5-05-Divrej Tora - Šoftim 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 49

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Židovski kralj je stalno uz sebe morao držati svitak Tore. Ovaj je svitak zapravo bio napisan kao minijatura te pričvršćen na kraljevu ruku.

Koja je bila svrha ovog posebnog svitka?

Kralj ima ogromnu moć: može prikupljati poreze, oduzimati zemlju, čak i narediti pogubljenje. Ovaj svitak služi kao zaštita od arogancije i zlouporabe te moći. On je stalni podsjetnik da je B-g izvor moći smrtnim kraljevimai da je B-g kralj iznad svih. Nadalje, držeći Toru uvijek uz sebe, kralj može koristiti svaki slobodni trenutak za učenje njenih učenja. U stvari, kralj David se svake noći bio budio u ponoć kako bi proučavao Toru.

Zagreb, šabat 7. rujna 2024. - 5. elula 5784.

(D’varim 16,18-21,9)

To možemo primijeniti i na svoj život. Svi mi imamo moć na nekom području - bilo to na poslu, u društvenim krugovima ili čak u obiteljskoj strukturi. I važno je štititi od zlouporabe te moći. Svemogući želi svijet u kojem se ljudi brinu jedni o drugima - i zato se nalazimo na ovom mjestu. Moć nikada nije tu radi naše osobne koristi; ona je sredstvo kojim nas Svemogući osposobljava da pomognemo ovaj svijet učiniti boljim.

Uvijek trebamo nastojati imati na umu stvarni izvor naše moći. Ova pouka je osobito primjerena sada dok se približavamo Roš Hašani.■

Moše daje upute izraelskom narodu da u svakom gradu imenuju suce i službenike koji će provoditi zakon: "Pravdu, pravdu ćete provoditi, " nalaže im, a morate ju odmjeravati bez korupcije i pristranosti. Zločin treba detaljno istražiti, a dokaze temeljito razmotriti – najmanje dva vjerodostojna svjedoka su potrebna za donošenje presude i odmjeravanje kazne.

U svakom naraštaju, kazuje Moše, bit će onih kojima će biti povjeren zadatak da tumače i primjenjuju zakone

Broj 49

divrejtora@gmail.com

Radit ćeš u skladu sa zakonom kojem će te oni učiti i prema prosudbama u koje će te oni uputiti; nećeš se okrenuti od onoga što ti oni kažu ni lijevo ni desno. "

Paraša Šoftim uključuje: zabranu idolopoklonstva i vračarija; zakone kojima se uređuje imenovanje i ponašanje kralja; vodič za izgradnju "gradova priza one koji su počinili nehotično ubojstvo. Izložene su i brojne ratne uredbe: izuzeće od odlaska u borbu za one koji su se tek vjenčali, izgradili kuću, posadili vinograd ili "se boje ili su meka srca"; zahtjev da se prije napada na neki grad ponude uvjeti za mir; zabrana objesnog uništavanja nečega što je vrijedno, a kao primjer se navodi zakon kojim se zabranjuje sječa stabala voća radi opsade (u tom smislu je i glasovita izreka u Tori "Jer čovjek je stablo u polju").

Paraša završava navođenjem zakona o egala arufa – posebnom postupku koji treba provesti kad se ne zna tko je ubojica, a tijelo je pronađeno negdje vani –što povlači odgovornost zajednice i njezinih vođa ne samo radi onoga što čine, nego i radi onoga što su mogli spriječiti da bude učinjeno.■

Prevela: Dolores Bettini

Paraša Šoftim

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po alija

Kohen - prva alija - 18 p'sukim –16,18-17,13

Treba postaviti suce da razjašnjavaju zakone i sudske izvršitelje za provođenje zakona diljem zemlje, a oni svoje dužnosti moraju obavljati pravedno. Oni ne smiju iskrivljavati zakon, ni pokazivati pristranost, ili uzimati mito koje zasljepljuje i izopačuje čak i najpoštenije i najodgovornije u narodu. Pravda se treba provoditi gorljivo, tako da budemo dostojni življenja u Erec Jisraelu i da tamo procvjetamo.

Što ako sudac odluči glasati u korist potkupljivača, čak i bez mita. Pravda je svejedno zadovoljena. Je li mito manje ozbiljan prekršaj? Odgovor je ne. Mito je mito. Jedna stvar vodi drugoj, i pravda će biti iskrivljena.

Cedek cedek tirdof - Pravdu ćete tražiti. Na dvostruko ponavljanje riječi cedek može se gledati kao na podsjetnik da pravdu ne samo da treba slijediti, već da i sredstva koja se koriste u ostvarivanju pravde također trebaju biti pravedna. Mi ne stavljamo svoj potpis na ideju da cilj opravdava sredstva.

Ismijavati pravdu, a tvrditi da je to pravda najveći je mogući prijestup. Cedek b'cedek, pravda s pravdom ...

Zabranjena je sadnja stabala u dvorištu Mikdaša (ili u blizini Mizbei'aha) - to je idolopoklonička praksa. (Ova zabrana vrijedi i danas.)

Zabranjeno je postavljanje spomenika (kao što se vrši pri obožavanju idola) B-gu (čak i ako su motivi "ispravni").

Ismijavanje pravde navedeno je uz idolopoklonstvo kako bi se istaklo koliko je ozbiljan taj grijeh. Pirkei Avot navodi da "mač dolazi na svijet zbog izvrtanja pravde ... progon-

stvo dolazi zbog idolopoklonstva". Oba grijeha dovode do toga da izgubimo posjed Erec Jisraela. I obrnuto, ako ostanemo vjerni B-gu i međusobno se odnosimo pošteno i pravedno, to će nam osigurati posjedovanje naše zemlje. Gemara navodi da je "imenovanje neprimjerenih sudaca ekvivalent sadnji stabla u blizini žrtvenika". Posaditi stablo u pokušaju da bolje uresimo Hram čin je potpune zablude. Ljepota Beit HaMikdaša proizlazi iz njega samoga i to je njegova duhovna suština. Misliti da vanjsko ukrašavanje može pridonijeti njegovoj ljepoti je pomanjkanje razumijevanja onoga što Beit HaMikdaš jest. Isto tako i imenovanje sudaca zbog njihovog izgleda, bogatstva, stasa, itd. (a ne zbog učenosti i umješnosti suđenja) podjednako je "promašen cilj".

Žrtvovanje životinja koje imaju nedostatke zabranjeno je. (Tora na drugom mjestu nabraja vrste nedostataka - Gemara se bavi tim pojedinostima)

Tora dalje naglašava da je idolopoklonstvo najteži grijeh. Ako među sobom otkrijemo svog bližnjeg Židova koji štuje bilo koga/što drugo osim B-ga, moramo vrlo pažljivo istražiti slučaj protiv njega (ili nje). Ako je osoba osuđena od strane suda, kazna je smrt kamenovanjem, čime se uklanja zlo iz naše sredine.

Neophodno je svjedočenje najmanje dvojice svjedoka da bi ga se osudilo. Nitko ne može biti osuđen na smrt (ili biti kažnjen na neki drugi način) svjedočenjem samo jednog

svjedoka. Sami svjedoci često su uključeni u izvršenje kazne.

Tora zatim uspostavlja mehanizam za održavanje židovstva kroz generacije (naglašavajući, između ostalog, da ako nastanu sporovi ili je potrebno pojašnjenje halahičkih točaka, moramo se posavjetovati sa sucima u svoje vrijeme) te dinamičku primjenu halahe u sva vremena (dajući učenjacima mehanizam za donošenje zakona za očuvanje Tore i njezino pravilno poštivanje).

Dužni smo učiniti sve što Sanhedrin (najviši halahički autoritet) uči i zapovijeda. Ne smijemo skrenuti od njihovih odluka "ni desno ni lijevo".

S gledišta micvi

Uvod u Rambamovu Knjigu micvot sadrži 14 "pravila" prema kojima Rambam broji 613 micvot Tore. Prvo pravilo navodi da se rabinske micvot, poput Hanuke i Purima, neće računati među 613 micvot Tore.

Ovo se može činiti očitim, ali Rambam se osjeća dužnim da formulira ovo pravilo kojim se suprotstavlja onima koji su brojali micve prije njegovog vremena, a koji jesu uključivali neke od "rabinskih micvot" među tarjag. Zbog čega bi netko smatrao postbiblijske micvot Hanuke i Purima dijelom zakona Tore? Isto tako, zašto se braha za micvot, koja kaže "... B-že ... koji si nas posvetio svojim micvot i zapovijedio nam ..." također kaže i za šest rabinskih zapovijedi? (svijeće za šabat i jom tov, svijećice za Hanuku, Megilat Ester i druge Megilot, netilat jadajim, Halel i tri vrste eruva.) Odgovor na oba pitanja temelji se na p'sukim s početku ovotjedne sedre koja govori o autoritetu micvot Sanhedrina. U suštini, Tora nam nalaže da držimo rabinski zakon. Stoga se

(nastavak s 2. stranice) OU

Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

može tvrditi da rabinski zakon jest zakon Tore. Iz toga slijedi da bi se moglo razmotriti ubrajanje Hanuke i Purima među 613, i logično je koristiti formulu brahe za micvu za rabinske micvot

Rambam se tome ne protivi. Međutim, on inzistira na tome da rabinske micvot ne možemo zasebno uračunati među 613. To bi moglo dovesti do neodržive situacije da bi svaki puta kada bi Sanhedrin stvorio novu rabinsku micvu bilo potrebno ponovno odrediti broj micvot

Onaj tko, na primjer, ne pali svijeće za Hanuku, istodobno neispunjava rabinsku zapovijed i dvostruko krši micvot Tore taase i lo tasur

Znači li to da je kršenja rabinskog zakona ekvivalentno (ili čak teže) od kršenja zakona Tore?

Općenito se smatra da je Tora "svojim autoritetom poduprla" rabinski zakon, no rabinski zakon ostaje "jednu razinu", da tako kažemo, ispod zakona Tore. Bez te bi razlike, rabinski zakon možda bio zabranjen zbog bal tosifa (nadodavanja Tori).

Među uredbama Sanhedrina, koje smo dužni slijediti, jest i njihovo predstavljanje Usmenog zakona, te njihovo izvođenje zakona Tore pomoću 13 "talmudskih" načela analize – i jedna i druga se smatraju "D'O'rajta" (zakonom Tore), te različitim odredbama i mjerama koje Sanhedrin donosi kao zaštitu zakona Tora, ili zbog sličnosti sa zakonom Tore, ili iz kojeg god drugog razloga su donijeli svoju odluku.

Mi koji smo stajali na Sinaju prihvatili smo judaizam "u paketu". Obavezali smo se na Pisanu Riječ, na Usmeni zakon onako kako ga poučava Talmud i kao što je predstavljen i pojašnjen susljednim Sanhedrinima, rabinskom zakonu kako je objavljen kroz naraštaje. Mi smo

karike u lancu tradicije koji je bio iskovan na Sinaju, a moramo učiniti svoj dio kako bismo lanac održali čvrstim i prenijeli ga na sljedeću generaciju i dalje.

Učenjak Tore koji ima autoritet da donosi halahičke presude, a koji se protivi Sanhedrinu i potiče druge da zanemare njegovu odluku, može (pod određenim okolnostima) biti pogubljen. Takav je pojedinac poznat kao zaken mamrei i na kraju mu sudi Veliki Sanhedrin. Ovo će poslužiti da odvrati narod od takvog ponašanja. Prosječni Židov nije na isti način podložan mogućem pogubljenju, ali je ipak upozoren na ozbiljnost nepokoravanja rabinskoj vlasti. [Vjerojatno je da zapravo nikada niti jedan pojedinac nije bio pogubljen kao zaken mamrei, no ova ideja daje ogromnu težinu ozbiljnosti rabinskog zakona.]

Levi - druga alija - 7 p'sukim –17,14-20

Kada će narod ući u zemlju, osvojiti je i nastaniti se u njoj, pa kada zatraži kralja (poput naroda oko njih - ova fraza u sebi sadrži upozorenje protiv takvog zahtjeva iz pogrešnih razloga), micva je da se "nad nama postavi" kralj (kojega B-g izabere) iz židovskog naroda – za kralja ne smijemo izabrati ne-Židova. Kralj ne smije posjedovati previše konja (odnosno više nego li je potrebno za njegovu vojsku itsl.), niti smije povesti narod natrag u Egipat – zabranjeno nam je da se nastanimo u Egiptu. (Posjete su dopuštene.) Kralj ne smije imati prekomjeran broj žena (više od 18), niti smije nakupiti prekomjerno bogatstvo (to se odnosi na bogatstvo za njegove vlastite potrebe – sva novčana sredstva potrebna za upravljanje kraljevstvom isključena su iz zabrane).

Kralj mora napisati Sefer Toru za sebe (uz onu za koju mu je naređeno da je napiše kao Židov). Tu Toru

treba kopirati iz sefer Tore Beit HaMikdaša

Kralj Izraela ima impresivne ovlasti nad svojim podanicima. Zbog toga je za njega nužno da neprestano pred sobom ima "silu skromnosti" i moralna ograničenja Tore. Tora je njegov vodič ka ispravnom načinu vladanja. Kralj koji se rukovodi zakonom i vrednotama Tore veliki je dobitak za Izraelski narod. Kralj koji nije takav, naš je najstrašniji rizik.

Šliši - treća alija - 5 p'sukim – 18, 1-5

Kohanim-Levijim neće dobiti zemljišta u Erec Jisraelu (osim gradova koje su im ustupila plemena), niti će sudjelovati u razdiobi ratnog plijena – njihova sveta služba u Mikdašu smatra se njihovim dijelom.

(Među ostalim darovima za kohena), kohen treba dobiti točno određene dijelove svake životinje zaklane za hranu - prednje noge, jezik i okolno područje, želudac i okolni loj, t'ruma od uroda i prvo ostriženu vunu ovaca. Ovi su darovi pravo kohena zbog njegove svete službe.

S gledišta micvi

[1] S obzirom da je t'ruma "kodeš" i zbog toga je se u današnje vrijeme ne može dati kohenu zbog rasprostranjenog stanja obredne nečistoća, druga dva spomenuta dara nisu sveta, pa se stoga mogu davati i danas.

[2] T'ruma očito vrijedi samo u Izraelu. Ali isto tako i "prvo striženje ovaca". To je manje očigledno, jer to nije poljoprivredna micva. (Imajte na umu da Mišna u Hulin 11 navodi da se ova micva primjenjuje i izvan Izraela. Rambam u Gemari u Hulin nalazi mjesto koje kaže da halaha nije poput ovoga u Mišni.) Pojam "reišit" koristi se za t'ruma i za prvo striženje. I u istom pasuku. Ovo je

tekstualna veza sa propisom Usmenog zakona da je prvo striženje obaveza samo u Erec Jisraelu. Ironično, postoje micvot koje Tora izravno povezuje s Erec Jisraelom, a Usmeni zakon kaže da su isto tako obavezne i izvan Izraela (uz određene razlike). Orla je dobar primjer toga. Zatim, postoje micvot koje Tora zahtijeva samo u Erec Jisraelu, no učenjaci ih traže i van Jisraela Hala je dobar primjer toga. Još dvije stvari o prvom striženju. Obaveza započinje s najmanje pet ovaca (neki to osporavaju). A micva se može ispuniti davanjem vune ženi, bat-kohen ili eišet kohein.

[3] "Darovi od mesa" mogu se dati "bat kohen", čak i ako je udana za nekohena.

R'vi'i - četvrta alija - 8 p'sukim –18,6-13

Kohanim i Levijim trebaju razdijeliti svoje poslove u blagdansko vrijeme podjednako među različitim obiteljima.

Slijedi drugo upozorenje, da pazimo da ne učimo iz njih i ne prihvaćamo bilo koju od odvratnih praksi naroda koje ćemo susresti u Erec Jisraelu. Ovdje se implicira da ne smijemo "naučiti raditi" užasne stvari, ali možemo učiti o njima kako bismo razumjeli njihove običaje i bolje podučili svoje bližnje, Židove, o ovoj temi. (Tur Šulhan Aruh, na osnovu Gemare)

S praktične strane ove odluke, čovjek mora biti vrlo dobro utvrđen u svom vlastitom judaizmu prije čitanja i učenja o drugim svjetskim religijama i poganskim praksama. Takvo izučavanje treba obaviti pod nadzorom svog mentora.

Klonite se običaja provođenja svoje djece kroz vatru (živi primjer kažnjive poganske prakse, koja se ubraja među micvot na drugom mjestu), gatanja i određenih tipova medita-

cija koje imaju za cilj "pročitati budućnost", astroloških predviđanja [broje se na drugom mjestu, neki drugi aspekti astrologije nisu halahički neprihvatljivi, no treba biti na oprezu], oslanjanje na predznake [broje se na drugom mjestu], prizivanje i čaranje, mantranje, mediji, proročanstva i zazivanje mrtvih (seanse, kontaktiranje mrtvih).

Sve gore navedene prakse - a postoje različita mišljenja o tome na što se točno odnosi svaki od izraza Tore - odvlače Židova od njegovog izravnog, "čistog" odnosa s B-gom. Mi moramo težiti za tim izravnim odnosom.

Hamiši - peta alija - 22 p'sukim –18,14-19,13

Drugi narodi slušaju one koji prakticiraju okultne vještine. B-g nas nije učinio takvima. Mi imamo proroke (kao što je Moše), koji se podižu iz naše sredine, i njihova proročanstva mi imamo slušati. Ovo je bio dio "dogovora" postignutog s B-gom na Sinaju, kada smo tražili da ne slušamo B-žji "glas" izravno. B-g je pristao na naš zahtjev pod uvjetom da slušamo istinske proroke koji će nam prenositi što B-g od nas traži. Svatko tko ne sluša B-žju Riječ preko proroka, morat će "odgovarati Njemu".

Ali prorok se ne smije usuditi govoriti u B-žje ime pod lažnim izgovorima, ili zagovarati idolopoklonstvo. Kako ćemo znati što jest, a što nije B-žja riječ? Prorok mora imati 100%-tno "zadovoljavajuću evidenciju" - sve manje od toga znak je da se radi o lažnom proroku. (Proro-

čanstva o lošim stvarima koja će zadesiti narod mogu se preobratiti iskrenim pokajanjem, pa stoga ona ne bacaju sumnju na proroka.)

S gledišta micvi

Mora se pogoditi osjetljiva ravnoteža, vezano uz proročanstva. Moramo biti izuzetno oprezni da u potpunosti odbacimo lažnog proroka, a opet ne smijemo gajiti nikakve sumnje u pravog proroka (nakon što je demonstrirao svoje "akreditive")jer bi to oslabilo vezu s B-žjom Riječi. Prorok ne može mijenjati Toru. Ako to učini, tada znamo da je to lažni prorok. Prorok nam ne može zapovijediti da vršimo idolopoklonstvo, čak ni kao jednokratni čin. Ako to učini, on je lažni prorok. Ali prorok nam može zapovijediti da privremeno kršimo micvu. Ako bi nam (dokazani) prorok zapovijedio da kršimo šabat - samo ovaj put, mi moramo (ne samo "možemo") prekršiti šabat. Ako to ne učinimo, mogli bismo biti osuđeni na smrtnu kaznu. To je ozbiljna stvar. Teško nam se poistovjetiti s proročanstvom na praktičnoj osnovi, jer "smo toliko van prakse". Ipak, proročanstvo je vrlo značajan dio judaizma.

Ne smijemo se bojati usprotiviti lažnom proroku i privesti ga pravdi (i pogubljenju).

Naravno, ne bismo se trebali plašiti učiniti bilo koju od micvi iz Tore. U slučaju lažnog proroka, često se radi o karizmatičnoj osobi koja bi mogla imati vrlo mnogo sljedbenika. Protivljenje njemu moglo bi biti vrlo nepopularno. Tora podupire našu odlučnost da se oslobodimo lažnih proroka zapovijedajući nam da se ne plašimo. Možda bismo iz ove micve mogli izvući pouku koju možemo primijeniti na sve micvot. Nemojte se bojati držati šabat, biti košer, moliti Minha, izbjegavajte lašon hara, itd. itd. itd. čak i kada će takvo postupanje izazvati izrugiva-

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

s 4.

Israel's

nje drugih. Držite se halahe i nemojte se bojati ili neka vam ne bude neugodno raditi to.

Kad se stvari smire u Erec Jisraelu, moramo odrediti još tri grada utočišta. Putovi do tih gradova trebaju biti uređeni i obilježeni tako da ubojica lako može pronaći utočište. Gradovi će zaštititi nehotičnog ubojicu od krvne osvete rođaka žrtve. Ako (kada) zaslužimo proširenje naše zemlje, bit će određena još tri grada. Ovo služi da se izbjegne nepotrebno krvoproliće.

