5-07 - Divrej Tora - KiTavo 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 51

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

Aramejac je pokušao uništiti mog oca, patili smo u Egiptuzar bi to trebala biti izjava zahvalnosti?!

Komentatori objašnjavaju: Aramejac je Laban, koji je prevario našeg praoca Jakova zamijenivši Rahelu i Leu. (Jakov je namjeravao oženiti Rahelu, ali umjesto nje se Lea pojavila ispod hupe.) Razmotrimo to: da Laban nije izveo taj trik, onda bi Jakov oženio Rahelu kao što je namjeravao - a Josip bi bio prvorođeni sin. Dakle, kada je Jakov pokazao naklonost prema Josipu, druga braća vjerojatno ne bi bila ljubomorna - a Josip nikada ne bi bio prodan u ropstvo.

Evo u čemu je caka: Josip nikada ne bi postao egipatski premijer koji je godinama kasnije bio u poziciji spasiti židovski narod od gladi. Dakle, da, iako je Laban Aramejac pokušao uništiti našeg pretka, mi izražavamo zahvalnost, što je nekako, sve izašlo na najbolje.

Kad se dogodi tragedija, teško je sagledati širu sliku i razumjeti zašto se dogodila.

Ne, ne znamo uvijek zašto se stvari događaju. Kada se dogode događaji koji su tako nedokučivi, sve što možemo učiniti je vjerovati Svemogućem. To je lekcija koju učimo kada donosimo prve plodove u Hram: izražavamo zahvalnost što je nekako, na neki način, sve bilo na dobro.■

Zagreb, šabat 21. rujna 2024. - 18. elula 5784.

Broj 51

divrejtora@gmail.com

(D’varim 26,1-29,8)

Moše daje narodu upute: kad uđete u zemlju koju vam je B-g dao u vječno naslijeđe i nastanite se u njoj i obradite ju, prve dozrele plodove (bikurim) iz svoga voćnjaka donesite u Sveti hram i oglasite svoju zahvalnost na svemu što je B-g za vas učinio.

Tu se nalaze i zakoni o desetini koju se daje Levitima i siromašnima i detaljne upute kako na brdima Gerizim i Eval objaviti blagoslove, a kako prokletstva (o čemu je bila riječ na početku paraše Re'e). Moše podsjeća narod da su od

B-ga izabran narod, te da su i oni odabrali B-ga.

Zatim su na redu tohaha – prijekori. Nakon nabrajanja blagoslova kojima će B-g nagraditi narod dok poštuje zakone Tore, Moše daje dugačak i neugodan prikaz loših stvari – bolesti, gladi, siromaštva i izgnanstva – koje će ih zadesiti napuste li B-žje zapovijedi.

Moše zaključuje govoreći narodu da su tek danas, četrdeset godina nakon što su se rodili kao narod, stekli "srce da spoznaju, oči da vide, uši da čuju."■

Prevela Dolores Bettini

Paraša Ki Tavo

B’’H

Alija po Alija

Kohen - prva alija - 11 p'sukim (26,1-11)

Kada dođemo u zemlju i nastanimo je, zapovijeđeno nam je da uzmemo od prvih plodova [micva o bikurim već je ubrojena u paršat Mišpatim] "sedam vrsta", stavimo ih u košaru i odemo na Mjesto (Mikdaš). Imamo otići kod kohena na dužnosti, najaviti svoju nazočnost i uručiti mu košaru. On će je uzeti i položiti pred žrtvenik. Tada ćemo izgovoriti "odlomak o bikurim".

Bikurim su se stavljali u košarutene. Njena numerička vrijednost je 9 + 50 + 1 = 60. Baal HaTurim ističe da je preporučena količina koju treba dati kao bikurim 1/60.

Sa stajališta micve

O bikurim je rečeno: "Vršite tu micvu, jer njenom ćete zaslugom ući u zemlju". Ari HaKadoš izdvaja bikurim kao micvu koja je "tikun" (popravak) za grijeh uhoda. Bikurim imaju od Tore određenu, ugrađenu deklamaciju koja nam pomaže usredotočiti naše misli u određenom smjeru. Ovom deklamacijom, Židov se poistovjećuje sa svojom židovskom baštinom, te svima objavljuje središnju ulogu Erec Jisraela u B-žjim planovima za Izraelski narod.

Bikurim su jedna od micvot koje izričito treba pratiti simha - radost koju trebamo osjećati kada (nadam se, ne "ako") shvatimo da sve što imamo dolazi od B-ga radost koju ćemo, nadam se, imati za sve micvot B-žji ukor kasnije iznesen u sedri glasi da "mu ne služimo s radošću".

Sve micvot vezane uz zemlju su posebne. Ali bikurim sa sobom nosi

izjavu da nam je drago što smo ovdje. To što smo sretni zbog prilike da se nalazimo u Erec Jisraelu daje nam "z'hut" da budemo ovdje. Radosno zahvaljivanje B-gu što smo ovdje, pomaže "popraviti" suprotni stav kojeg su iznijeli 10 uhoda, a podržalo ga mnoštvo. Grijeh uhoda počinjen je onime što su meraglim rekli, i to dok su izlagali plodove koje su donijeli iz zemlje. Bikurim je micva koja se vrši onime što onaj koji donosi bikurim govori, i to dok izlaže plodove koje je donio iz zemlje. "Savršena podudarnost!"

Bikurim je ogledni primjer "hakarat hatova", prepoznavanja i priznanja dobra što nam ga je B-g učinio. Ova se pouka mora primijeniti i na druga područja micvot i života općenito. O, neka bismo uskoro imali čast da donesemo bikurim s potpunom radošću i židovskim ponosom koji govore da smo doista sretni što smo od B-ga izabrani kao Njegov Narod i iskreno zahvalni za ovu divnu Zemlju.

Prva četiri p'sukim iz deklamacije o bikurim čine glavninu teksta Sedera za Pesah. Oni rezimiraju egipatsko porobljavanje i Izlazak koji je uslijedio. Peti pasuk govori o dolasku u Erec Jisrael. To odgovara petom izrazu za otkupljenje koji je predstavljen Elijahuovom čašom. Svi mi donosimo bikurim (uklju-

čujući Levija i obraćenika) uz osjećaje radosti i zahvalnosti B-gu za sve što imamo.

Pasuk daje naslutiti da je Lavan bio odgovoran za naš dolazak u Egipat, ali Jaakov se nakon vremena provedenog s Lavanom vratio očevoj kući, i tek mnogo godina kasnije završio u Micrajimu. Komentatori ukazuju na sljedeći redoslijed događaja: Lavan je prevario Jaakova i dao mu Leu za ženu umjesto njegove voljene Rahel. Kada je Jaakov nakon toga oženio i Rahel, stvorilo se suparništvo između dviju sestara. Ovo se suparništvo prenijelo na sljedeću generaciju u formi problema između Josefa i njegove braće. Kada je Jaakov dao Josefu prugasti ogrtač, time je raspirio ljubomoru koja je na kraju dovela do toga da Josef bude prodan u ropstvo. Njegov silazak u Egipat kasnije je doveo tamo cijelu obitelj. Dakle, Lavan je valjani početak tog procesa, stoga i pasuk: arami oved avi, vajered micrajma

Levi - drugi alija - 4 p'sukim (26,1215)

Nakon što se dovrši odgovarajuće odvajanje i raspodjela t'rume, ma'asera i ma'aser anija (za vrijeme treće i šeste godine ciklusa Šmita), mora se dati formalna izjava da ništa od "svetog uroda" nije ostalo u našem posjedu i da je stvarno uručeno onima kojima je namijenjeno. Ova se izjava daje posljednjeg dana Pesaha u četvrtoj i sedmoj godini.

Sa stajališta micve

Gore navedena izjava poznata je kao vidui maaser, doslovno "priznanje desetine". Riječ "vidui" podrazu-

OU Israel's Torah Tidbits

mijeva grijeh. Ipak, izjava koju daje pojedinac čini se potpuno lišenom grijeha. "Uklonih što je sveto iz svoje kuće i dadoh ga Leviju, strancu, siroti i udovici, kako si zapovijedio; nisam prekršio zapovijed niti išta zaboravio (od onoga što sam trebao učiniti). Nisam nepropisno jeo svete hrane, niti sam je na bilo koji način oskvrnuo, poslušao sam B-žji glas; učinio sam sve što mi je bilo zapovjeđeno." Zašto bi se takva izjava nazivala Vidui? HaRav Soloveichik ztz”l, naveo je da je ključna riječ (dva puta se spominje) k'hol, kao i sve, a ne kol, sve. Izjava Vidui maaser izjavljuje da je osoba učinila gotovo sve što se od nje tražilo.

"Nisam prekršio tvoje micvot i nisam zaboravio ..." kaže Sfat Emetnisam zaboravio da si Ti Taj koji mi je zapovijedio da vršim micvot. Nadalje, izjava podrazumijeva da je pojedinac učinio samo ono što je bio dužan učiniti i (često) nije išao dalje od onoga što mu nalaže dužnost. Ili smo možda učinili micvu otprilike onako kako bi je trebalo izvršiti, ali možda bez pune kavana. Ovo dublje značenje moglo bi biti odgovorno za naziv Vidui. Kako li je ovo važna poruka sada kada se približavamo Roš hašani, kada moramo dati odgovor zašto - i kako - vršimo micvot

Zabranjeno je konzumirati maaser šeni (drugu desetinu u 1., 2., 4. i 5. godini ciklusa Šmita, koja ostaje u vlasništvu čovjeka, ali je se mora jesti "u svetosti i obrednoj čistoći" u Jeruzalemu - ili je se mora otkupiti), kao tugujući (za pokojnikom) ili u stanju obredne nečistoće (osobe i/ili hrane). Također je zabranjeno iskoristiti otkupni novac od ma'aser šeni za bilo što drugo osim hrane i pića u

Jeruzalemu. Doslovno značenje ove zabrane je ne koristiti taj novac za "mrtve". To se može usko primijeniti na mrtvačke pokrove, lijes, itsl., ali ono općenito uključuje i svaku uporabu za ono što nije hrana.

naziva svetim, tako se i mi moramo ponašati na načine koji dovode do toga da postanemo sveti. Od općih osobina, možemo koristiti i konkretne primjere - kao što B-g odijeva nage, posjećuje bolesne, pokapa mr-

Potom pozivamo Hašema da s visina "pogleda dolje" na Svoj narod i blagoslovi nas i Zemlju Izrael. [Održali smo svoje obećanje, kažemo B-gu (da se tako izrazimo), sada Ti održi Svoje.]

Š'liši - treća alija - 4 p'sukim (26,1619)

Ovaj kratki odlomak sažetak je našeg odnosa s B-gom. Moramo svim svojim srcem i dušom zadržati, sačuvati, vršiti, prakticirati sve micvot, propise, zakone koje je nam je Moše ponovio. Obavezali smo se B-gu, obećali smo da ćemo slijediti njegove putove i slušati Ga. On se obvezuje da će nas uzeti kao Svoj "odabrani narod" i uzdići nas iznad naroda svijeta - ako držimo Njegove micvot

Sa stajališta micve

Ići B-žjim putem znači razvijati i prakticirati različite osobine koje su B-žje karakteristike. Kao što se Njega naziva milostivim, tako ćemo i mi biti milostivi. Kao što se Njega

tve, tješi one koji tuguju ... tako i mi trebamo činiti takve stvari. Ima onih koji nabrajaju micve koji ovu micvu definiraju kao bikur holim, umjesto da je zadrže općenitom i uključe u nju sve vrste ljubaznosti i drugih kvaliteta.

R'vi'i - četvrta alija - 10 p'sukim (27,1-10)

Moše Rabeinu i starješine izdaju narodu zapovijed da na 12 kamenih stupova ispišu riječi Tore (njene dijelove, Knjigu D'varim ili njene dijelove); i to treba učiniti nakon što se prijeđe Jordan. Nakon toga treba na Har Evalu, na mjestu gdje treba izgraditi žrtvenik (od cijelih, neobrađenih kamenova) i na njemu prinijeti žrtve, podignuti još jedan par stupova i isto napisati na njih.

Moše i kohanim potom objavljuju narodu da su sada, izrasli u potpunu naciju, uz ponavljanje svih micvot Tore. Prednosti bivanja nacijom idu ruku pod ruku s odgovornostima za držanje micvot

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Moše, kohanim i Levijim, kažu svemu narodu: "Danas ste postali narod B-žji". Raši kaže da je Tora naglasila ovo danas, da nas poduči da naša predanost Tori i micvot treba biti kao da smo danas stupili u savez s HaŠemom – i tako svakoga dana. Pred nama je izazov da neprestano osvježavamo naš judaizam.

Hamiši - peta alija - 22 p'sukim (27,11-28,6)

Moše opisuje što će se dogoditi nakon što narod uđe u zemlju. Šest plemena će stajati na gori Grizim, a šest na gori Eval. Tu će čuti blagoslove i prokletstva koji će biti sudbina onih koji drže ili ne drže Toru i micvot. U ovom se odlomku nabrajaju dvanaest prokletstava koja se dotiču različitih područja židovskog života, kako onih "između Židova i B-ga", tako i micvot o međuljudskim odnosima.

Amen = 1 + 40 + 50 = 91. B-žje ime onako kako je napisano iznosi: 10 + 5 + 6 + 5 = 26. B-žje ime onako kako se izgovara iznosi: 1 + 4 + 50 + 10 = 65. Povezano zajedno: 26 + 65 = 91. Baal HaTurim kaže da je onaj koji odgovara s Amen veći od onoga koji govori braha, jer je Amen dvostruka forma B-žjeg imena. Još jednom nam Moše Rabeinu govori da će nam put B-žjih zapovijedi priskrbiti istaknuti status među narodima svijeta. Također ćemo biti obasuti blagoslovima zbog toga što slušamo B-žji glas. Procvjetat ćemo ekonomski i agrarno i bit ćemo blagoslovljeni zdravim prirastom stanovništva.

Blagoslovi započinju slovom betbaruh. Prokletstvo počinje slovom alef - arur. Ovo je način na koji neki

komentatori objašnjavaju veliki bet na samom početku riječi - B'reišit. B-g je želio Toru započeti notom blagoslova, a ne onog suprotnog. (S druge strane, Aseret HaDibrot započinju s alefom. Možda je strogi karakater Sinajskog događaja trebalo započeti otrežnjavajućim i sumornijim alefom.)

Šiši - šesta alija - 63 p'sukim (28,769) Najduža pojedinačna alija u čitavoj Tori

Blagoslovi se nastavljaju s obećanjem o pobjedi nad našim neprijateljima. B-g će "zapovijediti" Svoje blagoslove nad nama i nad Zemljom, i postaviti nas kao svetu naciju. A to pod uvjetom da držimo micvot i idemo B-žjim putem.

[Izraz Tore "Vehalahta b'drahav" ponavlja se ovdje – odražavajući da se B-ga definira kao blagog, milosrdnog, dobrostivog, itd.]

Nacije svijeta vidjet će posebnu povezanost koju mi imamo s B-gom, i u skladu s time imati poštovanje prema nama i bojati nas se. B-g će nam otvoriti svoju nebesku riznicu i mi ćemo procvjetati. B-žji blagoslovi ovise o držanju micvot

"Ali, ako ne poslušamo B-ga ..." Tako počinje "tohaha". Upozorenje protiv neposlušnosti Tori.

Postoji običaj da se ovaj dio čita tihim glasom jer je porazno shvatiti

da nas B-g mora tako slikovitim pojmovima upozoriti na ono što će se dogoditi ako Židovski narod ne ostane vjeran Njemu. Nažalost, nama su potrebne ove teške riječi ukora. I nažalost, još jednom su se pokazale proročkima. Tohaha se nalazi unutar jedne alije (što rezultira najduljom alijom u Tori) kako se ne bi produžavala nelagoda njenog slušanja.

Prvi dio Tohaha je negativna zrcalna slika prethodno izrečenih blagoslova u Tori. P'sukim zatim idu šire i šokantnim i turobnim detaljima opisuju ono što će se dogoditi ako ne ostanemo vjerni B-gu. Završni pasuk alije opetuje "jednostavan" ali rječit savez s B-gom: Držite Toru i sve će biti dobro, a ako ne ...

Kontrast između "dobrih vremena" koje bikurim dočarava i strašnih vremena kako su opisana u tohaha je neodoljiv i zastrašujuć. To je razlika između zadovoljstva i poštovanja s jedne strane, te očaja, razaranja i poniženja s druge strane. Blagostanje u vlastitoj zemlji naspram siromaštva i izgnanstva. Ključ za razliku su Tora i micvot

Š'vi'i - sedma alija - 8 p'sukim (29,1-8)

Moše Rabeinu poziva narod i kaže im da su sada vidjeli (i znaju) sve što se dogodilo od Izlaska, pa kroz četrdeset godina lutanja, sve do ovog trenutka. Na nama je da održimo svoju "pogodbu" s B-gom.

