5-07 - Divrej Tora - KiTavo 5781 by Bet Israel

Divrej Tora Godina 14 Broj 48

Zagreb, šabat 28. kolovoza 2021. - 20. elula 5781.

http://twitter.com/DivrejTora

divrejtora@gmail.com

Paraša Ki Tavo

B’’H Šabat Ki Tavo Jeruzalem 18:34

19:46

Zagreb

19:25

20:28

Rijeka

19:30

20:34

Split

19:20

20:21

Dubrovnik 19:12

20:13

Vinkovci 19:13

20:16

Sarajevo 19:12

20:14

Doboj

19:13

20:15

B. Luka

19:18

20:21

Beograd 19:06

20:08

Novi Sad 19:09

20:12

Subotica 19:11

20:15

Zrenjanin 19:07

20:10

Niš

18:58

19:59

Beč

19:27

20:33

Frankfurt 20:01

21:09

Edison, NJ 19:18

20:26

(D’varim 26,1-29,8) Moše daje narodu upute: kad uđete

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Na dan:

utorak 31.8.2021.

Broj 47

B-ga izabran narod, te da su i oni odabrali B-ga.

u zemlju koju vam je B-g dao u vječno

Zatim su na redu tohaha – prijekori.

naslijeđe i nastanite se u njoj i obradite

Nakon nabrajanja blagoslova kojima će

ju, prve dozrele plodove (bikurim) iz

B-g nagraditi narod dok poštuje zako-

svoga voćnjaka donesite u Sveti hram i

ne Tore, Moše daje dugačak i neugo-

oglasite svoju zahvalnost na svemu što

dan prikaz loših stvari – bolesti, gladi,

je B-g za vas učinio.

siromaštva i izgnanstva – koje će ih za-

Alot Hašahar

4:41

Najranije Talit

5:19

Nec Hahama

6:16

Najkasnije Š’ma

9:36

Tu se nalaze i zakoni o desetini koju se

Zman Tefila

10:43

daje Levitima i siromašnima i detaljne

Moše zaključuje govoreći narodu da su

Hacot

12:56

upute kako na brdima Gerizim i Eval

tek danas, četrdeset godina nakon što

Minha Ketana

16:49

objaviti blagoslove, a kako prokletstva

su se rodili kao narod, stekli "srce da

Plag Haminha

18:13

(o čemu je bila riječ na početku paraše

spoznaju, oči da vide, uši da čuju." ■

Šekia

19:36

Re'e). Moše podsjeća narod da su od

Cet Ha-kohavim

20:18

desiti napuste li B-žje zapovijedi.

Prevela: Dolores Bettini

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen - prva alija - 11 p'sukim (26,1-11)

hvalnosti B-gu za sve što imamo. Pasuk daje naslutiti da je Lavan

Kada dođemo u zemlju i nastani-

bio odgovoran za naš dolazak u

mo je, zapovijeđeno nam je da uz-

Egipat, ali Jaakov se nakon vremena

memo od prvih plodova [micva o

provedenog s Lavanom vratio oče-

bikurim već je ubrojena u paršat Miš-

voj kući, i tek mnogo godina kasnije

patim] "sedam vrsta", stavimo ih u košaru i odemo na Mjesto (Mikdaš).

Imamo otići kod kohena na dužnosti, najaviti svoju nazočnost i uručiti mu košaru. On će je uzeti i položiti pred žrtvenik. Tada ćemo izgovoriti "odlomak o bikurim". Bikurim su se stavljali u košaru tene. Njena numerička vrijednost je 9 + 50 + 1 = 60. Baal HaTurim ističe da je preporučeni količina koju treba dati kao bikurim 1/60. S perspektive micve

O bikurim je rečeno: "Vršite tu micvu, jer njenom ćete zaslugom ući

izjavu da nam je drago što smo ovdje. To što smo sretni zbog prilike da se nalazimo u Erec Jisraelu daje nam "z'hut" da budemo ovdje. Radosno zahvaljivanje B-gu što smo ovdje, pomaže "popraviti" suprotni stav kojeg je iznijelo 10 uhoda, a podržalo ga mnoštvo. Grijeh uhoda počinjen je onime što su meraglim rekli, i to dok su izlagali plodove koje su donijeli iz zemlje. Bikurim je micva koja se vrši onime što onaj koji donosi bikurim govori, i to dok izlaže plodove koje je donio iz zem-

lje. "Savršena podudarnost!"

završio u Micrajimu. Komentatori ukazuju

sljedeći

redoslijed

događaja: Lavan je prevario Jaakova i dao mu za ženu Leu umjesto njegove voljene Rahel. Kada je Jaakov nakon toga oženio i Rahel, nastalo je suparništvo između dviju sestara. Ovo se suparništvo prenijelo na ■

sljedeću generaciju u formi problema između Josefa i njegove braće. Kada je Jaakov dao Josefu prugasti ogrtač, time je raspirio ljubomoru koja je na kraju dovela do toga da Josef bude prodan u ropstvo. Njegov silazak u Egipat kasnije je tamo doveo cijelu obitelj. Dakle, Lavan je

u zemlju". Ari HaKadoš izdvaja

Bikurim je ogledni primjer "hakarat

prikladan početak tog procesa, sto-

bikurim kao micvu koja je "tikun"

hatova", prepoznavanja i priznanja

ga i pasuk: arami oved avi, vajered

(popravak) za grijeh uhoda. Bikurim

dobra što nam ga je B-g učinio. Ova

micraima.

imaju ugrađenu od Tore određenu

se pouka mora primijeniti i na dru-

deklamaciju koja nam pomaže usre-

ga područja micvot i života općenito.

dotočiti naše misli u određenom

O, neka bismo uskoro imali čast da

smjeru. Ovom deklamacijom, Židov

donesemo bikurim s potpunom ra-

se poistovjećuje sa svojom židov-

došću i židovskim ponosom koji go-

skom baštinom, te svima objavljuje

vore da smo doista sretni što smo

središnju ulogu Erec Jisraela u B-žjim

od B-ga izabrani kao Njegov Narod

planovima za Izraelski narod.

i iskreno zahvalni za ovu divnu

Bikurim su jedna od micvot koje iz-

Zemlju.

Levi - drugi alija - 4 p'sukim (26,1215) Nakon što se dovrši odgovarajuće odvajanje i raspodjela t'rume, ma'asera i ma'aser anija (za vrijeme treće i šeste godine ciklusa Šmita), mora se dati formalna izjava da ništa od

"svetog uroda" nije ostalo u našem posjedu i da je stvarno uručeno oni-

ričito treba pratiti simha - radost ko-

Prva četiri p'sukim iz deklamacije

ju trebamo osjećati kada (nadam se,

bikurima čine glavninu teksta Sedera

ne "ako") shvatimo da sve što ima-

za Pesah. Oni rezimiraju egipatsko

mo dolazi od B-ga — radost koju

porobljavanje i Izlazak koji je usli-

ćemo, nadam se, imati za sve micvot.

jedio. Peti pasuk govori o dolasku u

B-žji ukor kasnije iznesen u sedri

Erec Jisrael. To odgovara petom iz-

Gore navedena izjava poznata je

glasi da "mu ne služimo s radošću".

razu za otkupljenje koji je predstav-

kao vidui maaser, doslovno "priz-

ljen Elijahuovom čašom. Svi mi do-

nanje desetine". Riječ "vidui" podra-

nosimo bikurim (uključujući Levija i

zumijeva grijeh. Ipak, izjava koju

obraćenika) uz osjećaje radosti i za-

daje pojedinac čini se potpuno liše-

Sve micvot vezane uz zemlju su posebne. Ali bikurim sa sobom nosi Strana 2

ma kojima je namijenjeno. Ova se izjava daje posljednjeg dana Pesaha u četvrtoj i sedmoj godini. S perspektive micve

Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

nom grijeha. "Uklonih što je sveto iz

ne koristiti taj novac za "mrtve". To

ponašati na načine koji dovode do

svoje kuće i dadoh ga Leviju, stran-

se može usko primijeniti na mrtva-

toga da postanemo sveti. Od općih

cu, siroti i udovici, kako si zapovi-

čke pokrove, lijes, itsl., ali ono opće-

osobina, možemo koristiti i konkret-

jedio; nisam prekršio zapovijed niti

nito uključuje i svaku uporabu za

ne primjere - kao što B-g odijeva

išta zaboravio (od onoga što sam

ono što nije hrana.

nage, posjećuje bolesne, pokapa

trebao učiniti). Nisam nepropisno jeo svete hrane, niti sam je na bilo

Potom pozivamo Hašema da s vi-

mrtve, tješi one koji tuguju ... tako i

koji način oskvrnuo, poslušao sam B-žji glas; učinio sam sve što mi je bilo zapovjeđeno." Zašto bi se takva

izjava nazivala Vidui? HaRav Soloveichik ztz”l, naveo je da je ključna riječ (dva puta se spominje) k'hol, kao i svi, a ne kol, svi. Izjava Vidui maaser izjavljuje da je osoba učinila gotovo sve što se od nje tražilo. "Nisam prekršio tvoje micvot i nisam zaboravio ..." kaže Sfat Emet nisam zaboravio da si Ti Taj koji mi

sina "pogleda dolje" na Svoj narod i

je zapovjedio da vršim micvot. Na-

blagoslovi nas i Zemlju Izrael. [Odr-

dalje, izjava podrazumijeva da je

žali smo svoje obećanje, kažemo

pojedinac učinio samo ono što je bio

B-gu (da se tako izrazimo), sada Ti

dužan učiniti i (često) nije išao dalje

održi Svoje.]

od onoga što mu nalaže dužnost. Ili smo možda učinili micvu otprilike onako kako bi je trebalo izvršiti, ali možda bez pune kavana. Ovo dublje značenje moglo bi biti odgovorno za naziv Vidui. Kako li je ovo važna poruka sada kada se približavamo Roš hašani, kada moramo dati odgovor zašto - i kako - vršimo micvot. Zabranjeno je konzumirati maaser šeni (drugu desetinu u 1., 2., 4. i 5.

godini ciklusa Šmita, koji ostaje u vlasništvu čovjeka, ali je se mora jesti "u svetosti i obrednoj čistoći" u Jeruzalemu - ili je se mora otkupiti), kao tugujući (za pokojnikom) ili u

Š'liši - treća alija - 4 p'sukim (26,1619) Ovaj kratki odlomak sažetak je našeg odnosa s B-gom. Moramo svim svojim srcem i dušom zadržati, sačuvati, vršiti, prakticirati sve micvot, propise, zakone koje je nam je Moše ponovio. Obavezali smo se B-gu, obećali smo da ćemo slijediti njegove putove i slušati Ga. On se obvezuje da će nas uzeti kao Svoj "odabrani narod" i uzdići nas iznad naroda svijeta - ako držimo Njegove micvot. S perspektive micve

stanju obredne nečistoće (nečistoće

Ići B-žjim putem znači razvijati i

osobe i/ili hrane). Također je za-

prakticirati različite osobine koje su

branjeno iskoristiti otkupni novac

B-žje karakteristike. Kao što se Nje-

od ma'aser šeni za bilo što drugo

ga naziva milostivim, tako ćemo i

osim hrane i pića u Jeruzalemu.

mi biti milostivi. Kao što je Njega

Doslovno značenje ove zabrane je

naziva svetim, tako se i mi moramo

Godina 14 3 Broj 48 Strana

mi trebamo činiti takve stvari. Ima onih koji pobrajaju micve koji ovu micvu definiraju kao bikur holim, umjesto da je zadrže općenitom i

uključe u nju sve vrste ljubaznosti i drugih kvaliteta. R'vi'i - četvrta alija - 10 p'sukim (27,1-10) Moše Rabeinu i starješine izdaju narodu zapovijed da na 12 kamenih stupova ispišu riječi Tore (njene dijelove, Knjigu D'varim ili njene dijelove); i to treba učiniti nakon što se prijeđe Jordan. Nakon toga treba na Har Evalu, na mjestu gdje treba izgraditi žrtvenik (od cijelih, ne-

obrađenih kamenova) i na njemu prinijeti žrtve, podignuti još jedan par stupova i isto napisati na njih. Moše i kohanim potom objavljuju narodu da su sada, izrasli u potpunu naciju, uz ponavljanje svih micvot Tore. Prednosti bivanja nacijom idu ruku pod ruku s odgovornostima za držanje micvot. Moše, kohanim i Levijim, kažu sve-

Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

mu narodu: "Danas ste postali na-

na samom početku riječi - B'reišit.

movima upozoriti na ono što će se

rod B-žji". Raši kaže da je Tora na-

B-g je želio Toru započeti notom

dogoditi ako Židovski narod ne os-

glasila ovo danas, da nas poduči da

blagoslova, a ne onog suprotnog. (S

tane vjeran Njemu. Nažalost, nama

naša predanost Tori i micvot treba

druge strane, Aseret HaDibrot zapo-

su potrebne ove teške riječi ukora. I

biti kao da smo danas stupili u sa-

činju s alefom. Možda je strogi kar-

nažalost, još jednom su se pokazale

vez s HaŠemom – I tako svakoga

kater Sinajskog događaja trebalo

kao proročke. Tohaha se nalazi unu-

dana. Pred nama je izazov da nepre-

započeti otrežnjavajućim i sumorni-

tar jedne alije (što rezultira najdu-

stano osvježavamo naš judaizam.

jim alefom).

ljom alijom u Tori) kako se ne bi

Hamiši - peta alija - 22 p'sukim (27,11-28,6)

Šiši - šesta alija - 63 p'sukim (28,769) Najduža pojedinačna alija u čitavoj Tori

Moše opisuje što će se dogoditi nakon što narod uđe u zemlju. Šest

Blagoslovi se nastavljaju s obeća-

plemena će stajati na gori Grizim, a

njem o

šest na gori Eval. Tu će čuti blago-

jateljima. B-g će "zapovijediti" Svoje

slove i prokletstva koji će biti sud-

blagoslove nad nama i nad Zem-

bina onih koji drže ili ne drže Toru i

ljom, i postaviti nas kao svetu na-

micvot. U ovom se odlomku nabraja-

ciju. A to pod uvjetom da držimo

ju dvanaest prokletstava koja se do-

micvot i idemo B-žjim putem.

tiču različitih područja židovskog života, kako onih "između Židova i B-ga", tako i micvot o međuljudskim odnosima.

pobjedi nad našim nepri-

[Ovdje se ponavlja Izraz Tore "Vehalahta b'drahav", što odražava da se B-ga definira kao blagog, milosrd-

nog, dobrostivog, itd.]