Onaj koji je počinio namjerno ubojstvo također bježi u grad utočište, ali biva udaljen od tamo - da mu se sudi. Ne smijemo zanemariti ove situacije - i one koje se odnose na napade, tako da bismo time odstranili prolijevanja nedužne krvi i zaslužili dobar život.

Šiši - šesta alija - 17 p'sukim –19,14-20,9

Ne smije se zadirati u područje drugoga. To se doslovno odnosi na zabranu pomicanja granične oznake između vaše zemlje i zemlje vašeg bližnjega, te na taj vršenja krađe nečega od njegove svojine. Iako je krađa već zabranjena (i ubrojena je među 613), ova zabrana naglašava ozbiljnost krađe zemlje, posebno u Erec Jisraelu

Ova se zabrana proteže i na druge oblike posizanja, npr. nepošteno tržišno natjecanje koje krade nečije poslovanje.

Zabranjeno je donijeti presudu (u većini slučajeva) na temelju svjedočenja jednog svjedoka. Potrebno je imati barem dva svjedoka. (Ponekad će ono što jedna osoba kaže upraviti suce u određenom smjeru, ali ne kao formalno svjedočenje.)

Ako lažni svjedoci skuju plan da prevare optuženika (i njihov se plan razotkrije na točno određeni način i

na određenoj točki suđenja), njih se mora kazniti na način na koji su se urotili protiv svog bližnjeg. S gledišta micvi

Lažno svjedočenje je već zabranjeno devetom zapovijedi. Ovdje imamo jednu vrstu lažnog svjedočanstva - eidim zomemim, svjedoke koji su se urotili. Postoji snažan element hoka, zapovijedi bez jasnog logičkog razloga, u ovoj vrsti lažnog svjedočenja. A i B svjedoče da je Lavan ubio Eisava u određeno vrijeme, u određeni dan, na određenom mjestu. Tijekom suđenja, C i D svjedoče da su A i B bili s njima na taj dan, u to vrijeme, na nekom drugom mjestu, i stoga nikako nisu mogli biti svjedoci ubojstva. Pod pretpostavkom da ništa na manjka svjedočenju C-a i D-a, svjedočanstvo Aa i B-a biva poništeno i Lavan je oslobođen. Nadalje, A i B sada podliježu smrtnoj kazni (iako bi "obično" lažno svjedočenje kao kaznu donijelo "samo" bičevanje). Postoje mnogi zamršeni i fascinantni detalji u ovoj temi - prikazani su u Sanhedrin i Makot.

Š'vi'i - sedma alija - 20 p'sukim –20,10-21,19

Prije nego li se napadne neprijateljski grad, mora biti poslana mirovna ponuda. (To vrijedi za sve neprijatelje uključujući i Amaleka!, ali isključuje Amona i Moava.) Ova je ponuda uvjetovana prihvaćanjem 7 zakona sinova Noahovih i drugih ograničenja. Ako se ti uvjeti ne ispune, napadamo i uništavamo mušku populaciju. Žene se smije uzeti kao zarobljenice i ratni plijen, izuzev kod "7 naroda". Te se narode mora u potpunosti iskorijeniti kako bi se odstranio njihov zli utjecaj.

Kada se vrši opsada grada, treba paziti da se ne unište voćke. Jedino se stabla koja daju sjenu može posjeći da se načini oruđe potrebno za

opsadu.

Naši su učenjaci ovu zabranu bal tašhita proširili i na mnoge vrste bezobzirnog rasipanja.

Ako se u polju nađe mrtvo tijelo i nije poznato tko je počinio ubojstvo, vrši se mjerenje kako bi se odredilo koji je grad najbliži. Starješine toga grada vrše obred koji uključuje ubijanje teleta kako bi se potencirala besmislenost krvoprolića. Područje na kojem se obred izvrši nikad se ne smije obrađivati niti na njemu saditi. Starješine izjavljuju da nisu odgovorni za ovo smrtno stradavanje. Cijeli postupak ima ozbiljan učinak na sve koji su uključeni, i nadamo se da dolazi do iskrenog pokajanja, te pomirenja kojeg daje B-g, jer čitav narod sada ozbiljnije shvaća "život".

Misao o egla arufa. Pročitajte ponovno prethodni odlomak. Jeste li zamijetili čudnu naredbu o uzimanju teleta i njegovom pogubljenju jer je prolivena nevina krv. A ono da je to učinjeno kako bi se istaknula besmislenost svega toga? Zvuči kao da je proliveno još više krvi. Pa što je tele učinilo? Teško je to shvatiti, još teže objasniti. Rekao bih to ovako. B-g nije (da tako kažemo) sretan što nam zapovijeda da uzmemo tele i pogubimo ga. Od njega se ne izvlači nikakva korist. Ne jedemo ga. Ne hranimo njime naše pse. Nikakve koristi. Čisti gubitak. Zemlja na kojoj je obred izveden također je izgubljena. Obred nas treba uzrujati. Namjera je da vođe našeg društva (a i svi mi, članovi društva) steknemo novi pogled na ono što se događa. Ako je rezultat egla arufa poboljšanje društva, onda se ono uklapa u B-žje planove. Ako je tele pogubljeno i zemlja izgubljena, a ništa se drugo nije promijenilo, ne mogu zamisliti da je B-g time zadovoljan. Stoga moramo postati bolji ljudi i bolji Židovi.■

(nastavak

stranice) OU

Torah Tidbits: Alija po alija

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja crta dobrote

491. Pristupite stolu: Obaveza postavljanja sudaca

Suce i nadglednike postavit ćeš ... (Ponovljeni zakon 16,18)

492. Samo B-g može napraviti stablo: Zabrana sadnje stabala u dvorištu Hrama

Nećeš posaditi…bilo kakvo drvo u blizini žrtvenika B-žjeg ... (Ponovljeni zakon 16,21)

493. Stupovi Zajednice: Zabrana postavljanja stupova za obožavanje

Nećeš postavljati stup za sebe; B-g to mrzi. (Ponovljeni zakon 16,22)

494. Mislite nešto poput akni?: Zabrana prinošenja na žrtvu životinja s privremenim nedostatkom

Nećeš klati za Vječnoga, bika, janje ili jare na kojem postoji bilo kakva mana ... (Ponovljeni zakon 17,1)

495. To je "samo" d'rabanan: Obaveza da se pridržava presuda Sanhedrina

U skladu s Torom koju će te podučiti i presudi koju će izreći, učiniti ćeš... (Ponovljeni zakon 17,11)

496. Lijevo ili desno: Zabrana da se odstupi od riječi Sanhedrina

... nećete odstupiti od riječi koje ti kažu, ni desno ni lijevo. (Ponovljeni zakon 17,11)

497. Dan krunidbe: Obveza da se postavi kralja iz Izraela

Postavit ćeš nad sobom kralja, kojega će B-g odabrati od tvoje braće ... (Ponovljeni zakon 17,15)

498. Izvod iz matične knjige rođenih: Zabrana postavljanja stranca za kralja

... nećeš postaviti tuđinca koji ti nije brat. (Ponovljeni zakon 17,15)

499. Konjske snage: Zabrana kralju da ima previše konja

On ne smije imati previše konja... (Ponovljeni zakon 17,16)

500. Nema apartmana u piramidi za tebe: Zabrana življenja u Egiptu

... nećete se više vratiti tim putem. (Ponovljeni zakon 17,16)

501. Puna kuća kraljica: Zabrana kralju da ima previše žena

Neće imati previše žena ... (Ponovljeni zakon 17,17)

502. Munbaz: Zabrana da kralj ima previše srebra i zlata

... neće si u velikoj mjeri nagomilavati srebro i zlato. (Ponovljeni zakon 17,17)

503. Pero je moćnije: Obaveza kralja da za sebe napiše dodatni svitak Tore

... napisat će dva primjerka ove Tore ... (Ponovljeni zakon 17,18)

504. Beskućnici: Zabrana davanja Levijevom plemenu nasljednog dijela u Izraelu

Neće biti ... za sve pleme Levijevo... baštine... (Ponovljeni zakon 18,1)

505. Neokaljan: Zabrana davanja levitima ratnog plijena

dio ... (Ponovljeni zakon 18,1)

506. Donošenje darova: Obaveza davanja određenih dijelova zaklanih životinja kohenima

... kohenu treba dati pleće, vilice i želudac. (Ponovljeni zakon 18,3)

507. Harry S Teruma: Obaveza odvajanja teruma gedola za kohena

Prvine od svoga žita, od svoga vina, od svoga ulja... (Ponovljeni zakon 18,4)

508. Ostriži i podijeli: Obaveza davanja prvog striženja ovaca kohenu

...i prvine od vune svojih ovaca,... (Ponovljeni zakon 18,4)

509. Mišmar: Obaveza pojedinosti posla kohanima

6 Divrej Tora

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag - 613 zapovijedi

On će služiti u ime Vječnog, njegovog B-ga, kao i sva njegova braća ... (Ponovljeni zakon 18,6-8)

510. I ... zaspao si: Zabrana zapadanja u trans

Neće se kod tebe naći onoga koji se bavi vračanjem ... (Ponovljeni zakon 18,10)

511. Abrakadabra! Zabrana prakticiranja magije

... niti vještaca ... (Ponovljeni zakon 18,10)

512. Natjecanje: Zabrana bacanja čini

... niti onoga koji baca čini ... (Ponovljeni zakon 18,11)

513. Mijenjanje kanala: Zabrana savjetovanja sa zazivačem duhova

... niti onoga koji zaziva mrtve ... (Ponovljeni zakon 18,11)

514. Trbuhozborac: Zabrana savjetovanja s "jidoni"

... ili trbuhozborca ... (Ponovljeni zakon 18,11)

515. Prelazak na drugu stranu: Zabrana pokušaja stupanja u kontakt s mrtvima

... ili onaj koji pita za savjet pokojnike. (Ponovljeni zakon 18,11)

516. Prava stvar: Obaveza da se sluša proroka koji govori u B-žje Ime

Proroka među vama ... B-g će podići – njega ćete slušati. (Ponovljeni zakon 18,15)

517. Pravo ime, kriva poruka: Zabrana lažnog proricanja u B-žje ime

Prorok koji se usuđuje govoriti u Moje ime nešto što mu nisam zapovijedio ... (Ponovljeni zakon 18,20)

518. Prava poruka, pogrešno ime, Zabrana proricanja u ime idola

... ili koji će govoriti u ime drugih "bogova", taj prorok ima umrijeti. (Ponovljeni zakon 18,20)

519. Što će vam on učiniti?: Zabrana strahovanja od pogubljenja lažnog proroka

... ne strahuj od njega. (Ponovljeni zakon 18,22)

520. Miklat...: Obveza uspostavljanja gradova utočišta

Odvoji tri grada za sebe ... (Ponovljeni zakon 19,2)

521. Puštanje na slobodu: Zabrana da se sudac sažali nad osuđenim prekršiteljem

Tvoje oko neka se ne sažali nad njim... (Ponovljeni zakon

19,13)

522. Zaštićeno autorskim pravima, Zabrana narušavanja granica drugoga

Nećeš povrijediti međe svog bližnjeg, koja je prethodno bila određena ... (Ponovljeni zakon 19,14)

523. Usamljeni jahač: Zabrana prihvaćanja svjedočenja samo jednog svjedoka

Jedan svjedok neće ustati protiv bilo koga ... (Ponovljeni zakon 19,15)

524. Neka kazna bude primjerena zločinu: Obaveza kažnjavanja lažnih svjedoka prema onome što su nastojali učiniti

Učinite mu kako je on kanio učiniti... (Ponovljeni zakon 19,19)

525. Bježi! Bježi!: Zabrana povlačenja u panici tijekom bitke

Kad pođeš u rat protiv neprijatelja svojih ... nećete ih se bojati ... (Ponovljeni zakon 20,1)

526. Rat i mir: Obaveza da se imenuje kohena koji će se obratiti vojsci

... kohen će istupiti i govoriti narodu. (Ponovljeni zakon 20,2)

527. Lula mira: Obaveza da se ponude mirovni uvjeti gradu pod opsadom

Kada se približiš gradu da s njim zaratiš, (najprije) mu ponudi mir. (Ponovljeni zakon 20,10)

528. Bez preživjelih: Zabrana da se ostavi na životu kanaanske borce

... nikoga ne ostavljaj na životu. (Ponovljeni zakon 20,16)

529. Šteta je uništiti: Zabrana neodgovornog uništavanja voćaka tijekom opsade

Kad napadneš grad ... ne uništavaj njegova stabla ... (Ponovljeni zakon 20,19)

530. CSI Izrael: Obaveza da se slomi šija teletu nakon nerazriješenog ubojstva

Starješine grada dovest će tele u riječnu udolinu... (Ponovljeni zakon 21,4)

531. Tko će spasiti riječnu udolinu?: Zabrana da se zasije mjesto egla arufa

... koji se ne može obrađivati niti zasaditi ... (Ponovljeni zakon 21,4) ■

Strana

Rav Kook:

Rabbi Shraga Simmons:

stvar u životu

Ovoga tjedna, u srijedu, otpočinje mjesec elul. S čitavog niza aspekata, ovo je najvažnije doba u Židovskoj godini. Pošto ovaj mjesec izravno prethodi Velikim blagdanima, elul je ključno doba za pripremu.

Uz mjesec elul vezan je jedan naročiti običaj. Svakog se jutra u sinagogi puše u šofar. Zvuk šofara je, bukvalno rečeno, budilica koja nas treba probuditi iz našeg duhovnog drijemeža. Šofar donosi jasnoću, budnost i usmjerenost.

Razlog zbog kojeg gubimo kon-

takt i činimo pogreške je to što si ne uzimamo svakog dana vremena da se iznova povežemo s našim najdubljim željama i našom biti. Stoga je rješenje sasvim očito: Svaki dan provedite neko vrijeme nasamo i upitajte se: «Jesam li na pravom putu? Jesam li usmjeren/a ka cilju? Jesu li moji ciljevi takvi da će dovesti do velike i cjelovite promjene u mom životu i u svijetu?»

Ovotjedna paraša počinje riječima: «Postavit ćeš si suce i policiju na svim svojim vratima.» (Dvarim 16,18)

Komentatori tumače ovaj stih metaforički: Trebaš postaviti stražare na «svojim vratima», tj. na otvorima svoga tijela. Čuvaj svoje uši od ogovaranja. Čuvaj svoja usta od laži. Čuvaj svoje oči da ne lutaju za lakomislenošću.

Elul je vrijeme za izgradnju iskrenog, stvarnog plana za život, sagledavajući što smo to propustili u prošlosti i kako očekujemo da se to promijeni u budućnosti. Neka ovo bude smisleno vrijeme rasta za svakoga od nas. ■

Strana 8

Divrej Tora

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 41 - Roš hašana (Nova godina)

Uobičajeno je da se nakon jutarnje službe u mjesecu elulu zatrubi u rog (ŠOFAR), a noću ustaje i govori SELIHOS tijekom (dijela) tog mjeseca; vidi 581,1. Uobičajeno je postiti u neke od ovih dana, osobito dan prije ROŠ HA-ŠANE; vidi 581,2. U rog se ne puše, a TAHANUN se ne govori na taj dan (581,3); ostale običaje toga dana vidjeti u 581,4. Osoba koja vodi SELIHOS i službe na ROŠ HAŠANU i JOM KIPUR treba biti učena, pravedna i prihvatljiva za skupštinu; vidjeti 581,1.

Tijekom deset dana od ROŠ HAŠANE do JOM KIPURA, završeci trećeg i jedanaestog blagoslova ŠEMONE ESRE mijenjaju se u "Sveti Kralj" i "Kralj Suda" (582,1-3), a odlomci o (Knjizi) Životu se dodaju u prva dva i posljednja dva blagoslova (vidi 582,5). Tijekom tog razdoblja osoba bi trebala izrecitirati brojne SELIHOS i ispovijedi; vidi 602,1 Zabrane se ne smiju nametati niti se davati zavjeti (602,1). Osoba bi trebala biti posebno oprezna u pogledu vjerskih obreda, te bi se trebala uključiti u samoispitivanje i pokajanje (603,1). Neki imaju običaj AMIDU na ROŠ HA-ŠANU i JOM KIPUR recitirati pognuti (vidi 582,4) te čujno (vidi 582,9). HALEL se ne kazuje, ali se kazuje "Oče naš, Kralju naš", osim na šabat (584,1).

Na ROŠ HA-ŠANA je običaj pozdravljati ljude sa željom da budu upisani za dobru godinu (582,9); jesti hranu koja simbolizira slatkoću i pozitivne ideje (vidi 583,1-2); ne spavati danju (593,2); i kazati stih ... "i bacaš sve njihove grijehe u dubine morske" pored vode (583,2). O tekstu AMIDE vidi 582,6-8; o KIDUŠU vidi 600,2; o čitanju iz Tore i Proroka vidi 584,2 i 601,1; u vezi obrezivanja vidi 584,4. Jutarnja služba produžava se do podneva recitiranjem mnogih PIJUTIM; vidi 584,1. ROŠ HA-ŠANA se drži dva dana čak i u zemlji Izrael; vidi 600,1-2 i 601,2

Osoba koja puše u ŠOFAR (vidi 585,3-4; 589,1-7; 592,4) na ROŠ HAŠANU stoji na BIMI (585,1) i izgovara blagoslove "... Koji nam je naredio da čujemo zvuk ŠOFARA" i "... Koji nas je održao na životu ..." (585, 2; 600,3). Ako je moguće, ŠOFAR treba usmjeriti prema gore i puhati s desnom stranom ustiju, a svaku notu treba imenovati prije nego što je se puše; vidi 585,2. Može se koristiti bilo koji šuplji rog košer životinje, osim krave, ali poželjniji je savijeni ovnujski rog (586,1). Nije određeno kako ŠOFAR zvuči (586,6), ali mora se puhati u njega ustima koja su u dodiru s njegovim užim krajem (586,12.19; 590,9). Mora se puhati s namjerom i zvuk se mora čuti izravno; vidi 587,1-3 i 589,8-9. Za ostale zahtjeve u vezi ŠOFARA vidi 586,25.7-11.13-18.20-22; u vezi čišćenja vidi 586,23

ŠOFAR se puše za vrijeme dana (588,1) i ne puše se na šabat (588,5). Prvi puta se puše između čitanja Tore i službe MUSAF; vidi 585,2 i 590,9. Osnovni zahtjev je ispuhati tri zavijajuća trubna zvuka, a svakom prethodi i nakon njega slijedi jednostavan ("ravan") trubni zvuk; no zbog toga što definicija zavijajućeg trubnog zvuka nije točno utvrđena, uobičajeno je puhati tri različite verzije ove sheme (vidi 585,2; 588,2-4; 590, 1-2). O duljinama i razmaku između trubnih zvukova vidi 590,3-6; u vezi pogrešaka u redoslijedu vidi 590,7-9

MUSAF AMIDA ne smije se reći prije završetka trećeg sata u danu; vidi 591,8. Sastoji se od devet blagoslova; u vezi njihovog teksta vidi 591,1-3.7. Tri srednja blagoslova sadrže po deset stihova u kojima se spominju (redom) B-žje Kraljevstvo, Njegovo sjećanje i ŠOFAR; vidi 591, 4-6. Kad voditelj ponovi MUSAF, puše se ŠOFAR na kraju svakog od ova tri blagoslova; vidi 592,1-2. Mora se puhati čak i ako se ne kažu blagoslovi, i obrnuto ako je moguće; vidi 593,1-2 i 595,1. Jedna osoba može kazati blagoslove ili puhati ŠOFAR za drugu; vidi 594,1. O običaju puhanja dodatnih trubnih zvukova nakon MUSAFA vidi 596,1. Ne bi smjelo biti prekida između blagoslova za ŠOFAR i završetka puhanja; vidi 592,3. O postu na ROŠ HAŠANA vidi 597, 1-3; u vezi popodnevne službe vidi 598,1 ■

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Poziv na mir

Mnogi se suvremeni čitatelji pitaju čemu direktiva da se uništi narode Kanaana. Zar stvarno nije bilo šanse za miran suživot? I srednjovjekovni komentatori su raspravljali o tom pitanju. Raši tvrdi da je bilo zabranjeno pozivati na mir i da je rat bio neizbježan, dok Rambam tvrdi da su Izraelci bili dužni ponuditi mir prije nego li zarate protiv Kanaanaca.