"A B-g vam nije dao srce da spoznate, ni oči da vidite, niti uši da čujete, sve do dana današnjega."

Posljednja tri p'sukim ponovo se čitaju za Maftir.■

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Sedam utjeha br. 6 (Ki Tavo)

Preuzete iz posljednje trećine knjige proroka Izaije, "Sedam utjeha", aramejski: (אתמחנד עבש) koje se govore na šabate između Tiša B'Ava i Roš Hašane ne odnose se na tjedno čitanje Tore. Umjesto toga, one na snažan način opisuju složeno djelovanje saveza između B-ga, Njegovog naroda, Njegove zemlje i čovječanstva dok B-g izbavlja svoj narod iz progonstva, u Babilonu i šire, kako bi ga vratio u Zemlju.

Sedam utjeha br. 6 (Ki Tavo): Izaija 60:1-22

Nakon proslave obnovljenog obiteljskog odnosa između B-ga, Siona i Njegovog naroda u prošlotjednoj haftari, ovotjedna pretposljednja haftara utjehe naglašava neprestano rastuću božansku svjetlost obnove i njezin utjecaj na ostatak čovječanstva. B-žja Prisutnost u Jeruzalemu osvijetliti će narode svijeta koji su u mraku, privlačenjem stalnog slijevanja svih naroda i njihovih vođa u Sion i Hram; B-g će uništiti one koji to ne čine. Iz golemih daljina (vidi Zemljopis haftare), bivši tlačitelji prognanog židovskog naroda prevest će ih kući u Sion i postati njihove sluge. Oni će izgraditi Hram veličanstven bez presedana. Njihove izdašne žrtve, prenesene izdaleka, proslavit će B-ga, Hram i Njegov narod. B-žje svjetlo brzo će prekinuti žalost prognanog židovskog naroda, dajući im mir i nadahnjujući njih i njihove vođe da izbjegnu ugnjetavanje i budu pravedni.

Dijelovi haftare

Stihovi 60:1-3: Sion mora ponovno zračiti obnovljenom B-žjom prisutnošću. Nalazeći se u tami, narodi i kraljevi svijeta slijedit će B-žansku

slavu i svjetlost koja zrači iz izbavljenog Jeruzalema.

Izaija 60:1

Ustani, zasvijetli, jer dođe svjetlost tvoja [Jeruzaleme] i slava G-spodnja te obasja.

Stihovi 60:4-9: Sion će zračiti zapanjujućim ushićenjem dok zamišlja daleke narode svijeta kako vraćaju među njih prognane Židove u Jeruzalem. Prinosi naroda na B-žjem obnovljenom žrtveniku i njihove hvale proslavit će Njega, Hram i Njegov narod.

Izaija 60:9

Doista, otoci se skupljaju k Meni, s taršiškim [velikim] lađama na čelu, da dovedu vašu [jeruzalemsku] djecu izdaleka, njihovo srebro i zlato s njima, za ime G-spoda, B-ga vašega, i za Sveca Izraelova, jer On te proslavio.

Stihovi 60:18-22: B-žje svjetlo, ne sunce ili mjesec, zauvijek će obasjavati Sion. Njegovo doba žalosti je završeno, svi njegovi stanovnici bit će pravedni i imat će mir. Čak i najmanji i najmlađi postat će moćni dok B-g požuruje njihovo izbavljenje.

Izaija 60:20

Tvoje [Jeruzalemsko] sunce više nikada neće zaći, niti će se tvoj mjesec povući. Jer G-spod će vam biti vječno svjetlo; vaši će dani žalosti završiti.

Stihovi 60:10-17: Ovi narodi i njihovi kraljevi neprestano će dolaziti kako bi ponovno izgradili i proslavili Jeruzalem i njegov Hram s najboljim materijalima; u protivnom će biti uništeni. Izraelovi tlačitelji će im se potpuno pokoriti. Izrael će imati mir i prepoznat će B-ga kao svog spasitelja. Jeruzalem i Hram postajat će sve slavniji.

Izaija 60:10

Stranci će graditi tvoje zidove [Jeruzaleme] i njihovi će ti kraljevi služiti - jer sam te u svom gnjevu udario, [ipak] sam ti se smilovao u Svojoj milosti.

Zemljopis haftare

Spomenute lokacije navode se u stihovima 6 i 7. Od obale Crvenog mora, glavni put između Jeruzalema i Sabe dugačak je oko 2500 kilometara – ogroman put u davna vremena.

Veza

Pretposljednji stih haftare primarni je izvor o Svijetu koji dolazi.

Mišna Sanhedrin 10:1

Cijeli Izrael ima udjela u Budućem svijetu, kao što je rečeno: “I sav je tvoj [jeruzalemski] narod pravedan. Oni će baštiniti zemlju zauvijek, grana koju sam Ja posadio, djelo Mojih ruku kojim se hvalim.” (Izaija 60,21).

Zachary Beer i Rabbi Barry Kornblau

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

606. Aramejci: Obaveza čitanja odlomka o prvim plodovima

Zazvat ćete i kazivati pred Vječnim ... (Ponovljeni zakon 26,5)

607. Ispovijedi se!: Obaveza da se kaže ispovijed u vezi desetine

Zatim recite pred Vječnim ... (Ponovljeni zakon 26,13)

608. Lako je zaključiti: Zabrana da drugu desetinu jede onaj koji je u žalosti

Nisam jeo od nje u žalosti ... (Ponovljeni zakon 26,14)

609. I ovaj isto: Zabrana jedenja druge desetine dok je čovjek obredno nečist ... Nisam ga jeo u stanju nečistoće... (Ponovljeni zakon 26,14)

610. Potpuno ignoriram: Zabrana da se novac od druge desetine utroši na bilo što drugo osim hrane ... nisam od njega davao prema mrtvima ... (Ponovljeni zakon 26,14)

611. Jednostavno B-žansko: Obaveza da se oponaša B-ga ... idi Njegovim putem. (Ponovljeni zakon 28,9)■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

Pozitivne zapovijedi

51. Pozitivna je zapovijed da tkogod obredno zakolje čistu [košer] životinju, treba kohenu dati plećku, obraze i želudac

jer Sveto pismo kaže, on će kohenu dati plećku, dva obraza i želudac (Dvarim 18,3). To znači desnu plećku od koljenice, a to su dva međusobno spojena dijela; i obrazi, od zgloba vilice do vrha dušnika (velikog prstena), s jezikom između njih; ne treba ih iščupati ili oguliti kožu s njih, već ih treba kohenima dati zajedno s pripadajućom kožom i vunom; i želudac - s lojem koji je na njemu i lojem u njemu; ali kohanim su imali običaj da loj ostave vlasniku. To se naziva "darovima" [u talmudskoj literaturi]. Kohen ima pravo prodati "darove" ili nahraniti njima pse, jer u njima nema nikakve svetosti. Kohen ih također može proslijediti svom prijatelju Izraelcu [ne-kohenu] koji je u teškoj situaciji.

Negativne zapovijedi

127. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman sa svojom sestrom, bila ona od istog oca ili iste majke, ili čak iz nemoralne veze

jer Pismo kaže, Golotinju svoje sestre, kćeri svoga oca ili kćeri svoje majke, bilo da je rođena u kući ili van nje, nećeš otkriti (Va-jikra 18,9). Ako je to počinjeno svjesno, on zaslužuje karet; a ako je bilo nehotično, obavezan je hatat Ukoliko je ona i kćer očeve žene, on ima obavezu prinijeti dvije žrtve za grijeh (jer mu je ona sestra, i zbog toga što je ona kćer očeve žene [§128]).

Ovo je na snazi posvuda i uvijek.

128. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman sa svojom sestrom, koja je kćeročeve žene

U današnje vrijeme u praksi slijedimo R. Ila‘ (Talmud Bavli, Hullin 136a) i ne dajemo ih [kohenu - tj. u drugim zemljama; u Izraelu se, međutim, to i dan danas drži]. Međutim postoje neki izuzetni pojedinci, koji postupaju strogo se držeći [te ih daju, i u dijaspori] i to je prikladno i ispravno učiniti, kako bi se ispunila ova pozitivna zapovijed.

jer Pismo kaže, Golotinju kćeri žene svoga oca …nećeš otkriti (Va-jikra 18,11) – što znači kada je ona njegova sestra; jer ako je ona kćer očeve žene od drugog muškarca, njoj je inicijalno dozvoljeno da se uda za njega. Dakle, to jedino ima značenja kada mu je ona sestra, i on zbog toga ima biti dvostruko kažnjen, kao što je gore navedeno [§127]. Nema [zasebne] smrtne kazne od strane suda za ovo, već jedino karet, a ako je bilo nehotice, obavezan je hatat

Ovo je na snazi posvuda i uvijek.■

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 42 - Jom kipur (Dan pomirenja)

Zabranjeno je postiti dan prije Jom kipura; zapravo, čovjek treba pojesti obilan obrok (604,1). Tahanun i Psalmi 100. i 20. se ne kazuju; u vezi kazivanja Selihos i "Oče naš, kralju naš", vidi 604,2. Uobičajeno je posjetiti groblje i dati u dobrotvorne svrhe, te zaklati bijele kokoši kao pomirnicu za grijehe; vidi 605,1 Treba se ispričati svakome koga se možda uvrijedilo; ako mu ta osoba ne oprosti, on treba pred desetoricom ljudi izjaviti da se ispričava (vidi 606,1-2). U vezi uranjanja u mikve i šibanja tijela vidi 606,4 i 607,6

Čovjek mora izreći ispovijed tijekom popodnevne službe, prije nego što pojede posljednji obrok (607,1). Treba spomenuti čak i grijehe koji nisu bili počinjeni tijekom protekle godine (vidi 607,4); ako čovjek želi priznati konkretne grijehe, to treba učiniti potiho (607,2). Priznanje (vidi 621,5) treba izreći stojeći, a na Jom kipur ga treba ponoviti kada ga predmolitelj kazuje; vidi 607,3,5 Jom kipur daje pomirenje samo za grijehe onih koji se pokaju i vjeruju da je njihovo pomirenje učinkovito (607,6).

Čovjek mora prestati jesti prije zalaska sunca (vidi 608,1-2), ne smije jesti nakon što je usmeno prihvatio post (608,3), i poslije podne ne smije jesti tešku hranu ili hranu koja stimulira (vidi 608,4). Uobičajeno je upaliti svijeću kod kuće i kazati bla-

goslov "... koji nam je zapovjedio da palimo svijeću za Jom kipur" (vidi 610,1-2), i da svatko zapali svijeću u sinagogi (vidi 610,3- 4). Uobičajeno je odjenuti bijelu odjeću i postaviti stol (610,4), ali ne održavati hranu toplom za nakon posta (609,1).

Rad koji je zabranjen subotom također je zabranjen na Jom kipur (611,2). Zabranjeno je jedenje i pijenje, pranje i pomazivanje, nošenje kožnih cipela i seksualni odnosi (611,1). U vezi jela i pića vidi 612,110 i 617,3; dopušteno je rukovanje hranom i hraniti djecu (612,10; 616, 1), a onaj kome je dopušteno jesti treba spomenuti Jom kipur kada govori blagoslov nakon jela (618,10). U vezi pranja vidi 613,1. 4-11; dopušteno je pranje radi uklanjanja prljavštine i pranje ruku u vjerske svrhe (613,1-3), ali je obredno uranjanje zabranjeno (613,11-12). U vezi pomazivanja vidi 614,1; u vezi nošenja kožnih cipela vidi 614,2-4; u vezi seksualnih odnosa vidi 615,1-2. U vezi štovanja Jom kipura od strane djece vidi 616,1-2; u vezi žena koje su trudne ili doje, ili koje su nedavno rodile, vidi 617,1-2.4.; u vezi bolesnih vidi 618,1-9.

Tijekom večernje službe po jedna osoba stoji sa svake strane predmolitelja (619,4) a on objavljuje da je onima koji su pod zabranom dopušteno da sudjeluju; on zatim govori poništenje zavjeta i blagoslov "... koji nas je uzdržao na životu ...". (619,1). Svaki put kada na Jom kipuru kazujete Š'ma, glasno se izgovara "Blagoslovljeno neka je Ime ..." (619,2). Nakon Amide, go-

vore se Selihos (619,1.3.). Neki ljudi ostaju cijelu noć u sinagogi i govore Psalme (vidi 619,6), a neki ostaju stajati cijelu noć i čitav dan (619,5). U vezi dodataka službi na šabat vidi 619,3; 622,3; 623,3

Jutarnju službu treba završiti do podneva; vidi 620,1. U vezi čitanja iz Tore i Proroka vidi 621,1; u vezi obrezivanja vidi 621,2-3. Uobičajeno je dati u dobrotvorne svrhe u spomen na pokojnike (621,6). Prilikom ponavljanja Amide za Musaf predmolitelj kazuje opis jomkipurske službe u Hramu (621,4). U vezi svećeničkog blagoslova vidi 622,4 i 623,5. Poslijepodnevna služba započinje (vidi 622,1) čitanjem Tore i Proroka (622,2).

Završna služba (Neila) započinje s Ašrej (Psalm 145) i U-va le-Cion (622,1; 623,1) neposredno prije zalaska sunca (623,2). Keduša se kazuje onako kako je u Musafu (623,4); "upiši" se zamijeni sa "zapečati" (623,2). Na kraju Neile, nakon što su kazane Selihos, "Čuj, O Izraele ...", "Blagoslovljen neka je Ime ..." (tri puta), i "HA-ŠEM je B-g" (sedam puta), puše se u šofar (vidi 623,6).

Večernja služba počinje nakon mraka (624,2). Havdala se recitira u četvrtom blagoslovu Šemone esre (624,1) i nad vinom (624,3). Blagoslov nad mirisom se ne kazuje (624, 3); kazuje se blagoslov nad vatrom, ali ne nad novom vatrom (vidi 624,4 -5). Čovjek treba jesti i radovati se nakon Jom kipura; nije ispravno držati ga dva dana (624,5). Između Jom kipura i Sukosa (Sjenica), ne kazuje se Tahanun (624,5).■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Geografija, polemike i biblijska interpretacija

Za mnoga od mjesta spomenutih u Tanahu ne može se sa sigurnošću odrediti mjesto, a čak se raspravljalo i o lokacijama mjesta koja su dobro poznata. Gora Eival i gora Gerizim su primjeri toga. Dok R. Yehuda (i mnogi drugi) sugeriraju da se nalaze u blizini Šehema, R. Eliezer tvrdi da su u blizini Gilgala, nedaleko rijeke Jordan. Što potiče svaku stranu u raspravi?

• Što bi u opisu mjesta na kojima se nalaze ta brda u Devarim 11 podržalo svako od tih mišljenja?

• Ako su se brda doista nalazila usred zemlje, kako bi se od naroda moglo očekivati da organiziraju obred "na dan kada prijeđete Jordan". Ne bi li to uključivalo prelazak kroz još neosvojeni neprijateljski teritorij?

• Koja je bila svrha obreda održanog na brdima? Koja bi lokacija najbolje pomogla u ostvarivanju tog cilja?

• Konačno, polemički faktor također može igrati ulogu u raspravi. Budući da su Samarjani posvetili goru Gerizim kod Šehema, određivanjem jedne potpuno drugačije geografske lokacije za brdo njihove tvrdnje lišava svake važnosti. Da li činjenica da je neki pristup polemički motiviran čini taj pristup manje vrijednim ili intelektualno snažnijim od onoga na koji utječe samo tekst?

Zašto pravedni pate?

Velik dio paraše Ki Tavo posvećen je nabrajanju blagoslova koji će zadesiti one koji drže zapovijedi i prokletstva koja će proganjati one koji ih ne poštuju. Na temelju obećanja, pravednici bi trebali svoje živote živjeti u miru i blagostanju dok zli pate. Nažalost, ipak se čini da život nije uvijek takav. Zašto tako često izgleda kao da Hašem ne drži Svoja obećanja?

• Neki komentatori tvrde da se unatoč naše drugačije predodžbe, pravda na ovom svijetu doista izvršava/provodi.

Mi nepravdu opažamo samo zbog toga što ne sagledavamo uvijek kompletnu sliku. Stoga bi ono za što pretpostavljamo da je nagrada moglo biti na štetu, a ono što nam se čini kao kazna može biti na korist. Isto tako, ljude koje proglašavamo za pravedne možda nisu takvi i obratno. Da li vas taj pristup zadovoljava? Zašto da ili zašto ne?