Amen = 1 + 40 + 50 = 91. B-žje ime onako kako je napisano iznosi: 10 + 5 + 6 + 5 = 26. B-žje ime onako kako se izgovara iznosi: 1 + 4 + 50 + 10 = 65. Povezano zajedno: 26 + 65 = 91. Baal HaTurim kaže da je onaj koji odgovara s Amen veći od onoga koji govori braha, jer je Amen dvostruka

Nacije svijeta vidjet će posebnu povezanost koju mi imamo s B-gom, i u skladu s time imati poštovanje prema nama i bojati nas se. B-g će nam otvoriti svoju nebesku riznicu i mi ćemo procvjetati. B-žji blagoslovi ovise o držanju micvot.

forma B-žjeg imena. Još jednom

"Ali, ako ne poslušamo B-ga ..."

nam Moše Rabeinu govori da će

Tako počinje "tohaha". Upozorenje

nam put B-žjih zapovijedi priskrbiti

protiv neposlušnosti Tori.

istaknuti status među narodima svijeta. Također ćemo biti obasuti blagoslovima zbog toga što slušamo B-žji glas. Procvjetat ćemo ekonomski i u poljoprivredi i bit ćemo blagoslovljeni

zdravim

prirastom

stanovništva. Blagoslovi započinju slovom bet baruh. Prokletstvo počinje slovom alef - arur. Ovo je način na koji neki

produžavala nelagoda njenog slušanja. Prvi dio Tohahe je negativna zrcalna slika prethodno izrečenih blagoslova u Tori. P'sukim zatim idu šire i šokantnim i turobnim detaljima opisuju ono što će se dogoditi ako ne ostanemo vjerni B-gu. Završni■pasuk alije opetuje "jednostavan" ali rječit savez s B-gom: Držite Toru i sve će biti dobro, a ako ne ... Kontrast između "dobrih vremena" koje bikurim dočarava i strašnih vremena kako su opisana u tohaha je neodoljiv i zastrašujuć. To je razlika između zadovoljstva i poštovanja s jedne strane, te očaja, razaranja i poniženja s druge strane. Blagostanje u vlastitoj zemlji naspram siromaštva i izgnanstva. Ključ te razlike su Tora i micvot. Š'vi'i - sedma alija - 8 p'sukim (29,1-8) Moše Rabeinu poziva narod i kaže im da su sada vidjeli (i znaju) sve

Postoji običaj da se ovaj dio čita

što se dogodilo od Izlaska, pa kroz

tihim glasom jer je porazno shvatiti

četrdeset godina lutanja, sve do

da nas B-g mora tako slikovitim poj-

ovog trenutka. Na nama je da održimo svoju "pogodbu" s B-gom. "A B-g vam nije dao srce da spoznate, ni oči da vidite, niti uši da čujete, sve do dana današnjega." Posljednja tri p'sukim ponovo se čitaju za Maftir. ■

komentatori objašnjavaju veliki bet

Strana 4

Divrej Tora

Paraša

Alijot u najkraćim crtama mi

vlja izjavu o odanosti između Haše-

koji su se usredotočile na praved-

poričemo da je B-g gospodar nad

ma i Njegova naroda. Mi moramo

nost i vrednovanje prava pojedina-

čovjekom, a zauzvrat se priroda

držati Toru, a Hašem nam garantira

ca,

suprotstavlja čovjekovim pokuša-

veličanje, slavu i sjaj kao "najvišeg

jima da ovlada svijetom prirode.

od svih naroda". (26,19) Nakon pre-

Nakon posljednje dvije paršijos

Moše

pozornost

naroda

usmjerio na realnost toga što to znači živjeti u Erec Jisroelu. Naša ponašanja, kao i zakon pri-

ili

suprotstavljajnjem

Tori,

Tijekom četrdeset godina u pustinji,

Židove

pripremalo

prihvaćanje

će

javno

Hašemovog

zavjeta: zapisivanjem Tore na dva-

đusobno se povezuju putem najin-

gospodara i odgovornost držanja

timnijeg primjera uzroka i posljedi-

Njegovih micvos. Sada, u Paršas Ki

ce. Kao izabrani narod, naš način

Savo, dok su se spremali prijeći

života trebao bi očitovati Stvorite-

Jarden i zauzeti poziciju koja im je

ljevo stalno vladanje nad čovječan-

namijenjena kao "... najviši od svih

stvom i shvaćanje povezanosti iz-

naroda na zemlji" (28,1). Moše je

6. alija: Inače je poznata■ kao

među naše privrženosti micvot i

zapovijedio brojne izjave i obrede.

tohaha, upozorenja i kazne. Ona

zakona prirode. Ovo je najočitije u

Ovi će obredi naglasiti uzročno-

opisuje posljedice koje će zadesiti

Erec Jisroelu. Kao što je to Moše re-

posljedični

židovski

kao Bnei Jisroel u Paršas Ekev, (11,12)

između privrženosti Tori, zakona

Hašemovu Toru i njegovu provi-

"Stoga je ta zemlja neprestano pod

prirode i b-žanskog odziva zemlji.

dnost. Običaj je da onaj koji čita

lodano kao kiša i rosa što padaju, zemlja odražava B-žju prisutnost. Držanje micvot Tore riječju i djelom izjava je da B-g vlada nad čovjekom što za posljedicu ima da priroda služi čovjeku kao svom prihvaćenom gospodaru. Ignoriranjem

koji

kao

objaviti

narod

prihvate

odnos

Hašema

Jardena,

rode, podložni su B-žjoj riječi i me-

nadzorom Hašema..." Jednako bje-

stvarnost

laska

postoji

1. i 2. alijot: Parša počinje s micvot o prvim plodovima i završetku ci-

spomenik, te svečanost blagoslova i prokletstava koje će se odvijati između dviju gora koje stoje jedna nasuprot drugoj, Grizima i Ejvala.

narod

ako

zanemare

pročita ovu aliju brže i tiše od

ostatka parše.

klusa desetine. Oba su popraćena

7. alija: Parša završava s početkom

posebnim izjavama o Hašemu kao

Mošeovog završnog govora. On za-

gospodaru nad zemljom i čovječjom

počinje

odgovornosti da drži zapovijedi

prirode proteklih 40 godina i jasne

Hašema.

naznake Hašemove uvijek prisutne

3., 4. i 5. alijot: Moše im predsta-

Godina 14 5 Broj 48 Strana

naest kamenova, podižući ih kao

prepričavanjem

čudesne

zaštite, u prošlosti i u budućnosti. ■

Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 606. Aramejci: Obaveza čitanja odlomka o prvim plodovima

609. I ovaj isto: Zabrana jedenja druge desetine dok je čovjek obredno nečist

Zazvat ćete i kazivati pred Vječnim ... (Ponovljeni zakon 26,5)

... Nisam ga jeo u stanju nečistoće... (Ponovljeni zakon 26,14)

607. Ispovijedi se!: Obaveza da se kaže ispovijed u vezi desetine

610. Potpuno ignoriram: Zabrana da se novac od druge desetine utroši na bilo što drugo osim hrane

Zatim recite pred Vječnim ... (Ponovljeni zakon 26,13)

... nisam od njega davao prema mrtvima ... (Ponovljeni zakon 26,14)

608. Lako je zaključiti: Zabrana da drugu desetinu jede onaj koji je u žalosti

Nisam jeo od nje u žalosti ... (Ponovljeni zakon 26,14)

611. Jednostavno B-žansko: Obaveza da se oponaša B-ga ... idi Njegovim putem. (Ponovljeni zakon 28,9) ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi 51. Pozitivna je zapovijed da tkogod obredno zakolje čistu [košer] životinju, treba kohenu dati plećku, obraze i želudac jer Sveto pismo kaže, on će kohenu dati plećku, dva obraza i želudac (Dvarim 18,3). To znači desnu plećku od koljenice, a to su dva međusobno spojena dijela; i obrazi, od zgloba vilice do vrha dušnika (velikog prstena), s jezikom između njih; ne treba ih iščupati ili oguliti kožu s njih, već ih treba kohenima dati zajedno s pripadajućom kožom i vunom; i želudac - s lojem koji je na njemu i lojem u njemu; ali kohanim su imali običaj da loj ostave vlasniku. To se naziva "darovima" [u talmudskoj literaturi]. Kohen ima pravo prodati "darove" ili nahraniti njima pse, jer u njima nema nikakve svetosti. Kohen ih također može proslijediti svom prijatelju Izraelcu [ne-kohenu] koji je u teškoj situaciji. U današnje vrijeme u praksi slijedimo R. Ila‘ (Talmud Bavli, Hullin 136a) i ne dajemo ih [kohenu - tj. u drugim zemljama; u Izraelu se, međutim, to i dan danas drži]. Međutim postoje neki izuzetni pojedinci, koji postupaju strogo se držeći [te ih daju, i u dijaspori] i to je prikladno i ispravno učiniti, kako bi se ispunila ova pozitivna zapovijed.

Strana 6

Negativne zapovijedi 127. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman sa svojom sestrom, bila ona od istog oca ili iste majke, ili čak iz nemoralne veze

jer Pismo kaže, Golotinju svoje sestre, kćeri svoga oca ili kćeri svoje majke, bilo da je rođena u kući ili van nje, nećeš otkriti (Va-jikra 18,9). Ako je to počinjeno svjesno, on zaslužuje karet; a ako je bilo nehotično, obavezan je hatat. Ukoliko je ona i kćer očeve žene, on ima obavezu prinijeti dvije žrtve za grijeh (jer mu je ona sestra, i zbog toga što je ona kćer očeve žene [§128]). Ovo je na snazi posvuda i uvijek. 128. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman sa svojom sestrom, koja je kćer očeve žene

jer Pismo kaže, Golotinju kćeri žene svoga oca …nećeš otkriti (Va-jikra 18,11) – što znači kada je ona njegova sestra; jer ako je ona kćer očeve žene od drugog muškarca, njoj je inicijalno dozvoljeno da se uda za njega. Dakle, to jedino ima značenja kada mu je ona sestra, i on zbog toga ima biti dvostruko kažnjen, kao što je gore navedeno [§127]. Nema [zasebne] smrtne kazne od strane sude za ovo, već jedino karet, a ako je bilo nehotice, obavezan je hatat. Ovo je na snazi posvuda i uvijek. ■

Divrej Tora

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:

Šulhan Aruh

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi. Dio I: Orah hajim Poglavlje 42 - Jom kipur (Dan pomirenja) Zabranjeno je postiti dan prije Jom kipura; zapravo, čovjek treba pojesti obilan obrok (604,1). Tahanun i Psalmi 100. i 20. se ne kazuju; u vezi kazivanja Selihos i "Oče naš, kralju naš", vidi 604,2. Uobičajeno je posjetiti groblje i dati u dobrotvorne svrhe, te zaklati bijele kokoši kao pomirnicu za grijehe; vidi 605,1. Treba se ispričati svakome koga se možda uvrijedilo; ako mu ta osoba ne oprosti, on treba pred desetoricom ljudi izjaviti da se ispričava (vidi 606,1-2). U vezi uranjanja u mikve i šibanja tijela vidi 606,4 i 607,6. Čovjek mora izreći ispovijed tijekom popodnevne službe, prije nego što pojede posljednji obrok (607,1). Treba spomenuti čak i grijehe koji nisu bili počinjeni tijekom protekle godine (vidi 607,4); ako čovjek želi priznati konkretne grijehe, to treba učiniti potiho (607,2). Priznanje (vidi 621,5) treba izreći stojeći, a na Jom kipur ga treba ponoviti kada ga predmolitelj kazuje; vidi 607,3,5. Jom kipur daje pomirenje samo za grijehe onih koji se pokaju i vjeruju da je njihovo pomirenje učinkovito (607,6). Čovjek mora prestati jesti prije zalaska sunca (vidi 608,1-2), ne smije jesti nakon što je usmeno prihvatio post (608,3), i poslije podne ne smije jesti tešku hranu ili hranu koja stimulira (vidi 608,4). Uobičajeno je upaliti svijeću kod kuće i kazati blaGodina 14 7 Broj 48 Strana

goslov "... koji nam je zapovjedio da palimo svijeću za Jom kipur" (vidi 610,1-2), i da svatko zapali svijeću u sinagogi (vidi 610,3- 4). Uobičajeno je odjenuti bijelu odjeću i postaviti stol (610,4), ali ne održavati hranu toplom za nakon posta (609,1). Rad koji je zabranjen subotom također je zabranjen na Jom kipur (611,2). Zabranjeno je jedenje i pijenje, pranje i pomazivanje, nošenje kožnih cipela i seksualni odnosi (611,1). U vezi jela i pića vidi 612,110 i 617,3; dopušteno je rukovanje hranom i hraniti djecu (612,10; 616, 1), a onaj kome je dopušteno jesti treba spomenuti Jom kipur kada govori blagoslov nakon jela (618,10). U vezi pranja vidi 613,1. 4-11; dopušteno je pranje radi uklanjanja prljavštine i pranje ruku u vjerske svrhe (613,1-3), ali je obredno uranjanje zabranjeno (613,11-12). U vezi pomazivanja vidi 614,1; u vezi nošenja kožnih cipela vidi 614,2-4; u vezi seksualnih odnosa vidi 615,1-2. U vezi štovanja Jom kipura od strane djece vidi 616,1-2; u vezi žena koje su trudne ili doje, ili koje su nedavno rodile, vidi 617,1-2.4.; u vezi bolesnih vidi 618,1-9. Tijekom večernje službe po jedna osoba stoji sa svake strane predmolitelja (619,4) a on objavljuje da je onima koji su pod zabranom dopušteno da sudjeluju; on zatim govori poništenje zavjeta i blagoslov "... koji nas je uzdržao na životu ...". (619,1). Svaki put kada na Jom kipuru kazujete Š'ma, glasno se izgovara "Blagoslovljeno neka je Ime ..." (619,2). Nakon Amide, go-

vore se Selihos (619,1.3.). Neki ljudi ostaju cijelu noć u sinagogi i govore Psalme (vidi 619,6), a neki ostaju stajati cijelu noć i čitav dan (619,5). U vezi dodataka službi na šabat vidi 619,3; 622,3; 623,3. Jutarnju službu treba završiti do podneva; vidi 620,1. U vezi čitanja iz Tore i Proroka vidi 621,1; u vezi obrezivanja vidi 621,2-3. Uobičajeno je dati u dobrotvorne svrhe u ■ spomen na pokojnike (621,6). Prilikom ponavljanja Amide za Musaf predmolitelj kazuje opis jomkipurske službe u Hramu (621,4). U vezi svećeničkog blagoslova vidi 622,4 i 623,5. Poslijepodnevna služba započinje (vidi 622,1) čitanjem Tore i Proroka (622,2). Završna služba (Neila) započinje s Ašrej (Psalm 145) i U-va le-Cion (622,1; 623,1) neposredno prije zalaska sunca (623,2). Keduša se kazuje onako kako je u Musafu (623,4); "upiši" se zamijeni sa "zapečati" . (623,2). Na kraju Neile, nakon što su kazane Selihos, "Čuj, O Izraele ...", "Blagoslovljen neka je Ime ..." (tri puta), i "HA-ŠEM je B-g" (sedam puta), puše se u šofar (vidi 623,6).

Večernja služba počinje nakon mraka (624,2). Havdala se recitira u četvrtom blagoslovu Šemone esre (624,1) i nad vinom (624,3). Blagoslov nad mirisom se ne kazuje (624, 3); kazuje se blagoslov nad vatrom, ■ 624,4 ali ne nad novom vatrom (vidi -5). Čovjek treba jesti i radovati se nakon Jom kipura; nije ispravno držati ga dva dana (624,5). Između Jom kipura i Sukosa (Sjenica), ne kazuje se Tahanun (624,5). ■ Strana 7

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Geografija, polemike i biblijska interpretacija

•

Za mnoga od mjesta spomenutih u Tanahu ne može se sa sigurnošću odrediti mjesto, a čak se raspravljalo i o lokacijama mjesta koja su dobro poznata. Gora Eval i gora Gerizim primjeri su toga. Dok R. Yehuda (i mnogi drugi) sugeriraju da se nalaze u blizini Šehema, R. Eliezer tvrdi da su u blizini Gilgala, nedaleko rijeke Jordan. Što motivira svaku stranu u raspravi?

•

Što bi u opisu mjesta na kojima se nalaze ta brda u Devarim 11 podržalo svako od tih mišljenja?

•

Ako su se brda doista nalazila usred zemlje, kako bi se od naroda moglo očekivati da organiziraju obred "na dan kada prijeđete Jordan". Ne bi li to uključivalo prelazak kroz još neosvojeni neprijateljski teritorij?

•

Koja je bila svrha obreda održanog na brdima? Koja bi lokacija najbolje pomogla u ostvarivanju tog cilja?

Konačno, polemički faktor također može igrati ulogu u raspravi. Budući da su Samarjani posvetili goru Gerizim kod Šehema, određivanjem jedne potpuno drugačije geografske lokacije za brdo njihove tvrdnje lišava svake važnosti. Da li činjenica da je neki pristup polemički motiviran čini taj pristup manje vrijednim ili intelektualno snažnijim od onoga na koji utječe samo tekst?

Zašto pravedni pate? Velik dio paraše Ki Tavo posvećen je nabrajanju blagoslova koji će zadesiti one koji drže zapovijedi i prokletstva koja će proganjati one koji ih ne poštuju. Na temelju obećanja, pravednici bi trebali svoje živote živjeti u miru i blagostanju dok zli pate. Nažalost, ipak se čini da život nije uvijek takav. Zašto tako često izgleda kao da Hašem ne drži Svoja obećanja?