• Kako svaka od stranki u raspravi čita stihove u Devarim 20? Koji drugi stihovi mogu podržati svako stajalište? Kako nam priča o varci Gibeonaca u Jehošua 9 rasvjetljava ovaj problem?

• Prema Rašiju, razlog za naredbu o uništenju je vjerske prirode, zato da narodi ne bi navodili Izraelce na idolopoklonstvo. Ponekad je nužna politika nulte tolerancije. Slažete li se? U kojim okolnostima kompromisi nisu opcija?

• Prema Rambamu, što bi se dogodilo da su se narodi uistinu predali Izraelu? Da li je zemlja mogla podnijeti oba naroda? Kako se mogao promijeniti tijek naše povijesti?

Utvrđivanje Istine

Ponekad se osvrnemo na biblijsko razdoblje i zapitamo kako je narod koji je živio u vrijeme proroka i bio dostojan da čuje B-žansku riječ ipak imao toliko problema u držanju Hašemove volje. Imajući pristup prorocima koji vam sa sigurnošću kažu što je ispravno, a što pogrešno, nije li bilo mnogo lakše biti dobra osoba? Zašto ljudi tako često nisu slušali proročke upute?

• Je li moguće da je dio problema bio odrediti koga slušati? Kada su kako pravi tako i lažni proroci tvrdili da govore u B-žje ime, a govorili

kontradiktorne stvari, kako bi laik mogao znati tko je Hašemov pravi glasnik?

• Devarim 18 donosi test: ako se proročko predviđanje ne ostvari, on mora da je varalica. Na prvi pogled ovo zvuči jednostavno. Ipak, stih podrazumijeva da se sva proročanstva moraju ostvaritije li to istina? Što Jirmijahu 18, Jirmijahu 28 i priča o Joni i Ninivi sugeriraju? Nije li pokajanje u stanju preokrenuti B-žje uredbe? Ako je tako, kako čovjek može odrediti tko je pravi a tko lažni prorok.

Proročka autonomija Koliko je prorok neovisan? Može li on ikada govoriti ili djelovati na vlastitu inicijativu, ili sva njegova djela moraju biti na B-žansku direktivu? Dok Devarim 18 sugerira da se prorok nikad ne može pozivati na Hašemovo ime, ako mu nije zapovijeđeno da tako učini, u Tanahu postoji nekoliko slučajeva gdje Moše zapravo govori u Hašemovo ime, iako nema zapisa o prethodnoj B-žanskoj zapovijedi.

• Kako razumjeti takve slučajeve? Treba li čitatelj pretpostaviti da je, iako tekstovi ne kažu ništa, zaista izdana B-žanska direktiva? Ili proroci zapravo imaju moć, ne samo da govore i djeluju na vlastitu inicijativu, već i da to djelo pripišu Hašemu? Jesu li svi proroci jednaki u tom smislu, ili bi Moše mogao biti jedinstven?

• Ako proroci imaju određeni stupanj autonomije, je li moguće da griješe?

• Koji je profil proroka na višoj razini - onaj koji jednostavno slijedi B-žanske zapovijedi ili onaj koji preuzme inicijativu bez prethodnog savjetovanja s Hašemom? Usporedite mišljenja R"Y Alboa i Abarbanela te raspravite o tom pitanju za vašim šabatnim stolom.

Gradovi za utočište ili progonstvo?

• Devarim 19 govori o uvođenju טלקמ ירע (gradova utočišta) kao mjesta na koja bi nehotični ubojica mogao pobjeći od םדה לאוג (krvnog osvetnika).

• Što ovaj zakon govori o stavu Tore prema krvnim osvetnicima? S jedne strane samo postojanje takvih gradova potvrđuje činjenicu da Tora ne želi da nehotični ubojica umre. S druge strane, ta institucija istodobno potvrđuje činjenicu da Tora nije stavila van zakona krvnu osvetu. Ako je krvni osvetnik םדה לאוג negativna institucija, zašto to uopće dopustiti? A ako je to legitimno, zašto od njih zaštititi nehotičnog ubojicu?

• Druga strana pitanja odnosi se na procjenu Tore o nenamjernom ubojici. Koliko ga Tora drži krivim? Je li on potpuno nedužan i poslan u te gradove samo za svoje dobro? Ako je tako, zašto mu je dopušteno da napusti grad tek kada veliki svećenik umre, a ne po vlastitom nahođenju? Da li to sugerira da možda i on pomalo zaslužuje kaznu i da su gradovi neka vrsta prinudnog progonstva, a ne sigurno utočište? ■

■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt:

vrijednosti

Ovaj tjedan paraša govori o sucima koje je Židovski narod trebao postaviti.

Zacrtane su im dvije osnovne namjene - prvo, da definiraju i provode Židovski građanski i kazneni zakon, te, drugo, da definiraju i šire vrijednosti koje za cilj imaju poduprijeti Židovsko društvo. I dok su zapadne zemlje dobro opskrbljene prvim, potonja funkcija ne postoji na bilo kakav formalan način, a neredi prije nekoliko godina u Velikoj Britaniji simptom su tog nedostatka.

Kada su zakoni poduprijeti vrijednostima, to ljudima daje razlog da ih drže čak i kada imaju priliku da ne učine tako. No, kada su zakoni jednostavno nametnuti od strane vlasti, čim se ukaže prilika da im se usprotive za osobnu korist, ljudi će se naći u bolnom iskušenju da to i učine. Pa, gdje mi to danas podučavamo vrijednostima? U školi? Sjećam da sam učio matematiku, materinji jezik, pa čak i latinski i starogrčki u školi, ali se ne sjećam niti jedne rasprave o vrijednostimau 12 godina mog školovanja.

Škole uče ljude vještinama potrebnima za materijalni, ali ne i duhovni, svijet. Sretan sam što vidim da je 'građanski odgoj' dio našeg nacionalnog kurikuluma, ali broj tinejdžera koji je 2011. sudjelovao u neredima pokazuje da tu nešto ne funkcionira. Fakultet? Prema onome što se nalazi na web stranici Cambridge Universitya, možete steći diplomu iz anglosaksonskog, nordijskog i keltskog, ali ne postoji

diploma iz etike, morala i vrijednosti. Uvijek postoje jedan ili dva neobična tečaja, no oni su obično akademske rasprave, a ne pravi pokušaji da usadi osjećaj moralnog

Čvrste obitelji s čvrstim vrednotama prirodno će stvarati djecu sa snažnim osjećajem za moral. Mi više nemamo takvih čvrstih obitelji, pa što onda očekujemo?

mjerila onima koji ga polaze. Sinagoge, crkve i džamije? Ja mogu govoriti samo u ime judaizma, ali pretpostavljam da je i kod drugih religija slično. Prvo, postoji snažna tendencija da se usredotočite na

formu, a ne na sadržaj i, drugo, oni koji bi najvjerojatnije imali najviše koristi od religijskih vrijednosti, za njih je najmanje vjerojatno da će se pojaviti. Zapravo, postoji samo jedno mjesto na kojem se uči vrijednostima, a to je dom.

Sve prethodno navedene institucije moraju osigurati veliku podršku domovima, ali sve u svemu čvrste obitelji s čvrstim vrednotama normalno će stvarati djecu sa snažnim osjećajem za moral. Mi više nemamo takvih čvrstih obitelji, pa što onda očekujemo? Bez baze koja se za to zalaže, moralno tkivo naših zajednica nalazi se u opasnosti. No, potrebno je i više od toga.

■

Da, svatko od nas tko ima svoj dom snosi odgovornost za stvaranje okruženja u kojem će se razvijati emocionalno zdrava i moralno snažna djeca, ali, kao što sam rekao, domovima je potrebna pomoć - a ta potpora je uloga sudaca u ovotjednoj paraši. Danas, to je posao vlasti –da postavi moralni program rada i da ga se drži. Vlada se ne može samo zadovoljiti time da šalje policiju na nerede i prijestupnika zatvara u zatvor.

Ona u prvom redu mora pogledati zašto se to događa. Naša Vlada o tome govori već puno vremena. Ali postoji jaz između onoga što se govori i onoga što se radi. Ako se taj jaz ne premosti, umjesto da smanjuju broj policijaca, pametnije im je da počnu razmišljati o povećanju njihovog broja.■

Rabbi Ephraim Buchwald:

Judaizam i princip svetosti ljudskog života

Ovotjedna parša, parša Šoftim, najvećim se dijelom fokusira na princip svetosti ljudskog života.

Teme ove parše uključuju mnoge zakone koji su vezani uz ovaj važan princip: uspostavu sudova i zaštitnih sredstava kojima se sprovode presude, kazne za štovatelje idola i pobunjene starješine, pomazanje izraelskog kralja koji će voditi narod u bitke, sudbinu lažnih proroka, uspostavljanje gradova-utočišta za one koji nenamjerno ubiju nekoga, kaznu za lažne svjedoke i one koji svjedoče iz urote, pripremu židovske vojske za bitku i suočavanje sa neprijateljima Izraela kada se nasele u zemlji Izrael. Parša završava sa ritualom propisanim za neriješeno ubojstvo.

Često sam vodio rasprave o tome kako je najvažnija stvar u čitavom judaizmu svetost ljudskog života, ne samo židovskog života, već svakog ljudskog života. Čak i površni pregled parše Šoftim podcrtava koliko Tora naglašava potrebu očuvanja ljudskog života i zaštitu njegove svetosti.

Među mnogim revolucionarnim zakonima koji su uključeni u ovu paršu, postoji zabrana (Ponovljeni zakon 20,19) sječenja stabala koja donose rod, čak i u vrijeme rata, čak i u slučajevima kada su životi židovskih vojnika u opasnosti. Parša Šoftim (Ponovljeni zakon 20,10) također uči da prije no što napadnu neprijatelja, židovski vođe moraju tražiti mir sa neprijateljem, dajući mogućnost prijašnjim neprijateljima da žive u miru ako se slažu živjeti pod židovskim autoritetom. Čak i kada neprijatelji odbiju mir i bude objavljen rat, prema Majmonidesu, u Zakonima o kraljevima i ratovima 6,7, židovska vojska smije opkoliti neprijatelje samo sa tri strane, ostavljajući im uvijek bar jedan izlaz za

bijeg.

Unatoč čestoj tematici rata koju nalazimo u hebrejskim spisima, čak i površan pregled židovskih izvora pokazuje da judaizam ima izraženu crtu pacifizma, iako se primjena tog uzdržavanja od rata tokom drevnih vremena ponekad mogla pokazati izuzetno skupom.

Patrijarh Abraham bio je prvi humanist. Abraham je toliko strastveno poštivao ljudski život, da je molio čak i za spasenje ljudi u Sodomi, najgorih ljudi na licu zemlje

U parši Ki Tisa (Izlazak 30,13), učimo da su svi potencijalni židovski vojnici trebali donirati pola šekela, što se u Izlasku 30,12 naziva "ko'fer nefeš" , koji je služio kao otkupnina za vojnikovu dušu. Jedino mjesto gdje se koristi sličan izraz u Tori je u

parši Mišpatim (Izlazak 21,30), vezano uz vlasnika nasilnog bika koji je već prethodno ubijao, a čiji vlasnik nije pravilno čuvao opasnu životinju. Tora kaže da je vlasnik bika kriv za smrt žrtve i proglašava nad njim smrtnu kaznu. No, budući da ljudsko biće nije ubijeno izravno snagom vlasnika, vlasnik može platiti "ko'fer… pidjon nafšo" , otkupninu za svoju dušu.

Ta neobična paralela uči nas da je svaki židovski vojnik, teoretski, potencijalni ubojica. Stoga, čak i prije no što židovski vojnik ode u rat, on mora platiti pola šekela, otkupninu za svoju dušu, da ne bi oduzeo život drugom čovjeku, kršeći princip svetosti ljudskog života.

Rabi Jaakov Filber u briljantnom eseju vezanom uz etiku rata, ističe da je humanizam filozofija sa mnogo pozitivnih vrijednosti. Međutim, citirajući midraš, rabi Filber primjećuje da humanisti moraju biti pažljivi jer oni koji imaju suosjećanja za okrutne, na kraju će biti okrutni prema onima za koje bi trebali imati suosjećanja (utemeljeno na 1. Samuelovoj 15,9 i midrašu). Iako Tora podržava pravo samoobrane, Židov je obvezan osigurati da se ne prolijeva

(nastavak

nevina krv.

Majmonides, u Zakonima o ubojicama 4,9, kaže da čak iako postoje grijesi i prekršaji koji su gori od ubojstva, ubojstvo iskvaruje ljudsko društvo i sve se ubojice mora smatrati apsolutno zlim ljudima. Bez obzira na sve micve koje oni mogu izvršiti u preostalim godinama svog života, njihova dobra djela nikada neće prevagnuti grijeh ubojstva.

Rabi Filber ističe da je naš patrijarh Abraham bio prvi humanist. Abraham je toliko strastveno poštivao ljudski život, da je molio čak i za spasenje ljudi u Sodomi, najgorih ljudi na licu zemlje. No kada je čuo da je njegov nećak Lot zarobljen, pošao je za vojskom koja je otela Lota i teško ih potukao.

Unatoč plemenitom djelu spašavanja života svog nećaka, Abraham se bojao da je u bitci možda oštetio naškodio nevinim ljudima. Kako bi umirio Abrahama, B-g mu je morao reći (Postanak 15,1) da se ne boji. I Jakov se također bojao kada se nakon mnogo vremena suočio sa svojim bratom Ezavom. Kao što Tora kaže u Postanku 32,8, Jakov se bojao da ne bude ubijen i bojao se da ne dođe u situaciju u kojoj bi morao ubiti svog brata.

Rabi Filber citira fascinantnu tvrdnju iz Tana Dabai Elijahu Raba 28, koja kaže da je Tora dana sa svrhom posvećivanja B-žjeg velikog imena. Stoga, ona uči da se čovjek nikada ne smije dovesti u situaciju u kojoj bi trebao ukrasti, bilo od Židova ili od ne-Židova, jer onaj tko krade od ne-Židova, na kraju će krasti i od Židova. Slično tome, onaj tko prolije krv ne-Židova, na kraju će proliti i krv Židova.

Kako bi dokazao tu poantu, midraš citira slučaj dvaju Jakovljevih sinova, Šimuna i Levija (Postanak 34, 25) koji su ubili nežidovske stanovnike Šehema. Oni su u komentarima

Buchwald: Judaizam i princip svetosti ljudskog života

identificirani kao oni koji su se urotili protiv Josipa da ga ubiju. Kao što je zabilježeno u Postanku 37,20, braća su rekla: "A sada, ubijmo ga i bacimo u jednu od ovih jama, i reći ćemo da ga je rastrgala divlja zvijer, pa da vidimo što će biti od njegovih snova."

Čak i u naše vrijeme, zaključuje rabi Filber, kad stanemo u obranu naših života protiv onih koji nas žele zatrti i uništiti, čak i kad vodimo čistu i pravednu bitku, mi ne smijemo štedjeti truda kako bismo osigurali da se ne prolijeva nevina krv.

Astrologija, čarobnjaštvo i spiritualizam u judaizmu

U ovotjednom odjeljku Tore, Tora opisuje i važnu ulogu proroka. Mojsije u Pnz 18,15 proglašava: "Na'vi mi'kir'b'ha me'ahe'ha ka'mo'ni, ja'kim l'ha Hašem E'lokeha, e'lov tiš'ma'un," G-spod, B-g tvoj, podići će proroka za tebe između tvoje braće, poput mene [Mojsija]. Slušat ćeš ga. Iako niti jedan prorok nikada neće doseći rang Mojsija, svaka generacija će imati svog duhovnog vođu koji će služiti, ne toliko kao predskazatelj budućnosti, već kao duhovni učitelj i vjerski vodič.

Židovska povijest prepuna je priča o prorocima varalicama koji su tvrdili da govore u B-žje ime, ali su navodili narod da zastrani. Prema tome, čak i prije opisivanja uloge proroka, parašat Šoftim upozorava narod da su magija, vračanje i spiritualizam opasne prakse i zabranjene u judaizmu.

Tora nam u Pnz 18,9 kaže da kada židovski narod uđe u zemlju Izraela, oni ne smiju slijediti odvratne prakse naroda koji tamo žive. Strogo je zabranjeno učiniti da sin ili kćer prođe kroz vatru, prakticirati proricanje ili astrologiju, ili posjetiti onoga koji proriče po znamenju. Štititi vrača, animalističkog maga, ono-

ga koji pita Ov ili Jidoni, ili onoga koji se savjetuje s mrtvima, zabranjeno je. Tora jasno kaže narodu da je slijediti ove prakse grozota u B-žjim očima. U Pnz 18,13, Sveto Pismo naređuje židovskom narodu: "Ta'mim tih'je im Hašem E'lo'ke'ha", bit ćete svesrdni s G-spodom, vašim B-gom. Jasno je da Tora nimalo ne podržava magije ili duhovnost starih naroda!

Ipak, gotovo je sigurno da su drevni Izraelci bili pod utjecajem astrologije. Rabini u Talmudu kažu da budući da su Židovi pod izravnim b-žanskim utjecajem, "Ein mazal l'Jisrael" (Šabat 156a), zvijezde nemaju utjecaja na Židove. Unatoč ovim rabininskim izjavama, ipak se mogu naći snažni tragovi takvih vjerovanja. Često se koristi izraz "mazal tov", što znači doslovno dobra zvijezda ili planetarna putanja. "Šl'mazal" je onaj koji nema mazala, onaj kojega sreća nije obasjala. Kodeks židovskog zakona Jore Dea 179,1 smatra da je potrebno kategorički navesti da se ne bi trebalo konzultirati astrologe, niti bi se trebalo bacati kocke da bi se utvrdilo budućnost.

U svjetlu važnosti koju su stari narodi pripisivali astrologiji, stvarno je izuzetno da Maimonides (Rambam, veliki židovski filozof, kodifikator i liječnik, 1135.-1204.), gotovo jedini u srednjem vijeku, odbacuje vjerovanje u astrologiju. U pismu rabinima južne Francuske, on pravi razliku između astronomije kao istinske znanosti, i astrologije, koju smatra čistim praznovjerjem. Prošle su stotine godina dok zapadni svijet nije došao do istog zaključka. Maimonides hrabro izjavljuje da u judaizmu sudbinu čovjeka određuje samo B-g, a ne zvijezde.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

s 12. stranice) Rabbi Ephraim

Traganje za srećom

Iako je Thomas Jefferson, bez daljnjega, bio veliki um i vješt političar i vođa, nikada nisam imao prilike pažljivo proanalizirati njegove radove kako bih otkrio suptilne filozofske nijanse i duboko skrivena značenja. Za mene je, obično, jedino Tora vrijedna takvog temeljitog proučavanja, jer njene su poruke vječne i relevantne za sva vremena, okolnosti i svaki naraštaj – i uistinu svaka pojedina osoba mora shvatiti njihovo duboko značenje za svoje vrijeme i mjesto.

Međutim, oduvijek me opčinjavala Jeffersonova fraza "traganje za srećom" koja se pojavljuje u Deklaraciji o neovisnosti Sjedinjenih Američkih Država, On je u tom dokumentu objavio da su život i sloboda temeljna i neotuđiva prava – apsolutna i automatska – za sva ljudska bića koja je B-g stvorio jednakima. Ali on očito nije smatrao da je sreća tako dano i automatsko stanje prava za ljudska bića i njihove poslove.

Stoga je samo izjavio da će nova država nastojati garantirati svojim stanovnicima pravo da tragaju za

srećom. Nema niti jedne vanjske sile, vlasti ili čega drugoga što može istinski obećati i ostvariti sreću ljudskim bićima. Jer je sreća duhovni osjećaj i karakterna osobina duše, a ne tijela. U sferama duha nema vanjskih sila koje mogu osobi pomoći u njezinoj ili njegovoj potrazi za duhovnim ispunjenjem. Mi za srećom jedino možemo tragati: nema obećanja ili garancije da ćemo je ikada uistinu postići.

Dobar dio problema koji danas muče ljudsko društvo ovdje u Izraelu, i u zapadnom svijetu, pa i svijetu uopće, nastali su jer smo pobrkali tjelesni komfor i život obilja s idejom o sreći. Iako nitko svjesno ne zagovara boleštine i siromaštvo kao način života – ideju tjelesnog mučenja samoga sebe, prenesenu iz scena kasne srednjevjekovne Europe, makar ono još uvijek odjekuje u određenim katoličkim redovima čak i danas – svejedno je životna činjenica da su dobro zdravlje i stil komfornog života nužni da pomognu stvoriti osjećaj unutarnje sreće.