• Drugi tvrde da će tek u Svijetu koji dolazi ljudi primiti potpunu nagradu. Budući da ovim svijetom uglavno upravlja prirodni red stvari, ljudi mogu postati žrtvom slučajnosti ili biti uvršteni u kolektiv čak i kada to ne zaslužuju. Je li pošteno odgoditi zasluženu kaznu za svijet koji dolazi? Da li blagoslovi i prokletstva opisani u našoj paraši podržavaju mogućnost da se oni odnose na Svijet koji dolazi? Gdje se pojam individualne providnosti uklapa u svijet koji funkcionira po prirodnom redu?■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt:

ljudske duše

Iako se bavi i drugim temama, veći dio ovotjednog odjeljka Tore posvećen je potankom popisu posljedica koje će uslijediti ako Židovski narod ne ispuni svoju sudbinsku zadaću, da bude "svjetlo narodima". Ljudi često na to gledaju kao na B-žju prijetnju kažnjavanjem Židovskog naroda ako ne budu slijedili njegove zapovijedi. Međutim, šablona "uzroka i posljedice" mnogo više odgovara tome. B-g nam kaže, recimo to tako: dječice moja –učinite svijet bogobojaznim i on će biti predivno mjesto za život. Ne učinite li to – tada će vas bezbožni, sebični svijet žive pojesti.

Ima priča u Talmudu, koju su mi nekad davno ispričali, ali mi je jako draga i sasvim odgovara ovom periodu u godini; to je priča o Rebe Hananji ben Tradjonu kojeg su Rimljani spalili zajedno s njegovim svitkom Tore. Što je bio strašan zločin kojeg je počinio? Podučavao je Židovsku mudrost. Rimljani su prislili njegove učenike da gledaju njegovo pogubljenje, i dok su gledali, upitali su svog Rabija što on vidi. On im je rekao da svitak gori, ali da se slova dižu u Nebesa. Njegova poruka mi govori jasno i glasno – oni koji nas mrze mogu spaliti naša tijela, no ljudska će se duša uvijek dizati gore. Rimski je izvršitelj kazne bio dirnut. Većina njegovih žrtava vjerojatno je proklinjala Rim, proklinjala njega, vrištala i urlala dok je umirala. Ali ovdje se nalazio čovjek koji je želio iskoristiti svoje zadnje bolne trenutke da nadahne i dâ poleta svojim učenicima, svojoj djeci, po posljednji puta u životu. Taj je krvnik, nečuveno, upitao Rabi Hananju da li bi mu on, ako mu omogući da brže umre, zajamčio mjesto u

svijetu koji će doći. Rabi Hananja mu je rekao da bi. Krvnik je raspirio vatru i uskočio u nju uz Rebe Hananju i oni su zajedno umrli. Začuo se (metaforički) glas s Neba i rekao da obojica, Rabi Hananja i krvnik, imaju mjesto u svijetu koji će doći.

Više nego što je tešuva promjena ponašanja, ona je promjena srca

Za mene je ova priča dirljiva i prepuna nevjerojatne nade. Ona mi govori da u svakom ljudskom biću postoji duša, pa bio to i poganski krvnik. I ta je duša u svakom trenutku spremna da iziđe na vidjelo. Ljudi nisu "loši", oni su izgubljeni, smeteni, čine sve što mogu da krenu naprijed, ali uvijek nalaze pogrešne

načine da to učine. No ipak, temeljna dobrota ljudske prirode uvijek ostaje. Mi vidimo ljude kako čine vrlo loše stvari: ubojstva, mučenja, zlostavljanja onih koje bi trebali voljeti, mržnju... Ali jedna stvar koju nikada ne učine je to da unište B-žansku dušu koja se nalazi u njihovoj vlastitoj srži. Ona može biti pogažena i bez prava glasa u njihovom svakodnevnom životu, no ona se nalazi ondje i njena snaga nikada ne slabi.

Tešuva, ‘pokajanje’ o kojem mi Židovi govorimo u ovo doba godine, jednostavno je povratak toj duši, povratak istini, poštenju i duhovnom sagledavanju svijeta. Tešuva predstavlja odbacivanje naše samostvorene, pogrešne percepcije i prioriteta, te početak uviđanja svijeta onakvim kakav doista jest – očitovanjem samog B-ga. Takav ćemo svijet uvijek doživljavati samo kao blagosloven, dobar i prepun nade.

Više nego što je tešuva promjena ponašanja, ona je promjena srca. U prisustvu tako velikog čovjeka, rimski je krvnik iznenada uvidio svijet na jedan sasvim drugačiji način. I bio je dovoljno hrabar da postupi prema onome što je spoznao, bez obzira na posljedice. Tešuva traži oboje. Ona zahtijeva otvorenost da razmotrimo koji je smisao našega života i preispitamo čemu dajemo prednost. I ona traži da budemo dovoljno hrabri da se promijenimo. Pripovijest o rimskom krvniku pruža nam nadahnuće. No, i svatko od nas u sebi nosi podjednako nadahnjujuću priču. Jednom kad ljudska duša izađe na slobodu, nema granica u onome što može postići.■

Rabbi Berel Wein: Postavljanje realnih ciljeva

Ovotjedna parša, kao i nekoliko narednih paršijot Tore, u svojem tekstu kombinira uzvišene nade i blagoslovene okolnosti, te strahotna proročanstva i upozorenja na nesretne događaje koji će se na neki način svi zbiti Židovskom narodu. Ima u parši predivnih blagoslova i proročanstava o sreći i stabilnosti, te beskrajnom uspjehu. Ali ima i gotovo neizrecivo žalosnih proročanstava o tome koliko blizu uništenju i nestanku će se u budućnosti naći Židovski narod.

Izgleda kao da se, takorekuć, ovlaš gledajući tekst, Tora ne može odlučiti kakva će biti budućnost i sudbina Židovskog naroda. A također se mora spomenuti da Tora u svojim izjavama ne iznosi baš "običan" život. Stalno se čini da se Židovski narod nalazi u situacijama koje su "sve ili ništa" – veličanstvenim trenucima trijumfa i/ili razdobljima očaja zbog progonstva, diskriminacije i mogućeg uništenja.

Jedna od osnovnih, a neispunjenih, nada sekularnog cionizma bila je da Židovski narod učini "normal-

nim" – kako bi se izbjegle ekstremne oscilacije židovskog života i povijesti. No, očito je, da nas Država Izrael, kruna postignuća cionizma, nije uspjela učiniti "normalnima."

Mi nismo Paragvaj ili Australija. U kratkom periodu od šezdeset i sedam godina otkako je Izrael postao neovisna suverena nacija – tek jedan treptaj oka u historijskim razmjerima – on i Židovski svijet proživjeli su vrhunce uspjeha i čudesna postignuća, kao i užasne trenutke napetosti, pritisaka, straha i gubitka. Očito je određeno da se ovaj obrazac nastavi i dalje, i to je doista osobitost Židovskog života tijekom proteklih stoljeća našeg postojanja.

Kao što Tora nagovještava, na kojoj strani klatna ćemo se naći djelomično ovisi o nama – o našem ophođenju i duhovnim mislima, planovima i djelima. Upravo kao što nam se zbivanja u Židovskom životu čine donekle ekstremnima, tako se i naši ciljevi i ponašanje također prosuđuju ekstremno, recimo to tako.

Mi uvijek moramo nišaniti visoko

– vrlo visoko – kada se radi o stvarima vezanim uz osobni razvoj, duhovno dostignuće i držanje Tore. Status quo je neprihvatljivo stanje postojanja u stvarima duha i tradicijie. Biznis koji ne raste barem postupno sigurno će propasti. Ista je stvar i s ljudskim bićima i njihovim duhovnim rastom.

Ovo je u osnovi poruka mjeseca elula i dana Velikih blagdana koji nam predstoje – poruka kako steći blagoslove. Mada duhovnost i vjera postoje u ekstremima, kao što sam gore naveo, svaki ekstremizam mora biti smekšan spoznavanjem svog vlastitog ja i svojih sposobnosti. Razumni i dostižni ciljevi uvijek trebaju biti naš istinski program rada.

Vjerski život nije sprint. To je dugi maraton u kojem je potrebno držati tempo, biti postojan, vježbati i biti angažiran, Doći će dan dostojanstva i mira za Židovski narod. Tako nam kažu naši proroci koji nas nikada nisu obmanuli. No mi moramo učiniti svoj dio kako bi se to proročanstvo obistinilo.

Postoji zanimljivo tumačenje do-

Strana 10

Divrej Tora

bro poznatog stiha u Koheletu: "Jedna generacija odlazi, druga generacija dolazi, a zemlja opstaje zauvijek." Osim uobičajenog razumijevanja stiha vezanog uz ljudsku smrtnost i nepromjenjivo stanje svijeta i njegovih izazova, stih se može sagledati tako da nas pouči još jednoj lekciji. Naime, svijet je u stanju opstati i ostati vitalan samo zbog odlaska jedne generacije i obnove koja će uslijediti dolaskom druge generacije.

Sada se postavlja pitanje zašto je B-g stvorio prirodu i svijet takve strukture. Ali, barem za mene, ovo je znak vječnog put Židovskog naroda kroz povijest koji je u skladu s prirodnim obrascem same vječnosti.

Kao što priroda sa svojim vrlo razornim silama ipak jamči vječitost svijeta, tako i ova parša jamči opstanak židovskog naroda.

Lice i naličje judaizma

Tako jasni i detaljni opisi osobnih i nacionalnih nedaća, koji čine pozamašan dio ovotjedne parše izazivaju određena pitanja. Zašto Moše i Tora pred narodom oslikavaju tako neprijatnu i nemilosrdnu sliku Židovske budućnosti? I ako od ljudi očekujemo da se diče svojim Židovstvom, zar je, da se tako izrazim, ovo način da im tu ideju prodamo? Svi mi podržavamo ideju da reklame moraju govoriti istinu, ali nije li ovo daleko više nego što je potrebno?

Sama činjenica da je opis glavnine Židovske povijesti i nesretnih događaja u njoj, kako je iznesen u ovoj parši, potpuno točan, proročanstvo

ciljeva

ispunjeno na n-tu potenciju, samo potvrđuje prethodno navedne neprijatnosti. No, zapravo, postoji jasan razlog zašto su ovi opisi tegoba koje su neodvojive od Židovskog postojanja, jasno izneseni.

Čitamo u knjizi Devarim da B-g pred Židove postavlja ozbiljan izbor – život ili smrt, posebnost ili konformizam, svetost ili lažljivost. Život se sastoji od odluka, a većina od njih su teške i sudbonosne. Stavljanje šećernog preljeva na posljedice izbora koje smo donijeli u životu teško da će ih učiniti mudrima. Još gore, to će nagristi svaku istinsku vjeru ili opredijeljenost prema odluci koju smo donijeli.

Bez te neophodne opredijeljenosti, sam izbor s vremenom postaje besmislen. Tora nam kaže da "biti Židov", od nas traži odvažnost, opredijeljenost, snažan osjećaj vizije i vječnosti, te duboki osjećaj vlastite vrijednosti. Stoga Tora mora reći i koja je, da se tako izrazim, loša strana odluke da se bude Židovom. Uvijek se govorilo: "Teško je biti Židov." Ali, na dulje pruge, još je teže i bolnije za Židova da ne bude

Židov po onome što prakticira, misli i čemu se posvećuje.

Prema Židovskoj tradiciji i halahi, potencijalnog preobraćenika na judaizam rabinski sud upozorava na opasnosti postajanja Židovom. Njemu ili njoj se kaže da su Židovi neznatna manjina, progonjena od mnogih i napadana od ostalih. No potencijalni Židov također vidi i viziju i raskoš judaizma, naslijeđe našeg oca Avrahama i naše majke Sare, i zaklon krila B-ga Izraelovog koji nam jamče naš opstanak i djelovanje. Potencijalnog preobraćenika se potom traži da izabere da li je (on ili ona) voljan istinski se obavezati toj namjeri.

Bez ovog obavezivanja čitav proces preobraćenja je lažan i duhovno besmislen. A obaveza nije stvarno valjana ukoliko se naličje bivanja Židovom, nazovimo to tako, ne objasni do detalja. Judaizam nije za one koji su prijatelji samo u dobru ili za paradne vojnike. Nova fraza u sportskom svijetu glasi da igrači moraju "gristi." Pa, biti Židov upravo to znači – gristi, svakoga dana, tijekom čitavog svog života.

Pozitivno može prevagnuti nad negativnim jedino ako je negativno poznato i definirano. Oni koji traže laganu religiju, vjeru koja ne zahtjeva ništa, koji se predaju ispraznim frazama ali nikada nisu voljni platiti cijenu upražnjavanja, pridržavanja i discipline, neće proći na ispitu vremena i opstanka koje je nužno za "biti Židovom".

Šabat šalom ■

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Postavljanje realnih

Rabbi Yissocher Frand:

Zahvalnost - ključno načelo Tore

U parši Ki Savo nalazi se i micva o donošenju Prvih plodova (bikurim) u Bejs HaMikdaš. Plodove se donosilo kohenu, a prilikom njihova prinošenja davala se i izjava [Devorim 26,5-10] kojom osoba iskazuje svoju zahvalnost Svemogućem u kontekstu kratke povijesti Židovskog na, roda.

Alshicha je zasmetao medraš u paršas Berešis. Medraš (igrom riječi u vezi početnih redaka Tore) kaže da je svijet stvoren zbog onoga što se naziva "Rešis" [prvo]: Svijet je stvoren zbog naroda Izraela koji se naziva "Rešis". Isto tako, svijet je stvoren poradi Tore, koja se naziva "Rešis". I na koncu, svijet je stvoren zbog micve o bikurim, koje se naziva "Rešis".

Alshich primjećuje kako se čini da se bikurim ne bi našlo na bilo čijem popisu "3 glavne micvos" pa ipak, ovdje ovaj midraš tvrdi da je svijet stvoren zbog te micve! Što znači taj midraš?

Alshich odgovara da micva o bikurim u sebi nosi nešto što je od temeljne važnosti kako bi se bilo ljudsko biće – obavezu ljudi da izraze svoju zahvalnost i hakaras haTov HaKaras haTov je toliko elementarna i primarna da je stvaranje čitavog svijeta provedeno upravo zbog te micve koja nas uči i uvježbava osobini zahvalnosti.

U Pirkei D'Rabbi Eliezer [7. poglavlju] piše, "Nema ničega težeg Svemogućem od (takoreći) suživota s nezahvalnom osobom. Razlog zbog kojeg je Adam bio protjeran iz Edenskog vrta bio je njegova nezahvalnost. Njegov grijeh nije bio samo to što je jeo s Drveta poznanja (Ec HaDaas). Kad bi samo taj grijeh bio u pitanju, možda bi on još i mogao ostati u Gan Edenu. Kap koja je prelila čašu, nazovimo to tako, bila je to što je odgovarajući na B-žje pitanje zašto je jeo s Ec HaDaas, Adam rekao, "Žena koju si mi dao, ona mi dade plod te jedoh." Kao što Raši ističe, Adam je bio nezahvalan, B-g mu je dao Havu kao dar, a Adam se poža-

lio da ga je ona navela na grijeh. Midraš ide dalje, pa veli da su i naši preci u pustinji isto tako razljutili B-ga time što nisu prepoznali Njegovu dobrotu prema njima. Oni su oplakivali "dobra stara vremena" u Egiptu kada su imali dinja, krastavaca i češnjaka, a tužili su se na manu.

Midraš izjednačava grijeh nezahvalnosti s fundamentalnim teološkim poricanjem (kefira b'ikar) Svemogućega. Onaj koji je nezahvalan prema svom bližnjem, na kraju će biti nezahvalan prema Svemogućem. Onaj koji je nezahvalan svom šefu, svojim prijateljima, svom bračnom partneru, svojim roditeljima, i svom susjedu s vremenom će doći do toga da porekne dobra koja mu je učinio Svemogući.

Postoje mnoge priče o gedolim. Neke priče su o njihovoj revnosti u učenju; druge su o njihovoj bogobojaznosti pred Nebesima; ima priča koje govore o njihovoj ljubaznosti prema drugima, i priča o njihovim prvoklasnim karakternim osobinama. Uglavnom su sve te priče istinite (iako svaka pojedina priča o nekom gadolu može, ali i ne mora, biti 100% točna). Međutim, stalno se ponavlja koliko su velikani Izraela bili posebno pažljivi prema jednoj vrlini, a to je vrlina HaKaras haTov

Osvrnem li se natrag na dane koje sam sâm proveo u ješivi, i kada bi me netko zatražio da sumiram teme koje je Rav Ruderman zt”l najviše isticao, na prvom mjestu bi svakako bilo učenje Tore (limud haTora) no na drugom ili trećem mjestu bi bilo iskazivanje primjerene zahvalnosti (da se bude "makir tova").