•

Neki komentatori tvrde da se unatoč naše drugačije predodžbe, pravda na ovom svijetu doista izvršava i provodi.

Mi nepravdu vidimo samo zato što ne sagledavamo uvijek kompletnu sliku. Stoga bi ono za što pretpostavljamo da je nagrada moglo biti na štetu, a ono što nam se čini kao kazna može biti na korist. Isto tako, ljude koje proglašavamo za pravedne možda nisu takvi i obratno. Da li vas taj pristup zadovoljava? Zašto da ili zašto ne?

•

Drugi tvrde da će tek u svijetu koji dolazi ljudi primiti potpunu nagradu. Budući da ovim svijetom uglavno upravlja prirodni red stvari, ljudi mogu postati žrtvom slučajnosti ili biti uvršteni u kolektiv čak i kada to ne zaslužuju. Je li pošteno odgoditi zasluženu kaznu za svijet koji dolazi? Da li blagoslovi i prokletstva opisani u našoj paraši podržavaju mogućnost da se oni odnose na svijet koji dolazi? Gdje se pojam individualne providnosti uklapa u svijet koji funkcionira po prirodnom redu? ■ Prevela Tamar Buchwald

■

Strana 8

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Moć ljudske duše Iako se bavi i drugim temama, veći dio ovotjednog odjeljka Tore posvećen je potankom popisu posljedica koje će uslijediti ako Židovski narod ne ispuni svoju sudbinsku zadaću, da bude "svjetlo narodima". Ljudi često na to gledaju kao na B-žju prijetnju kažnjavanjem Židovskog naroda ako ne budu slijedili njegove zapovijedi. Međutim, šablona "uzroka i posljedice" mnogo više odgovara tome. B-g nam kaže, recimo to tako: dječice moja – učinite svijet bogobojaznim i on će biti predivno mjesto za život. Ne učinite li to – tada će vas bezbožni, sebični svijet žive pojesti. Ima priča u Talmudu, koju su mi nekad davno ispričali, ali mi je jako draga i sasvim odgovara ovom periodu u godini; to je priča o Rebe Hananji ben Tradjonu kojeg su Rimljani spalili zajedno s njegovim svitkom Tore. Što je bio strašan zločin kojeg je počinio? Podučavao je Židovsku mudrost. Rimljani su prislili njegove učenike da gledaju njegovo pogubljenje, i dok su gledali, upitali su svog Rabija što on vidi. On im je rekao da svitak gori, ali da se slova dižu u Nebesa. Njegova poruka mi govori jasno i glasno – oni koji nas mrze mogu spaliti naša tijela, no ljudska će se duša uvijek dizati gore. Rimski je izvršitelj kazne bio dirnut. Većina njegovih žrtava vjerojatno je proklinjala Rim, proklinjala njega, vrištala i urlala dok je umirala. Ali ovdje se nalazio čovjek koji je želio iskoristiti svoje zadnje bolne trenutke da nadahne i dâ poleta svojim učenicima, svojoj djeci, po posljednji puta u životu. Taj je krvnik, nečuveno, upitao Rabi Hananju da li bi mu on, ako mu omogući da brže umre, zajamčio mjesto u Godina 14 9 Broj 48 Strana

načine da to učine. No ipak, temeljna dobrota ljudske prirode uvijek ostaje. Mi vidimo ljude kako čine vrlo loše stvari: ubojstva, mučenja, zlostavljanja onih koje bi trebali voljeti, mržnju... Ali jedna stvar koju nikada ne učine je to da unište B-žansku dušu koja se nalazi u njihovoj vlastitoj srži. Ona može biti pogažena i bez prava glasa u njihovom svakodnevnom životu, no ona se nalazi ondje i njena snaga nikada ne slabi.

svijetu koji će doći. Rabi Hananja mu je rekao da bi. Krvnik je raspirio vatru i uskočio u nju uz Rebe Hananju i oni su zajedno umrli. Začuo se (metaforički) glas s Neba i rekao da obojica, Rabi Hananja i krvnik, imaju mjesto u svijetu koji će doći.

Više nego što je ■ tešuva promjena ponašanja, ona je promjena srca

Za mene je ova priča dirljiva i prepuna nevjerojatne nade. Ona mi govori da u svakom ljudskom biću postoji duša, pa bio to i poganski krvnik. I ta je duša u svakom trenutku spremna da iziđe na vidjelo. Ljudi nisu "loši", oni su izgubljeni, smeteni, čine sve što mogu da krenu naprijed, ali uvijek nalaze pogrešne

Tešuva, ‘pokajanje’ o kojem mi Židovi govorimo u ovo doba■godine, jednostavno je povratak toj duši, povratak istini, poštenju i duhovnom sagledavanju svijeta. Tešuva predstavlja odbacivanje naše samostvorene, pogrešne percepcije i prioriteta, te početak uviđanja svijeta onakvim kakav doista jest – očitovanjem samog B-ga. Takav ćemo svijet uvijek doživljavati samo kao blagosloven, dobar i prepun nade. Više nego što je tešuva promjena ponašanja, ona je promjena srca. U prisustvu tako velikog čovjeka, rimski je krvnik iznenada uvidio svijet na jedan sasvim drugačiji način. I bio je dovoljno hrabar da postupi prema onome što je spoznao, bez obzira na posljedice. Tešuva traži oboje. Ona zahtijeva otvorenost da razmotrimo koji je smisao našega života i preispitamo čemu dajemo prednost. I ona traži da budemo dovoljno hrabri da se promijenimo. Pripovijest o rimskom krvniku pruža nam nadahnuće. No, i svatko od nas u sebi nosi podjednako nadahnjujuću priču. Jednom kad ljudska duša izađe na slobodu, nema granica u onome što može postići.■ Strana 9

Rabbi David Stav:

Glava, a ne rep Rijetki su slučajevi kada imamo pravila o tome koji odjeljak Tore moramo čitati u koje vrijeme, pa ipak drevna rabinska tradicija smatra da paršu Ki Tavo, koja sadrži blagoslove i prokletstva, moramo čitati prije Roš Hašane, kako bismo zaslužili uživati u blagoslovima – sukladno stihu: "Ova godina, sa svojim prokletstvima, neka prođe, i neka započne nova godina sa svojim blagoslovima." Prokletstva i blagoslovi su u srži ovotjednog čitanja Tore i mi ih čitamo ne samo jednom, već dva puta. Najprije, Tora opisuje što će se dogoditi kada Židovi uđu u Obećanu zemlju. Narod će se podijeliti u dvije velike skupine, od kojih će jedna stati na vrh gore Gerizim, koja se nalazi u blizini grada Š'hema (današnjeg Nablusa) – a druga će stati na suprotnu stranu, na goru Eval. Smješteni između dviju skupina, Leviti će izgovarati stihove blagoslova dok stoje okrenuti prema skupini na gori Gerizim. Zatim će se okrenuti prema skupini na gori Eval i izgovoriti prokletstva koja će zadesiti narod ako izabere pogrešan put.

Drugi dio parše sadrži dugi Mošeov govor, zvan toheha (ukor). Blagoslovi i prokletstva još jednom se pojavljuju u ovom govoru. Sličan oblik blagoslova i prokletstva pojavljuje se i u svečanom govoru u knjizi Levitskog zakonika, koji čitamo prije blagdana Šavuota – opet, to je zato da u vrijeme kada počne blagdan, prijetnja prokletstava bude iza nas. Mnogi naši komentatori pisali su o značajnim razlikama između različitih vrsta govora koji se pojavljuju u knjizi Levitskog zakonika i u knjizi Ponovljenog zakona. Ono što im je zajedničko jest da ako budemo blagoslovljeni, uživat ćemo u obilnijoj žetvi naših polja, u ekonomskom razvoju, miru u zemlji i tako dalje. Međutim, ako proučavamo razlike među njima, otkrit ćemo nešto fascinantno. Stihovi blagoslova u Levitskom zakoniku dosežu vrhunac u stihu: "Ja ću hodati među vama i bit ću vaš B-g, a vi ćete biti Moj narod". (Lev. zakonik 26,12). B-g će imati zajedništvo sa Svojim narodom. Mi ćemo osjećati Njegovu prisutnost među nama i Njegovu ljubav za nas te će On trajno prebivati među nama. Što može biti bolje od toga?

No, ako se vratimo na ovotjednu paršu, vidjet ćemo da se fokus pomaknuo. "Svi narodi zemlje vidjet će da je nada te zazvano Hašemovo ime te će strahovati od tebe. … Hašem će te učiniti glavom a ne repom, uvijek ćeš biti gore, a nikada dolje" (Ponovljeni zakon 28,10, 28,13). Fokus je pomaknut s intimnog zajedništva između naroda i njegovog B-ga na odnos između Izraela i drugih naroda. S ovim blagoslovom, mi ćemo biti na vrhu, a ne na dnu i status Izraela među■narodima bit će toliko visok i nepokolebljiv da se nitko neće usuditi nanijeti nam štetu. No, je li naša svrha u životu da budemo na vrhu svijeta? Pokušavamo li zamijeniti Amerikance ili Kineze kao svjetsku silu? Čini se očiglednim da nikada nismo imali takve težnje. Ako je tako, zašto nam je obećana nagrada poput ove? Na večeri Roš Hašane običaj je jesti glavu ribe ili janjeta te izgovarati tradicionalni blagoslov: "Neka bismo bili poput glave, a ne poput repa." Ali kako bi svi u obitelji mogli postati glave? Koliko glava može imati jedna obitelj? Da, svima nam je poznata šala da biti premijer Izraela podrazumijeva vladati nad narodom potencijalnih premijera, ali što je ono što tražimo ovim blagoslovom? Ono što želimo reći jest da naša djela moraju dolaziti iz naših glava, a ne iz naših repova. Drugim riječima, mi smo prvaci u djelovanju nakon promišljanja i planiranja, umjesto da budemo vođeni emocijama ili vodstvom drugih ljudi.

Strana 10

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi David Stav:

Biti "glava" znači poduzimati inicijativu, razmišljati i planirati, i upravo to je ono što tražimo kada na Roš Hašanu tražimo da budemo "glave". Mi ne želimo da blagdan bude samo još jedan datum na kalendaru, već želimo da taj dan bude glava svim drugima – mozak iza cijelog ostatka godine. To je ono s čim se susrećemo u Mošeovom ukoru. Mnogi možda vjeruju da su oni koji se ponašaju etično i slijede prave staze samo "naivčine" i "gubitnici", predmet ismijavanja koji nitko neće uzeti za ozbiljno. Međutim, Tora kaže upravo suprotno: kada narodi svijeta budu vidjeli da su naša djela vođena vjerom i skupom etičkih pravila koja su ukorijenjena duboko u našoj savjesti, dok budemo nosili zastavu Kralja nad Kraljevima, oni će strahovati od nas.

Glava, a ne rep vorili su cijelom Izraelu govoreći:" Pazi i slušaj, Izraele! Danas ste postali narod Vječnog, B-ga vašega." Danas? Što se dogodilo na današnji dan? O kojem događaju Mojsije govori? Naši su učenjaci pronašli mnogo uglađeniji način da postave to pitanje, a ono se može prevesti na sljedeći način: "Je li to bio dan na koji je Tora data Izraelu? Uostalom, nije li ovaj dan bio posljednji dan četrdesetogodišnjeg razdoblja [lutanja pustinjom]?"

Uvijek moramo svijetu pokazivati ■ da je nad nas zazvano Hašemovo ime i da smo doista prionuli uz dobra i pravedna djela koja nam je Hašem zapovjedio da činimo.

Knjiga Ponovljenog zakona uvod je u društveni i politički život židovskog naroda u zemlji Izrael, dok je knjiga Levitskog zakonika knjiga svetosti, koja definira duhovne ciljeve naroda, osobito one individualne koji stvaraju narod. Iz toga slijedi da Mošeov govor u Levitskom zakoniku naglašava osjećaj bliskosti između pojedinaca i Hašema. Međutim, Ponovljeni zakon odražava vrijeme prije samog ulaska u zemlju, ideju koja odjekuje u imenu parše Ki Tavo ("Kada uđete u zemlju…").

Narod je Toru primio četrdeset godina ranije i vrludao pustinjom no trebamo li vjerovati da je to dan kada su uistinu postali nacija? Što se dogodilo tog "dana" što se nije dogodilo ranije? Je li ovo lapsus ili samo kićeni govor? Nikako.

Gotovo svaki dio Mojsijevog obraćanja zabilježen u ovotjednoj parši, odjekuje blagdanskim raspoloženjem Roš hašane koja je pred nama. To se ponekad može činiti pomalo čudnim, jer ove dramatične riječi ne odražavaju nužno bilo kakav konkretan slučaj. Evo jednog primjera: "Mojsije i levitski svećenici progo-

Naši talmudski učenjaci predlažu ovo rješenje: "[Ovo vas je trebalo naučiti] da je Tora poželjna onima koji je proučavaju svaki dan, [kao što je bila poželjna] na dan kada je dana na gori Sinaj." Drugim riječima: toga se dana nije dogodilo ništa dramatično. Ništa što bi dospjelo na naslovnice novina. Ono što se ipak dogo-

Godina 14 11Broj 48 Strana

dilo je da je Mojsije govorio svima nama da se to može dogoditi svakome od nas, bilo kojega dana. Danas postajemo nacija, ako je to ono što želimo. Danas, ako želimo, počinjemo izbjegavati hranu koju ne bismo trebali jesti. Danas prestajemo ogovarati ili klevetati ako doista vjerujemo da ne bismo trebali raditi takve stvari itd. Nova ideja koju Mojsije uvodi u Paršat Ki Tavo je kako novi dan može donijeti promjenu, bez obzira na to što se jučer dogodilo. Čak i sada, kako se približavamo kraju godine, ne moramo čekati još deset dana da se počnemo mijenjati. Promjena počinje sada. Ponovljeni zakon pokušava govoriti i o izazovima naroda i države na međunarodnoj areni. Upravo iz tog razloga, Moše mora naglasiti da naša etička svijest zajedno sa međunarodnim odnosima – upravo suprotno, može uvelike ojačati te odnose. Vođa libanonske terorističke organizacije Hezbolah, jednom je u svom govoru rekao da je rat 2006. godine započeo zato što je na izraelsko društvo gledao kao na slabo i krhko društvo. Naši neprijatelji prate svaki naš korak, izbliza i izdaleka, pokušavajući razaznati razumijemo li zaista što leži u korijenu našeg postojanja. Oni žele znati kojim vrijednostima smo predani i koju viziju težimo ostvariti. Ako uistinu želimo biti glave, a ne repovi, moramo uvijek pokazivati svijetu da je nad nas zazvano Hašemovo ime i da smo doista prionuli uz dobra i pravedna djela koja nam je Hašem zapovjedio činiti. ■ ■ Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

Probrani dijelovi daruju se B-gu Parša Ki Tavo najpoznatija je po drugoj tohaha, B-žjem drugom ukoru izraelskom narodu. Prvu nalazimo u parši Behukotaj, Levitski zakonik 26,8-26,44. Osim tohaha, ovotjedna parša također sadrži općenito razjašnjenje brojnih micvot koje nalazimo u knji-

zi Ponovljenog zakona. Na početku parše, Mojsije naglašava one zapovijedi koje se posebno odnose na zemlju Izrael, fokusirajući se na plodove zemlje. Također su zabilježeni tekstovi molitvi koje su zemljoradnici izgovarali kada su donosili prve snopove u Hram i pokazivali ih svećenicima u Jeruzalemu. Ta ceremonija služi tome da naglasi temeljni princip judaizma koji svako postignuće smatra darom od B-ga. Parša Ki Tavo započinje stihom u Ponovljenom zakonu 26,1, "Kad dođeš u zemlju, koju ti daje G-spod,

■

plodova u Hram primjenjiva u mo-

dine, radio u poljima tijekom oštrih

derna vremena. U vrijeme Hrama,

zima i vrućih ljeta, s nadom gledao

svaki židovski zemljoradnik uzeo bi

na proljeće koje će donijeti nagradu

prve plodove iz vrtova i sa polja te

za njegov trud. Logično, kada zem-

bi ih donio u Jeruzalem u predivno

ljoradnik napokon ode u polje i vidi

ukrašenim košarama u velikoj jav-

prekrasne, prve dozrele plodove, on

noj ceremoniji praćenoj glazbom.

jedva čeka donijeti ih kući i podije-

Iako više nismo u mogućnosti

B-g tvoj, u baštinu, i primiš je u po-

liti sa svojom obitelji. Međutim, Tora kaže da su prvi i najomiljeniji plodovi B-žji dio.

sjed i naseliš se u njoj." Tora nastav-

Fascinantna strana ovog pitanja je

lja (26,2), "Tada uzmi dio od prvina

Osnovna premisa ceremonije ■ zapovijedi o prvim plodovima primjenjiva je i danas

svih poljskih plodova, što si ih požeo od zemlje, koju ti daje G-spod, B-g tvoj, i metni ih u košaru. Onda idi na mjesto, što ga izabere G-spod, B-g tvoj, da ondje prebiva ime njegovo!"

pitanje ima li preobraćenik na judaizam, ger, pravo izreći predviđenu izjavu kod donošenja bikurim. Uostalom, B-g njegovim precima nije dao ovu zemlju. Mišna u Bikurim (1,4) bilježi ovu polemiku. "Prozelit

donosi [prve plodove], ali ne izgo-

U Jeruzalemu zemljoradnici dola-

vara [deklaraciju], budući da ne mo-

ze svećenicima koji su tamo u te da-

že reći: Za koju se Vječni zakleo na-

ne, te proglašavaju da je svako nji-

prakticirati ovu zapovijed i prvi se

šim ocima da će nam je dati ... (Pnz

hovo postignuće dar od B-ga, te da

plodovi više ne donose u Hram,

26,3), a kad se moli nasamo, kaže:

ovi predivni plodovi svjedoče toj

osnovna

"B-g praotaca Izraela." Kad se moli

činjenici.

primjenjiva je i danas.

premisa

ceremonije

u sinagogi, kaže: "B-g naših otaca."