No to su očito tek sredstva da se postigne cilj – kombinacija alata ko-

je ćemo iskoristiti da iskušavamo i oblikujemo sreću u svojim životima. Ona ni u kom slučaju nisu cilj. Ali za mnoge u našem svijetu ta su sredstva i alati postali svrha cilj. Ona će uvijek biti uključena u napornoj potrazi za srećom bez da ikada imaju mogućnost da za sebe steknu taj duhovni trenutak istinske sreće.

Kralj Solomon je u Koheletu rekao: "Svi su putevi i riječi svijeta iscrpljujući." I doista jesu. Možemo se usporediti s trkaćim psom na treningu, jer taj pas goni mehaničkog zeca kojega nikada neće uhvatiti. Ne treba se stroga čuditi što našim svijetom haraju depresija i frustracija, nasilje i gorke podjele. Bez obzira koliko se mi trudili postići sreću i zadovoljstvo, to je unaprijed osuđeno na neuspjeh.

Sada kada je tu mjesec elul, sasvim je prirodno da bismo trebali razmotriti i procijeniti svoje stvarno duhovno stanje. Pred svima nama stoje problemi – obitelj, zdravlje, novac, itd. – koji ometaju našu potragu za srećom i zadovoljstvom. No kralj David koji je imao više od

Rabbi Berel Wein:

Strana 14

Divrej Tora

očekivane kvote problema i nevolja uzviknuo je u Psalmima: "Da nije Tore Tvoje koja me veseli, bio bih izgubljen u jadu nevolja koje su me opkolile."

Kralj David nam objašnjava da jedino bavljenjem Torom i duhom, u vječitoj vizuri i sagledavanju stvari koje jedino Tora može pružiti Židovskoj duši, čovjek može izbjeći bijedu i depresiju prazne duše i duševne praznine koju nikada ne može okružiti istinska sreća.

Kad nas Tora na Sukot poziva da "čovjek treba biti izrazito i potpuno sretan," ona od nas ne traži nemoguće. Ona nam je u mjesecu tišriju pružila dovoljno micvot i duhovnog zanosa da nahrani našu dušu i ispuni naš duh.

Očitim odbacivanjem i odvajanjem od naših domova i fizičke udobnosti, mi privremeno sebi dajemo mogućnost da za srećom ne samo tragamo, već da je uistinu i postignemo, mada samo privremeno i nakratko. Ali time što nam je dano pravo da tragamo za srećom, trebamo ustrajati u tom napornom traženju, jer kao što kažu riječi velikih rabina Mišne: "Trenutak duhovne sreće u ovom životu veći je od svih nagrada Svijeta koji će doći."

Pravda

I traganje za pravdom čini integralni dio judaizma. Pravo i pravicu treba tražiti na pravičan način. Ako se plemenite namjere podržavaju i ispunjavaju upitnim sredstvima, one prestaju biti tako plemenite. Pošto je ljudska pravda uvijek ukaljana i pod utjecajem preduvjerenja, predrasuda, vjerovanja i društvenih pritisaka slobodno se može reći da

nema čovječjeg suda koji može dostići stopostotnu pravdu.

Ipak, Tora od nas traži da nastojimo postići taj gotovo nedostižni cilj. Tora ima strategiju da u potpunosti bude svjesna slabosti ljudskih bića, a ipak, u isto to vrijeme, ne dovede u pitanje svoja duhovna mjerila za ljudska ponašanja i vrednote. Tora nam postavlja ciljeve i definicije. To što možda nismo u stanju s lakoćom ostvariti te ciljeve ne mijenja našu obavezu da ih pokušamo doseći.

Stvarna pobožnost, pravda i istina su ničim uvjetovane stvari koje odolijevaju našem relativizirajućem moralu i promjenjivim društvenim normama i ponašanju. Pa ipak, razumljivo je da moramo imati jasnu definiciju tih uzvišenih ciljeva koje nastojimo postići. Tora nam postavlja izuzetno visoka mjerila u svim područjima ljudskog života i ponašanja. Možda nećemo biti u stanju neprestano u potpunosti živjeti prema tim standardima, no jasno razumijevanje i definicija koji su to standardi pruža nam neophodni okvir prema kojem možemo prosuđivati što činimo i postižemo u životu.

Ignoriranje ili ublažavanje tih mjerila kako bismo se osjećali ugodnije u vezi svojih neuspjeha i slabosti, siguran je recept za moralnu iskvarenost i slom drušva.

Suce i policiju – zakon i red – treba uspostaviti u svim Židovskim zajednicama u sva vremena. U najvećem dijelu našeg dugog izgnanstva iz naše domovine, Židovsko je društvo imalo svoju vlastitu policiju, sa ili bez odobrenja nežidovskih vlasti, ovisno od slučaja do slučaja.

Većinu tog dugog razdoblja pravosudni je sustav bio povjeren rabinima, njihovim sudovima i njihovim odlukama. Odluke su se provodile prema mjerilima društva u kojima su živjeli. Rabini su poštovali zakon zemlje u kojoj su živjeli u svim slučajevima izuzev onda kada su ti zakoni bili očigledno diskriminirajući po Židove, suprotni Tori ili očito nepravedni i zli.

Ipak, rabini su se protivili tome da se presude u vezi sporova među Židovima donose na nežidovskim sudovima. Nastankom Države Izrael sada u našoj zemlji postoji dvostruki pravosudni sustav – onaj sekularnog sudskog sustava i onaj rabinskog sudskog sustava.

Budući da su sudovi sastavljeni od ljudskih bića, niti jedan sustav se nije pokazao nepogrešivim u svim instancama. Ipak, najvećim dijelom svi mi koji živimo u Izraelu smatramo da živimo u zemlji koja uistinu teži ispravnom i moralnom sustavu zakona i reda u našem društvu.

Sve dok ne ugrožavamo uzvišena mjerila Tore u vezi istinske pravde mi na neki način možemo živjeti sa nedostacima našeg društva u vezi tih standarda. Težnja za istinskom pravdom uvijek će ostati cilj u Židovskom životu.

Šabat šalom. ■

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein: Traganje za srećom

Rabbi Yissocher Frand:

Bolje bezazlenost u ruci nego golub na grani

Pasuk [redak] nas uči: "Bit ćeš bezazlen (tamim) s Vječnim B-gom svojim" [Devarim 18,13]. Raši tumači ovako: Hodi s Njim u bezazlenosti (temimus) i prihvaćaj što On ima u spremi za tebe; nemoj pokušavati predvidjeti budućnost; prihvati što ti Svemogući daje potpunom vjerom.

Prema Ramba"nu, ovaj pasuk je biblijska zapovijed. To je jedno od mjesta u vezi kojih se Nahmanid raspravlja s Majmonidom oko nabrajanja 613 zapovijedi. Ramba"m ovo ne ubraja u micve; on to smatra tek dobrim savjetom. Ramba"n se ne slaže – on ubraja u micve to da se bu-de bezazlen i da se ne pokušava "nadmudriti" Gospodara Svemira ili dokučiti budućnost.

Rav Schach je bio napisao pismo u kojem ozbiljno kritizira praksu koju je zamijetio kod mnogih, da nastoje

saznati budućnost čitanjem dlana ili "čitanjem kesube" ili nečim sličnim. Svi ti ljudi koji nude takve usluge, tvrdio je on, su šarlatani i prevaranti koji žele na brzinu i na nepošten način zaraditi novac. On je zabranio da se oslanja na amulete i savjete ljudi koji očigledno ne posjeduju znanje koje navodno dijele drugim ljudima. Unatoč tome što neki od onih koji to čine imaju duge bijele brade i naizgled su religiozni, Rav Schach je istaknuo da se ne smije savjetovati s takvim ljudima, niti oslanjati na njihove savjete, navodeći pasuk iz ovotjedne paraše: "Bit ćeš tamim s Vječnim B-gom svojim" i pozivajući se na Rambanov komentar na taj pasuk. Rav Schach je svoje pismo zaključio: "Mi se moramo oslanjati samo na Vječnog, sve ostalo je hevel [ispraznost].

Naši učenjaci uče nas homiletsku pripovijest o Šlomi HaMelehu [Kra-

lju Solomonu]. Medraš uči da je mudri kralj znao jezik ptica (sichas haCiparim). Neki je čovjek došao Šlomi HaMelehu i zamolio da ga Šlomo HaMeleh nauči taj jezik. Isprva je to kralj odbio, no čovjek ga je gnjavio sve dotle dok on nije popustio i naučio ga sichas haCiparim. Čovjek je nakon toga šetao poljem i začuo dvije ptice kako razgovaraju. Jedna je ptica rekla drugoj: "Vidiš li ovog čovjeka; sva će mu stoka pomrijeti za par tjedana." Čovjek je otišao kući i čim mu se pružila prva prilika odmah prodao svu svoju stoku. I gle, dva tjedna kasnije čitavo je stado uginulo. Čovjek je izbjegao ogroman financijski gubitak!

Nešto kasnije, čovjek je ponovo išao poljem i čuo kako jedna ptica kaže drugoj da će čovjeku kojeg vide kuća i sve pokućstvo izgorjeti za dva tjedna. I ponovo, on je prodao svoju kuću a sve što je bilo u njoj spremio na drugo mjesto. I doista, dva tjedna kasnije kuća je izgorjela do temelja. I još jednom je izbjegao katastrofu!

Kada je sljedeći puta izašao u polje, čuo je kako jedna ptica kaže drugoj da će se čovjek koji se nalazi u njihovoj blizini sljedećeg tjedna srušiti mrtav. On je tada otišao natrag k Šlomi HaMelehu i sav u očaju tražio savjet od njega što da učini. Šlomo Ha-Meleh je rekao: "Kazao sam ti da te ne želim podučiti jeziku ptica! Ti si učinio nešto vrlo loše i B-g ti je želio dati kaznu. Namjeravao te kaz-

Strana 16

Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice)

niti smrću tvoje stoke. No, ti si Ga "nadmudrio" i saznao – od ptica –kako da izbjegneš tu kaznu. Kazna bi bila na tvoje dobro – taj bi te financijski gubitak protresao i natjerao te da se pokaješ i popraviš svoje puteve.

Onda te Svemogući odlučio navesti na tešuva spaljivanjem tvoje kuće do temelja, no ti si ponovo izbjegao tragediju i time priliku da se pokaješ. Tvoji su grijesi, međutim, ostali i jedina mogućnost koja je još preostala Svemogućem je da izazove tvoju smrt kao kaznu za te grijehe.

U ovoj priči postoje dvije pouke.

Prva je pouka očito pasuk u ovotjednoj paraši: Budi bezazlen (tamim) s Vječnim B-gom svojim. Prihvati ono što te zadesi. Nemoj uvijek nastojati pronaći način kako da "nadmudriš" Svemogućeg istražujući Njegove skrivene planove za budućnost.

Drugu je pouku mnogo lakše shvatiti nego provesti. Mnogo ju je lakše akademski podučavati nego

primijeniti u praksi. Ne bismo trebali nailaziti na takve kušnje. Međutim, ako nas zadese nevolje, moramo vjerovati i razumjeti da su one najbolje što nam se moglo dogoditi. To je pouka koju smo učili mnogo puta u prošlosti. Kada se takve stvari dogode, moramo zauzeti stav: Moglo je biti i gore. B-g mi šalje upozorenje. To je kapara [pomirenje], i na kraju je sve što B-g čini na dobro.

Da li je priča o Šlomi Ha-Melehu stvarna ili tek alegorija nije toliko važno. Pouka koju ova pripovijest podučava glasi "bit ćeš bezazlen pred Vječnim B-gom svojim" i moramo vjerovati da "sve što B-g čini je na dobro."

Progoniti istinu i pravdu

Cedek, cedek tirdof. (Doslovno: "Za pravdom, za pravdom ćete juriti.") Dana su brojna homiletska tumačenja za ovo dupliranje.

Htio bih podijeliti uvid iz Sefas Emesa. Sefas Emes naglašava riječ

"tirdof" [juriti, proganjati]. Ideja je da mi ne samo da trebamo TRAŽITI pravdu, već moramo JURITI za njom. 'Rodef' je progonitelj. To je riječ s vrlo neprijatnom konotacijom. U kontekstu pravde, izraz 'rodef' izgleda kao poprilično čudna riječ da bi je se upotrijebilo. Znakovito, ima još jedno mjesto na kojem nalazimo paralelnu primjenu: "Tražite mir i jurite za njim." (Bakeš šalom, v’radfehu.) [Tehilim 34,15]

Uobičajeno, riječ 'rodef' ima negativnu konotaciju. Za nekoga kažemo da je 'rodef' za časti. Onoga tko je agresor ili progonitelj naziva se 'rodefom.' Nije li onda čudno otkriti da Tora taj izraz koristi u vezi s Pravdom, a Tanah ga koristi u vezi s mirom?

Sefas Emes navodi da iz ovog jasno vidimo da čovječanstvo nema sklonost prema Emesu, niti ima sklonost prema Cedeku [Pravednosti], niti ima prirodno urođenu sklonost prema Šalomu. Slijedom toga, ako čovjek želi postići Pravdu i Mir, on mora biti "rodef" za njima. Čovjek ih mora proganjati svom silom, svim srcem svojim, svom svojom dušom, ako želi imati ikakve šanse da prevlada svoje prirodne sklonosti i postigne ih. Ako ih čovjek ne ‘proganja’, oni će mu pobjeći. Oni su u suprotnosti sa sklonostima čovjeka. Mir se ne postiže slučajno ili uzgredno. Niti Pravda. Moramo ih progoniti svom svojom snagom.■

Rabbi Yissocher Frand: Bolje bezazlenost

Rabbi David Stav:

Tražite pravdu - pravdom

U skladu sa svojim nazivom, naša parša – Šoftim, bavi se različitim sudskim sistemima i upravnim tijelima koja će narod morati uspostaviti jednom kad uđe u zemlju Izrael, kao što je rečeno u stihu: "Postavi sebi suce i glavare u svim svojim gradovima…" (Ponovljeni zakon 16,18).

Narod ne može opstati bez dobrog sudskog sistema. Sjećamo se da je, prije no što je dana Tora, a malo nakon što je narod izašao iz Egipta, sam Moše sjedio i sudio narodu od zore do sumraka (Izlazak 18,13).

Glavni zahtjev koji Tora postavlja pred naše sudske sisteme je da "…oni trebaju suditi narodu pravednom presudom" (Ponovljeni zakon 16,18). Nema potrebe objašnjavati koliko je ključno da narod ima povjerenja u svoje suce, kako bi mogao nastaviti živjeti u Zemlji. Bez povjerenja u sudski sistem, društvo bi se srozalo do krajnje anarhije. Stoga, Tora daje mjere zaštite kako bi zaštitila integritet tog sistema: ne

primajte mito i ne budite pristrani –ne smije se biti pristran prema bogatašu, ali ni prema siromahu.

Na ovom mjestu, pojavljuje se po-

Nikada ne smijemo razmišljati o tome da iskoristimo laž kako bismo postigli svoje ciljeve, bez obzira koliko pravedni ti ciljevi bili

malo neobičan stih: "Pravdu, pravdu traži, da bi živio i zaposjeo zemlju koju ti je G-spod, B-g tvoj dao." (stih 20). Ovaj stih pisan je posebnim stilom: prilično rijetko nailazimo na ponavljanje riječi u tekstu, a uz to, riječ 'traži' čini se na ovom mjestu neprikladnom.

Razumljivo je da nam Tora zapovijeda da ne budemo pristrani prema jednoj strani na saslušanju, i također razumijemo kako primijeniti taj princip. Isto vrijedi i za neprihvaćanje mita: ta je zapovijed također jasna i razumljiva. No, kako tražimo pravdu? Što je ono što točno trebamo činiti? Tko je pozvan tražiti pravdu?

Bilo bi logično da je zahtjev za traženjem pravde upućen istim onim ljudima koji tu pravdu trebaju primjenjivati na sudu. Neki od naših mudraca sugeriraju da ovaj stih nije upućen sucima, već parničarima, od kojih se traži da pronađu najbolji mogući sud za svoje saslušanje. No ta uputa je, po svojoj prirodi, teško primjenjiva.

Možemo pretpostaviti da će svaka strana tvrditi da je ovaj ili onaj sud najbolji. Drugi komentatori kažu da ovaj stih traži od sudaca da razumiju da postoje različiti tipovi pravde. Jedan od njih je pravda koja slijedi slovo zakona, bez razmišljanja i brige o posljedicama. Drugi uključuje kompromis i blagost u suđenju, najčešće u situacijama kada sudac razumije da bi stroga primjena zakona mogla prouzročiti preveliku štetu drugoj strani.

Volio bih pobliže promotriti hasidsku ideju koja predlaže potpuno nov način tumačenja ovog stiha. Hasidskog mudrac rabi Bunima iz Pshische citira se sa sljedećim kratkim zapažanjem: "Tražiti pravdu?

Pravdom, a ne lažima."

Drugim riječima, dvoje ljudi na suprotstavljenim pozicijama mogu biti uključeni u svađu na način da

(nastavak

svaka strana smatra kako je samo ona u pravu. Jedna strana pokušava iznijeti razne tvrdnje kojima bi poduprla svoje argumente, mada druga strana, kao i suci i javnost, nije poljuljana tim tvrdnjama, sve dok prva strana ne da konačni dokaz koji će ići u prilog njenom slučaju, i tako pobijedi.

Međutim, ima tu jedan problem. Sam dokaz je izmišljen. Nije utemeljen na stvarnoj istini, već je pronađen način da suci i ostali koji prate slučaj, slušaju u korist jedne strane i na kraju prevagnu na tu stranu. Tora nam kaže da moramo tražiti pravdu pravdom, a ne lažima, jer čak i ako su naše namjere dobre, to nikad ne može opravdati korištenje lažnih dokaza.

Rabi Bunim također je rekao da postoji mnogo zapovijedi i zabrana u Tori, ali Tora u većini tih slučajeva ne koristi riječi poput 'potjere' (traženja) ili 'distanciranja'. Zabranjeno nam je jesti ne-košer hranu, ali nije nam zapovjeđeno da se udaljimo od nje. Ne smijemo lagati, ali Tora tu ne staje – ona nam kaže da se "udaljimo od laži". Ipak, Tora nam zapovijeda da činimo mnoge stvari, poput poštivanja roditelja, držanja šabata itd., ali nam nije zapovjeđeno da ih tražimo, da idemo za njima.

Međutim, kada je riječ o pravdi, zapovjeđeno nam je da ju "tražimo", kao da je Tora željela reći da štogod činili, istina mora biti svjetlo koje će nas voditi. Nikada ne smijemo razmišljati o upotrebi laži kako bismo postigli naše ciljeve, bez obzira na to koliko pravedni ti ciljevi bili.

Uistinu je velika kušnja u rabinskim ili političkim raspravama da-

pravdu - pravdom

vati tvrdnje za koje znamo da su daleko od istine, ali takvim vrstama tvrdnji stječe se podrška u nekim zajednicama. I unatoč činjenici da to nije ništa drugo nego laž, ljudi misle da svet i pravedan cilj koji pokušavaju postići, opravdava laži i zablude kojima se koriste.

Mnogi ljudi žele pravdu. Možda i svi. Ipak, svi želimo da pravda bude u skladu s našim svjetonazorom.

Budući da su ljudi tako uvjereni da su u pravu, spremni su učiniti bilo što da bi postigli ono što smatraju pravednim.

Kada je riječ o pravdi, Tora nam zapovijeda da ju "tražimo", da štogod činili, istina mora biti svjetlo koje će nas voditi

To je upravo ono u vezi čega je Tora tako oprezna. Oni koji smatraju da su uvijek u pravu mogu opravdavati svoje ponašanje bilo kojim sredstvima ili političkom manipulacijom. Komunistički pokreti imali su isprva najbolje namjere –da ponište ekonomsku nepravdu u svijetu – no u konačnici su izazvali upropaštavanje i počinili neopisiva zla.

Možda paradoksalno, glavni svjetski problem nije s onima koji žele učiniti zlo. Ti ljudi znaju da su zli i da se cijeli svijet neće ponašati kao oni. Njihova zla sklonost izvukla je

najbolje od njih, i možda će se jednog dana oni pokajati.

Nasuprot tome, Tora se uglavnom boji onih koji smatraju da su u pravu i pravedni i to uvjerenje koriste da opravdaju sve što čine kako bi doveli do pravde koju žele postići i nametnuti. Hasidim kažu da moramo slijediti pravdu jer nitko ne može biti sasvim siguran da je u pravu. Uostalom, živimo u složenom svijetu, i teško je uvijek znati što je ispravno i tko je u pravu. Ipak, znajući da nastojimo težiti za pravdom, a to znači postići pravdu pravednim sredstvima, možemo osigurati da se približavamo postizanju pravde u praksi.