Gedolim su u praksi provodili ono što su propovijedali. Nedavno sam pročitao priču o Ravu Yaakovu Kamenetskyu. Bio je neki mladić u ješivi Torah VoDaath koji nije dolazio na minjan [molitve]. Fakultet ga je svim vrstama prijetnji pokušao prisiliti da dolazi na minjan, ali od toga nije bilo vajde. Konačno su otišli k roš ješiva, Ravu Yaakovu Kamenetskyu, i upitali ga mogu li ga izbaciti iz internata. Rav Yaakov im je dao dopuštenje da ga izbace. Rekli su mladiću da je izbačen iz studentskog doma sve dok ne počne dolaziti na minjan. Onda su mu rekli da ga roš ješiva želi vidjeti. Dječak je pomislio "E, sad sam stvarno nagrabusio."

Kad se pojavio pred Ravom Yaakovom Kamenteskyjem, roš ješiva ga je upitao: Koliko sam razumio, izbačen si iz internata. Gdje ćeš spavati? Mladić mu je rekao da nema nikakav rezervni smještaj. Rav Yaakov mu je rekao, "Želim da spavaš u mom domu." Dječak je bio šokiran i zatražio je roš ješivu da mu objasni zašto ga s jedne strane izbacuje iz studentskog doma, a s druge poziva da živi kod njega.

Rav Kamenetsky je objasnio mladiću: "Tvoj je djed davao novac Kovno Kolelu u kojem sam ja učio u Europi. Budući da sam ja bio korisnik potpore koju je tvoj djed davao tom Kolelu, dugujem ti uslugu i drago mi je da imam priliku vratiti je na ovakav način. Istina je, ne mogu ti više dopustiti da i dalje spavaš u internatu jer odbijaš dolaziti na minjan, ali možeš spavati u mojoj kući, iz zahvalnosti zbog onoga što je tvoj djed učinio za mene.

Slična se stvar dogodila i s Ravom Mosheom Feinsteinom. Prije puno

ključno načelo Tore

godina, Rav Moshe je otišao na jedno vjenčanje i hosonu pružio kovertu kao vjenčani dar. Nakon Ševa brahot, hoson i kala su otvarali svoje koverte te pronašli ček od Rabi Mosesa Feinsteina iz FDR Drivea na Manhattanu, na $500 dolara. U to vrijeme, $500 je bilo izuzetno velika svota za vjenčani dar. Hoson je rekao svom ocu kako misli da je Rav Moshe sigurno zabunom na čeku napisao jednu nulu previše. Otac, hoson, i kala zajedno su otišli do stana Rav Moshea i upitali velikog učenjaka Tore da li se možda zabunio pišući

Midraš izjednačava grijeh nezahvalnosti s fundamentalnim teološkim poricanjem Svemogućega. Onaj koji je nezahvalan prema svom bližnjem, na kraju će biti nezahvalan prema Svemogućem.

ček. Rav Moshe je rekao, "Kada bih mogao, ja bih vam dao ček na $5,000! Vaš je djed bio Rav Pessach Prushkin i ja sam učio zajedno s vašim djedom. Osjećao sam takvu zahvalnost prema vašem zeidi da sam vam poželio dati veliki poklon; nažalost, ne mogu vam dati više od $500."

Rav Hutner je imao običaj voditi Seder za Pesah u vrlo ozbiljnoj atmosferi. On ga je smatrao B-žanskom službom i nije bilo nikakve lakoumnosti i nepromišljenosti. At-

mosfera je bila kao za Jom kipur. Jedne godine imali su gosta koji je bio šaljivčina. On je pričao o svemu i svačemu, šalio se, sve u svemu ponašao se više kao da je Purim nego Jom kiPurim. Rav Shlomo Freifeld, koji je bio studenet Rava Hutnera, rekao je da se nešto mora napraviti u vezi ovog mladića. Zatražio je Rava Hutnera da mu dopusti da ovog tipa izbaci iz kuće. Rav Hutner je rekao "Ne. Ovaj je mladić nećak Altera iz Slabodke. Ako poželi, on može i zaplesati na stolu. Ne dirajte ga!" (Rav Hutner je u svojoj mladosti bio student Altera iz Slabodke.) Eto, toliko je značajna Hakaras HaTov. Čovjek se samo onda smatra "čovjekom", odnosno menšom, kada cijeni sva ona mnogobrojna dobra koja Svemogući čini za svakoga od nas. Bez obzira u kakvim životnim uvjetima živjeli, mi smo već dužnici Ribono šel Olamu za sam život.

Chofetz Chaim je na kraju svog života rekao: "B-že, napisao sam Mishneh Berura, napisao sam prvorazredno djelo o lašon hara, napisao sam i ovo i ono (Chofetz Chaim je bio plodan pisac)". Međutim, Chofetz Chaim se nije hvalisao. On nije govorio, "B-že, pogledaj koliko sam učinio za Tebe." Baš naprotiv, on je rekao "Ti si mi, o B-že, dao priliku i prednost da učinim sve te stvari koje sam učinio, i sada, što ja mogu učiniti za Tebe da ti uzvratim za sve te prednosti koje si mi dao?" Takav je onaj koji je makir tov. On kroz život ide prepoznajući sve što je učinjeno za njega. To je ono osnovno da bi se bilo ljudskim bićem i zbog toga se bikurim, koje se naziva 'Rešis', svrstava zajedno sa "zbog Tore, koja se naziva 'Rešis' i zbog Izraela koji se naziva 'Rešis'."■

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Zahvalnost -

Rabbi Ephraim Buchwald:

Probrani

dijelovi daruju se B-gu

Parša Ki Tavo najpoznatija je po drugoj tohaha, B-žjem drugom ukoru izraelskom narodu. Prvu nalazimo u parši Behukotaj, Levitski zakonik 26,8-26,44.

Osim tohaha, ovotjedna parša također sadrži općenito razjašnjenje brojnih micvot koje nalazimo u knjizi Ponovljenog zakona. Na početku parše, Mojsije naglašava one zapovijedi koje se posebno odnose na zemlju Izrael, fokusirajući se na plodove zemlje. Također su zabilježeni tekstovi molitvi koje su zemljoradnici izgovarali kada su donosili prve snopove u Hram i pokazivali ih svećenicima u Jeruzalemu. Ta ceremonija služi tome da naglasi temeljni princip judaizma koji svako postignuće smatra darom od B-ga.

Parša Ki Tavo započinje stihom u Ponovljenom zakonu 26,1, "Kad dođeš u zemlju, koju ti daje G-spod, B-g tvoj, u baštinu, i primiš je u posjed i naseliš se u njoj." Tora nastavlja (26,2), "Tada uzmi dio od prvina svih poljskih plodova, što si ih požeo od zemlje, koju ti daje G-spod, B-g tvoj, i metni ih u košaru. Onda idi na mjesto, što ga izabere G-spod, B-g tvoj, da ondje prebiva ime njegovo!"

U Jeruzalemu zemljoradnici dolaze svećenicima koji su tamo u te dane, te proglašavaju da je svako njihovo postignuće dar od B-ga, te da ovi predivni plodovi svjedoče toj činjenici.

Rabi Shimshon Dovid Pincus u Tiferet Shimshon al HaTora, Ponovljeni zakon, objašnjava zašto je zapovijed Tore o donošenju prvih plo-

dova u Hram primjenjiva u moderna vremena. U vrijeme Hrama, svaki židovski zemljoradnik uzeo bi prve plodove iz vrtova i sa polja te bi ih donio u Jeruzalem u predivno ukrašenim košarama u velikoj javnoj ceremoniji praćenoj glazbom.

Iako više nismo u mogućnosti pra-

Osnovna premisa ceremonije zapovijedi o prvim plodovima primjenjiva je i danas

kticirati ovu zapovijed i prvi se plodovi više ne donose u Hram, osnovna premisa te ceremonije primjenjiva je i danas.

Općenito, prvi plodovi su uvijek zemljoradniku najomiljeniji. Za tim je plodovima on čeznuo cijele go-

dine, radio u poljima tijekom oštrih zima i vrućih ljeta, s nadom gledao na proljeće koje će donijeti nagradu za njegov trud. Logično, kada zemljoradnik napokon ode u polje i vidi prekrasne, prve dozrele plodove, on jedva čeka donijeti ih kući i podijeliti sa svojom obitelji. Međutim, Tora kaže da su prvi i najomiljeniji plodovi B-žji dio.

Fascinantna strana ovog pitanja je pitanje ima li preobraćenik na judaizam, ger, pravo izreći predviđenu izjavu prilikom donošenja bikurim Uostalom, B-g njegovim precima nije dao ovu zemlju. Mišna u Bikurim (1,4) bilježi ovu polemiku. "Prozelit donosi [prve plodove], ali ne izgovara [deklaraciju], budući da ne može reći: Za koju se Vječni zakleo našim ocima da će nam je dati ... (Pnz 26,3), a kad se moli nasamo, kaže: "B-g praotaca Izraela." Kad se moli u sinagogi, kaže: "B-g naših otaca."

Međutim, ovo nije prihvaćena odluka. Zapravo, u jeruzalemskom Talmudu objašnjava se drugačije:

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Probrani dijelovi

"Naučavalo se u ime Rabi Jude: Prozelit sam donosi prve plodove i izgovara [uobičajenu] formulaciju. Zašto? ‘Jer sam te učinio ocem mnoštva naroda.’" Prvotno je on [Abraham] bio otac Arama [zemlje njegova rođenja], a od sada je otac cijelog čovječanstva. Rabi Jošua ben Levi je rekao: "Zakoni su u skladu s Rabi Judom." Maimonides (Rambam, veliki židovski filozof, kodifikator i liječnik, 1135.-1204.), u svojoj poslanici Obadiji, prozelitu, slaže se: "Evo, to ti je jasno pokazalo da trebaš reći: ‘Za koju se Vječni zakleo našim praocima.‘ I da je Abraham tvoj otac, i otac svih pravednika koji idu njegovim putem. To se odnosi na sve blagoslove i molitve. Ne trebaš ništa mijenjati."

Maimonides, kao i rabini prije njega, jasno dokazuje da židovstvo nije rasna ili biološka tradicija, već duhovno naslijeđe. Svatko tko usvoji duhovna učenja judaizma ima pravo reći da je učenik Abrahama koji je svijet upoznao s monoteizmom.

Tijekom mjeseca elula i Visokih praznika, svaki židovski muškarac i žena dužni su pogledati unutar sebe

daruju se B-gu

samih i provjeriti svoja djela, da pronađu "stranca", "tuđinca" u sebi koji im je omogućio da podlegnu zabranjenim postupcima. Mi nismo Kanaanci, nismo Jebuseji - svi smo potomci Abrahama, Izaka i Jakova, Sare, Rebeke, Rahele i Lee. Izjavili smo da je Vječni naš B-g. U nama nema mjesta za tuđinca, jer tuđinac ne postoji. Stranac u nama treba biti dobrodošao, i treba postati sastavni dio nas samih, nas u kojima dominira dobro i moral. U tom duhu ulazimo u mjesec elul, vrijeme tešuve i dane pokajanja.

Poput zemljoradnika, i mi također moramo zapamtiti da je izvor svih naših blagoslova Svemogući koji nam je te plodove dao obilnom milošću i ljubavlju. Dok gledamo šarene i predivne košare sa plodovima, ili njihove moderne ekvivalente, naše domove, svaki plod koji je toliko jedinstven i ukusan, moramo prepoznati obilnu ljubav kojom nas B-g obasipa. On je taj koji daje hranu čitavom svijetu sa milošću, vjernošću i ljubavlju.

Iskra koja sjaji iz košare prvih plodova je poput B-žjeg poljupca, na

koji uzvraćamo Svemogućem sa ljubavlju. Zato su prvi plodovi koji se donose svećeniku u sveti Hram, posvećeni B-gu.

Rabi Pincus ističe da je ideja zahvalnosti koju izražavamo kroz ceremoniju prvih plodova, primjenjiva na čitavu Toru i na čitav život.

Majmonides piše u Zakonima o zabranjenim prinosima 7,11:

Isti princip primjenjiv je na sve što se radi za B-ga; to mora biti najbolje od najboljeg. Ako netko gradi kuću molitve, ona mora biti bolja od njegovog privatnog doma. Ako hrani gladne, mora dati najbolje i najslađe sa svog stola. Ako odijeva neodjevene, mora dati svoju najbolju odjeću. Stoga, ako nešto posvećuje B-gu, on mora dati najbolje od svoje imovine. Zato Pismo kaže: "Svo salo je B-žje," (Lev. zakonik 3,16).

Rabi Pincus daje pravi primjer tog principa za moderna vremena. Čovjek kuca na vrata i prikuplja sredstva za siromašnu nevjestu. U nekim slučajevima, ljudi počinju kopati po svojim ormarima kako bi pronašli neku staru odjeću koje se žele riješiti ili koju nikad nisu nosili, ili koju su davno dobili od svoje tete. Pogrešno misle da će profitirati od vršenja te micve. Nakon svega, Majmonides kaže, "Daj svoju najbolju odjeću."

Rabi Pincus zaključuje naglašavajući da sve što se čini za B-ga, mora biti učinjeno na najljepši i najelegantniji način.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi David Stav:

Glava, a ne rep

Rijetki su slučajevi kada imamo pravila o tome koji odjeljak Tore moramo čitati u koje vrijeme, pa ipak drevna rabinska tradicija smatra da paršu Ki Tavo, koja sadrži blagoslove i prokletstva, moramo čitati prije Roš Hašane, kako bismo zaslužili uživati u blagoslovima –sukladno stihu: "Ova godina, sa svojim prokletstvima, neka prođe, i neka započne nova godina sa svojim blagoslovima."

Prokletstva i blagoslovi su u srži ovotjednog čitanja Tore i mi ih čitamo ne samo jednom, već dva puta. Najprije, Tora opisuje što će se dogoditi kada Židovi uđu u Obećanu zemlju. Narod će se podijeliti u dvije velike skupine, od kojih će jedna stati na vrh gore Gerizim, koja se nalazi u blizini grada Š'hema (današnjeg Nablusa) – a druga će stati na suprotnu stranu, na goru Eval.

Smješteni između dviju skupina, Leviti će izgovarati stihove blagoslova dok stoje okrenuti prema skupini na gori Gerizim. Zatim će se okrenuti prema skupini na gori Eval i izgovoriti prokletstva koja će zadesiti narod ako izabere pogrešan put.

Drugi dio parše sadrži dugi Mošeov govor, zvan toheha (ukor). Blagoslovi i prokletstva još jednom se pojavljuju u ovom govoru. Sličan oblik blagoslova i prokletstva pojavljuje se i u svečanom govoru u knjizi Levitskog zakonika, koji čitamo prije blagdana Šavuota – opet, to je zato da u vrijeme kada počne blagdan, prijetnja prokletstava bude iza nas.

Mnogi naši komentatori pisali su o značajnim razlikama između različitih vrsta govora koji se pojavljuju u knjizi Levitskog zakonika i u knjizi Ponovljenog zakona. Ono što im je zajedničko jest da ako budemo blagoslovljeni, uživat ćemo u obilnijoj žetvi naših polja, u ekonomskom razvoju, miru u zemlji i tako dalje.

Međutim, ako proučavamo razlike među njima, otkrit ćemo nešto fascinantno. Stihovi blagoslova u Levitskom zakoniku dosežu vrhunac u stihu: "Ja ću hodati među vama i bit ću vaš B-g, a vi ćete biti Moj narod" (Lev. zakonik 26,12). B-g će imati zajedništvo sa Svojim narodom. Mi ćemo osjećati Njegovu prisutnost među nama i Njegovu ljubav za nas te će On trajno prebivati među nama. Što može biti bolje od toga?

No, ako se vratimo na ovotjednu paršu, vidjet ćemo da se fokus pomaknuo. "Svi narodi zemlje vidjet će da je nada te zazvano Hašemovo ime te će strahovati od tebe. … Hašem će te učiniti glavom a ne repom, uvijek ćeš biti gore, a nikada dolje" (Ponovljeni zakon 28,10, 28,13).

Fokus je pomaknut s intimnog zajedništva između naroda i njegovog B-ga na odnos između Izraela i drugih naroda. S ovim blagoslovom, mi ćemo biti na vrhu, a ne na dnu i status Izraela među narodima bit će toliko visok i nepokolebljiv da se nitko neće usuditi nanijeti nam štetu.

No, je li naša svrha u životu da budemo na vrhu svijeta? Pokušavamo li zamijeniti Amerikance ili Kineze kao svjetsku silu? Čini se očiglednim da nikada nismo imali takve težnje. Ako je tako, zašto nam je obećana nagrada poput ove?

Na večeri Roš Hašane običaj je jesti glavu ribe ili janjeta te izgovarati tradicionalni blagoslov: "Neka bismo bili poput glave, a ne poput repa." Ali kako bi svi u obitelji mogli postati glave? Koliko glava može imati jedna obitelj? Da, svima nam je poznata šala da biti premijer Izraela podrazumijeva vladati nad narodom potencijalnih premijera, ali što je ono što tražimo ovim blagoslovom?

