Divrej Tkra Godina 11 Broj 48
Zagreb, šabat 1. rujna 2018. - 21. elula 5778.
http://twitter.com/DivrejTora
divrejtora@gmail.com
Paraša Ki Tavo
B’’H Šabat Ki Tavo 31.08.18.
01.09.18.
Jeruzalem 18:24
19:41
Zagreb
19:18
20:17
Rijeka
19:24
20:22
Split
19:13
20:12
Dubrovnik 19:06
20:04
Vinkovci
19:06
20:05
Sarajevo
19:06
20:05
Doboj
19:08
20:07
B. Luka
19:12
20:10
Beograd
19:59
20:01
Novi Sad 19:02
20:05
Subotica 19:04
20:07
Zrenjanin 19:00
20:02
Niš
18:52
19:52
Beč
19:20
20:18
Frankfurt 19:53
20:52
Edison, NJ 19:12
20:19
(D’varim 26,1-29,8) Moše daje narodu upute: kad uđete
Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Na dan:
Broj 48
utorak 4.9.2018.
B-ga izabran narod, te da su i oni odabrali B-ga.
u zemlju koju vam je B-g dao u vječno
Zatim su na redu tohaha – prijekori.
naslijeđe i nastanite se u njoj i obradite
Nakon nabrajanja blagoslova kojima će
ju, prve dozrele plodove (bikurim) iz
B-g nagraditi narod dok poštuje zako-
svoga voćnjaka donesite u Sveti hram i
ne Tore, Moše daje dugačak i neugo-
oglasite svoju zahvalnost na svemu što
dan prikaz loših stvari – bolesti, gladi,
je B-g za vas učinio.
siromaštva i izgnanstva – koje će ih za-
Alot Hašahar
4:47
Najranije Talit
5:24
Nec Hahama
6:20
Najkasnije Š’ma
9:38
Tu se nalaze i zakoni o desetini koju se
desiti napuste li B-ţje zapovijedi.
Zman Tefila
10:43
daje Levitima i siromašnima i detaljne
Moše zaključuje govoreći narodu da su
Hacot
12:55
upute kako na brdima Gerizim i Eval
tek danas, četrdeset godina nakon što
Minha Ketana
16:45
objaviti blagoslove, a kako prokletstva
su se rodili kao narod, stekli „srce da
Plag Haminha
18:07
(o čemu je bila riječ na početku paraše
spoznaju, oči da vide, uši da čuju.“ ■
Šekia
19:29
Re'e). Moše podsjeća narod da su od
Cet Ha-kohavim
20:11
Prevela: Dolores Bettini
Paraša
Alijot u najkraćim crtama mi
vlja izjavu o odanosti između Haše-
koji su se usredotočile na praved-
poričemo da je B-g gospodar nad
ma i Njegova naroda. Mi moramo
nost i vrednovanje prava pojedina-
čovjekom, a zauzvrat se priroda
drţati Toru, a Hašem nam garantira
ca,
suprotstavlja čovjekovim pokuša-
veličanje, slavu i sjaj kao "najvišeg
jima da ovlada svijetom prirode.
od svih naroda". (26,19) Nakon pre-
Nakon posljednje dvije paršijos
Moše
je
pozornost
naroda
usmjerio na realnost toga što to znači ţivjeti u Erec Jisroelu. Naša ponašanja, kao i zakon pri-
ili
suprotstavljajnjem
Tori,
Tijekom četrdeset godina u pustinji,
Ţidove
se
pripremalo
prihvaćanje
će
javno
Hašemovog
zavjeta: zapisivanjem Tore na dva-
đusobno se povezuju putem najin-
gospodara i odgovornost drţanja
timnijeg primjera uzroka i posljedi-
Njegovih micvos. Sada, u Paršas Ki
ce. Kao izabrani narod, naš način
Savo, dok su se spremali prijeći
ţivota trebao bi očitovati Stvorite-
Jarden i zau-zeti mjesto koje im je
ljevo stalno vladanje nad čovječan-
namijenjeno kao "... najviši od svih
stvom i shvaćanje povezanosti iz-
naroda na zemlji". (28,1) Moše je
6. alija: Inače je poznata■ kao
među naše privrţenosti micvot i
zapovijedio brojne izjave i obrede.
tohaha, upozorenja i kazne. Ona
zakona prirode. Ovo je najočitije u
Ovi će obredi naglasiti uzročno-
opisuje posljedice koje će zadesiti
Erec Jisroelu. Kao što je to Moše re-
posljedični
ţidovski
kao Bnei Jisroel u Paršas Ekev, (11,12)
između privrţenosti Tori, zakona
Hašemovu
"Stoga je ta zemlja neprestano pod
prirode i boţanskog odziva zemlji.
providnost. Običaj je da onaj koji
lodano kao kiša i rosa što padaju, zemlja odraţava B-ţju prisutnost. Drţanje micvot Tore riječju i djelom izjava je da B-g vlada nad čovjekom što za posljedicu ima da priroda sluţi čovjeku kao svom prihvaćenom gospodaru. Ignoriranjem
koji
kao
objaviti
narod
prihvate
odnos
Hašema
Jardena,
rode, podloţni su B-ţjoj riječi i me-
nadzorom Hašema..." Jednako bje-
stvarnost
da
laska
postoji
1. i 2. alijot: Parša počinje s micvot o prvim plodovima i završetku ci-
spomenik, te svečanost blagoslova i prokletstava koje će se odvijati između dvije gore koje stoje jedna nasuprot drugoj, Grizima i Ejvala.
narod
ako
Toru
i
zanemare njegovu
čita pročita ovu aliju brţe i tiše od ostatka parše.
klusa desetine. Oba su popraćena
7. alija: Parša završava s početkom
posebnim izjavama o Hašemu kao
Mošeovog završnog govora. On za-
gospodaru nad zemljom i čovječjom
počinje
odgovornosti da drţi zapovijedi
prirode proteklih 40 godina i jasne
Hašema.
naznake Hašemove uvijek prisutne
3., 4. i 5. alijot: Moše im predsta-
Strana 2
naest kamenova, podiţući ih kao
prepričavanjem
čudesne
zaštite, u prošlosti i u budućnosti. ■
Divrej Tora
OU Israel's Torah Tidbits
Alija po alija
Kohen - prva alija - 11 p'sukim (26,1-11) Kada dođemo u zemlju i nastanimo je, zapovijeđeno nam je da uzmemo od prvih plodova [micva o bikurim već je ubrojena u paršat Mišpatim] "sedam vrsta", stavimo ih u
košaru
i
odemo
na
Mjesto
(Mikdaš). Imamo otići kod kohena na duţnosti, najaviti svoju nazočnost i uručiti mu košaru. On će je uzeti i poloţiti pred ţrtvenik. Tada ćemo izgovoriti "odlomak o bikurim". Bikurim su bili stavljeni u košaru tene. Njena numerička vrijednost je 9 + 50 + 1 = 60. Baal HaTurim ukazuje da je preporučeni iznos koji treba dati kao bikurim 1/60. S perspektive micve
Sve micvot vezane uz zemlju su posebne. Ali bikurim ima izjavu da nam je drago što smo ovdje. To što smo sretni zbog prilike da se nalazimo u Erec Jisraelu daje nam "z'hut" da budemo ovdje. Radosno zahvaljivanje B-gu što smo ovdje, pomaţe "popraviti" suprotni stav kojeg su
provedenog s Lavanom vratio oče-
iznijeli 10 uhoda, a podrţalo ga
voj kući, i tek mnogo godina kasnije
mnoštvo. Grijeh uhoda počinjen je
završio u Micrajimu. Komentatori
onime što su meraglim rekli, i to dok
ukazuju
su izlagali plodove koje su donijeli
događaja: Lavan je prevario Jaakova
iz zemlje. Bikurim je micva koja se
i dao mu Leu za ţenu umjesto nje-
vrši onime što onaj koji donosi biku-
gove voljene Rahel. Kada je Jaakov
rim govori, i to dok izlaţe plodove
nakon toga oţenio i Rahel, stvorilo
koje je donio iz zemlje. "Savršena
se suparništvo između dviju ses-
podudarnost!"
tara. Ovo se suparništvo prenijelo
Bikurim je ogledni primjer "hakarat hatova", prepoznavanja i priznanja dobra što nam ga je B-g učinio. Ova
O bikurim je rečeno: "Vršite tu
se pouka mora primijeniti i na dru-
micvu, jer njenom zaslugom ćete ući
ga područja micvot i ţivota općenito.
u zemlju". Ari HaKadoš izdvaja
O, neka bismo uskoro imali čast da
bikurim kao micvu koja je "ti-
donesemo bikurim s potpunom ra-
kun" (popravak) za grijeh uhoda.
došću i ţidovskim ponosom koji go-
Bikurim ima od Tore određenu,
vore da smo doista sretni što smo
ugrađenu deklamaciju koja nam
od B-ga izabrani kao Njegov Narod
pomaţe usredotočiti naše misli u
i iskreno zahvalni za ovu divnu
određenom smjeru. S ovom dekla-
Zemlju.
macijom, Ţidov se poistovjećuje sa svojom ţidovskom baštinom, te
Prva četiri p'sukim iz deklamacije
na
sljedeći
redoslijed
na sljedeću generaciju u formi problema između Josefa i njegove braće. Kada je Jaakov dao Josefu prugasti ogrtač, time je raspirio ljubomoru koja je na kraju dovela do toga da Josef bude prodan u ropstvo. Njegovo silazak u Egipat kasnije je doveo tamo cijelu obitelj. Dakle, Lavan je valjani početak tog procesa, stoga i pasuk: arami oved avi, vajered micraima. Levi - drugi alija - 4 p'sukim (26,1215)
bikurima čine glavninu teksta Sedera
Nakon što se dovrši odgovarajuće
za Pesah. Oni rezimiraju egipatsko
odvajanje i raspodjela t'rume, ma'a-
porobljavanje i Izlazak koji je usli-
sera i ma'aser anija (za vrijeme treće i
jedio. Peti pasuk govori o dolasku u
šeste godine ciklusa Šmita), mora se
Bikurim je jedna od micvot koje
Erec Jisrael. To odgovara petom iz-
dati formalna izjava da ništa od
izričito treba pratiti simha - radost
razu za otkupljenje koji je predstav-
"svetog uroda" nije ostalo u našem
koju osjećamo kada (nadamo se, a
ljen Elijahuovom čašom. Svi mi do-
posjedu i da je stvarno uručeno oni-
ne "ako") shvatimo da sve što
nosimo bikurim (uključujući Levija i
ma kojima je namijenjeno. Ova se
imamo dolazi od B-ga, radost koju
obraćenika) uz osjećaje radosti i za-
izjava daje posljednjeg dana Pesaha
ćemo, nadamo se, imati za sve
hvalnosti B-gu za sve što imamo.
u četvrtoj i sedmoj godini.
svima objavljuje središnju ulogu Erec Jisraela u B-ţjim planovima za Izraelski narod.
micvot. B-ţji ukor kasnije iznesen u sedri je da "mu ne sluţimo s radošću".
Godina 11 3 Broj 48 Strana
Pasuk daje naslutiti da je Lavan bio odgovoran za naš dolazak u Egipat, ali Jaakov se nakon vremena
S perspektive micve Gore navedena izjava poznata je kao vidui maaser, doslovno "prizStrana 3
(nastavak s 3. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
Alija po alija
nanje desetine". Riječ "vidui" podra-
što drugo osim hrane i pića u Jeru-
mi biti milostivi. Kao što je Njega
zumijeva grijeh. Ipak, izjava koju
zalemu. Doslovno značenje ove za-
naziva svetim, tako se i mi moramo
daje pojedinac čini se potpuno liše-
brane je ne koristiti novac za
ponašati na načine koji dovode do
nom grijeha. "Uklonih što je sveto iz
"mrtve". To se moţe usko primijeni-
toga da postanemo sveti. Od općih
svoje kuće i dadoh ga Leviju, stran-
ti na mrtvačke pokrove, lijes, itsl.,
osobina, moţemo koristiti i konkret-
cu, siroti i udovici, kako si zapovi-
ali općenito uključuje svaku upotre-
ne primjere - kao što B-g odijeva
jedio; nisam prekršio zapovijed niti
bu koja nije za hranu.
nage, posjećuje bolesne, pokapa
išta zaboravio (od onoga što sam trebao učiniti). Nisam nepropisno jeo svete hrane, niti sam je na bilo koji način oskvrnuo, poslušao sam B-ţji glas; učinio sam sve što mi je bilo zapovjeđeno." Zašto bi se takva izjava nazivala Vidui? HaRav Soloveichik ztz”l, naveo je da je ključna riječ (dva puta se spominje) k'hol,
■
kao i svi, a ne kol, svi. Izjava Vidui Maaser izjavljuje da je osoba učinila gotovo sve što se od nje traţilo. "Nisam prekršio tvoje micvot i nis-
Potom pozivamo Hašema da s vi-
am zaboravio ..." kaţe Sfat Emet -
sina "pogleda dolje" na Svoj narod i
nisam zaboravio da si Ti Taj koji mi
blagoslovi nas i Zemlju Izrael. [Odr-
je zapovjedio da vršim micvot. Na-
ţali smo svoje obećanje, kaţemo
dalje, izjava podrazumijeva da je
B-gu (da se tako izrazimo), sada Ti
pojedinac učinio samo ono što je bio
odrţi Svoje.]