Zato nas Tora upozorava da tražimo pravdu – kroz pravdu, a ne kroz laži. Hasidska literatura kaže nam da se zapovijed o suđenju i korištenju mjera opreza koje se zahtijevaju od sudaca, ne odnosi samo na sudski sistem koji djeluje na razini države.

Svatko od nas je sudac. Svi mi sudimo svojim obiteljima, društvu oko nas i, najviše od svega, sebi. Osobito u ovo vrijeme godine, dok se pripremamo na početku mjeseca elula, mjeseca selihot i milosti, trebali bismo imati na umu da smo svi pozvani suditi ono što izlazi iz naših usta, kao i ono što ulazi u njih. To će nam pomoći da razumijemo vrijednost traženja pravde kroz pravdu. Održat će nas iskrenima prema sebi samima, osiguravajući tako da znamo da sve što kažemo ili činimo, mora biti rečeno i učinjeno iskreno i časno. "Pravdu, pravdu tražite".■

Prevela Anja Grabar

s 18. stranice) Rabbi David Stav: Tražite

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Ne dopustite svojim željama da vas podmite!

"Nećete prihvatiti

mito, jer mito će zaslijepiti oči mudraca" (Ponovljeni zakon 16,19)

Svi smo mi suci i svakog dana donosimo mnoge prosudbe. Svaka želja koju netko ima je mito, ona utječe na prosudbe čovjeka kako bi podupro ono što želi učiniti.

Jedan alkoholičar koji se oporavljao rekao je: "Svih onih godina dok sam pio, nikada nisam popio, a da u datom trenutku nisam prosudio da je to ispravno učiniti."

Naša sposobnost racionalizacije je golema. Genijalno smo domišljati u opravdavanju onoga što želimo učiniti, ma što to bilo. Mito žudnje čini nas slijepima prema posljedicama našeg čina. Mi postajemo žrtvama našeg samozavaravanja.

Svatko je sudac

"Suce i redarstvenike ti ćeš sebi postaviti." Riječi "ti" i "sebi" su u hebrejskom tekstu u jednini. Stoga je to ne samo kolektivna micva, da se uspostavi pravosudni sistem, već i nalog svakom pojedincu da razvije "suca" i "policajca" u sebi. Svaka osoba ima obavezu zasjedati sudom svojih vlastitih postupaka. Postoje mnogi zakoni koji reguliraju postupanje sudaca. Prvi i najvažniji je ne uzimanje mita. Bez obzira koliko velika i učena osoba bila, ona je ne samo podložna podlom djelovanju mita, nego i Tora kaže da je takvo izvrtanje pravde neizbježno. U svom svakida-

šnjem životu mi stalno donosimo presude. Ponekad ćemo razmisliti o tome da li da nešto učinimo, a drugi put ćemo zaključiti da nešto treba ili ne treba učiniti uz malo ili nimalo razmatranja. Bilo kako bilo, mi smo donijeli sud i moramo se upitati da li je taj sud donesen objektivno ili smo bili "podmićeni"? Kad god je uključen neki osobni interes, postoji mogućnost za "podmićivanje". Kako možemo izbjeći rizik da ne budemo zavedeni svojim vlastitim interesima? Pirkei Avos nas uče: "Pribavi si učitelja, i steci si pouzdanog prijatelja" Objektivni sud ljudi koji se iskreno brinu za nas može nam pomoći spriječiti da ne budemo zavedeni prikrivenim motivima pa da donesemo odluke koje nisu istinski pravedne.

Naša sposobnost racionalizacije je golema. Genijalno smo domišljati u opravdavanju onoga što želimo učiniti, ma što to bilo

Šoftim ??

Ako netko želi dodati više restrikcija nego li ih zakon nalaže, on to može učiniti za sebe, ali ne smije [postavljati takve zahtjeve] drugima (Šulhan Aruh).

Neki ljudi koriste dvojaka mjerila. Jedna pravila primijenjuju na sebe, a

druga na sve ostale. Šulhan aruh, tipski mjerodavna kompilacija Židovskog zakona, prihvaća taj smjer razmišljanja - ali pod jednim uvjetom: stroži skup pravila mora se primjenjivati na sebe, a blaži na druge ljude.

Smjernice postoje za mnogo toga, kao npr. za postotak prihoda koji se treba dati za cedaka. Mnogi cadikim, pravedni ljudi, zadržavali su tek najminimalniji dio svojih primanja za sebe, dovoljan tek da prehrane svoju obitelj, a sve ostalo su davali siromašnima. Međutim, oni nikada ne bi očekivali da netko drugi slijedi njihov primjer, a neki su to čak i zabranjivali.

Naši umovi genijalni su u smišljanju sebičnih racionalizacija. Ponekad možemo imati izvrsne razloge da ne budemo darežljiviji u cedaka, čak i ako je to u okviru predviđenog iznosa. Možemo razmišljati o budućnosti, brinuti se za ekonomsku sigurnost, i zaključiti da moramo staviti više novca na stranu za crne dane. A opet često kritiziramo ljude za koje smatramo da ne daju dovoljno u cedaka

Moramo biti svjesni takvih racionalizacija i sjetiti se da zahtjevnija pravila primijenimo na sebe. Ako ćemo racionalizirati, racionalizirajmo na način koji iskazuje povjerenje prema drugima.

(Danas ću se prisjetiti da prema sebi budem zahtjevniji nego prema drugima.) ■

Biseri hasidske mudrosti

išta

Kada god bi ugrabio malo slobodna vremena, reb Aaron iz Karlina pohodio je svoga rebea, Magida iz Mezriča. Na povratku s jednog takvog posjeta, okružili su ga prijatelji i hasidi, te glasno zahtijevali: "Potanko nam ispričaj i objasni sve, ama baš svaki detalj koji si naučio u Mezriču."

Kada se gomila umirila, tek toliko da svi mogu čuti važne novosti, on im kratko i tiho odgovori: "Nisam naučio ništa*"

Vjerujući da nisu dobro čuli, ili da nisu razumjeli, prijatelji su zahtijevali pojašnjenje: "Što si naučio kod velikog Magida?"

Ovaj puta reb Aaron glasnije ponovi svoj odgovor: "Ništa!"

Sada su prijatelji bili uvjereni da im on ne želi otkriti neku dobro čuvanu kabalističku tajnu, koju učitelj samo usmeno prenosi odabranim učenicima: "I tako ti ugrabiš svaku zgodnu priliku, trošiš vrijeme i novac, da bi naučio – ništa!"

ivot ispunjen smislom ostvariv je tek onda kad smo u mogućnosti prodrijeti kroz vanjski, materijalni sloj i spojiti se s unutrašnjom energijom. To nikako nije lagan zadatak, jer tijelo komunicira senzornim organima (vid, sluh, miris, okus i dodir), dok duša prebiva u nadosjetilnom (emocije, savjest, inteligencija i, što je najvažnije, podsvjesne duhovne snage). Ta unutrašnja energija nije mjerljiva fizikalnim zakonima – postoji u njoj mističnost koja se opire mjerenju. To nije samo neka snaga; to je snaga koju zovemo život. A postoje sastavnice života koje smo tek počeli otkrivati. Pogledajte što se događa oko nas. Jasno je da mnogi od nas traže unutrašnji spokoj, sreću, ili mir, traže svoju dušu. Pitanje je: koristimo li pri tom traganju prava oruđa. Zato što smo odrasli oslanjajući se na svoja osjetila, često osjećamo da su ona jedina koja nam stoje na raspolaganju. Ali kako je teško shvatiti značenje naših duša kad pritom koristimo samo tih pet osjetila! To je kao da očima pokušavamo slušati glazbu. Unatoč tome, zov duše je toliko uporan, da nikada ne prestajemo tražiti.

~ R. Menachem Mendel Schneerson ■

"Upravo tako," jasno i glasno potvrdi njihove riječi prijatelj. "Naučio sam sve i ništa. Na koncu sam spoznao da je taj 'ja', o kojemu toliko brinem, ništa, da takav kakvim ga ja zamišljam, uopće niti ne postoji."

* Ein sof (hebr.) literarno prevedeno "nema kraja", "beskrajno". Ein (hebr.) je opća negacija u smislu "ne", "ništa", "ne-stvar". U kabalističkim je učenjima to najbliža oznaka za nespoznatljivog Boga. Neki pravci hebrejskog misticizma govore o našoj sposobnosti da, uz pomoć posebnih kontemplativnih i meditativnih tehnika, dopremo do neposredovanog, izravnog dodira s "Or ein sof", svjetlom beskonačnosti.■

išta te u životu neće dovesti do cjelovitosti kao uzdah iz dubine duše.■

~ R. Nahman iz Breslova

i preveo Nenad Vasiljević

Bisere sakupio

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

"Tijekom putovanja ispričao sam priču. Svima koji su je čuli pala je na pamet tešuva."

Dopustite mi da vam ispričam priču. Ali prvo, ako vam nije poznata priča o "Izgubljenoj princezi", evo njenog kratkog sadržaja. Kralj se razljutio na svoju kćer i rekao joj da se gubi. Ona je nestala, te ju je vjerni kraljev vicekralj godinama tražio, sve dok ju nije pronašao i doveo kući.

Prije nekih 40 godina, Reb Gedaliah Kenig, z"l, koji je u to vrijeme živio u Jerušalajimu, bio je u posjeti Sjedinjenim Državama. Dio njegovog rasporeda uključivao je putovanje u Kaliforniju, gdje je trebao govoriti grupi Židova – studenata postdiplomaca, koji su gajili veliko zanimanje za judaizam i Rebbe Nachmana. Odlučeno je da će Reb Gedaliah govoriti o Rebbeovoj priči o "Izgubljenoj princezi".

Predavanje je započelo time da je svaki od studenata iznio ono što smatra najvažnijom poukom te priče. Jedni su iznosili povijesne lekcije, drugi filozofske uvide, treći kabalističke nijanse koje su otkrili, a četvrti su istaknuli psihološke premise. Onda su se okrenuli prema Reb Gedaliji očekujući što će on reći.

Tihim glasom on je rekao: "Glavna pouka ove priče je da će za štetu uzrokovanu trenutkom ljutnje trebati

možda godine i godine da je se popravi."

Kad je Rebbe Nachman ispričao ovu priču, on nije rekao zbog čega se kralj naljutio na svoju voljenu kćer, princezu. Niti je Rebbe objasnio zašto je kralj rekao ono što je rekao ("Neka te netko ne-dobar odvede!"). Rebbe nam kaže da je kralj bio prepun kajanja, a vicekralj je to primjetio, i to ga je nadahnulo i potaklo da provede godine svog života tražeći je. (Zapamtite da kada je vice-kralj krenuo u potragu, on nije znao hoće li ju naći ili ne!)

Kad jednom vicekralj krene, kralj jednostavno nestaje iz priče. Tek kad se princeza i vicekralj po prvi put susretnu, oni ga spomenu - "Ovdje sam zbog onoga što je moj otac rekao"- ali kralj strašno tuguje i pati zbog njenog nestanka. Jedini cilj vicekralja je da ju dovede kući.

Tijekom svoje priče - naše priče! –vicekralj pokazuje jako puno pozitivnih osobina, Svaka od tih osobina potrebna nam je u različitim momentima života. On nije stidljiv. Kada on krene, vicekralj zatraži sve što je potrebno da učini tešuva. Iako ne zna gdje se ona nalazi ili kuda da krene, on je uvjeren da će pronaći princezu.

Vicekralj se ne plaši istražiti neistraženo, iskušati nove puteve kada stari ne funkcioniraju, osporiti unu-

tarnju nesigurnost ili se odreći sigurnosti. On se ne libi razotkriti društvo ili, raspravljati se s vlastima kako bi pronašao princezu. Unatoč svemu kroz što prolazi, vicekralj zna da je ona stvarna i da je njezina poruka istinita.

Kroz cijelu priču, u osnovi svega se nalazi vjera vicekralja: njegova upornost, njegova hrabrost, njegova nada i njegovo prevladavanja vlastitih pogrešaka. Potrebno mu je malo vjere da bi započeo, no sve više i više vjere dok potraga traje, jer što je bliže da je oslobodi, to potraga postaje sve teža i teža.

Pa ipak, kad vicekralj odjuri u Biserni dvorac na zlatnoj planini, potrebno mu je nešto novo i nešto staro. Potreban mu je njegov stari prijatelj, strpljenje, ali ga mora koristiti na nov način. Do sada je strpljenje koristio da bi išao dalje unatoč tome što je izgledalo da nema napretka. Sada mora koristiti strpljenje da ne čini ništa. Sada mu je strpljenje potrebno da izradi plan.

Ovo je novo. Iako vjera mora biti u podlozi svega što činimo i često je primarni alat koji trebamo koristiti, postoje kritični trenuci u kojima moramo koristiti hohma d'keduša (svetu mudrost). Iako ima perioda u životu kada se možemo tek teškom mukom provući, postoje i periodi kada B-g želi da mislimo unaprijed i isplaniramo kako ćemo osloboditi princezu.

Za sada, međutim, plan ostaje skriven. Misterije ostaju. Rebbe Nachman nam ne kaže zašto smopoput princeza – u progonstvu, i ne nam kaže kako ćemo - poput vicekralja - osloboditi princezu. On nam kaže samo ono što trebamo znati: da možemo i da ćemo je osloboditi. Vjerujte!

A gutn Shabbos!

Šabat šalom! ■

Prevela Tamar Buchwald

Ovaj Šabat čitamo parašu Šoftim koja uvijek dolazi na početku mjeseca Djevice - kao priprema za Novu godinu.

Paraša započinje odlomkom: "Postavit ćeš šoftim (suce) i službenike kod vratiju svih svojih gradova…" jasno ističući razliku kako se na ulogu suca gleda u današnjem društvu, a kako se gledalo na biblijskog suca.

Zohar objašnjava da riječ "sudac" znači ravnoteža. U svakome od nas postoje tri sile. Sila davanja – Desni stupac, hesed (suosjećanje), obzirnost; Lijevi stupac, sila primanja, procjena i snaga; i sila uravnoteženja – Središnji stupac, milost i sklad.

Prema hebrejskom zakonu, kada netko bude proglašen krivim to je zbog toga što je stupio van ravnoteže, i svakako je tu u pitanju Lijevi stupac koji donosi prosudbu i egocentričnost koji su odgovorni za to. Uloga suca je, dakle, da prijestupnika dovede u ravnotežu i sklad, i to je značenje hebrejskog glagola š.f.t Zohar na taj način naglašava da odlomak "Šoftim (suce) i službenike …" ukazuje da se ovdje radi o micvi (zapovijedi), a ne o razboritoj društvenoj potrebi. Zbog čega je to važno?

"Micva" je, prema Zoharu, čin koji povezuje nebesa sa zemljom, tijelo s dušom, duhovnu svijest s fizičkim ili svjetovnim postupkom. Kada sudac, službenik ili bilo tko na vlasti učini nešto s pozicije duhovne svrhovitosti, iz opredjeljenja da svoju javnu ulogu spoji s B-žanskom mi-

■ sijom i ciljem, onda će se u skladu s time transformirati i pokretačka sila, kao i rezultati. Po prirodi čovjek svoje postupke određuje prema onoj "što tu ima za mene", ali kada je nečiji motiv isključivo egoistične naravi onda ne postoji ništa što bi ga natjeralo da raste i razvija se. To je razlog zašto postoji toliko nezadovoljstva javnim dužnosnicima širom svijeta.

Talmud uči da kako bi sudac svoj posao radio djelotvorno, on mora razumijevati da u svakoj osobi postoji B-žanska iskra koju treba voljeti, ispravljati i uravnotežiti. Sudac ili javni službenik koji ne shvaća da se nalazi na B-žanskoj misiji neuporabiv je u toj službi i njegov je rad manjkav. Načela kojima se treba rukovoditi su "ljubi druge kao što ljubiš sebe" i "čini ono što je pošteno i pravedno" (Ponovljeni zakon 6,18) –postupati s milosrđem, ljubavlju i odgovorno u Stvoriteljevo ime.

Ukoliko se ne postupi po tim načelima dolazi do "halala". (Riječ "ha-

lal" znači praznina ili ponor, no također znači i tijelo ubijenoga). To nas dovodi do razumijevanja izraza: "Ako se nađe tko ubijen ...gdje u polju leži" (Ponovljeni zakon 21,1), suci i predstavnici vlasti tada moraju izračunati koji je grad najbliži tom tijelu, i suci se toga grada smatraju odgovornima za ubojstvo. Ti suci imaju izvršiti jedinstveni obred tijekom kojega izriču "Naše ruke nisu prolile ovu krv, niti su je naše oči vidjele" (Ponovljeni zakon 21,7).

Za ubojstvo Tora posebno odgovornima drži čelnike i predstavnike grada, one koji su odgovorni za društvenu pravdu u zajednici.

Rav Haim Vital objašnjava značenje "vrata" u retku "Postavit ćeš Šoftim (suce) i policajce na vratima (u gradovima) ... ": oči, uši, nos i usta naša su vrata, tako da, ako im postavimo suce i policajce, ako se suzdržimo od gledanja, govorenja ili slušanja onoga što ne bismo trebali, onda smo na dobrom putu.■

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Rabbi Menachem Leibtag:

Šoftim: Da nam živi kralj...

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Koji je idealan oblik vodstva za Am Jisrael:

• NAVI [prorok];

• ŠOFET [sudac];

• KOHEN [svećenik];

• MELEH [kralj]?

S obzirom da Paršat Šoftim spominje svaki od ova četiri 'modela', u ovotjednom šiuru raspravljamo o ovom važnom pitanju.

Uvod

Nije slučajno da Paršat Šoftim raspravlja o različitim oblicima vodstva naroda. Prisjetite se kako glavni govor Sefera Devarim (poglavlja 5-26) sadrži micvot kojih se Bnei Jisrael moraju držati nakon ulaska u zemlju. S obzirom da je Paršat Šoftim dio tog govora, jedino što ima smisla je da ovaj govor sadrži niz zakona koji se odnose na uspostavu nacionalnog vodstva. Imajući to na umu, počinjemo naš šiur analizom logičnog tijeka teme od Paršat Re'e do Paršat Šoftim.

Prisjetite se iz naših prethodnih šiurim kako je Paršat Re'e započela s važnim odjeljkom "hukim u’mišpatim" glavnog govora (tj. poglavlja 12-26). Ovaj odjeljak otpočeo je temom o "ha’makom ašer jivhar Hašem" - mjestom

Bet Ha'Mikdaša - koji je trebao postati nacionalni i vjerski centar. Ta se rasprava nastavila temama koje se odnose na uspostavu drugih zakona koji bi olakšali stvaranje "am kadoša" [svetog naroda], kao što su posebni zakoni o prehrani i jedinstven ekonomski sustav koji 'siromašne štiti od bogatih'.

Paršat Šoftim nastavlja ovu temu u uvodnoj raspravi o sveobuhvatnom pravosudnom sustavu (vidi 16:1817:13). Tu temu, koja završava s uspostavom 'vrhovnog suda, prate zakoni koji se odnose na postavljanje kralja (vidi 17:14-20); zakone koji se odnose na ševet Levi (vidi 18:1-8) i neke smjernice koje se odnose na ispravne i neprikladne 'savjetnike za usmjeravanje' (vidi 18:9-22).

Budući da se sve ove micvot odnose na političko i vjersko vodstvo naroda, ovo bi također olakšalo ostvarenje

B-žjeg cilja za Am Jisrael, da postane njegova 'modelnacija' (vidi Breišit 12:1-3). Karakter nacije iskristalizirat

će se ne samo posebnim micvot koje svaki pojedinac mora slijediti, već i njezinim nacionalnim ustanovama.

"Or LaGojim"

Naše uvodne napomene temelje se ne samo na našoj analizi ovih micvot, već i na osobnim primjedbama Mošea Rabeinu na kraju njegovog prvog govora (tj. poglavlja 1>4). Moše ovdje objašnjava ZAŠTO bi se Bnei Jisrael trebali držati svih ovih micvot kojima će ih poučiti:

"Vidite, učim vas HUKIM & MIŠPATIM... da ostanete u ZEMLJI koju ćete osvojiti. Vjerno ih se pridržavajte:

• Jer to će biti DOKAZ vaše mudrosti u OČIMA NARODA, koji će reći kad čuju sve ove zakone: Zaista, OVAJ VELIKI NAROD je mudar narod.

• Jer koji to veliki narod postoji kojemu je B-G TAKO

BLIZU...