Rabi Shimshon Dovid Pincus u

Općenito, prvi plodovi su uvijek

Međutim, ovo nije prihvaćena

Tiferet Shimshon al HaTora, Pono-

zemljoradniku najomiljeniji. Za tim

presuda. Zapravo, u jeruzalemskom

vljeni zakon, objašnjava zašto je

je plodovima on čeznuo cijele go-

Talmudu objašnjava se drugačije:

zapovijed Tore o donošenju prvih Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

Probrani dijelovi daruju se B-gu

"Naučavalo se u ime Rabi Jude: Pro-

samih i provjeriti svoja djela, da

koji uzvraćamo Svemogućem sa

zelit sam donosi prve plodove i iz-

pronađu "stranca", "tuđinca" u sebi

ljubavlju. Zato su prvi plodovi koji

govara [uobičajenu] formulu. Za-

koji im je omogućio da podlegnu

se donose svećeniku u sveti Hram,

što? ‘Jer sam te učinio ocem mno-

zabranjenim postupcima. Mi nismo

posvećeni B-gu.

štva naroda.’" Prvotno je on [Abra-

Kanaanci, nismo Jebuseji - svi smo

ham] bio otac Arama [zemlje njego-

potomci Abrahama, Izaka i Jakova,

va rođenja], a od sada je otac cijelog

Sare, Rebeke, Rahele i Lee. Izjavili

čovječanstva. Rabi Jošua ben Levi je

smo da je Vječni naš B-g. U nama

rekao: "Zakoni su u skladu s Rabi

nema mjesta za tuđinca, jer tuđinac

Judom." Maimonides (Rambam, ve-

ne postoji. Stranac u nama treba biti

liki židovski filozof, kodifikator i

dobrodošao, i treba postati sastavni

liječnik, 1135.-1204.), u svojoj posla-

dio nas samih, u kojima dominiraju

nici Obadiji, prozelitu, slaže se:

dobro i moral. U tom duhu ulazimo

"Evo, to ti je jasno pokazalo da tre-

u mjesec elul, vrijeme tešuve i dane

baš reći: ‘Za koju se Vječni zakleo

pokajanja.

našim praocima.‘ I da je Abraham

Rabi Pincus ističe da je ideja zahvalnosti koju izražavamo kroz ceremoniju prvih plodova, primjenjiva na čitavu Toru i na čitav život. Majmonides piše u Zakonima o

zabranjenim prinosima 7,11: Isti princip primjenjiv je na sve što se radi za B-ga; to mora biti najbolje od najboljeg. Ako netko gradi kuću molitve, ona mora biti bolja od nje-

Poput zemljoradnika, i mi također

govog privatnog doma. Ako hrani

moramo zapamtiti da je izvor svih

gladne, mora dati najbolje i najslađe

naših blagoslova Svemogući koji

sa svog stola. Ako odijeva neodjeve-

nam je te plodove dao obilnom mi-

ne, mora dati svoju najbolju odjeću.

lošću i ljubavlju. Dok gledamo ša-

Stoga, ako nešto posvećuje B-gu, on

Maimonides, kao i rabini prije nje-

rene i predivne košare sa plodovi-

mora dati najbolje od svoje imovine.

ga, jasno dokazuje da židovstvo nije

ma, ili njihove moderne ekviva-

Zato Pismo kaže: "Svo salo je B-ž-

rasna ili biološka tradicija, već du-

lente, naše domove, svaki plod koji

je," (Lev. zakonik 3,16).

hovno naslijeđe. Svatko tko usvoji

je toliko jedinstven i ukusan, mo-

duhovna učenja judaizma ima pra-

ramo prepoznati obilnu ljubav ko-

vo reći da je Abrahamov učenik koji

jom nas B-g obasipa. On je taj koji

je svijet upoznao s monoteizmom.

daje hranu čitavom svijetu sa milo-

tvoj otac, i otac svih pravednika koji idu njegovim putem. To se odnosi na sve blagoslove i molitve. Ne trebaš ništa mijenjati."

Tijekom mjeseca elula i Visokih

šću, vjernošću i ljubavlju.

Rabi Pincus daje pravi primjer tog principa za moderna vremena. Čovjek kuca na vrata i prikuplja sredstva za siromašnu nevjestu. U nekim slučajevima, ljudi počinju ko-

praznika, svaki židovski muškarac i

Iskra koja sjaji iz košare prvih plo-

pati po svojim ormarima kako bi

žena dužni su pogledati unutar sebe

dova je poput B-žjeg poljupca, na

pronašli neku staru odjeću koje se žele riješiti ili koju nikad nisu nosili, ili koju su davno dobili od svoje tete. Pogrešno misle da će profitirati

od vršenja te micve. Nakon svega, Majmonides kaže, "Daj svoju najbolju odjeću." Rabi Pincus zaključuje naglašavajući da sve što se čini za B-ga, mora biti učinjeno na najljepši i najelegantniji način. ■

Neka biste bili blagoslovljeni. ■ Prevela Anja Grabar

Godina 14 13Broj 48 Strana

Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Postavljanje realnih ciljeva Ovotjedna parša, kao i nekoliko

nim" – kako bi se izbjegle ekstrem-

Mi uvijek moramo nišaniti visoko

narednih paršijot Tore, u svojem

ne oscilacije židovskog života i po-

– vrlo visoko – kada se radi o stvari-

tekstu kombinira uzvišene nade i

vijesti. No, očito je, da Država Iz-

ma vezanim uz osobni razvoj, du-

blagoslovene okolnosti, te strahotna

rael, kruna postignuća cionizma,

hovno dostignuće i držanje Tore.

proročanstva i upozorenja na nesre-

nije uspjela učiniti nas "normal-

Status quo je neprihvatljivo stanje

tne događaje koji će se na neki način

nima."

postojanja u stvarima duha i tradi-

svi zbiti Židovskom narodu. Ima u parši predivnih blagoslova i proro-

čanstava o sreći i stabilnosti, te beskrajnom uspjehu. Ali ima i gotovo neizrecivo žalosnih proročanstava o tome koliko blizu uništenju i nestanku će se u budućnosti naći Židovski narod.

Mi nismo Paragvaj ili Australija. U kratkom periodu od šezdeset i se-

dam godina otkako je Izrael postao neovisna suverena nacija – tek jedan

cijie. Biznis koji ne raste barem postupno sigurno će propasti. Ista je

stvar i s ljudskim bićima i njihovim duhovnim rastom.

treptaj oka u historijskim razmjeri-

Ovo je u osnovi poruka mjeseca

ma – on i Židovski svijet proživjeli

elula i dana Velikih blagdana koji

su vrhunce uspjeha i čudesna posti-

nam predstoje – poruka kako steći

gnuća, kao i užasne trenutke nape-

Izgleda kao da se, takorekuć, ov-

tosti, pritisaka, straha i gubitka.

blagoslove. Mada duhovnost ■ i vjera postoje u ekstremima, kao što sam

laš gledajući tekst, Tora ne može

Očito je određeno da se ovaj obra-

gore

odlučiti kakva će biti budućnost i

zac nastavi i dalje, i to je doista oso-

mora biti smekšan spoznavanjem

sudbina Židovskog naroda. A tako-

bitost Židovskog života tijekom

svog vlastitog ja i svojih sposobno-

đer se mora spomenuti da Tora u

proteklih stoljeća našeg postojanja.

sti. Razumni i dostižni ciljevi uvijek

svojim izjavama ne iznosi baš "obi-

čan" život. Stalno se čini da se Židovski narod nalazi u situacijama koje su "sve ili ništa" – veličanstvenim trenucima trijumfa i/ili razdobljima očaja zbog progonstva, diskriminacije i mogućeg uništenja.

Kao što Tora nagovještava, na kojoj strani klatna ćemo se naći

naveo,

svaki

ekstremizam

trebaju biti naš istinski program

rada.

djelomično ovisi o nama – o našem

Vjerski život nije sprint. To je dugi

ophođenju i duhovnim mislima,

maraton u kojem je potrebno držati

planovima i djelima. Upravo kao

tempo, biti postojan, vježbati i biti

što nam ses zbivanja u Židovskom

angažiran, Doći će dan dostojanstva

životu čine donekle ekstremnima,

i mira za Židovski narod. Tako nam

Jedna od osnovnih, a neispunje-

tako se i naši ciljevi i ponašanje ta-

kažu naši proroci koji nas nikada

nih, nada sekularnog cionizma bila

kođer prosuđuju ekstremno, recimo

nisu obmanuli. No mi moramo uči-

je da Židovski narod učini "normal-

to tako.

ntii svoj dio kako bi se to proročan-

Strana 14

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Postavljanje realnih ciljeva

stvo obistinilo.

Židov." Ali, na dulje pruge, još je teže i bolnije za Židova da ne bude

Postoji zanimljivo tumačenje do-

Židov po onome što prakticira,

bro poznatog stiha u Koheletu: "Je-

misli i čemu se posvećuje.

dna generacija odlazi, druga generacija dolazi, a zemlja opstaje zauvi-

Prema Židovskoj tradiciji i halahi,

jek." Osim uobičajenog razumijeva-

potencijalnog preobraćenika na ju-

nja stiha vezanog uz ljudsku smrt-

daizam rabinski sud upozorava na

nost i nepromjenjivo stanje svijeta i

opasnosti postajanja Židovom. Nje-

njegovih izazova, stih se može sa-

mu ili njoj se kaže da su Židovi ne-

gledati tako da nas pouči još jednoj

znatna

lekciji. Naime, svijet je u stanju op-

mnogih a napadana od ostalih. No

stati i ostati vitalan samo zbog od-

potencijalni Židov također vidi i

laska jedne generacije i obnove koja će uslijediti dolaskom druge generacije.

Židovske povijesti i nesretnih događaja u njoj, kako je iznesen u ovoj parši, potpuno točan, proročanstvo

Sada se postavlja pitanje zašto je

ispunjeno na n-tu potenciju, samo

B-g stvorio prirodu i svijet takve

potvrđuje prethodno navedne ne-

strukture. Ali, barem za mene, ovo

prijatnosti. No, zapravo, postoji ja-

je znak vječnog put Židovskog na-

san razlog zašto su ovi opisi tegoba

roda kroz povijest koji je u skladu s

koje su neodvojive od Židovskog

prirodnim obrascem same vječnosti.

postojanja, jasno izneseni.

Kao što priroda sa svojim vrlo razornim silama ipak jamči vječitost svijeta, tako i ova parša jamči opstanak židovskog naroda.

Čitamo u knjizi Devarim da B-g pred Židove postavlja ozbiljan izbor – život ili smrt, posebnost ili konformizam, svetost ili lažljivost. Život se sastoji od odluka, a većina od

Lice i naličje judaizma Tako jasni i detaljni opisi osobnih i nacionalnih nedaća, koji čine pozamašan dio ovotjedne parše izazivaju određena pitanja. Zašto Moše i Tora pred narodom oslikavaju tako ne-

prijatnu i nemilosrdnu sliku Židov-

njih su teške i sudbonosne. Stavljanje šećernog preljeva na posljedice izbora koje smo donijeli u životu teško da će ih učiniti mudrima. Još gore, to će nagristi svaku istinsku vjeru ili opredijeljenost prema od-

luci koju smo donijeli.

ske budućnosti? I ako od ljudi oče-

Bez te neophodne opredijeljenosti,

kujemo da se diče svojim Židov-

sam izbor s vremenom postaje bes-

stvom, zar je, da se tako izrazim,

mislen. Tora nam kaže da "biti Ži-

ovo način da im tu ideju prodamo?

dov", od nas traži odvažnost, opre-

Svi mi podržavamo ideju da rekla-

dijeljenost, snažan osjećaj vizije i

me moraju govoriti istinu, ali nije li

vječnosti, te duboki osjećaj vlastite

ovo daleko više nego što je potre-

vrijednosti. Stoga Tora mora reći i

bno?

koja je, da se tako izrazim, loša

Sama činjenica da je opis glavnine Godina 14 15Broj 48 Strana

strana odluke da se bude Židovom. Uvijek se govorilo: "Teško je biti

manjina,

progonjena

viziju i raskoš judaizma, naslijeđe našeg oca Avrahama i naše majke Sare, i zaklon krila B-ga Izraelovog koja nam jamče naš opstanak i djelovanje. Potencijalnog preobraćenika se potom traži da izabere da li je (on ili ona) voljan istinski se obavezati toj namjeri. Bez ovog obavezivanja čitav pro-

ces preobraćenja je lažan i duhovno besmislen. A obaveza nije stvarno valjana ukoliko se naličje bivanja Židovom, nazovimo to tako, ne objasni do detalja. Judaizam nije za one koji su prijatelji samo u dobru ili za paradne vojnike. Nova fraza u sportskom svijetu glasi da igrači moraju "gristi." Pa, biti Židov upravo to znači – gristi, svakoga dana, tijekom čitavog svog života. Pozitivno može prevagnuti nad negativnim jedino ako je negativno poznato i definirano. Oni koji traže laganu religiju, vjeru koja ne zahtjeva ništa, koji se predaju ispraznim frazama ali nikada nisu voljni platiti cijenu upražnjavanja, pridržavanja i discipline, neće proći na ispitu vremena i opstanka koje je nužno za "biti Židovom". Šabat šalom ■ Strana 15

Rabbi Yissocher Frand:

Zahvalnost - ključno načelo Tore U parši Ki Savo nalazi se i micva od donošenju Prvih plodova (bikurim) u Bejs HaMikdaš. Plodove se donosilo kohenu, a prilikom njihova prinošenja davala se i izjava [Devorim 26,5-10] kojom osoba iskazuje svoju zahvalnost Svemogućem u kontekstu kratke povijesti Židovskog naroda.

rim u sebi nosi nešto što je od temeljne važnosti kako bi se bilo ljudsko biće – obaavezu ljudi da izraze svoju zahvalnost i hakaras haTov. HaKaras haTov je toliko elementarna i primarna da je stvaranje čitavog svijeta provedeno upravo zbog te micve koja nas uči i uvježbava osobini zahvalnosti.