duţan učiniti i (često) nije išao dalje od onoga što mu nalaţe duţnost. Ili smo moţda učinili micvu otprilike onako kako bi je trebalo izvršiti, ali moţda bez pune kavana. Ovo dublje značenje moglo bi biti odgovorno za naziv Vidui. Kako li je ovo vaţna poruka sada kada se pribliţavamo Roš hašani, kada moramo dati odgovor zašto - i kako - vršimo micvot. Zabranjeno je konzumirati maaser šeni (drugu desetinu u 1, 2, 4 i 5. godini ciklusa Šmita, koji ostaje u njhovu vlasništvu, ali se mora jesti "sa svetošću i obrednom čistoćom" u Jeruzalemu - ili ga se mora ot-
mi trebamo činiti takve stvari. Ima onih koji nabrajaju micve koji ovu micvu definiraju kao bikur holim, umjesto da je zadrţe općenitom i uključe u nju sve vrste ljubaznosti i
Š'liši - treća alija - 4 p'sukim (26,1619) Ovaj kratki odlomak saţetak je našeg odnosa s B-gom. Moramo svim svojim srcem i dušom zadrţati, sačuvati, vršiti, prakticirati sve micvot, propise, zakone koje je nam je Moše ponovio. Obavezali smo se
mrtve, tješi one koji tuguju ... tako i
B-
gu, obećali smo da ćemo slijediti njegove putove i slušati Ga. On se obvezuje da će nas uzeti kao Svoj "odabrani narod" i uzdići nas iznad naroda svijeta - ako drţimo Njegove micvot. S perspektive micve
drugih kvaliteta. R'vi'i - četvrta alija - 10 p'sukim (27,1-10) Moše Rabeinu i starješine izdaju narodu zapovijed da na 12 kamenih stupova ispišu riječi Tore (njene dijelove, Knjigu D'varim ili njene dijelove); i to treba učiniti nakon što se prijeđe Jordan. Nakon toga treba podignuti na Har Evalu, na mjestu gdje treba izgraditi ţrtvenik (od cijelih, neobrađenih kamenova) i na njemu prinijeti ţrtve, još jedan par stupova i isto napisati na njih. Moše i kohanim potom objavljuju
kupiti), dok je u ţalosti ili dok su
Ići B-ţjim putem znači razvijati i
obredno nečisti (osoba i / ili hrana).
narodu da su sada, izrasli u pot-
prakticirati različite osobine koje su
Također je zabranjeno koristiti ot-
punu naciju, uz ponavljanje svih
B-ţje karakteristike. Kao što se Nje-
kupni novac ma'aser šenija za bilo
micvot Tore. Prednosti bivanja naci-
ga naziva milostivim, tako ćemo i
jom idu ruku pod ruku s odgovor-
Strana 4
Divrej Tora
(nastavak s 4. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
nostima za drţanje micvot. Moše, kohanim i Levijim, kaţu svemu narodu: "Danas ste postali narod B-ţji". Raši kaţe da je Tora na-
Alija po alija
B-ţji glas. Procvjetat ćemo ekonom-
movima upozoriti na ono što će se
ski i u popljoprivredi i bit ćemo
dogoditi ako Ţidovski narod ne os-
blagoslovljeni zdravim prirastom
tane vjeran Njemu. Naţalost, nama
stanovništva.
su potrebne ove teške riječi ukora. I
glasila ovo danas, da nas poduči da
Blagoslovi započinju slovom bet -
naša predanost Tori i micvot treba
baruh. Prokletstvo počinje slovom
biti kao da smo danas stupili u sa-
alef - arur. Ovo je način na koji neki
vez s HaŠemom – I tako svakoga
komentatori objašnjavaju veliki bet
dana. Pred nama je izazov da nepre-
na samom početku riječi - B'reišit.
stano osvjeţavamo naš judaizam.
B-g je ţelio Toru započeti notom
Hamiši - peta alija - 22 p'sukim (27,11-28,6) Moše opisuje što će se dogoditi nakon što narod uđe u zemlju. Šest plemena će stajati na gori Grizim, a šest na gori Eval. Tu će čuti blagoslove i prokletstva koji će biti sudbina onih koji drţe ili ne drţe Toru i micvot. U ovom se odlomku nabraja-
blagoslova, a ne onog suprotnog. (S
kao proročke. Tohaha se nalazi unutar jedne alije (što rezultira najduljom alijom u Tori) kako se ne bi produţavala nelagoda njenog slušanja. Prvi dio Tohaha je negativna zrcal-
druge strane, Aseret HaDibrot zapo-
na
činju s alefom. Moţda je strogi kar-
blagoslova u Tori. P'sukim zatim
kater Sinajskog događaja trebalo
idu šire i opisuju šokantnim i
započeti otreţnjavajućim i sumorni-
turobnim detaljima ono što će se
jim alefom.)
dogoditi ako ne ostanemo vjerni B-
Šiši - šesta alija - 63 p'sukim (28,769) Najduža pojedinačna alija u čitavoj Tori
ju dvanaest prokletstva koja se do-
Blagoslovi se nastavljaju s obećan-
tiču različitih područja ţidovskog
jem o pobjedi nad našim neprijatel-
ţivota, kako onih "između Ţidova i
jima. B-g će "zapovijediti" Svoje
B-ga", tako i micvot o međuljudskim
blagoslove nad nama i nad Zem-
odnosima.
ljom, i postaviti nas kao svetu na-
Amen = 1 + 40 + 50 = 91. B-ţje ime
naţalost, još jednom su se pokazale
ciju. A to pod uvjetom da drţimo
gu.
slika
prethodno
Završni
pasuk
izrečenih
alije
opetuje
"jednostavan" ali rječit savez s Bgom: Drţite Toru i sve će biti dobro, a ako ne ... Kontrast između "dobrih vremena" koje bikurim dočarava i strašnih vremena kako su opisana u tohaha je neodoljiv i zastrašujuć. To je razlika između zadovoljstva i poštovanja s
micvot i idemo B-ţjim putem.
jedne strane, te očaja, razaranja i
5 + 6 + 5 = 26. B-ţje ime onako kako
[Izraz Tore "Vehalahta b'drahav" po-
se izgovara iznosi: 1 + 4 + 50 + 10 =
navlja se ovdje – odraţavajući da se
je u vlastitoj zemlji naspram siroma-
65. Povezano zajedno: 26 + 65 = 91.
B-ga definira kao blagog, milosrd-
Baal HaTurim kaţe da je onaj koji
nog, dobrostivog, itd.]
onako kako je napisano iznosi: 10 +
odgovara s Amen veći od onoga koji govori braha, jer je Amen dvostruka forma B-ţjeg imena. Još jednom nam Moše Rabeinu govori da će nam put B-ţjih zapovijedi priskrbiti istaknuti status među narodima svijeta. Također ćemo biti obasuti blagoslovima zbog toga što slušamo
Nacije svijeta vidjet će posebnu povezanost koju mi imamo s Bgom, i u skladu s time imati poštovanje prema nama i bojati nas se. Bg će nam se otvoriti svoju nebesku riznicu i mi ćemo procvjetati. B-ţji blagoslovi ovise o drţanju micvot. "Ali, ako ne poslušamo B-ga ..." Tako počinje "tohaha". Upozorenje protiv neposlušnosti Tori. Postoji običaj da se ovaj dio čita tihim glasom jer je porazno shvatiti da nas B-g mora tako slikovitim poj-
Godina 11 5 Broj 48 Strana
poniţenja s druge strane. Blagostanštva i izgnanstva. Ključ za razliku su Tora i micvot. Š'vi'i - sedma alija - 8 p'sukim (29,1 -8) Moše Rabeinu poziva narod i kaţe im da su sada vidjeli (i znaju) sve što se dogodilo od Izlaska, pa kroz četrdeset godina lutanja, sve do ovog trenutka. Na nama je da odrţimo svoju "pogodbu" s B-gom. "A B-g vam nije dao srce da spoznate, ni oči da vidite, niti uši da čujete, sve do dana današnjega." Posljednja tri p'sukima ponovo se čitaju za Maftir. ■
Strana 5
Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:
Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 606. Aramejci: Obaveza čitanja odlomka o prvim plodovima
609. I ovaj isto: Zabrana jedenja druge desetine dok je čovjek obredno nečist
Zazvat ćete i kazivati pred Vječnim ... (Ponovljeni zakon 26,5)
... Nisam ga jeo u stanju nečistoće... (Ponovljeni zakon 26,14)
607. Ispovijedi se!: Obaveza da se kaže ispovijed u vezi desetine
610. Potpuno ignoriram: Zabrana da se novac od druge desetine utroši na bilo što drugo osim hrane
Zatim recite pred Vječnim ... (Ponovljeni zakon 26,13)
... nisam od njega davao prema mrtvima ... (Ponovljeni zakon 26,14)
608. Lako je zaključiti: Zabrana da drugu desetinu jede onaj koji je u žalosti Nisam jeo od nje u ţalosti ... (Ponovljeni zakon 26,14)
611. Jednostavno Božansko: Obaveza da se oponaša B-ga ... idi Njegovim putem. (Ponovljeni zakon 28,9) ■
Sefer Hamicvot Hakacar
Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Negativne zapovijedi 132. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman s ženom obredno nečistom od menstruacije kao što Pismo kaţe, I nećeš se pribliţiti ţeni da otkriješ njenu golotinju dok je ona nečista od svoje menstrualne nečistoće (Va-jikra 18,19). Ako čovjek ovo prekrši i spolno je intiman s menstrualno nečistom ţenom, čak i ako su dani menstruacije završili, sve dok se ona nije podvrgla obrednom uranjanju u mikve koje su prihvatljive po zakonu, i sadrţe 40 se'a vode – oni oboje zavređuju karet [bogomdani prestanka postojanja]; i svakom djetetu [koje se rodi iz te bliskosti] društveni poloţaj ima nedostatak (a kasniji autoriteti objašnjavaju da to znači da ono postaje manjkavo i nagrđeno i primjereno je kloniti ga se). Zabranjeno je biti spolno intiman s vlastitom ţenom neposredno prije početka njene menstruacije. Koje razdoblje nosi naziv „neposredno prije početka njene menstruacije“? Ako ona obično ugleda početak [tečenja] tijekom dana, zabranjeno je od početka dana. Ako to ona obično vidi [doţivi] tijekom noći, zabranjeno je od početka noći.
