5-08 - Divrej Tora - Nicavim 5779

Divrej Tkra Godina 12 Broj 52

Zagreb, šabat 28. rujna 2019. - 28. elula 5779.

http://twitter.com/DivrejTora

divrejtora@gmail.com

Paraša Nicavim

B’’H

Šabat Nicavim Jeruzalem 17:50

19:05

Zagreb

18:26

19:25

Rijeka

18:33

19:31

Split

18:25

19:24

Dubrovnik 18:18

19:17

Vinkovci 18:15

19:14

Sarajevo 18:17

19:16

Doboj

18:18

19:17

B. Luka

18:22

19:20

Beograd 18:09

19:09

Novi Sad 18:12

19:12

Subotica 18:12

19:13

Zrenjanin 18:09

19:09

Niš

18:04

19:02

Beč

18:24

19:23

Frankfurt 18:55

19:53

Edison, NJ 18:27

19:35

Broj 52

(D’varim 29,9-31,30) Paraša

Nicavim

sadrţi

neke

od

najosnovnijih načela ţidovske vjere:

te G-spod B-g tvoj sakupiti .... i dovesti te u Zemlju koju su tvoji očevi posjedovali.―

Jedinstvo Izraela: „Danas stojite, svi vi,

Održivost Tore: „Jer micva koju ti zapo-

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb

pred G-spodom B-gom svojim: vaše vođe, va-

vijedam danas nije izvan tvog dosega, niti je

ša plemena, vaše starješine, tvoji nadglednici

od tebe predaleko. Nije na nebesima ... Nije

Na dan R’’H2 utorak 1.10.2019.

i svaki Izraelac: vaša mladeţ, vaše ţene,

preko mora ... Posve je blizu tebe, u tvojim

Alot Hašahar

5:26

stranci među vama; od vodonoše do drvo-

ustima, u tvome srcu da ju moţeš izvršiti.―

Najranije Talit

6:00

sječe.―

Nec Hahama

6:54

Buduće izbavljenje: Moše upozorava

ţivot i dobrotu, smrt i zlo; kroz to ti zapovi-

Najkasnije Š’ma

9:50

na izgnanstvo i pustošenje Zemlje do

jedam danas da ljubiš B-ga, da ideš Njegovim

Zman Tefila

10:48

kojeg će doći ako Izrael napusti B-ţje

putevima i da čuvaš Njegove zapovijedi ...

Hacot

12:46

zakone, ali ipak proriče: „Vratit ćeš se

Ţivot i smrt stavljam pred tebe, blagoslov i

Minha Ketana

16:11

G-spodu B-gu svojem ... Pa i ako tvoji

prokletstvo. Izaberi ţivot.― ■

Plag Haminha

17:24

prognanici budu na kraju nebesa, i od tamo će

Šekia

18:37

Cet Ha-kohavim

19:19



Sloboda izbora: „Stavljam pred tebe

Prevela Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ה״ ״ד״ב״ר״י״ ״ת״ו״ר״ה״ ״מ״כ״י״ן״״״ו״ע״ו״ר״ך״‬



Rabbi Shlomo Riskin:

Zastrašujući obiteljski blagdani Ulazimo u razdoblje u kojem sve

ske "kuće-prikolice" nomadskih Iz-

šenja i njihove uspjehe, njihova za-

što nije od presudne vaţnosti odla-

raelaca u jesensko razdoblje Nove

dovoljstva i njihove ţrtve, njihova

ţemo do "iza blagdana [hagim]", a

godine, kada one zapravo pripadaju

rivalstva i njihove pobjede.

period blagdana je doista zastrašu-

u proljeće, nakon Pesaha?

juć, traje više od tri tjedna. S prva

Ono što iz ovoga proizlazi jest da

Vjerujem da će se obrisi onoga što

je za svakog pojedinca, u velikoj

ujedinjava blagdanski mjesec tišrej

mjeri, njegova obitelji njegov svijet,

pojaviti kada promislimo o sveopćoj

a za Ţidova to obuhvaća i njegov

ljudskoj reakciji na Novu godinu.

identitet kao člana obitelji Izraela.

Promjena u kalendaru podsjeća sva-

To nas također podsjeća da je, bilo

koga od nas na našu smrtnost; pro-

kako bilo, Išmael, arapski svijet ta-

lazak još jedne godine – bila to No-

kođer dio naše obitelji. I na dan ka-

va godina, rođendan ili godišnjica

da razmatramo svoju smrtnost, prvi

rađa osjećaj nostalgije, sjećanja na

prioritet mora biti naša obitelj; a

No, koliko god taj period bio emo-

one koji više nisu s nama, i potiče

kada je sve izrečeno i učinjeno,■ stva-

tivno omamljujuć, teško je zajedno

nas da se zapitamo da li ćemo biti

ri koje smo stekli ranjivije su i od

spojiti sve te različite zvukove, slike

povlašteni ţivjeti još jednu godinu.

nas samih, no plodovi naše utrobe

i mirise, gozbe i postove, skrušenost

Što smo stariji, to su mučniji ti osje-

imaju potencijal da nas, zajedno s

i druţenje. Iako Roš hašana obiljeţa-

ćaji.

njima, odvedu u vječnost.

dva dana tišreja otpočinje Roš hašanom, odnosno Novom godinom – pa se nastavlja u deseti dan tišreja, Danom praštanja i očišćenja (Jom kipur), završavajući s veličanstvenih osam dana Sukota i Simhat Torom, na koju plešemo po ulicama sa svitkom Tore.