• i koji veliki narod ima savršene zakone kao što je OVA TORA koju danas stavljam pred vas!"

(vidi Devarim 4:5-8)

Ovi pesukim informiraju nas da će odjeljak HUKIM & MIŠPATIM Sefera Devarim sadržavati micvot kojih se Bnei Jisrael moraju pridržavati KAKO bi postigli ovaj božanski cilj – da postanu "or lagojim" - blistavo svjetlo za sve narode. To zahtijeva uspostavu nacionalnih institucija koje će oblikovati njegov jedinstveni karakter. Ove institucije trebaju olakšati ne samo duhovni rast svakog

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Šoftim: Da nam živi kralj...

pojedinog građanina, već i stvaranje 'model-nacije' koja će donijeti B-žje Ime cijelom čovječanstvu.

Nacionalne institucije

Prva zapovijed iz odlomka HUKIM & MIŠPATIM je uspostava Nacionalnog centra - BA'MAKOM AŠER JIVHAR HAŠEM. Na tom se mjestu Bnei Jisrael trebaju okupljati u radosnim prilikama dok prinose svoje "korbanot" (vidi poglavlje 12), jesti svoj "ma'aser šeni" (vidi poglavlje 14) i okupljati se na "šaloš regalim" (tri hodočasna blagdana/vidi poglavlje 16).

Međutim, uspostava ovog centra samo je jedna od mnogih micvot koje trebaju olakšati formiranje B-žje 'model-nacije'. Podsjetimo se da Paršat Re'e sadrži nekoliko drugih micvot koje pomažu stvoriti ovaj "am kadoš" (sveti narod):

• posebni prehrambeni zakoni (vidi 14:2-21);

• zakoni sedmogodišnjeg ciklusa "šemita" (15:1-18), nacionalne ekonomske politike koja pomaže jamčiti društvenu pravdu;

• upozorenja protiv 'loših utjecaja' koji bi mogli osujetiti razvoj posebnog B-žjeg naroda (12:29-13:19).

Ova tema nastavlja se u Paršat Šoftim, gdje opisuje nekoliko institucija nacionalnog VODSTVA:

• ŠOFET - pravosudni sustav

• LEVI - vjersko vodstvo i državni službenici

• NAVI - vjersko vodstvo i usmjeravanje naroda

• MELEH - političko vodstvo

Započinjemo našu raspravu s prvom temom obrađenom u našoj parši, a to je ŠOFET - uspostava nacionalnog pravosudnog sustava:

"Postavit ćeš Šoftim v'šotrim" (suce i službenike) na SVIM

SVOJIM VRATIMA (tj. u svakom gradu) koje ti B-g da, i oni će upravljati narodom s dužnom pravednošću...

PRAVDI, PRAVDI, morate težiti, KAKO BISTE napredovali i naslijedili ZEMLJU... (16:18-20).

Nekoliko pesukim kasnije (objašnjenje pesukim koji se nalaze između njih, 16:21-17:6, izvan je opsega ovog šiura), Paršat Šoftim nastavlja ovu temu sa zapovijedi da se uspostavi VRHOVNI SUD u NACIONALNOM SREDIŠTU:

"Ako postoji slučaj koji je previše zbunjujuć da o njemu odlučite...sporna pitanja na vašim sudovima – OTIĆI ĆETE U HAMAKOM AŠER JIVHAR HAŠEM, pred KOHANIM, LEVIJIM ili ŠOFETA, i iznijeti svoj slučaj..." ( 17:8-11).

Ova institucija služi kao NAJVIŠI autoritet i za građanske sporove i za halahička pitanja. I TORA i PRAVDA moraju izlaziti upravo s mjesta Hrama, Nacionalnog centra. Još jednom, ova micva odražava primarnu svrhu B-žjeg izbora posebnog naroda, kao što je B-g već objasnio u Sefer Breišit:

"Jer Avraham će postati velik NAROD, i narodi svijeta će biti blagoslovljeni od njega; jer Ja sam ga odredio KAKO BI zapovjedio svojoj djeci i svom potomstvu da slijede PUT

G-SPODNJI držeći CEDAKA & MIŠPAT. .." (vidi Breišit 18:17-19 i njegov kontekst!).

Ševet Levi

Ne samo da Tora zahtijeva postavljanje sudaca, ona također nalaže cijelom plemenu - ŠEVETU LEVI - da u tu svrhu postanu 'državni službenici'. Leviji ne samo da služe u Hramu, već moraju služiti i kao suci. Osim toga, oni su odgovorni za podučavanje Tore i podučavanje halahe (židovskog zakona).

Ovu obrazovnu odgovornost, koja može biti sadržana samo u Paršat Šoftim (vidi 17:9), Moše Rabeinu kasnije izričito navodi u svom posljednjem blagoslovu za Ševet

Levi:

"Oni će NAUČAVATI Tvoje ZAKONE Jakovu i Tvoju TORU Izraelu" (Devarim 33:9).

Zapravo, Paršat Šoftim smatra ovu plemensku obvezu

s 25.

kao razlog zašto Ševet Levi ne dobiva dio u zemlji:

"KOHANIM & LEVIJIM - cijelo Levijevo pleme - neće imati nikakav teritorijalni dio unutar Izraela. [Umjesto toga] oni će dobiti svoj dio od B-žjih prinosa... jer B-g je njihov dio... Ti ćeš im također dati prvi dio svog žita, vina i ulja, i prve striže svoje ovce, jer je B-g izabrao njega [Levija] i njegovo potomstvo između svih tvojih plemena DA SLUŽE U IME G-SPODNJE za sva vremena" (vidi 18:15).

Ne samo da Tora definira njihovu dužnost kao dužnost državnih službenika, već i detaljno opisuje njihovu 'naknadu' za ovu službu (vidi također 18:6-8).

Navi

Odmah nakon ovog odjeljka koji se bavi sa ševet Levi slijedi rasprava o tome KOME bi se Bnei Jisrael trebali [i ne bi trebali] obratiti za vodstvo:

"Kad UĐEŠ U ZEMLJU koju ti B-g daje, NEMOJ učiti oponašati odvratne običaje tih naroda. Neka nitko ne postane... vidovnjak, vračar, onaj koji baca uroke ili onaj koji se obraća utvarama i duhovima, ili pita mrtve. Jer je G-spodu mrzak svatko tko čini takve stvari... [UMJESTO toga] B-g će ti podići NAVI-ja - Proroka, kao što sam ja (Moše Rabeinu). NJEGA ćeš slušati… Stavit ću Moje riječi u njegova usta, i on će im govoriti sve što mu zapovjedim...". (18,9-22).

Ovi pesukim zabranjuju savjetovanje s bilo kim iz širokog spektra popularnih 'vidovnjaka', što je bila praksa kanaanskih naroda. Bnei Jisrael umjesto toga trebaju tražiti vodstvo od NAVI-ja, koji treba služiti kao 'savjetnik' naroda, preko kojeg će B-g prenijeti Svoju poruku.

Dakle, tko ima glavnu riječ?

Do sada smo se susreli sa sudskim sustavom, sucima, plemenom Levi (podučavateljima Tore) i NAVI-jem (koji daje duhovne smjernice). Međutim, očekuje li se od ikojeg od ovih čelnika da pruži i političko vodstvo?

• Čija je zapravo odgovornost nadgledati IZGRADNJU Bet HaMikdaša, BAMAKOM AŠER JIVHAR?

• Čija je dužnost organizirati stalnu vojsku i voditi narod u borbi?

• Tko će određivati vanjsku i unutarnju politiku?

• Tko će provoditi i nadzirati ubiranje poreza, izgradnju

cesta, kovanje novca itd.?

• Uglavnom, tko će voditi državu?

Niti iz Paršat Šoftim niti iz bilo kojeg drugog mjesta u Humašu ne čini se da su ti zadaci odgovornost kohanim, levijim ili šoftim. Jesu li oni odgovornost NAVI-jaProroka?

NAVI može, a vjerojatno i treba, služiti kao SAVJETNIK političkom vodstvu, predstavljajući 'B-žje mišljenje' o važnim pitanjima. Ipak, Paršat Šoftim ga očito ne predstavlja kao političkog vođu.

Niti se "šofet", predstavljen na početku Parše, ne pojavljuje kroz pesukim kao "politički vođa". Iako mora osigurati izvršenje pravde (16,20), on nije prikazan kao politički vođa.

[Napomena: Korištenje naziva "šofet" u Sefer Šoftim za definiranje ad-hoc političkog vodstva tog vremena je samo po sebi fascinantna tema, ali zahtijeva poseban tretman, izvan našeg okvira u ovom kontekstu.]

"Meleh"

Odgovor na ovo pitanje leži u posljednjoj kategoriji nacionalnog vodstva o kojem se govori u Paršat Šoftim"melehu" (kralju):

"Kad uđeš u zemlju... i reći ćeš: 'Želim imati KRALJA, kao i svi narodi koji me okružuju,' postavi nad sobom KRALJA, ONOGA KOJEG B-G IZABERE... -On NE smije držati previše konja...; On NE SMIJE nakupljati previše srebra i zlata -On mora NAPISATI ovu MIŠNE TORA (zakone iz Sefer Devarim) pred Kohanim i Levjiim; - Mora je DRŽATI uz sebe i ČITATI JE svakog dana svog života KAKO BI se naučio BOJATI B-GA... - Dakle, on se neće ponašati oholo... ili odstupiti od Tore...KAKO BI on i njegova djeca mogli nastaviti vladati Am Jisraelom..." (vidi Devarim 17:14-20).

Samo iz gornjih pesukim nije jasno da li Tora OBVEZUJE ili tek DOPUŠTA postavljanje kralja. [Vidi Sanhedrin 20b i sve klasične komentare.]

Međutim, iz KONTEKSTA ovih pesukim čini se, a posebno u vezi njihovog odnosa prema drugim vrstama nacionalnog vodstva koje su predstavljene u Paršat Šoftim, da se upravo od kralja očekuje da vrši političko vodstvo. Uostalom, tko bi drugi 'vodio igru'!?

Divrej Tora

(nastavak

stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Šoftim: Da nam

(nastavak s 26. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Šoftim: Da

Iako je sam Moše Rabeinu funkcionirao kao "navi" I kao kralj (tj. politički vođa), čini se da je ova "dvostruka dužnost" iznimka, a ne pravilo. [Kasnije u židovskoj povijesti mogu se pojaviti određene situacije [npr. Šmuel] kada nacionalni vođa također može služiti kao NAVI, ali to nije uobičajeni čin.]

Stvaranje nacije

S obzirom na B-žju želju da Bnei Jisrael postanu njegova 'model-nacija', sasvim je razumljivo zašto je potreban neki oblik središnje vlasti. Uostalom, da bismo postali prosperitetna nacija, potreban je barem neki oblik političkog vodstva koje će koordinirati i upravljati njezinim razvojem.

Moglo bi se reći da kada Tora govori o kralju, to se može odnositi na bilo koju vrstu političkog vodstva koje ima središnje tijelo, bez obzira na politički sustav po kojem je izabran (bilo da se radi o demokraciji, monarhiji, teokraciji itd.) . Tora govori o 'kraljevstvu', jer je u vrijeme Matan Tore taj oblik vladavine bio najčešći. Međutim, ti zakoni koji se tiču 'kralja' jednako bi se primjenjivali na bilo koji oblik političkog vodstva. "K'hol hagojim"

Ovo nam tumačenje može pomoći da razumijemo izraz "meleh k'hol haGojim" - kralj poput drugih naroda (vidi 17:14 i peruš Netziva u Emek Davaru). Tora ne potiče Bnei Jisrael da traže kralja koji se PONAŠA poput kraljeva susjednih zemalja. Umjesto toga, oni će tražit OBLIK VLADAVINE sličan onom u susjednim zemljama.

Ovo zapažanje može se uvelike povezati s konceptom jedinstvenosti Židovskog naroda. Iako moramo ostati drugačiji od drugih naroda, mi ipak moramo biti narod, u punom smislu te riječi. Stoga Am Jisrael ne mora biti drugačiji od drugih naroda u pogledu OBLIKA svog političkog vodstva, već po NAČINU na koji njegovo političko vodstvo postupa!

Jednom kada se odabere konkretni vođa, Tora mora jamčiti da se on neće suviše ponositi svojim položajem (vidi 17:16-17,20). Umjesto toga, trebao bi upotrijebiti svoje dodijeljene ovlasti da vodi Am Jisrael prema tome da postane "am kadoš". U tu svrhu, on mora ponovo pregledavati micvot iz Sefer Devarim - MIŠNE TORE –svakoga dana (vidi 17:19!). Na taj način možemo postati

nam živi kralj...

'model-nacija'.

U osnovi, "Paršat HaMeleh" u Sefer Devarim postavlja 'smjernice' za ponašanje političkog vodstva Am Jisraela kako bi oni ispunili ono predodeđeno od B-ga. Budući da ovo predstavlja primarnu temu glavnog govora u Sefer Devarim, potpuno je primjereno da se Paršat Šoftim bavi upravo ovim aspektom političkog vodstva.

Izazov

Nedvojbeno postoji izrazita opasnost kad se političku moć povjeri snažnoj središnjoj vlasti. Ali bez stabilnog, autoritativnog tijela, zemlja ne može napredovati i razvijati se do svog maksimalnog potencijala.

Tora postavlja pred Am Jisrael izazov da postane narod koji je nalik svim drugim narodima u pogledu uspostave suverenog političkog entiteta. Međutim, u isto vrijeme, Tora postavlja izazov Am Jisrael da bude DRUGAČIJI od svih drugih naroda po načinu na koji se to vodstvo ponaša i upravlja; jer mi trebamo postati B-žja 'model-nacija'.

Ovaj oblik nacionalne vlasti neće umanjiti Kraljevstvo Nebesko, već će promicati sveopće priznanje B-žjeg Kraljevstva i potpomoći slavljenje i posvećenje Njegovog Imena.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

JIRA

U poštovanju je mudrost.

Čovjek je slab i zatrpan neprestanim zahtjevima svog posla. Kakva je strategija da se okonča rat zlog nagona koji bjesni, i tajna da se zaustavi duh želje koji huči bez prestanka poput uzburkanog mora? Čovjekova jedina nada je da ojača poštovanjem Svemogućeg B-ga. Ovo poštovanje je neosvojiva tvrđava koja ga može izbaviti od svakog neprijatelja i napada. Ono je dovoljno moćno da potčini njegove želje i spriječi zle namjere njegovog srca da planu u destruktivnom ponašanju. Jedino ono može poslužiti kao junačka desnica za još uvijek divlju oluju zlog nagona i omogući čovjeku da iziđe iz bitke kao pobjednik.

Rabin Yitzhak Blazer, Vrata svjetla (The Gates of Light)

SVA OSTALA POGLAVLJA u ovoj knjizi svoju duševnu osobinu navode njenim engleskim (u orginalu, op.pr.) nazivom, no za ovu osobinu to nije moguće. U riječi jira spojena su dva ljudska doživljaja koja su na hebrejskom povezana, no na engleskom jeziku su odvojena. Jedan je strah. Drugi je zadivljenost (odnosno strahopoštovanje, na engleskom awe ima značenje i zadivljenosti i strahopoštovanja, op.pr.). Iskustvo nam pokazuje da to mogu biti dvije potpuno različite unutarnje osobine

načava strah. Kada je usredotočena na veličanstvenost Izvora života, čini se da se primijenjuje na zadivljenost. Ali kada se riječ jira koristi bez kvalifikatora, ostaje nam da razmišljamo o tome što se od nas traži. Koliko je drugačije "A sada, Izraele, što G-spod B-g vaš želi od vas? Samo da se bojite G-spoda B-ga vašeg" od "A sada, Izraele, što G-spod B-g vaš želi od vas? Samo da ostanete zadivljeni G-spodom, B-gom vašim."

možete se prestraviti zbog medvjeda, a biti zadivljeni zalaskom sunca. Ali iskustvo također opravdava njihovo međusobno povezivanje. Zamislite da stojite na samoj ivici Grand Canyona, i gledate dolje u taj golemi klanac duginih boja. Strah i zadivljenost spoje se u jedan euforičan unutarnji doživljaj.

Iako može opisivati sjedinjeni doživljaj straha/zadivljenosti, taj se pojam također može upotrijebiti i za zasebne doživljaje straha i zadivljenosti. To u musarskoj misli vidimo kada se ista riječ jira koristi za jirat ha'oneš, što je strah od konačne kazne koja će biti izvršena za prijestupe, i za jirat ha'romemut, što je zadivljenost B-žjim veličanstvom i uzvišenosti.

Knjiga Dužnosti srca govori upravo o tome: "Strah od Nebesa ima dva vida: strah od nevolja i b-žanske kazne, te zadivljenost Njegovom slavom, veličanstvom i silnom moći."

Kada se rasprava usredotoči na kaznu, sasvim je jasno da jira oz-

Moramo znati koje značenje dodijeliti riječi, jer kako drugačije možemo izvršiti ono što ostatak stiha zapovijeda: "Tako da slijedite sve Njegove putove i ljubite Ga, služeći G-spodu B-gu vašem svim srcem svojim i svom svojom dušom?" Postižemo li to gajenjem straha ili, kao druga mogućnost, gajenjem zadivljenosti?

Slično je i s radom na poboljšanju duševnih osobina. Da li je mehanizam strah ili zadivljenost? Opet, pročitajte sljedeći navod iz Orchot Tzaddikim i pogledajte koliko drugačije izgleda kada jira prevedete prvo kao "strah", a zatim kao "zadivljenost":

I niti jedno djelo nije osobito vrijedno bez čiste jira. Stoga, svi ljudi moraju biti upoznati s time da svatko tko želi steći vrijedne karakterne osobine mora stopiti jira pred HaŠemom sa svakom osobinom, jer jira HaŠema je zajednička poveznica među svim osobinama. Ovo se može usporediti s niti koji je provučena kroz rupice bisera, i ima zavezan čvor na svojim krajevima kako bi držala bisere. Nema sumnje

(nastavak

Alan Morinis: Svakidašnja svetost

da će, ako se čvor odreže, svi biseri poispadati. Isto je s jira HaŠema. Ona je čvor koji osigurava sve dobre osobine, a ako ga uklonite, sve će dobre osobine otići od vas.

Da li je strah pravi put, ili idemo putem zadivljenosti i strahopoštovanja?

Čeka nas polaganje računa Židovski učitelji, uključujući mnoge majstore musara, utrošili su mnogo tinte i glasa kako bi nas potakli da se orijentiramo prema strani straha, osobito u vezi b-žanske kazne za naše prijestupe. Nema sumnje da su mislili na strah, a ne na zadivljenost ili poštovanje jer oni opisuju sve simptome užasa, poput drhtanja i preznojavanja, kako bi se pobrinuli da shvatimo da govore o reakciji straha na zastrašujuću stvarnost.

Sam Rabbi Yisrael Salter je napisao: "Vjerovanje da je Svemogući Istinski Sudac koji daje plaću svakom pojedincu u skladu s njegovim djelima prvi je korak u službi HaŠemu." Njegov učenik, Rabbi Yitzchak Blazer, naširoko je pisao o strahu od kazne:

Čak i kada osoba slijedi hirove svog srca i valja se u grijehu i nepravdi, ona i dalje zadržava sposobnost da bude u strahu od kazne. Stoga, taj strah prethodi vršenju zapovijedi, jer on je glavni element koji odvraća od nepravde i grijeha. Taj strah kod čovjeka izaziva drhtanje pred Svemogućim i čini da ispunjava Toru i njene zapovijedi.

Neki ljudi, osobito religiozni Židovi, na ovu poruku reagiraju i dan

danas. Ona ima značaj i vrši utjecaj u sklopu šireg svjetonazora i sustava čiji je dio.

Mnogi ljudi, uključujući i religiozne Židove, ne slažu se s ovom porukom. Jednom sam prisustvovao predavanju u ultra-ortodoksnom centru za učenje gdje je govornik praktički udarao po govornici kako bi prenio svoju poruku o strahu koji bismo trebali sada osjećati zbog posljedica koje svatko od nas može očekivati na dan kad bude pozvan da položi račun za svoj život. Čovjek koji je sjedio do mene, s crnim šeširom i bradom, nagnuo se prema meni i došapnuo mi: "Ovo će biti teško prodati."