Alshicha je zasmetao medraš u paršas Berešis. Medraš (igrom riječi u vezi početnih redaka Tore) kaže da je svijet stvoren zbog onoga što se naziva "Rešis" [prvo]: Svijet je stvoren zbog naroda Izraela koji se naziva "Rešis ". Isto tako, svijet je stvoren poradi Tore, koja se naziva "Rešis ". I na koncu, svijet je stvoren zbog micve o bikurim, koje se naziva "Rešis ".

U Pirkei D'Rabbi Eliezer [7. poglavlju] piše, "Nema ničega težeg Svemogućem od (takoreći) suživota s nezahvalnom osobom. Razlog zbog kojeg je Adam bio protjeran iz Edenskog vrta bio je njegova nezahvalnost. Njegov grijeh nije bio samo to što je jeo s Drveta poznanja (Ec HaDaas). Kad bi samo taj grijeh bio u pitanju, možda bi on još i mogao ostati u Gan Edenu. Kap koja je prelila čašu, nazovimo to tako, bila je to što je odgovarajući na B-žje pitanje zašto je jeo s Ec HaDaas, Adam rekao, "Žena koju si mi dao, ona mi dade plod te jedoh." Kao što Raši ističe, Adam je bio nezahvalan, B-g mu je dao Havu kao dar, a Adam se poža-

Alshich primjećuje kako se čini da se bikurim ne bi našlo na bilo čijem popisu "3 glavne micvos" pa ipak, ovdje ovaj midraš tvrdi da je svijet stvoren zbog te micve! Što znači taj midraš? Alshich odgovara da micva o biku-

lio da ga je ona navela na grijeh. Midraš ide dalje, pa veli da su i naši preci u pustinji isto tako razljutili B-ga time što nisu prepoznali Njegovu dobrotu prema njima. Oni su oplakivali "dobra stara vremena" u Egiptu kada su imali dinja, krastavaca i češnjaka, a tužili su se na manu. Midraš izjednačava grijeh nezahvalnosti s fundamentalnim teološkim poricanjem (kefira b'ikar) Svemogućega. Onaj koji je nezahvalan prema svom bližnjem, na kraju će ■ biti nezahvalan prema Svemogućem. Onaj koji je nezahvalan svom šefu, svojim prijateljima, svom bračnom partneru, svojim roditeljima, i svom susjedu s vremenom će doći do toga da porekne dobra koja mu je učinio Svemogući. Postoje mnoge priče o gedolim. Neke priče su o njihovoj revnosti u učenju; druge su o njihovoj bogobojaznosti pred Nebesima; ima priča koje govore o njihovoj ljubaznosti prema drugima, i priča o njihovim prvoklasnim karakternim osobinama. Uglavnom su sve te priče istinite (iako svaka pojedina priča o nekom gadolu može, ali i ne mora, biti 100% točna). Međutim, stalno se ponavlja koliko su velikani Izraela bili posebno pažljivi prema jednoj vrlini, a to je vrlina HaKaras haTov. Osvrnem li se natrag na dane koje sam sâm proveo u ješivi, i kada bi me netko zatražio da sumiram teme koje je Rav Ruderman zt”l najviše isticao, na prvom mjestu bi svakako bilo učenje Tore (limud haTora) no na drugom ili trećem mjestu bi bilo iskazivanje primjerene zahvalnosti (da se bude "makir tova").

Strana 16

Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Gedolim su u praksi provodili ono što su propovijedali. Nedavno sam pročitao priču o Ravu Yaakovu Kamenetskyu. Bio je neki mladić u ješivi Torah VoDaath koji nije dolazio na minjan [molitve]. Fakultet ga je svim vrstama prijetnji pokušao prisiliti da dolazi na minjan, ali od toga nije bilo nikakve vajde. Konačno su otišli k roš ješiva, Ravu Yaakovu Kamenetskyu, i upitali ga mogu li ga izbaciti iz internata. Rav Yaakov im je dao dopuštenje da ga izbace. Rekli su mladići da je izbačen iz studentskog doma sve dok ne počne dolaziti na minjan. Onda su mu rekli da ga roš ješiva želi vidjeti. Dječak je pomislio "E, sad sam stvarno nagrabusio." Kad se pojavio pred Ravom Yaakovom Kamenteskym, roš ješiva ga je upitao: Koliko sam razumio, izbačen si iz internata. Gdje ćeš spavati? Mladić mu je rekao da nema nikakav rezervni smještaj. Rav Yaakov mu je rekao, "Želim da spavaš u mom domu." Dječak je bio šokiran i zatražio je roš ješivu da mu objasni zašto ga s jedne strane izbacuje iz studentskog doma, a s druge poziva da živi kod njega. Rav Kamenetsky je objasnio mladiću: "Tvoj je djed davao novac Kovno Kolelu u kojem sam ja učio u Europi. Budući da sam ja bio korisnik potpore koju je tvoj djed davao tom Kolelu, dugujem ti uslugu i drago mi je da imam priliku vratiti je na ovakav način. Istina je, ne mogu ti više dopustiti da i dalje spavaš u internatu jer odbijaš dolaziti na minjan, ali možeš spavati u mojoj kući, iz zahvalnosti zbog onoga što je tvoj djed učinio za mene. Slična se stvar dogodila i s Ravom Mosheom Feinsteinom. Prije puno Godina 14 17Broj 48 Strana

Zahvalnost - ključno načelo Tore

godina, Rav Moshe je otišao na jedno vjenčanje i hosonu pružio kovertu kao vjenčani dar. Nakon Ševa brahot, hoson i kala su otvarali svoje koverte te pronašli ček od Rabi Mosesa Feinsteina iz FDR Drivea na Manhattanu, na $500 dolara. U to vrijeme, $500 je bilo izuzetno velika svota za vjenčani dar. Hoson je rekao svom ocu kako misli da je Rav Moshe sigurno zabunom na čeku napisao jednu nulu previše. Otac, hoson, i kala zajedno su otišli do stana Rav Moshea i upitali velikog učenjaka Tore da li se možda zabunio pišući

Midraš izjednačava grijeh nezahvalnosti ■ s fundamentalnim teološkim poricanjem Svemogućega. Onaj koji je nezahvalan prema svom bližnjem, na kraju će biti nezahvalan prema Svemogućem.

ček. Rav Moshe je rekao, "Kada bih mogao, ja bih vam dao ček na $5,000! Vaš je djed bio Rav Pessach Prushkin i ja sam učio zajedno sa vašim djedom. Osjećao sam takvu zahvalnost prema vašem zeidi da sam vam poželio dati veliki poklon; nažalost, ne mogu vam dati više od $500." Rav Hutner je imao običaj voditi Seder za Pesah u vrlo ozbiljnoj atmosferi. On ga je smatrao B-žanskom službom i nije bilo nikakve lakoumnosti i nepromišljenosti. At-

mosfera je bila kao za Jom kipur. Jedne godine imali su gosta koji je bio šaljivčina. On je pričao o svemu i svačemu, šalio se, sve u svemu ponašao se više kao da je Purim nego Jom kiPurim. Rav Shlomo Freifeld, ko je bio studenet Rava Hutnera, rekao je da se nešto mora napraviti u vezi ovog mladića. Zatražio je Rava Hutnera da mu dopusti da ovog tipa izbaci iz kuće. Rav Hutner je rekao "Ne. Ovaj je mladić nećak Altera iz Slabodke. Ako poželi, on može i zaplesati na stolu. Ne dirajte ga!" (Rav Hutner je u svojoj mladosti bio student Altera iz Slabodke.) Eto, toliko je značajna Hakaras HaTov. Čovjek se samo onda smatra “čovjekom”, odnosno menšom, kada cijeni sva ona mnogobrojna dobra koja Svemogući čini za svakoga od nas. Bez obzira u kakvim životnim uvjetima živjeli, mi smo već dužnici Ribono šel Olamu za sam život. Chofetz Chaim je na kraju svog života rekao: "B-že, napisao sam Mishneh Berura, napisao sam prvorazredno djelo o lašon hara, napisao sam i ovo i ono (Chofetz Chaim je bio plodan pisac)". Međutim, Chofetz Chaim se nije hvalisao. On nije govorio, "B-že, pogledaj koliko sam učinio za Tebe." Baš naprotiv, on je rekao "Ti si mi, o B-že, dao priliku i prednost da učinim sve te stvari koje sam učinio, i sada, što ja mogu učiniti za Tebe da ti uzvratim za sve te prednosti koje si mi dao?" Takav je onaj koji je makir tov. On kroz život ide prepoznajući sve što je učinjeno za njega. To je ono osnovno da bi se bilo ljudskim bićem i zbog toga se bikurim, koje se naziva 'Rešis', svrstava zajedno sa "zbog Tore, koja se naziva 'Rešis' i zbog Izraela koji se naziva 'Rešis'." ■

Strana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Služite Vječnom - Živite s radošću Do teških posljedica koje će vas zadesiti doći će "Jer niste služili Vječnom s radošću" (Ponovljeni zakon 28,47) Ako ne osjećamo radost u vršenju micvos, mora da ih ne činimo ispravno. Spoznaja da činimo ono što B-g želi da činimo, i time ispunjavamo svrhu svog postojanja razlog je za euforiju. Sve možemo pretvoriti u micvu. Moramo imati energije i snage da vršimo micvos, i ako nam jelo i spavanje osigurava optimalno zdravlje kako bismo mogli vršiti micvos, i te su stvari pomagači za micvos. Ako svoj život posvetimo volji Vječnoga, možemo doživljavati radost u svemu što radimo.

na to da ako je netko učinio sve što je potrebno u službi B-gu, ali to nije učinio s radošću, snaći će ga strašne posljedice opisane u ovom dijelu Tore. Čini se nerazumnim da neuspjeh postizanja osjećaja radosti u službi B-gu opravdava tako tešku kaznu.

kada Židovi budu nagrađeni Konačnim otkupljenjem, narodi svijeta će se požaliti B-gu: "Zašto pokazuješ pristranost prema Židovima? Da si nama dao Toru, i mi bismo je držali." B-g će tada reći: "U redu, dat ću vam jednostavnu micvu o suki. Da vidimo hoćete li je držati."

R. Simchah Bunim od P'shis'che,

Svatko će tada izgraditi svoju vlastitu suku. B-g će tada učiniti da sunce da zasja velikom vrućinom, na što će svatko "raspaliti nogom" suku i napustiti je, pokazujući da odbacuju micvu.

Čovjek kojemu okolnosti ■ ne dopuštaju da izvrši određenu micvu trebao bi se osjećati uznemireno kao da je izgubio golemu zaradu

Pogrešna predodžba o radosti Tora iznosi popis strašnih posljedica koje će zadesiti osobu koja se odstupa od B-žje riječi i da će se to dogoditi "jer niste služili B-gu s radošću" (28,47).

stoga je rekao da taj stih znači: "Zato što niste služili B-gu, to vam je bilo s radošću. Drugim riječima, čovjek je bio sretan što nije služio B-gu; to je doista težak prijestup."

Površno čitanje čini se da ukazuje

Talmud (Avoda Zara 2a-3b) kaže da

Talmud pita: "Ali halaha je da, ako se netko osjeća jako nelagodno u suki, može je napustiti." Talmud kaže: "Narodi koji napuste suku zbog nelagode čine to s prezirom. Oni šutnu i odbace micvu. Ali kada Židov napusti suku zbog kiše ili druge velike nelagode, on to čini teška srca. On voli micvu i jako ga teško pogađa što je ne može ispuniti." Možda postoje okolnosti u kojima čovjek ne može ispuniti određenu micvu. Čovjek kojemu okolnosti ne dopuštaju da izvrši određenu micvu trebao bi se osjećati uznemiren kao da je izgubio golemu zaradu. Biti sretan što ne treba učiniti micvu pokazuje vrlo negativan stav prema Tori. Talmud oplakuje duhovnu degeneraciju do koje je došlo tijekom vremena. Kasnije su generacije tražile načine da se oslobode od desetine, dok su se ranije generacije radovale vrše te micvos. Ako doista želimo bliski odnos s B-gom, radovat ćemo se u vršenju micvos, jer nas one vežu uz B-ga. U najmanju ruku, ne bismo trebali biti sretni kad izgubimo priliku da učinimo micvu. ■

Strana 18

Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti Z

astani na tren Rabi Nahman iz Breslova stajao je kraj prozora i zamišljeno gledao prema tržnici. Iznenada spazi dragog prijatelja kako žuri prema tržnici da obavi neki posao. On ga pozva i rukom mu pokaže da dođe do njega: "Vidim da si u žurbi, no moram te upitati jesi li danas imao vremena pogledati u nebo?" "Nisam, nisam za to imao vremena," kratko odvrati prijatelj i pokuša se udaljiti. "A možeš li se sjetiti kada si uopće zadnji puta imao dovoljno vremena da pogledaš u nebo?" "Ne mogu se sjetiti," nervozno odgovori prijatelj. Rabi Nahman ga tada pozva da priđe prozoru, pa ga upita: "Reci mi, dragi prijatelju, što vidiš na tržnici?" "Vidim prodavače, tezge, kočijaše, konje, kola..." On ga pusti da nabraja, a onda tiho doda: "Vidiš, za još pedeset godina na ovom će mjestu i dalje biti tržnica, ali potpuno drugačija od ove danas; bit će tu neki drugi ljudi, neke druge životinje i neke ve na ovom svijetu druge stvari. Ja više neću biti ovdje, a niti ti nećeš biti. sve što postoji i događa se Zato te i pitam čemu toliko žuriš, što je toliko važno predstavlja ispit, postavljen pred tebe da nemaš vremena zastati barem na tren i pogledati u nebo?" ■ da bi imao slobodu izbora.

Biraj mudro!