va stvaranje svijeta, naše čitanje iz

Ima dva potpuno suprotna odgo-

I tako nas ţidovska Nova godina

vora na nagovještaj smrti: Grkorim-

uvodi u 10-dnevni period revizije

ljani bi povikali: "Jedi, pij i veseli se,

koji kulminira 25-satnim postom

jer sutra ćemo umrijeti", dok je Ţi-

pomirenja i b-ţanskog oprosta. I us-

dovska poruka "Pokaj se jedan dan

prkos postu, on se još uvijek smatra

prije nego li umreš". Stoga nas naša

velikim blagdanom. Na Jom kipur

ţidovska Nova godina uvodi u raz-

mi dobivamo b-ţanski dar novog

Budući da ćemo uskoro završiti

doblje pokajanja i preispitivanja sa-

početka, potpuni osjećaj obnovlje-

godišnji ciklus biblijskih čitanja, za-

mih sebe, propitivanja prioriteta, in-

nja, uz osnaţivanje i samopouzda-

što ne prizvati u sjećanje veličan-

venture. Uostalom, pošto nitko ne

nje koje dolazi na kraju kaţnjavanja

stveni početni odlomak "U početku

zna točno koliko dugo će ţivjeti, u

poricanja i spoznaje da se moţemo

stvori B-g nebo i zemlju" na obljetnicu

mogućnosti smo vrijeme koje nam

uzdići iznad naših tjelesnih potreba

dana na koji je svijet bio začet? I

stoji na raspolaganju utrošiti na naj-

i instinktivnih nagona. Mi čak ima-

zbog čega prekidamo period slavlja

bolji mogući način, a moţda je i viši

mo mogućnost da sebe iznova stvo-

jomkipurskim postom i pozivom da

razlog naše smrtnosti to da nas po-

rimo. A na Jom kipur, odjeveni u

"mučimo svoje duše"? I zašto hrlimo

duči koliko je zapravo dragocjen

jednostavnu bijelu odjeću, lišeni fi-

podignuti (za četiri dana) sedmo-

svaki dan, kao i koliko je vaţno naj-

zičke uniformiranosti hranom, pi-

dnevan, gotovo iluzoran dom, ukra-

bolje moguće iskoristiti vrijeme koje

ćem i seksualnim odnosima, smješ-

šen mirisnim raslinjem, zelenim

nam stoji na raspolaganju. Samo

teni na čitav dan u sigurnost sinago-

krovom, i zidnim ukrasima s biblij-

ono što ima svoj kraj i sklono je pro-

ge s molitvenikom, Biblijom i B-g-

skim

padanju uistinu se cijeni.

om, to je gotovo kao da smo se pre-

Biblije, koje obično precizno definira svetost dana ne priča o stvaranju, nego opisuje rane doţivljaje prve ţidovske obitelji: patrijarha Abrahama, pramajke Sare i njihovih sinova Išmaela i Izaka.

ličnostima

i

doţivljajem

Hrama? Koja je to ideja koja povezuje ove svete dane? I zašto strpati sukot kolibe, podsjetnik na pustinj-

Strana 2

Stoga, biblijska čitanja na Roš hašanu ističu prvu obitelj Izraela, rodite-

selili iz ovoga svijeta ţivih u vječni svijet duha. ■

lje i djecu, biljeţeći njihova iskuDivrej Tora

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija - 3 p'sukim (29,

Levi - druga alija - 3 p'sukim (29,

9-11

12-14

Nakon što je nedavno čuo zastra-

I to nije sve. Ova druga skupina

šujuću tohaha i prokletstva koja se

od tri p'sukim proglašava da u to

pozivaju protiv onih koji izdaju

vrijeme nije ţiv bio samo cijeli

B-ga, Izrael je, u najmanju ruku,

narod Izraela, oni koji sklapaju ovaj

razumljivo "nervozan" glede svoje

savez s B-gom, već su i duh (duše)

budućnosti. Nicavim stoga počinje

naših predaka kojima je B-g dao

u pozitivnom tonu, ohrabrujućim

Svoja posebna obećanja, te gene-

Osoba koja se okrene drugoj

riječima da svi mi stojimo pred

racije Ţidova u prošlosti i buduć-

religiji bit će strogo kaţnjena, čak i

B-gom i ponovno s Njim sklapamo

nosti,

ako misli da neće. Ovi p'sukim su

savez. Ovi početni p'sukim skreću

sklapanju ovog saveza.

nam

pozornost

na

također

bili

prisutni

pri

taviti ga na put tešuve.

minijaturna

verzija

tohahe

iz

prošlotjednog čitanja.

"uključivost"

Moţda je to značenje proročanstva

Izraelskog naroda. Naš narod čine

Avrahamu Avinu da će njegovih

Odlomak završava tvrdnjom da

učenjaci i vođe, suci i sluţbenici,

potomaka biti bezbroj poput zvije-

postoje tajne ovoga svijeta koje su

muškarci, ţene i djeca, obraćenici,

zda na nebu. Uključite milijune Ţi-

B-ţje, i postoje otkrivene istine koje

drvosječe i oni koji sakupljaju vodu.

dova danas, dodajte milijune koji su

pripadaju nama i našoj djeci. Izazov

(aškenazim i s'faradim, religiozni i

nam prethodili, i dodajte - koliko

koji stoji pred nama je da ostanemo

sekularni

mitnagdim i

još? - budućih generacija, i za nas se

vjerni Tori.

hasidim.) No, oni su stajali svi zaje-

doista moţe reći da smo "bez broja".

dno kako bi potvrdili svoju preda-

Š'liši - treća alija - 14 p'sukim

dno od teških ţivotnih pitanja -

(29,15-28)

Kako se mogao dogoditi holokaust?

Ţidovi,

nost B-gu. Ţidovsko jedinstvo oduvijek je bilo naša snaga, a njegov manjak,

naţalost,

naša

najveća

slabost.

Kao što je to učinio nekoliko puta ranije, Moše Rabeinu pred narodom predočuje obje strane Saveza s

Alshich ističe da Tora opisuje

B-gom: Vi ste bili u Egiptu i svjesni

narod kao "sve vas, pred B-gom", a

ste njihovih odvratnih običaja, te

zatim nastavlja s preciziranjem raz-

običaja drugih naroda s kojima ste

ličitih tipova Ţidova. Pred B-gom,

se susreli. Moţda među vama pos-

smo svi isti. Kakve god postojale

toji buntovnik/buntovnica koji/a će

razlike, one blijede do beznačajnosti

odstupiti od B-ga i prigrliti drugu

kada se usporede s činjenicom da

vjeru.

smo svi mi B-ţja stvorenja. Razlike postaju vaţne iz naše perspektive.

