5-07 - Divrej Tora - KiTavo 5779

Divrej Tkra Godina 12 Broj 51

Zagreb, šabat 21. rujna 2019. - 21. elula 5779.

http://twitter.com/DivrejTora

divrejtora@gmail.com

Paraša Ki Tavo

B’’H

Šabat Ki Tavo Jeruzalem 17:59

19:14

Zagreb

18:40

19:39

Rijeka

18:46

19:45

Split

18:38

19:36

Dubrovnik 18:31

19:30

Vinkovci 18:29

19:27

Sarajevo 18:30

19:29

Doboj

18:31

19:30

B. Luka

18:35

19:34

Beograd 18:22

19:22

Novi Sad 18:25

19:25

Subotica 18:26

19:27

Zrenjanin 18:23

19:23

Niš

18:16

19:15

Beč

18:39

19:37

Frankfurt 19:10

20:09

Edison, NJ 18:39

19:46

(D’varim 26,1-29,8) Moše daje narodu upute: kad uđete

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Na dan utorak 24.9.2019.

Broj 51

B-ga izabran narod, te da su i oni odabrali B-ga.

u zemlju koju vam je B-g dao u vječno

Zatim su na redu tohaha – prijekori.

naslijeđe i nastanite se u njoj i obradite

Nakon nabrajanja blagoslova kojima će

ju, prve dozrele plodove (bikurim) iz

B-g nagraditi narod dok poštuje zako-

svoga voćnjaka donesite u Sveti hram i

ne Tore, Moše daje dugačak i neugo-

oglasite svoju zahvalnost na svemu što

dan prikaz loših stvari – bolesti, gladi,

je B-g za vas učinio.

siromaštva i izgnanstva – koje će ih za-

Alot Hašahar

5:16

Najranije Talit

5:51

Nec Hahama

6:45

Najkasnije Š’ma

9:46

Tu se nalaze i zakoni o desetini koju se

desiti napuste li B-ţje zapovijedi.

Zman Tefila

10:47

daje Levitima i siromašnima i detaljne

Moše zaključuje govoreći narodu da su

Hacot

12:48

upute kako na brdima Gerizim i Eval

tek danas, četrdeset godina nakon što

Minha Ketana

16:20

objaviti blagoslove, a kako prokletstva

su se rodili kao narod, stekli „srce da

Plag Haminha

17:35

(o čemu je bila riječ na početku paraše

spoznaju, oči da vide, uši da čuju.“ ■

Šekia

18:51

Re'e). Moše podsjeća narod da su od

Cet Ha-kohavim

19:33



Prevela: Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ה״ ״ד״ב״ר״י״ ״ת״ו״ר״ה״ ״מ״כ״י״ן״״״ו״ע״ו״ר״ך״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen - prva alija - 11 p'sukim (26,1-11)

hvalnosti B-gu za sve što imamo.

Pasuk daje naslutiti da je Lavan

Kada dođemo u zemlju i nastani-

bio odgovoran za naš dolazak u

mo je, zapovijeđeno nam je da uz-

Egipat, ali Jaakov se nakon vremena

memo od prvih plodova [micva o

provedenog s Lavanom vratio oče-

bikurim već je ubrojena u paršat Miš-

voj kući, i tek mnogo godina kasnije

patim] "sedam vrsta", stavimo ih u košaru i odemo na Mjesto (Mikdaš).

Imamo otići kod kohena na duţnosti, najaviti svoju nazočnost i uručiti mu košaru. On će je uzeti i poloţiti pred ţrtvenik. Tada ćemo izgovoriti "odlomak o bikurim".

Bikurim su se stavljali u košaru tene. Njena numerička vrijednost je 9 + 50 + 1 = 60. Baal HaTurim ističe da je preporučeni količina koju treba dati kao bikurim 1/60.

S perspektive micve O bikurim je rečeno: "Vršite tu micvu, jer njenom ćete zaslugom ući u zemlju". Ari HaKadoš izdvaja

izjavu da nam je drago što smo ovdje. To što smo sretni zbog prilike da se nalazimo u Erec Jisraelu daje nam "z'hut" da budemo ovdje. Radosno zahvaljivanje B-gu što smo ovdje, pomaţe "popraviti" suprotni stav kojeg su iznijeli 10 uhoda, a podrţalo ga mnoštvo. Grijeh uhoda počinjen je onime što su meraglim rekli, i to dok su izlagali plodove koje su donijeli iz zemlje. Bikurim je micva koja se vrši onime što onaj koji donosi bikurim govori, i to dok izlaţe plodove koje je donio iz zemlje. "Savršena podudarnost!"

Bikurim je ogledni primjer "hakarat

završio u Micrajimu. Komentatori ukazuju na sljedeći redoslijed događaja: Lavan je prevario Jaakova i dao mu Leu za ţenu umjesto njegove voljene Rahel. Kada je Jaakov nakon toga oţenio i Rahel, stvorilo se suparništvo između dviju sestara. Ovo se suparništvo prenijelo na sljedeću generaciju u formi problema između Josefa i njegove braće.

Kada je Jaakov dao Josefu prugasti ogrtač, time je raspirio ljubomoru koja je na kraju dovela do toga da Josef bude prodan u ropstvo. Njegov silazak u Egipat kasnije je doveo tamo cijelu obitelj. Dakle, Lavan je valjani početak tog

bikurim kao micvu koja je "tikun"

hatova", prepoznavanja i priznanja

procesa, stoga i pasuk: arami oved

(popravak) za grijeh uhoda. Bikurim

dobra što nam ga je B-g učinio. Ova

avi, vajered micraima.

imaju od Tore određenu, ugrađenu

se pouka mora primijeniti i na dru-

deklamaciju koja nam pomaţe usre-

ga područja micvot i ţivota općenito.

dotočiti naše misli u određenom

O, neka bismo uskoro imali čast da

smjeru. Ovom deklamacijom, Ţidov

donesemo bikurim s potpunom ra-

se poistovjećuje sa svojom ţidov-

došću i ţidovskim ponosom koji go-

skom baštinom, te svima objavljuje

vore da smo doista sretni što smo

središnju ulogu Erec Jisraela u B-ţjim

od B-ga izabrani kao Njegov Narod

planovima za Izraelski narod.

i iskreno zahvalni za ovu divnu

Bikurim su jedna od micvot koje iz-

Zemlju.

Levi - drugi alija - 4 p'sukim (26,1215) Nakon što se dovrši odgovarajuće odvajanje i raspodjela t'rume, ma'asera i ma'aser anija (za vrijeme treće i šeste godine ciklusa Šmita), mora se dati formalna izjava da ništa od "svetog uroda" nije ostalo u našem posjedu i da je stvarno uručeno oni-

ričito treba pratiti simha - radost ko-

Prva četiri p'sukim iz deklamacije

ju trebamo osjećati kada (nadam se,

bikurima čine glavninu teksta Sedera

ne "ako") shvatimo da sve što ima-

za Pesah. Oni rezimiraju egipatsko

mo dolazi od B-ga— radost koju

porobljavanje i Izlazak koji je usli-

ćemo, nadam se, imati za sve micvot.

jedio. Peti pasuk govori o dolasku u

B-ţji ukor kasnije iznesen u sedri

Erec Jisrael. To odgovara petom iz-

glasi da "mu ne sluţimo s radošću".

razu za otkupljenje koji je predstav-

kao vidui maaser, doslovno "priz-

ljen Elijahuovom čašom. Svi mi do-

nanje desetine". Riječ "vidui" podra-

nosimo bikurim (uključujući Levija i

zumijeva grijeh. Ipak, izjava koju

obraćenika) uz osjećaje radosti i za-

daje pojedinac čini se potpuno liše-

Sve micvot vezane uz zemlju su posebne. Ali bikurim sa sobom nosi Strana 2

ma kojima je namijenjeno. Ova se izjava daje posljednjeg dana Pesaha u četvrtoj i sedmoj godini.

S perspektive micve Gore navedena izjava poznata je

Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

nom grijeha. "Uklonih što je sveto iz

novac za "mrtve". To se moţe usko

ponašati na načine koji dovode do

svoje kuće i dadoh ga Leviju, stran-

primijeniti na mrtvačke pokrove,

toga da postanemo sveti. Od općih

cu, siroti i udovici, kako si zapovi-

lijes, itsl., ali ono općenito uključuje

osobina, moţemo koristiti i konkret-

jedio; nisam prekršio zapovijed niti

I svaku uporabu za ono što nije

ne primjere - kao što B-g odijeva

išta zaboravio (od onoga što sam

hrana.

nage, posjećuje bolesne, pokapa

trebao učiniti). Nisam nepropisno jeo svete hrane, niti sam je na bilo

Potom pozivamo Hašema da s vi-

mrtve, tješi one koji tuguju ... tako i

koji način oskvrnuo, poslušao sam B-ţji glas; učinio sam sve što mi je bilo zapovjeđeno." Zašto bi se takva izjava nazivala Vidui? HaRav Soloveichik ztz”l, naveo je da je ključna riječ (dva puta se spominje) k'hol, kao i svi, a ne kol, svi. Izjava Vidui maaser izjavljuje da je osoba učinila gotovo sve što se od nje traţilo.

"Nisam prekršio tvoje micvot i nisam zaboravio ..." kaţe Sfat Emet nisam zaboravio da si Ti Taj koji mi

sina "pogleda dolje" na Svoj narod i

je zapovjedio da vršim micvot. Na-

blagoslovi nas i Zemlju Izrael. [Odr-

dalje, izjava podrazumijeva da je

ţali smo svoje obećanje, kaţemo

pojedinac učinio samo ono što je bio

B-gu (da se tako izrazimo), sada Ti

duţan učiniti i (često) nije išao dalje

odrţi Svoje.]

od onoga što mu nalaţe duţnost. Ili smo moţda učinili micvu otprilike onako kako bi je trebalo izvršiti, ali moţda bez pune kavana. Ovo dublje značenje moglo bi biti odgovorno za naziv Vidui. Kako li je ovo vaţna poruka sada kada se pribliţavamo Roš hašani, kada moramo dati odgovor zašto - i kako - vršimo micvot.

Zabranjeno je konzumirati maaser šeni (drugu desetinu u 1., 2., 4. i 5. godini ciklusa Šmita, koji ostaje u vlasništvu čovjeka, ali je se mora jesti "u svetosti i obrednoj čistoći" u Jeruzalemu - ili je se mora otkupiti), kao tugujući (za pokojnikom) ili u

Š'liši - treća alija - 4 p'sukim (26,1619) Ovaj kratki odlomak saţetak je našeg odnosa s B-gom. Moramo svim svojim srcem i dušom zadrţati, sačuvati, vršiti, prakticirati sve micvot, propise, zakone koje je nam je Moše ponovio. Obavezali smo se B-gu, obećali smo da ćemo slijediti njegove putove i slušati Ga. On se obvezuje da će nas uzeti kao Svoj "odabrani narod" i uzdići nas iznad naroda svijeta - ako drţimo Njegove micvot.

S perspektive micve

stanju obredne nečistoće (osobe i /

Ići B-ţjim putem znači razvijati i

ili hrane). Također je zabranjeno is-

prakticirati različite osobine koje su

koristiti otkupni novac od ma'aser

B-ţje karakteristike. Kao što se Nje-

šeni za bilo što drugo osim hrane i

ga naziva milostivim, tako ćemo i

pića u Jeruzalemu. Doslovno znače-

mi biti milostivi. Kao što je Njega

nje ove zabrane je ne koristiti taj

naziva svetim, tako se i mi moramo

Godina 12 3 Broj 51 Strana

mi trebamo činiti takve stvari. Ima onih koji nabrajaju micve koji ovu micvu definiraju kao bikur holim, umjesto da je zadrţe općenitom i uključe u nju sve vrste ljubaznosti i drugih kvaliteta.

R'vi'i - četvrta alija - 10 p'sukim (27,1-10) Moše Rabeinu i starješine izdaju narodu zapovijed da na 12 kamenih stupova ispišu riječi Tore (njene dijelove, Knjigu D'varim ili njene dijelove); i to treba učiniti nakon što se prijeđe Jordan. Nakon toga treba na Har Evalu, na mjestu gdje treba izgraditi ţrtvenik (od cijelih, neobrađenih kamenova) i na njemu prinijeti ţrtve, podignuti još jedan par stupova i isto napisati na njih.

Moše i kohanim potom objavljuju narodu da su sada, izrasli u potpunu naciju, uz ponavljanje svih micvot Tore. Prednosti bivanja nacijom idu ruku pod ruku s odgovornostima za drţanje micvot.

Moše, kohanim i Levijim, kaţu sve-

Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

mu narodu: "Danas ste postali na-

na samom početku riječi - B'reišit.

da nas B-g mora tako slikovitim poj-

rod B-ţji". Raši kaţe da je Tora na-

B-g je ţelio Toru započeti notom

movima upozoriti na ono što će se

glasila ovo danas, da nas poduči da

blagoslova, a ne onog suprotnog. (S

dogoditi ako Ţidovski narod ne os-

naša predanost Tori i micvot treba

druge strane, Aseret HaDibrot zapo-

tane vjeran Njemu. Naţalost, nama

biti kao da smo danas stupili u sa-

činju s alefom. Moţda je strogi kar-

su potrebne ove teške riječi ukora. I

vez s HaŠemom – I tako svakoga

kater Sinajskog događaja trebalo

naţalost, još jednom su se pokazale

dana. Pred nama je izazov da nepre-

započeti otreţnjavajućim i sumorni-

kao proročke. Tohaha se nalazi unu-

stano osvjeţavamo naš judaizam.

jim alefom.)

tar jedne alije (što rezultira najdu-

Hamiši - peta alija - 22 p'sukim (27,11-28,6)

Šiši - šesta alija - 63 p'sukim (28,769) Najduža pojedinačna alija u čitavoj Tori

Moše opisuje što će se dogoditi nakon što narod uđe u zemlju. Šest

Blagoslovi se nastavljaju s obeća-

ljom alijom u Tori) kako se ne bi produţavala nelagoda njenog slušanja.

Prvi dio Tohaha je negativna zrcalna slika prethodno izrečenih blago-

plemena će stajati na gori Grizim, a

njem o pobjedi nad našim nepri-

šest na gori Eval. Tu će čuti blago-

jateljima. B-g će "zapovijediti" Svoje

slove i prokletstva koji će biti sud-

blagoslove nad nama i nad Zem-

bina onih koji drţe ili ne drţe Toru i

ljom, i postaviti nas kao svetu na-

micvot. U ovom se odlomku nabraja-

ciju. A to pod uvjetom da drţimo

ju dvanaest prokletstava koja se do-

micvot i idemo B-ţjim putem.

alije opetuje "jednostavan" ali rječit

[Izraz Tore "Vehalahta b'drahav" po-

biti dobro, a ako ne ...

tiču različitih područja ţidovskog ţivota, kako onih "između Ţidova i B-ga", tako i micvot o međuljudskim odnosima.