Ono što želimo reći jest da naša djela moraju dolaziti iz naših glava, a ne iz naših repova. Drugim riječima, mi smo prvaci u djelovanju nakon promišljanja i planiranja, umjesto da budemo vođeni emocijama ili vodstvom drugih ljudi.

Biti "glava" znači poduzimati inicijativu, razmišljati i planirati, i upravo to je ono što tražimo kada na Roš Hašanu tražimo da budemo "glave". Mi ne želimo da blagdan bude samo još jedan datum na kalendaru, već želimo da taj dan bude glava svim drugima – mozak iza cijelog ostatka godine.

To je ono s čim se susrećemo u Mošeovom ukoru. Mnogi možda vjeruju da su oni koji se ponašaju etično i slijede prave staze samo "naivčine" i "gubitnici", predmet ismijavanja koji nitko neće uzeti za ozbiljno. Međutim, Tora kaže upravo suprotno: kada narodi svijeta budu vidjeli da su naša djela vođena vjerom i skupom etičkih pravila koja su ukorijenjena duboko u našoj savjesti, dok budemo nosili zastavu Kralja nad Kraljevima, oni će strahovati od nas.

Knjiga Ponovljenog zakona uvod je u društveni i politički život židovskog naroda u zemlji Izrael, dok je knjiga Levitskog zakonika knjiga svetosti, koja definira duhovne ciljeve naroda, osobito one individualne koji stvaraju narod. Iz toga slijedi da Mošeov govor u Levitskom zakoniku naglašava osjećaj bliskosti između pojedinaca i Hašema. Međutim, Ponovljeni zakon odražava vrijeme prije samog ulaska u zemlju, ideju koja odjekuje u imenu parše Ki Tavo ("Kada uđete u zemlju…").

Gotovo svaki dio Mojsijevog obraćanja zabilježen u ovotjednoj parši, odjekuje blagdanskim raspoloženjem Roš hašane koja je pred nama. To se ponekad može činiti pomalo čudnim, jer ove dramatične riječi ne odražavaju nužno bilo kakav konkretan slučaj. Evo jednog primjera: "Mojsije i levitski svećenici progo-

vorili su cijelom Izraelu govoreći:" Pazi i slušaj, Izraele! Danas ste postali narod Vječnog, B-ga vašega." Danas? Što se dogodilo na današnji dan? O kojem događaju Mojsije govori?

Naši su učenjaci pronašli mnogo uglađeniji način da postave to pitanje, a ono se može prevesti na sljedeći način: "Je li to bio dan na koji je Tora data Izraelu? Uostalom, nije li ovaj dan bio posljednji dan četrdesetogodišnjeg razdoblja [lutanja pustinjom]?"

Uvijek moramo svijetu pokazivati da je nad nas zazvano Hašemovo ime i da smo doista prionuli uz dobra i pravedna djela koja nam je Hašem zapovjedio da činimo.

Narod je Toru primio četrdeset godina ranije i vrludao pustinjomno trebamo li vjerovati da je to dan kada su uistinu postali nacija? Što se dogodilo tog "dana" što se nije dogodilo ranije? Je li ovo lapsus ili samo kićeni govor? Nikako.

Naši talmudski učenjaci predlažu ovo rješenje: "[Ovo vas je trebalo naučiti] da je Tora poželjna onima koji je proučavaju svaki dan, [kao što je bila poželjna] na dan kada je dana na gori Sinaj." Drugim riječima: toga se dana nije dogodilo ništa dramatično. Ništa što bi dospjelo na naslovnice novina. Ono što se ipak dogo-

dilo je da je Mojsije govorio svima nama da se to može dogoditi svakome od nas, bilo kojega dana.

Danas postajemo nacija, ako je to ono što želimo. Danas, ako želimo, počinjemo izbjegavati hranu koju ne bismo trebali jesti. Danas prestajemo ogovarati ili klevetati ako doista vjerujemo da ne bismo trebali raditi takve stvari itd. Nova ideja koju Mojsije uvodi u Paršat Ki Tavo je kako novi dan može donijeti promjenu, bez obzira na to što se jučer dogodilo. Čak i sada, kako se približavamo kraju godine, ne moramo čekati još deset dana da se počnemo mijenjati. Promjena počinje sada.

Ponovljeni zakon pokušava govoriti i o izazovima naroda i države na međunarodnoj areni. Upravo iz tog razloga, Moše mora naglasiti da naša etička svijest zajedno sa međunarodnim odnosima – upravo suprotno, može uvelike ojačati te odnose. Vođa libanonske terorističke organizacije Hezbolah, jednom je u svom govoru rekao da je rat 2006. godine započeo zato što je na izraelsko društvo gledao kao na slabo i krhko društvo.

Naši neprijatelji prate svaki naš korak, izbliza i izdaleka, pokušavajući razaznati razumijemo li zaista što leži u korijenu našeg postojanja. Oni žele znati kojim vrijednostima smo predani i koju viziju težimo ostvariti. Ako uistinu želimo biti glave, a ne repovi, moramo uvijek pokazivati svijetu da je nad nas zazvano Hašemovo ime i da smo doista prionuli uz dobra i pravedna djela koja nam je Hašem zapovjedio činiti.■

■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 16. stranice) Rabbi David Stav: Glava, a ne rep

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Vječnom - Živite s radošću

Do teških posljedica koje će vas zadesiti doći će "Jer niste služili Vječnom s radošću" (Ponovljeni zakon 28,47)

Ako ne osjećamo radost u vršenju micvos, mora da ih ne činimo ispravno. Spoznaja da činimo ono što B-g želi da činimo, i time ispunjavamo svrhu svog postojanja razlog je za euforiju.

Sve možemo pretvoriti u micvu

Moramo imati energije i snage da vršimo micvos, i ako nam jelo i spavanje osigurava optimalno zdravlje kako bismo mogli vršiti micvos, i te su stvari pomagači za micvos. Ako svoj život posvetimo volji Vječnoga, možemo doživljavati radost u svemu što radimo.

Pogrešna predodžba o radosti

Tora iznosi popis strašnih posljedica koje će zadesiti osobu koja odstupa od B-žje riječi i da će se to dogoditi "jer niste služili B-gu s radošću" (28,47).

Površno čitanje čini se da ukazuje

na to da ako je netko učinio sve što je potrebno u službi B-gu, ali to nije učinio s radošću, snaći će ga strašne posljedice opisane u ovom dijelu Tore. Čini se nerazumnim da neuspjeh postizanja osjećaja radosti u službi B-gu opravdava tako tešku kaznu.

R. Simchah Bunim od P'shis'che,

Čovjek kojemu

okolnosti ne dopuštaju da izvrši određenu micvu trebao bi se osjećati uznemireno kao da je izgubio golemu zaradu

stoga je rekao da taj stih znači: "Zato što niste služili B-gu, to vam je bilo s radošću. Drugim riječima, čovjek je bio sretan što nije služio B-gu; to je doista težak prijestup."

Talmud (Avoda Zara 2a-3b) kaže da

kada Židovi budu nagrađeni Konačnim otkupljenjem, narodi svijeta će se požaliti B-gu: "Zašto pokazuješ pristranost prema Židovima? Da si nama dao Toru, i mi bismo je držali." B-g će tada reći: "U redu, dat ću vam jednostavnu micvu o suki. Da vidimo hoćete li je držati."

Svatko će tada izgraditi svoju vlastitu suku. B-g će tada učiniti da sunce da zasja velikom vrućinom, na što će svatko "raspaliti nogom" suku i napustiti je, pokazujući da odbacuju micvu

Talmud pita: "Ali halaha je da, ako se netko osjeća jako nelagodno u suki, može je napustiti." Talmud kaže: "Narodi koji napuste suku zbog nelagode čine to s prezirom. Oni šutnu i odbace micvu. Ali kada Židov napusti suku zbog kiše ili druge velike nelagode, on to čini teška srca. On voli micvu i jako ga teško pogađa što je ne može ispuniti."

Možda postoje okolnosti u kojima čovjek ne može ispuniti određenu micvu. Čovjek kojemu okolnosti ne dopuštaju da izvrši određenu micvu trebao bi se osjećati uznemiren kao da je izgubio golemu zaradu. Biti sretan što ne treba učiniti micvu pokazuje vrlo negativan stav prema Tori.

Talmud oplakuje duhovnu degeneraciju do koje je došlo tijekom vremena. Kasnije su generacije tražile načine da se oslobode od desetine, dok su se ranije generacije radovale vrše te micvos.

Ako doista želimo bliski odnos s B-gom, radovat ćemo se u vršenju micvos, jer nas one vežu uz B-ga. U najmanju ruku, ne bismo trebali biti sretni kad izgubimo priliku da učinimo micvu ■

Biseri hasidske mudrosti

Sve na ovom svijetusve što postoji i događa sepredstavlja ispit, postavljen pred tebe da bi imao slobodu izbora.

Biraj mudro!

Sloboda izbora nije neki mističan i kompliciran pojam.

Jednostavno, radiš ono što želiš, a ne radiš ono što ne želiš.■

~ R. Nahman iz Breslova

Zastani na tren

Rabi Nahman iz Breslova stajao je kraj prozora i zamišljeno gledao prema tržnici. Iznenada spazi dragog prijatelja kako žuri prema tržnici da obavi neki posao. On ga pozva i rukom mu pokaže da dođe do njega:

"Vidim da si u žurbi, no moram te upitati jesi li danas imao vremena pogledati u nebo?"

"Nisam, nisam za to imao vremena," kratko odvrati prijatelj i pokuša se udaljiti.

"A možeš li se sjetiti kada si uopće zadnji puta imao dovoljno vremena da pogledaš u nebo?"

"Ne mogu se sjetiti," nervozno odgovori prijatelj. Rabi Nahman ga tada pozva da priđe prozoru, pa ga upita:

"Reci mi, dragi prijatelju, što vidiš na tržnici?"

"Vidim prodavače, tezge, kočijaše, konje, kola..." On ga pusti da nabraja, a onda tiho doda:

"Vidiš, za još pedeset godina na ovom će mjestu i dalje biti tržnica, ali potpuno drugačija od ove danas; bit će tu neki drugi ljudi, neke druge životinje i neke druge stvari. Ja više neću biti ovdje, a niti ti nećeš biti. Zato te i pitam čemu toliko žuriš, što je toliko važno da nemaš vremena zastati barem na tren i pogledati u nebo?"■

Da bismo počeli razumijevati B-ga, moramo naučiti kako se uzdići iznad našega uma, našega ega, naših alata za percepciju. B-g se može pojaviti tek tada. Tražiti B-ga našim očima, našim umom, našom logikom, bilo bi kao da rukom pokušavamo uhvatiti sunčevu zraku. B-ga nije moguće definirati.

Iz ovoga proizlazi činjenica da mi ne možemo pronaći B-ga. Mi moramo dozvoliti B-gu da pronađe nas. A to ćemo učiniti uklanjanjem svih prepreka u našem životu koje Mu priječe ulazak – zaokupljenost nama samima, neiskrenost, neznanje ili naš strah od priznanja da postoji nešto što je odvojeno i veće od nas.■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana 19

Strana 19 Godina 17 Broj 51

Povratak izvoru

Imali su sve o čemu su ikada mogli sanjati. Živjeli su u odabranom dijelu svijeta, na raspolaganju im je bio neograničen izbor hrane, bili su na stalnom odmoru, za njih je Edenski vrt bio istinski raj. Ipak, postojalo je "još nešto" što je svjetlucalo viseći s drveta. Zabranjeno voće nekako je privabilo Adama i Evu da izgube sve i da nanesu svijetu katastrofalnu duhovnu štetu.

Na Roš Hašana stvoren je svijet. Za razliku od našeg sadašnjeg života, ispočetka je sve bilo stvoreno da uredno funkcionira - "bez potrebe za održavanjem." Naime, urod bi nicao potpuno razvijen i spreman za jelo. Jedina iznimka je bila jedna zabranjena stvar: Drvo poznavanja dobra i zla.

Adamu i Evi bilo je zapovijeđeno da ne jedu njegove plodove. Ali zmija ih je namamila u zamku: "Vidite da vladate svijetom. Svi mrze imati rivala. Razlog zašto vam je B-g rekao da ne jedete s drveta je taj da ako jedete s njega vi ćete postati glavni vladari baš poput Njega!" Bilo je to iskušenje za Adama i Evu. Hoće li uzeti mnoštvo darovanih im blagoslova, cijeniti njihov izvor i

služiti B-gu upotrebljavajući ih, ili će postupiti sebično misleći da su sami od sebe moćni i potpuno zaboraviti B-ga?

Od Stvaranja stvari se nisu mnogo promijenjale. Svi mi, svatko od nas obdaren je posebnim blagoslovima i sposobnostima, kako materijalne tako i duhovne prirode. Naša je dužnost prepoznati svrhu zbog koje su nam ti blagoslovi dodijeljeni. Kada ih vidimo onakvima kakvi doista jesu, možemo ih cijeniti i ispravno ih koristiti povezujući se putem njih s Glavnim Izvorom. Kada tako činimo mi se uzdižemo iznad materijalizma ovoga svijeta i povezujemo se s B-gom na najljepši i najsmisleniji način.

No, tako često vidimo ljude koji su blagoslovljeni stvarima poput zemaljskog bogatstva. Unatoč činjenici da je B-g Izvor sveg dobra, ovo novootkriveno bogatstvo zapravo ih navodi da Ga zaborave i služe sebi i svojim sebičnim idejama. Ali nije li to nelogično? Ne bismo li se trebali osjećati ponizno i prepoznati očigledan izvor našeg uspjeha? Baš kao kod Adama i Eve, čovječja priroda je da se vratimo natrag svojim se-

bičnim tendencijama.

Dok se približavamo mjesecu tišriju i Novoj godini, još jednom nam dobijamo fantastičnu drugu priliku. Riječ TiŠReJ označava da je on "izvan reda", pošto se slova pojavljuju obrnutim redoslijedom hebrejske abecede. Slično tome, ime HaVa(H) (Eva), koja je uvjerila Adama da jede zabranjeno voće, napisano je obrnutim redoslijedom s obzirom na alefbet (hebrejsku abecedu). Rebe Nahman objašnjava da B-g uzrokuje zbivanja koja stvaraju pometnju, kako bi ona poremetila naše prepoznate životne stilove i planove, i podsjetio nas da je On izvor i svrha svega.

Sve je prilikom stvaranja stvoreno zbog nas, jer B-g je Stvoritelj pun ljubavi i dobrote. Ali mi možemo našu dobrobit povećati do maksimuma samo onda kada koristimo Njegove blagoslove da se povežemo s vječnom duhovnom stvarnošću Stvaranja. Čak su i materijalne stvari bile stvorene samo za duhovne svrhe. Kada sve to zaboravimo, šalju nam se ti podsjetnici. Čini nam se da stvari oko nas izmiču kontroli i počinjemo uviđati da doista jesmo stvarno nadležni za to.

To je svrha Roš Hašane i Stvaranja. Kad molimo B-ga da nam produži živote za još jednu godinu uz velike blagoslove i prilike, mi Ga tražimo da ulaže u našu sposobnost da Ga prepoznamo. Kad vidimo znakove koje nam On šalje i prihvaćamo ih s ljubavlju, mi se ponizimo i vratimo sebe i svijet ponovo u sklad s Njegovom vlašću. Tešuva znači sve vratiti B-gu. Poniznošću, mi trampimo kaos sebičnog života za život vjernosti raja i spokoja.

A gutn Shabbos! Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

TJEDNI ZOHAR: KI TAVO

Paraša (priča) Ki Tavo je najmoćniji lijek protiv negativnosti, istinska moć kontrole nad našim životima.

Paraša Ki Tavo se smatra vrlo teškom parašom, i jedan njezin dio u sinagogi najčešće se čita šapatom. Ovo je druga paraša u Tori koja sadrži prokletstva; prva je paraša BeHukotai (uredbe), u knjizi Levitskog zakonika, u kojoj se navodi što će se dogoditi ako ne živimo po B-žjim zakonima. Međutim, moramo se sjetiti da se svaka paraša čita u određenom periodu vremena. Sada u ovom vremenskom razdoblju – u mjesecu elulu, dok se pripremamo za Roš hašanu (Novu godinu) i Jom kipur (Dan pomirenja), paraša Ki Tavo nas u biti uči pravoj namjeri želje "Neka godina i njezina prokletstva završe, neka [nova] godina i njeni blagoslovi počnu" koju posvećujemo sebi i jedni drugima u ovo doba svake godine, što nas treba navesti da shvatimo da smo sami odgovorni za svoju sudbinu, a ona ovisi o priči koju sami sebi pričamo. Svrha stvaranja je, kao što znamo, naša dobrobit, dobrobit stvorenja, iskazana u beskonačnoj biti dobra.