zira da li je rodila zdravo i ţivo dijete, ili dijete koje nije poţivjelo. U našim zemljama, nakon sedam dana za muško dijete i četrnaest dana za ţensko dijete, ako je čista i bez ikakvog tečenja krvi ona moţe napraviti provjeru [sebe] za čisti period prekida i početi brojati sedam čistih dana, i onda nakon toga iz-vršiti obred uranjanja; i potom je dozvoljena svom mu-ţu. Ugleda li krv nakon svog uranjanja, zabranjena je svom muţu poput svih ţena [za vrijeme menstruacije] (jer ona nema „dana čistoće“ [kada je tečenje krvi ne onečišćava] kao što je zapisano u Tori). Ako je netko spolno intiman sa ţenom koja je rodila, dok nije prošla obred uranjanja, on je poput onoga koji je intiman sa ţenom onečišćenom menstruacijom. Sada, što se tiče konkretne obaveze obrednog uranjanja za ţenu nečistu od menstruacije, nema potrebe da mi o tome govorimo. Jer tko od našeg naroda ne poznaje ozbiljnost njezine obaveze prema Tori? Ona je dakako obredno nečista od menstruacije sve dok se ne podvrgne uranjanju. Čak i ako prođe mnogo godina od vremena kada je vidjela [doţivjela svoju menstruaciju] i već je ostarjela, tako da je prestala viđati [bilo kakvo tečenje], ona svejedno
Ţena koja je rodila obredno je
ostaje nečista po zakonu Tore od
nečista svom muţu poput one
vremena kada je vidjela [menstru-
nečiste od menstruacije. Čak i
aciju]. Ona još uvijek nije postala
ako nije vidjela krvi za vrijeme
obredno očišćena. ■
poroda, ona je nečista, bez ob-
Strana 6
(nastavit će se) Divrej Tora
Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:
Šulhan Aruh
Unutarnja crta dobrote
Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - ţidovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drţe aškenaski Ţidovi. Dio I: Orah hajim Poglavlje 42 - Jom kipur (Dan pomirenja) Zabranjeno je postiti dan prije Jom kipura; zapravo, čovjek treba pojesti obilan obrok (604,1). Tahanun i Psalmi 100. i 20. se ne kazuju; u vezi kazivanja Selihos i "Oče naš, kralju naš", vidi 604,2. Uobičajeno je posjetiti groblje i dati u dobrotvorne svrhe, te zaklati bijele kokoši kao pomirnicu za grijehe; vidi 605,1. Treba se ispričati svakome koga se moţda uvrijedilo; ako mu ta osoba ne oprosti, on treba pred desetoricom ljudi izjaviti da se ispričava (vidi 606,1-2). U vezi uranjanja u mikve i šibanja tijela vidi 606,4 i 607,6. Čovjek mora izreći ispovijed tijekom popodnevne sluţbe, prije nego što pojede posljednji obrok (607,1). Treba spomenuti čak i grijehe koji nisu bili počinjeni tijekom protekle godine (vidi 607,4); ako čovjek ţeli priznati konkretne grijehe, to treba učiniti potiho (607,2). Priznanje (vidi 621,5) treba izreći stojeći, a na Jom kipur ga treba ponoviti kada ga predmolitelj kazuje; vidi 607,3,5. Jom kipur daje pomirenje samo za grijehe onih koji se pokaju i vjeruju da je njihovo pomirenje učinkovito (607,6). Čovjek mora prestati jesti prije zalaska sunca (vidi 608,1-2), ne smije jesti nakon što je usmeno prihvatio post (608,3), i poslije podne ne smije jesti tešku hranu ili hranu koja stimulira (vidi 608,4). Uobičajeno je upaliti svijeću kod kuće i kazati blaGodina 11 7 Broj 48 Strana
goslov "... koji nam je zapovjedio da palimo svijeću za Jom kipur" (vidi 610,1-2), i da svatko zapali svijeću u sinagogi (vidi 610,3- 4). Uobičajeno je odjenuti bijelu odjeću i postaviti stol (610,4), ali ne odrţavati hranu toplom za nakon posta (609,1). Rad koji je zabranjen subotom također je zabranjen na Jom kipur (611,2). Zabranjeno je jedenje i pijenje, pranje i pomazivanje, nošenje koţnih cipela i seksualni odnosi (611,1). U vezi jela i pića vidi 612,110 i 617,3; dopušteno je rukovanje hranom i hraniti djecu (612,10; 616, 1), a onaj kome je dopušteno jesti treba spomenuti Jom kipur kada govori blagoslov nakon jela (618,10). U vezi pranja vidi 613,1. 4-11; dopušteno je pranje radi uklanjanja prljavštine i pranje ruku u vjerske svrhe (613,1-3), ali je obredno uranjanje zabranjeno (613,11-12). U vezi pomazivanja vidi 614,1; u vezi nošenja koţnih cipela vidi 614,2-4; u vezi seksualnih odnosa vidi 615,1-2. U vezi štovanja Jom kipura od strane djece vidi 616,1-2; u vezi ţena koje su trudne ili doje, ili koje su nedavno rodile, vidi 617,1-2.4.; u vezi bolesnih vidi 618,1-9. Tijekom večernje sluţbe po jedna osoba stoji sa svake strane predmolitelja (619,4) a on objavljuje da je onima koji su pod zabranom dopušteno da sudjeluju; on zatim govori poništenje zavjeta i blagoslov "... koji nas je uzdrţao na ţivotu ...". (619,1). Svaki put kada se govori Š'ma na Jom kipuru, glasno se izgovara "Blagoslovljeno neka je Ime ..." (619,2). Nakon Amide, go-
vore se Selihos (619,1.3.). Neki ljudi ostaju cijelu noć u sinagogi i govore Psalme (vidi 619,6), a neki ostaju stajati cijelu noć i čitav dan (619,5). U vezi dodataka sluţbi na šabat vidi 619,3; 622,3; 623,3. Jutarnju sluţbu treba završiti do podneva; vidi 620,1. U vezi čitanja iz Tore i Proroka vidi 621,1; u vezi obrezivanja vidi 621,2-3. Uobičajeno je dati u dobrotvorne svrhe u ■ spomen na pokojnike (621,6). Prilikom ponavljanja Amide za Musaf predmolitelj kazuje opis jomkipurske sluţbe u Hramu (621,4). U vezi svećeničkog blagoslova vidi 622,4 i 623,5. Poslijepodnevna sluţba započinje (vidi 622,1) čitanjem Tore i Proroka (622,2). Završna sluţba (Neila) započinje s Ašrej (Psalm 145) i U-va le-Cion (622,1; 623,1) neposredno prije zalaska sunca (623,2). Keduša se kazuje onako kako je u Musafu (623,4); "upiši" se zamijeni sa "zapečati" . (623,2). Na kraju Neile, nakon što su kazane Selihos, "Čuj, O Izraele ...", "Blagoslovljen neka je Ime ..." (tri puta), i "HA-ŠEM je B-g" (sedam puta), a puše se u šofar (vidi 623,6). Večernja sluţba počinje nakon mraka (624,2). Havdala se recitira u četvrtom blagoslovu Šemone esre (624,1) i nad vinom (624,3). Blagoslov nad mirisom se ne kazuje (624, 3); kazuje se blagoslov nad vatrom, ■ 624,4 ali ne nad novom vatrom (vidi -5). Čovjek treba jesti i radovati nakon Jom kipura; nije ispravno drţati ga dva dana (624,5). Između Jom kipura i Sukosa (Sjenica), ne kazuje se Tahanun (624,5). ■ Strana 7
Pitanja za samostalno učenje:
Teme za razmatranje uz šabatni stol Geografija, polemike i biblijska interpretacija Mnogima od mjesta spomenutih u Tanahu ne moţe se sa sigurnošću odrediti mjesto, a čak se raspravljalo i o lokacijama mjesta koja su dobro poznata. Gora Eival i gora Gerizim primjeri su toga. Dok R. Yehuda (i mnogi drugi) sugeriraju da se nalaze blizini Šehema, R. Eliezer tvrdi da su u blizini Gilgala, nedaleko rijeke Jordan. Što motivira svaku stranu u raspravi?
Što bi u opisu mjesta na kojima se nalaze ta brda u Devarimu 11 podrţalo svako od tih mišljenja? Ako su se brda doista nalazila usred zemlje, kako bi se od naroda moglo očekivati da organiziraju obred "na danu kada prijeđete Jordan". Ne bi li to uključivalo prelazak kroz još neosvojeni neprijateljski teritorij? Koja je bila svrha obreda odrţanog na brdima? Koja bi lokacija najbolje pomogla u ostvarivanju tog cilja? Konačno, polemički faktor također moţe igrati ulogu u
raspravi. Budući da su Samarjani posvetili goru Gerizim kod Šehema, određivanjem jedne potpuno drugačije geografske lokacije za brdo njihove tvrdnje lišava svake vaţnosti. Da li činjenica da je neki pristup polemički motiviran čini taj pristup manje vrijednim ili intelektualno snaţnijim od onoga na koji utječe samo tekst? Zašto pravedni pate? Velik dio paraše Ki Tavo posvećen je nabrajanju blagoslova koji će zadesiti one koji drţe zapovijedi i prokletstva koja će proganjati one koji ih ne poštuju. Na temelju obećanja, pravednici bi trebali svoje ţivote ţivjeti u miru i blagostanju dok zli pate. Naţalost, se ne čini da ipak ţivot nije uvijek takav. Zašto tako često izgleda kao da Hašem ne drţi Svoja obećanja?
Neki komentatori tvrde da se unatoč naše drugačije predodţbe, pravda na ovom svijetu doista izvršava/ p ro v o d i. M i o p a ţ a m o nepravdu samo zbog toga što
ne vidimo uvijek kompletnu sliku. Stoga bi ono za što pretpostavljamo da je nagrada moglo biti na štetu, a ono što nam se čini kao kazna moţe biti na korist. Isto tako, ljude koje proglašavamo kao pravedne moţda nisu takvi i obratno. Da li vas taj pristup zadovoljava? Zašto da ili zašto ne? Drugi tvrde da će tek u svijetu koji dolazi ljudi primiti potpunu nagradu. Budući da ovim svijetom uglavno upravlja prirodni redu, ljudi mogu postati ţrtve slučajnosti ili biti uvršteni u kolektiv čak i kada to ne zasluţuju. Je li pošteno odgoditi zasluţenu kaznu za svijet koji dolazi? Da li blagoslovi i prokletstva opisani u našoj paraši podrţavaju mogućnost da se oni odnose na svijet koji dolazi? Gdje se pojam individualne providnosti uklapa u svijet koji funkcionira po prirodnom redu? ■
Prevela Tamar Buchwald
■
Strana 8
Divrej Tora
Rabbi Shaul Rosenblatt:
Moć ljudske duše Iako se bavi i drugim temama, veći dio ovotjednog odjeljka Tore posvećen je potankom popisu posljedica koje će uslijediti ako Ţidovski narod ne ispuni svoju sudbinsku zadaću, da bude „svjetlo narodima“. Ljudi često na to gledaju kao na B-ţju prijetnju kaţnjavanjem Ţidovskog naroda ako ne budu slijedili njegove zapovijedi. Međutim, šablona „uzroka i posljedice“ mnogo više odgovara tome. B-g nam kaţe, recimo to tako: dječice moja – učinite svijet bogobojaznim i on će biti predivno mjesto za ţivot. Ne učinite li to – tada će vas bezboţni, se b ični sv ijet ţ i ve poje st i .
U svakom ljudskom biću postoji duša. I ta je duša u
trenutke da nadahne i da poleta svojim učenicima, svojoj djeci, po posljednji puta u ţivotu. Taj je krvnik, nečuveno, upitao Rabi Hananju da li bi mu on, ako mu omogući da brţe umre, zajamčio mjesto u svijetu koji će doći. Rabi Hananja mu je rekao da bi. Krvnik je raspirio vatru i uskočio u nju uz Rebe Hananju i oni su zajedno umrli. Začuo se (metaforički) glas s Neba i rekao da obojica, Rabi Hananja i krvnik, imaju mjesto u svijetu koji će doći. Za mene je ova priča dirljiva i prepuna nevjerojatne nade. Ona mi govori da u svakom ljudskom biću postoji duša, pa bio to i poganski krvnik. I ta je duša u svakom trenutku spremna da iziđe na vidjelo.
nikada ne učine je to da unište B-ţansku dušu koja se nalazi u njihovoj vlastitoj srţi. Ona moţe biti pogaţena i bez prava glasa u njihovom svakodnevnom ţivotu, no ona se nalazi ondje i njena snaga nikada ne slabi. Tešuva, „pokajanje‟ o kojem mi Ţidovi govorimo u ovo doba godine, jednostavno je povratak toj duši, povratak istini, poštenju i duhovnom sagledavanju svijeta. Tešuva predstavlja odbacivanje naše samostvorene, pogrešne percepcije i prioriteta, te početak uviđanja ■ svijeta onakvim kakav doista jest – očitovanjem samog B-ga. Takav ćemo svijet uvijek doţivljavati samo kao blagosloven, dobar i prepun nade.
svakom trenutku spremna
Više nego što je tešuva
da iziĎe na vidjelo
promjena ponašanja,
Ima priča u Talmudu, koju su mi nekad davno ispričali, ali mi je jako draga i sasvim odgovara ovom periodu u godini; to je priča o Rebe Hananji ben Tradjonu kojeg su Rimljani spalili zajedno s njegovim svitkom Tore. Što je bio strašan zločin kojeg je počinio? Podučavao je Ţidovsku mudrost. Rimljani su prislili njegove učenike da gledaju njegovo pogubljenje, i dok su gledali, upitali su svog Rabija što on vidi. On im je rekao da svitak gori, ali da se slova diţu u Nebesa. Njegova poruka mi govori jasno i glasno – oni koji nas mrze mogu spaliti naša tijela, no ljudska će se duša uvijek dizati gore. Rimski je izvršitelj kazne bio dirnut. Većina njegovih ţrtava vjerojatno je proklinjala Rim, proklinjala njega, vrištala i urlala dok je umirala. Ali ovdje se nalazio čovjek koji je ţelio iskoristiti svoje zadnje bolne Godina 11 9 Broj 48 Strana
ona je promjena srca
Ljudi nisu „loši“; oni su izgubljeni, smeteni, čine sve što mogu da krenu naprijed, ali uvijek nalaze pogrešne načine da to učine. No ipak, temeljna dobrota ljudske prirode uvijek ostaje. Mi vidimo ljude kako čine vrlo loše stvari: ubojstva, mučenja, zlostavljanja onih koje bi trebali voljeti, mrţnju... Ali jedna stvar koju
Više nego što je tešuva promjena ponašanja, ona je promjena srca. U prisustvu tako velikog čovjeka, rimski je krvnik iznenada uvidio svijet na jedan sasvim drugačiji način. I bio je dovoljno hrabar da postupi prema onome što je spoznao, bez obzira na posljedice. Tešuva traţi oboje. Ona zahtijeva otvorenost da razmotrimo koji je smisao našega ţivota i preispitamo čemu dajemo prednost. I ona traţi da budemo dovoljno hrabri da se promijenimo. Pripovijest o rimskom krvniku pruţa nam nadahnuće. No, i svatko od nas u sebi nosi podjednako nadahnjujuću priču. Jednom kad ljudska duša izađe na slobodu, nema granica u onome što moţe postići. ■
Strana 9
Rabbi David Stav:
Glava, a ne rep Rijetki su slučajevi kada imamo
Drugi dio parše sadrţi dugi Moše-
skom zakoniku doseţu vrhunac u
pravila o tome koji odjeljak Tore
ov govor, zvan toheha (ukor). Blago-
stihu: “Ja ću hodati među vama i bit
moramo čitati u koje vrijeme, pa
slovi i prokletstva još jednom se po-
ću vaš B-g, a vi ćete biti Moj narod“.