Zašto je to tako? Naišao sam na brojne razloge koji iznose zašto mnoge u našoj generaciji nisu ponijela obećanja i prijetnje o onome što nas čeka u zagrobnom životu. Najčešće sam čuo da se ljudi povezuju s B-gom ljubavi pa im božanstvo koje kažnjava izgleda kao strana (i otuđena) ideja. Možda su naše razine lagodnosti ono što čini da oguglamo, ili pak možda preuveličani osjećaj moći čovječanstva, koji je vidljiv iz naše sve moćnije tehnologije i sve dužeg životnog vijeka kojeg uživamo. Možda smo postali takvi relativisti da za nas, čak i za svu vječnost, ono što je "dovoljno dobro" zapravo i jest dovoljno dobro. Svakako mnogi ljudi jednostavno ne vjeruju da ih čeka polaganje računa, niti vjeruju u sustav nagrade i kazne o kojima tradicija govori.

Bez obzira na razloge, izazov pronalaženja duhovne vrijednosti u strahu od kazne ovoj generaciji nije nov. "Sve je u rukama Nebesa osim straha od Nebesa", kaže Talmud. Uvijek je o nama ovisilo hoćemo li ili nećemo izabrati njegovati jira, jer nam nije prirodno ili urođeno, ili

očito da tako činimo. Možda su naši učitelji naglašavali dugoročne posljedice nedjela kako bi osigurali da izvršimo dobar odabir u tom pogledu. Rabbi Luzzatto tako kaže u svojoj zahvali da "ne postoji ništa što je više vjerojatno da će vas držati podalje od nečega štetnog po vas od straha od štetnih posljedica."

Chafetz Chaim, međutim, upozorava da makar strah od kazne može biti djelotvoran, osobito kratkoročno, to je pogrešna osnova za trud na duhovnom području u usporedbi s tim drugim čimbenikom koji je ugrađen u pojmu jira, a to je zadivljenost b-žanskim veličanstvom: "Tko god je nesvjestan koliko je B-g uzvišen i hvalevrijedan, i izbjegava grijeh samo zbog straha od zemaljske ili nebeske kazne, on će tražiti načine da bude legitimno oslobođen, bez kazne, od držanja micvi." Ovo je promućurno. Ako se bojite samo kazne, onda će vam bilo koji legitiman način da izbjegnete odgovornosti dobro doći. To stalno viđamo u situacijama u kojima ljudi drže da su neporočni, ali samo zato što su pronašli legitiman način da zaobiđu pravila.

Sam Rabbi Blazer potvrđuje da je doživljaj povezan sa zadivljenošću viši oblik jira:

Do sada smo primijetili da postoje dvije vrste poštovanja Nebesa - strah od buduće odgovornosti i divljenje B-žanskom veličanstvu. Međutim, mora se naglasiti da te dvije vrste nisu jednake. Jasno je da je divljenje B-žjem veličanstvu na višoj razini od straha zbog buduće odgovornosti.

Međutim, ono što on još kaže jest da, po njegovom mišljenju, divljenje

s 24. stranice)

(nastavak s 25. stranice) Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

mora stajati na temeljima straha da ćemo biti kažnjeni za naše grijehe. On je nedvosmislen: strah od kazne dolazi prvi i prvog ga se mora njegovati, kao neizbježnu razinu kojom stječemo sposobnost da stupimo u zadivljenost b-žanskim, i potom živimo u skladu s tom predodžbom. Malbim potvrđuje na istovjetan način: "Oni koji su mudra srca objasnili su da je nemoguće u trenutku postići uzvišenu razinu divljenja nebesima. Naprotiv, čovjek se prvo mora bojati Njegova suda, i tek potom se uzdići na uzvišeniju razinu Jirat ha'Romemut [zadivljenosti nebesima]." To nas zatim vraća na naš problem, a to je kako primijeniti poticaje učitelja musara da se bojimo onoga što nas čeka.

Moguće rješenje

Dugo sam se i teško mučio da probam razumjeti kakvu korisnu poruku mogu izvući iz ovog dijela poučavanja i usmjeravanja. Unatoč nelagodi koju ta ideja donosi, naši su mudri preci istaknuli strah kao duhovnu silu. Što možemo naučiti?

Za ljude koji imaju jasnu ideju o konačnom polaganju računa koji će položiti nakon smrtnog dana, tu nema problema. To uvjerenje čini strah od kazne živim i značajnim faktorom u svakodnevnom životu.

Ali što je s onima koji odbijaju tu ideju, bilo zato što nemaju sliku o B-gu ili zato što jednostavno ne vjeruju, ili zato što im ona priziva negativne doživljaje s roditeljima ili učiteljima koji jednostavno ne nadahnjuju na duhovno uzdizanje? Može li ipak biti duhovne koristi od gajenja straha?

Strah je najdublji, najstariji i najnepopustljiviji aspekt našeg nižeg ja.

Mi smo sačinjeni tako da imamo strah kao osnovni mehanizam preživljavanja. Kao rezultat toga, u borbi da potvrdite vlast višeg ja nad nižim, nema načina na koji se strah može jednostavno zanemariti ili potisnuti. Pitanje je, budući da smo zaglibili u strahu, možemo li ga iskoristiti na dobro?

Rabbi Efraim Becker, koji je psiholog i učitelj musara, odgovara na ovo pitanje pomalo psihološkim pojmovima, iako se i dalje fokusira na preusmjeravanje "prirodnog straha" osobe:

Jirat Ha'oneš [strah od kazne] iskorištava prirodnu tendenciju osobe za samoodržanjem, smanjenjem boli i povećanjem zadovoljstva. To znači da osoba koja je u strahu svoju pozornost usredotočuje na činjenicu da će, ako ne ispuni volju HaŠama, platiti cijenu kroz bol, i da će, ako zanemari micvu, cijenu platiti kroz gubitak užitka. Osoba mora upotrijebiti svoju volju da preusmjeri svoj prirodni strah, koji je može potaknuti da poduzme sve vrste drugih koraka kako bi osigurala svoje očuvanje i zadovoljstvo, svoju svijest o HaŠemovoj svemoći, i koja će je navesti da taj strah usmjeri prema HaŠemu.

Ovdje imamo jedan način na koji se urođeni mehanizam straha može upotrijebiti u korist duhovne uporabe. Ključna fraza koju naglašavam je "osoba mora upotrijebiti svoju volju da preusmjeri svoj prirodni strah."

To bi bio svjesni čin i izbor. Strah može biti prirodan i urođen, ali usmjeravanje prema Nebesima je svojevoljna i njegovana duhovna praksa koja za cilj ima utjecati na ponašanje ovdje u ovom svijetu.

Rabbi Moshe Chaim Luzzatto nas također potiče da svoj strah preusmjerimo prema drugačijem cilju. On nas ne poziva da budemo u strahu od kazne, već da se bojimo da ćemo napraviti pogrešan korak:

Strah od grijeha treba biti stalan. Uvijek se treba plašiti da ćemo se spotaknuti i učiniti nešto ili polovicu nečega što je protivno B-žjoj časti. Zbog toga se ova osobina naziva "strah od grijeha", jer je njezina suština strah da grijeh može ući ili se umiješati u vaše postupke zbog nekog propusta, slabosti ili ovog ili onog nesvjesnog razloga.

Koliko je drugačija takva vrsta pažljive, oprezne budnosti od zagušujećeg, drhtavog straha da će nas B-žji gnjev spaliti zbog našeg prijestupa. Slično tome, čuo sam učitelja musara kako nas poziva da se ne bojimo kazne za naše grijehe, već da se bojimo kazne što nismo u potpunosti iskoristili svoj duhovni potencijal.

Ako pojam nagrade i kazne ne pogodi unutarnju žicu u vama, ovi drugi načini gledanja kako uvesti strah u duhovnu praksu mogu biti nebitni. Ipak, možemo vidjeti da ima puno drugih načina na koje se vaša prirodna sklonost strahu također može valjano iskoristiti. Iako se načini razlikuju, cilj je uvijek upregnuti prirodni impuls kako bi iskoristili njegovu snagu da vam pomogne potaknuti promjene na ovom svijetu. Strah je neizbježan, pa je mudro nastojati iskoristiti da ono što je čvrsto i suštinski dio naše niže prirode radi u korist naših viših sklonosti. Na taj način dodjeljujemo pozitivnu ulogu onome što je, u suštini, samo mehanizam preživljavanja, gorivo koje hrani refleks bori se

(nastavak s 26. stranice)

ili bježi.

Odvojite trenutak da razmotrite ulogu straha u vašem životu. Čega se bojite? Je li vaš strah povezan s ovim svijetom i materijalnim problemima ili s vašim duhovnim životom? Možete li osjetiti silu motivacije koju taj strah utjelovljuje?

Možete li usmjeriti i vezati taj strah uz najviše svrhe vašeg života?

Sjajna motivacija

Strah ima takvu moć da mi ima puno smisla da tu energiju pretočim u duhovno nastojanje. A ipak još uvijek se pridružujem našoj generaciji pronalazeći mnogo više motivacije za sebe u pozitivnoj poruci da zadivljenost transformira srce. O zadivljenosti, Rabbi Abraham Joshua Heschel kaže: "Zadivljenost je više od emocije; ono je način poimanja. Zadivljenost je sama po sebi čin razumijevanja značenja koje je veće od nas samih. Zadivljenost je način da budete u kontaktu s tajnom svekolike stvarnosti."

On nastavlja:

Smisao zadivljenosti je shvatiti da se život odvija pod širokim horizontima, horizontima koji se šire i preko životnog vijeka pojedinca ili čak života nacije, generacije ili doba. Zadivljenost nam omogućava da u svijetu zapazimo nagovještaje b-žanskog, da u malim stvarima osjetimo početak beskonačnog značenja, da u jednostavnom osjetite ono konačno; da u užurbanosti prolaznog osjetimo mir vječnog.

To su uzvišene i privlačne riječi i nesumnjivo su istinite. Ipak one pred nas stavljaju izazov, jer moramo znati kako smjernice provesti u

Svakidašnja svetost

praksu. Moramo poznavati odnos između doživljaja zadivljenosti i dobrog ili lošeg postupanja tako da možemo dati tim smjernicama da djeluju u našim životima. Rabini Luzzatto i Heschel pristupaju ovom pitanju s dvije različite strane.

Rabbi Luzzatto kaže da zadivljenost B-žjom veličanstvenošću "ima moć kada se držite podalje od prijestupa i ne činite ih." Drugim riječima, zadivljenost je cilj, a držanje naših postupaka čistim je put koji vodi do tog cilja.

Rabbi Heschel drugačije gleda na zadivljenost, ne kao na cilj, već konkretnije kao sredstvo za postizanje cilja:

Dakle, na pitanje, gdje se može naći mudrost? odgovara Psalmist: strah B-žji je početak mudrosti. Biblija ne propovijeda o zadivljenosti kao obliku intelektualnog povlačenja; ona ne kaže, zadivljenost je kraj mudrosti. Čini se da je njeno mišljenje da je zadivljenost put prema mudrosti.

Naravno, ne postoji sukob između ova dva načina gledanja na zadivljenost oni su samo usredotočeni na različite točke na tom putu. Držati se podalje od grijeha preduvjet je za zadivljenost, a zadivljenost predstavlja vrata ka mudrosti. Ova se vrata otvaraju i zatvaraju prijestupom, i zbog toga što duhovni život ovisi o ovom odlomku, Rabbi Luzzatto naglašava "strah" da ne izazovemo da nam se vrata zatvore.

Realnost je, međutim, takva da si uglavnom dopuštamo da budemo toliko odebljali, grubi i tupi da je potrebna oštrica sjekire blistavog zalaska sunca ili dramatični trenutak rađanja ili smrti da probije kroz

zadebljalu koru naših srca, tako da ponovno progledamo i prodišemo kao da nam je prvi put. Ali to ne mora biti tako. Slava koja aktivira zadivljenost nalazi se posvuda.

U šabatnoj liturgiji parafrazirane su Izaijine riječi tako da anđeli pitaju: "Gdje se nalazi mjesto B-žje slave?" Ovo se pitanje ponavlja svaki tjedan i ono mora biti i naše stalno pitanje. Gdje se nalazi mjesto B-žje slave? Čak i ako nemate odgovora, čak i ako ni u što ne vjerujete, ili čak i ako vjerujete, morate nastaviti postavljati to pitanje, jer je sigurnost kraj vjere, a preispitivanje je put duhovnog uzdizanja.

U toj istoj molitvi dobivamo odgovor (mada, zanimljivo, prije nego što je pitanje postavljeno): "B-žja slava ispunjava svijet".

Ovo je Izaijina vizija: "Svet, svet, svet je G-spod nad vojskama; cijeli je svijet pun Njegove slave." Ovo se učenje ponavlja stalno iznova, iz dana u dan u molitvama, u nadi da ćemo otvoriti i opet otvarati oči da vidimo da je čitav svijet u njegovoj beskrajnoj raznolikosti, velikoj i maloj ispunjen B-žjom slavom, veličanstvom i dostojanstvom.

Grupa učenih ljudi jednom je došla u posjet Kotzker Rebbeu. On im je postavio ovo pitanje koje razmatramo: "Gdje se nalazi mjesto B-žje slave?" Ljudi su na to odgovorili citirajući odgovor iz liturgije: "Cijeli je svijet pun B-žje slave". Rabbi Menachem Mendel dao je drugačiji odgovor: "B-žja slava se nalazi gdje god mi pustimo B-ga da uđe."

Ovo je vizija pjesnika i proroka. Pogledajte galeba i gledajte više od galeba. Pogledajte travu i poimajte vrijeme. Pogledajte u šumu i spoznajte vječnost.

Alan Morinis:

(nastavak s 25. stranice) Alan

Njegovanje zadivljenosti

Morinis:

Svakidašnja svetost

Naši učitelji odavno su shvatili da, unatoč najdramatičnijim buđenjima koja mogu prodrijeti u naša srca, ako smo prepušteni sami sebi, mi prije ili kasnije opet zaspimo. Pitanje je vremena kada ćemo prestati vidjeti stvari kao nove i tako izgubiti kontakt sa stanjem zadivljenosti jira. Rabbi Luzzatto mudro upozorava: "Ovo razumijevanje se utiskuje u um čovjeka samo kroz stalno razmišljanje i duboku analizu."

Rabbi Luzzatto kaže (i svi to znamo) da je stalno promišljanje potrebno ako želimo ostati budni i biti dostupni zadivljenosti makar samo malo više vremena.

U mnogim sinagogama nad arkom se nalazi upisan stih iz Psalama koji glasi: "Uvijek stavljam B-ga pred sebe." U Talmudu Rav Hana bar Bizna citira isti stih i kaže da onaj koji se moli mora zamisliti Šehinu B-žju prisutnost pred sobom. Iz te je ideje proizašla tradicija stvaranja vrste umjetničke slike poznate kao šiviti (što je prva riječ retka iz tog psalma). Šiviti su često kompleksne i lijepe slike koje su nacrtane ili naslikane kao objekti meditativnog promišljanja. U osamnaestom i devetnaestom stoljeću, naslikane su mnoge bogato dekorirane kontemplativne slike da bi ih se objesilo na istočni zid sinagoge, gdje služe kao podsjetnik da u svakom trenutku stojimo u B-žjoj prisutnosti.

Tko ima dovoljno snažnu maštu da sebe vidi kao da stvarno stoji pred B-gom? Šiviti je pristupačan podsjetnik, pa je cilj razmišljanja o šiviti da na maštu ostavi dubok dojam poput stajanja pred HaŠemom, Kraljem nad kraljevima, čija slava ispunjava svijet.

Veliki kabalist Rabbi Isaac Luria pomaže nam da prevladamo nemo-

gućnost da sebe zamislimo u prisutnosti Svetog tako što nam kaže da držimo četveroslovno B-žje ime J-H-V-H pred svojim očima neprestano, a često šivitiji uistinu sadrže četiri slova b-žanskog imena.

Praksa promišljanja o šiviti uvodi svijest o B-žjoj prisutnosti u našu svijest. To nije nešto što se može kognitivno objasniti ili shvatiti. To je doživljaj, a kroz taj doživljaj spontano nastaje zadivljenost. Promišljanje o slici također nas dovodi do svjesnosti o B-žjoj prisutnosti bez da koristimo intelekt koji stvara fine razlike, i koji je u pravilu sposobnost koja nam zadaje toliko problema s pojmom B-ga. B-g jedino u umu predstavlja problem.

Formalna praksa šiviti uključuje razmatranje slika u mašti. Razmišljajući o oslikanim šivitijima očito naglašava osjetilo vida, međutim, Rabbi Bachya Ibn Pakuda nam, u Dužnostima srca, kaže da se praksa šiviti može činiti i usmeno:

Sve to služi da osnaži što je rečeno u prethodnom stihu ("Ove riječi koje vam danas zapovijedam, moraju biti na vašem srcu"): Imajući te riječi neprestano na svojim usnama, oni su uvijek prisutne u svijesti te osobe, i njezine misli nikada nisu bez B-ga. To je poput onoga što je rekao kralj David: "Postavio sam B-ga uvijek preda se" (Tehilim [Psalmi] 16,8).

Posljednja i sveobuhvatna riječ o važnosti da imamo B-ga u svojoj svijesti u svakom trenutku pripada Chafetz Chaimu. On povezuje pojam koji smo ranije sagledali da je cijeli svijet ispunjen B-žjom slavom s uputom da se zadrži neprestana svjesnost o B-gu:

Dužnost je savjesnih ljudi da sta-

lno pokazuju da B-žja slava ispunjava čitav svijet: mi smo uvijek u Njegovoj prisutnosti i moramo ispunjavati Njegovu volju. To je značenje stiha: "Postavio sam HaŠema pred sebe svagda."

Naši učitelji nam nude izbor u tome na koji način idemo putem, ali su ujedinjeni u cilju. Na nama je da se odlučimo hoćemo li gledati slike šiviti, ili zamisliti slova b-žanskog imena u svom umu, ili ponavljati riječi koje naglašavaju B-žju prisutnost, ali to su samo varijacije jednog pojma koje trebamo prakticirati kako bi nas učinile svjesnima b-žanske razine stvarnosti. Učenik musara nastoji razviti sposobnost da zagleda u svaki predmet kako bi pronašao dušu u kojoj je predstavljen HaŠem. U svjetlu toga, Rabbi Abraham Joshua Heschel je podučavao da je i svako ljudsko biće šiviti, koji stoji pred nama kao podsjetnik na B-žju prisutnost.

B-žja prisutnost često nam nije dostupna, osim ako ne usvojimo praksu njegovanja te svjesnosti. Na taj način mi puštamo B-ga unutra, kako je to Kotzker nazvao. I tada poznajemo jira

Potreba da se koncentriramo

Možete mijenjati predmet ili predmete za promišljanje prema tome koji vam najbolje odgovaraju. Iskustvo će vam reći koja otvorena vrata potiču vašu zadivljenost na dubokoj stvarnosti b-žanske prisutnosti. Ali bez obzira koji predmet odaberete, dobit ćete viziju koju tražite samo ako u taj zadatak unesete moć koncentracije. Rabbi Luzzatto potvrđuje to napominjući da "svaka nepažnja poništava stalnost jira". Koliko god bilo važno imati predmet ili riječi na koje se fokusiramo kao na podsjetnik na B-žju prisutnost, potrebne su

(nastavak

nam i tehnike koje će pomoći u poticanju neprekidne koncentracije.

Ja upravo zbog toga nosim kipa Tora ne zahtijeva pokrivalo glave i tako nošenje kipa nije zapovijed, što objašnjava zašto ne postoji blagoslov koji kažemo kada je stavljamo na glavu. Talmud to ovako kaže: "Pokrijte glavu tako da zadivljenost nebesima bude nad vama." Drugi naziv za kipa je "jarmulke", što se tumači kao izvedenica iz jire meleh ("zadivljenost kraljem"). Talmudski učenjak Rav Huna nikada nije prešao čak ni kratku udaljenost nepokrivene glave. Na pitanje zašto, odgovorio je: "Zato što Šehina počiva nad mojom glavom." Iz toga izvodimo da nošenje kipa potvrđuje da sam u svakom trenutku u b-žanskoj prisutnosti, čemu iskazujem poštovanje pokrivajući svoju glavu. U stvari, za mene ova praksa zapravo funkcionira u obrnutom smjeru: pokrivajući glavu podsjećam sebe da je "čitav svijet pun B-žje slave."

Rambam nudi drugi način da se suprotstavimo našoj sklonosti da budemo ometeni pa zaboravimo da smo uvijek u prisutnost HaŠema. On objašnjava da je jedna metoda koju su učenjaci koristili bila da kazuju brojne blagoslove "kako bismo se stalno prisjećali HaŠema." Židovska praksa vezuje blagoslove uz mnoge uobičajene događaje svakodnevice buđenje, pranje, jelo, piće, odlazak u kupaonicu, odlazak u krevet da nas podsjeti da se B-g nalazi u svakom trenutku, samo kada bismo bili otvoreni za tu prisutnost.