Amen = 1 + 40 + 50 = 91. B-ţje ime onako kako je napisano iznosi: 10 + 5 + 6 + 5 = 26. B-ţje ime onako kako se izgovara iznosi: 1 + 4 + 50 + 10 = 65. Povezano zajedno: 26 + 65 = 91.

Baal HaTurim kaţe da je onaj koji odgovara s Amen veći od onoga koji govori braha, jer je Amen dvostruka forma B-ţjeg imena. Još jednom nam Moše Rabeinu govori da će

navlja se ovdje – odraţavajući da se B-ga definira kao blagog, milosrdnog, dobrostivog, itd.]

Nacije svijeta vidjet će posebnu povezanost koju mi imamo s B-gom, i u skladu s time imati poštovanje prema nama i bojati nas se.

B-g će nam se otvoriti svoju nebesku riznicu i mi ćemo procvjetati.

B-ţji blagoslovi ovise o drţanju micvot.

"Ali, ako ne poslušamo B-ga ..."

nam put B-ţjih zapovijedi priskrbiti

Tako počinje "tohaha". Upozorenje

istaknuti status među narodima

protiv neposlušnosti Tori.

svijeta. Također ćemo biti obasuti blagoslovima zbog toga što slušamo B-ţji glas. Procvjetat ćemo ekonomski i u popljoprivredi i bit ćemo blagoslovljeni zdravim prirastom stanovništva.

Blagoslovi započinju slovom bet baruh. Prokletstvo počinje slovom alef - arur. Ovo je način na koji neki komentatori objašnjavaju veliki bet

Strana 4

Postoji običaj da se ovaj dio čita tihim glasom jer je porazno shvatiti

slova u Tori. P'sukim zatim idu šire i šokantnim i turobnim detaljima opisuju ono što će se dogoditi ako■ne ostanemo vjerni B-gu. Završni pasuk savez s B-gom: Drţite Toru i sve će Kontrast između "dobrih vremena" koje bikurim dočarava i strašnih vremena kako su opisana u tohaha je neodoljiv i zastrašujuć. To je razlika između zadovoljstva i poštovanja s jedne strane, te očaja, razaranja i poniţenja s druge strane. Blagostanje u vlastitoj zemlji naspram siromaštva i izgnanstva. Ključ za razliku su Tora i micvot. Š'vi'i - sedma alija - 8 p'sukim (29,1-8) Moše Rabeinu poziva narod i kaţe im da su sada vidjeli (i znaju) sve što se dogodilo od Izlaska, pa kroz četrdeset godina lutanja, sve do ovog trenutka. Na nama je da odrţimo svoju "pogodbu" s B-gom.

"A B-g vam nije dao srce da spoznate, ni oči da vidite, niti uši da čujete, sve do dana današnjega."

Posljednja tri p'sukim ponovo se čitaju za Maftir. ■

Divrej Tora

Paraša

Alijot u najkraćim crtama mi

vlja izjavu o odanosti između Haše-

koji su se usredotočile na praved-

Nakon posljednje dvije paršijos

poričemo da je B-g gospodar nad

ma i Njegova naroda. Mi moramo

nost i vrednovanje prava pojedina-

čovjekom, a zauzvrat se priroda

drţati Toru, a Hašem nam garantira

ca,

suprotstavlja čovjekovim pokuša-

veličanje, slavu i sjaj kao "najvišeg

jima da ovlada svijetom prirode.

od svih naroda". (26,19) Nakon pre-

Moše

je

pozornost

naroda

usmjerio na realnost toga što to znači ţivjeti u Erec Jisroelu.

Naša ponašanja, kao i zakon pri-

ili

suprotstavljajnjem

Tori,

Tijekom četrdeset godina u pustinji,

Ţidove

se

pripremalo

prihvaćanje

će

javno

Hašemovog

zavjeta: zapisivanjem Tore na dva-

đusobno se povezuju putem najin-

gospodara i odgovornost drţanja

timnijeg primjera uzroka i posljedi-

Njegovih micvos. Sada, u Paršas Ki

ce. Kao izabrani narod, naš način

Savo, dok su se spremali prijeći

ţivota trebao bi očitovati Stvorite-

Jarden i zauzeti mjesto koje im je

ljevo stalno vladanje nad čovječan-

namijenjeno kao "... najviši od svih

stvom i shvaćanje povezanosti iz-

naroda na zemlji". (28,1) Moše je

6. alija: Inače je poznata■ kao

među naše privrţenosti micvot i

zapovijedio brojne izjave i obrede.

tohaha, upozorenja i kazne. Ona

zakona prirode. Ovo je najočitije u

Ovi će obredi naglasiti uzročno-

opisuje posljedice koje će zadesiti

Erec Jisroelu. Kao što je to Moše re-

posljedični

ţidovski

kao Bnei Jisroel u Paršas Ekev, (11,12)

između privrţenosti Tori, zakona

Hašemovu

"Stoga je ta zemlja neprestano pod

prirode i boţanskog odziva zemlji.

providnost. Običaj je da onaj koji

lodano kao kiša i rosa što padaju, zemlja odraţava B-ţju prisutnost.

Drţanje micvot Tore riječju i djelom izjava je da B-g vlada nad čovjekom što za posljedicu ima da priroda sluţi čovjeku kao svom prihvaćenom gospodaru. Ignoriranjem

koji

kao

objaviti

narod

prihvate

odnos

Hašema

Jardena,

rode, podloţni su B-ţjoj riječi i me-

nadzorom Hašema..." Jednako bje-

stvarnost

da

laska

postoji

1. i 2. alijot: Parša počinje s micvot o prvim plodovima i završetku ci-

spomenik, te svečanost blagoslova i prokletstava koje će se odvijati između dviju gora koje stoje jedna nasuprot drugoj, Grizima i Ejvala.

narod

ako

Toru

i

zanemare njegovu

čita pročita ovu aliju brţe i tiše od ostatka parše.

klusa desetine. Oba su popraćena

7. alija: Parša završava s početkom

posebnim izjavama o Hašemu kao

Mošeovog završnog govora. On za-

gospodaru nad zemljom i čovječjom

počinje

odgovornosti da drţi zapovijedi

prirode proteklih 40 godina i jasne

Hašema.

naznake Hašemove uvijek prisutne

3., 4. i 5. alijot: Moše im predsta-

Godina 12 5 Broj 51 Strana

naest kamenova, podiţući ih kao

prepričavanjem

čudesne

zaštite, u prošlosti i u budućnosti. ■

Strana 5

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi 606. Aramejci: Obaveza čitanja odlomka o prvim plodovima

609. I ovaj isto: Zabrana jedenja druge desetine dok je čovjek obredno nečist

Zazvat ćete i kazivati pred Vječnim ... (Ponovljeni zakon 26,5)

... Nisam ga jeo u stanju nečistoće... (Ponovljeni zakon 26,14)

607. Ispovijedi se!: Obaveza da se kaže ispovijed u vezi desetine

610. Potpuno ignoriram: Zabrana da se novac od druge desetine utroši na bilo što drugo osim hrane

Zatim recite pred Vječnim ... (Ponovljeni zakon 26,13)

... nisam od njega davao prema mrtvima ... (Ponovljeni zakon 26,14)

608. Lako je zaključiti: Zabrana da drugu desetinu jede onaj koji je u žalosti Nisam jeo od nje u žalosti ... (Ponovljeni zakon 26,14)

611. Jednostavno Božansko: Obaveza da se oponaša B-ga ... idi Njegovim putem. (Ponovljeni zakon 28,9) ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi

siromašnima koji su s tobom (Š'mot 22,24), i to je duţnost. Ova je mi-

61. Pozitivna je zapovijed

cva veća od dobrotvornog dava-

gajiti naklonost prema geru

(strancu,

nja i obaveznija je. Tora ozbiljno

obra-

kudi svakoga tko odbije dati

ćeniku, prozelitu)

pozajmicu siromašnom čovjeku,

kao što Pismo kaţe: Zato ćete voljeti gera

jer je rečeno, i tvoje oko može biti

(stranca) (Dvarim

zlo protiv tvog potrebitog brata ... i to

10,19). Ovo je vjerska duţnost

će ti biti grijeh (D'varim 15,9) (vidi

pored propisa i, ljubit ćeš bli-

i odjeljak zabrana, §56).

ţnjega svojega kao samog sebe (Va-jikra 19,18) [§60] (budući da se ger, također, generalno ubraja među Ţi-

Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ţenu.

dove), Sveti, blagosloveni, voli gera, budući da je napisano, On voli stranca, dajući mu hranu i odjeću (D'varim

63. Pozitivna je zapovijed vratiti založeni predmet

10,18 ); i rečeno je, i vama je poznato srce stranca (Š'mot

(jamstvo) vlasniku u trenutku kada mu je

23,9). Ger ovdje označava onoga koji je došao iz druge

potreban

zemlje ili drugog grada da ţivi s nama,* a svakako i prozelita koji se obratio na judaizam .

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ţenu. * Sefer haHinnuch, 8431 (propis o ljubavi prema obraćenici-ma) čini

kao što Pismo kaţe, svakako ćeš mu vratiti zalog (D'varim 24,13). Sasvim je svejedno uzme li osoba predmet dan u zalog (jamčevinu) od svoga bliţnjeg putem suda ili ga uzme vlastitom rukom (izravno), silom ili uz pristanak duţnika – njegova je duţnost i mora mu vratiti jastuk

se da predstavlja ovo ne kao stvarnu micvu, već kao dobar način

noću; i alat s kojima radi svoj posao, odnosno odjeću

ponašanja koji se uči iz te micve, [Ed.]

koju nosi danju, treba mu je vratiti po danu na čitav dan. Tko prekrši i ne vrati zaloţeni predmet u primje-

62. Pozitivna je zapovijed pozajmiti novac siromašnim Židovima

reno vrijeme, ne poštuje ovu pozitivnu zapovijed i krši jednu zabranu (vidi odjeljak negativnih zapovijedi, §61). ■

jer Pismo kaţe: Ako posudiš novac bilo kome od Mog naroda, Strana 6

Divrej Tora

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Geografija, polemike i biblijska interpretacija



Za mnoga od mjesta spomenutih u Tanahu ne moţe se sa sigurnošću odrediti mjesto, a čak se raspravljalo i o lokacijama mjesta koja su dobro poznata. Gora Eival i gora Gerizim primjeri su toga. Dok R. Yehuda (i mnogi drugi) sugeriraju da se nalaze u blizini Šehema, R. Eliezer tvrdi da su u blizini Gilgala, nedaleko rijeke Jordan. Što motivira svaku stranu u raspravi?



Što bi u opisu mjesta na kojima se nalaze ta brda u Devarim 11 podrţalo svako od tih mišljenja?



Ako su se brda doista nalazila usred zemlje, kako bi se od naroda moglo očekivati da organiziraju obred "na dan kada prijeđete Jordan". Ne bi li to uključivalo prelazak kroz još neosvojeni neprijateljski teritorij?



Koja je bila svrha obreda odrţanog na brdima? Koja bi lokacija najbolje pomogla u ostvarivanju tog cilja?

Godina 12 7 Broj 51 Strana

Konačno, polemički faktor također moţe igrati ulogu u raspravi. Budući da su Samarjani posvetili goru Gerizim kod Šehema, određivanjem jedne potpuno drugačije geografske lokacije za brdo njihove tvrdnje lišava svake vaţnosti. Da li činjenica da je neki pristup polemički motiviran čini taj pristup manje vrijednim ili intelektualno snaţnijim od onoga na koji utječe samo tekst?

Zašto pravedni pate?

Velik dio paraše Ki Tavo posvećen je nabrajanju blagoslova koji će zadesiti one koji drţe zapovijedi i prokletstva koja će proganjati one koji ih ne poštuju. Na temelju obećanja, pravednici bi trebali svoje ţivote ţivjeti u miru i blagostanju dok zli pate. Naţalost, ipak se čini da ţivot nije uvijek takav. Zašto tako često izgleda kao da Hašem ne drţi Svoja obećanja?



Neki komentatori tvrde da se unatoč naše drugačije predodţbe, pravda na ovom svijetu doista izvršava/provodi.

Mi opaţamo nepravdu samo zbog toga što ne vidimo uvijek kompletnu sliku. Stoga bi ono za što pretpostavljamo da je nagrada moglo biti na štetu, a ono što nam se čini kao kazna moţe biti na korist. Isto tako, ljude koje proglašavamo za pravedne moţda nisu takvi i obratno. Da li vas taj pristup zadovoljava?

Zašto da ili zašto ne?



Drugi tvrde da će tek u svijetu koji dolazi ljudi primiti potpunu nagradu. Budući da ovim svijetom uglavno upravlja prirodni red stvari, ljudi mogu postati ţrtvom slučajnosti ili biti uvršteni u kolektiv čak i kada to ne zasluţuju. Je li pošteno odgoditi zasluţenu kaznu za svijet koji dolazi? Da li blagoslovi i prokletstva opisani u našoj paraši podrţavaju mogućnost da se oni odnose na svijet koji dolazi? Gdje se pojam individualne providnosti uklapa u svijet koji funkcionira po prirodnom redu? ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 7

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Arami oved avi

"Moj otac Aramejac".

Midraški dio Hagade otpočinje se s midrašem na stih iz ovotjedne paraše (Devarim 26,5):

‫״שם״‬ ָ ‫ ״וַ ָיגָר‬,‫״מ ְצ ַריְמָ ה‬ ִ ‫ ״וַ י ֵֶרד‬,‫״ָאבי‬ ִ ‫אֲ ַר ִמי ״אֹבֵ ד‬ .‫״לְ גוֹי״גָדוֹל״עָ צום״וָ ָרב‬,‫ ָשם‬-‫י״מעָ ט;״וַ ְי ִהי‬ ְ ‫ִב ְמ ֵת‬ Hagada objašnjava: !‫צא״ולמד‬

‫״‬,‫מה״בקש״לבן״הארמי״לעשות״ליעקב״אבינו‬ ‫שפרעה״הרשע״לא״גזר״אלא״על״הזכרים״ולבן״‬ ‫״"ארמי״אובד״‬:‫״שנאמר‬,‫בקש״לעקור״את״הכל‬ :"‫אבי״וירד״מצרימה״ויגר״שם‬ Idi i nauči što je Lavan Aramićanin ţelio učiniti našem ocu Jaakovu. Jer je faraon izdao odredbu samo protiv muškaraca, ali Lavan je htio istrijebiti sve, kao što piše: "Aramićanin je ţelio uništiti moga oca; a on je otišao u Egipat i tamo boravio."