Sloboda izbora nije neki mističan i kompliciran pojam. Jednostavno, radiš ono što želiš, a ne radiš ono što ne želiš. ■ ~ R. Nahman iz Breslova

a bismo počeli razumijevati B-ga, moramo naučiti kako se uzdići iznad našega uma, našega ega, naših alata za percepciju. B-g se može pojaviti tek tada. Tražiti B-ga našim očima, našim umom, našom logikom, bilo bi kao da rukom pokušavamo uhvatiti sunčevu zraku. B-ga nije moguće definirati. Iz ovoga proizlazi činjenica da mi ne možemo pronaći B-ga. Mi moramo dozvoliti B-gu da pronađe nas. A to ćemo učiniti uklanjanjem svih prepreka u našem životu koje Mu priječe ulazak – zaokupljenost nama samima, neiskrenost, neznanje ili naš strah od priznanja da postoji nešto što je odvojeno i veće od nas. ■ ~ R. Menachem Mendel Schneerson

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Godina 14 19Broj 48 Strana

Strana 19

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Povratak izvoru

Imali su sve o čemu su ikada mogli sanjati. Živjeli su u odabranom dijelu svijeta, na raspolaganju im je bio neograničen izbor hrane, bili su na stalnom odmoru, za njih je Edenski vrt bio istinski raj. Ipak, postojalo je "još nešto" što je svjetlucalo viseći s drveta. Zabranjeno voće nekako je privabilo Adama i Evu da izgube sve i da nanesu svijetu katastrofalnu duhovnu štetu. Na Roš Hašana stvoren je svijet. Za razliku od našeg sadašnjeg života, ispočetka je sve bilo stvoreno da uredno funkcionira - "bez potrebe za održavanjem." Naime, urod bi nicao potpuno razvijen i spreman za jelo. Jedina iznimka je bila jedna zabranjena stvar: Drvo poznavanja dobra i zla. Adamu i Evi bilo je zapovijeđeno da ne jedu njegove plodove. Ali zmija ih je namamila u zamku: "Vidite da vladate svijetom. Svi mrze imati rivala. Razlog zašto vam je B-g rekao da ne jedete s drveta je taj da ako jedete s njega vi ćete postati glavni vladari baš poput Njega!" Bilo je to iskušenje za Adama i Evu. Hoće li uzeti mnoštvo darovanih im blagoslova, cijeniti njihov izvor i

služiti B-gu upotrebljavajući ih, ili će postupiti sebično misleći da su sami od sebe moćni i potpuno zaboraviti B-ga? Od Stvaranja stvari se nisu mnogo promijenjale. Svi mi, svatko od nas obdaren je posebnim blagoslovima i sposobnostima, kako materijalne tako i duhovne prirode. Naša je dužnost prepoznati svrhu zbog koje su nam ti blagoslovi dodijeljeni. Kada ih vidimo onakvima kakvi doista jesu, možemo ih cijeniti i ispravno ih koristiti povezujući se putem njih s Glavnim Izvorom. Kada tako činimo mi se uzdižemo iznad materijalizma ovoga svijeta i povezujemo se s B-gom na najljepši i najsmisleniji način. No, tako često vidimo ljude koji su blagoslovljeni stvarima poput zemaljskog bogatstva. Unatoč činjenici da je B-g Izvor sveg dobra, ovo novootkriveno bogatstvo zapravo ih navodi da Ga zaborave i služe sebi i svojim sebičnim idejama. Ali nije li to nelogično? Ne bismo li se trebali osjećati ponizno i prepoznati očigledan izvor našeg uspjeha? Baš kao kod Adama i Eve, čovječja priroda je da se vratimo natrag svojim se-

bičnim tendencijama. Dok se približavamo mjesecu tišriju i Novoj godini, još jednom nam dobijamo fantastičnu drugu priliku. Riječ TiŠReJ označava da je on "izvan reda", pošto se slova pojavljuju obrnutim redoslijedom hebrejske abecede. Slično tome, ime HaVa(H) (Eva), koja je uvjerila Adama da jede zabranjeno voće, napisano je obrnutim redoslijedom s obzirom na alefbet (hebrejsku abecedu). Rebe Nahman objašnjava da B-g uzrokuje zbivanja koja stvaraju pometnju, kako bi ona poremetila naše prepoznate životne stilove i planove, i podsjetio nas da je On izvor i svrha svega. Sve je prilikom stvaranja stvoreno zbog nas, jer B-g je Stvoritelj pun ljubavi i dobrote. Ali mi možemo našu dobrobit povećati do maksimuma samo onda kada koristimo Njegove blagoslove da se povežemo s vječnom duhovnom stvarnošću Stvaranja. Čak su i materijalne stvari bile stvorene samo za duhovne svrhe. Kada sve to zaboravimo, šalju nam se ti podsjetnici. Čini nam se da stvari oko nas izmiču kontroli i počinjemo uviđati da doista jesmo stvarno nadležni za to. To je svrha Roš Hašane i Stvaranja. Kad molimo B-ga da nam produži živote za još jednu godinu uz velike blagoslove i prilike, mi Ga tražimo da ulaže u našu sposobnost da Ga prepoznamo. Kad vidimo znakove koje nam On šalje i prihvaćamo ih s ljubavlju, mi se ponizimo i vratimo sebe i svijet ponovo u sklad s Njegovom vlašću. Tešuva znači sve vratiti B-gu. Poniznošću, mi trampimo kaos sebičnog života za život vjernosti raja i spokoja. A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 20

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: KI TAVO

Paraša (priča) Ki Tavo je najmoćniji lijek protiv negativnosti, istinska moć kontrole nad našim životima. Paraša Ki Tavo se smatra vrlo teškom parašom, i jedan njezin dio u sinagogi najčešće se čita šapatom. Ovo je druga paraša u Tori koja sadrži prokletstva; prva je paraša BeHukotai (uredbe), u knjizi Levitski zakonik, u kojoj se navodi što će se dogoditi ako ne živimo po B-žjim zakonima. Međutim, moramo se sjetiti da se svaka paraša čita u određenom periodu vremena. Sada u ovom vremenskom razdoblju – u mjesecu elulu, dok se pripremamo za Roš hašanu (Novu godinu) i Jom kipur (Dan pomirenja), paraša Ki Tavo nas u biti uči pravoj namjeri želje "Neka godina i njezina prokletstva završe, neka [nova] godina i njeni blagoslovi počnu" koju posvećujemo sebi i jedni drugima u ovo doba svake godine, što nas treba navesti da shvatimo da smo mi odgovorni za svoju sudbinu, ovisno o priči koju sami sebi pričamo. Svrha stvaranja je, kao što znamo, naša dobrobit, dobrobit stvorenja, iskazana u beskonačnoj biti dobra. Zohar nas uči da, za razliku od paraše BeHukotai u kojoj su blagoslovi i prokletstva jedni uz druge, namjena prokletstva u ovoj paraši je da ona budu i riječi obećanja i utjehe, presuda i ljubav koji su međusobno isprepleteni. Zohar prenosi da se u sklopu prokletstava nalazi poziv: "Isto tako, Vječni će donijeti svaku bolest i pošast koja nije zapisana u ovom svitku Tore, da vas uništi" (Ponovljeni zakon 28,61). Umjesto riječi "ja'ale" (nanijeti, navući), u Tori se koristi riječ "ja'alem" (odagnati), što prema Godina 14 21Broj 48 Strana

Zoharu znači rastjerati, nestati i poništiti. Dvije osobe koje čitaju ovaj

sklopili; ne moramo više biti žrtve, neuspješni, zlotvori, varalice, itd,

odlomak razumjeti će ga svaka na svoj način. Jedna će vidjeti strašno prokletstvo, a druga će zapaziti blagoslov, i obje će biti u pravu. Mi možemo nastaviti ići uokolo noseći sobom osjećaj krivice i osjećajući se kao žrtva, te svake nove godina povikati: "griješili smo i krivi smo", i to je ono što ćemo dobiti u idućoj godini, ako je to priča koju sebi pričamo. Promjenom riječi i misli koje odašiljemo mi možemo promijeniti svoju predodređenu sudbinu, kao što je napisano: "Onako kako mudar čovjek odluči, tako će B-g ispuniti".

već umjesto toga možemo biti ono ■ što želimo i odlučimo da ćemo biti.

Zohar i sveti Ari objašnjavaju da na Novu godinu, kada se obilje, sreća i blagoslovi odozgo raspodjeljuju za iduću godinu, mi se ne bismo trebali zaokupiti problemima i grijesima, nego onime za čime težimo i pričom koju želimo sebi ispričati. U to doba na snazi je beskonačan protok blagoslova od B-ga na svijet, a mi dobivamo ono što izvučemo iz toga. Ako nam je srce zahvaćeno gnjevom i frustracijom, taštinom i egoizmom, onda nema mjesta da ovo obilje i blagoslovi uđu. Mjesec elul nam daje priliku da ponovo definiramo stavke ugovora koji smo

"I B-g će vas vratiti u Egipat ..." - naizgled strašna stvar je vratiti se u zatočeništvo u Egipat. Ali Zohar nam pokazuje da se ova rečenica može i drugačije pročitati, i da će nam Stvoritelj vratiti sva čuda koja su se dogodila u danima izlaska iz Egipta. "I tamo ćete hitmakartem (prodavati sebe) svojim neprijateljima za robove i sluge, ali nema nikoga da kupi". Nije napisano "nimkartem" (bili prodani), nego, "hitmakartem" (prodavati sebe). Hebrejska riječ "hitmakartem" također znači postao ovisan o nečemu. Zohar objašnjava da se neprijatelj nalazi u našoj ovisnosti o osjećaju frustracije i očajanja, te da čak i kada smo "prodali sebe", kad smo postali ovisnici, nema šanse (nema kupca), osim ako ne dopustimo neprijatelju da vlada nad nama. Sada je vrijeme za uvježbavanje naše životne priče, da ju počnemo mijenjati, doživljavati radost, i da shvatimo da je sve što se dogodi na dobro. Šabat šalom. ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 21

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara izgleda li puno uvjerljivije da ćete stvarni učinak vidjeti nakon što mjesec dana u godini provedete njegujući svaku svoju prioritetnu osobinu?

PUT (nastavak) Određivanje vašeg programa duhovnog razvoja S OVIM KONTEKSTOM obrazloženja i teorije sada sam spreman izložiti musarsku praksu koju možete primijeniti u svom životu. Kao što ste naučili, polazišna točka je da postanete senzibilni na stvarnost onoga što je vam se događa. Zatim morate poduzeti korake kako biste zauzdali i izbjegli svoje negativne obrasce. Na kraju, vaš cilj je tako duboko promijeniti sebe da ćete preinačiti svoje impulse i intuiciju. Cijelo vrijeme sam govorio da je polazišna točka za prakticiranja musara odrediti svoj osobni program duhovnog razvoja. Sada je vrijeme da to učinite. Prvi korak u tom prakticiranju činite sastavljanjem popisa osobina na koje se morate usredotočiti jer su to osobine koje ometaju svjetlo svetosti da snažno zasja u vašem životu. Tradicionalno, standard je bio sastaviti popis od trinaest osobina duše. Ovo je obrazac koji je dat u knjizi Cheshbon ha'Nefesh, i neizravno ga je podržao Rabbi Yisrael Salanter koji je objavio popis tih trinaest koje je smatrao izuzetno važnima. Moguće je raditi s manjim brojem osobina, a komplicirano je raditi s više. Objasnit ću logiku popisa tih trinaest. U musarskoj praksi usredotočujemo se na prvu duševnu osobinu s vašeg popisa samo tjedan dana, a zatim naredni tjedan prelazimo na drugu osobinu i tako dalje kroz cijeli popis. Nakon što ste se bili fokusirali tjedan dana na svaku osobinu s vašeg popisa, vraćate se na početak i ponavljate cijeli ciklus.

Strana 22

Ipak, nema ništa čarobno u vezi s brojem trinaest, a iskustvo me naučilo da neke ljude može potpuno paralizirati ako moraju sastaviti tako dugačak popis. U redu je započeti sa samo pet ili šest utvrđenih duševnih osobina. Kako vrijeme prolazi, vaše vlastito samoopažanje može vas navesti da dopunite svoj popis. ■

Ovaj se obrazac prakse temelji na spoznaji da do unutarnje promjene najučinkovitije dolazi kada jednu osobinu intenzivno uvježbavate u ograničenom vremenskom periodu, nakon čega je ostavljate po strani sve dok ponovno na nju ne dođe red za još jedan tjedan. Svakog tjedna će vam "glavni predmet studiranja" biti jedna osobina, a imat ćete i popis drugih osobina koje će vam biti "sporedni predmeti". Ako imate listu od trinaest osobina, trebat će vam trinaest tjedana da prođete kroz cijeli ciklus, nakon čega se vraćate na početak i započinjete iznova. To funkcionira besprijekorno ako vaš popis ima trinaest osobina jer onda u jednu godinu možete uklopiti četiri puna ciklusa, budući da je četiri puta trinaest pedeset dva, broj tjedana u godini. Iako vam se može činiti da je tjedan dana fokusiranja na jednu osobinu puno premalo vremena da bi se izvršila zadaća poput postajanja velikodušnijim ili manje ljut ili skromniji, korištenjem ovog obrasca prakse zapravo ćete ukupno provesti četiri tjedna po osobini godišnje. Ne

Trinaest osobina i cijela godina također se mogu činiti kao veliki zalogaj za zagristi, ali kao što ćete uskoro vidjeti, svi su ti koraci zapravo mali i izvedivi. Kako bih vas pripremio da prođete kroz zadatak određivanja vašeg vlastitog programa duhovnog razvoja, opisat ću neke korake koje možete poduzeti, a koji će vam pomoći da znate treba li neka osobina biti na vašem popisu ili ne.

Upotreba dnevnika računa s dušom"

"Svođenja

Neke osobine koje su vam predobro poznate ući će na vaš popis. Ili vam je tijekom čitanja ili ponovnog pregleda poglavlja u drugom dijelu ove knjige postalo jasno na čemu trebate raditi. Vjerojatno će biti i drugih osobina koje je potrebno otkriti. Na pitanje kako se osoba može upoznati sa svojim vlastitim crtama karaktera, Rabbi Shlomo Wolbe je odgovorio: "Kad bi čovjek svakodnevno propitivao kod sebe osnovne uzroke osobina koje se pojavljuju u svakoj datoj situaciji, nakon nekoliko tjedana mogao bi reći koja Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

osobina najčešće dolazi do izražaja."

aparat za kavu.

Rabbi Wolbe govori o praksi poznatoj kao "Svođenje računa s dušom." Ova praksa utjelovljuje sistematski proces samopromatranja — "svođenje računa" — koji vam daje jasnu spoznaju o silama i obrisima vašeg unutarnjeg krajolika. Poput računovođe koji radi reviziju, kad radite Svođenje računa s dušom, vi promatrate svoj život i sređujete bilancu svog unutarnjeg bića. Svjesni um sada dobiva pristup značajkama nesvjesnog i postaje svjestan duševnih osobina koje oblikuju vaše svakodnevno življenje. Ova nova svijest ključna je za put transformacije i uzdizanja.

U ovoj fazi, ono što trebate zapisati u svoj dnevnik je svaki doživljaj koje ste imali u posljednja dvadeset i četiri sata koji vam nešto govori o jednoj od vaših duševnih osobina. Uz otvoreni dnevnik i s olovkom u ruci uzmite si trenutak da se prisjetite dana. Je li se dogodilo nešto što na bilo koji način odražava bilo koju od osamnaest duševnih osobina opisanih u ovoj knjizi? Možete koristiti kazalo u ovoj knjizi kao podstrek. Mentalno prođite kroz dan da vidite da li se neka od navedenih osobina pojavila u vašim doživljajima. Ove se osobine mogu pojaviti u nečemu što ste učinili ili rekli, ili u mislima koje su vam se pojavile ili u osjećajima koje ste doživjeli, čak i ako niste progovorili ili postupili u skladu s njima.

Svođenje računa s dušom uključuje vođenje dnevnika. Započeti dnevnik na pravi način prvi je konkretan korak u prakticiranju musara i može vam pomoći da sastavite svoj popis osobina. Kasnije, kad se vaša praksa počne fokusirati na osobine s vašeg popisa, svoj ćete dnevnik koristiti na drugačiji način. Nabavite bilježnicu. Ja sam otkrio sam da sasvim obična bilježnica, s crtama, uvezana spiralom, iz obližnjeg dućana savršeno odgovara ovom zadatku. Nedavno sam koristio uvezane prazne knjige, pa čak i blokove za crtanje. Jedino pravilo koje vam predlažem je da si ne nabavite jako malu bilježnicu jer je možete lako izgubiti. Bilježnicu stavite pored kreveta, zajedno s olovkom, i pripremite se da svake večeri unesete par bilješki. Standardni postupak je zabilješke u dnevnik pisati kad se spremate na spavanje. Neki ljudi budu toliko umorni kad idu u krevet da ovo nije idealno vrijeme za njih, i ako je tako kod vas, potražite drugo vrijeme u danu koje vam odgovara. Jedna je studentica otkrila da je za nju dobro funkcioniralo držati dnevnik uz Godina 14 23Broj 48 Strana