Neke ljude gledamo kao vrijednije od drugih. Ali u stvarnosti mi ni na

Izraz koji opisuje ono što bismo danas nazvali "trulom jabukom" je šoreš pore roš v'laana, doslovno, otrovni korijen ţuči i pelina. Prva

koji način ne moţemo znati kako

slova ove fraze mogu se presloţiti

B-g gleda na nas. U njegovim očima

tako da čine riječ šofar, protuotrov

mi svi uspravno stojimo danas...

protiv ovog negativnog aspekta ţidovskog ţivota. Šofar mora probuditi onoga koji je zastranio i pos-

Godina 12 3 Broj 52 Strana

Ako netko pokušava razumjeti je-

Zašto umiru mala djeca? Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima? - mora biti svjestan da moţda neće biti u stanju sve spoznati. Mi moţemo biti pametni, osjetljivi, pronicljivi i moći ćemo shvatiti mnoge stvari. Ali moţda i nećemo. Mi ne razumijemo uvijek B-ga. Postoje stvari koje pripadaju u kategoriju nistarot, skrivenih tajni. Ovo nas neće odvratiti od traţenja odgovora.

No, to nas moţe utješiti ako smo razočarani rezultatima tih traţenja.

U području znanosti i prirode imamo još jednu primjenu ovog pasuka. Pogledajte što znanstvenici znaju, a što ne znaju. Vratite se deset ili dvadeset godina, pedeset ili stotinu godina unatrag i postavite Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

ista pitanja. Zamislite kakve bi

B-gom. Ideje povratka u fizičkom i

još bliţe). Ako uloţimo taj trud da

odgovore na ova pitanja mogli

duhovnom smislu međusobno se

se vratimo Njemu, ako se potrudi-

dobiti u budućnosti, za deset ili

miješaju u ovom odlomku Tore.

mo odstraniti iz svog srca tvrdoću

dvadeset godina. Ono što znamo i razumijemo na ovom svijetu pripada u niglot, onome što nam je otkriveno.

Gledajući

Usporedno se predstavlja neposlušnog Ţidova koji se ponovo okreće HaŠemu i Tori, i prognanog Ţidova koji se iz daleke zemlje vra-

iz

onda će nas B-g dovesti natrag ostatak puta i pomoći će nam omekšati naše srce da bude prijemčivije za Njega.

perspektive

ća u Izrael. To predstavlja dvostru-

postoji stalna promjena u dinamici

ku prirodu tešuve. Kakva li je čude-

Hamiši - peta alija - 4 p'sukim (30,

ovog

Jučerašnji nistarot

sna prilika dana svakom Ţidovu - i

7-10)

današnja su otkrića. Ono što nam je

ţidovskom narodu u cjelini - da

danas skriveno, moţe se otkriti

prihvati drugu priliku da ţivi istin-

negdje u budućnosti. Kako se tajne

ski ţivot po Tori.

pasuka.

ove

koja ometa naše pridrţavanje Tore,

ovoga svijeta otkrivaju "nama i

Ako se vratimo B-gu, onda će B-g obasuti prokletstvima naše neprijatelje. Samo trebamo biti vjerni

Posljednji pasuk ovog odlomka sa-

HaŠemu i drţati Njegove micvot, i

drţi jedan od nekoliko elula, u obli-

■ blaOn će nas obasuti svim Svojim

ku rašei teivot, početnih slova. I B-g

goslovima. Opet je tešuva ta "najviša

će obrezati et l'vavha v'et l'vav

točka". I ponovo. A tešuva bi trebala

Ili moţemo ovaj pasuk povezati s

zar'eha, vaše srce i srce vaše djece.

biti potpuno iskrena.

dolaskom Mašijaha. Točno određeno

Baal HaTurim zapravo kaţe da je to

vrijeme da Mašijah dođe poznato je

razlog zbog kojeg govorimo slihot

samo B-gu. Moţemo dovesti Mašija-

tijekom elula. Na drugom mjestu,

ha bilo kojeg dana, danas, ako učini-

Tora nam "zapovijeda" da obreţemo

mo tešuvu i ostanemo vjerni Tori.

svoja vlastita srca. Ovdje je partner-

"HaNistarot (točno određeno vrije-

ski pasuk u kojem B-g kaţe da će On

me) je B-ţje; ali niglot (otkrivena me-

to učiniti. Na taj način imamo još

toda poţurivanja Mašijaha) pripada

jedan pokazatelj uzajamnih obveza

nama i našoj djeci zauvijek ...

po tim pitanjima. B-g je spreman

našoj djeci", moţemo upotrijebiti ovo

novo

znanje

na

dobro

i

poboljšanje čovječanstva.

R'vi'i - četvrta alija - 6 p'sukim (30,1-6)

susresti se s nama na pola puta (ili

Šiši - šesta alija - 4 p'sukim (30,1114) Ali kako se moţemo nadati da ćemo odrţati našu stranu sporazuma? Nije li Tora toliko uzvišena i daleka da običan smrtnik nema šanse da dostigne te duhovne visine?

Odgovor na to je rječito izrečen u znamenitim riječima Tore - Jer ova micva nije na nebesima niti je preko oceana.

Ona

je

toliko

blizu

i

S gledišta apsolutne pravde, uko-

dostiţna da se svaki Ţidov moţe

liko prekršimo odredbe našeg spo-

osjećati sigurnim kada se suočava sa

razuma s B-gom, kazna bi trebala

svojim izazovima. Na nama je da se

biti brza i sveobuhvatna. Ali takav

obaveţemo, da je osjetimo u svojim

način ţivljenja mi ne bismo bili u

srcima i postupamo u skladu s

stanju preţivjeti. Ovaj odjeljak Nica-

njome.

vima kaţe nam da ako (kada) prekršimo savez i za kaznu budemo raspršeni među narode svijeta, time nije izgubljena svaka nada. Imamo zlatnu priliku da se vratimo B-gu - i on će nam pomagati u tom procesu.

I ovo postaje dijelom sporazuma s

Strana 4

O čemu Tora govori kada kaţe da to nije udaljeno ...? S jedne strane, micva o kojoj se govori mogla bi biti tešuva, budući da je to tema o kojoj se prethodno diskutiralo. S druge strane, "micva" moţe predstavljati sveukupnost Tore i micvot. Ne samo Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

da je tešuva dostupna, dostupna je

stvarima pa odluči oprašiti cvijet.

prognani, vratit ćemo se B-gu i On

čitava Tora. Ili oboje.

Niti lav kada napada slabu zebru ne

će nas, sada razasute, vratiti natrag.