Vidimo da Hagada ovu aliterativnu frazu arami oved avi prevodi kao "Aramićanin (Lavan) (je htio) da uništi mog oca". Ovo objašnjenje ima drevne korijene i pojavljuje se u ostalim Midrašima, Targumu Onkelos i teamim. No, čisto značenje teksta sugerira drugačiji prijevod:

Strana 8

je

bio

lutajući

Rašbam kaţe da se redak odnosi na Avrahama, dok Ibn Ezra kaţe da je taj "otac" bio Jaakov, i objašnjava (prema prijevodu iz Hagade Nechame Leibowitz):

midraš (M) pokušao oslikati Sirijce (iz Arama) u lošijem svjetlu te ublaţiti kritike Egipćana:

Ostaje pitanje, zašto su Hagada (i drugi) imali potrebu da objasne redak suprotno njegovom čistom značenju?

Ovo smiono iskvareno iščitavanja Svetoga pisma moţe se objasniti samo jednom od dviju hipoteza. (A) To je mogao biti izraz makabejskog neprijateljstva prema Siriji, koju se identificira s Aramom. (B) Moţda je to bio pokušaj, učinjen dok je Palestina bila pod egipatskim suverenitetom, da se umiri egipatska vlast, osuđujući njenog rivala, Siriju.■To je bilo posebno potrebno učiniti prije nego što se ispriča priču o Izlasku, u kojoj se prisjeća neugodnih odnosa između Egipta i Izraela.

Louis Finkelstein dao je zanimljiv odgovor u svom članku The Oldest Midrash: Pre-Rabbinic Ideals and Teachings in the Passover Haggadah (Najstariji midraš: pred-rabinski ideali i učenja u pashalnoj Hagadi). On tvrdi da je ovaj midraš vrlo star, i da datira još iz vremena helenističke vladavine Bliskim Istokom, kada je nakon smrti Aleksandra Velikog, njegovo kraljevstvo bilo podijeljeno između Seleukida u Siriji i Ptolomejevića u Egiptu. On je smatrao da je

Od ove dvije hipoteze, druga mi se čini vjerojatnijom iz nekoliko razloga koji će uskoro postati očigledni. Od njih je najvaţnija činjenica da Septuaginta, koju su sačinili Ţidovi pod egipatskom vlašću, na isti način izobličava značenje riječi 'arami' obed 'abi. Njezini tekstovi tumače frazu kao da piše "aram je'obed (ili je'abed)" abi, što ima isforsirano značenje "moj otac je napustio A-

Glagol "oved" ‫ אובד‬je neprelazni glagol (ne uzima objekt).

Da se stih odnosio na Lavana, glasio bi "ma'a-vid" ‫ מאביד‬ili "me'abed" ...‫מאבד‬. Ali logičnije je da je Arami Jaakov i da redak kaţe da dok je moj otac bio u Aramu bio je siromašan.

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski Arami

oved avi

ram". Očito su autori Septuaginte, poput sastavljača M, oklijevali identificirati pretka Ţidova kao Aramejca. Bliska veza između prijevoda Septuaginte i interpretacije fraze 'arami' obed 'abi u M definitivni je pokazatelj da su ta dva djela nastala pod sličnim okolnostima, što znači u trećem stoljeću prije naše ere, i pod egipatskim nadzorom.

Finkelsteinovu teoriju Goldschmidt u svojoj Hagadi odbacuje.

Ne slaţe se s cjelokupnim pristupom Finkelsteina iz razloga u koje neću ovdje ulaziti, ali on piše da su oba tumačenja stiha poznata rabinima - oba se pojavljuju rame uz rame u Sifrei. Međutim, iz Goldschmidta mi nije jasno zašto je ovo objašnjenje odabrano za Hagadu.

Moţda bi se moglo prihvatiti Tigayevo umjerenije objašnjenje u JPSovom Devarim. On ističe da su damaščanski Aramejci bili neprijateljski raspoloţeni prema Izraelu već u devetom stoljeću prije nove ere, pa stoga: Ovo tumačenje, pronađeno u Hagadi za Pesah, odraz kojega vidimo i u Septuaginti i targumima, moţda je nastalo uslijed nevjerice da bi Biblija opisala jednog od Izraelovih predaka kao Aramićanina.

Tigay također spominje da fraza "arami oved" moţe značiti "aramejski bjegunac", na temelju asirskih natpisa koji se odnose na "Arame ... munnabtu" - "aramejski bjegunac".

Shmuel i Zeev Safrai u njihovoj Hagadat Chazal citiraju Chaima Rabina koji je napisao da je prema drugim drevnim natpisima riječ Arami značila "trgovac" - pa je moGodina 12 9 Broj 51 Strana

ţda taj stih značio "moj je otac bio putujući trgovac"?

ţivote Ţidova pred kraljem i Hamanom, ona kaţe (7,4) -

To da li korijen ‫ אבד‬znači "izgubiti (ili biti izgubljen)" ili "uništiti" ima zanimljiv utjecaj i na naše razumijevanje Megilat Ester. Prema Rav Davidu Moriahu iz Efrata, Rav Yaakov Medan kaţe da kada je Haman predstavio svoj plan Ahašverošu, on je samo rekao da su Ţidovi drugačiji narod koji se drţi svojih vlastitih zakona i (Ester 3,9) -

‫״לְ הַ ְש ִמיד״לַהֲ רוֹג״ולְ אַ בֵ ד;״‬,‫כִ י״נִ ְמכ ְַרנו״אֲ נִ י״וְ עַ ִמי‬ ‫״הֶ חֱ ַר ְש ִתי‬,‫וְ ִאּלו״לַעֲ בָ ִדים״וְ לִ ְשפָ חוֹת״נִ ְמכ ְַרנו‬

‫״ ִיכ ֵָתב״לְ אַ ְב ָדם‬,‫הַ מֶ לְֶך״טוֹב‬-‫עַ ל‬-‫ִאם‬ "Ako je kralju po volji, neka se napiše da će biti izgubljeni".

Prema Medanu, glagol ‫ אבד‬značio je samo da ih se asimilira, da im se oduzmu njihova posebna prava, tako da ih se više ne bi smatralo zasebnim narodom. Ali Hamanov plan je bio da ih uništiti i istrijebi (3,13) -

‫ְהודים‬ ִ ‫הַ י‬-‫כָל‬-‫לְ הַ ְש ִמיד״לַהֲ רֹג״ולְ אַ בֵ ד״אֶ ת‬ "Uništiti, ubiti i da se 'izgube' svi Ţidovi".

To pomaţe objasniti nešto teţi odlomak u priči. Kad Ester moli za

"Jer smo prodani, moj narod i ja, da budemo uništeni, masakrirani i 'izgubljeni'. Da su nas samo prodali kao robove, ja ne bih rekla ni riječ" Drugim riječima, da se Hamanov plan, onako kako ga je predstavio kralju, proveo, ona ne bi prosvjedovala. Ali nije mogla šutjeti kad je njezin narod trebao biti pobijen!

I ovdje, kralj odgovara (7,5) -

‫ ְמלָאוֹ״לִ בוֹ״‬-‫״אֲ ֶשר‬,‫זֶה״הוא‬-‫ִמי״הוא״זֶה״וְ אֵ י‬ ‫לַעֲ ׂשוֹת״כֵן‬ "Tko je taj i gdje je taj koji se usudio to učiniti?"

Jer kralj nije imao pojma o Hamanovom stvarnom planu. Međutim, ako bismo pomislili da ‫ אבד‬znači "ubiti" - tada kralj ispada kao prava budala, jer on je bio taj koji je sklopio sporazum s Hamanom. Ali ispravno razumijevanje ‫ אבד‬pomaţe nam da razumijemo čitavu priču. ■ Strana 9

Rabbi Lord Jonathan Sacks:

Potraga za radošću Sreća je, rekao je Aristotel, krajnji cilj kojem teţe sva ljudska bića. Ali u judaizmu nije nuţno tako. Sreća je velika vrijednost. Ašrei, hebrejska riječ koja je najbliţa značenju sreće, prva je riječ knjige Psalama. Molitvu zvanu Ašrei molimo tri puta svakog dana. Moţemo svakako podrţati izjavu iz američke Deklaracije neovisnosti koja kaţe da su među neotuđivim pravima ljudske vrste ţivot, sloboda i potraga za srećom.

Ali ašrei nije centralna vrijednost hebrejske Biblije. Riječ koja se ponavlja gotovo deset puta više je riječ simha, radost. Ona je jedna od temeljnih tema Ponovljenog zakona kao knjige. Korijen s-m-h pojavljuje se samo jednom u Postanku, Izlasku, Levitskom zakoniku i Brojevima, ali ne manje od dvanaest puta u Ponovljenom zakonu. Ona leţi u srcu mojsijevske vizije ţivota u zemlji Izrael. To je mjesto na kojem sluţimo B-gu sa radošću.

Radost igra ključnu ulogu u dva konteksta ovotjedne parše. Jedan je vezan uz donošenje prvih plodova u hram u Jeruzalemu. Nakon opisivanja ceremonije koja se odvijala, Tora zaključuje: „Tada se raduj u svemu dobrom, što ga dade G-spod, B-g tvoj, tebi i tvojoj obitelji, ti i Levit i stranac koji boravi kod tebe“.

(26,11).

Drugi kontekst je prilično različit i zapanjujuć. Pojavljuje se u kontekstu prokletstava. Dva su odjeljka sa prokletstvima u Tori, jedan u Levitskom zakoniku 26, a drugi ovdje u Ponovljenom zakonu 28. Razlike su primjetne. Prokletstva u Levitskom zakoniku završavaju u tonu nade.

Ona u Ponovljenom zakonu završavaju u turobnom beznađu. Prokletstva iz Levitskog zakonika govore o potpunom odbacivanju juStrana 10

daizma od strane naroda. Narod hoda be-keri sa B-gom, raznoliko prevedeno kao 'u neprijateljstvu', 'buntovno', ili 'ispunjeno prijezirom.' Ali prokletstva u Ponovljenom zakonu dolaze jednostavno zato što „nisi htio sluţiti G-spodu, B-gu svome, vesela i radosna srca zbog svega obilja“ (Pnz. 28,47). Ţivot bez radosti moţda nije najbolji način ţivota, ali svakako nije čak ni grijeh, a kamoli takav koji bi garantirao cijeli niz prokletstava. Na što Tora misli kada nacionalnu katastrofu pripisuje nedostatku radosti? Zašto se čini da radost u judaizmu znači više od sreće? Kako bismo odgovorili na ta pitanja moramo najprije razumjeti razliku između sreće i radosti. Ovo je način na koji prvi psalam opisuje sretan ţivot: Sretan je čovjek koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu G-spodnjem, o Zakonu njegovu misli dan i noć. On je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi. (Ps 1,1-3) To je miran i blagoslovljen ţivot, darovan onome tko ţivi u skladu sa Torom. Poput stabla, takav ţivot ima korijen. Nije nošen ovamo i onamo svakim vjetrom ili hirom.

Takvi ljudi donose rod, ostaju čvrsti, opstaju i napreduju. Pa ipak, u svemu tome, sreća je stanje uma pojedinca.

Simha u Tori nikad nije stvar pojedinaca. To je uvijek nešto što dijelimo. Čovjek koji se tek oţenio ne sluţi u vojsci godinu dana, kaţe Tora, tako da moţe ostati kod kuće i

„uveseljavati ţenu koju je oţenio“.(Pnz 24,5). Svoje ţrtve trebate donijeti u centralno svetište, kaţe Mojsije, tako da „tamo, u prisutnosti G-spoda, svog B-ga, ti i tvoje porodice jedete i radujete se u svemu što je vaša ruka namaknula jer vas je G-spod, vaš B-g, blagoslovio.“ (Pnz 12,7). Blagdani koji su opisani u Ponovljenom zakonu su dani radosti, upravo zato što su to prilike kolektivne proslave: „ti, tvoji sinovi i kćeri, tvoji sluge i sluškinje, Leviti iz tvojih gradova i stranci, siročad i udovice koje ţive među vama“ (16, 11). Simha je podijeljena radost.

■ To nije nešto što moţemo iskusiti u samoći.

Sreća je stav prema ţivotu u cjelini, dok radost ţivi u trenutku. Kao što je J. D. Salinger jednom rekao: „Sreća je čvrsta, radost je tekuća.“ Sreća je nešto što traţiš. Ali radost nije. Radost te pronalazi. Ona je vezana uz osjećaj povezanosti s drugim ljudima ili s B-gom. Ona dolazi iz drugačije sfere nego sreća. Ona je društvena emocija. To je ushićenost koju osjećamo kada se spajamo sa drugima. To je otkupljenje od samoće.

Paradoksalno, biblijska knjiga koja se najviše fokusira na radost upravo je ona o kojoj često razmišljamo kao o najmanje radosnoj od svih, Kohelet, tj. Propovjednik. Kohelet je čovjek koji je imao sve, pa ipak sve to opisuje kao hevel, riječ koju on koristi gotovo četrdeset puta tijekom knjige, a koja se raznoliko prevodi kao 'bez svrhe, bez cilja, prazno, uzaludno,' ili kao što to poznato kaţe King James Biblija, 'ispraznost.'

Međutim, Kohelet ustvari koristi riječ simha sedamnaest puta. Nakon svakog od svojih promišljanja o besmislenosti ţivota, Kohelet završava poticanjem na radost: Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Lord Jonathan Sacks: Potraga

Znam da nema ničeg boljeg za čovjeka osim da se veseli i čini dobro za svojega života. (3,12) Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. (3,22) Zato slavim veselje, jer nema čovjeku sreće pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. (8,15) Zato ako čovjek živi mnogo godina, neka se veseli u svima. (11,8) Moj argument je da se Kohelet moţe razumjeti jedino ako shvatimo da hevel ne znači 'besmislen, prazan ili uzaludan.' To znači 'prolazni dah.' Kohelet je razmišljanje o smrtnosti. Koliko god dugo ţivjeli, znamo da ćemo jednog dana umrijeti.

Naši ţivoti su samo mikrosekunde u povijesti svemira. Svemir postoji zauvijek dok smo mi, ţivi, dišući smrtnici, samo prolazan dah.