Osobina može skočiti ravno pred vas — izgubili ste živce s djecom ili ste bili prisiljeni reći da na nešto za što znate da niste trebali prihvatiti. Jeste li imali priliku dati u humanitarne svrhe pa to propustili? Jeste li svjesni da ste izrekli laž, ogovarali ili, na suprotnom kraju spektra, da ste rekli istinu kad je to bilo teško učiniti? Ili ćete možda morati razmisliti i malo istražiti kako biste otkrili otisak svoje duše koji vam je oblikovao dan. Ali uvjeravam vas, otisak je tamo. Jedna stvar na koju treba obratiti posebnu pozornost je ono o čemu sam govorio u 4. poglavlju, koncept o behira-točkama. Sjetite se da ono što je Rabbi Dessler nazvao behiratočkama jesu određena mjesta u vašoj nutrini gdje su pitanja izbora vrlo živa u vama. On je opisivao prvu crtu bojišnice na kojoj se, kad se stavi na kušnju, dobro i zlo pokažu

kao dobro izbalansirani, pa svaka odluka koju donesete može otići u bilo kojem pravcu. S jedne strane je jecer ha'tov (sklonost dobru), a s druge jecer ha'ra (sklonost zlu). Mjesto na kojem se susreću i sukobljavaju su vaše behira-točke. Osobine duše koje bi trebali zabilježiti u svoj dnevnik možete prepoznati ako ćete pažljivo pratiti bitke koje vodite na prvoj liniji fronta svog unutarnjeg života. Zapitajte se: "Koje mi behira-točke predstavljaju izazov?" Razmislite i budite oprezni u onim situacijama u kojima se možete osjećati kao da ste na rubu izbora između jedne opcije za koju znate da je dobra i druge koja, iako je svakako privlačna, nije u najboljem interesu duše. Kad god otkrijete da se borite u toj neprovjerenoj ničijoj zemlji između onog što uzdiže i onog što ne uzdiže, nastojte dati ime teritoriju na kojem se borba odvija. Ime koje mu date bit će ime odgovarajuće duševne osobine. Ako prođete pored beskućnika i osjetite se ponukanima da date novac, ali se suzdržite i ruka vam posegne u džep, ali ne izađe brzo van držeći nešto u šaci, to kolebanje je znak behira-točke kod duševne osobine velikodušnosti. Ili ako se osjećate zahvalnima na nečemu i mislite izraziti svoju zahvalnost, ali se brinete da to nećete izreći na pravi način ili da nećete odabrati pravi trenutak, pa ostanete šutjeti, no ni to se ne čini ispravno, pa opet pogledate na to. . . , sve se to događa na području zahvalnosti. I tako dalje sa svim duševnim osobinama. Pitanje je, gdje su prve linije fronta u vašim vlastitim bitkama na kojima odabirete i odlučujete? Ovi primjeri koje sam upravo naveo govore vam da izazovi koji se javljaju u vašim behira-točkama ne moraju biti monumentalni. ZapraStrana 23

(nastavak s 25. stranice)

Alan Morinis:

vo, ono što zaista želite otkriti su mali potresi koji se događaju u svakodnevnom životu i koji su važni ne zbog toga što su veliki, već zato što otkrivaju rasjede koje prolaze ispod površine vašega života. Postajući svjesni navika, obrazaca i tendencija koji se otkrivaju u stotinama odluka koje donosite svakog dana, posebno na područjima koja imaju najveći potencijale rasta (a to su vaše behira-točke), znat ćete gdje uložiti svoje napore, bez čekanja da te lekcije naučite iz velikog potresa. Sve što vidite, zabilježite. Zapišite si u bilježnicu svaki događaj koji otkriva jednu od vaših duševnih osobina. Vaš je zadatak ukratko zabilježiti misli, osjećaje, riječi ili djela u kojima možete prepoznati djelovanje duševne osobine. Ovdje tražite objektivnost i izbjegavajte svaku vrstu samosuđivanja. Jedan učenik priča kako svom dnevniku daje da radi njemu u korist na ovaj način: "Ja ću jednostavno promatrati sebe, a kad se dogodi nešto što me uznemiri, što me natjera da se poželim istresti na ljude ili me povrijedi ili učini da se poželim potpuno okrenuti od njih, pokušavam otkriti koja je to osobina u meni. Ponekad odgovor bude iznenađujući. Polazim od vrlo stvarnih i konkretnih događaja i emocija da otkrijem opće i temeljne crta karaktera."

Vaš će dnevnik početi otkrivati osobine koje možete staviti na svoj popis. Pojavljuje li se arogancija, jer možete otkriti incidente koji otkrivaju sklonost da napuhnete svoj ego poput pauna? Ili vidite li možda suprotnu sklonost, da previše spremno dopuštate da vas drugi gaze? Mnogi od nas vode izolirane živote, provode previše vremena u odnosu jedan na jedan s elektroničkim medijima, ili radeći u zasebnim odjeljStrana 24

Svakidašnja svetost cima u uredu, ili vozeći se sami u automobilima itd. Oni od nas koji su pogođeni emocionalnom izolacijom mogu na svoj popis staviti duševnu osobinu suosjećanja ili ljubazne dobrote, budući da nas te dvije osobine uvode u prisni odnos s drugima. Dok promatrate svoje ponašanje, bilježite događaje i identificirate relevantne duševne osobine, pokušajte sastaviti svoj popis od trinaest osobina duše od osamnaest obuhvaćenih u 2. dijelu. Ovih osamnaest poglavlja obrađuju opće teme koje pokrivaju mnogo toga što se događa u našem unutarnjem životu u odnosu na naše duševne osobine. Vidio sam kako se studenti pogube i ostanu zbunjeni pokušavajući izmisliti kategorije, od kojih su se neke pokazale kako uopće nisu unutarnje osobine, poput "novca" ili "obilja". Zato iskoristite ova poglavlja da vam pomognu lakše identificirati duševne osobine kojima zaista trebate posvetiti svoju pažnju. Postoji opća sklonost da ostanemo fascinirani novim i drugačijim, čega se moramo čuvati. Iako je možda potpuno opravdano na vaš popis dodati osobinu koja nije među onima koje sam predstavio u ovoj knjizi, učinite to samo ako se osjećate jasno i snažno primorani odrediti tu dodatnu osobinu. U većini slučajeva otkrit ćete da ako malo porazmislite, "nešto drugo" na čemu želite poraditi svoje može pronaći mjesto pod okriljem jedne od osamnaest već navedenih osobina. Studenti su me često pitali da li se ovdje nalazi kompletan popis duševnih osobina, no ja nisam naišao na takav izvor. Zbog toga sam stvorio popis sakupljen iz raznih izvora musara. Taj dugački popis naći ćete u dodatku na kraju knjige. Nema ništa loše u bilježenju doga-

đaja koji otkrivaju snažne ili uravnotežene osobine. Međutim, pravi plijen su osobine koje vam se čine kao izvori patnje, zbunjenosti, sukoba ili bilo kojeg drugog negativnog ishoda. Možda ćete moći utvrditi da osjećate kako imate previše te osobine, poput ljutnje, ili premalo, poput smirenosti. Premalo gnjeva (izraženog kao strast i vitalnost) također je mogućnost. Dok vodite svoj svakodnevni dnevnik, kad god se jedna osobina pojavi više nego jednom, dodajte je na svoj popis. Svaka osobina koja bi mogla imati koristi od određene mjere promjene pripada na vašu ■ listu. I ako, na primjer, smatrate da ste dovoljno velikodušni, identificirali ste jednu osobinu koja vam ne treba na popisu. Možda ćete vrlo lako odrediti svojih trinaest. Ako je tako, možete prijeći na sljedeću fazu prakticiranja. No, možda će vam trebati tjedan ili dva da sastavite svoj popis. Ako vam je potrebno više od mjesec dana da identificirate punih trinaest, počnite s onim što imate i pažljivo motrite što biste još mogli naknadno dodati. Nemojte postati opsjednuti izabiranjem svojih trinaest osobina, jer je zapravo teško ozbiljno "pogriješiti." Čak i ako na popis stavite osobinu za koju se pokaže da nije od tolike važnosti za vas, neće vam naškoditi ako i na nju obratite pozornost. Na primjer, samo zato što nemate naviku lagati ne znači da nećete imati nikakve koristi od toga što "istinu" imate na svom popisu. A ako vam se dogodi da ste izostavili osobinu koja bi zaista trebala biti na vašem popisu, ne brinite ni zbog toga. Možete je nadodati u sljedećem krugu, a u međuvremenu ćete se iznenaditi što na toj osobini

Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis:

svejedno dobro radite, jer prakticiranje musara ima učinak da vas učini svjesnijima i posvećenijima općenito, čak i ako radite na jednoj po jednoj osobini. Od Rabbi Eliyahu Desslera saznajemo da bi osoba na početku uvijek trebala tražiti pozitivne osobine na koje se može usredotočiti. On misli da je najbolji način za savladati negativne osobine nastojati ojačati drugu osobinu koja djeluje kao protuteža. Ako vidite da ste previše ljuti, potražite osobinu koja utjelovljuje suprotnost ljutnji. Tada biste na svoj popis stavili smirenost ili poniznost, a ne ljutnju. Ako osuđujete i ljubomorni ste, odgovarajuća pozitivna osobina mogla bi biti "čast". Ako vidite da se previše brinete zbog materijalnih dobara, stavite na svoj popis "jednostavnost". Možda je najjasniji primjer škrtost: nemojte pokušavati biti manje škrti — prakticirajte velikodušnost. I tako dalje. Gdje god prepoznate ponašanje koje je štetno i ne odražava vrijednosti Tore, pokušajte imenovati njegov pozitivni pandan i dodajte njega na svoj popis, a ne negativnu osobinu. Rabbi Meir Chodosh jednom je raspravljao o osobini gnjeva i istaknuo da "ne treba raditi na osobini gnjeva, već na osobini dobre volje. Kad se jednom gnjev čovjeka rasplamsa, prekasno je raditi na njemu. Međutim, ako netko zadrži dobru volju i sagleda stvari u pozitivnom svjetlu, nikada neće doći do točke da se razgnjevi." Za Rabbi Chodosha se govorilo da se u pravilu, "nije bavio lošim karakternim osobinama. Radije se bavio pozitivnima kako bi razradio teme koje uzdižu osobnost i podižu je sve više i više. Time će se osoba prirodno držati na distanci od onog ružnog i ponižavajućeg." Postoji nekoliko razloga da se Godina 14 25Broj 48 Strana

Svakidašnja svetost uvijek izabere pozitivna osobina kao fokus za vašu musarsku praksu. Jedan je da se time izbjegava velika zamka svake discipline samopoboljšanja, a to je da razvijete negativne osjećaje prema sebi zato što niste savršeni. Naveo sam studente da postanu svjesni istine o sebi koju je bilo jako teško podnijeti. Drugi su odjednom uvidjeli nedostatke u svijetu u cjelini pa su postali vrlo kritični prema drugim ljudima. Rad na pozitivnim osobinama čini ovu negativnost manje vjerojatnom. Postoji i dodatna korist koja se može postići jačanjem pozitivne osobine. Čak i mali uspjeh na području onoga u čemu ste jaki generirat će uspjehe i u onome u čemu ste slabi. No, najvažniji razlog da ostanete fokusirani na pozitivne osobine je musarska maksima da su pokušaji savladavanja negativnih osobina gotovo uvijek osuđeni na propast. Ako ste, na primjer, postali senzibilni za vlastiti pretjerani gnjev, a zatim ste svoj gnjev pokušali smanjiti, to bi bilo kao da pokušate ohladiti vatru. Nije nimalo vjerojatnije da ćete biti u stanju izravno svladati ljutnju nego navesti vatru da izgubi toplinu. Umjesto toga, ono što trebate učiniti je pronaći ono što će u određenoj situaciji služiti kao "voda".

Smjernica da se držite pozitivnih osobina i pozitivnu osobinu upotrijebite za rad na negativnoj, vrlo je važna za musarsku praksu. Prisjećanje na ovo načelo uštedjet će vam mnogo potencijalne tuge na putu i, po riječima Orchot Tzaddikim, "poravnat će put do velikog kraljevog dvora". Pozivanje jedne duševne osobine da utječe na drugu duševnu osobi-

nu uvelike se oslanja na vašu svijest o sebi, jer morate biti u stanju prepoznati ne samo svoju problematičnu duševnu osobinu, već i pozitivnu koju možete pozvati da ojača. Iz toga slijedi da bi popis koji sastavite trebao sadržavati samo pozitivne osobine. Dok identificirate osobine koje spadaju na vaš popis, napišite ih izvana na korice ili s unutarnje strane prednjih korica svoje bilježnice, gdje ćete ih lako pronaći. Što se tiče vašeg popisa, jedno pitanje koje se često postavlja jest što ako odabrana osobina nije kako treba ili vas ne zanima? Moj savjet je da ne mijenjate konje usred posla. Svaka osobina na kojoj radite samo je mali dio prakse, pa ako vam je dosadno ili vam je nelagodno ne morate potkopati sve dobro što ćete činiti. Samo vježbajte upornost. Sasvim je moguće da otpor koji osjećate ukazuje na nešto vrijedno vaše pažnje. S vremenom će se ljuska od koje se odbijate natrag otvoriti i otkriti nešto što niste znali o sebi. I opet (jer vas ne mogu previše često upozoravati), obratite veliku pozornost na taj mali unutarnji glas koji se žali i odvraća vas od tog procesa na svaki kreativni način koji se ukaže. Dok razmišljate o svom dnevniku i sastavljate popis osobina, jedne noći ćete možda čuti: "Ne večeras", a druge noći, "To je glupa osobina", ali ako poput svjedoka budete svjesni svog unutarnjeg dijaloga, možda ćete primijetiti da je šaputanje koje čujete vrlo slično, a možda čak i zapanjujuće poznato. Taj glas možete istestirati postavljajući pitanje čini li se da nudi smjernice koje će vjerojatno doprinijeti dobrobiti vaše duše. Slušajte, znajte što je to i nastavite stavljati nogu pred nogu na svom putu uspona.■

Strana 25

U PRIJEVODU R. M.Š. FREIBERGERA:

Psalam 27

(od mlađaka Elula do Hošane Rabe moli se ovaj psalm ujutru i navečer)

‫ ַחיַי ִמ ִמי ֶא ְׁפ ָחד‬-‫ירא יי ָמעֹוז‬ ָ ‫אֹורי וְׁ ִי ְׁש ִעי ִמ ִמי ִא‬ ִ ‫א ְׁל ָדוִ ד יי‬ LeDavid Hašem ori vejiši mimi ira Hašem ma'oz hajaj mimi efhad. Vječni je svjetlo moje i spas moj, koga da se bojim? Vječni je kula života mog, koga da se strašim?

‫ֹיְׁבי ִלי ֵּה ָמה ָכ ְׁשלּו‬ ַ ‫ ְׁב ָש ִרי ָצ ַרי וְׁ א‬-‫ֶאכֹל ֶאת‬ ֱ ‫ב ִב ְׁקרֹב ָע ַלי ְׁמ ֵּר ִעים ל‬ ‫ָפלו‬ ָ ‫וְׁ נ‬ Bikrov alaj mereim le'ehol et bsari caraj veojvaj li hema kašlu venafalu. Ako mi se približe zlikovci da jedu meso moje, protivnici i neprijatelji moji, oni posrću i padaju.

‫ ָתקּום ָע ַלי ִמ ְׁל ָח ָמה‬-‫ִירא ִל ִבי ִאם‬ ָ ‫י‬-‫ ַת ֲחנֶה ָע ַלי ַמ ֲחנֶה לֹא‬-‫ג ִאם‬ ‫בֹוט ַח‬ ֵּ ‫ְׁבזֹאת ֲא ִני‬ Im tahane alaj mahane lo jira libi im takum alaj milhama bezot ani boteah. Stane li u okô protiv mene vojska, srce se moje ne boji, ustane li protiv mene rat, u njemu sam siguran.

‫יְׁמי ַחיַי‬ ֵּ -‫יי ָכל‬-‫אֹותּה ֲא ַב ֵּקש ִש ְׁב ִתי ְׁב ֵּבית‬ ָ ‫יי‬-‫ַאל ִתי ֵּמ ֵּאת‬ ְׁ ‫ַאחת ָש‬ ַ ‫ד‬ .‫יכלו‬ ָ ‫ּול ַב ֵּקר ְׁב ֵּה‬ ְׁ ‫יי‬-‫ַל ֲחזֹות ְׁבנ ַֹעם‬ Ahat ša'alti me'et Hašem ota avakeš šivti bevejt Hašem kol jemej hajaj lahazot benoam Hašem ulevaker behejhalo. Jedno tražim od Vječnoga, jedno molim: da sjedim u kući Vječnoga sve dane života svoga, da gledam milotu Vječnoga, da potražim hram Njegov.

‫ָאהלֹו ְׁבצּור‬ ֳ ‫ַס ִת ֵּר ִני ְׁב ֵּס ֶתר‬ ְׁ ‫ה ִכי י ְִׁצ ְׁפנ ִֵּני ְׁב ֻסכֹה ְׁביֹום ָר ָעה י‬ ‫יְׁרֹומ ֵּמ ִני‬ ְׁ Ki jecafneni besuko bejom ra'a jastireni beseter ahalo becur jeromemeni. Da me sakrije u kolibu svoju na dan zla, da me zaštiti u zakrilju šatora Svog, da me uzdigne na pećinu.