Zohar nas uči da, za razliku od paraše BeHukotai u kojoj su blagoslovi i prokletstva jedni uz druge, namjena prokletstva u ovoj paraši je da ona budu i riječi obećanja i utjehe, presuda i ljubav koji su međusobno isprepleteni. Zohar prenosi da se u sklopu prokletstava nalazi poziv: "Isto tako, Vječni će donijeti svaku bolest i pošast koja nije zapisana u ovom svitku Tore, da vas uništi" (Ponovljeni zakon 28,61). Umjesto riječi "ja'ale" (nanijeti, navući), u Tori se koristi riječ "ja'alem" (odagnati), što prema

Zoharu znači rastjerati, nestati i poništiti. Dvije osobe koje čitaju ovaj odlomak razumjeti će ga svaka na svoj način. Jedna će vidjeti strašno prokletstvo, a druga će zapaziti blagoslov, i obje će biti u pravu. Mi možemo nastaviti ići uokolo noseći sobom osjećaj krivice i osjećajući se kao žrtva, te svake nove godina povikati: "griješili smo i krivi smo", i to je ono što ćemo dobiti u idućoj godini, ako je to priča koju sebi pričamo. Promjenom riječi i misli koje odašiljemo mi možemo promijeniti svoju predodređenu sudbinu, kao što je napisano: "Onako kako mudar čovjek odluči, tako će B-g ispuniti".

Zohar i sveti Ari objašnjavaju da na Novu godinu, kada se obilje, sreća i blagoslovi odozgo raspodjeljuju za iduću godinu, mi se ne bismo trebali zaokupiti problemima i grijesima, nego onime za čime težimo i pričom koju želimo sebi ispričati U to doba na snazi je beskonačan protok blagoslova od B-ga na svijet, a mi dobivamo ono što izvučemo iz toga. Ako nam je srce zahvaćeno gnjevom i frustracijom, taštinom i egoizmom, onda nema mjesta da ovo obilje i blagoslovi uđu. Mjesec elul nam daje priliku da ponovo definiramo stavke ugovora koji smo

sklopili; ne moramo više biti žrtve, neuspješni, zlotvori, varalice, itd, već umjesto toga možemo biti ono što želimo i odlučimo da ćemo biti

"I B-g će vas vratiti u Egipat ..." - naizgled strašna stvar je vratiti se u zatočeništvo u Egipat. Ali Zohar nam pokazuje da se ova rečenica može i drugačije pročitati, i da će nam Stvoritelj vratiti sva čuda koja su se dogodila u danima izlaska iz Egipta. "I tamo ćete hitmakartem(prodavati sebe) svojim neprijateljima za robove i sluge, ali nema nikoga da kupi". Nije napisano "nimkartem" (bili prodani), nego, "hitmakartem" (prodavati sebe). Hebrejska riječ "hitmakartem" također znači postao ovisan o nečemu. Zohar objašnjava da se neprijatelj nalazi u našoj ovisnosti o osjećaju frustracije i očajanja, te da čak i kada smo "prodali sebe", kad smo postali ovisnici, nema šanse (nema kupca), osim ako ne dopustimo neprijatelju da vlada nad nama. Sada je vrijeme za uvježbavanje naše životne priče, da ju počnemo mijenjati, doživljavati radost, i da shvatimo da je sve što se dogodi na dobro

Šabat šalom.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Ki Tavo: Finale glavnog govora

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Reći 'hvala': Pitajte bilo koju majku - nije dovoljno 'misliti' to - dijete to mora reći. Iz nekog razloga, verbalna izjava, bila ona zahvalnosti ili žaljenja, od najveće je važnosti ne samo za slušatelja, već – čak i više - za osobu koja je iznosi.

U Paršat Ki Tavo nalazimo dva takva primjera obaveznih izjava, upravo na mjestu gdje glavni govor Sefera Devarim doseže svoj zaključak. U ovotjednom šiuru, dok proučavamo završni dio 'glavnog govora', pokušavamo objasniti zašto.

Uvod

Kao i obično, moramo započeti naš šiur brzom rekapitulacijom tri osnovne komponente glavnog govora u Sefer Devarim:

• Uvod - događaji pri Ma'amad Har Sinai (5. poglavlje)

• Odjeljak s micvama - (poglavlja 6-11)

• Odjeljak hukim u-mišpatim - (poglavlja 12-26)

Naših je nekoliko posljednjih šiurim imalo fokus na micvot u odjeljku hukim u-mišpatim, koji je započeo u Paršat Re'e sa zapovijedi da se uspostavi Nacionalno središte u hamakom ašer jivhar Hašem, nastavio se u Paršat Šoftim s micvot koje se odnose na vodstvo naroda i vođenje rata, a zaključen je širokim rasponom građanskih zakona ('micvot bein adam le-havero") u Paršat Ki Tece.

Sada, u Paršat Ki Tavo, nalazimo:

1. Dvije posljednje micvot, kojima završava odjeljak hukim & mišpatim;

2. Zaključne riječi Mošea Rabeinu (26:16-19);

3. Poseban obred koji će se održati na Har Eivalu (27. poglavlje);

4. 'Tohaha' - dugačak prijekor (u 28. poglavlju).

Izvan tog konteksta, raspravljat ćemo o ovim temama u tri "mini-šiura" na koje će ovaj šiur biti podijeljen.

I dio: Dvije posljednje micve glavnog govora

Pogledajte uvodni dio Paršat Ki Tavo (26:1-15), i zapazite kako on sadrži dvije zapovijedi

1. Mikra Bikurim (26:1-11) Posebnu izjavu koja se izriče nakon donošenja prvih plodova.

2. Vidui Maaser (26:12-15) Posebnu izjavu koja se izgovara jednom svake tri godine, kada se 'ma'aser šeni' [druga desetina] daje siromašnima (umjesto donošenja na 'makom ašer jivhar Hašem').

Zatim pogledajte sljedeću kratku 'paršiju' (26:26-19), i zamijetite još jednom kako ona čini zaključne napomene 'glavnog govora'.

[Kako biste potvrdili ovu tvrdnju, jednostavno pregledajte uvodne pesukim 27. poglavlja, i zapazite da su napisani u trećem licu, te stoga čine početak novog odjeljka.]

Na osnovu ove kratke analize, postaje sasvim jasno da su ove dvije micvot posebno odabrane da njima završi odjeljak hukim & mišpatim glavnog govora Sefera Devarim. Ovaj šiur će pokušati objasniti zašto.

Ondje gdje 'stvarno' pripadaju!

Prije nego što raspravimo o tome što je posebno u vezi s ove dvije micvot, prvo moramo uzeti u obzir da su obje trebale biti zabilježena ranije u govoru, još u Paršat Re'e. Objasnimo zašto.

Prisjetite se kako je Paršat Re’e raspravljala o brojnim micvot koje se odnose na "hamakom ašer jivhar Hašem" (primijetite da se taj izraz pojavljuje više od petnaest puta u toj Parši te na početku Paršat Šoftim, vidi 12:5,11,14, 18,21,26; 14:23; 15:20; 16:2,6,7,11,15,16; i 17:8). Nakon toga, taj se izraz ne pojavljuje ponovno sve do micve o bikurim na kraju govora (vidi 26:1-2)!

Nadalje, u Paršat Re’e, već smo pronašli zakone koji se odnose na donošenje drugog uroda u hamakom ašer jivhar Hašem (vidi 14:22-23). Stoga bi sigurno imalo više smisla zabilježiti zakone o bikurim u Paršat Re’e.

[Zapravo, ako ovo usporedimo s obrascem utvrđenim u Paršat Mišpatim (vidi Šmot 23:14-19, posebno 23:19), tada je micva o mikra bikurim trebala biti zabilježena u 16. poglavlju Devarim (u Paršat Re’e), zajedno sa (ili odmah nakon) zakonima o šaloš regalim (usporedi Devarim 16:9 -12 sa Šmot 23:14-19).]

22 Divrej Tora

Rabbi Menachem Leibtag:

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Ki Tavo: Finale glavnog govora

Slično tome, zakoni o vidui ma'aser također su trebali biti zabilježeni u Paršat Re’e, iz jednostavnog razloga što se svi ostali zakoni trogodišnjeg ciklusa ma'aser šeni nalaze tamo (vidi 14:22-29) .

Ipak, iz nekog razloga, Sefer Devarim radije istrgne ove micvot iz paršata Re’e i umjesto toga ih zabilježi kao dio završetka cijelog govora.

Odgovarajući okviri

Moglo bi se sugerirati da premještanje ovih micvot daje hijastičku strukturu čitavom odjeljku hukim u-mišpatim glavnog govora. Drugim riječima, micvot ha-makom ašer jivhar Hašem služe kao 'okvir', početak i kraj, za čitav odjeljak hukim u-mišpatim (poglavlja 12-26), budući da on započinje i završava s micvot koje se odnose na ovu temu.

[U prethodnom šiuru ponudili smo slično objašnjenje za strukturu ranijeg odjeljka o micvama Mošeova glavnog govora. Sugerirali smo da paršijot šma i vehaja im šamoa služe kao 'okvir' za ovaj odjeljak (tj. poglavlja 6-11), čime se naglašava cjelokupna tema odjeljka, 'ahavat Hašem' (vidi šiur na Paršat Va'ethanan).]

Ipak, ostaje jedno još osnovnije pitanje: tj. zašto su baš ove dvije micvot - mikra bikurim i vidui ma'aser - odabrane (između svih ostalih) da formiraju ovaj završni 'okvir'?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo pokazati kako se obje ove micve odnose na zahvaljivanje B-gu za zemlju Izrael i kako je taj koncept nit vodilja u glavnom

Za početak, primijetite kako i mikra bikurim i vidui maser sadrže izjave zahvalnosti za plodnu zemlju koju g darovao:

Ti ćeš tada izreći: ...i B-g nas je doveo na ovo mjesto i dao nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. Stoga, sada donosim svoje prve plodove zemlje ko( 26:9-10).

Kada odvojiš svoj ma'aser... izjavit ćeš pred Hašemom: Ja sam [ispunio sve svoje obveze]... Pogledaj dolje s nebesa i blagoslovi svoj narod Izrael i tlo koje si nam koja teče medom i mlijekom, kako si se Ti zakleo našim očevima" (26:12-15).

Obratite pažnju također na to kako obje izjave zahvaljuju B-gu ne samo za Zemlju, već također podsjećaju na Njegov savez s Avot (koji je uključivao izvorno B-žje obećanje o Zemlji).

Ovaj se element otvoreno pojavljuje u vidui ma'aser (vidi gornji citat / 26:15), a suptilnije je izražen u mikra bikurim, budući da ta izjava odražava zahvalnost za B-žje ispunjenje njegovog saveza u 'brit bein habetarim' - kada je zemlja bila obećana Avrahamovom potomstvu (vidi Breišit 15:18 / također usporedi Breišit 15:13-16 s Devarim 26:5-8!).

Prisjetite se također kako je primarna svrha glavnog govora bila poučiti Bnei Jisrael različitim zakonima kojih se moraju držati kada uđu u zemlju. Na primjer,:

"A ovo su micva, hukim u-mišpatim koje mi je B-g zapovjedio da vam ih prenesem, da ih se pridržavate u zemlji u koju ćete ući i koju ćete osvojiti..." (6:1).

[Vidi također 5:28 i Uvodni šiur u Sefer Devarim.]

Ova zapažanja sugeriraju da je Sefer Devarim namjerno 'sačuvao' ove dvije 'izjave' za završetak glavnog govorajer se obje ove micvot odnose na potrebu da Am Jisrael shvati zašto im je B-g dao zemlju Izrael. Stoga postaje najprikladnije da završne micvot ovog govora uključe izraze zahvalnosti B-gu za zemlju koju nam je dao.

U tom smislu, micva mikra bikurim bi se mogla shvatiti

(nastavak s 23.

u nešto drugačijem svjetlu. Umjesto da na ovu micvu gledamo kao na godišnju zahvalnost B-gu za naše plodove, trebamo je promatrati kao godišnju zahvalnost B-gu za Zemlju. Drugim riječima, zahvaljujemo B-gu za Zemlju i donosimo primjerak naših prvih plodova kao 'znak našeg poštovanja'! [Da biste to potvrdili, još jednom pažljivo pročitajte 26:3-8.]

[Ovo također može objasniti zašto citiramo mikra bikurim u Hagadi na Pesah kao dio micve prepričavanja priče o Jeciat Micrajim i zahvaljivanja B-gu za Njegovo ispunjenje brit bein habetarim. Dok je primarna svrha ove micve zahvaliti B-gu za ispunjenje Njegovog saveza, ova izjava je također prikladna za magid, u kojem zahvaljujemo B-gu za Njegovo ispunjenje brit bein habetarim. (Vidi Šemot 13:8 i usporedi s Devarim 26:3, primjećujući korištenje 've-higadeti' u oba konteksta!)]

Prisjećanje na B-žji savez s Avot služi i drugoj svrsi. Zemljoradnik ne samo da zahvaljuje B-gu što je ispunio svoje obećanje našim precima, već se također podsjeća na razlog zašto nam je B-g dao zemlju - da postanemo veliki narod koji će Ga predstavljati u svijetu. [Vidi Breišit 12:13 i šiur na Paršat Leh Leha.]

Kao takve, ove su izjave značajne po tome što naglašavaju razlog za držanje svih micvot glavnog govora u Sefer Devarim - da Bnei Jisrael postane 'am kadoš' (sveti narod), uzor koji će slijediti svi narodi. [Vidi Devarim 4:58.]

II dio / Finale - Mošeove zaključne riječi

Ista se tema nastavlja u završnim primjedbama glavnog govora Mošea Rabeinu (koje slijede nakon ove dvije micvot):

"Na ovaj dan, B-g vam zapovijeda da držite ove hukim u-mišpatim... B-g je potvrdio danas da ste vi Njegov 'am segula' (dragocjeni narod) i postavit će vas visoko iznad svih naroda, da ćete biti, kao što je obećao, 'goj kadoš' (sveti narod)..." (vidi 26:16-19)

Moše zaključuje glavni govor ponavljanjem primarne svrhe držanja ovih micvot: da Am Jisrael postane am kadoš, sveti narod, dostojan da predstavlja B-ga.

Natrag na Har Sinaj

Mošeove završne riječi također sadrže upečatljivu paralelu s B-žjom izvornom zadaćom za Bnei Jisrael na Har

Sinaju. Podsjetimo se da kada Bnei Jisrael prvi put stignu na Har Sinaj, B-g poziva Mošea na goru i predlaže poseban savez s Bnei Jisrael:

"A sada, ako budeš slušao moj glas i držao moj savez, postat ćeš za Mene 'segula' među svim narodima... i bit ćeš za Mene kraljevstvo svećenika i goj kadoš... “ (Šemot 19:5 -6).

Ovaj prijedlog, koji zapravo predstavlja uvod u Deset zapovijedi, objašnjava središnju funkciju Matan Tore - da će Am Jisrael postati goj kadoš koji će predstavljati B-ga.

Na kraju glavnog govora, u kojem Moše Rabeinu ponavlja te micvot koje su izvorno dane na Har Sinaju (odmah nakon dibrot - vidi uvodni šiur na Sefer Devarim), ponavlja se ista ta tema:

"I B-g je danas potvrdio da si ti, kao što ti je obećao [na Har Sinaju!], Njegov am segula koji će obdržavati sve Njegove zapovijedi, i da će te postaviti, po čuvenosti i ugledu i slavi, visoko iznad svih naroda koje je načinio; i da ćeš ti biti, kao što je obećao [na Har Sinaju!], goj kadoš..." (26: 18-19).

Mošeove završne primjedbe stoga prikladno zatvaraju njegovo predstavljanje micvot koje će olakšati razvoj Bnei Jisrael u am segula i am kadoš, baš kao što je On izvorno obećao na Har Sinaju!

Primjerena ravnoteža

Mošeove zaključne primjedbe također lijepo povezuju dva dijela glavnog govora. Podsjetimo se da je odjeljak s micvama, čija je primarna tema ahavat Hašem, započeo sa zapovijedi da se ljubi B-ga - 'be-hol levavha u-vehol nafšeha' - svim svojim srcem i dušom. Sada, na završetku odjeljka hukim u-mišpatim, Moše objašnjava kako su ova dva odjeljka povezana jedan s drugim:

"Gospod, B-g tvoj, zapovijeda ti danas da držiš ove hukim umišpatim; vjerno ih drži - 'be-hol levaha u-vhol nafšeha'svim svojim srcem i svom svojom dušom..." (26:16) .

Drugim riječima, brojne konkretne micvot zabilježene u odjeljku hukim u-mišpatim moraju se poštovati s ispravnim stavom, kao što je objašnjeno u odjeljku s micvama. Time je Mošeov govor napravio puni krug. Opće vrijednosti vjere i ljubavi prema B-gu navedene u odjeljku o micvama moraju se kombinirati s praktičnim, svakodne-

Divrej Tora

stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Ki Tavo: Finale glavnog govora

(nastavak s 24. stranice)

vnim detaljima i smjernica ma odjeljka hukim špatim, kako bi se obliko vao način ponašanja koji je u stanju proizvesti B-žji po seban narod u Njegovoj po sebnoj zemlji.