Kohelet je zaokupljen time jer to prijeti da ţivotu oduzme svaku sigurnost. Mi nikada nećemo vidjeti dugoročne rezultate naših nastojanja. Mojsije nije uveo narod u Obećanu zemlju. Njegovi sinovi nisu ga nasljedovali u njegovoj veličini. Čak i on, najveći od proroka, nije mogao predvidjeti da će biti zapamćen za sva vremena kao najveći vođa kojeg je ţidovski narod ikad imao. Lehavdil, Van Gogh je za svog ţivota prodao samo jednu sliku. Nije mogao znati da će na kraju biti smatran jednim od najvećih slikara modernih vremena. Mi ne moţemo znati što će naši potomci napraviti sa onim što im ostavimo. Ne moţemo znati kako, ili da li ćemo biti zapamćeni. Pa kako onda moţemo pronaći smisao u ţivotu?

Kohelet ga na kraju pronalazi ne u sreći, nego u radosti – jer radost ne Godina 12 11 Broj 51 Strana

za radošću

ţivi u mislima o sutrašnjici, već u zahvalnom prihvaćanju i slavljenju današnjice. Ovdje smo; ţivi smo; među ljudima smo koji dijele naš osjećaj slavlja. Ţivimo u B-ţjoj zemlji, uţivamo Njegove blagoslove, hranimo se proizvodima Njegove zemlje, koje zalijeva Njegova kiša, koji dozrijevaju pod Njegovim suncem, dišemo dah koji je On udahnuo u nas, ţivimo ţivot koji On obnavlja u nama svakog dana. I da, mi ne znamo što će donijeti sutra; i da, okruţeni smo neprijateljima; i da, nikad nije bila sigurna i jednostavna opcija biti Ţidov. Ali kada se fokusiramo na trenutak, dopuštajući sebi da plešemo, pjevamo i zahvaljujemo, kada činimo stvari radi njih samih, a ne za bilo kakvu drugu nagradu, kada otpustimo svoju odvojenost i postanemo glas u zboru svetog grada, tada je tamo radost.

Kierkegaard je jednom napisao: „Potrebna je moralna hrabrost da ţalimo; potrebna je religiozna hrabrost da se radujemo.“ Jedna od najfascinantnijih činjenica o judaizmu i ţidovskom narodu jest da je naša povijest bila ispunjena tragedijama, pa ipak Ţidovi nikad nisu izgubili kapacitet da se raduju, da slave u srcu tame, da pjevaju G-spodnje pjesme čak i u zemlji tuđinaca.

Postoje istočnjačke religije koje obećavaju mir uma ako se uspijemo istrenirati u navikama prihvaćanja.

Epicurus je svoje učenike poučavao da izbjegavaju rizike poput braka ili karijere u javnom ţivotu. Nijedan od tih pristupa ne moramo negirati, pa ipak judaizam nije religija prihvaćanja, niti su Ţidovi pokušavali traţiti ţivot bez rizika. Mi moţemo preţivjeti pogreške i poraze bez da ikada izgubimo kapacitet da se radujemo. Na Sukot, mi ostavljamo sigurnost i udobnost naših domova i ţivimo u sjenici izloţenoj vjetru, hladnoći i kiši. Ipak, to nazivamo

zman simhateinu, ili vremenom radosti. To nije malen dio onoga što znači biti Ţidov.

Zato Mojsije inzistira na tome da je sposobnost da se radujemo ono što ţidovskom narodu daje snagu da izdrţi. Bez toga, mi postajemo ranjivi u mnogim nevoljama koje su izloţene u prokletstvima u našoj parši. Zajedničko slavlje povezuje nas kao narod: kao i zahvalnost i poniznost koja dolazi iz toga što na svoja postignuća ne gledamo kao na nešto što smo sami postigli, već kao na B-ţje blagoslove. Potraga za srećom na kraju moţe voditi do egoizma i neosjetljivosti na tuđe patnje.

Nije isto sa radošću. Radost nas povezuje sa drugima i s B-gom. Radost je sposobnost da slavimo ţivot kao takav, znajući da što god sutra donijelo, danas smo ovdje, pod B-ţjim nebom, na svijetu koji je On stvorio i u koji nas je On pozvao kao Svoje goste.

Pred kraj svog ţivota, nakon što je dvadeset godina proveo u gluhoći, Beethoven je skladao jedno od najvećih glazbenih djela ikad napisanih, svoju Devetu simfoniju. Intuitivno je osjetio da su tom djelu potrebni ljudski glasovi. To je postala prva zapadnjačka zborska simfonija. Riječi koje je uglazbio bile su iz Schillerove Ode radosti. Ja o judaizmu razmišljam kao o odi radosti.

Poput Beethovena, Ţidovi su poznavali patnju, izolaciju, teškoće i odbačenost, pa ipak im nikada nije nedostajalo religiozne hrabrosti da se raduju. Narod koji moţe poznavati nesigurnost i još uvijek osjećati radost je onaj koji nikada ne moţe biti pobijeđen, jer njegov duh nikada ne moţe biti slomljen, niti njegova nada uništena. Šabat šalom. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Berel Wein:

Starost

Upozorenja Ţidovskom narodu

nalne politike društva koje se sastoji

ţilavosti ţidovskog naroda. Jedna

koja se nalaze u ovotjednom čitanju

od milijuna pojedinaca. Stoga nam

od tajni prirode je da uništenje

Tore strašna su (kako mrzim kada

je ostavljeno da se tim pitanjima

uvijek čini sastavni dio pomlađi-

se ta riječ koristi u današnjem popu-

pozabavimo isključivo kao pitanji-

vanja i obnove. Razbuktali i najra-

larnom ţargonu!) u svojoj ţestini i

ma vjere i prihvaćanja.

zorniji šumski poţar na neki način

okrutnosti. Naţalost, ona su također i nepogrešivo istinita i točna. Sve, do najsitnijeg detalja u njima, doista nas je zadesilo, ne samo tijekom dugih tisućljeća našeg postojanja kao naroda, nego kao precizan opis sudbine koja nas je zadesila u prošlom stoljeću.

B-ţji sudovi i politika su ispravni, u svakom slučaju, ali i potpuno iz-

čuva i jamči rast nove, veće i zelenije šume.

van domašaja ljudskog shvaćanja i

Postoji zanimljiva interpretacija

racionalizacije. Iako Tora zahtijeva čnost u tumačenju njenih zakona i

poznatog retka iz Koheleta: "Jedan naraštaj odlazi i drugi naraštaj dolazi, a zemlja stoji zauvijek." Pored uobiča-

sustava vrijednosti, u biti je očito da

jenog načina razumijevanja ovog

se, po pitanju njenog autoriteta i

retka vezano uz ljudsku smrtnost i

racionalno razmišljanje i analiti-

nepromjenjivo

Vječno pitanje koje neprestano

stanje

svijeta ■

i

Vječno pitanje

izazova koje donosi, redak se moţe

mi?" Iako Tora izravno i neizravno

koje neprestano kuca

drugoj lekciji. Naime, da jedino

teret svega toga stavlja na tvrdogla-

u samom biću našeg naroda je

kuca u samom biću našeg naroda je "zašto?", ili moţda još bolje "zašto

vosti i svojevoljnost grešnog ponašanja Ţidovskog naroda, Ţidovima

promatrati i kao poduka o jednoj

"zašto?", ili možda još bolje "zašto mi?"

je vjekovima bilo teško izjednačiti tu

rabine vršen snaţan pritisak da definiraju uzrok uništenja Hrama, te su oni pribjegli tome da ga protu-

utjecaja na ljudske događaje, nju mora

uzimati

više

kao

obnove

koja

uslijedi

dolaskom

novog naraštaja, svijet moţe opstati i ostati vitalan.

kaznu s tim zločinom.

Već je u vrijeme Drugog hrama na

zbog odlaska jednog naraštaja i

stvar

Nebeskog poimanja nego ljudske inteligencije.

No, dakle, ovo navodi na pitanje zašto je B-g prirodu i svijet stvorio na takav način. Ali, barem za mene, to je znak da je vječni put ţidovskog naroda kroz povijest u skladu s

mače u smislu neutemeljenih unu-

Odličan primjer nam je Rabi Aki-

prirodnim obrascem same vječnosti.

tarnjih osveta i mrţnji. Međutim,

va, koji je u uništenju Hrama i stra-

Kao što priroda sa svojim vrlo de-

koliko god ove osobine nesumnjivo

šnim prizorima okrutnosti koje su

struktivnim silama ipak jamči vječ-

jesu destruktivne, teško je ustano-

Rimljani počinili nad Ţidovima,

nost svijeta, ova parša jamči opsta-

viti i utvrditi da su one dio nacio-

vidio sjeme ponovnog rođenja i

nak ţidovskog naroda.

Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Starost

U ovom razdoblju promišljanja,

određenim aspektima, gotovo se

izazovima, u drugi svijet intelek-

jedna od molitava koja nas više od

udvostručio. Zbog toga treba napra-

tualnih poticaja i duhovnog spo-

drugih otreţnjuje i izaziva bol kaţe:

viti brojne prilagodbe u vezi pri-

koja. Onaj tko moţe dostići taj svijet

"Ne odbaci nas u doba naše starosti;

hvaćenog

uistinu je blagoslovljen.

dok nam fizička snaga slabi, nemoj

mirovinu, na primjer, sa svog posla

nas ostaviti." Ova ozbiljna molitva u

i zanimanja. Što učiniti s dodatnim

mnogočemu odbacuje gledište o

vremenom i godinama koje smo

"zlatnim godinama." Ljudska su

sada dobili, jedan je od problema

bića stvorena i rođena za dirinčenje

koji zbunjuju velik dio našeg dru-

i iskušenja, i to se ne smanjuje - u

štva.

stvari obično se s godinama još i pogoršava. To nije samo spoznaja da više nismo fizički spretni i okretni kao što smo nekada bili, već i činjenica da su se vremena dramatično promijenila.

momenta

odlaska

u

Veliki sveti čovjek Talmuda, Honi Hameakel, probudio se iz sedamdesetgodišnjeg sna. Našao je svijet drugačiji od onoga kojeg je poznavao kada je otišao na spavanje. Otkrio je da se čitavo njegov društvo,

Svi smo mi imali ţelje da se upus-

njegovi prijatelji i poznanici, običaji

timo u potragu za nečim u godina-

i ponašanja drugih, sve se promije-

ma koje su prošle, ali to nismo bili u

nilo ili u potpunosti nestalo. U no-

mogućnosti učiniti zbog pritisaka

vom svijetu u kojem se sada našao

svog posla i karijere. Međutim, ve-

on nije vidio mjesto za sebe. Zatra-

ćina ljudi smatraju da je teško poza-

ţio je da, ako mu njegov poznati

Najnovija tehnologija sluţi samo

baviti se tim interesima kasnije u

svijet ne moţe na neki način biti

da bi nas zbunila – sa nostalgijom

ţivotu, bez obzira na razinu ostva-

vraćen, tako da bude u stanju

čeznem za dobrim starim telefonom

renja ili oduševljenja.

funkcionirati na pozitivan način,

koji ne radi ništa drugo osim što prima telefonske pozive. Ţidovska tradicija i Talmud nas uče da se naš otac Jaakov molio B-gu da bi stario postupno i dostojanstveno. Očito, do tog vremena, kraj ţivota je dolazio naglo i obično iznenada.

Talmud sugerira da proučavanje Tore moţe odigrati vaţnu ulogu u nečijim kasnijim godinama. Među-

neka ga G-spod odmah uzme na njegovo mjesto vječnog odmora.

Ima nešto tragično u tome da se

tim, u većini slučajeva ta razonoda i

nadţivi

ispušni ventil u dobroj je mjeri re-

ispravnog društva koje uspješno

zervirana za one koji se bave prou-

moţe apsorbirati stanovništvo koje

čavanjem Tore na prilično redovitoj

stari je imperativ. Kako se starenje i

svoj

naraštaj.

Stvaranje

Stariti postupno i dostojanstveno

bazi, čak i tijekom njihovih ranijih

starije društvo i dalje brojčano po-

ogroman je blagoslov. To omogu-

godina. Čovjek nikada ne treba

većava to se sve veće napore treba

ćava promišljanje, planiranje, mu-

očajavati da neće postati kompeten-

posvetiti dobrobiti tih pojedinaca i

dro procjenjivanje, mogućnost pru-

tan stručnjak za Toru u bilo kojoj

samog tog društva. Svjedoci smo

ţanja savjeta i mudrosti, iskustva i

fazi ţivota. Međutim, to nikada nije

koraka poduzetih u tom smjeru u

načina sagledavanja stvari budućim

lagan zadatak, a kao godine prolaze

proteklih pola stoljeća.

generacijama. Stoga molitva koju

taj zadatak postaje sve teţi.

sam gore spomenuo, molitva da ne budemo "bačeni" u starost iznenada i naglo, dodatno dobiva na značenju i sadrţaju. Iznenadni šokovi, bili oni fizički, mentalni, emocionalni ili društveni, opasna su pojava koje stvara neravnoteţu u našim ţivotima i ponašanju. Postupni prijelaz se savladava mnogo lakše i pozitivnije.

Moţda bi se Honiju bilo lakše

Danas postoje mnoge metode,

prilagoditi novoj situaciji u naše

organizacije i ideje koje mogu po-

vrijeme, nego li u njegovo vrijeme.

moći čovjeku da prevlada te poteš-

Mada, pretpostavljam da se duboka

koće i prilagodi svoj stav u smjeru

usamljenost koju je pokazivao vje-

pozitivnijeg

na

rojatno ne moţe utaţiti bilo kojim

redovito izučavanje Tore. Našao

ljudskim nastojanjem. U svakom

sam da takva studija pruţa utočište,

slučaju, neka bismo svi starili do-

pa makar i samo privremeno i krat-

stojanstveno i pozitivno u dobrom

kotrajno, od problema starenja. Ono

zdravlju i raspoloţenju.

načina

gledanja

Statistički nas podaci informiraju

seli čovjeka iz svijeta sadašnjeg vre-

da se ţivotni vijek ljudi tijekom

mena i mjesta, sa svim njegovim

prošlog stoljeća znatno produţio. U

bolima, frustracijama, brigama i

Godina 12 13 Broj 51 Strana

Šabat šalom ■

Strana 13

Rabbi Dovid Goldwasser:

Srce koje vjeruje “Ali vam VJEČNI ne dade srca da shvatite, niti očiju da vidite, ni ušiju da čujete, do danas.” (Devarim 29,3)

ko njega je izrastao poseban pokrov

ideje ovoga pasuka, pa je stoga

koji ga je sakrio i štitio.

razjašnjenje opravdavalo tako eks-

Kada se probudio ugledao je čo-

tremne mjere.