Posljednje tri riječi odlomka vrlo su poučne. B'fiha, u ustima je tvojim, u'vilvav'ha, i u srcu tvom, la'asoto, da to učiniš. Misli, riječi, djela. Tešuva, pokajanje, svakako sadrţi sva tri elementa. Čovjek mora postupiti

pokajnički,

tako

da

prestane činiti određeni grijeh i da vrši micvu. Mora iskreno ţaliti što je pogriješio i prihvatiti ispravan put za svoju budućnost. Ovo se zbiva u području mahšave, misli. A verbalno priznanje B-gu čini bitnu komponentu procesa tešuve.

Na ovaj način se također moţe vi-

razmatra moralnost svog čina. Samo ljudi imaju izbor da učine dobro ili zlo. B-g nam preporučuje i poziva nas da izaberemo ţivot i dobro, ali izbor prepušta nama. Zbog toga smo odgovorni za svoje postupke, i

Tešuva ne samo da je moguća, ona

gućnost, ali B-g ne samo da nam je

naših sposobnosti.

"naredio" da izaberemo ţivot, On nas ponovno upozorava na razorne posljedice pogrešnog izbora. Nebesa i Zemlja pozvani su da budu

Nicavim. On naznačava razliku između ljudskih bića i svih ostalih stvorenja. Sunce i mjesec ―ispunjavaju― B-ţje zapovijedi bez svjesnih odluka.

Pčela

Godina 12 5 Broj 52 Strana

ne

promišlja

o

Mi moţemo biti onakvi ljudi kakvi izaberemo biti.

Imamo Njegovu "preporuku" i oh-

ljudskog postojanja. Zemlja Izrael je

rabrenje da izaberemo ţivot umjesto

ta "nagrada" za mudar odabir, kao

smrti, dobro umjesto zla.

je

B-g

obećao

Avrahamu,

B-g još jednom potvrđuje Svoj

lijepo iskazan u završnom odlomku

Mi posjedujemo slobodnu volju.

svjedoci ovoj najvaţnijoj činjenici

Jichaku i Jaakovu.

Koncept slobodne volje vrlo je

I On će nam pomoći u tom procesu.

nam je vrlo dostupna, i u sklopu je

što

(30,15-30,20)

mo se B-gu.

Roš hašanu. Ponuđena nam je mo-

čitava Tora, drţe riječima, mislima i

Š'vi'i - sedma alija - 6 p'sukim

kajemo zbog svojih puteva i vrati-

zato stajemo pred B-ga na sudu na

djeti da se mnoge micvot, zapravo djelima.

Imamo tu zlatnu priliku da se po-

Savez i obećanja koja nam je dao.

Grijeh će najčešće učiniti manjina pojedinaca, a ne cijela zajednica.

Mi imamo privilegiju da znamo mnogo, ali ne znamo sve. I iz te činjenice moţemo crpiti utjehu. Ne moramo znati razlog svega. Čak i kad budemo kaţnjeni i

Naša prava odluka priskrbit će nam dug ţivot i pouzdano ćemo zadrţati zemlju koju je On obećao našim precima.

Prisjećajmo se upozorenja Nicavima, neka nas prekrasni izazovi Nicavima nadahnu, neka nas uzvišene poruke Nicavima uzdignu, i neka bismo imali "uspješnu" Roš hašanu i Jom kipur, te sretnu i zdravu godinu mira i prosperiteta. ■

Strana 5

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi U parši Nicavim ne učimo niti jednu od 613 micvos ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi 64. Pozitivna je zapovijed da se u godini š'mita (oprosta) oprosti (poništi) zajam. kao što Pismo kaţe, svaki vjerovnik će oprostiti zajam što ga je dao svom bliţnjem (D'varim 15,2). Ako on [zajmoprimac] njemu (vjerovniku) vrati zajam nad kojim je prošla sedma [š'mita] godina, on ga ne smije uzeti od njega, već mu umjesto toga treba reći: "Opraštam ga"; jer Pismo kaţe, I to je način [doslovno, izgovorena riječ] na koji se oprašta (isto). Ako duţnik tada kaţe: „Ipak, uzmi ga―, on ga moţe prihvatiti od njega.

Prema zakonu Tore, opraštanje novčanih obveza na snazi je samo u vrijeme kada je na snazi zakon jubilarne godine.

No, odredba učenjaka je da opraštanje novčanih obveza treba biti na snazi i u današnje vrijeme, tako da Ţidovi ne bi zaboravili zakon o opraštanju. Međutim, prosbul [izjava na sudu nakon davanja zajma, da ga š'mita godina neće poništiti] ima učinak na zakon o opraštanju novčanih obveza u današnje vrijeme da [ovaj zajam] ne bi trebao biti poništen.

To se odnosi i na muškarca i na ţenu.

65. Pozitivna je zapovijed da vlasnik treba dopustiti radniku da jede od onoga s čime radi, kada to raste iz zemlje budući da Pismo kaţe: Kad uđeš u vinograd svog bliţnjeg, onda moţeš jesti itd. (D'varim 23,25); i kaţe: Kad dođete u uzraslu pšenicu svog bliţnjeg, moţete trgaati klasje itd. (ibid.

26), a iz usmene predaje učimo da Pismo ovdje govori o radniku.

On moţe jesti usjeve koji su otrgnuti i one koji nisu, rad s kojima još nije završen, a tim činom [svoga rada] posao je dovršen [čime se stvara obaveza desetine ili hale §57]. To, dakle, znači ne prije završetka posla niti nakon završetka posla, već samo tijekom dovršavanja posla. A da bi vlasniku vratili gubitak (izgubljeno radno vrijeme), učenjaci su učili (Talmud, Bava Meci'a 91b) da radnici trebaju jesti dok hodaju od jedne brazde do druge i dok se vraćaju s vinske preše [iako tada zapravo ne ra-

Strana 6

de], kako ne bi prekidali svoj posao i sjeli da jedu, nego da jedu za vrijeme posla dok hodaju i tako ne bi besposličarili od posla.

Ako netko čuva urod koji se drţi za tlo, on nikako ne smije jesti [od toga], jer čuvar nije poput onoga koji fizički radi. Ako osoba čuva poţnjevene usjeve, ona moţe jesti [od toga], ne po zakonu Tore, nego po normama zemlje.

Primjenjuje se svuda, u svakom trenutku, i za muškarca i za ţenu.