ipak drevna rabinska tradicija sma-
javljuju u ovom govoru. Sličan oblik
(Lev. zakonik 26,12). B-g će imati
tra da paršu Ki Tavo, koja sadrţi
blagoslova i prokletstva pojavljuje
zajedništvo sa Svojim narodom. Mi
blagoslove i prokletstva, moramo
se i u svečanom govoru u knjizi Le-
ćemo osjećati Njegovu prisutnost među nama i Njegovu ljubav za nas
čitati prije Roš Hašane, kako bismo zasluţili uţivati u blagoslovima –
Ponovljeni zakon
sukladno stihu: “Ova godina, sa
pokušava govoriti o
svojim prokletstvima, neka prođe, i neka započne nova godina sa svojim blagoslovima.“ Prokletstva i blagoslovi su u srţi ovotjednog čitanja Tore i mi ih čitamo ne samo jednom, već dva puta. Najprije, Tora opisuje što će se dogoditi kada Ţidovi uđu u Obećanu
izazovima naroda i države u meĎunarodnoj areni vitskog zakonika, koji čitamo prije blagdana Šavuota – opet, to je zato da u vrijeme kada počne blagdan, prijetnja prokletstava bude iza nas.
zemlju. Narod će se podijeliti u dvi-
Mnogi naši komentatori pisali su
je velike skupine, od kojih će jedna
o značajnim razlikama između raz-
stati na vrh gore Gerizim, koja se
ličitih tipova govora koji se pojav-
nalazi u blizini grada Š'hema (dana-
ljuju u knjizi Levitskog zakonika i u
šnjeg Nablusa) – a druga će stati na
knjizi Ponovljenog zakona. Ono što
suprotnu stranu, na goru Eival.
im je zajedničko jest da ako budemo
Smješteni između dviju skupina, Leviti će izgovarati stihove blagoslova dok stoje okrenuti prema skupini na gori Gerizim. Zatim će se
blagoslovljeni, uţivat ćemo u obilnijoj ţetvi naših polja, u ekonomskom razvoju, miru u zemlji i tako dalje.
okrenuti prema skupini na gori Ei-
Međutim, ako proučavamo razlike
val i izgovoriti prokletstva koja će
među njima, otkrit ćemo nešto fasci-
zadesiti narod ako izabere krivi put.
nantno. Stihovi blagoslova u Levit-
te će On trajno prebivati među nama. Što moţe biti bolje od toga? No, ako se vratimo na ovotjednu paršu, vidjet ćemo da je fokus promijenjen. “Svi narodi zemlje vidjet će da je nada te zazvano Hašemovo ime te će strahovati od tebe. … ■ Hašem će te učiniti glavom a ne repom, ti ćeš samo biti gore, a nikada dolje“
(Ponovljeni
zakon
28,10,
28,13). Fokus je pomaknut s intimnog zajedništva između naroda i njegovog B-ga na odnos između Izraela i drugih naroda. S ovim blagoslovom, mi ćemo biti na vrhu, a ne na dnu i status Izraela među narodima bit će toliko visok i nepokolebljiv da se nitko neće usuditi nanijeti nam štetu. No, je li naša svrha u ţivotu da budemo na vrhu svijeta? Pokušavamo li zamijeniti Amerikance ili Kineze kao svjetsku silu? Čini se očiglednim da nikada nismo imali takve teţnje. Ako je tako, zašto nam je obećana nagrada poput ove? Na večeri Roš Hašane običaj je jesti glavu ribe ili janjeta te izgovarati tradicionalni blagoslov: “Neka bismo bili poput glave, a ne poput repa.“ Ali kako bi svi u obitelji mogli postati glave? Koliko glava moţe imati jedna obitelj? Da, svima nam je poznata šala da biti premijer Izra-
Strana 10
Divrej Tora
(nastavak s 10. stranice)
Rabbi David Stav:
Glava, a ne rep
ela podrazumijeva vladati nad na-
Kralja nad Kraljevima, oni će stra-
rodom potencijalnih premijera, ali
hovati od nas.
što je ono što traţimo ovim blagoslovom?
Knjiga Ponovljenog zakona uvod je u društveni i politički ţivot ţidov-
Ono što ţelimo reći jest da naša
skog naroda u zemlji Izrael, dok je
djela moraju dolaziti iz naših glava,
knjiga Levitskog zakonika knjiga
a ne iz naših repova. Drugim rije-
svetosti, koja definira duhovne cilje-
čima, mi smo prvaci u djelovanju
ve naroda, osobito one individualne
nakon promišljanja i planiranja,
koji stvaraju narod. Iz toga slijedi da
umjesto da budemo vođeni emo-
Mošeov govor u Levitskom zakoni-
cijama ili vodstvom drugih ljudi.
ku naglašava osjećaj bliskosti izme-
Biti “glava“ znači poduzimati ini-
đu pojedinaca i Hašema. Međutim,
cijativu, razmišljati i planirati, i
Ponovljeni zakon odraţava vrijeme
upravo to je ono što traţimo kada
prije samog ulaska u zemlju, ideju
na Roš Hašanu traţimo da budemo
koja odjekuje u imenu parše Ki Tavo
“glave“. Mi ne ţelimo da blagdan
(“Kada uđete u zemlju…“).
bude samo još jedan datum na kalendaru, već ţelimo da taj dan bude glava svim drugima – mozak iza cijelog ostatka godine.
■
Ponovljeni zakon pokušava govoriti o izazovima naroda i drţave u međunarodnoj areni. Upravo iz tog razloga, Moše mora naglasiti da naša etička svijest zajedno sa međuna-
Naša djela dolaze iz naših glava, a ne iz naših repova. Drugim riječima, mi smo prvaci u djelovanju nakon promišljanja i planiranja, umjesto da budemo voĎeni emocijama
rodnim odnosima – upravo suprotno, moţe uvelike ojačati te odnose. Vođa libanonske terorističke organizacije Hezbolah, jednom je u svom govoru rekao da je rat 2006. započeo zato što je na izraelsko društvo gledao kao na slabo i krhko društvo. Naši neprijatelji prate svaki naš korak, izbliza i izdaleka, pokušava-
To je ono s čim se susrećemo u Mošeovom ukoru. Mnogi moţda vjeruju da su oni koji se ponašaju etično i slijede prave staze samo “naivčine“ i “gubitnici“, predmet ismijavanja koji nitko neće uzeti za ozbiljno. Međutim, Tora kaţe upravo suprotno: kada narodi svijeta budu vidjeli da su naša djela vođena vjerom i skupom etičkih pravila koja su ukorijenjena duboko u našoj savjesti, dok budemo nosili zastavu Godina 11 11 Broj 48 Strana
jući razaznati razumijemo li zaista što leţi u korijenu našeg postojanja. Oni ţele znati kojim vrijednostima smo predani i koju viziju teţimo ostvariti. Ako uistinu ţelimo biti glave, a ne repovi, moramo uvijek pokazivati svijetu da je nad nas zazvano Hašemovo ime i da smo doista prionuli uz dobra i pravedna djela koja nam je Hašem zapovjedio
■
činiti. ■ Prevela Anja Grabar Strana 11
Rabbi Ephraim Buchwald:
Probrani dijelovi daruju se B-gu Parša Ki Tavo najpoznatija je po drugoj tohaha, B-ţjem drugom ukoru izraelskom narodu. Prvu nalazimo u parši Behukotaj, Levitski zakonik 26,8-26,44. Osim tohaha, ovotjedna parša također sadrţi općenito razjašnjenje brojnih micvot koje nalazimo u knjizi Ponovljenog zakona. Na početku parše, Mojsije naglašava one zapovijedi koje se posebno odnose na zemlju Izrael, fokusirajući se na plodove zemlje. Također su zabiljeţeni tekstovi molitvi koje su zemljoradnici izgovarali kada su donosili prve snopove u Hram i pokazivali ih svećenicima u Jeruzalemu. Ta ceremonija sluţi tome da naglasi temeljni princip judaizma koji svako postignuće smatra darom od B-ga. Parša Ki Tavo započinje stihom u
■
plodova u Hram primjenjiva u mo-
prekrasne, prve dozrele plodove, on
derna vremena. U vrijeme Hrama,
jedva čeka donijeti ih kući i podije-
svaki ţidovski zemljoradnik uzeo bi
liti sa svojom obitelji. Međutim,
prve plodove iz vrtova i sa polja te
Tora kaţe da su prvi i najomiljeniji
bi ih donio u Jeruzalem u predivno
plodovi B-ţji dio.
ukrašenim košarama u velikoj javnoj ceremoniji praćenoj glazbom.
Ponovljenom zakonu 26,1, „Kad dođeš u zemlju, koju ti daje G-spod,
Osnovna premisa
sjed i naseliš se u njoj.“ Tora nastav-
ceremonije zapovijedi
svih poljskih plodova, što si ih poţeo od zemlje, koju ti daje G-spod, B-g tvoj, i metni ih u košaru. Onda idi na mjesto, što ga izabere G-spod, B-g tvoj, da ondje prebiva ime njegovo! U Jeruzalemu zemljoradnici dolaze svećenicima koji su tamo u te dane, te proglašavaju da je svako njihovo postignuće dar od B-ga, te da ovi predivni plodovi svjedoče toj činjenici.
lošću i ljubavlju. Dok gledamo šarene i predivne košare sa plodovima, ili njihove moderne ekviva-
primjenjiva je i danas
lente, naše domove, svaki plod koji je toliko jedinstven i ukusan, mo-
Iako više nismo u mogućnosti
ramo prepoznati obilnu ljubav ko-
prakticirati ovu zapovijed i prvi se
jom nas B-g obasipa. On je taj koji
plodovi više ne donose u Hram,
daje hranu čitavom svijetu sa milo-
osnovna
šću, vjernošću i ljubavlju.
premisa
te
ceremonije
primjenjiva je i danas.
Iskra koja sjaji iz košare prvih plo-
Općenito, prvi plodovi su uvijek
dova je poput B-ţjeg poljupca, na
zemljoradniku najomiljeniji. Za tim
koji uzvraćamo Svemogućem sa
je plodovima on čeznuo cijele go-
ljubavlju. Zato su prvi plodovi koji
dine, radio u poljima tijekom oštrih
se donose svećeniku u sveti Hram,
zima i vrućih ljeta, s nadom gledao
posvećeni B-gu.
na proljeće koje će donijeti nagradu
Tiferet Shimshon al HaTora, Pono-
za njegov trud. Logično, kada zem-
vljeni zakon, objašnjava zašto je
ljoradnik napokon ode u polje i vidi
Strana 12
nam je te plodove dao obilnom mi-
o prvim plodovima
Rabi Shimshon Dovid Pincus u
zapovijed Tore o donošenju prvih
moramo zapamtiti da je izvor svih naših blagoslova Svemogući koji
B-g tvoj, u baštinu, i primiš je u polja (26,2), „Tada uzmi dio od prvina
Poput zemljoradnika, i mi također
Rabi Pincus ističe da je ideja zahvalnosti koju izraţavamo kroz ceremoniju prvih plodova, primjeDivrej Tora
(nastavak s 12. stranice)
Rabbi Ephraim Buchwald:
njiva na čitavu Toru i na čitav ţivot. Majmonides piše u Zakonima o zabranjenim prinosima 7,11:
Probrani dijelovi daruju se B-gu
Zato Pismo kaţe: „Svo salo je B-ţje,“ (Lev. zakonik 3,16). Rabi Pincus daje pravi primjer tog principa za moderna vremena. Čo-
Ideja zahvalnosti koju izražavamo kroz ceremoniju prvih plodova, primjenjiva na čitavu Toru i na čitav život
vjek kuca na vrata i prikuplja sredstva za siromašnu nevjestu. U nekim slučajevima, ljudi počinju kopati po svojim ormarima kako bi pronašli neku staru odjeću koje se ţele riješiti ili koju nikad nisu nosili, ili koju su davno dobili od svoje tete. Pogrešno misle da će profitirati
Isti princip primjenjiv je na sve što
od vršenja te micve. Nakon svega,
se radi za B-ga; to mora biti najbolje
Majmonides kaţe, „Daj svoju naj-
od najboljeg. Ako netko gradi kuću
bolju odjeću.“
molitve, ona mora biti bolja od njegovog privatnog doma. Ako hrani gladne, mora dati najbolje i najslađe sa svog stola. Ako odijeva neodjevene, mora dati svoju najbolju odjeću. Stoga, ako nešto posvećuje B-gu, on mora dati najbolje od svoje imovine.