Mi znamo da je naraštaj koji je iza-

vjeka kako sakuplja plodove rogača

Ramban u Parašas Bo objašnjava

šao iz Micrajima i pustinjom lutao

i zapitao ga: “Jesi li ti onaj kojeg

da sve ono što se na svijetu događa

četrdeset godina bio na vrlo viso-

sam ranije sreo dok je sadio ova sta-

zapravo nije svojstvo prirode. Ovo

kom duhovnom nivou. Raši nam

bla?”

zvuči kontradiktorno onome što

kaţe da su čuda kojima je sluškinja svjedočila daleko nadilazila svaku proročku viziju koju je Jehezkel HaNavi ikada vidio. Kako je moguće za njih reći da im nije bilo dano “srca da shvate”?

Talmud (Taanis 23a) kaţe: R. Johanan je ustvrdio da je znamenitog Honija HaMaagala čitav ţivot uznemiravalo značenje stiha (Tehilim 126,1), “Kada će Vječni vraćati roblje Cionsko bit će nam kao da sanjamo.” Pitao bi: Zar je moguće da čovjek neprestano sanja sedamdeset godina?

Jednog dana dok je išao putem ugledao je nekog starog čovjeka kako sadi rogač. Upitao je: Koliko treba ovom drvetu da donese roda?

Stari je čovjek odgovorio da mu treba sedamdeset godina.

“Jesi li siguran da ćeš poţivjeti još sedamdeset godina?” pitao je Honi.

Stari je čovjek odgovorio da isto kao što je i on našao zrela stabla rogača koja su posadili njegovi preci mnogo godina ranije, i on čini isto tako za svoju djecu i unuke, kako bi se oni mogli njima okoristiti.

Čovjek je odgovorio da je on njegov unuk, i Honi je shvatio da je spavao sedamdeset godina.

Razmislite o čudesnom ţivotu Honija, koji je unatoč tome što nije jeo niti pio, spavao sedamdeset godina sakriven od pogleda, i ostao ţiv. Štoviše, iako je Honi HaMaagal bio toliko značajan član zajednice – on je u potpunosti bio predan učenju, širenju riječi Vječnoga, podučavanju drugih – vrijedilo je prekinuti sve što je on radio i postizao i odvojiti ga

iz

opticaja

na

sedamdeset

godina. Zašto?

Postoji ogromna razlika između znanja koje netko razumije logikom, i osjetilnog znanja, koje netko osjeća u svom srcu. Za Honija je bilo od ţivotne vaţnosti da shvati suštinu

Ramban piše u Parašas Ekev da su oni koji ne spadaju u sljedbenike Vječnog predani sustavu ćudi prirode koja djeluje na svijetu i ne zavređuju hašgaha pratis.

Ovaj Ramban se moţe objasniti na ■

ovakav način: Svijet funkcionira na tri razine. Prva je predočena kao priroda, tj. način na koji je Vječni uspostavio

funkcioniranje

svijeta

tijekom šest dana stvaranja. U toj dimenziji postoji mogućnost da se pogrešno pomisli da svijet moţe opstojati bez da njime netko rukovodi ili vlada.

Na drugoj razini postoji sila pritajenih čuda. Ova se ideja moţe razumjeti, kao što razjašnjuje Tora Temima, u sklopu nagrade i kazne koje Tora obećava onome koji ispuni micvu, ili, u suprotnom slučaju, počini avero. Na primjer, prema prirodnim zakonima, ako netko da ma’aser od svoje zarade on više nema taj novac na svom računu. Međutim, kada mu bude sukladno vraćeno, to se ne moţe pripisati metodi kako funkcionira svijet, pa je to stoga čudo, iako prividno nije. Ramban, međutim, piše da je moguće da će Vječni do-

Honi je sjeo nedaleko od tog mje-

pustiti samoj prirodi (tevi) da se

sta i zapao u dubok san. I dok je ta-

promjeni te će se nagrada ili kazna

mo sedamdeset godina spavao pre-

očitovati kao čudo.

Strana 14

Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice)

Rabbi Dovid Goldwasser:

U trećem području, postoje nisim glujim, neskrivena čuda natprirodne naravi, poput Kri’as Jam Suf, kod kojih se jasno moţe vidjeti boţanska providnost Vječnog. Ta nas čuda tjeraju da obznanimo i priznamo pritajena čuda koja svjedoče o boţanskoj providnosti koja postoji na svijetu.

Srce koje vjeruje

varati vrata emune otkrit će mnogobrojne razine vjere.

Bio je neki vrlo siromašan čovjek koji je jedva imao toliko novaca da preţivi. Međutim, on je bio stavio na stranu nekoliko novčića i uspio je kupiti listić lutrije s ogromnim potencijalnim dobitkom. Izvlačenje se odrţavalo u obliţnjem gradu i si-

Michtav M’Eliyahu piše da čovjek,

romah je, s listićem u ruci, s iščeki-

čak i onaj koji moţda misli da svije-

vanjem otputovao u taj grad. Na

tom upravlja priroda, u početku

njegovo iznenađenje, njegov je broj

mora steći emuna u boţansku pro-

osvojio glavnu nagradu. Čitav nje-

vidnost. Da nije zatvorio svoje oči

gov dom je, razumljivo, slavio sreću

uvidio bi da je čitav svijet upravljan

koja ih je snašla, te su se vika i strka

nevjerojatnom točnošću. Međutim,

zbog njihove radosti ubrzo začuli

budući je bezosjećajan, on je u sta-

na ulici izvan njihovog doma

nju vidjeti samo djelovanje prirode a ne zamjećuje u pozadini toga prisutnost Vječnog.

Micva emune je naučiti i sa sigurnošću spoznati da

Susjedi su, znatiţeljni zbog takve strke, došli vidjeti što se dogodilo.

Siromašni je čovjek objasnio da je on sada bogat jer ima dobitni listić lutrije.

Jedan je od susjeda primijetio:

na ovome svijetu postoji

“Moţda je to i istina, no u ovom

gospodar. Svijet ne

trenutku vi nemate ni najsitniji

funkcionira sam od sebe.

Vječni u svakom trenutku upravlja svijetom.

■

novčić i umirete od gladi!”

Siromašni je čovjek odvratio: “Ti glupi čovječe! Kakve veze ima to što mi novac nije u rukama. Budući da sam ga već osvojio, to je isto kao da

Micva emune je naučiti i sa sigur-

mi se nalazi u dţepu.”

nošću spoznati da ima gospodara

Evo, tako treba čovjek vršiti micvot

na ovome svijetu. Čovjek mora pri-

Vječnoga, kaţe Chofetz Chaim. Čak

znati da niti olovka ne piše sama

i dok je ţivot tegoban, on treba pje-

već njome upravlja onaj koji je drţi i

vati i plesati od sreće jer će u buduć-

oblikuje slova, pa tako i svijet ne

nosti uţivati veliku nagradu koju

funkcionira sam od sebe. Vječni u

Vječni za njega čuva. Iako on trenu-

svakom trenutku upravlja svijetom

tno ne uţiva njegova dobra, u nje-

svojom čudesnom boţanskom pro-

govom se posjedu nalazi “dobitni

vidnošću.

listić lutrije.” ■

■ ■

Kada čovjek jednom počne otGodina 12 15 Broj 51 Strana

Strana 15

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Moć ljudske duše Iako se bavi i drugim temama, ve-

ostaje. Mi vidimo ljude kako čine

ći dio ovotjednog odjeljka Tore po-

vrlo loše stvari: ubojstva, mučenja,

svećen je potankom popisu poslje-

zlostavljanja onih koje bi trebali vo-

dica koje će uslijediti ako Ţidovski

ljeti, mrţnju... Ali jedna stvar koju

narod ne ispuni svoju sudbinsku

nikada ne učine je to da unište B-ţ-

zadaću, da bude „svjetlo narodi-

ansku dušu koja se nalazi u njihovoj

ma“. Ljudi često na to gledaju kao

vlastitoj srţi. Ona moţe biti poga-

na B-ţju prijetnju kaţnjavanjem Ţi-

ţena i bez prava glasa u njihovom

dovskog naroda ako ne budu slije-

svakodnevnom ţivotu, no ona se

dili njegove zapovijedi. Međutim,

nalazi ondje i njena snaga nikada ne

obrazac „uzroka i posljedice“ mno-

slabi.

go više odgovara tome. B-g nam

Tešuva, „pokajanje‟ o kojem mi

kaţe, recimo to tako: dječice moja –

Ţidovi govorimo u ovo doba godi-

učinite svijet bogobojaznim i on će

ne, jednostavno je povratak toj du■

biti predivno mjesto za ţivot. Ne

ši, povratak istini, poštenju i duho-

učinite li to – tada će vas bezboţni, sebični svijet ţive pojesti.

Ima priča u Talmudu, koju su mi nekad davno ispričali, ali mi je jako draga i sasvim odgovara ovom periodu u godini; to je priča o Rebe Hananji ben Tradjonu kojeg su Rimljani spalili zajedno s njegovim svitkom Tore. Što je bio strašan zločin

nju da li bi mu on, ako mu omogući da brţe umre, zajamčio mjesto u svijetu koji će doći. Rabi Hananja mu je rekao da bi. Krvnik je raspirio vatru i uskočio u nju uz Rebe Hananju i oni su zajedno umrli. Začuo se (metaforički) glas s Neba i rekao da obojica, Rabi Hananja i krvnik, ima-

njegove učenike da gledaju njegovo

predstavlja odbacivanje naše samostvorene, pogrešne percepcije i prioriteta, te početak uviđanja svijeta onakvim kakav doista jest – očitovanjem samog B-ga. Takav ćemo svijet uvijek doţivljavati samo kao blagosloven, dobar i prepun nade.

Više nego što je tešuva promjena

kojeg je počinio? Podučavao je Ţidovsku mudrost. Rimljani su prislili

vnom sagledavanju svijeta. Tešuva

Ako ste nekome nešto dužni,

ponašanja, ona je promjena srca.

U prisustvu tako velikog čovjeka,

onda on ima prioritet –

rimski je krvnik iznenada uvidio

su svog Rabija što on vidi. On im je

pred večerom,

svijet na jedan sasvim drugačiji na-

rekao da svitak gori, ali da se slova

pred vašom djecom,

pogubljenje, i dok su gledali, upitali

diţu u Nebesa. Njegova poruka mi govori jasno i glasno – oni koji nas mrze mogu spaliti naša tijela, no

ju mjesto u svijetu koji će doći.

čin. I bio je dovoljno hrabar da postupi prema onome što je spoznao, bez obzira na posljedice. Tešuva traţi oboje. Ona zahtijeva otvore-

ljudska će se duša uvijek dizati go-

Za mene je ova priča dirljiva i pre-

nost da razmotrimo koji je smisao

re. Rimski je izvršitelj kazne bio dir-

puna nevjerojatne nade. Ona mi go-

našega ţivota i preispitamo čemu

nut. Većina njegovih ţrtava vjeroja-

vori da u svakom ljudskom biću

dajemo prednost. I ona traţi da bu-

tno je proklinjala Rim, proklinjala

postoji duša, pa bio to i poganski

demo dovoljno hrabri da se promi-

njega, vrištala i urlala dok je umira-

krvnik. I ta je duša u svakom tre-

jenimo. Pripovijest o rimskom krv-

la. Ali ovdje se nalazio čovjek koji je

nutku spremna da iziđe na vidjelo.

niku pruţa nam nadahnuće. No, i

ţelio iskoristiti svoje zadnje bolne

Ljudi nisu „loši“; oni su izgubljeni,

svatko od nas u sebi nosi podjed-

trenutke da nadahne i da poleta

smeteni, čine sve što mogu da krenu

nako nadahnjujuću priču. Jednom

svojim učenicima, svojoj djeci, po

naprijed, ali uvijek nalaze pogrešne

kad ljudska duša izađe na slobodu,

posljednji puta u ţivotu. Taj je krv-

načine da to učine. No ipak, temelj-

nema granica onome što moţe

nik, nečuveno, upitao Rabi Hana-

na dobrota ljudske prirode uvijek

postići. ■

Strana 16

Divrej Tora

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Svoj vlastiti cenzor Do teških posljedica koje će vas zadesiti doći će "Jer niste služili Vječnom s radošću" (Ponovljeni zakon 28,47) Ako ne osjećamo radost u vršenju micvos, mora da ih ne činimo ispravno. Spoznaja da činimo ono što B-g

Površno čitanje čini se da ukazuje

pristranost prema Ţidovima? Da si

na to da ukoliko je netko učinio sve

nama dao Toru, i mi bismo je drţa-

što je potrebno u sluţbi B-gu, ali to

li." B-g će tada reći: "U redu, dat ću

nije učinio s radošću, snaći će ga

vam jednostavnu micvu o suki. Da

strašne posljedice opisane u ovom

vidimo hoćete li je drţati."

dijelu Tore. Čini se nerazumnim da neuspjeh postizanja osjećaja radosti u sluţbi B-gu opravdava tako tešku kaznu.

ţeli da činimo, i time ispunjavamo svrhu svog postojanja, razlog je za euforiju.

Sve moţemo pretvoriti u micvu.

Čovjek kojemu okolnosti ne dopuštaju da izvrši odreĎenu micvu trebao bi se

vršimo micvos, i ako nam jelo i spa-

osjećati uznemiren kao da je

kako bismo mogli vršiti micvos, i te su stvari pomagači za micvos. Ako svoj ţivot posvetimo volji Vječnoga, moţemo doţivljavati radost u svemu što radimo.

Pogrešna predodžba o radosti Tora iznosi popis strašnih posljedica koje će zadesiti osobu koja odstupi od B-ţje riječi i da će se to dogoditi "jer niste sluţili B-gu s radošću" (28,47).

stitu suku. B-g će tada učiniti da sunce da zasja velikom vrućinom, na što će svatko "raspaliti nogom" suku i napustiti je, pokazujući da

Moramo imati energije i snage da vanje osigurava optimalno zdravlje

Svatko će tada izgraditi svoju vla-

izgubio golemu zaradu R. Simchah Bunim od P'shis'che, stoga je rekao da taj stih znači: "Zato što niste sluţili B-gu, to vam je bilo s radošću. Drugim riječima, čovjek je bio sretan što nije sluţio B-gu; to je doista teţak prijestup."

Talmud (Avoda Zara 2a-3b) kaţe da kada Ţidovi budu nagrađeni Konačnim otkupljenjem, narodi svijeta će se poţaliti B-gu: "Zašto pokazuješ

odbacuju micvu.

Talmud pita: "Ali halaha je da, ako se netko u suki osjeća vrlo nelagodno, moţe je napustiti." Talmud ■ kaţe: "Narodi koji napuste suku zbog nelagode čine to s prezirom. Oni šutnu i odbace micvu. Ali kada Ţidov napusti suku zbog kiše ili druge velike nelagode, on to čini teška srca. On voli micvu i jako ga teško pogađa što je ne moţe ispuniti."