66. Pozitivna je zapovijed da se radniku plaća isplati istog dana kao što Pismo kaţe: "Na njegov dan dat ćeš mu njegovu plaću" (D'varim 24,15). Ovaj se zakon također primjenjuje na „stranca koji je stalno nastanjen― (koji je prihvatio pridrţavati se sedam zapovijedi izrečenih svim Noahovim potomcima), da ćeš mu „na njegov dan dati njegovu plaću―.

Ovo je na snazi svugdje i uvijek, kako za muškarca, tako i za ţenu. (Pogledajte odjeljak zabrana, §38.)

67. Pozitivna je zapovijed izreći presudu o pitanjima kupnje i prodaje po pravilu koje je Tora odredila za to. To znači da postoje situacije u kojima je transakcija između prodavača i kupca valjana, i situacije kada nije valjana; a na nama leţi obaveza da presudimo između njih prema uputi Tore. O tome je dana konkretna zapovijed u određenom odlomku [Pisma]: A ako prodaš nešto svom bliţnjem ili kupiš nešto iz ruke svog bliţnjeg, itd. (Va-jikra 25,14) jer [trgovina] je nešto stalno među ljudskim bićima, i bez nje je ljudima nemoguće da ţive makar i jedan dan.

Zemljište se moţe steći kao vlasništvo novcem, dokumentom ili dokazom vlasništva; a pokretna dobra ili do-

maću ţivotinju, privlačenjem [k sebi] i naročito podizanjem, i tako dalje.

Na snazi je posvuda, u sva vremena. ■

Divrej Tora

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Oprostiti i zaboraviti?

Da li priznanje i pokajanje nužno sa sobom donose pomirenje? U našoj paraši Hašem daje naslutiti, da je tako, obećavajući da ako se vratimo Njemu, On će se vratiti nama, smilovati se i vratiti narod iz izgnanstva. Pa ipak, već u sljedećem poglavlju Tora opisuje kako će narod, nakon prvog kažnjavanja, priznati svoje grijehe, a to neće dovesti do oprosta, nego će udvostručiti kaznu! Kako to da Hašem odbacuje pokajanje nacije?

 Dok Ramban sugerira da pokajanje naroda neće biti iskreno, R. Avraham Saba tvrdi da tekst zapravo ne znači da ih je Hašem nastavio kažnjavati. Da li su te reinterpretacije u skladu s osnovnim značenjem stihova? Čime možete podržati svako od tih mišljenja? Što čini pokajanje

iskrenim ili neiskrenim?

 Ralbag želi zadržati doslovno čitanje teksta i tvrdi da je pretpostavka da pokajanje mora otkloniti kaznu jednostavno pogrešna. Čini li vam se ova tvrdnja teološki problematičnom? Zašto da ili zašto ne?

Nije na Nebu U Devarim 30. Moše govori narodu: "Ova zapovijed koju vam danas zapovijedam ... Ne nalazi se na nebesima, govoreći: 'Tko li će za nas otići gore na nebesa i uzeti ju za nas i omogućiti nam da je čujemo, i mi ćemo je vršiti ... Jer stvar je vrlo blizu vas, u vašim ustima i vašem srcu da je činite." Stih je višeznačan. Za koju zapovijed Moše kaže da je lako dostupna i ostvariva?

 Raši sugerira da se stih ne odnosi na neku konkretnu

micvu, već na Toru općenito.

R. Y. Albo, suprotno tome tvrdi da stih govori o konkretnoj zapovijedi o pokajanju, dok drugi smatraju da se odnosi na zapovijed da se ljubi Hašema.

 Uzmite konkordanciju kako biste istražili uporabu izraza "‫ "הַ ִמ ְצוָ ה‬u Sefer Devarimu.

Koji pristup podržava ovo što ste otkrili? Što sugerira kontekst ovog poglavlja?  Kakva je Mošeova poruka prema svakom od stavova?

Je li doista istina da je lako držati cijelu Toru, ili čak samo pokajati se ili ljubiti Hašema? Što bi još mogao podučavati izraz "nije na nebesima?" ■ Prevela Tamar Buchwald

■

Godina 12 7 Broj 52 Strana

Strana 7

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Dod

Hebrejska riječ za strica je dod ‫דוד‬, a teta je doda )‫)דודה‬. To je također biblijska riječ za ljubavnika. Kakva je veza između to dvoje?

Klein sugerira da je značenje stric na prvom mjestu. On daje slijedeću etimologiju: povezano sa sirijskim ‫דדא‬ (=stric; voljeni), mandejskim, nabatejskim i palmirskim dada (= očev brat), arapskim dad (= očuh), dad (= zabava, igra, šala), akadskim dadu (= voljeno dijete).

Sve ove riječi vjerojatno potječu od dječjeg tepanja 'dad'.

"Dad" kao riječ koja je nastala iz govora bebe moţe se naći i u engleskom: zabiljeţeno od 1500., ali vjerojatno je mnogo starije, iz dječjeg govora, gotovo univerzalno i vjerojatno pretpovijesno (usp. s velškim tad, irskim daid, češkim, latinskim i grčkim. tata, litvanskim tete, sanskrtskim tatah sve istog značenja).

Horowitz (str. 50) nudi slično porijeklo, iako kaţe da je značenje ljubavnik prethodilo stricu: Dod je najstarija hebrejska riječ za ljubav. Vjerojatno je to primitivni slog njeţnosti preuzet od glasa da-da kojeg stvaraju bebe. Glasanje bebe isto je tako podrijetlo za riječi poput ‫ אמא‬mama, ‫ אבא‬- tata. Ovo objašnjava kako to da se riječi slične ovima nalaze u toliko različitih jezika. ‫ דוד‬dod - ljubavnik, poprimila je značenje "stric". Uz majku i oca, stric je bio drag i zaštitnik.

Veza između ljubavnika i strica moţe se naći u činjenici da je u davna vremena bilo uobičajeno, moţda se i poticalo, da se stričevi ţene nećakinjama.

Strana 8

Horowitz također povezuje dod sa cvjetovima mandragore poznatima kao dudaim ‫ דודאים‬jer "su ţene vjerovale da ovo cvijeće potiče ljubav njihovih muţeva prema njima". Pronašao sam izvor koji je pokušao povezati dud - ‫" דוד‬kotlić" (u biblijskom hebrejskom, danas "grijač vode") sa dod: dod {dode}; od nekorištenog korijena koji znači prikladno, kuhati, tj. (figurativno) ljubiti; Međutim, nijedan od mojih rječnika nije povezao dud sa dod, a Encyclopedia Mikrait kaţe da dud zapravo dolazi iz egipatskog.