‫ָאהלֹו זִ ְׁב ֵּחי‬ ֳ ‫יבֹותי וְׁ ֶאזְׁ ְׁב ָחה ְׁב‬ ַ ‫ֹיְׁבי ְׁס ִב‬ ַ ‫ֹאשי ַעל א‬ ִ ‫ו וְׁ ַע ָתה יָרּום ר‬ ‫ַמ ָרה ַליי‬ ְׁ ‫ַאז‬ ֲ ‫ירה ו‬ ָ ‫ָאש‬ ִ ‫רּועה‬ ָ ‫ְׁת‬

žrtve uz trubu, da pjevam i da pojem Vječnome.

‫ַענֵּנִ י‬ ֲ ‫קֹולי ֶא ְׁק ָרא וְׁ ָחנ ִֵּני ו‬ ִ ‫יי‬-‫ז ְׁש ַמע‬ Šma Hašem koli ekra vehaneni veaneni. Čuj, Vječni, glas moj, usliši me, smiluj mi se, kad Te zovem!

‫ֶיך יי ֲא ַב ֵּקש‬ ָ ‫ ָפנ‬-‫ָאמר ִל ִבי ַב ְׁקשּו ָפנָי ֶאת‬ ַ ,‫ח ְׁל ָך‬ Leha amar libi bakšu panaj et paneha Hašem avakeš. Tebi je reklo srce moje: "Potražite lice Moje!" Tvoje lice tražim, o Vječni,

-‫ִית ַאל‬ ָ ‫זְׁר ִתי ָהי‬ ָ ‫ ְׁבַאף ַע ְׁב ֶד ָך ֶע‬-‫ֶיך ִמ ֶמ ִני ַאל ַתט‬ ָ ‫ ַת ְׁס ֵּתר ָפנ‬-‫ט ַאל‬ ‫זְׁב ִני ֱאל ֵֹּהי ִי ְׁש ִעי‬ ֵּ ‫ ַת ַע‬-‫ִת ְׁט ֵּש ִני וְׁ ַאל‬ Al taster paneha mimeni al tat be'af avdeha ezrati hajita al titšeni ve'al ta'azveni elokei jiši'i. ne sakrij lica Svoga! Ti si bio pomoć moja, ne odbaci me, ne ostavi me, Bože spasa moga!

‫ַַאס ֵּפ ִני‬ ְׁ ‫ָבּוני וַיי י‬ ִ ‫ָאבי וְׁ ִא ִמי ֲעז‬ ִ -‫י ִכי‬ Ki avi ve'imi azavuni ve'Hašem ja'asfeni. Otac i mati me ostaviše, Vječni će me k sebi uzeti!

‫שֹור ָרי‬ ְׁ ‫ּונ ֵּח ִני ְׁבא ַֹרח ִמישֹור ְׁל ַמ ַען‬ ְׁ ‫הֹור ִני יי ַד ְׁר ֶכ ָך‬ ֵּ ‫יא‬ Horeni Hašem darkeha uneheni beorah mišor lema'an šoreraj. Uputi me, Vječni, na put Svoj, vodi me pravom stazom, zbog neprijatelja mojih!

‫יפ ַח ָח ָמס‬ ֵּ ִ‫ ֶש ֶקר ו‬-‫ ִבי ֵּע ֵּדי‬-‫ֶפש ָצ ָרי ִכי ָקמּו‬ ֶ ‫ ִת ְׁתנ ִֵּני ְׁבנ‬-‫יב ַאל‬ Al titneni benefeš caraj ki kamu bi ejdej šeker vifeah hamas. Ne prepusti me na volju protivnika mojih, jer protiv mene ustadoše svjedoci lažni, sikću nasilje.

‫יי ְׁב ֶא ֶרץ ַחיִים‬-‫לּולא ֶה ֱא ַמנְׁ ִתי ִל ְׁראֹות ְׁבטּוב‬ ֵּ ‫יג‬ Lulej he'emanti lir'ot betuv Hašem be'erec hajim. Vjerujem, da ću vidjeti dobrotu Vječnoga u zemlji života!

‫יי‬-‫ַא ֵּמץ ִל ֶב ָך וְׁ ַקּוֵּה ֶאל‬ ֲ ‫יי ֲחזַק וְׁ י‬-‫יד ַקּוֵּה ֶאל‬

Ve'ata jarum roši al ojvaj svivotaj ve'ezbeha be'ahalo zivhej terua ašira veazamra l' Hašem.

Kave el Hašem hazak vejaamec libeha vekave el Hašem.

A sad, uzdignuće glavu moju protiv neprijatelja mojih naokolo, pa da žrtvujem u šatoru Njegovom

Uzdaj se u Vječnoga, budi krepak, jačaj srce svoje i ■ uzdaj se u Vječnoga! ■

Strana 26

Divrej Tora

OD JASTREBA DO GOLUBA

Ovaj čovjek je zadužio Izrael: bio je predsjednik, dvaput premijer, sedam puta ministar, 50 godina zastupnik u parlamentu. Slobodna Dalmacija 19.8.21. Kad čovjek u desetom desetljeću života napiše knjigu o tom svom životu, u pravilu se radi o zanimljivom štivu, čak i kad je posrijedi anonimna osoba. A ako se pritom radi o državniku svjetskoga glasa, štivo je još intrigantnije. U slučaju Shimona Peresa (1923. – 2016.) nema nikakve sumnje: čak i oni koji ga ne vole priznaju da je bio jedan od najvažnijih svjetskih državnika druge polovine 20. stoljeća i početka 21. stoljeća. Govorimo o memoarskoj knjizi "Nema mjesta za male snove: Hrabrost, imaginacija i stvaranje modernoga Izraela" (Školska knjiga, 2020.), koju je Peres dovršio nekoliko mjeseci prije smrti, u svojoj 93. godini.

rom Yitzhakom Rabinom i vođom PLO-a Jaserom Arafatom. Već iz ovog kratkog pregleda Peresovih najvažnijih aktivnosti može se uočiti jedna krupna proturječnost, pa se pronicljivi čitatelj može zapitati: kako je moguće da čovjek koji u mladosti gradi državnu vojsku i razvija vojnu industriju, a nešto kasnije i nuklearni program svoje zemlje, kako je dakle moguće da taj isti čovjek završi kao mirotvorac ovjenčan Nobelovom nagradom? Odnosno, kako je moguće da se čovjek kojeg su u prvoj polovini života smatrali izraelskim "jastrebom" transformira u "goluba mira"? Taj paradoks u knjizi razjašnjava sâm Peres:

Otkad ga je budući osnivač izraelske države David Ben-Gurion davne 1945., kao 22-godišnjaka, imenovao glavnim tajnikom omladinske cionističke organizacije HaNoar HaOved, pa sve do 2014., kada mu je istekao mandat predsjednika Države Izrael, Shimon Peres je punih 70 godina obavljao čitav niz javnih dužnosti u hebrejskoj državi, uključujući i one najviše.

"Svoj sam život, prije svega, posvetio brizi da Izrael bude siguran: da ga zaštitimo od prijetnje uništenja, tako izgrađujući možda i najjače obrambene snage na svijetu, te da naše neprijatelje spriječimo da i pomisle na to da bi ga ikad mogli uništiti. Dok je Izrael bio slab, želio sam ga učiniti snažnim. No, nakon što je postao snažan, sve sam svoje napore posvetio miru."

Bio je predsjednik Izraela (2007. – 2014.), dvaput premijer (1984. – 1986. i 2005. – 2006.), triput ministar vanjskih poslova i više puta ministar drugih resora (obrane, financija, informiranja, prometa i poštanske službe, regionalne suradnje, prihvata doseljenika te razvoja Negeva i Galileje), uz pedeset godina zastupničkog staža u Knessetu (1959. – 2007.).

MARXOM SRCA

IMPRESIVNE ZASLUGE No ovaj impresivan spisak ni blizu ne pokriva sve ono čime je Peres zadužio Državu Izrael. Među ostalim, četrdesetih i pedesetih godina prošloga stoljeća bio je među najzaslužnijima za formiranje izraelskih obrambenih snaga (IDF) i razvoj vojne (osobito zrakoplovne) industrije koja je mladoj državi omogućila da se obrani od nesklonih arapskih susjeda. Potom je šezdesetih godina imao ključnu ulogu u stvaranju izraelskog nuklearnog programa. Kao premijer, uspio je osamdesetih godina srezati nabujalu inflaciju i spasiti izraelsko gospodarstvo, a u poznijim godinama puno je učinio na pretvaranju Izraela u visoko tehnološku zemlju, obilježenu ekspanzijom startupova i nanotehnologijom. U međuvremenu, kao šef izraelske diplomacije bio je arhitekt povijesnog izraelskopalestinskog mirovnog sporazuma u Oslu 1993. godine, za što je 1994. dobio Nobelovu nagradu za mir, skupa s kasnije ubijenim izraelskim premije-

Page 27 Strana 27

ŽENSKOG

Od rane mladosti Peres je pripadao lijevom, čak i marksističkom krilu cionističkog pokreta, što se vidi čak i iz načina na koji je kao 15-godišnjak udvarao svojoj budućoj supruzi Soniji, koju je upoznao u kibucu za mlade Ben-Shemen, gdje je završio poljoprivrednu školu. – Takvu ljepotu nikad nisam vidio. (...) S vremenom sam uspio skupiti dovoljno hrabrosti da joj se obratim. No, nisam je se posebno dojmio. Davao sam sve od sebe: čitao sam joj poeziju, čak i odlomke tekstova Karla Marxa, no činilo se da ništa ne dopire do nje. I tako je bilo sve do dana kad sam je zamolio da pođe sa mnom do polja krastavaca. Valjda je bilo nešto u mirisu krastavaca, u romantici prirode, što mi je omogućilo da napokon uspijem. Konačno me je pogledala nekako drukčije – onako kako sam ja gledao nju – opisuje Peres te mladenačke dane, kad je možda prvi put u životu spoznao da Marxovi tekstovi ne otvaraju sva vrata. Pa ipak, veći dio svog života Peres je bio ljevičar, što odražava socijalistički ustroj Države Izrael tijekom njegovih prvih dekada. Bio je član Laburističke stranke od 1977. do 2005. godine, a prvih 15 godina i njezin predsjednik. Bio je i potpredsjednik i počasni predsjednik Socijalističke internacionale. Ukupno je u svom dugom životu Peres promijenio četiri poli-

tičke stranke – Mapai, Rafi, Laburističku stranku i Kadimu – iz čega neki njegovi biografi izvlače zaključak o Peresovoj političkoj nedosljednosti i ideološkom vrludanju. Međutim, kako u Pogovoru knjige tumači naša politologinja dr. Mirjana Kasapović, prve tri navedene stranke (Mapai, Rafi i laburisti) "pripadale su istom, lijevom ideološko-političkom taboru, a ideološke, političke pa i organizacijske granice među njima nisu bile čvrste". 'DESNO SKRETANJE' Partija Mapai, odnosno Radnička stranka Države Izrael, bila je lijeva cionistička organizacija koja je imala ključnu ulogu u osnutku Izraela, a od 1949. do 1977. bila je kontinuirano na vlasti. Partija Rafi, odnosno Izraelska radnička lista, bila je pak Ben-Gurionova frakcija koja se od stranke Mapai odvojila 1965. godine ("ponajviše zbog osobnih nesnošljivosti i sukoba u stranačkom vodstvu", objašnjava dr. Kasapović), a pošto je Peres bio cjeloživotno odan svom političkom mentoru BenGurionu, priključio se toj njegovoj frakciji. Konačno, Laburistička stranka zapravo je sljednica Mapaija, nastala njegovim ujedinjenjem s Rafijem 1968. godine. U tom smislu, jedino Peresovo "desno skretanje" je ono iz 2006. godine, kada se u svojoj 83. godini priključio stranci Kadima koju je osnovao desničar Ariel Sharon. – Pridruživanje Sharonu postalo je izvjesnim kada na predizborima 2005. nije bio ponovno izabran za predsjednika Laburističke stranke. Očito duboko povrijeđen time, iste je godine napustio laburiste i na izborima 2006. pridružio se Sharonovoj Kadimi – piše dr. Kasapović, ističući da je Kadima senzacionalno osvojila te izbore (što je bio prvi put u novijoj povijesti Izraela da izbore osvoji "treća partija", izvan duopola Laburističke stranke i Likuda), te da je Peres baš zahvaljujući Kadimi postao 2006. potpredsjednik Vlade, a 2007. i predsjednik Države Izrael. DJEČAK IZ POLJSKE Peres se nije rodio na Bliskom istoku. Rođen je u Europi, u obitelji poljskih Židova u selu Wiszniew (danas to selo, pod imenom Višneva, pripada Bjelorusiji), a u Izrael je s roditeljima emigrirao 1934. kao 11godišnjak. U tih prvih 11 godina najvažnija osoba u životu budućeg izraelskog državnika – zapravo ključna za njegovo političko formiranje – bio je njegov djed po majci, židovski rabin Zvi Meltzer, intelektualac koji je unuku rastumačio židovstvo i usadio mu cionističku ideju, a

Divrej Tora

svojom potonjom sudbinom zorno mu ilustrirao nužnost postojanja jake hebrejske države koja će biti u stanju zaštititi Židove od pogroma. – Djedov je život završio u Wiszniewu. Samo nekoliko godina nakon što sam otišao, nacisti su kroz šumu umarširali u selo te na trgu okupili Židove. Čekala ih je strašna sudbina. Djed je bio prisiljen s mnogima iz svoje zajednice ući u skromnu drvenu sinagogu, nakon čega su nacisti daskama prekrili vrata. Ne mogu ni zamisliti kakav su strah osjećali kad je dim počeo kuljati kroz pukotine na vratima, kad su začuli pucketanje po komu su mogli zaključiti da je sinagoga zapaljena izvana – opisuje Peres djedovu sudbinu, koju bi i sâm doživio da prethodno nije emigrirao. Zacijelo je i ta obiteljska tragedija učvrstila Peresov cionizam, te je on već od sredine svojih dvadesetih postao čovjek od velikog povjerenja D. Ben-Guriona, koji mu je uoči i nakon osnivanja Države Izrael davao najosjetljivije državne zadatke vezane za jačanje i razvoj izraelske vojske, sve do pretvaranja Izraela u nuklearnu silu, jedinu takvu na Bliskom istoku.

Već smo spomenuli Peresovu ključnu ulogu u razvoju izraelskog nuklearnog programa. On je bio glavni operativac u kompleksnom procesu izgradnje nuklearnog pogona u Dimoni (grad u pustinji Negev na jugu Izraela) pedesetih i šezdesetih godina, kao i glavni tvorac službene izraelske politike koja se naziva "nuklearna neodređenost", a označava pristup po kojem posjedovanje nuklearnog oružja Izrael niti potvrđuje, niti poriče. – S vremenom smo naučili da se u neodređenosti krije golema moć. Do sedamdesetih godina vođe arapskog svijeta već su pretpostavljali da Izrael posjeduje nuklearno oružje. Manjak dokaza nadoknađivali su glasinama koje su se regijom širile brže čak i od činjenica. Nismo činili ništa kako bismo potvrdili sumnje, ali ni kako bismo ih raspršili. S vremenom su se sumnje učvrstile te prerasle u nepokolebljiva uvjerenja naših neprijatelja. Vjerujući da je Izrael sposoban uništiti ih, jedan za drugim odustajali su od želje da oni unište nas – piše Peres, koji izgradnju nuklearnog programa dovodi u direktnu vezu sa svojim kasnijim mirotvoračkim naporima, koji su kulminirali mirovnim sporazumom u Oslu. – Često govorim da sam Dimonu sagradio kako bih stigao do Osla. Njezina svrha nije bilo pokretanje rata, nego njegovo sprječavanje. Važan nije bio sam reaktor, nego odjek koji je on imao – ističe izraelski državnik...... ■

Godina 14

Broj 48