Moţda postoje okolnosti u kojima čovjek ne moţe ispuniti određenu micvu. Čovjek kojemu okolnosti ne dopuštaju da izvrši određenu micvu trebao bi se osjećati uznemiren kao da je izgubio golemu zaradu. Biti sretan što ne treba učiniti micvu pokazuje vrlo negativan stav prema Tori.

Talmud oplakuje duhovnu degeneraciju do koje je došlo tijekom vremena. Kasnije su generacije traţile načine da se oslobode od desetine, dok su se ranije generacije radovale vršenju te micvos.

Ako doista ţelimo imati bliski odnos s B-gom, radovat ćemo se u vršenju micvos, jer nas one veţu uz B-ga. U najmanju ruku, ne bismo trebali biti sretni kad ostanemo bez prilike da učinimo micvu. ■

Godina 12 17 Broj 51 Strana

Strana 17

Rabbi Shlomo Carlebach:

Munkatcherova putovnica B-g nam uvijek otvara vrata – toliko mnogo različitih vrata. Nekada spazimo vrata, znamo da su otvorena i prođemo kroz njih. Ali, ponekad se bojimo proći kroz njih strahujući što se može nalaziti s druge strane. A također postoji i vrijeme kada čak niti ne shva-amo da se ovdje nalaze vrata…

Bilo je tako puno prilika u kojima je Izrael mogao popraviti cijeli svijet. Mogli smo dovesti do pravog, istinskog mira. Vrata su bila širom otvorena…ali mi ih nismo vidjeli. Propustili smo svoju šansu….

Možete li zamisliti koju nam je vrstu vrata otvorio Ribono Šel Olam (Gospodar svijeta) dok smo mi stajali podno gore Sinaj i primali Toru? Mi smo mamash (istinski) bili na tako visokoj razini da smo mogli promijeniti čitavu povijest. Mogli smo otići ravno u Erec Jisrael (zemlju Izrael); mogli smo čak dovesti i Mašijaha. Prema Gemari (Talmud, kompilacija usmene Tore) u tom trenutku više uopće nije bilo nikakve smrtnosti na svijetu. Mi smo ušli u nutrinu nutrine unutrašnjosti najdubljih, najsvetijih vrata. Ali gevalt (užasa li)! Što smo tada učinili? Mi smo sve napustili. Napravili smo zlatno tele. To je bilo kao da smo B-gu rekli, “Nismo zainteresirani za Tvoja vrata“.

Svaki put kada učinimo neku micvu (biblijsku zapovijed, dobro djelo) B-g nam otvara vrata da učinimo više dobrih djela. Zašto ne prođemo kroz njih?

Mi to rijetko činimo. Tako se često samo vrtimo u krug, i nikada ne iskoristimo blagodati otvorenog Neba….U našim odnosima s ljudima uvijek bismo trebali jedni drugima otvarati vrata, a naročito svojoj obitelji – svom mužu, svojoj ženi, svojoj djeci. Koliko se mnogo ljudi razvodi jer je jedno od njih zatvorilo vrata? Ili koliko mnogo puta smo prezaposleni da bismo vidjeli da nam naša djeca otvaraju vrata njihovih srca?

Ponekad nam na ulici priđe kakav siromah pružajući svoju ruku. Imamo li mi ikakvog pojma koliko smo mu vrata mogli otvoriti da smo mu dali koji novčić? Ili možda ugledamo ljude koji su Strana 18

stranci i želimo uzmaknuti. Hoćemo li zatvoriti svoja vrata, zapečati svoja vrata: ti nisi jedan od nas. Ne poznajem te i mislim da te ni ne želim poznavati.

Ali, znate li što se moglo dogoditi da smo im otvorili svoja srca, da smo im s ljubavlju poželjeli dobrodošlicu? Mi smo im naprosto mogli promijeniti živote …

Zašto mi ne uđemo kroz vrata? Jer – da, možda vidimo da su lijepa. Ali ne mislimo da su nam potrebna. Mi mislimo da ona nisu za nas. Istina je da svatko od nas ima nešto jedinstveno za napraviti na ovom svijetu. Svima nama potrebna je posebna pomoć i vodstvo, naša vlastita posebna vrata. Ali stvarna vrata Neba postoje za svakoga od nas…

Neka bismo svi znali kada su vrata otvorena. I neka bismo znali u svojim srcima: “Ova vrata su za mene. Ako napravim samo još jedan korak, tko zna koliko daleko mogu stići…?

-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.Znate; mi imamo toliko puno duhovnih granica, toliko puno fizičkih granica. S jedne strane, tako mora biti. Svi mi moramo definirati svoje živote, bilo kao nacija ili kao ljudska bića.

Problem započinje onda kada počnemo čuvati, kada postanemo posesivni.

Kažemo, to je moj teritorij. Ne prelazi moju granicu. Tada granice postaju zidovi. Mi se osjećamo sigurno tako dugo dok smo unutar naših granica…a sve ostale držimo izvan njih.

Svi mi znamo za granice među državama. Možete ih naći na svakoj karti svijeta. Ali postoji mnogo vrsta granica – granice između dvije osobe, između muža i žene, između djece i njihovih roditelja, a nažalost, postoje također i granice za koje se čini da nas odvajaju od B-ga.

Zbog toga nema mira na svijetu. Jer mi ne možemo prijeći granice drugih.

Mi ne znamo kako prijeći te granice.

Znate li što nam je potrebno? Potrebna nam je Minkatcherova putovnica…

Jedan je hasid (poboţan, sljedbenik Baal Šem Tova i generacija Rebea i učitelja koji su prenosili njegovu tradiciju naglašavanja molitve, i veselja sluţenja B-gu, op.pr.) jednom došao kod R. Levi Yitzhaka iz

Berdičeva i rekao, “Sveti učitelju, ţao mi je što vas smetam, ali moram otputovati u Lublin, a nemam pasoš. Znam da bih mogao otići na policiju i dobiti ga. Ali vi znate šta se događa Ţidovima ovdje u Rusiji.

Onog časa kada vlasti saznaju da ga imam, to će mi donijeti samo nevolje i probleme! Ne ţelim da vlasti znaju čak ni da postojim….

“Molim vas, Rebe, postoji li neki način da mi pomognete da dobijem pasoš koji trebam?“ Bardičever je rekao, “Pričekaj ovdje.“ Otišao je u svoju sobu, i nekoliko minuta kasnije izašao drţeći u rukama prazan, neispisan komad papira. “Ovdje je tvoj pasoš,“ rekao je dajući papir hasidu. Zatim, kad je vidio izraz lica svog studenta, dodao je, “Ne brini. S ovim pasošem neće ti trebati ništa više.“ Moţete li zamisliti koliko puno vjere treba da se dođe na granicu i sluţbeniku na granici da prazan papir? Ali taj je hasid bio na toj razini; on je imao neograničeno povjerenje u svog Rebea. Otrčao je kući, spakirao svoje stvari i krenuo za Lublin. Kada je došao na Poljsku granicu, duboko je udahnuo, izgovorio tiho molitvu i dao vojniku Berdicheverov pasoš. Oficir je proučavao prazan papir za trenutak i onda počeo salutirati hasidu: “Kakva iznimna čast – susresti tako uzvišenog čovjeka. Ovo je najveća čast u cijelom mom ţivotu! U ime Poljske vlade ţelio bih vam ponuditi svaku pomoć koju mogu na vašem putovanju. Moţda bi vam kočija s konjem učinila putovanje udobnijim?“ Ali ovaj hasid je bio siromašan čovjek; on se mamash (stvarno) nikada nije vozio u kočiji u cijelom svom ţivotu! Gdjegod je išao po Poljskoj, pokazao je Bardičeverov pasoš i sva su mu vrata odmah bila otvorena.

Postupali su s njim kao s kraljem.

Njegovo je putovanje bilo gevalt (za poţeljeti, op.pr.) i on se vratio kući b'šalom, u miru.

-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.Mnogo godina kasnije, 1935 godine, Munkatcherov hasid, Yid (Ţidov) Divrej Tora

(nastavak s 20. stranice)

Rabbi Shlomo Carlebach: Munkatcherova

s dugim pejos (zaliscima) i guste brade također je imao problema, bio u nevolji. Odmah je morao otići u Njemačku. On je imao pasoš, ali zbog nacista znao je da mu običan pasoš neće biti dovoljan da bude siguran. Nije znao što da učini pa je otišao Rebeu da mu pomogne.

Heilege R. Chaim Eleazar Shapiro iz Munkatcha u to je vrijeme bio jedan od najznačajnijih Rebea u Europi. Ne samo da je on bio cadik,, sveti učitelj nego također i mohel, obavljao je ritualna obrezivanja.

Znate, ako je osoba koja radi obrezivanje vrlo sveta, beba ne osjeća nikakvu bol. Sve mu se činilo prirodnim, onako kako je B-g namjeravao da to bude. Kada bi Munkatchter radio kao mohel, on bi napravio bris (ritualno obrezivanje) tako brzo da ljudsko oko mamash nije moglo pratiti pokrete njegovih ruku. I beba nikada nije plakala. Ljudi su vjerovali da će svaka beba koju je on obrezao biti sveta čitavog svog ţivota…

Ali činilo se da je čak i Heliege Munkatcher bio iznenađen kad je čuo koji problem ima njegov hasid.

Svakako ću moliti za tebe da bi imao sigurno putovanje,“ rekao je svom očajnom sljedbeniku. “Ali ne znam što bih drugo mogao učiniti za tebe.“ “Nije da ja ne vjerujem vašim molitvama, Rebe“ odgovorio je Yiddele.

“Ali ja se tako jako bojim…Sjećate li se priče koju ste nam pričali o pasošu koji je R. Levi Yitzhak dao svom učeniku? Ja trebam tako nešto, Molim vas, Rebe – napravite mi pasoš poput tog!“ “Berdichever Rav je bio najsvetiji od svetih,“ odgovorio je Munkatcher klimajući glavom. “Moţda je on bio dovoljno visoko da moţe dati Berdichever pasoš. Ali što tebe navodi da misliš da sam ja na tako uzvišenoj razini?“ “Ja znam da vi to moţete napraviti,“ uzviknuo je hasid. “Siguran sam u to! Rebe, molim vas, mamash preklinjem vas. Ne bih došao k vama da nije bilo uţasno vaţno. Ja stvarno moram ići u Njemačku, a tako se bojim da se neću vratiti.

Rebe, zbog moje ţene, zbog moje Godina 12 19 Broj 51 Strana

putovnica

djece, molim vas pomozite mi!“ “Dobro“ uzdahnuo je Munckachter. “Probat ću. Pričekaj me ovdje.“ I otišao je u svoju sobu.

E sad, ići u Lublin iz Berdicheva, u Poljsku iz Rusije, bila jedna stvar.

Ali da Yid ide iz Munkatcha (u Mađarskoj) u Njemačku 1935 godine – i natrag…

Rebe je ostao u svojoj sobi tri sata.

Kada je konačno izašao njegove oči su mu bile natečene, a njegovo sveto lice bilo je preplavljeno suzama.

Dao je svom hasidu prazan komad papira. Ali papir je bio mokar, natopljen suzama svih naših godina progonstva. Munkatcher je rekao, “Istina je, naš naraštaj stvarno nije vrijedan ovog pasoša. Budući da se radi o takvoj opasnosti ja ću ti ga dati – ali samo ako mi obećaš jednu stvar. Nikada nikome ne smiješ reći za ovo, dok god sam ja ţiv.“ “Obećavam, Rebe,“ rekao je hasid gorljivo. “Nikada neću reći niti jednoj duši!“ Tada mu je Rebe dao Munkatcherov pasoš.

Hasid je došao na Njemačku granicu. Nacista na straţarskoj duţnosti pogledao je njegove dugačke zaliske i dugačku bradu i podrugljivo ga upitao, “Gdje je vaš pasoš?“ Yiddele mu je dao komad praznog papira. Nacista je pogledao papir i njegov izraz lica u potpunosti se promijenio. “Gospodine, velika mi je čast što sam vas sreo,“ uzviknuo je.

“Vi ste zasigurno najveći čovjek koji je ikada posjetio našu zemlju. Molim vas dopustite mi iznimnu čast da vam pomognem na vašem putovanju. Evo vam pismo za šefa policije u svakom gradu Njemačke. Oni će se brinuti za vas i štiti vas…“ Hasid je ostao u Njemačkoj više od tjedan dana. Nacisti su mu dali auto i vozača, čak su mu platili boravak u najboljim hotelima svugdje gdje je išao. On se sretno vratio kući, i vjeran svom obećanju Rebeu nikada nikome nije rekao za svoj Munkatcherov pasoš.

Munkatcher Rebe napustio je ovaj svijet 1936 godine. Prije nego što je umro rekao je svojim sljedbenicima, “Nebo mi je pokazalo da će uskoro veliki crni oblak zla prekriti svijet.

Nema ništa što bih mogao učiniti da to spriječim. I ja ne ţelim biti ovdje kada on dođe…“ Tri godine kasnije hasid se iznenada jako razbolio. Kada je vidio da doktor klima glavom, znao je da neće još dugo poţivjeti. Zato je pozvao svoju cijelu obitelj da dođe do njegovog bolesničkog kreveta i rekao, “Prije nego što napustim ovaj svijet moram vam reći vrlo svetu tajnu…“ Onda im je ispričao cijelu priču o Mankatcherovom pasošu i zatim rekao, “Ovo je moja posljednja ţelja i testament. Kada me sahranite, ţelim da Mankatcerov pasoš bude u mojim rukama. Jer ako me je Rebeov papir preveo preko najopasnije granice na svijetu, tko zna koja će mi vrata otvoriti u svijetu koji će doći…“ -.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.Jeste li ikada vidjeli ljude koji plešu na Simhat Tora? Među njima ne postoje granice, niti zidovi. Oni su samo svi zajedno, bogati i siromašni, stari i mladi, roditelji i djeca. Znate li zašto? Na Simhat Tora mi vadimo Toru, ali plešemo prije nego što ju čitamo. Dok plešemo, to je kao da je Tora prazna, neispisana. Šta nam B-g daje? Munchatcherov pasoš.

Jeste li ikada učili Gemaru? Talmud počinje na drugoj stranici, na prvoj stranici nije napisano ništa. To je prazna stranica. Za nas da učimo Toru, B-g nam je trebao dati Munkachterov pasoš.

Znate, na početku vjenčanja mladoženja prekriva oči svoje lijepe mladenke.