III dio - Savez u Arot

Moav i Har Eival

Tematska i tekstualna para lela s Ma'amad Har Sinai na kraju glavnog govora na stavlja se i u sljedećoj par šiji:

"Moše i starješine zapovjedili su narodu, rekavši: Držite se svega što vam danas za povijedam... jer kad prijeđete Jordan, morate podići veliko kamenje i premazati ga žbukom [kako biste] na njima na pisali sve riječi ove Tore [micvot Sefera Devarim]... podignite to kamenje na Har Eivalu... I sagradite ondje mizbeah... (zapazite paralelu s Šmot 20: 22), i na njemu ćete prinijeti olot i šelamim..." (Devarim 27:1-8).

obredu, potreban je novi obred kako bi nova generacija ponovno potvrdila svoju predanost savezu.

Možda se sjećate da je gotovo identičan obred održan četrdesetak godina ranije, pri Ma'amad Har Sinai, odmah nakon što je Moše poučio Bnei Jisrael zakonima kojima je on bio poučen nakon Deset zapovijedi:

"I Moše je došao [s Har Sinaja] i rekao narodu sve B-žje zapovijedi i mišpatim... Moše je tada zapisao sve B-žje zapovijedi. Zatim se probudio rano ujutro i izgradio mizbeah u podnožju gore i podigao dvanaest velikih kamenova... i prinijeli su olot i šlamim..." (Šmot 24:3-8).

Nadalje, zahtjev da se tohaha čita kao dio obreda na Har Eivalu (vidi Devarim 27:11-28:69) paralela je s tohaha iznesenom na Har Sinaju (Vayikra 26:3-46, vidi također 25:1).

Dakle, ovaj obred na Har Eivalu, koji se sastoji od pisanja i podučavanja micvot Sefera Devarim, izgradnje mizbeaha i prinošenja olot i šelamim, paralela je s obredom saveza kod Ma'amad Har Sinai, kada su Bnei Jisrael izjavili ' na'ase ve-nišma' (vidi Šmot 24:3-11).

Razlog za ovu paralelu je jednostavan. Budući da ova

Ovaj obred će se održati na Har Eivalu, gdje će Bnei Jisrael 'ponovno proživjeti' doživljaj Har Sinaja proučavajući micvot Sefera Devarim, koje će ih voditi prema uspostavi njihove nove nacije.

Danas

Ne događa se često u našoj povijesti da jedan naraštaj dobije priliku ispuniti sudbinu koja je izvorno namijenjena nekoj ranijoj generaciji. Svjestan neizmjernog potencijala skrivenog u takvoj prilici, Moše potiče novu generaciju u pustinji da prihvati izazov uspostavljanja am kadoša u Obećanoj zemlji, kao što je B-g bio izvorno planirao za njihove roditelje.

Iako je ovaj izazov Mošea Rabeinu Am Jisraelu star nekih tri tisuće godina, on danas dobiva dodatno značenje, budući da je našoj vlastitoj generaciji dana prilika da ispuni tu istu sudbinu, privilegija koja je mnogima tolike godine ostajala samo san.

Tragedije koje su prekinule živote divnih ljudi koji su cijeli svoj život posvetili ostvarenju ovih ideala zasigurno zamagljuju te snove. Ipak, sjećanje na njih mora nam poslužiti kao izvor nadahnuća da nastavimo dalje.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

PUT (nastavak)

Određivanje vašeg programa duhovnog razvoja

S OVIM KONTEKSTOM obrazloženja i teorije sada sam spreman izložiti musarsku praksu koju možete primijeniti u svom životu. Kao što ste naučili, polazišna točka je da postanete senzibilni na stvarnost onoga što je vam se događa. Zatim morate poduzeti korake kako biste zauzdali i izbjegli svoje negativne obrasce. Na kraju, vaš cilj je tako duboko promijeniti sebe da ćete preinačiti svoje impulse i intuiciju.

Cijelo vrijeme sam govorio da je polazišna točka za prakticiranje musara utvrđivanje svog osobnog programa duhovnog razvoja. Sada je trenutak da to učinite. Prvi korak u tom prakticiranju činite sastavljanjem popisa osobina na koje se morate usredotočiti jer su to osobine koje ometaju svjetlo svetosti da snažno zasja u vašem životu.

Tradicionalno, standard je bio sastaviti popis od trinaest osobina duše. Ovo je obrazac koji je dat u knjizi Cheshbon ha'Nefesh, i neizravno ga je podržao Rabbi Yisrael Salanter koji je objavio popis tih trinaest koje je smatrao izuzetno važnima. Moguće je raditi s manjim brojem osobina, a komplicirano je raditi s više. Objasnit ću logiku popisa tih trinaest.

U musarskoj praksi usredotočujemo se na prvu duševnu osobinu s vašeg popisa samo tjedan dana, a zatim naredni tjedan prelazimo na drugu osobinu i tako dalje kroz cijeli popis. Nakon što ste se bili fokusirali tjedan dana na svaku osobinu s vašeg popisa, vraćate se na početak i ponavljate cijeli ciklus.

dišnje. Ne izgleda li puno uvjerljivije da ćete stvarni učinak vidjeti nakon što mjesec dana u godini provedete njegujući svaku svoju prioritetnu osobinu?

Ipak, nema ništa čarobnog u vezi broja trinaest, a iskustvo me naučilo da neke ljude može potpuno paralizirati ako moraju sastaviti tako dugačak popis. U redu je započeti sa samo pet ili šest utvrđenih duševnih osobina. Kako vrijeme prolazi, vaše vlastito samoopažanje može vas navesti da dopunite svoj popis.

Ovaj se obrazac prakse temelji na spoznaji da do unutarnje promjene najučinkovitije dolazi kada jednu osobinu intenzivno uvježbavate u ograničenom vremenskom periodu, nakon čega je ostavljate po strani sve dok ponovno na nju ne dođe red za još jedan tjedan. Svakog tjedna će vam "glavni predmet studiranja" biti jedna osobina, a imat ćete i popis drugih osobina koje će vam biti "sporedni predmeti".

Ako imate listu od trinaest osobina, trebat će vam trinaest tjedana da prođete kroz cijeli ciklus, nakon čega se vraćate na početak i započinjete iznova. Ako vaš popis ima trinaest osobina ovo funkcionira besprijekorno jer onda u jednu godinu možete uklopiti četiri puna ciklusa, budući da je četiri puta trinaest pedeset dva, broj tjedana u godini. Iako vam se može činiti da je tjedan dana fokusiranja na jednu osobinu puno premalo vremena da bi se izvršila zadaća, primjerice, postajanja velikodušnijim ili manje ljutim ili skromnijim, korištenjem ovog obrasca prakse zapravo ćete ukupno provesti četiri tjedna po osobini go-

Trinaest osobina i cijela godina također se mogu činiti kao veliki zalogaj za zagristi, ali kao što ćete uskoro vidjeti, svi su ti koraci zapravo mali i izvedivi.

Kako bih vas pripremio da prođete kroz zadatak određivanja vašeg vlastitog programa duhovnog razvoja, opisat ću neke korake koje možete poduzeti, a koji će vam pomoći da znate treba li neka osobina biti na vašem popisu ili ne.

Upotreba dnevnika "Svođenja računa s dušom"

Neke osobine koje su vam predobro poznate ući će na vaš popis. Ili vam je tijekom čitanja ili ponovnog pregledavanja poglavlja u drugom dijelu ove knjige postalo jasno na čemu trebate raditi. Vjerojatno će biti i drugih osobina koje je potrebno otkriti.

Na pitanje kako se osoba može upoznati sa svojim vlastitim crtama karaktera, Rabbi Shlomo Wolbe je odgovorio: "Kad bi čovjek svakodnevno propitivao kod sebe osnovne uzroke osobina koje se pojavljuju u svakoj datoj situaciji, nakon nekoliko tjedana mogao bi reći koja

(nastavak s 26. stranice) Alan

Morinis: Svakidašnja svetost

osobina najčešće dolazi do izražaja."

Rabbi Wolbe govori o praksi poznatoj kao "Svođenje računa s dušom." Ova praksa utjelovljuje sistematski proces samopromatranja "svođenje računa" koji vam daje jasnu spoznaju o silama i obrisima vašeg unutarnjeg krajolika. Poput računovođe koji radi reviziju, kad radite Svođenje računa s dušom, vi promatrate svoj život i sređujete bilancu svog unutarnjeg bića. Svjesni um sada dobiva pristup značajkama nesvjesnog i postaje svjestan duševnih osobina koje oblikuju vaše svakodnevno življenje. Ova nova svijest ključna je za put transformacije i uzdizanja.

Svođenje računa s dušom uključuje vođenje dnevnika. Započeti dnevnik na pravi način prvi je konkretan korak u prakticiranju musara i može vam pomoći da sastavite svoj popis osobina. Kasnije, kad se vaša praksa počne fokusirati na osobine s vašeg popisa, svoj ćete dnevnik koristiti na drugačiji način.

Nabavite bilježnicu. Ja sam otkrio da sasvim obična bilježnica, s crtama, uvezana spiralom, iz obližnjeg dućana savršeno odgovara ovom zadatku. Nedavno sam koristio uvezane prazne knjige, pa čak i blokove za crtanje. Jedino pravilo koje vam predlažem je da si ne nabavite jako malu bilježnicu jer je možete lako zagubiti. Bilježnicu stavite pored kreveta, zajedno s olovkom, i pripremite se da svake večeri unesete par bilješki.

Standardni postupak je zabilješke u dnevnik pisati kad se spremate na spavanje. Neki ljudi budu toliko umorni kad idu u krevet da ovo za njih nije idealno vrijeme, i ako je tako kod vas, potražite drugo vrijeme u danu koje vam odgovara. Jedna je studentica otkrila da je za nju dobro funkcioniralo držati dnevnik

uz aparat za kavu.

U ovoj fazi, ono što trebate zapisati u svoj dnevnik je svaki doživljaj koje ste imali u posljednja dvadeset i četiri sata koji vam nešto govori o jednoj od vaših duševnih osobina. Uz otvoreni dnevnik i s olovkom u ruci uzmite si trenutak da se prisjetite dana. Je li se dogodilo nešto što na bilo koji način odražava bilo koju od osamnaest duševnih osobina opisanih u ovoj knjizi? Možete koristiti kazalo u ovoj knjizi kao podstrek. Mentalno prođite kroz dan da vidite da li se neka od navedenih osobina pojavila u vašim doživljajima. Ove se osobine mogu pojaviti u nečemu što ste učinili ili rekli, ili u mislima koje su vam se pojavile ili u osjećajima koje ste doživjeli, čak i ako niste progovorili ili postupili u skladu s njima.

Osobina može skočiti ravno pred vas izgubili ste živce s djecom ili ste bili prisiljeni reći da, na nešto za što znate da niste trebali prihvatiti. Jeste li imali priliku dati u humanitarne svrhe pa to propustili? Jeste li svjesni da ste izrekli laž, ogovarali ili, na suprotnom kraju spektra, da ste rekli istinu kad je to bilo teško učiniti?

Ili ćete možda morati razmisliti i malo istražiti kako biste otkrili otisak svoje duše koji vam je oblikovao dan. Ali uvjeravam vas, otisak je tamo.

Jedna stvar na koju treba obratiti posebnu pozornost je ono o čemu sam govorio u 4. poglavlju, koncept o behira-točkama. Sjetite se da ono što je Rabbi Dessler nazvao behiratočkama jesu određena mjesta u vašoj nutrini gdje su pitanja izbora vrlo živa u vama. On je opisivao prvu crtu bojišnice na kojoj se, kad se stavi na kušnju, dobro i zlo pokažu kao dobro izbalansirani, pa svaka

odluka koju donesete može otići u bilo kojem pravcu. S jedne strane je jecer ha'tov (sklonost dobru), a s druge jecer ha'ra (sklonost zlu). Mjesto na kojem se oni susreću i sukobljavaju su vaše behira-točke.

Osobine duše koje bi trebali zabilježiti u svoj dnevnik možete prepoznati ako ćete pažljivo pratiti bitke koje vodite na prvoj liniji fronta svog unutarnjeg života. Zapitajte se: "Koje mi behira-točke predstavljaju izazov?" Razmislite i budite oprezni u onim situacijama u kojima se možete osjećati kao da ste na rubu izbora između jedne opcije za koju znate da je dobra i druge koja, iako je svakako privlačna, nije u najboljem interesu duše. Kad god otkrijete da se borite u toj neprovjerenoj ničijoj zemlji između onog što uzdiže i onog što ne uzdiže, nastojte dati ime teritoriju na kojem se borba odvija. Ime koje mu date bit će ime odgovarajuće duševne osobine.

Ako prođete pored beskućnika i osjetite se ponukanima da date novac, ali se suzdržite i ruka vam posegne u džep, ali ne izađe brzo van držeći nešto u šaci, to kolebanje je znak behira-točke kod duševne osobine velikodušnosti. Ili ako se osjećate zahvalnima na nečemu i mislite izraziti svoju zahvalnost, ali se brinete da to nećete izreći na pravi način ili da nećete odabrati pravi trenutak, pa ostanete šutjeti, no ni to se ne čini ispravno, pa opet pogledate na to....., sve se to događa na području zahvalnosti. I tako dalje sa svim duševnim osobinama. Pitanje koje se postavlja je, gdje su prve linije fronta u vašim vlastitim bitkama na kojima odabirete i odlučujete?

Ovi primjeri koje sam upravo naveo govore vam da izazovi koji se javljaju u vašim behira-točkama ne moraju biti monumentalni. Zapravo, ono što zaista želite otkriti su

(nastavak s 27. stranice) Alan

Morinis:

Svakidašnja svetost

mali potresi koji se događaju u svakodnevnom životu i koji su važni ne zbog toga što su veliki, već zato što otkrivaju rasjede koji prolaze ispod površine vašega života. Postajući svjesni navika, obrazaca i tendencija koji se otkrivaju u stotinama odluka koje donosite svakoga dana, posebno na područjima koja imaju najveći potencijale rasta (a to su vaše behira-točke), znat ćete gdje uložiti svoje napore, bez čekanja da te lekcije naučite iz velikog potresa.

Sve što vidite, zabilježite. Zapišite si u bilježnicu svaki događaj koji otkriva jednu od vaših duševnih osobina. Vaš je zadatak ukratko zabilježiti misli, osjećaje, riječi ili djela u kojima možete prepoznati djelovanje duševne osobine. Ovdje tražite objektivnost i izbjegavajte svaku vrstu samosuđivanja.

Jedan učenik priča kako svom dnevniku daje da radi njemu u korist na ovaj način: "Ja ću jednostavno promatrati sebe, a kad se dogodi nešto što me uznemiri, što me natjera da se poželim istresti na ljude ili me povrijedi ili učini da se poželim potpuno okrenuti od njih, pokušavam otkriti koja je to osobina u meni. Ponekad odgovor bude iznenađujući. Polazim od vrlo stvarnih i konkretnih događaja i emocija da otkrijem opće i temeljne crte karaktera."

Vaš će dnevnik početi otkrivati osobine koje možete staviti na svoj popis. Pojavljuje li se arogancija, jer možete otkriti incidente koji otkrivaju sklonost da napuhnete svoj ego poput pauna? Ili vidite li možda suprotnu sklonost, da previše spremno dopuštate da vas drugi gaze? Mnogi od nas vode izolirane živote, provode previše vremena u odnosu jedan na jedan s elektroničkim medijima, ili radeći u zasebnim odjeljcima u uredu, ili vozeći se sami u

automobilima itd. Oni od nas koji su pogođeni emocionalnom izolacijom mogu na svoj popis staviti duševnu osobinu suosjećanja ili ljubazne dobrote, budući da nas te dvije osobine uvode u prisni odnos s drugima.

Dok promatrate svoje ponašanje, bilježite događaje i identificirate relevantne duševne osobine, pokušajte sastaviti svoj popis trinaest osobina duše od osamnaest obuhvaćenih u 2. dijelu. Ovih osamnaest poglavlja obrađuju opće teme koje pokrivaju mnogo toga što se događa u našem unutarnjem životu u odnosu na naše duševne osobine. Vidio sam kako se studenti pogube i ostanu zbunjeni pokušavajući izmisliti kategorije, od kojih su se neke pokazale kako uopće nisu unutarnje osobine, poput "novca" ili "obilja". Zato iskoristite ova poglavlja da vam pomognu lakše identificirati duševne osobine kojima zaista trebate posvetiti svoju pažnju.

