali i na rajčici koji se proizvodi u zaštićenom prostoru odnosno u plastenicima i staklenicima”, kažu.

NEPOZNATA osoba zapalila je ormarić s knjigama o nacionalsocijalizmu koji je dio spomenika Židovima deportiranim u vrijeme nacizma u Berlinu, priop-

ćila je danas berlinska policija. "Gotovo sve knjige su izgorjele", dodala je policija na Twitteru, koji je promijenio ime u X.

Dva svjedoka su rano jutros vidjela muškarca kako pali ormarić s knjigama - staru telefonsku govornicu preuređenu u mini biblioteku - dodala je policija. Vodi se istraga. Ormarić je dio spomeničkog kompleksa Kolosijek 17 na že-

ljezničkoj stanici Gruenewald, na zapadu njemačkog glavnog grada.

Mjesto s kojeg je deportirano 50.000 Židova

Od 1941. s Kolosijeka 17 je oko 50.000 njemačkih Židova deportirano u koncentracijske i logore za istrjebljivanje u Rigi, Varšavi, Auschwitzu i Theresienstadtu.

U sklopu spomenika, otvorenog u siječnju 1998., kronolo-

škim redom je na kolosijeku s kojeg su polazili konvoji smrti postavljeno 186 pločica s datumom polaska vlaka, brojem Židova u njemu i nazivom njihova krajnjeg odredišta.

"Biljke koje su si prokrčile put duž pruge dio su spomenika: one su znak da s ovog kolosijeka više nijedan vlak neće nikad izaći iz stanice", ističe grad Berlin na svojoj mrežnoj stranici.

Umjetna pčela oduševila Izraelce, prinos veći za 30 posto

Poslovnidnevnik,14.8.2023.

“U planu je da oprašivač testiramo i na jabukama i mangu, ali i na rajčici koji se proizvodi u zaštićenom prostoru odnosno u plastenicima i staklenicima”, kažu.

Izrael je posljednjih godina postao lider kada su u pitanju inovacije na polju poljoprivrede. Nakon letećeg robota koji bere, klasificira i odlaže voće na red je došlo i oprašivanje. Kako bi riješili problem s manjkom pčela u izraelskoj kompaniji BloomX došli su na ideju da naprave robota pčelu. U pitanju je prototip robota, zapravo mašina, koja biomimikom oprašuje biljke efikasno kao i pčele, piše Ekapija.

“Za sada smo se fokusirali na oprašivanje borovnica i avokada, a rezultati su bolji nego što

smo očekivali. Robo pčela je mobilna jedinica s mehaničkim rukama koja protrese stabljike borovnice kako bi se pelud s muških premjestio na ženske dijelove biljke. Ovaj posao su ranije uglavnom radili bumbari, ali oni ne mogu raditi tim tempom kao naš robot. Naravno, svaka vrsta usjeva ili biljaka zahtjeva drugačiji pristup oprašivanju pa postoji mogućnost da se podesi mehanizam za oprašivanje”, objasnila je direktorica marketinga ove kompanije Emily Spencer.

Prema njezinim riječima, primijećeno je da na ovaj način uzgajivači borovnica mogu kontrolirati uvjete uz pomoć aplikacije koja će im sugerirati kad je najidealnije vrijeme za oprašivanje.

“Na ovaj način voćar može unaprijed planirati oprašivanje pa samim tim i berbu. Prednost

je što ne ovisite o pčelama i njihovom raspoloženju, jer kad je suviše hladno one ostaju u košnici, a ne izlaze ni kad je previše vruće”, pojasnila je Spencer.

Кako je naglasila njihova istraživanja su pokazala da oprašivanjem borovnica na ovaj način može se povećati prinos i do 30%, dok se sama veličina voća također uvećava za 29%.

“U planu je da oprašivač testiramo i na jabukama i mangu, ali i na rajčici koji se proizvodi u zaštićenom prostoru odnosno u plastenicima i staklenicima”, otkrila je ona.

Кada je u pitanju avokado oprašivanje je puno kompliciranije zbog same biljke kod koje se muški i ženski cvjetovi otvaraju u različito vrijeme.

“Umjesto da oprašivač trese

biljku kao kod borovnice kod avokada primjenjujemo drugačiju tehniku. Robot, nalik na leteće berače, specijalnim sisaljkama izvlači pelud iz muškog cvijeta, skladišti ga u poseban okvir i čuva se bez ikakvog konzervansa 24 sata dok se ne otvore ženski cvjetovi. Ako je na plantaži posađeno dvije sorte avokada zbog unakrsnog oprašivanja onda nema potrebe za skladištenjem peluda već se on prenese s muškog na ženski cvijet. Ideju smo dobili gledajući robotizirane berače voća koji se već koriste u Izraelu”, objasnila je Spencer.

Istraživanja se već provode u Meksiku koji je najveći svjetski proizvođač avokada.

Cilj je da u idućih 10 do 15 godina oprašivanje biomimikom zamjeni pčele i povećaju prinosi kako bi se lakše proizvodila hrana.

'DEMOKRACIJA ILI POBUNA' :