Ona ne može ništa vidjeti. On joj daje Munkachterov pasoš. Onda mladenka hoda oko svog svetog mladoženje sedam puta. Nitko ne vidi da se nešto događa.

A šta se dešava? Ona mu vraća svoj vlastiti Munkachterov pasoš.

A da li ste ikada išli do svetog zida u Jeruzalemu? Na nekoj razini to je samo zid. Pomislite da se tu nema baš puno toga za vidjeti. Ali kada molite uz sveti zid, nešto vam se događa. Iznenada, vrata su otvorena.

Jer, B-g vam daje Munkatcherov pasoš. ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 19

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: KI TAVO

Paraša (priča) Ki Tavo je najmoćniji lijek protiv negativnosti, istinska moć kontrole nad našim ţivotima.

Paraša Ki Tavo se smatra vrlo teškom parašom, i jedan njezin dio u sinagogi najčešće se čita šapatom.

Ovo je druga paraša u Tori koja sadrţi prokletstva; prva je paraša BeHukotai (uredbe), u knjizi Levitski zakonik, u kojoj se navodi što će se dogoditi ako ne ţivimo po B-ţjim zakonima. Međutim, moramo se sjetiti da se svaka paraša čita u određenom periodu vremena. Sada u ovom vremenskom razdoblju – u mjesecu elulu, dok se pripremamo za Roš hašanu (Novu godinu) i Jom kipur (Dan pomirenja), paraša Ki Tavo nas u biti uči pravoj namjeri ţelje "Neka godina i njezina prokletstva završe, neka [nova] godina i njeni blagoslovi počnu" koju posvećujemo sebi i jedni drugima u ovo doba svake godine, što nas treba navesti da shvatimo da smo mi odgovorni za svoju sudbinu, ovisno o priči koju sami sebi pričamo. Svrha stvaranja je, kao što znamo, naša dobrobit, dobrobit stvorenja, iskazana u beskonačnoj biti dobra.

Zohar nas uči da, za razliku od paraše BeHukotai u kojoj su blagoslovi i prokletstva jedni uz druge, namjena prokletstva u ovoj paraši je da ona budu i riječi obećanja i utjehe, presuda i ljubav koji su međusobno isprepleteni. Zohar prenosi da se u sklopu prokletstava nalazi poziv: "Isto tako, Vječni će donijeti svaku bolest i pošast koja nije zapisana u ovom svitku Tore, da vas uništi" (Ponovljeni zakon 28,61). Umjesto riječi "ja'ale" .(nanijeti, navući), u Tori se koristi Strana 20

riječ "ja'alem" (odagnati), što prema Zoharu znači rastjerati, nestati i poništiti. Dvije osobe koje čitaju ovaj

finiramo stavke ugovora koji smo sklopili; ne moramo više biti ţrtve, neuspješni, zlotvori, varalice, itd,

odlomak razumjeti će ga svaka na svoj način. Jedna će vidjeti strašno prokletstvo, a druga će zapaziti blagoslov, i obje će biti u pravu. Mi moţemo nastaviti ići uokolo noseći sobom osjećaj krivice i osjećajući se kao ţrtva, te svake nove godina povikati: "griješili smo i krivi smo", i to je ono što ćemo dobiti u idućoj godini, ako je to priča koju sebi pričamo.

Promjenom riječi i misli koje odašiljemo mi moţemo promijeniti svoju predodređenu sudbinu, kao što je napisano: "Onako kako mudar čovjek odluči, tako će B-g ispuniti".

već umjesto toga moţemo biti ■ ono što ţelimo i odlučimo da ćemo biti.

Zohar i sveti Ari objašnjavaju da na Novu godinu, kada se obilje, sreća i blagoslovi odozgo raspodjeljuju za iduću godinu, mi se ne bismo trebali zaokupiti problemima i grijesima, nego onime za čime teţimo i pričom koju ţelimo sebi ispričati. U to doba na snazi je beskonačan protok blagoslova od B-ga na svijet, a mi dobivamo ono što izvučemo iz toga. Ako nam je srce zahvaćeno gnjevom i frustracijom, taštinom i egoizmom, onda nema mjesta da ovo obilje i blagoslovi uđu. Mjesec elul nam daje priliku da ponovo de-

"I B-g će vas vratiti u Egipat ..." - naizgled strašna stvar je vratiti se u zatočeništvo u Egipat. Ali Zohar nam pokazuje da se ova rečenica moţe i drugačije pročitati, i da će nam Stvoritelj vratiti sva čuda koja su se dogodila u danima izlaska iz Egipta. "I tamo ćete hitmakartem (prodavati sebe) svojim neprijateljima za robove i sluge, ali nema nikoga da kupi". Nije napisano "nimkartem" (bili prodani), nego, "hitmakartem" (prodavati sebe). Hebrejska riječ "hitmakartem" također znači postao ovisan o nečemu. Zohar objašnjava da se neprijatelj nalazi u našoj ovisnosti o osjećaju frustracije i očajanja, te da čak i kada smo "prodali sebe", kad smo postali ovisnici, nema šanse (nema kupca), osim ako ne dopustimo neprijateluj da vlada nad nama. Sada je vrijeme za uvjeţbavanje naše ţivotne priče, da ju počnemo mijenjati, doţivljavati radost, i da shvatimo da je sve što se dogodi na dobro. Šabat šalom. ■ Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora

Rabbi Eli J. Mansour:

S radošću

U Devarim, perek 28, pesukim 45-

ka odgovara rekavši da pasuk moţe

renje) što mu je prilika da ispravi

47, Tora nam govori što je to što do-

značiti nešto drugo. Čitanje s druga-

svoje grijehe, međutim tešuva traţi

vodi prokletstva koja su zapisana u

čijom interpunkcijom donosi potpu-

kajanje. Tešuva zahtijeva da se osoba

Parašat Ki Tavo. A pesukim kaţu da

no drugačije razumijevanje.

istinski kaje zbog svog nemarnog ponašanja. Međutim, ako osoba

su razlozi zbog kojih bi ta prokletstva zadesila osobu i progonila je, to što ta osoba nije sluţila B-gu s radošću. Dakle, ovdje moţete vidjeti vaţnost sluţenja B-gu i vršenja micvot

Rebea iz Kotzka (rabin Menachem Morgenstern

prkosi B-žanskoj volji, a uz to se drži sretno.

Sve bi nas barem trebalo

sa srećom, radošću.

Mendel

Neoprostivo je kada čovjek

1787-1859)

mučiti to što smo počinili grijehe.

prezire volju Tore, i to je ne smeta, i čini to s radošću, to je pristup koji će dovesti sva prokletstva.

Ovo je nešto što svi Ţidovi mogu postići. Iako svi imaju grijehe, sve bi nas barem trebalo mučiti to što smo počinili grijehe. Barem bi nam trebalo biti neugodno što imamo te

ovo zbunjuje pa pita kako Tora mo-

■

ţe biti tako zahtjevna da nam kaţe

Objašnjenje koje se na ovakav

grijehe, i ne bismo trebali biti sretni,

da ako B-gu ne sluţimo s radošću,

način pojavljuje kaţe da će proklet-

radosni ili samozadovoljni što smo

onda će nas zadesiti sva prokletstva.

stva zadesiti one ljude koji su rado-

radili krivo. Prema Tori, zločin je

Dakle, čovjek mora biti na vrlo

sni kada ne sluţe B-gu. Takvo se po-

ako nas uopće ne muči to što smo

visokoj razini duhovnosti da bi B-gu

našanje ne moţe oprostiti.

počinili grijeh. Ovo doba godine,

mogao sluţiti s radošću.

Neoprostivo je kada čovjek prkosi

Ali, nije realno da svatko moţe

B-ţanskoj volji, a uz to se drţi sre-

dostići takav nivo. Stoga on pita

tno. No, naravno da Tora shvaća

zašto Tora zahtijeva tako visoki

čovjekovu pogrešivost i pruţa mu

nivo od običnih ljudi. Rabi iz Kotz-

mogućnost da izvrši tešuvu (izmi-

Godina 12 21 Broj 51 Strana

nekoliko tjedana prije Visokih blagdana, dobro je vrijeme da razmislimo o našim zlim djelima, a još je vaţnije, da nas to tako zasmeta da nas potakne da napravimo odgovarajuće promjene putem tešuve. ■

Strana 21

Biseri hasidske mudrosti Dobro i zlo

J edan je pisac posjetio Rebea i postavio mu pitanje koje su mnogi posjetioci često postavljali: „Kako je dobri B-g mogao stvoriti svijet u kojemu postoji zlo?”

Rebe je objasnio da zlo ustvari ne postoji.

Radi se o potencijalnom stanju postojanja, koje izgleda kao da je stvarno, kako bi ljudi imali mogućnost slobodnog izbora. Rebe je predloţio piscu da bolje razmisli o noţu.

"Sam po sebi, noţ sigurno nije nešto loše, premda postoje situacije u kojima moţe biti korišten u loše svrhe", rekao je Rebe. "Ali kada liječnik koristi isti noţ u operacijskoj dvorani,

S vi smo mi vidjeli posljedice zla. Moţemo izvući

zaključak da patnja moţe ojačati ljudsko biće, da nema većeg zadovoljstva od svladavanja nedaća. Ali takva razmišljanja ne mogu zadovoljiti srce koje pati. Ne moţemo izbjeći pitanje: Mora li biti baš tako? Abraham je doviknuo B-gu: "Zar Sudac cijele zemlje neće postupiti pravedno?" Taj je povik odjekivao ţivotima stotinu generacija kroz suzama natopljenu povijest.

Sva objašnjenja ovoga svijeta ne mogu izreći bol osobe koja pati. Čak je i najlogičnije zaključivanje samo teoretiziranje; srce se nikada neće pomiriti s boli. S druge strane, vjera u B-ga ne ovisi o filozofskom propitkivanju; nikakva intelektualna manipulacija neće pokolebati osobu koja vjeruje, zato što se vjera zasniva na unutrašnjem osjećaju za istinitost i stvarnost, koji je mnogo jači od same logike i uzdiţe se iznad boli svekolikog zla.

Paradoks vjere nam nalaţe da istovremeno izazivamo B-ga i prihvaćamo Njegovo djelovanje, zato što prihvaćamo da je B-ţja realnost daleko iznad naše osobne, te da naposljetku mi ne moţemo razumjeti Njegovu misterioznu prirodu. Ovaj je paradoks od prastarih vremena mučio vjernike sklone razmišljanju. Dok se um upinje da bi razumio, srce uči kako voljeti. Dok um pokušava kategorizirati nizove međusobno suprotstavljenih događaja, srce tolerira kontradikciju. Zločin i poţrtvovnost, osuda i prihvaćanje, bol i uţitak – za sve to u srcu koje voli ima dovoljno mjesta.

R. Menachem Mendel Schneerson ■ Strana 22

onda ga koristi

s dobrom namjerom. B-g nam

dozvoljava da izaberemo način na koji ćemo koristiti noţ. Vjerovati da zlo ima zasebno, pozitivno postojanje znači pogrešno vjerovati da postoje dvije boţanske snage, a ne samo jedna.” ■

Priprema za molitvu vrijedi koliko i molitva sama.

R. Menahem Mendel iz Kocka ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Divrej Tora

U PRIJEVODU R. MIROSLAVA ŠALOM FREIBERGERA:

Psalam 27

(od mlađaka Elula do Hošane Rabe moli se ovaj psalm ujutru i navečer)

ţrtve uz trubu, da pjevam i da pojem Vječnome.

‫ַי״מ ִמי״אֶ פְ חָ ד‬ ִ ‫חַ י‬-‫י״א ָירא״יְהוָ ה״מָ עוֹז‬ ִ ‫י״מ ִמ‬ ִ ‫א״לְ ָדוִ ד״יְהוָ ה״או ִֹרי״וְ י ְִש ִע‬

Šma Hašem koli ekra vehaneni veaneni.

LeDavid Hašem ori vejiši mimi ira Hašem ma'oz hajaj mimi efhad.

Vječni je svjetlo moje i spas moj, koga da se bojim?

Vječni je kula ţivota mog, koga da se strašim?

‫בְ ָׂש ִרי״צָ ַרי״וְ אֹ יְבַ י״לִ י״הֵ מָ ה״ ָכ ְשלו״‬-‫ַי״מ ֵר ִעים״לֶאֱ כֹל״אֶ ת‬ ְ ‫ב״בִ ְקרֹב״עָ ל‬ ‫וְ נָפָ לו‬ Bikrov alaj mereim le'ehol et bsari caraj veojvaj li hema kašlu venafalu.

Ako mi se pribliţe zlikovci da jedu meso moje, protivnici i neprijatelji moji, oni posrću i padaju.

‫ַי״מלְ חָ מָ ה״‬ ִ ‫ ָתקום״עָ ל‬-‫י״אם‬ ִ ִ‫ִירא״לִ ב‬ ָ ‫י‬-‫ ַתחֲ נֶה״עָ לַי״מַ חֲ נֶה״ֹלא‬-‫ג״אם‬ ִ ‫בְ זֹאת״אֲ נִ י״בוֹטֵ חַ״‬ Im tahane alaj mahane lo jira libi im takum alaj milhama bezot ani boteah.

Stane li u okô protiv mene vojska, srce se moje ne boji, ustane li protiv mene rat, u njemu sam siguran.

-‫יְהוָ ה״כָל‬-‫ש״שבְ ִתי״בְ בֵ ית‬ ִ ‫יְהוָ ה״או ָֹתה״אֲ בַ ֵק‬-‫ת״שַאלְ ִתי״מֵ אֵ ת‬ ָ ַ‫ד״ַאח‬ .‫יְהוָ ה״ולְ בַ ֵקר״בְ הֵ יכָלו‬-‫יְמֵ י״חַ יַי״לַחֲ זוֹת״בְ נֹ עַ ם‬ Ahat ša'alti me'et Hašem ota avakeš šivti bevejt Hašem kol jemej hajaj lahazot benoam Hašem ulevaker behejhalo.

Jedno traţim od Vječnoga, jedno molim: da sjedim u kući Vječnoga sve dane ţivota svoga, da gledam milotu Vječnoga, da potraţim hram Njegov.

‫ֹם״רעָ ה״י ְַס ִת ֵרנִ י״בְ סֵ ֶתר״ָאהֳ לוֹ״בְ צור״‬ ָ ‫ֹה״ביו‬ ְ ‫ה״כִ י״י ְִצפְ נֵנִ י״בְ סֺ כ‬ ‫יְרו ְֹממֵ נִי‬ Ki jecafneni besuko bejom ra'a jastireni beseter ahalo becur jeromemeni.