Rabi Pincus zaključuje naglašavajući da sve što se čini za B-ga, mora biti učinjeno na najljepši i najelegantniji način. Neka biste bili blagoslovljeni.■ Prevela Anja Grabar
■
Godina 11 13 Broj 48 Strana
Strana 13
Rabbi Berel Wein:
Postavljanje realnih ciljeva Ovotjedna parša, kao i nekoliko
Jedna od osnovnih, a neispunje-
planovima i djelima. Upravo kao
narednih paršijot Tore, u svojem
nih, nada sekularnog cionizma bila
što nam ses zbivanja u Ţidovskom
tekstu kombinira uzvišene nade i
je da Ţidovski narod učini “normal-
ţivotu čine donekle ekstremnima,
blagoslovene okolnosti, te strahotna
nim” – kako bi se izbjegle ekstrem-
tako se i naši ciljevi i ponašanje ta-
proročanstva i upozorenja na nesre-
ne oscilacije ţidovskog ţivota i po-
kođer prosuđuju ekstremno, recimo
tne događaje koji će se na neki način
vijesti. No, očito je, da Drţava Iz-
to tako.
svi zbiti Ţidovskom narodu. Ima u
rael, kruna postignuća cionizma,
parši predivnih blagoslova i proro-
nije uspjela učiniti nas “normal-
čanstava o sreći i stabilnosti, te bes-
nima.”
krajnom uspjehu. Ali ima i gotovo
Mi uvijek moramo nišaniti visoko – vrlo visoko – kada se radi o stvarima vezanim uz osobni razvoj, du-
Mi nismo Paragvaj ili Australija. U
hovno dostignuće i drţanje Tore.
kratkom periodu od šezdeset i se-
Status quo je neprihvatljivo stanje
dam godina otkako je Izrael postao
postojanja u stvarima duha i tradi-
neovisna suverena nacija – tek jedan
cijie. Biznis koji ne raste barem po-
treptaj oka u historijskim razmjeri-
stupno sigurno će propasti. Ista je
Izgleda kao da se, takorekuć, ov-
ma – on i Ţidovski svijet proţivjeli
stvar i s ljudskim bićima i njihovim
laš gledajući tekst, Tora ne moţe
su vrhunce uspjeha i čudesna posti-
duhovnim rastom.
odlučiti kakva će biti budućnost i
gnuća, kao i uţasne trenutke nape-
sudbina Ţidovskog naroda. A tako-
tosti, pritisaka, straha i gubitka.
đer se mora spomenuti da Tora u
Očito je određeno da se ovaj obra-
svojim izjavama ne iznosi baš “obi-
zac nastavi i dalje, i to je doista oso-
čan” ţivot. Stalno se čini da se Ţi-
bitost Ţidovskog ţivota tijekom
dovski narod nalazi u situacijama
proteklih stoljeća našeg postojanja.
neizrecivo ţalosnih proročanstava o tome koliko blizu uništenju i nestanku će se u budućnosti naći Ţidovski narod.
koje su “sve ili ništa”– veličanstvenim trenucima trijumfa i/ili razdobljima očaja zbog progonstva, diskriminacije i mogućeg uništenja.
Strana 14
■
Ovo je u osnovi poruka mjeseca elula i dana Velikih blagdana koji nam predstoje – poruka kako steći blagoslove. Mada duhovnost i vjera postoje u ekstremima, kao što sam gore
naveo,
svaki
ekstremizam
Kao što Tora nagovještava, na
mora biti smekšan spoznavanjem
kojoj strani klatna ćemo se naći
svog vlastitog ja i svojih sposobno-
djelomično ovisi o nama – o našem
sti. Razumni i dostiţni ciljevi uvijek
ophođenju i duhovnim mislima,
trebaju biti naš istinski program
Divrej Tora
(nastavak s 14. stranice)
Rabbi Berel Wein:
Postavljanje realnih ciljeva
rada.
daizam rabinski sud upozorava na opasnosti postajanja Ţidovom. Nje-
Vjerski ţivot nije sprint. To je dugi
mu ili njoj se kaţe da su Ţidovi ne-
maraton u kojem je potrebno drţati
znatna
tempo, biti postojan, vjeţbati i biti
manjina,
progonjena
od
mnogih a napadana od ostalih. No
angaţiran, Doći će dan dostojanstva
potencijalni Ţidov također vidi i
i mira za Ţidovski narod. Tako nam
viziju i raskoš judaizma, naslijeđe
kaţu naši proroci koji nas nikada
našeg oca Avrahama i naše majke
nisu obmanulli. No mi moramo uči-
Sare, i zaklon krila B-ga Izraelovog
ntii svoj dio kako bi se to proročan-
koja nam jamče naš opstanak i dje-
stvo obistinilo.
lovanje. Potencijalnog preobraćeni-
Lice i naličje judaizma
ka se potom traţi da izabere da li je
Tako jasni i detaljni opisi osobnih i
– ţivot ili smrt, posebnost ili kon-
(on ili ona) voljan istinski se obave-
nacionalnih nedaća, koji čine poza-
formizam, svetost ili laţljivost. Ţi-
zati toj namjeri.
mašan dio ovotjedne parše izazivaju
vot se sastoji od odluka, a većina od
određena pitanja. Zašto Moše i Tora
njih su teške i sudbonosne. Stavlja-
pred narodom oslikavaju tako ne-
nje šećernog preljeva na posljedice
prijatnu i nemilosrdnu sliku Ţidov-
izbora koje smo donijeli u ţivotu
ske budućnosti? I ako od ljudi oče-
teško da će ih učiniti mudrima. Još
kujemo da se diče svojim Ţidov-
gore, to će nagristi svaku istinsku
stvom, zar je, da se tako izrazim,
vjeru ili opredijeljenost prema od-
ovo način da im tu ideju prodamo?
luci koju smo donijeli.
Svi mi podrţavamo ideju da reklame moraju govoriti istinu, ali nije li ovo daleko više nego što je potrebno?
ces preobraćenja je laţan i duhovno besmislen. A obaveza nije stvarno valjana ukoliko se naličje bivanja Ţidovom, nazovimo to tako, ne objasni do detalja. Judaizam nije za one koji su prijatelji samo u dobru ili za paradne vojnike. Nova fraza u
Bez te neophodne opredijeljenosti,
sportskom svijetu glasi da igrači
sam izbor s vremenom postaje bes-
moraju “gristi.“ Pa, biti Ţidov up-
mislen. Tora nam kaţe da “biti Ţi-
ravo to znači – gristi, svakoga dana,
dov“, od nas traţi odvaţnost, opre-
tijekom čitavog svog ţivota.
Sama činjenica da je opis glavnine
dijeljenost, snaţan osjećaj vizije i
Ţidovske povijesti i nesretnih doga-
vječnosti, te duboki osjećaj vlastite
đaja u njoj, kako je iznesen u ovoj
vrijednosti. Stoga Tora mora reći i
parši, potpuno točan, proročanstvo
koja je, da se tako izrazim, loša
ispunjeno na n-tu potenciju, samo
strana odluke da se bude Ţidovom.
potvrđuje prethodno navedne ne-
Uvijek se govorilo: “Teško je biti
prijatnosti. No, zapravo, postoji ja-
Ţidov.” Ali, na dulje pruge, još je
san razlog zašto su ovi opisi tegoba
teţe i bolnije za Ţidova da ne bude
koje su neodvojive od Ţidovskog
Ţidov po onome što prakticira,
postojanja, jasno izneseni.
misli i čemu se posvećuje.
Čitamo u knjizi Devarim da B-g
Prema Ţidovskoj tradiciji i halahi,
pred Ţidove postavlja ozbiljan izbor
potencijalnog preobraćenika na ju-
Godina 11 15 Broj 48 Strana
Bez ovog obavezivanja čitav pro-
Pozitivno moţe prevagnuti nad negativnim jedino ako je negativno poznato i definirano. Oni koji traţe laganu religiju, vjeru koja ne zahtjeva ništa, koji se predaju ispraznim frazama ali nikada nisu voljni platiti cijenu upraţnjavanja, pridrţavanja i discipline, neće proći na ispitu vremena i opstanka koje je nuţno za “biti Ţidovom“. Šabat šalom ■
Strana 15
Rabbi Yissocher Frand:
Zahvalnost - ključno načelo Tore U parši Ki Savo nalazi se i micva od donošenju Prvih plodova (bikurim) u Bejs HaMikdaš. Plodove se donosilo kohenu, a prilikom njihova prinošenja davala se i izjava [Devorim 26,5-10] kojom osoba iskazuje svoju zahvalnost Svemogućem u kontekstu kratke povijesti Ţidovskog naroda. Alshicha je zasmetao medraš u paršas Berešis. Medraš (igrom riječi u vezi početnih redaka Tore) kaţe da je svijet stvoren zbog onoga što se naziva "Rešis" [prvo]: Svijet je stvoren zbog naroda Izraela koji se naziva "Rešis ". Isto tako, svijet je stvoren poradi Tore, koja se naziva "Rešis ". I na koncu, svijet je stvoren zbog micve o bikurim, koje se naziva "Rešis ".
rekao, "Ţena koju si mi dao, ona mi da-
midraš? Alshich odgovara da micva o bikurim u sebi nosi nešto što je od temeljne vaţnosti kako bi se bilo ljudsko biće – obaavezu ljudi da izraze svo-
de plod te jedoh." Kao što Raši ističe, Adam je bio nezahvalan, B-g mu je dao Havu kao dar, a Adam se poţalio da ga je ona navela na grijeh.
ju zahvalnost i hakaras haTov. HaKa-
Midraš ide dalje, pa veli da su i na-
ras haTov je toliko elementarna i pri-
ši preci u pustinji isto tako razljutili
marna da je stvaranje čitavog svijeta
B-ga time što nisu prepoznali Nje-
provedeno upravo zbog te micve
govu dobrotu prema njima. Oni su
koja nas uči i uvjeţbava osobini
oplakivali "dobra stara vremena" u
zahvalnosti.
Egiptu kada su imali dinja, krasta-
U Pirkei D'Rabbi Eliezer [7. poglavlju] piše, "Nema ničega teţeg Sve-
vaca i češnjaka, a tuţili su se na manu.
■
mogućem od (takoreći) suţivota s
Midraš izjednačava grijeh neza-
nezahvalnom osobom. Razlog zbog
hvalnosti s fundamentalnim teolo-
kojeg
je Adam bio protjeran iz
škim poricanjem (kefira b'ikar) Sve-
Edenskog vrta bio je njegova neza-
mogućega. Onaj koji je nezahvalan
hvalnost. Njegov grijeh nije bio sa-
prema svom bliţnjem, na kraju će
mo to što je jeo s Drveta poznanja
biti nezahvalan prema
(Ec HaDaas). Kad bi samo taj grijeh
ćem. Onaj koji je nezahvalan svom
Svemogu-
Alshich primjećuje kako se čini da
bio u pitanju, moţda bi on još i mo-
šefu, svojim prijateljima, svom bra-
se bikurim ne bi našlo na bilo čijem
gao ostati u Gan Edenu. Kap koja je
čnom partneru, svojim roditeljima, i
popisu "3 glavne micvos" pa ipak,
prelila čašu, nazovimo to tako, bila
svom susjedu s vremenom će doći
ovdje ovaj midraš tvrdi da je svijet
je to što je odgovarajući na B-ţje pi-
do toga da porekne dobra koja mu
stvoren zbog te micve! Što znači taj
tanje zašto je jeo s Ec HaDaas, Adam
je učinio Svemogući. Postoje mnoge priče o gedolim. Neke priče su o njihovoj revnosti u učenju; druge su o njihovoj bogobojaznosti pred Nebesima; ima priča koje govore o njihovoj ljubaznosti prema drugima, i priča o njihovim prvoklasnim karakternim osobinama. Uglavnom su sve te priče istinite (iako svaka pojedina priča o nekom gadolu moţe, ali i ne mora, biti 100% točna). Međutim, stalno se ponavlja koliko su velikani Izraela bili posebno paţljivi prema jednoj vrlini, a to je vrlina HaKaras haTov. Osvrnem li se natrag na dane koje
Strana 16
Divrej Tora
(nastavak s 16. stranice)
Rabbi Yissocher Frand:
Zahvalnost - ključno načelo Tore
sam sâm proveo u ješivi, i kada bi
nik potpore koju je tvoj djed davao
našao se više kao da je Purim nego
me netko zatraţio da sumiram teme
tom Kolelu, dugujem ti uslugu i
Jom kiPurim. Rav Shlomo Freifeld,
koje je Rav Ruderman zt”l najviše
drago mi je da imam priliku vratiti
ko je bio studenet Rava Hutnera, re-
isticao, na prvom mjestu bi svakako
je na ovakav način. Istina je, ne mo-
kao je da se nešto mora napraviti u
bilo učenje Tore (limud haTora) no
gu ti više dopustiti da i dalje spavaš
vezi ovog mladića. Zatraţio je Rava
na drugom ili trećem mjestu bi bilo
u internatu jer odbijaš dolaziti na
Hutnera da mu dopusti da ovog ti-
iskazivanje primjerene zahvalnosti
minjan, ali moţeš spavati u mojoj
pa izbaci iz kuće. Rav Hutner je re-
(da se bude "makir tova").
kući, iz zahvalnosti zbog onoga što
kao "Ne. Ovaj je mladić nećak Al-
je tvoj djed učinio za mene.
tera iz Slabodke. Ako poţeli, on
Gedolim su u praksi provodili ono
moţe i zaplesati na stolu. Ne dirajte
što su propovijedali. Nedavno sam
Slična se stvar dogodila i s Ravom
pročitao priču o Ravu Yaakovu Ka-
Mosheom Feinsteinom. Prije puno
menetskyu. Bio je neki mladić u
godina, Rav Moshe je otišao na je-
ješivi Torah VoDaath koji nije dola-
dno vjenčanje i hosonu pruţio ko-
zio na minjan [molitve]. Fakultet ga
vertu kao vjenčani dar. Nakon Ševa
je svim vrstama prijetnji pokušao
brahot, hoson i kala su otvarali svoje
prisiliti da dolazi na minjan, ali od
koverte te pronašli ček od Rabi
toga nije bilo nikakve vajde. Kona-
Mosesa Feinsteina iz FDR Drivea na
čno su otišli k roš ješiva, Ravu Yaa-
Manhattanu, na $500 dolara. U to
kovu Kamenetskyu, i upitali ga mo-
vrijeme, $500 je bilo izuzetno velika
gu li ga izbaciti iz internata. Rav Ya-
svota za vjenčani dar. Hoson je rekao
akov im je dao dopuštenje da ga
svom ocu kako misli da je Rav Mo-
Chofetz Chaim je na kraju svog
izbace. Rekli su mladići da je izba-
she sigurno zabunom na čeku napi-
ţivota rekao: "B-ţe, napisao sam
čen iz studentskog doma sve dok ne
sao jednu nulu previše. Otac, hoson,
Mishneh Berura, napisao sam prvo-
počne dolaziti na minjan. Onda su
i kala zajedno su otišli do stana Rav
razredno djelo o lašon hara, napisao
mu rekli da ga roš ješiva ţeli vidjeti.