Drugačiji gledište na podrijetlo dod nalazi se u opseţnom članku Sanmartin-Ascasa o dod u Theological Dictionary of the Old Testament (Teološkom rječniku Starog zavjeta). On piše: Etimologija. Malo toga se moţe sa sigurnošću ustvrditi o etimologiji hebrejskog dodh, pl. dodhim. Moguće je da je dodh onomatopejska riječ (dad[u]) koja je nastala ponavljanjem sloga da, kao što je to često slučaj sa riječima koje označavaju srodstvo. Sasvim je vjerojatno da je dodh imenični oblik izveden iz korijena v/jdd "voljeti" (-> ‫ ידד‬jadhadh). Pitanje moţe li se v/jdd pratiti sve do izvorne onomatopejske riječi (usp. s hurijskim tat[t], "ljubav") mora ostati otvoreno, kao i moguća povezanost između dodh i s/dad, "grudi".

On dalje opisuje kako su različiti semitski jezici imali različita značenja za dod. U istočnim jezicima, poput akadskog, riječ znači "voljen(a), drag(a)" i označava (vlastiti) objekt ljubavi.

Međutim, zapadni semitski jezici poput arapskog koriste dwd u smislu "strica (dakle, s očeve strane)" On zatim prikazuje razvoj riječi na sljedeći način:

Moramo pretpostaviti razvoj oblika izvorne onomatopejske riječi, moţda dada, "draga", do verbalnog korijena (v /j)dd, "voljeti", iz kojeg su nastale samostalne riječi dwd i jdd. Ako pretpostavimo da je "stric" igrao vaţnu ulogu u semitskoj obitelji kao onaj koji snabdijeva i pomaţe, pomak značenja na stric lako se moţe razumjeti. U istočnom i sjeverozapadnom semitskom području, dd je zadrţalo značenje "drag".

Ali među aramejskim i arapskim plemenima, na čiji je način ţivota kroz dulje vrijeme utjecao (polu-) no■ su madski ţivot i obiteljske veze bile snaţnije, značenje "stric" je prevladalo.

Sanmartin-Ascaso pokazuje vezu između korijena ‫ ידד‬i dod. Klein, međutim, ne povezuje ovo dvoje, već samo ovo piše u svom zapisu za jadid " - ‫ ידיד‬prijatelj, voljeni": Povezano s ugaritskim jdd (= prijatelj, voljeni), sirijskim ‫ידד‬, arapskim wadda (= on je volio), Starim juţnoarapskim ‫ =( ודד‬voljeti), akadskim namaddu (= voljeni).

Da se vratimo na Sanmartin-Ascasoa, koji ističe da: Prvobitno istraţivanje pokazuje da su se u Starom zavjetu dva različita značenja dodh ujedinila. Jedno se podudara s aramejskom i starom juţnoarapskom upotrebom; tu dodh znači "stric (po ocu)".

Drugi odgovara značenju riječi kod starih, sjedilačkih i civiliziranih naroda Mezopotamije i Sirije, odnosno "drag(a), voljen(a)".

Sada moţemo vidjeti tri značenja dvije (moţda) povezane riječi. U Tanahu nalazimo da dod ima samo jedno od dva značenja - stric ili ljubavnik (u romantičnom smislu, koje je vrlo često u Šir HaŠirim). Pored toga, pronalazimo riječ jadid za koju se čini da ima samo platonsko značenje "prijatelj". (To je također i značenje u suvremenom hebrejskom.

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski Dod

Kad djevojka kaţe da ima havera ‫חבר‬, to znači da ima "dečka". Ako ţeli reći samo "prijatelj", bez romantičnih konotacija, ona će reći jadid.

Isto se odnosi na havera ‫ חברה‬i jedida ‫ ידידה‬za mladiće.)

Gesenius donosi dva dokaza da dod moţe značiti "prijatelj". To mi je malo problematično. Prije svega, njegov jedini tekstualni dokaz je iz Jišajahu 5,1, a to je teţak stih, ali kao što Sanmartin-Ascaso piše: Na ovom mjestu prevesti dodh kao "prijatelj" falsificiralo bi značenje i cilj Izaijinog teksta. U tom kontekstu dodh znači "voljeni" u punom smislu riječi.

Gesenius tada donosi dva paralelna primjera iz drugih jezika. Spominje aramejski ‫ חביבא‬koji znači "prijatelj", a tek potom "stric". To nalazimo u Bava Batra 41b, gdje Rav Hija tim nazivom zove svog strica Rava.

Međutim, Steinsaltz spominje teoriju da bi ‫ חביבי‬mogla biti skraćenica od ‫ אחי״אבי‬-"brat moga oca". On spominje također i da je latinski naziv za tetku, amita, srodan s amata, "voljena". Međutim, već smo vidjeli da se amita moţe itekako povezati s hebrejskim em. U svakom slučaju, ništa što je napisao nije me uvjerilo da biblijski dod znači bilo što drugo osim stric ili ljubavnik.

Ova će mi podjela moţda pomoći da razrješim moju najstariju etimološku zagonetku. Za one koji ne znaju, moje ime je David. Sjećam se još iz vremena kada sam bio malo dijete, da sam u svojoj sobi imao jednu malu uokvirenu karticu, na kojoj je pisalo da ime David znači "voljeni". To je izgledalo jako lijepo svakako "voljeni" je bio kompliment. Međutim, kad sam počeo učiti hebrejski, ta mi se etimologija učinila pomalo čudnom. Znao sam da ahuv ‫ אהוב‬znači "voljeni", i da dod ima veze s "ljubavi", ali kakav je to čudan oblik ‫( דוד‬ili ‫ ?)דויד‬Znam da moţe biti teţe odrediti podrijetlo imena nego drugih riječi - ali zašto voljeni? Zašto ne "ljubavnik" ili "dragi"?