Da me sakrije u kolibu svoju na dan zla, da me zaštiti u zakrilju šatora Svog, da me uzdigne na pećinu.

‫י״ס ִביבו ַֹתי״וְ אֶ זְ בְ חָ ה״בְ ָאהֳ לוֹ״זִ בְ חֵ י״‬ ְ ַ‫ֹאשי״עַ ל״אֹ יְב‬ ִ ‫ו״וְ עַ ָתה״יָרום״ר‬ ‫ְתרועָ ה״אָ ִש ָירה״וַ אֲ ז ְַמ ָרה״לַיהוָ ה‬

‫יְהוָ ה״קוֹלִ י״אֶ ְק ָרא״וְ חָ נֵנִ י״וַ עֲ נֵנִי‬-‫ז״שמַ ע‬ ְ Čuj, Vječni, glas moj, usliši me, smiluj mi se, kad Te zovem!

‫פָ נֶיָך״יְהוָ ה״אֲ בַ ֵקש‬-‫״ָאמַ ר״לִ בִ י״בַ ְקשו״פָ נָי״אֶ ת‬,‫ח״לְ ָך‬ Leha amar libi bakšu panaj et paneha Hašem avakeš.

Tebi je reklo srce moje: "Potraţite lice Moje!" Tvoje lice traţim, o Vječni,

-‫ִית״ַאל‬ ָ ‫בְ ַאף״עַ בְ דֶ ָך״עֶ ָזְר ִתי״הָ י‬-‫י״ַאל״תט‬ ַ ִ‫ֶיָך״ממֶ נ‬ ִ ‫ ַת ְס ֵתר״פָ נ‬-‫ט״ַאל‬ ‫ ַתעַ זְבֵ נִ י״אֱ ֹלהֵ י״י ְִש ִעי‬-‫ִת ְט ֵשנִ י״וְ ַאל‬ ■ Al taster paneha mimeni al tat be'af avdeha ezrati ■ hajita al titšeni ve'al ta'azveni elokei jiši'i.

ne sakrij lica Svoga! Ti si bio pomoć moja, ne odbaci me, ne ostavi me, Boţe spasa moga!

‫ַ​ַאספֵ נִ י‬ ְ ‫ָאבִ י״וְ ִא ִמי״עֲ זָבונִ י״וַ יהוָ ה״י‬-‫י״כִ י‬ Ki avi ve'imi azavuni ve'Hašem ja'asfeni.

Otac i mati me ostaviše, Vječni će me k sebi uzeti!

‫ח״מישוֹר״לְ מַ עַ ן״שו ְֹר ָרי‬ ִ ‫ה״ד ְרכֶָך״ונְחֵ נִ י״בְ אֹ ַר‬ ַ ָ‫יא״הו ֵֹרנִ י״יְהו‬ Horeni Hašem darkeha uneheni beorah mišor lema'an šoreraj.

Uputi me, Vječni, na put Svoj, vodi me pravom stazom, zbog neprijatelja mojih!

‫ ֶש ֶקר״וִ יפֵ חַ ״חָ מָ ס‬-‫בִ י״עֵ דֵ י‬-‫י״קמו‬ ָ ִ‫ ִת ְתנֵנִ י״בְ נֶפֶ ש״צָ ָרי״כ‬-‫יב״ַאל‬ Al titneni benefeš caraj ki kamu bi ejdej šeker vifeah hamas.

Ne prepusti me na volju protivnika mojih, jer protiv mene ustadoše svjedoci laţni, sikću nasilje.

‫יְהוָ ה״בְ אֶ ֶרץ״חַ יִים‬-‫יג״לולֵא״הֶ אֱ מַ ְנ ִתי״לִ ְראוֹת״בְ טוב‬ Lulej he'emanti lir'ot betuv Hašem be'erec hajim.

Vjerujem, da ću vidjeti dobrotu Vječnoga u zemlji ţivota!

‫יְהוָ ה‬-‫יְהוָ ה״חֲ זַק״וְ יַאֲ מֵ ץ״לִ בֶ ָך״וְ ַקוֵה״אֶ ל‬-‫יד״קוֵה״אֶ ל‬ ַ

Ve'ata jarum roši al ojvaj svivotaj ve'ezbeha be'ahalo zivhej terua ašira veazamra l' Hašem.

Kave el Hašem hazak vejaamec libeha vekave el Hašem.

A sad, uzdignuće glavu moju protiv neprijatelja mojih naokolo, pa da ţrtvujem u šatoru Njegovom

Uzdaj se u Vječnoga, budi krepak, jačaj srce svoje i uzdaj se u Vječnoga! ■

Godina 12 23 Broj 51 Strana

Strana 23

PBITKA NA IZBORIMA

Izrael na prekretnici: Ključ izbora u rukama desničara koji je Hrvatskoj prodavao avione

ska z ti

I

Večernji list 16.9.2019.

Bivši ministar obrane koji je hrvatskoj prodavao avione protiv je ortodoksnih Židova i ugrožava Netanyahua Samo je pet mjeseci prošlo otkad je Izrael održao posljednje parlamentarne izbore. Kako stari-novi, gotovo vječni, premijer Benjamin Netanyahu nije nakon objave rezultata uspio skupiti vladajuću većinu, Izraelci će sutra ponovno izaći na izbore, a čini se da se u tih pet mjeseci sve promijenilo da se ništa promijenilo ne bi. Glavni akteri izbora Netanyahu i njegova konzervativna stranka Likud te oporbeni centristički savez Plavo i bijelo, koji predvodi bivši šef izraelske vojske Benny Gantz, ponovno su izjednačeni u anketama, isto kao što su bili i nakon objave rezultata glasanja u travnju, a razdvajaju ih i isti problemi te slične teme kao i prije manje od pola godine.

Zato se Izraelci brinu da novi izbori neće riješiti ništa jer neće omogućiti stvaranje nove većine. Nazire se u tom kontekstu mogućnost da bi Netanyahu, čak i da pobijedi na izborima s malom većinom, mogao ispasti iz kombinacija za sastavljanje vlade nacionalnog jedinstva u koju bi ušli zajedno Likud i Plavo i bijelo, ali bez Bibija, kako izraelskog premijera svi zovu, jer oporbenjaci su naglasili da s njime ne žele sastaviti vlast.

Glavne stranke izjednačene Netanyahu se, jednako kao i u travnju, suočava s optužbama za prijevaru i zloupotrebu povjerenja. Državno ga odvjetništvo sumnjiči da je primao mito i pogodovao medijskim tajkunima kako bi mu zauzvrat osigurali bolji tretman u svojim novinama. No, ostanak na vlasti pomogao bi mu da se riješi tih optužbi. Oporba uključuje stranke lijevog centra i centra, a kao i u prethodnoj izbornoj kampanji glavna oporbena stranka Plavo i bijelo ima u ovom trenutku dva postotna poena više od vladajućeg Likuda (33 prema 31 posto).

No Netanyahu je uspio ostvariti još jednom ono u čemu je stručnjak – uspio je okrenuti fokus javnosti na teme od središnje važnosti za Izrael. Prošlog tjedna ponovio je svoje obećanje Izraelcima da će anektirati Zapadnu obalu u teri-torij svoje države ako ga Page 24 Strana 24

ponovno izaberu. Prema brojnim analitičarima, to bi značilo kraj mogućnosti da Palestinci stvore svoju državu, a plan je osudila i Rusija. No Netanyahu se nada da će dobiti podršku američkog predsjednika Donalda Trumpa kojeg označava kao svojeg najvažnijeg saveznika, a obje zemlje imaju najvećeg protivnika u Iranu kojem ne žele dopustiti da stvori nuklearnu bombu.

Na ruku mu ide što je riječ o jednoj od tema koje Izraelci smatraju svojim nacionalnim interesom pa oporba teško može profitirati od protivljenja tom planu. Zbog toga se Plavo i bijelo uglavnom nije protivilo planu te je čak reklo da je aneksija Zapadne obale politika koju je premijer preuzeo iz programa te stranke. To se od nje i očekuje jer u pogledu sigurnosti njezine se politike vrlo malo razlikuju od onih Likuda, a ta stranka, osim Gantza, ima još dvojicu bivših glavnih načelnika vojske, Moshea Yaalona i Gabija Ashkenazija. Ta stranka pritom želi prikazati izbore kao borbu karaktera dvojice čelnika – poštenog i tvrdog Gantza nasuprot korupcijom bremenitog Bibija.

– Ovaj put izbori trebaju donijeti jasnog pobjednika. Oni nisu druga šansa nakon koje će slijediti nova. Svi koji neće glasovati sudjelovat će u ugrožavanju izraelske demokracije – rekao je nedavno Gantz na skupu u Haifi. Ponavljanje Netanyahuova obećanja o aneksiji Zapadne obale, gotovo potpuno istog kakvo je Izraelcima dao neposredno uoči posljednjih izbora u travnju, moglo bi povećati izlaznost Arapa na izbore. Oni čine čak petinu ukupnog biračkog tijela u Izraelu i toliko su nezadovoljni manjinskim pravima u Izraelu da uvijek važu trebaju li bojkotirati izbore. Trenutačno premijer pokušava u domaće zakonodavstvo progurati obvezno snimanje glasačkih mjesta na izborima, a kako su druge stranke u parlamentu usporile proces donošenja zakona, optužio ih je prije samo nekoliko dana da pokušavaju “ukrasti izbore”.

Ovaj put Arapi će na izbore izaći na zajedničkoj listi, a u travnju je Likud organizirao tajno snimanje glasačkih mjesta u arapskim kvartovima, navevši kao razlog želju da spriječe izbornu prijevaru. Mnogi su pak analitičari zaključili da je vladajuća stranka to radila da bi smanjila njihovu izlaznost.

Plavo i bijelo nada se zato da

bi arapski zastupnici mogli nakon izbora podržati koaliciju te stranke s ljevičarskim opcijama.

Izrael špijunirao SAD? Kao iznenađujući jezičac na vagi u sastavljanju vlasti nakon izbora izronio je bivši ministar obrane Avigdor Lieberman koji predvodi stranku desnice Yisrael Beiteinu, a Hrvatima je najbolje poznat kao dužnosnik koji je dogovarao na kraju neuspješnu prodaju aviona Hrvatskoj vojsci. Ta stranka predana je sekularnom nacionalizmu te bi zbog toga mogla surađivati istodobno s nacionalističkim Likudom, ali i sekularnom oporbom. Liebermanovo odbija-nje da uđe u vlast sa strankama ultraortodoksnih Židova koji su podržali Netanyahua nakon izbora u travnju na kraju je i srušilo vladu.

On se protivi posebnim povlasticama koje uživaju ortodoksni Židovi, prije svega zakonskim iznimkama koje im omogućuju da ne služe vojsku zbog svojih religijskih uvjerenja. Zbog oponiranja Netanyahuu na ovom pitanju, rejting njegove stranke skočio je uoči izbora, posebno među liberalima.

– Uoči izbora Liebermana se vidjelo kao dio desnocentrističke ili desničarsko-religijske koalicije. Sad je ključan igrač u sredini, uteg na vagi – smatra izraelski politolog Gideon Rahat.

Kako piše New York Times, upravo je razlika u mišljenju o tomu koliko židovska država treba biti Izrael isplivala kao glavna tema izbora. Židovska religijska zajednica još ima monopol nad ženidbom, rastavom i iznimkama u služenju vojske.

Kod mnogih je sekularnih Izraelaca to stvorilo otpor.

– Nemam ništa protiv ultraortodoksnih, ali trebali bi dobiti ono što zaslužuju s obzirom na njihovu veličinu. U ovom trenutku ja plaćam njihov način života – prenosi poznati dnevnik riječi 49-godišnjeg poduzetnika Liora Amiela. Liberali koji surađuju s Liebermanom također su bijesni na konzervativce jer su, smatraju, spremni dati Netanyahuu podršku u parlamentu za izglasavanje zakona kojim bi se premijeru dao imunitet od kaznenog progona zbog korupcije. Samom pak premijeru spočitavaju da je spreman kupiti zaštitu od progona pretvarajući Izrael u teokraciju.

Divrej Tora

Zbog toga se otvara više mogućnosti za sastavljanje vlade nakon izbora: da Lieberman uđe u centrističku koaliciju predvođenu savezom Plavo i bijelo, a u kojoj bi sudjelovala i ljevica, a nikog ne bi začudilo ni da Netanyahu uspije sačuvati vlast sklapajući desnu vladu. Dio analitičara pak misli da bi Gantz mogao uspostaviti vladu s Likudom, ali bez njegova vođe Bibija, jer s njime odbija surađivati. No jednako je tako moguće i da rezultati opet pokažu pat-poziciju dva međusobno suprotstavljena bloka koji međusobno ne žele koalirati.

To bi vodilo novim izborima, trećima u manje od godine dana što bi povećalo nestabilnost zemlje i razljutilo većinu građana.

Uoči izbora isplivala je još jedna afera premijera koja bi mu mogla naštetiti. Prošlog je četvrtka američki portal Politico objavio priču o tomu da Izrael špijunira Bijelu kuću. Tri visoka dužnosnika Trumpove administracije rekla su portalu da je ta zemlja špijunirala razgovore koje je američki predsjednik, kao i drugi zaposlenici u Bijeloj kući, vodio sa svojim sugovornicima, a dužnosnici su pritom rekli da Izraelu zbog toga nitko nije prigovorio.

I Netanyahu i Trump odmah su rekli da je izvještaj potpuno netočan. “Postoji dugotrajna predanost izraelske vlade da ne špijunira SAD”, priopćila je izraelska vla-da. Američki je predsjednik re-kao da ne vjeruje da je Izrael provodio obavještajne akcije protiv Bijele kuće.

– Vrlo mi je teško to povjerovati, moj je odnos s Izraelom bio odličan – rekao je Trump, a dvije zemlje nakon dolaska trenutačne ad-mini-stracije zaista su doživjele renesansu u odnosima, nakon ponekad zategnutih odnosa kada je u Bijeloj kući bio Barack Obama. No zapadni su mediji podsjetili na najmanje dva slučaja špijunskog rata Izraela protiv Bijele kuće.

Prvi je kada je SAD podignuo optužnicu protiv Rafija Eitana, legendarnog ruskog obavještajca koji je svojedobno 1960. vodio operaciju uhićenja nacista Adolfa Eichmanna u Argentini, jer je u 1980-ima regrutirao američkog obavještajca da dostavlja informacije Izraelu, a drugi kada je prije 13 godina zaposlenik američkog ministarstva obrane Lawrence Franklin osuđen na kaznu zatvora jer je špijunirao za Izrael. ■

Godina 12

Broj 51