Moshea i upitali velikog učenjaka
sam i ovo i ono (Chofetz Chaim je
Dječak je pomislio "E, sad sam
Tore da li se moţda zabunio pišući
bio plodan pisac)". Međutim, Cho-
stvarno nagrabusio."
ček. Rav Moshe je rekao, "Kada bih
fetz Chaim se nije hvalisao. On nije
mogao, ja bih vam dao ček na
govorio, "B-ţe, pogledaj koliko sam
$5,000! Vaš je djed bio Rav Pessach
učinio za Tebe." Baš naprotiv, on je
Prushkin i ja sam učio zajedno sa
rekao "Ti si mi, o B-ţe, dao priliku i
vašim djedom. Osjećao sam takvu
prednost da učinim sve te stvari ko-
zahvalnost prema vašem zeidi da
je sam učinio, i sada, što ja mogu
sam vam poţelio dati veliki poklon;
učiniti za Tebe da ti uzvratim za sve
naţalost, ne mogu vam dati više od
te prednosti koje si mi dao?" Takav
$500."
je onaj koji je makir tov. On kroz ţi-
Kad se pojavio pred Ravom Yaakovom Kamenteskym, roš ješiva ga je upitao: Koliko sam razumio, izbačen si iz internata. Gdje ćeš spavati? Mladić mu je rekao da nema nikakav rezervni smještaj. Rav Yaakov mu je rekao, "Ţelim da spavaš u mom domu." Dječak je bio šokiran i zatraţio je roš ješivu da mu objasni
Rav Hutner je imao običaj voditi
zašto ga s jedne strane izbacuje iz
Seder za Pesah u vrlo ozbiljnoj at-
studentskog doma, a s druge po-
mosferi. On ga je smatrao B-ţan-
ziva da ţivi kod njega.
skom sluţbom i nije bilo nikakve
Rav Kamenetsky je objasnio mladiću: "Tvoj je djed davao novac Kovno Kolelu u kojem sam ja učio u Europi. Budući da sam ja bio koris-
Godina 11 17 Broj 48 Strana
lakoumnosti i nepromišljenosti. Atmosfera je bila kao za Jom kipur. Jedne godine imali su gosta koji je
ga!" (Rav Hutner je u svojoj mladosti bio student Altera iz Slabodke.) Eto, toliko je značajna Hakaras HaTov. Čovjek se samo onda smatra “čovjekom”, odnosno menšom, kada cijeni sva ona mnogobrojna dobra koja Svemogući čini za svakoga od nas. Bez obzira u kakvim ţivotnim uvjetima ţivjeli, mi smo već duţnici Ribono šel Olamu za sam ţivot.
vot ide prepoznajući sve što je učinjeno za njega. To je ono osnovno da bi se bilo ljudskim bićem i zbog toga se bikurim, koje se naziva 'Rešis', svrstava zajedno sa "zbog Tore, koja se naziva 'Rešis' i zbog Izraela koji se naziva 'Rešis'." ■
bio šaljivčina. On je pričao o svemu i svačemu, šalio se, sve u svemu poStrana 17
Rabbi dr. Abraham J. Twerski:
Sluţite Vječnom - Ţivite s radošću Do teških posljedi-
Površno čitanje čini se da ukazuje
nama dao Toru, i mi bismo je drţa-
ca koje će vas zade-
na to da ako je netko učinio sve što
li." B-g će tada reći: "U redu, dat ću
siti doći će "Jer niste
je potrebno u sluţbi B-gu, ali to nije
vam jednostavnu micvu o suki. Da
sluţili Vječnom s ra-
učinio s radošću, snaći će ga strašne
vidimo hoćete li je drţati."
došću"
posljedice opisane u ovom dijelu
(Ponovljeni
zakon 28,47) Ako ne osjećamo radost u vršenju micvos, mora da ih ne činimo ispravno. Spoznaja da činimo ono što B-g
Tore. Čini se nerazumnim da neuspjeh postizanja osjećaja radosti u sluţbi B-gu opravdava tako tešku kaznu.
euforiju. Sve moţemo pretvoriti u micvu. Moramo imati energije i snage da
Čovjek kojemu okolnosti ne dopuštaju da izvrši odreĎenu micvu trebao bi se
vršimo micvos, i ako nam jelo i spa-
osjećati uznemiren kao da je
vanje osigurava optimalno zdravlje
izgubio golemu zaradu
kako bismo mogli vršiti micvos, i te su stvari pomagači za micvos. Ako svoj ţivot posvetimo volji Vječnoga, moţemo doţivljavati radost u svemu što radimo. Pogrešna predodžba o radosti Tora iznosi popis strašnih posljedica koje će zadesiti osobu koja se odstupa od B-ţje riječi i da će se to dogoditi "jer niste sluţili B-gu s radošću" (28,47).
stitu suku. B-g će tada učiniti da sunce da zasja velikom vrućinom, na što će svatko "raspaliti nogom" suku i napustiti je, pokazujući da odbacuju micvu.
ţeli da činimo, i time ispunjavamo svrhu svog postojanja razlog je za
Svatko će tada izgraditi svoju vla-
R. Simchah Bunim od P'shis'che, stoga je rekao da taj stih znači: "Zato što niste sluţili B-gu, to vam je bilo s
Talmud pita: "Ali halaha je da, ako se netko osjeća jako nelagodno u suki, moţe je napustiti." Talmud kaţe: "Narodi koji napuste suku zbog nelagode čine to s prezirom. Oni šutnu i odbace micvu. Ali kada Ţidov napusti suku zbog kiše ili druge velike nelagode, on to čini teška srca. On voli micvu i jako ga teško pogađa što je ne moţe ispuniti."
radošću. Drugim riječima, čovjek je
Moţda postoje okolnosti u kojima
bio sretan što nije sluţio B-gu; to je
čovjek ne moţe ispuniti određenu
doista teţak prijestup."
micvu. Čovjek kojemu okolnosti ne
Talmud (Avoda Zara 2a-3b) kaţe da kada Ţidovi budu nagrađeni Konačnim otkupljenjem, narodi svijeta će se poţaliti B-gu: "Zašto pokazuješ pristranost prema Ţidovima? Da si
dopuštaju da izvrši određenu micvu trebao bi se osjećati uznemiren kao da je izgubio golemu zaradu. Biti sretan što ne treba učiniti micvu pokazuje vrlo negativan stav prema Tori. Talmud oplakuje duhovnu degeneraciju do koje je došlo tijekom vremena. Kasnije su generacije traţile načine da se oslobode od desetine, dok su se ranije generacije radovale vrše te micvos. Ako doista ţelimo bliski odnos s B-gom, radovat ćemo se u vršenju micvos, jer nas one veţu uz B-ga. U najmanju ruku, ne bismo trebali biti sretni kad izgubimo priliku da učinimo micvu. ■
Strana 18
Divrej Tora
Biseri hasidske mudrosti Jednom je Baal Šem Tov ispričao svojim hasidima ovu poučnu priču. Neki je čovjek zatraţio dozvolu od kućevlasnika da neko vrijeme besplatno stanuje u njegovoj kući. Kad je kućevlasnik to odbio, ovaj ga ljubazno zamoli da mu barem dozvoli da zabije samo jedan čavao u zid. Ne sluteći ništa loše, vlasnik se sloţi da ispuni čovjeku tako skromnu ţelju. I tako, čovjek prvo zabije čavao na jednom mjestu. Kako nije bio zadovoljan, izvadi ga, pa ga zabije na drugom mjestu. Sada čovjek precizno odmjeri čavao sa svih strana, nešto mu opet zasmeta, pa ga izvadi i zabije na novo mjesto. Tako je čovjek još neko vrijeme nastavio pokušavati i griješiti. Kad je konačno pronašao pravo
K
mjesto, veći dio zida je već bio uništen. ada čovjek moli u polju, Baal Šem Tov je zaključio: Jecer hara (zlo u čosva trava i svo grmlje sudjeluju u njegovoj molitvi, pomaţu mu i daju mu snagu.
vjeku) se ponaša na isti način. Ako mu čovjek dozvoli da uđe na sasvim bezazlen način, uskoro će ga u potpunosti ispuniti.
■
To je smisao stiha, "Jichak je otišao moliti (razgovarati) u polje" – što znači da je Jichak molio uz pomoć biljaka na polju. To je, ujedno, i objašnjenje prokletstva
V ećina nas je spremna voljeti, ali mi nismo
naučili vjerovati drugim ljudima, ponekad s
u kojem stoji, "Zemlja neće donijeti svoje
dobrim razlogom. Jedini način da otpustimo,
plodove"- što znači da plodovi zemlje neće
da postanemo ranjivi, da se otvorimo moguć-
dati snagu molitvi. Jevul (donijeti, proizve-
nostima istinske ljubavi je da vjerujemo B-gu i
sti) je akrostih za Va jece Jichak lasuah basade
poboţnosti osobe koju volimo.
(Jichak je otišao moliti u polje.)