Postoji opća sklonost da ostanemo fascinirani novim i drugačijim, čega se moramo čuvati. Iako je možda potpuno opravdano na vaš popis dodati osobinu koja nije među onima koje sam predstavio u ovoj knjizi, učinite to samo ako se osjećate jasno i snažno primorani odrediti tu dodatnu osobinu. U većini slučajeva otkrit ćete da ako malo porazmislite, "nešto drugo" na čemu želite poraditi svoje mjesto može pronaći pod okriljem jedne od osamnaest već navedenih osobina. Studenti su me često pitali da li se ovdje nalazi kompletan popis duševnih osobina, no ja nisam naišao na takav izvor. Zbog toga sam stvorio popis sakupljen iz raznih izvora musara. Taj poduži popis naći ćete u dodatku na kraju knjige.

Nema ništa lošeg u bilježenju događaja koji otkrivaju snažne ili ura-

vnotežene osobine. Međutim, pravi plijen su osobine koje vam se čine kao izvori patnje, zbunjenosti, sukoba ili bilo kojeg drugog negativnog ishoda. Možda ćete moći utvrditi da osjećate kako imate previše te osobine, poput ljutnje, ili premalo, poput smirenosti. Premalo gnjeva (izraženog kao strast i vitalnost) također je mogućnost.

Dok vodite svoj svakodnevni dnevnik, kad god se jedna osobina pojavi više nego jednom, dodajte je na svoj popis. Svaka osobina koja bi mogla imati koristi od određene mjere promjene pripada na vašu listu. I ako, na primjer, smatrate da ste dovoljno velikodušni, identificirali ste jednu osobinu koja vam ne treba na popisu.

Možda ćete vrlo lako odrediti svojih trinaest. Ako je tako, možete prijeći na sljedeću fazu prakticiranja. No, možda će vam trebati tjedan ili dva da sastavite svoj popis. Ako vam je potrebno više od mjesec dana da identificirate punih trinaest, počnite s onim što imate i pažljivo motrite što biste još mogli naknadno dodati.

Nemojte postati opsjednuti izabiranjem svojih trinaest osobina, jer je zapravo teško ozbiljno "pogriješiti." Čak i ako na popis stavite osobinu za koju se pokaže da nije od tolike važnosti za vas, neće vam naškoditi ako i na nju obratite pozornost. Na primjer, samo zato što nemate naviku lagati ne znači da nećete imati nikakve koristi od toga što "istinu" imate na svom popisu.

A ako vam se dogodi da ste izostavili osobinu koja bi zaista trebala biti na vašem popisu, ne brinite ni zbog toga. Možete je nadodati u sljedećem krugu, a u međuvremenu ćete se iznenaditi što na toj osobini svejedno dobro radite, jer praktici-

ranje musara ima učinak da vas učini svjesnijima i posvećenijima općenito, čak i ako radite na jednoj po jednoj osobini.

Od Rabbi Eliyahu Desslera saznajemo da bi na početku osoba uvijek trebala tražiti pozitivne osobine na koje se može usredotočiti. On misli da je najbolji način za savladati negativne osobine nastojati ojačati drugu osobinu koja djeluje kao protuteža. Ako vidite da ste previše ljuti, potražite osobinu koja utjelovljuje suprotnost ljutnji. Tada biste na svoj popis stavili smirenost ili poniznost, a ne ljutnju. Ako osuđujete i ljubomorni ste, odgovarajuća pozitivna osobina mogla bi biti "čast". Ako vidite da se previše brinete zbog materijalnih dobara, stavite na svoj popis "jednostavnost". Možda je najjasniji primjer škrtost: nemojte pokušavati biti manje škrti prakticirajte velikodušnost. I tako dalje. Gdje god prepoznate ponašanje koje je štetno i ne odražava vrijednosti Tore, pokušajte imenovati njegov pozitivni pandan pa njega dodajte na svoj popis, a ne negativnu osobinu.

Rabbi Meir Chodosh jednom je raspravljao o osobini gnjeva i istaknuo da "ne treba raditi na osobini gnjeva, već na osobini dobre volje. Kad se jednom gnjev čovjeka rasplamsa, prekasno je raditi na njemu. Međutim, ako netko zadrži dobru volju i sagleda stvari u pozitivnom svjetlu, nikada neće doći do točke da se razgnjevi." Za Rabbi Chodosha se govorilo da se u pravilu, "nije bavio lošim karakternim osobinama. Radije se bavio pozitivnima kako bi razradio teme koje uzdižu osobnost i podižu je sve više i više. Time će se osoba prirodno držati na distanci od onog ružnog i ponižavajućeg."

Postoji nekoliko razloga da se

svetost

uvijek izabere pozitivna osobina kao fokus za vašu musarsku praksu. Jedan je da se time izbjegava velika zamka svake discipline samopoboljšanja, a to je da razvijete negativne osjećaje prema sebi zato što niste savršeni. Naveo sam studente da postanu svjesni istine o sebi koju je bilo jako teško podnijeti. Drugi su odjednom uvidjeli nedostatke u svijetu u cjelini pa su postali vrlo kritični prema drugim ljudima. Rad na pozitivnim osobinama čini ovu negativnost manje vjerojatnom.

Postoji i dodatna korist koja se može postići jačanjem pozitivne osobine. Čak i mali uspjeh na području onoga u čemu ste jaki generirat će uspjehe i u onome u čemu ste slabi.

No, najvažniji razlog da ostanete fokusirani na pozitivne osobine je musarska maksima da su pokušaji savladavanja negativnih osobina gotovo uvijek osuđeni na propast. Ako ste, na primjer, postali senzibilni za vlastiti pretjerani gnjev, a zatim ste svoj gnjev pokušali smanjiti, to bi bilo kao da pokušate ohladiti vatru. Nije nimalo vjerojatnije da ćete biti u stanju izravno svladati ljutnju nego navesti vatru da izgubi toplinu. Umjesto toga, ono što trebate učiniti je pronaći ono što će u određenoj situaciji služiti kao "voda".

Smjernica da se držite pozitivnih osobina i pozitivnu osobinu upotrijebite za rad na negativnoj, vrlo je važna za musarsku praksu. Prisjećanje na ovo načelo uštedjet će vam mnogo potencijalne tuge na putu i, po riječima Orchot Tzaddikim, "poravnat će put do velikog kraljevog dvora".

Pozivanje jedne duševne osobine da utječe na drugu duševnu osobi-

nu uvelike se oslanja na vašu svijest o sebi, jer morate biti u stanju prepoznati ne samo svoju problematičnu duševnu osobinu, već i pozitivnu koju možete pozvati da ojača.

Iz toga slijedi da bi popis koji sastavite trebao sadržavati samo pozitivne osobine.

Dok identificirate osobine koje spadaju na vaš popis, napišite ih izvana na korice ili s unutarnje strane prednjih korica svoje bilježnice, gdje ćete ih lako pronaći.

Što se tiče vašeg popisa, jedno pitanje koje se često postavlja jest što ako odabrana osobina nije kako treba ili vas ne zanima? Moj savjet je da ne mijenjate konje usred posla. Svaka osobina na kojoj radite samo je mali dio prakse, pa ako vam je dosadno ili vam je nelagodno ne morate potkopati sve dobro što ćete činiti. Samo vježbajte upornost. Sasvim je moguće da otpor koji osjećate ukazuje na nešto vrijedno vaše pažnje. S vremenom će se ljuska od koje se odbijate natrag otvoriti i otkriti nešto što niste znali o sebi.

I opet (jer vas ne mogu previše često upozoravati), obratite veliku pozornost na taj mali unutarnji glas koji se žali i odvraća vas od tog procesa na svaki kreativan način koji se ukaže. Dok razmišljate o svom dnevniku i sastavljate popis osobina, jedne noći ćete možda čuti: "Ne večeras", a druge noći, "To je glupa osobina", ali ako poput svjedoka budete svjesni svog unutarnjeg dijaloga, možda ćete primijetiti da je šaputanje koje čujete vrlo slično, a možda čak i zapanjujuće poznato. Taj glas možete istestirati postavljajući pitanje čini li se da nudi smjernice koje će vjerojatno doprinijeti dobrobiti vaše duše. Slušajte, znajte što je to i nastavite stavljati nogu pred nogu na svom putu uspona.■

(nastavak s 28. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja

R. M.Š. FREIBERGERA:

(od mlađaka Elula do Hošane Rabe moli se ovaj psalm ujutru i navečer)

LeDavid Hašem ori vejiši mimi ira Hašem ma'oz hajaj mimi efhad.

Vječni je svjetlo moje i spas moj, koga da se bojim?

Vječni je kula života mog, koga da se strašim?

Bikrov alaj mereim le'ehol et bsari caraj veojvaj li hema kašlu venafalu.

Ako mi se približe zlikovci da jedu meso moje, protivnici i neprijatelji moji, oni posrću i padaju.

Im tahane alaj mahane lo jira libi im takum alaj milhama bezot ani boteah.

Stane li u okô protiv mene vojska, srce se moje ne boji, ustane li protiv mene rat, u njemu sam siguran.

Šma Hašem koli ekra vehaneni veaneni.

Čuj, Vječni, glas moj, usliši me, smiluj mi se, kad Te zovem!

Leha amar libi bakšu panaj et paneha Hašem avakeš.

Tebi je reklo srce moje: "Potražite lice Moje!" Tvoje lice tražim, o Vječni,

Al taster paneha mimeni al tat be'af avdeha ezrati hajita al titšeni ve'al ta'azveni elokei jiši'i.

ne sakrij lica Svoga! Ti si bio pomoć moja, ne odbaci me, ne ostavi me, Bože spasa moga!

Ki avi ve'imi azavuni ve'Hašem ja'asfeni.

Otac i mati me ostaviše, Vječni će me k sebi uzeti!

Horeni Hašem darkeha uneheni beorah mišor lema'an šoreraj.

Ahat ša'alti me'et Hašem ota avakeš šivti bevejt Hašem kol jemej hajaj lahazot benoam Hašem ulevaker behejhalo.

Jedno tražim od Vječnoga, jedno molim: da sjedim u kući Vječnoga sve dane života svoga, da gledam milotu Vječnoga, da potražim hram Njegov.

Ki jecafneni besuko bejom ra'a jastireni beseter ahalo becur jeromemeni.

Da me sakrije u kolibu svoju na dan zla, da me zaštiti u zakrilju šatora Svog, da me uzdigne na pećinu.

Ve'ata jarum roši al ojvaj svivotaj ve'ezbeha be'ahalo zivhej terua ašira veazamra l' Hašem.

A sad, uzdignuće glavu moju protiv neprijatelja mojih naokolo, pa da žrtvujem u šatoru Njegovom žrtve uz trubu, da pjevam i da pojem Vječnome.

Strana

Uputi me, Vječni, na put Svoj, vodi me pravom stazom, zbog neprijatelja mojih!

Al titneni benefeš caraj ki kamu bi ejdej šeker vifeah hamas.

Ne prepusti me na volju protivnika mojih, jer protiv mene ustadoše svjedoci lažni, sikću nasilje.

Lulej he'emanti lir'ot betuv Hašem be'erec hajim.

Vjerujem, da ću vidjeti dobrotu Vječnoga u zemlji života!

Kave el Hašem hazak vejaamec libeha vekave el Hašem.

Uzdaj se u Vječnoga, budi krepak, jačaj srce svoje i uzdaj se u Vječnoga!■

Prije sedam godina umro je Slavko

Goldstein, jedan od najvećih hrvatskih izdavača

24sata13.9.2024.

Slavko Goldstein živio je dugo i iza sebe ostavio opus vrijedan divljenja. Bio je velik, mudar, hrabar i sposoban izdavač, zahvaljujući kojemu su mnoga djela, koja biinačetrunula, ugledala svjetlo dana

Slavko Goldstein živio je dugo i iza sebe ostavio opus vrijedan divljenja. Bio je velik, mudar, hrabar i sposoban izdavač, zahvaljujući kojemu su mnoga djela, koja bi inače trunula u ladicama za nepodobne, ugledala svjetlo dana. Da je izdao samo Kišovu Grobnicu za Borisa Davidoviča (1976. Bigz/ Liber) upisao bi se u povijest, ali Goldstein je izdao "Moskovske godine" Veljka Mićunovića, Lasićev "Sukob na književnoj ljevici" (Stanko Lasić kazao je kako nije siguran bi li itko drugi u Jugoslaviji izdao tu knjigu), "Korijen, stablo, pavetina" Gojka Nikoliša, i bezbroj drugih, vrijednih djela. Kad bi objavio neki novinski tekst, taj bi odjeknuo.

U Danasu, jednom od dva najvažnija tjednika u Jugoslaviji, s ekonomistom Marijanom Korošićem objavio je 1987. programatski tekst Reforma u deset točaka, od kojeg se tresla država - bio je to koncept liberalnodemokratskih zahvata u radikalnu promjenu sustava tražeći, između ostalog, višestranačje. To je bilo skoro kao da au-

tori sebi ispisuju prijedlog za pokretanje istrage. "U tekstu je" prisjetio se Mirko Galić, tadašnji urednik Danasa, "bilo nekoliko odvažnih ideja, zbog kojih su tadašnji nositelji dogmatske ortodoksije u Centralnome komitetu tražili da se odgovornoga urednika sudski goni zbog kontrarevolucije (u drugome valu, i autore članka)". Do suđenja ipak nije došlo - Partija je izašla iz staljinističke faze ali još nije ušla u demokratsku;: da su imali povijesne zrelosti za provođenje Goldstein Korošić platforme, možda bismo puno bolje prošli. Par godina kasnije, bio je pokretač Hrvatske socijalno liberalne stranke, koja je inicirala povratak Jelačića na trg.

Slavko Goldstein bio je čovjek kojemu se moglo vjerovati. Tvrdoglavo se držao činjenica i dokaza, išli oni u ovom ili onom smjeru. Držao je riječ. Dugo je, i strpljivo, u Državnom arhivu znao raspravljati s autorima novih, neoustaških knjiga, nastojeći im objasniti gdje (namjerno ili nenamjerno) griješe. Kad je pisao "1941 - godinu koja se vraća", jednu od najvažnijih knjiga hrvatske povijesne znanosti u zadnjih sto godina, pročitao je svaki dokument, svaki papir do kojega je mogao doći. Ta knjiga, prikazana i u New York Times Review of Books, jedna je od onih koje će ostati zauvijek. Izvanredno napisana, brižljivo potkrijeplje-

na dokazima, jedinstvena je studija pokolja na Kordunu i konteksta u kojemu je do njih došlo. Nije se bojao javnih reakcija, mržnje i napada, koji su na njega kretali sa beskrajno široke fronte, od komunističkih tvrdolinijaša do neoustaških fantasta. Možda je baš ta široka hajka najbolji dokaz koliko je bio u pravu. Pokrenuo je i liberalni časopis Erazmus, bio nakladnik Tjednika.

Bio je nevjerojatno svestran. Pisao je filmske scenarije (Signali nad gradom, film o legendarnoj akciji Vece Holjevca), Prometej s otoka Viševice (u kojemu je čuvena rečenica "pustimo neka oči govore"), Akcija stadion i mnogih drugih. Izdao je peterosveščanu Povijest hrvatske književnosti; dvotomnu Hrvatsku književnost u evropskom kontekstu; Povi-

jest hrvatske glazbe; Povijest baroka u Hrvatskoj; Povijest egzaktnih znanosti; Rječnik hrvatskoga jezika; Rječnik stranih riječi. Reprintao je kapitalna djela hrvatske kulturne baštine - Danicu ilirsku 1835–49; Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe Fausta Vrančića iz 1595; Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483; Gazophilacium Ivana Belostenca iz 1651, Krležin časopis Danas iz 1934. i druge.

Slavko Goldstein bio je Židov, i Hrvat, u najboljem smislu te riječi; ovo drugo mnogi će mu, bez razloga i dokaza, osporavati, ali će ih zauvijek opovrgavati njegovo djelo. Slavko Goldstein bio je karijatida nacionalne kulture i demokracije. To što ova zemlja nije dublje potonula, u lavovskoj je mjeri i njegova zasluga..■ SJEĆANJE

Projekcija filma “Židovska graditeljska baština –

sinagoge”

Udruženjehrvatskiharhitekata 16.9.2024.

U utorak, 17. rujna 2024., u 19 sati održat će se projekcija dokumentarnog filma Židovska graditeljska baština – sinagoge autorice Mire Wolf, koji je za HTV pripremljen uz stručnu suradnju dr. sc. Snješke Knežević i dr. sc. Zlatka Karača. Uz film će razgovor o vrijednostima i sudbini hrvatskih sinagoga voditi prof. dr. sc. Zvonko

Maković i prof. dr. sc. Zlatko Karač.

Projekcija i popratni razgovor održat će se u Židovskoj općini Zagreb, u Palmotićevoj 16, a događanje organizira Kulturno društvo “Miroslav Šalom Freiberger” u okviru Europskih dana židovske kulture i baštine, festivalu koji se svake godine tijekom rujna održava u 280 europskih gradova.■