Većina izvora koje sam provjerio povezala je david s dod. Ali članak o Davidu koji je napisao Carlson u Teološkom rječniku dao mi je dodatni uvid. Tamo se spominje da se David, iako je spomenut 790 puta u Godina 12 9 Broj 52 Strana

Tanahu, povezuje isključivo s kraljem. Carlson piše da je njegovo značenje "dragi". On odbacuje niz teorija, uključujući one koje kaţu da David nije bio njegovo prvobitno ime (već Elhanan) ili da to ime potječe od akadske riječi dawidum (pronađeno na pločama Mari) što znači "(nanijeti) poraz" ( vidi Encyclopedia Mikrait o Davidu). On piše da: S jezičnog stanovišta ime Davidh se moţe shvatiti kao imitacija jadhidh (homofonija). Manje je vjerojatno da je Davidh pasivni particip glagola dudh ili se taj dodh promijenio u davidh prema uzorku mašijaha, "pomazanog, mesije" ili nasija, "poglavara, princa".

Sugestija da David potječe od jadid, a ne od dod, ima mi smisla.

Kao što sam već ranije spomenuo, u Bibliji dod znači jedino "stric" ili "romantični ljubavnik" - od kojih niti jedan ne bi bio vjerojatni izvor imena David. Postoje takođe i neki tekstualni dokazi koji to potvrđuju.

Na primjer, nalazimo da je Davidov sin Šlomo također bio poznat i kao Jedidja (Šmuel II 12,24-25): ‫ ְשמוֹ״‬-‫״ויקרא״(וַ ִת ְק ָרא)״אֶ ת‬,‫ֵתלֶד״בֵ ן‬ ‫״ביַד״נ ָ​ָתן״‬,‫ַח‬ ְ ‫״וַ י ְִשל‬.ֹ‫״אֲ הֵ בו‬,'‫״וַ ה‬,‫ְשֹלמֹ ה‬ --‫״י ְִד ְידיָּה‬,ֹ‫ ְשמו‬-‫״וַ י ְִק ָרא״אֶ ת‬,‫הַ נ ִָביא‬ .‫״השם‬,‫בַ עֲ בּור‬ Ona mu rodi sina i nadjene mu ime Šlomo. G-spodin ga je volio te posla poruku preko proroka Natana; i bude nazvan Jedidja po nalogu G-spodnjem.

Osim toga, nalazimo da se Binjamin u Mošovom blagoslovu (Devarim 33,12) također naziva B-ţjim jadidom. Kakva je veza između Binjamina, Davida i Šlomoa? Carlson piše: Znakovito je da najmlađi brat često dobiva ime „dragi, mili―. U Starom zavjetu, Salomonovo ime "Jedida" odraţava ovaj običaj (2 Sam. 11,27; 12,24f). Najmlađi od Jakovljevih plemena, Benjamin, prima epitet jedhidh jh-vh, "ljubljeni B-ţiji" (Pnz 33,12). Stoga je razumljivo da je osmom (1 Sam 16,10f; 17,12; prema 1.

Dn 2,13-16, sedmi) i najmla-

đem Jesejevom sinu dodijeljeno ime Davidh, "dragi".

Tigay je u JPS Devarimu 33,12 također primijetio tu vezu, ali nudi malo drugačije objašnjenje: Voljen od G-spoda: Ako to znači da je B-g politički favorizirao Benjamina, to bi moglo odavati ugled plemena kada je Ehud Benjaminovac bio poglavar, kada je Samuelovo vodstvo bilo smješteno na teritorij Benjamina, ili izbor Šaula Benjaminca za prvog kralja Izraela (sjetite se da se budući kralj Salomon zvao Jedidja, "Ljubljen od G-spoda" [2 Sam 12,25].)

Stoga se jadid odnosio ili na najmlađeg sina ili je značio onaj koji je izabran da bude kralj. Moţda je to čak značilo i jedno i drugo, jer obično bi najstariji sin bio izabran za vodeći poloţaj, a ovdje jadid označava izabranog, najmlađeg, dragog sina. (Dokaz moje objektivnosti je da sam, unatoč tome što sam najstariji sin i David, iznio tu teoriju.)

Jastrow jadid prevodi kao "odabran". Njegova etimologija je prilično precizna pa u to neću ulaziti, ali čini se da upotreba u rabinskoj literaturi odgovara toj definiciji. Na primjer, u Mehilta Bešalah 2,5 opisuje ‫—ידידי ״טובעים ״בים‬mislim da prijevod „moji izabranici se utapaju u moru― zvuči bolje nego „moji se prijatelji utapaju u moru―.

U suvremenom hebrejskom jeziku dod nema nikakvu romantičnu konotaciju. Ako se ne koristi za "strica", on u slengu moţe značiti "prijatelj".

U biblijskom hebrejskom nalazimo frazu ben-dod ‫ בן דוד‬za "stričeva sina", tj. bratića. Očigledno se u rječniku pojmova srodstva iz 1943. smatralo da je bolji naziv za bratića bio dodan ‫( דודן‬ţenski rod je dodanit ‫)דודנית‬. Nisam siguran što je potaklo tu promjenu - moţda su smatrali da ben-dod nije dovoljno precizno, jer bi bratić mogao biti tetkin sin ili čak bratić u drugom koljenu, (a ne potomak strica ili tetke). No, u svakom slučaju taj se izraz rijetko koristi, a Safa Ivrit kaţe da ga se obično nalazi samo u prevedenoj literaturi. ■

Strana 9

Rabbi Lord Jonathan Sacks:

Nije na Nebu

Dok sam bio student na fakultetu kasnih 1960-ih, postojala je dobro poznata priča o američkoj Ţidovki koja je u svojim 60-ima putovala u sjevernu Indiju kako bi vidjela slavnog gurua. Ogromna masa ljudi čekala je da vidi tog svetog čovjeka, no ona se progurala, kazavši da ga treba hitno vidjeti. Na kraju je ušla u šator i stala pred gurua. Ono što je rekla postalo je legenda. Rekla mu je, „Marvine, slušaj svoju majku.

Dosta je bilo. Dođi kući.― Počevši od 1960-ih, Ţidovi su našli svoj put do mnogih religija i kultura, uz jednu značajnu iznimku: njihove vlastite vjere i kulture. Ipak, judaizam je povijesno imao svoje vlastite mistike i meditatore, poete i filozofe, svoje svete muškarce i ţene, svoje vizionare i proroke. Često se činilo kao da je čeţnja koju imamo za duhovnim prosvjetljenjem direktno proporcionalna sa udaljenošću, sa nečim stranim i nepoznatim. Draţe nam je daleko nego blizu.