R. Simon Jacobson ■
R. Nahman iz Breslova ■
Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević
Godina 11 19 Broj 48 Strana
Strana 19
Yossi Katz, Breslov Research Institute:
Povratak izvoru
Imali su sve o čemu su ikada mogli sanjati. Ţivjeli su u odabranom dijelu svijeta, na raspolaganju im je bio neograničen izbor hrane, bili su na stalnom odmoru, za njih je Edenski vrt bio istinski raj. Ipak, postojalo je "još nešto" što je svjetlucalo viseći s drveta. Zabranjeno voće nekako je privabilo Adama i Evu da izgube sve i da nanesu svijetu katastrofalnu duhovnu štetu. Na Roš Hašana stvoren je svijet. Za razliku od našeg sadašnjeg ţivota, ispočetka je sve bilo stvoreno da uredno funkcionira - "bez potrebe za odrţavanjem." Naime, urod bi nicao potpuno razvijen i spreman za jelo. Jedina iznimka je bila jedna zabranjena stvar: Drvo poznavanja dobra i zla. Adamu i Evi bilo je zapovijeđeno da ne jedu njegove plodove. Ali zmija ih je namamila u zamku: "Vidite da vladate svijetom. Svi mrze imati rivala. Razlog zašto vam je B-g rekao da ne jedete s drveta je taj da ako jedete s njega vi ćete postati glavni vladari baš poput Njega!" Bilo je to iskušenje za Adama i Evu. Hoće li uzeti mnoštvo darovanih im blagoslova, cijeniti njihov izvor i
sluţiti B-gu upotrebljavajući ih, ili će postupiti sebično misleći da su sami od sebe moćni i potpuno zaboraviti B-ga? Od Stvaranja stvari se nisu mnogo promijenjale. Svi mi, svatko od nas obdaren je posebnim blagoslovima i sposobnostima, kako materijalne tako i duhovne prirode. Naša je duţnost prepoznati svrhu zbog koje su nam ti blagoslovi dodijeljeni. Kada ih vidimo onakvima kakvi doista jesu, moţemo ih cijeniti i ispravno ih koristiti povezujući se putem njih s Glavnim Izvorom. Kada tako činimo mi se uzdiţemo iznad materijalizma ovoga svijeta i povezujemo se s B-gom na najljepši i najsmisleniji način. No, tako često vidimo ljude koji su blagoslovljeni stvarima poput zemaljskog bogatstva. Unatoč činjenici da je B-g Izvor sveg dobra, ovo novootkriveno bogatstvo zapravo ih navodi da Ga zaborave i sluţe sebi i svojim sebičnim idejama. Ali nije li to nelogično? Ne bismo li se trebali osjećati ponizno i prepoznati očigledan izvor našeg uspjeha? Baš kao kod Adama i Eve, čovječja priroda je da se vratimo natrag svojim se-
bičnim tendencijama. Dok se pribliţavamo mjesecu tišriju i Novoj godini, još jednom nam dobijamo fantastičnu drugu priliku. Riječ TiŠReJ označava da je on "izvan reda", pošto se slova pojavljuju obrnutim redoslijedom hebrejske abecede. Slično tome, ime HaVa(H) (Eva), koja je uvjerila Adama da jede zabranjeno voće, napisano je obrnutim redoslijedom s obzirom na alefbet (hebrejsku abecedu). Rebe Nahman objašnjava da B-g uzrokuje zbivanja koja stvaraju pometnju, kako bi ona poremetila naše prepoznate ţivotne stilove i planove, i podsjetio nas da je On izvor i svrha svega. Sve je prilikom stvaranja stvoreno zbog nas, jer B-g je Stvoritelj pun ljubavi i dobrote. Ali mi moţemo našu dobrobit povećati do maksimuma samo onda kada koristimo Njegove blagoslove da se poveţemo s vječnom duhovnom stvarnošću Stvaranja. Čak su i materijalne stvari bile stvorene samo za duhovne svrhe. Kada sve to zaboravimo, šalju nam se ti podsjetnici. Čini nam se da stvari oko nas izmiču kontroli i počinjemo uviđati da doista jesmo stvarno nadleţni za to. To je svrha Roš Hašane i Stvaranja. Kad molimo B-ga da nam produţi ţivote za još jednu godinu uz velike blagoslove i prilike, mi Ga traţimo da ulaţe u našu sposobnost da Ga prepoznamo. Kad vidimo znakove koje nam On šalje i prihvaćamo ih s ljubavlju, mi se ponizimo i vratimo sebe i svijet ponovo u sklad s Njegovom vlašću. Tešuva znači sve vratiti B-gu. Poniznošću, mi trampimo kaos sebičnog ţivota za ţivot vjernosti raja i spokoja. A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald
Strana 20
Divrej Tora
Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:
TJEDNI ZOHAR: KI TAVO
Paraša (priča) Ki Tavo je najmoćniji lijek protiv negativnosti, istinska moć kontrole nad našim ţivotima. Paraša Ki Tavo se smatra vrlo teškom parašom, i jedan njezin dio u sinagogi najčešće se čita šapatom. Ovo je druga paraša u Tori koja sadrţi prokletstva; prva je paraša BeHukotai (uredbe), u knjizi Levitski zakonik, u kojoj se navodi što će se dogoditi ako ne ţivimo po B-ţjim zakonima. Međutim, moramo se sjetiti da se svaka paraša čita u određenom periodu vremena. Sada u ovom vremenskom razdoblju – u mjesecu elulu, dok se pripremamo za Roš hašanu (Novu godinu) i Jom kipur (Dan pomirenja), paraša Ki Tavo nas u biti uči pravoj namjeri ţelje "Neka godina i njezina prokletstva završe, neka [nova] godina i njeni blagoslovi počnu" koju posvećujemo sebi i jedni drugima u ovo doba svake godine, što nas treba navesti da shvatimo da smo mi odgovorni za svoju sudbinu, ovisno o priči koju sami sebi pričamo. Svrha stvaranja je, kao što znamo, naša dobrobit, dobrobit stvorenja, iskazana u beskonačnoj biti dobra. Zohar nas uči da, za razliku od paraše BeHukotai u kojoj su blagoslovi i prokletstva jedni uz druge, namjena prokletstva u ovoj paraši je da ona budu i riječi obećanja i utjehe, presuda i ljubav koji su međusobno isprepleteni. Zohar prenosi da se u sklopu prokletstava nalazi poziv: "Isto tako, Vječni će donijeti svaku bolest i pošast koja nije zapisana u ovom svitku Tore, da vas uništi" (Ponovljeni zakon 28,61). Umjesto riječi "ja'ale" .(nanijeti, navući), u Tori se koristi riječ "ja'alem" (odagnati), što prema Godina 11 21 Broj 48 Strana
Zoharu znači rastjerati, nestati i poništiti. Dvije osobe koje čitaju ovaj
sklopili; ne moramo više biti ţrtve, neuspješni, zlotvori, varalice, itd,
odlomak razumjeti će ga svaka na svoj način. Jedna će vidjeti strašno prokletstvo, a druga će zapaziti blagoslov, i obje će biti u pravu. Mi moţemo nastaviti ići uokolo noseći sobom osjećaj krivice i osjećajući se kao ţrtva, te svake nove godina povikati: "griješili smo i krivi smo", i to je ono što ćemo dobiti u idućoj godini, ako je to priča koju sebi pričamo. Promjenom riječi i misli koje odašiljemo mi moţemo promijeniti svoju predodređenu sudbinu, kao što je napisano: "Onako kako mudar čovjek odluči, tako će B-g ispuniti".
već umjesto toga moţemo biti ono ■ što ţelimo i odlučimo da ćemo biti.
Zohar i sveti Ari objašnjavaju da na Novu godinu, kada se obilje, sreća i blagoslovi odozgo raspodjeljuju za iduću godinu, mi se ne bismo trebali zaokupiti problemima i grijesima, nego onime za čime teţimo i pričom koju ţelimo sebi ispričati. U to doba na snazi je beskonačan protok blagoslova od B-ga na svijet, a mi dobivamo ono što izvučemo iz toga. Ako nam je srce zahvaćeno gnjevom i frustracijom, taštinom i egoizmom, onda nema mjesta da ovo obilje i blagoslovi uđu. Mjesec elul nam daje priliku da ponovo definiramo stavke ugovora koji smo
"I B-g će vas vratiti u Egipat ..." - naizgled strašna stvar je vratiti se u zatočeništvo u Egipat. Ali Zohar nam pokazuje da se ova rečenica moţe i drugačije pročitati, i da će nam Stvoritelj vratiti sva čuda koja su se dogodila u danima izlaska iz Egipta. "I tamo ćete hitmakartem (prodavati sebe) svojim neprijateljima za robove i sluge, ali nema nikoga da kupi". Nije napisano "nimkartem" (bili prodani), nego, "hitmakartem" (prodavati sebe). Hebrejska riječ "hitmakartem" također znači postao ovisan o nečemu. Zohar objašnjava da se neprijatelj nalazi u našoj ovisnosti o osjećaju frustracije i očajanja, te da čak i kada smo "prodali sebe", kad smo postali ovisnici, nema šanse (nema kupca), osim ako ne dopustimo neprijateluj da vlada nad nama. Sada je vrijeme za uvjeţbavanje naše ţivotne priče, da ju počnemo mijenjati, doţivljavati radost, i da shvatimo da je sve što se dogodi na dobro. Šabat šalom. ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 21
a tisk
DAVID GROSSMAN
'U Izraelu se o holokaustu šalimo, ali na Iz vrlo ozbiljan način. Jer, kad se šališ s nečim što te muči odjednom više ne surađuješ s tom situacijom' ćeg
a dom
U Izraelu se o holokaustu šalimo, ali na ozbiljan način. U romanu “Ušao konj u bar” glavni junak, Dovale Dţi, komičar je koji se smije holokaustu. On ima pravo to raditi. Osjećam se manje ugodno kad netko tko nije Ţidov priča šale o holokaustu Nije David Grossman napisao komičan roman, makar se dogaĎa na pozornici, vrvi šalama i priču priča stand-up komičar, 57godišnji Dovale Dţi. Uz Amosa Oza jedan od vodećih suvremenih izraelskih pisaca, mirovni aktivist, Grossman je za spomenuti naslov nagraĎen i Bookerom. U nas je pak prije dvije godine objavljen njegov roman “Do kraja zemlje” u kojem ponešto progovara i o osobnom iskustvu gubitka sina u izraelskoj vojsci, ubijena u okršaju s Hezbolahom, posljednjeg dana Drugog libanonskog rata i o kojem je 2016. takoĎer govorio čitateljima u Zagrebu.Dovale, ţrtva nasilja, ranjeni dječak s prezivom pozom sarkastična komičara, na pozornici će jedne noći u Nataniji ispričati priču po koju publika nije došla, i da je znala, ne bi ni birala slušati. Riječ je o u nas nedavno objavljenom romanu Davida Grossmana “Ušao konj u bar” (prijevod Andrea Weiss Sadeh, naklada Fraktura) o kojem će autor, gost Festivala svjetske knjiţevnosti, u Zagrebu govoriti 3. rujna. Otkud “Ušao konj u bar”, kako je rastao u vama? - Početkom 1990-ih čuo sam priču koja nije jednaka, ali pomalo sliči na moju priču o dječaku, 14-godišnjaku, kojem su učinili strašne stvari. Bilo mi je to nepodnošljivo. Kad god bih nakon toga završio s radom na nekom romanu rekao bih sebi: „Sad ću krenuti raditi na toj knjizi i napisati je, jednom za svagda‟. Tijekom godina prilično sam razradio priču, ali nisam našao načina kako ju ispričati. A onda mi je sinulo: budući da je priča o tome kako su ljudi bili okrutni prema tome djetetu, shvatio sam da bih trebao dopustiti mu da ispriča svoju priču vrlo indiferentnoj, ravnodušnoj publici. Odmah mi je na pamet pala standup komedija. Jer, oduvijek mislim da je to
Strana 22
vrlo okrutna i delikatna forma, morate biti vrlo, vrlo precizni u tim vicevima, gaĎati u samu suštinu.
Dovale pita publiku jesu li razmišljali kako bi svijet izgledao bez ljevičara… Kako bi izgledao?
Tako sam počeo pisati priču kroz komičara Dovalea, makar u ţivotu nisam otišao u neki klub pogledati stand-up komediju. Naravno, gledao sam neke na televiziji, poput Sarah Silverman, Jerryja Seinfelda itd… Počeo sam zamišljati kako bi izgledalo da Dovale pokušava ispričati svoju najveću unutarnju tragediju dok ga publika zapravo odbija, jer ti ljudi su došli po smijeh, zabaviti se, neće slušati tragediju. I ne mogu ih niti kriviti, jer ţivot je teţak, ljeto je, jako je vruće, oni su Izraelci, stalno ţive u strahu i pod velikim pritiskom i samo se ţele opustiti.
- Bio bi puno gore mjesto. Još uvijek ljevičari u ovom ludom svijetu drţe do nekih vrijednosti, upozoravaju na kontradikcije, jer svijet jest pun kontradikcija. Čak i kad situacija baš i nije ohrabrujuća za ljude koji razmišljaju kao ja, barem u Izraelu, i ne samo u Izraelu, čak i ako svijet postane još više fanatičan i rasistički, ja se drţim mojeg mišljenja i vrijednosti, inzistiram■na jedinstvenosti svakog ljudskog bića, čak i neprijatelja. Inzistiram da se učini sve što treba učiniti ne bi li prestala okupacija, urušavanje demokracije i svi loši trendovi kojima svjedočimo ne samo u Izraelu već i šire.
Odjednom im Dovale počinje pričati svoj ţivot, pritom pazi na ravnoteţu izmeĎu humora i tragedije. Priča i šale, ljudi se smiju, a dok se smiju dodaje nove informacije o svojoj ţivotnoj priči. Niste nikad bili na stand-up komediji? - Ne. Imam problematičan odnos s tim ţanrom. Jer, stand-up komedije kad su dobre su zapravo odlične. Ali, kad su „gotovo dobre‟ mogu biti patetične ili pak silno tuţne. Osjećate da se ti ljudi preznojavaju da bi vas nasmijali, a to nije smiješno niti zabavno za gledati. Većina standup komičara pokušavaju laskati publici, oni ih zapravo ne provociraju, nisu oštri kao što bi u toj forma trebali biti. Drugo, barem u Izraelu, stand-up komičari pokušavaju se suzdrţati od toga da govore o teškim problemima Izraela i njegovih susjeda, jer znaju da ako se uhvate politike barem pola publike odmah odlazi. Ako se šale na račun ljevičara, onda će ljevičari otići. Ako ismijavaju desničare, nitko ih neće pozvati ponovo, dati im još koju priliku. I ovdje Dovale igra vrlo kompleksnu igru. On dobro zna da je njegova publika desničarska, to brzo prepoznaje pa počinje ismijavati ljevičare. No, to radi prilično sofisticirano i na kraju publika razumije da se zapravo ruga sam sebi, a ne ljevičarima. Ruga se i desničarima, ruga se Izraelu i situaciji u zemlji.