Propisano je kako se blagoslovi ispravno čine. Možda to znate ili ćete možda htjeti to otkriti. Ili možete jednostavno poželjeti usvojiti praksu da kažete "hvala" za bezbrojne stvari koje vam se dogode u danu i koje želite u svojoj svijesti zabilježiti kao znake dobročinstva

svetost

upravljenih prema vama.

U formalnoj praksi blagoslova, trebali bismo reći "Ti si B-g" stotinu puta dnevno. Svaki put kad zazovemo HaŠema, podsjećamo se da se u svakom trenutku nalazimo usred kozmičkog susreta s b-žanskim izvorom, od kojeg se ne možemo odvojiti, čak ni na trenutak i ostati živi.

U prisutnosti

Jira je strah i jira je zadivljenost i jira može biti emocija koja je mješavina obojega.

Koje god raspoloženje ste iskusili, ključni sastojak je da vi koji doživljavate jira s Nebesa onu koja se naziva jire šamajim imate živ osjećaj B-žje prisutnosti i da ste pozvani da bude u b-žanskoj prisutnosti. Knjiga Propovjednika/Kohelet završava riječima: "Kraj stvari, kad smo sve čuli, jest: boj se B-ga i drži Njegove zapovijedi, jer to je sav čovjek."

"Ti" kako nazivamo B-ga u našim blagoslovima, i koga se bojimo, a čija prisutnost prožima naša srca zadivljenošću, je "Ti" koga Rabbi Levi Yitzchak iz Berditcheva zaziva u pjesmi koju je pjevao, "Dudele," što na jidišu ne znači samo "ti" (du), već je to prisna, srdačna umanjenica, koja se tiho pjeva onome tko ti je

drag i blizak:

Ribono šel Olam Gospodaru svijeta,

pjevat ću ti dudele

Gdje te mogu naći, i gdje te ne mogu naći?

Jer kuda god odem, tamo Si, I gdje stanem, tamo Si. Ti, samo Ti i opet Ti.

Ako je život dobar, to je zbog Tebe,

a ako je loš, to je također zbog Tebe. Ti...

Ti jesi, Ti si bio, ti ćeš biti.

Ti si kraljevao, Ti kraljuješ, Ti ćeš kraljevati.

Ti...

Nebesa Ti si, zemlja Ti si, gore Ti si,

dolje Ti si.

Od čega god da se okrenem, čemu god da se okrenem: Ti si! Ti.

Na istoku Du, na zapadu Du, na sjeveru Du, na jugu Du, naprijed Du, straga Du Du, Du Du Du.

Početak mudrosti je jira [strah/zadivljenost] B-žja.

Psalmi/ Tehilim 111,10 ■

s 28. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

JESEČNI ZOHAR: MJESEC ELUL - DJEVICA

Roš hodeš elul simbolizira početak razdoblja od 40 dana opraštanja i preispitivanja koje zaključuje završna molitva na Jom kipur (Neila). Ovo vrijeme se, prema biblijskoj tradiciji, povezuje s događajima vezanim uz objavu na gori Sinaj. Kao što znamo, Moše je prve ploče razbio kad je sišao s brda Sinaj i vidio da su se ljudi upleli u grijeh sa Zlatnim teletom. Kasnije se Moše ponovo vratio na goru na još jedan vremenski period, koji je započeo na Roš hodeš elula. Moše silazi 40 dana kasnije, na Jom kipur, držeći nove ploče i donosi poruku pomirenja i praštanja. Kabalisti kažu da ovi dani imaju jedinstvenu odliku praštanja, pokajanja i pomirenja još od šest dana stvaranja i zato su se događaji na gori Sinaj upravo i zbili u to doba godine.

Koji je smisao pokajanja?

Dani elula poznati su kao dani tešuve (pokajanja), od riječi LaŠuv (בושל, vratiti se) - vratiti se sebi, svojoj istini, svojoj stvarnoj unutarnjoj povezanosti. Rabbi Nachman iz Breslava kaže da hebrejska riječ tikun (ןוקית, ispravak) sadrži ista slova kao i riječ tinok (קונית, beba). To znači da se osoba, koja ispravlja sebe time što uklanja odvajanje i iskapčanje iz svoje duše, vraća u prvobitno stanje, kao kada je bila dojenče, nešto poput ponovnog pokretanja svih sustava, i to je svrha tih četrdeset dana – da se riješimo svoje patnje, boli i svog iskrivljenog ja, te da se vratimo svom istinskom ja. To je svrha stvaranja i tajna putovanja tijekom mjeseca elula

Što je to što mjesecu elulu - Djevici, daje ovu značajnu kozmičku odliku?

Roš hašana - Nove godina

Prema Zoharu, hebrejska Nova godina je vrijeme kada se Svemir vraća u dan svog stvaranja, a to je stoga da nam pruži priliku da si olakšamo proces tikuna. Jednom kad Roš hašana započne, sila života koju osoba posjeduje nestane, i ona je, teoretski, mrtva. Srećom, životna snaga Nove godine počinje ulaziti u

tom istom trenutku, te ona počinje puniti naše duše obiljem za godinu koja dolazi. Stvoritelj nam daje beskonačno bogatstvo, jer je beskonačnost Njegova suština. Međutim, previše puta nam se čini da jedva da smo imali ikakve sreće!!! To se događa zato što nam osjećaji boli, ljutnje, sebičnosti, jada, osjećaj da smo žrtve, koje posjedujemo, ne dopuštaju protok beskonačnog blaženstva koje je dostupno toga dana da nam ispuni duše. Srećom, čak i kada smo povezani na pogrešnu frekvenciju, Stvoritelj i dalje uspijeva ubrizgati malo sreće, života i hrane, tako da možemo proći još jednu godinu. U tu su svrhu na nebu stvoreni ti dani elula, tako da se možemo pripremiti za stjecanje sreće i obilja koje nam se nudi na Roš hašanu. Djevica

Kao što je navedeno u prethodnim člancima, Sefer Jecira (Knjiga stvaranja) – koja se pripisuje praocu Abrahamu - kaže nam da su 22 hebrejska slova ono od čega je načinjen Svemir. Što znači da slova predstavljaju duhovne frekvencije koji su stvorile naš svemir. Slično tome, 80-ih godina prošlog stoljeća objavljena je teorija (super)struna, koja tvrdi da je svijet izgrađen od 22 temeljne frekvencije (10 dimenzija i 12 čestica). Problem je, međutim, u tome što suvremeni fizičari ne znaju kako te frekvencije/strune, o kojima se tako mnogo govori, utječu na naš život.

Sefer Jecira nas uči da su 22 frekvencije, predstavljene s 22 hebrejska slova, alati koji se koriste za prijenos duhovnog bogatstva. Prema kabali svakim mjesecom upravljaju dva hebrejska slova; jedno upravlja pla-

netom koja dominira mjesecom, a drugo upravlja astrološkim znakom mjeseca. Planeta elula je Kohav (בכוכ Merkur), a kontrolira ga slovo (ר reš), dok Djevicom upravlja slovo (י jud).

U Tori djeluje kao da svako slovo, kad ga se crta, započinje iz slova jud. Što znači da je slovo jud osnovni materijal iz kojeg su stvorena sva slova. Slovo jud, iz kojeg je nastao elul, ima numeričku vrijednost 10. To nas uči da se svih deset sefirot Drva života nalaze u njemu. To također ukazuje da su ljudi u ovom znaku istinski vezani uz besprijekornost, i zbog toga su poznati po svom perfekcionizmu i kritičnosti. Oni imaju sklonost usredotočiti se na pojedinosti, te time propuštaju vidjeti stvari u njihovoj svekupnosti. To je ne-duhovna strana Djevice. Međutim, duhovna strana im je silni poriv koji ih potiče da traže savršenstvo, ili da ga čak proizvedu. Duhovna dimenzija ovog znaka je da kritiku pretvore u unutarnji, konstruktivni rad, da se brinu za druge i služe.

Zohar nas uči da je korijen riječi הלותב (betula - Djevica), לאותב (betuel) što znači kćer ותִב) ) ili kuća ותיֵב) ) B-žja (El לא). Ova dva značenja ukazuju na snažan poriv Djevice za savršenstvom, jer B-žja kći (i kuća) mora biti savršena bez ustupaka. Odatle dolazi sposobnost Djevica da stvaraju okruženja istinskog savršenstva kao dizajneri, arhitekti, iscjelitelji i terapeuti.

Kao što je navedeno, Djevicu kontrolira Merkur (בכוכ Kohav), što govori o naravi brzog razmišljanja koje se povezuje s Djevicom. S jedne

(nastavak s 34. stranice) Live Kabbalah U PRIJEVODU R. MIROSLAVA ŠALOMA FREIBERGERA:

strane, možemo misliti da će Djevica, koja pripada zemljanim znakovima, biti obilježena praktičnošću i polaganim razmišljanjem, no, zbog toga što je treća od ljetnih znakova (Rak, Lav, Djevica), Djevica se smatra zrakom zemaljskih znakova i otuda njihovo brzo razmišljanje i govor.

Još jedan faktor koji utječe na karakter Djevice je slovo ר (reš) koje kontrolira Kohav (Merkur). Naziv ovog slova reš na aramejskom znači "loše". Poznato je da pomanjkanje i glad obično dovode do postignuća (za razliku od onih koji imaju sve i radije se ne bi ni oko čega potrudili, nego samo sjedili i ništa ne radili), stoga je u Kohavu sadržana suština potrage za pravim stvarima i za savršenstvom.

Također, Kohav ("zvijezda" na hebrejskom) nema ime poput drugih planeta, već se njegovo ime sastoji od dva dijela: slova kaf, vav (וכ) i kaf bet (בכ). Kaf, vav (וכ) imaju brojčanu vrijednost 26 što je i brojčana vrijednost Stvoriteljevog imena, Tetragrama. Kaf, bet (בכ) ima brojčanu vrijednost 22, a to predstavlja 22 slova hebrejskog alef-beta koji su gradbeni elementi stvaranja. Kombinacija tih dviju suprotnih glavnih dijelova našeg svemira je krajnji simbol ideje zajedništva i istinske komunikacije. Kohav podrazumijeva vezu između neba i zemlje, Svjetlosti i "posude", tijela i duše, i to je razlog zašto nam od svih mjeseci upravo elul daje priliku da napravimo tešuvu (pokajanje), vratimo se i ponovno se povežemo sa svojim istinskim ja.

Prema tradiciji, naziv mjeseca čine prva slova fraze " יל ידודו ידודל ינא " ("Ja sam od dragoga svojeg, i moj je dragi moj" (Pjesma nad pjesmama 6,3), jer se u ovom mjesecu možemo povezati s ljubavnom pričom između duše i Stvoritelja. Budući da tijekom elula svi mi dobivamo neke vrline Djevica, to je vrijeme da preispitamo, očistimo i preuredimo svoje misli i osjećaje. Hajde da iskoristimo Djevicu da se vratimo k sebi i oslobodimo svih emocija i misli koje nas drže podalje od savršenstva.■

Prevela Tamar Buchwald

(od mlađaka Elula do Hošane Rabe moli se ovaj psalm ujutru i navečer)

LeDavid Hašem ori vejiši mimi ira Hašem ma'oz hajaj mimi efhad.

Vječni je svjetlo moje i spas moj, koga da se bojim? Vječni je kula života mog, koga da se strašim?

Bikrov alaj mereim le'ehol et bsari caraj veojvaj li hema kašlu venafalu. Ako mi se približe zlikovci da jedu meso moje, protivnici i neprijatelji moji, oni posrću i padaju.

Im tahane alaj mahane lo jira libi im takum alaj milhama bezot ani boteah.

Stane li u okô protiv mene vojska, srce se moje ne boji, ustane li protiv mene rat, u njemu sam siguran.

Ahat ša'alti me'et Hašem ota avakeš šivti bevejt Hašem kol jemej hajaj lahazot benoam Hašem ulevaker behejhalo.

Jedno tražim od Vječnoga, jedno molim: da sjedim u kući Vječnoga sve dane života svoga, da gledam milotu Vječnoga, da potražim hram Njegov.

Ki jecafneni besuko bejom ra'a jastireni beseter ahalo becur jeromemeni.

Da me sakrije u kolibu svoju na dan zla, da me zaštiti u zakrilju šatora Svog, da me uzdigne na pećinu.

Ve'ata jarum roši al ojvaj svivotaj ve'ezbeha be'ahalo zivhej terua ašira veazamra l' Hašem.

A sad, uzdignuće glavu moju protiv neprijatelja mojih naokolo, pa da žrtvujem u šatoru Njegovom žrtve uz trubu, da pjevam i da pojem Vječnome.

Šma Hašem koli ekra vehaneni veaneni.

Čuj, Vječni, glas moj, usliši me, smiluj mi se, kad Te zovem!

Leha amar libi bakšu panaj et paneha Hašem avakeš.

Tebi je reklo srce moje: "Potražite lice Moje!" Tvoje lice tražim, o Vječni,

Al taster paneha mimeni al tat be'af avdeha ezrati hajita al titšeni ve'al ta'azveni elokei jiši'i.

ne sakrij lica Svoga! Ti si bio pomoć moja, ne odbaci me, ne ostavi me, Bože spasa moga!

Ki avi ve'imi azavuni ve'Hašem ja'asfeni.

Otac i mati me ostaviše, Vječni će me k sebi uzeti!

Horeni Hašem darkeha uneheni beorah mišor lema'an šoreraj.

Uputi me, Vječni, na put Svoj, vodi me pravom stazom, zbog neprijatelja mojih!

Al titneni benefeš caraj ki kamu bi ejdej šeker vifeah hamas.

Ne prepusti me na volju protivnika mojih, jer protiv mene ustadoše svjedoci lažni, sikću nasilje.

Lulej he'emanti lir'ot betuv Hašem be'erec hajim.

Vjerujem, da ću vidjeti dobrotu Vječnoga u zemlji života!

Kave el Hašem hazak vejaamec libeha vekave el Hašem.

Uzdaj se u Vječnoga, budi krepak, jačaj srce svoje i uzdaj se u Vječnoga!■

tijela šest talaca u Gazi koje

je

Index1.9.2024.

TIJELA šest talaca izvučena su iz Pojasa Gaze, priopćila je rano izraelska vojska dodajući da su ubijeni neposredno prije nego što su izraelske snage došle do njih.

Šest tijela pronađeno je u podzemnom tunelu u području Rafaha na jugu Pojasa Gaze i prebačeno u Izrael, objavila je izraelska vojska na Telegramu.

Svih šest osoba oteto je tijekom terorističkog napada Hamasa na južni Izrael 7. listopada prošle godine, priopćila je vojska.

Prema glasnogovorniku vojske, ubili su ih oni koji su ih zarobili malo prije nego što su njihova tijela pronađena.

Među ubijenima mladić koji je spašavao ljude tijekom masakra Hamasa

IDF je imenovao taoce kao Carmel Gat, Eden Yerushalmi, Hersh Goldberg-Polin,

Alexander Lobanov, Almog Sarusi i narednik Ori Danino. Glasnogovornik kontraadmiral Daniel Hagari rekao je da je početna procjena da su ih "brutalno ubili Hamasovi teroristi malo prije nego što smo došli do njih".

Nakon što je potvrđena smrt Goldberg-Polina, američkog državljanina, američki predsjednik Joe Biden rekao je da je "shrvan i ogorčen" viješću. "Svi su uzeti kao taoci 7. listopada i ubijeni od strane terorističke organizacije Hamas u Pojasu Gaze", objavio je IDF. U priopćenju se dodaje da su njihove obitelji već obaviještene.

Biden je u izjavi rekao da je Hersh "bio među nedužnima brutalno napadnutim dok je prisustvovao glazbenom festivalu za mir u Izraelu 7. listopada". "Izgubio je ruku pomažući prijateljima i strancima tijekom Hamasovog divljačkog masakra. Tek je napunio 23 godine. Planirao je putovati

svijetom. Upoznao sam njegove roditelje, Jona i Rachel. Bili su hrabri, mudri i postojani, iako su izdržali nezamislivo", rekao je gospodin Biden. Izraelska vojska pokrenula je kampanju u Gazi kako bi uništila Hamas kao odgovor na napad 7. listopada, tijekom kojeg je oko 1200 ljudi ubijeno, a 251 osoba je uzeta za taoce. Od tada je u Gazi ubije-

no više od 40.530 ljudi, prema tamošnjem ministarstvu zdravstva kojim upravlja Hamas. Američki, egipatski i katarski posrednici pokušavaju posredovati u dogovoru o prekidu vatre prema kojem bi Hamas oslobodio preostalih 97 talaca, ključujući najmanje 27 za koje se pretpostavlja da su mrtvi, u zamjenu za palestinske zatvorenike u izraelskim zatvorima.

JerusalemPost,1.9.2024.

Dvostruko više stanovnika

Gaze nego što je ranije objavljeno probilo je granicu s Izraelom 7. listopada, kaže Channel 12, pozivajući se na podatke koje je prikupio IDF-ov odjel za Gazu.

U izvješću se navodi da je oko

3.800 obučenih i naoružanih Hamasovih terorista probilo graničnu ogradu, među uku-

pno 6.000 stanovnika Gaze koji su tog dana prešli u Izrael.

Do sada su objavljene brojke pokazivale da je tog dana u invaziji, masakru i uzimanju talaca sudjelovalo oko 3000 terorista predvođenih Hamasom.

TV izvješće također kaže da je granica probijena na 119 mjesta - opet, otprilike dvostruko više od do sada naširoko citirane brojke od 60 proboja ogra-

de između Gaze i Izraela.

Dodatno, 1000 terorista unutar

Gaze sudjelovalo je u ispaljivanju raketa na Izrael toga dana, stoji u izvješću, što znači da je ukupno oko 7000 stanovnika Gaze sudjelovalo u napadu.

Oko 5000 raketa ispaljeno je na Izrael tog dana, od toga 3000 u prva četiri sata napada.

Kanal 12 kaže da su podaci do-

stavljeni šefu stožera Herziju Haleviju.

U odgovoru na izvješće, Channel 12 citira Ured glasnogovornika IDF-a koji je rekao da IDF -ova operativna istraga događaja oko 7. listopada još nije dovršena, te se nastavlja u skladu s procjenama situacije i operativnim potrebama. Kada bude dovršen, kažu u uredu glasnogovornika, nalazi će biti javno objavljeni.

'Trajna ljubav' prema Izraelu: Nick Cave objašnjava svoj proizraelski stav

JerusalemPost,30.8.2024.

Australski glazbenik Nick Cave je u intervjuu za magazin Reason u srijedu govorio o svojoj podršci Izraelu i židovskom narodu i objasnio zašto je ignorirao pozive na bojkot te zemlje.

Prema Caveu, on gaji "trajnu ljubav" prema Izraelu. Također je objasnio svoj problem izazivanjem kulturnog bojkota, rekavši da mu je teško zamisliti da bi se njegova glazba koristila za kažnjavanje "običnih ljudi zbog djela njihove vlade".

"Razumijem da je ovo kontroverzno reći...samo se ne slažem s kulturnim bojkotom općenito", rekao je Cave.

Cavea je kritizirao bivši član grupe Pink Floyd, Roger Waters, koji je glasno govorio o svom protuizraelskom stavu.

Waters je u srpnju branio Hamasov napad na Izrael 7. listopada i zanijekao da postoji dokaz da su Hamasovi teroristi silovali bilo koju od njegovih žrtava.

Waters je kritizirao Cavea jer je

u prošlosti odlučio održati svoje koncerte u Izraelu, a kada su ga pitali o njemu, Cave je rekao: "Roger Waters duboko šteti vrsti pokreta bojkota. To je neugodno."

Bliska povezanost sa židovskim narodom

Na pitanje zašto je tako uporan u svom stavu protiv antisemitizma, Cave je objasnio kako je odrastao u blizini židovske zajednice u Australiji i kako je imao mnogo židovskih prijatelja, uključujući i djevojku Židovku, dok je odrastao.

"Ja jednostavno imam povezanost sa židovskim narodom", rekao je Cave.

Cave je također rekao da je, s biblijske točke gledišta, bio fasciniran Izraelom i da je oduvijek želio posjetiti tu zemlju kako bi vidio njezina vjerska mjesta.

"Bez obzira na sve užasne komplikacije koje se trenutno događaju u Izraelu, duboko u sebi gajim neku vrstu trajne ljubavi prema tom mjestu", naglasio je Cave.