Ljevica je u Izraelu odavno utihnula. Na vlasti nisu od 1990-ih. - Zanimljivo je da je zadnji put kad je postojala volja da se postigne mir to bilo vrijeme vladavine Ehuda Olmerta, napora koji su završili oko 2007. On jest bio desno orijentiran, ali je odlučio postići mir i bio je jako posvećen tome. No, morao je odstupiti zbog korupcije. Ljevičarsku vlast smo imali 1990-ih, Yitzhaka Rabina, zatim Ehuda Baraka, ali ni oni ne mogu biti nazvani ljevičarima, tek umjerenom strujom. Čak ni onda nisu bili u stanju napraviti odlučne i hrabre korake prema miru s Palestincima. I oni su bili proizvod dugogodišnjeg ratnog stanja, toliko da nisu bili u stanju govoriti jezikom mira, upotrebljavati sintaksu i gramatiku mira. Naţalost i naši partneri, Palestinci, su htjeli mir bez da su bili voljni napraviti ustupke da bi se taj mir postigao. I tako smo stigli do sadašnje situacije u kojoj toliko dugo nismo napravili nikakav napredak. Usput, zanimljivo je da se u današnje vrijeme vode tajni, indirektni razgovori izmeĎu Netanyahuove vlade i Hamasa. Zanimljivo, jer je Izrael godinama ponavljao da nemamo što razgovarati s Hamasom. Sad razgovaraju s njima. Jer, to je neizbjeţno, ako imate neprijatelja morate prije ili kasnije razgovarati s njim. Čak i Divrej Tora
(nastavak s 22. stranice)
DAVID GROSSMAN :
ako je vaš neprijatelj puno slabiji negoli vi, on zagorčava vaš ţivot, na kraju nemate izbora - morate razgovarati. Nakon toliko krugova rata i smrti, četiri rata, jasno je da smo mi kao dva hrvača koji drţe u zamci jedan drugoga, nisu u mogućnosti poraziti jedan drugoga, a nisu u stanju niti predati se. Uhvaćeni smo u zamku i da bi mogli dalje moramo promijeniti način razmišljanja. Moramo razgovarati s Hamasom, moramo razgovarati s Palestincima. Nadam se da ćemo s godinama biti u puno boljoj situaciji. Jedino pitanje je koliko će krvi biti prije no što obje strane učine neizbjeţne korake. Vaš komičar Dovale publici, među ostalim, priča puno politički nekorektnih viceva o Palestincima. Slušaju ga prvo u nelagodi, ali ne zadugo… Šali se i na račun holokausta. Je li se u Izraelu dopušteno smijati svemu i svakomu? - Ljudi se neće smijati poginulim vojnicima i njihovim obiteljima. Naravno, postoji limit i koliko se moţete smijati na račun Holokausta. Makar se moţete šaliti u ime slobode govora, čovjek mora imati takta i znati gdje je granica. Čak i ako je dozvoljeno smijati se na račun svega, pitanje je korektnosti birati teme na koje ćete se smijati. Svatko za sebe mora znati gdje je granica koju ne smije preći. Tko se ne smije šaliti na račun holokausta? - Moj komičar se smije holokaustu jer, kako kaţe u knjizi, kad se smijete dišete. On je indirektna ţrtva holokausta, njegova majka je bila zatočenica, brutalno mučena od nekih Poljaka. Jako je traumatiziran holokaustom i jedini način da se s time suoči jest da se šali s time. Mislim da u ovom slučaju on ima pravo to raditi. Uvijek se osjećam manje ugodno kad netko tko nije Ţidov priča šale o holokaustu. Taj nema takta. Ako pak govorimo o stand-up komediji općenito, u Izraelu danas, ali ne moţda samo u Izraelu i ne samo danas, ono što je najtipičnije za nju jest da je cinična. No, najlakše je biti ciničan. Ali, cinizam samo stavlja ograde, barijere izmeĎu vas i stvarnosti, mislite da ste tom agresivnošću zaštićeni. To mi se ne dopada. Preferiram ironiju, ne cinizam niti sarkazam. Ţidovski humor jest humor ironije. Prvo se smijete sebi, a onda drugima. I svaki put kad se smijete drugima smijete se i samome sebi. Dovale publici kaţe da se ljevičari ne Godina 11 23 Broj 48 Strana
'U Izraelu se o holokaustu šalimo... znaju smijati. Je li u tome i ponešto istine? - Ne znam. Ja se lako i često smijem. Uloga humora u mom ţivotu je velika. Ne bih preţivio bez tako puno humora. Što je društvo u teţoj situaciji, tu je više ohrabrenja humoru i smijehu, jer humor znači mogućnost da se brzo promijeni način gledanja na stvari, znači fleksibilno se pomaknuti dalje, čak i u situaciji koja je teška toliko da je naizgled nemoguće dalje. Jer, kad se moţeš pomaknuti dalje nisi u klopki arbitrarnosti te situacije. A onda više nisi ni ţrtva. I to je velika stvar. Moţda je to ono što moj Dovaleh osjeća kad se šali na račun holokausta. U Izraelu se o holokaustu šalimo, ali na vrlo ozbiljan način. Jer, kad se šališ s nečim što te muči odjednom kao da više ne suraĎuješ s tom teškom situacijom. Ja uvijek, u svemu što pišem, gledam da ne budem ţrtva situacije. U svakom je mojem romanu čovjek koji se suočava s proizvoljnosti okupacije, ili arbitrarnosti tijela, ili arbitrarnosti ljubomore, ili arbitrarnosti nacističkog načina razmišljanja. Pišući o tome, već i u prvom trenutku kad sam počeo pisati o toj situaciji, ja prestajem biti ţrtva te situacije. Jer, činim nešto da bih reformulirao tu situaciju. Čak ako na kraju i postanem ţrtva proizvoljnosti te situacije, rata, bilo čega, mogućnost da kreiram nešto iz toga jest način da ne budem ţrtvom te situacije. Je li vaš roman “Do kraja zemlje” preveden na arapski? - Naţalost, i dalje nije. Pamtim da ste me to pitali i kad smo zadnji put razgovarali. Ţao mi je da nije, jer mislim da ne samo da Ţidovi trebaju razumjeti Arape, nego i da Arapi trebaju razumjeti Ţidove. A kad bi pročitali tu knjigu moţda bi bolje razumjeli našu dramu, naše unutarnje kočnice, blokade, stvari koje nas priječe stvoriti mir. Mislim da je literatura dobar način za razumjeti ţivot izvan klišeja, izvan televizijski vijesti, jer čitatelja na vrlo emocionalan način involvira, ne moţete se zaštititi racionalnošću i bazirati sve samo na logičkim argumentima. Jeste li još uvijek u kontaktu s Ahmadom Harbom, palestinskim piscem za kojeg vas veţe prijateljstvo? - Sve manje. Bolno je o tome govoriti. Ponekad za blagdane zovemo jedan drugog. Ahmad i ja smo frustrirani našom nemogućnošću da promijenimo stvarnost na bolje, da pomaknemo stvari barem za
milimetar. Gledamo kako oba naša društva postaju sve više rasistička, fanatična… Sad kad ste ga spomenuli ići ću ga nazvati. Mislim da je i to što su nam kontakti sve slabiji općenito vezano uz ovu situaciju. Nas dvojica smo se sreli na samom početku 1990-ih zahvaljujući inicijativi belgijsko-francuske organizacije koja je ohrabrivala susrete izmeĎu izraelskih i palestinskih pisaca. Bilo je pet, šest ţidovskih i pet, šest palestinskih pisaca. U to su doba susreti s Palestincima bili zabranjeni, jer su oni smatrani predstavnicima PLO-a, a PLO je drţan za terorističku organizaciju. Nalazili bi se potajno, u veleposlanstvima nekih europskih zemalja. Bili su to upečatljivi susreti. Napravili smo neke dobre stvari. Pomogli smo Palestincima nositi se s brutalnošću okupacije, a oni su nas učili da napustimo stereotipne zaključke i slike kojima smo svi pomalo inficirani jer toliko dugo ţivimo u konfliktu. No nema više tih susreta. Sve je paralizirano izmeĎu Palestinaca i Ţidova. To je velika šteta. Jer, kad god bi se sreli bila bi to posebna atmosfera, ljudi su bili ţedni kontakta, a i vidjeli smo tada koliko smo mi slični jedni drugima. Što mislite o nedavno od Knesseta prihvaćenu zakonu po kojem se Izrael definira kao drţava nacija ţidovskog naroda, hebrejski jedini sluţbeni jezik i u kojem se predviĎa osiguranje novih lokaliteta za Ţidove? - To je zakon koji ima za cilj omalovaţiti palestinsku manjinu u Izraelu. Ono što je po meni još gore jest da je arapski jezik degradiran. Do sada je, uz hebrejski i engleski, to bio jedan od tri sluţbena jezika, a sad je to samo jezik koji ima poseban status. Jedna od najruţnijih stvari koju moţete napraviti ljudima jest da im omalovaţite njihov jezik. Jer jezik nije samo način komunikacije, to je stanje uma, čitav sistem asocijacija, sjećanja, sve je u jeziku, talog, ostaci prošlosti. Omalovaţiti takvo što je grozno, pokazuje da Izrael još uvijek nije internalizirao jednakost palestinske manjine u ovoj zemlji. Ja razumijem da je izmeĎu Izraela i Palestine rat, da su oni sluţbeno neprijatelji, i da je za mnoge izraelske Ţidove teško vidjeti razliku, ali ne moţete odustati od petine populacije. Palestinci koji ţele biti integrirani ne moraju pjevati izraelsku himnu i ne moraju dijeliti sve nacionalne ciljeve ove zemlje ali moraju biti sasvim dednakopravni graĎani u Izraelu.■ Strana 23
Iz
MI SMO SILA KOJA KONTROLIŠE SVOJU SUDBINU
Netanjahu: Jevreji su i dalje u opasnosti, Izrael je čuvar Evrope
ćeg
a dom
a tisk
Vijesti 27.8.2018. Kako je objasnio Netanjahu, više puta u prošlosti izraelska obavještajna sluţba je obezbijedila informacije koje su spriječile terorističke napade u Evropi, uključujući napade na civilnu avijaciju. Izraelski premijer Benjmin Netanjahu izjavio je da su Jevreji i dalje u opasnosti iako je od Holokausta prošlo više decenija, prenosi Tanjug. On je to rekao na kraju četvorodnevne posjete Litvaniji i dodao da i dalje postoje oni koji ţele da unište jevrejsku drţavu, poput Hamasa i Irana, prenosi Jerusalim post.
"Ono što se promijenilo jeste naša sposobnost da se sami branimo. Više nismo bez odbrane. Nismo više bespomoćni. Mi smo sila koja kontroliše svoju sudbinu uz pomoć drţave Izrael i vojske Izraela. To je veličanstvena promjena istorije. To je ono što znači jevrejska drţava - sposobnost Jevreja da se sami brane", rekao je Netanjahu tokom posjete sinagogi u Viljnusu. On je kazao da izraelske obavještajne sluţbe čuvaju evropske ţivote i dodao da je vrijeme da Evropa to razumije. "Spasili smo toliko evropskih ţivota u puno zemalja. Izrael je na više načina čuvar Evrope i vrijeme je da Evropa to razu-
me", rekao je Netanjahu. Kako je objasnio, više puta u prošlosti izraelska obavještajna sluţba je obezbijedila informacije koje su spriječile terorističke napade u Evropi, uključujući napade na civilnu avijaciju. Kao primjer, on je naveo da je izraelska obavještajna agencija Mosad u junu pomogla u sprječavanju iranske zavjere da bombarduje iranski skup otpo-
ra u Parizu, a zbog umiješanosti u taj plan u Austriji je uhapšen jedan iranski diplomata. Tokom govora, on je podsjetio da njegova porodica vodi daleko porijeklo iz Litvanije, odnosno da je i po ocu i majci Jevrejin iz Litvanije. ■
DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN
Prvi židovski doseljenik u Sjevernu Ameriku (1654.) Povijest.hr 22.8.2018. Dana 22. kolovoza 1654. doselio se na područje Sjeverne Amerike prvi sigurno zabiljeţeni ţidovski doseljenik. Bio je to Jacob Barsimson, Ţidov porijeklom iz Nizozemske, koji je doplovio u Novi Amsterdam (budući New York). Grad i luka Novi Amsterdam bio je u to doba pod nizozemskom kol-
onijalnom vlasti i funkcionirao je kao središte Nove Nizozemske. Englezi su to područje osvojili tek 10 godina kasnije (1664. godine) i preimenovali su grad u New York, u čast bratu tadašnjeg engleskog kralja, koji je imao titulu vojvode od Yorka. Jacob Barsimson doplovio je u Ameriku iz Amsterdama, gdje
je postojala znatna ţidovska zajednica. Njega je ta zajednica zapravo i poslala u Ameriku 8. srpnja te godine da izvidi mogućnosti za naseljavanje većeg broja Ţidova. Naime, upravo su te godine Portugalci osvojili nizozemske posjede u Brazilu, kamo su se Ţidovi prije useljavali iz Europe. Sada je Brazil postao nepristupačan pa
su Ţidovi morali traţiti novu lokaciju za useljavanje. Sjeverna Amerika se pokazala dobrom, pa je otprilike dva mjeseca kasnije Barsimsona slijedilo još 23 Ţidova, koji su osnovali prvo ţidovsko naselje na tom kontinentu. Danas u SAD-u ţivi više od 6.500.000 Ţidova. ■
DOBITNIK BROJNIH NAGRADA
NJEGOVE SU KOMEDIJE DESETLJEĆIMA DOMINIRALE BROADWAYEM
U 91. umro američki pisac i scenarist Neil Simon Jutarnji list 26.8.2018. Američki pisac i scenarist Neil Simon, čije su komedije desetljećima dominirale Brodwayem, umro je u nedjelju u 91. godini, objavio je New York Times navodeći njegova izdavača. Simon, koji je karijeru počeo kao pisac televizijskih scenarija, napisao je mnogobrojne komedije o obiteljskom ţivotu, a karijeru su mu obiljeţili "Čudan par", "Djevojka za Page 24 Strana 24
zbogom", "Bosonoga u parku", "Sweet Charity", "Biloxi Blues" i drugi. Mnoga njegova djela adaptirana su za Hollywood, a njegov kazališni klasik "Čudan par", o dva razvedena prijatelja koja dijele njujorški apartman, prikazivao se kao dugotrajna televizijska serija. Dobitnik je nagrade Pulitzer 1991. godine, tri nagrade Tony i nagrade Mark Twain. ■ Divrej Tora
Godina 11
Broj 48