Nekad sam mislio da je to jedinstveno za naše čudno doba, ali zapravo, Mojsije je već predvidio mogućnost da će u budućnosti Ţidovi moţda reći da se, ako ţelimo naći inspiraciju, moramo popeti na nebo ili prijeći preko mora. No, ona nije nigdje nego ovdje. I tako je bilo veći dio izraelske povijesti tijekom perioda prvog i drugog Hrama. Prvo je bilo vrijeme u kojem je narod bio kušan bogovima drugih okolnih naroda: kanaanski Baal, moapski Hemoš, ili Marduk i Aštarta iz Babilona. Kasnije, u vremenu drugog hrama, privukao ih je helenizam. To je neobičan fenomen, najbolje opisan u slavnom stihu Groucha MarStrana 10

xa: „Odbijam pripadati klubu koji bi me prihvatio za člana.― Ţidovi su dugo imali tendenciju da vole ljude koji njih ne vole i traţe gotovo svaki duhovni put sve dok to nije njihov vlastiti.

Kad veliki umovi napuste judaizam, judaizam gubi velike umove.

Kad oni koji traţe duhovnost odu negdje drugdje, ţidovska duhovnost trpi. A to se događa baš na onaj paradoksalni način koji Mojsije opisuje nekoliko puta. Događa se u vremenima obilja, a ne siromaštva, u vremenima slobode, a ne ropstva.

Kad nam se čini da imamo malo toga za što moţemo zahvaliti B-gu, mi zahvaljujemo B-gu. Kada imamo mnogo toga za što moţemo biti zahvalni, mi zaboravljamo.

Vremena u kojima su Ţidovi štovali idole ili postali helenizirani, bila su vremena Hrama kada su Ţidovi ţivjeli u svojoj zemlji, uţivali suverenitet ili autonomiju. Vrijeme u kojem su oni u Europi odbacili judaizam, bio je period emancipacije, od kasnog osamnaestog do ranog dvadesetog stoljeća kada su oni po prvi puta uţivali građanska prava.

Kultura koja ih je okruţivala u većini tih slučajeva bila je neprijateljski nastrojena prema Ţidovima i judaizmu. Ipak, Ţidovi su teţili prihvatiti tu kulturu koja ih je odbacivala, radije nego da prihvate onu koja je njihova po rođenju i nasljeđu, u kojoj su imali priliku osjećati se kao kod kuće. Rezultati su često bili tragični.

To što su počeli štovati Baala, nije Izraelce dovelo do toga da ih Kanaanci smatraju dobrodošlima. To što

su postali helenizirani, nije Ţidove pribliţilo ni Grcima ni Rimljanima.

Odbacivanje judaizma u 19. stoljeću nije antisemitizam privelo kraju - još ga je rasplamsalo. Stoga je moćno Mojsijevo uvjeravanje: kako bi našao istinu, ljepotu i duhovnost, ne moraš se popeti na nebo, ili prijeći preko mora. „Blizu je tebi riječ, u tvojim ustima i u tvom srcu kako bi ju mogao vršiti.― Rezultat je bio da su Ţidovi obogatili druge kulture više nego svoju vlastitu. Dio Mahlerove Osme sim■ Berfonije je katolička misa. Irving lin, sin hazana, napisao je popularnu pjesmu: „Ja sanjam jedan bijeli Boţić.― Felix Mendelssohn, unuk jednog od prvih „prosvjetljenih― Ţidova, Mosesa Mendelssohna, komponirao je crkvenu glazbu i obnovio dugo zanemarivanu Bachovu Muku po Mateju. Simone Weil, jedna od najvećih kršćanskih mislioca 20. stoljeća, koju je Albert Camus opisao kao „jedini veliki duh naših vremena―, rođena je od ţidovskih roditelja. Isto tako i Edith Stein, poznata u katoličkoj crkvi kao svetica i mučenica, ali ubijena u Auschwitzu jer je za naciste bila Ţidovka. I tako dalje.

Je li bila greška Europe prihvatiti ţidovstvo Ţidova i judaizam? Je li bila greška judaizma suočiti se s izazovom? Taj fenomen je toliko kompleksan da prkosi bilo kakvom jednostavnom objašnjenju. Ali u tom procesu, izgubili smo umjetnost, velike intelekte, velike duhove i umove.

Do neke mjere, situacija se promijenila i u Izraelu i u dijaspori.

Imamo mnogo nove ţidovske glazbe i ponovno buđenje ţidovskog

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Lord Jonathan Sacks: Nije

misticizma. Imamo vaţne ţidovske pisce i mislioce. Ali još uvijek duhovno podbacujemo. Najdublji korijeni duhovnosti dolaze iznutra: iz kulture, tradicije, senzibiliteta. Oni dolaze iz sintakse i semantike prirodnog jezika duše: „Blizu je tebi riječ, u tvojim ustima i u tvom srcu kako bi ju mogao vršiti.― Ljepota ţidovske duhovnosti je upravo to da je u judaizmu B-g blizu. Ne moraš se penjati na planinu ili ući u ašram kako bi pronašao B-ţju prisutnost. Ona je tamo oko šabatnog stola, u svjetlu svijeća i jednostavnoj svetosti vina za kiduš i hale, u slavljenju Ešet hajil (vrsne ţene) i blagoslovu djece, u miru uma koji dolazi kada ostavimo svijet da se brine sam za sebe u dan kada slavimo dobre stvari koje ne dolaze od rada, nego od odmora, ne dolaze od kupovanja, nego od uţivanja u darovima koje smo imali cijelim putem, ali ih nismo imali vremena cijeniti.

U judaizmu, B-g je blizu. On je tamo u poeziji Psalama. On sluša naše debate dok učimo stranice Talmuda ili nudimo nova tumačenja drevnih tekstova. On je tamo u radosti blagdana, suzama Tiša BeAva, odjekivanju šofara na Roš Hašanu i

na Nebu

pokajanju Jom Kipura. On je tamo u samom zraku zemlje Izrael i u kamenju Jeruzalema, gdje se najstariji od starih i najnoviji od novih miješaju zajedno poput bliskih prijatelja.

nikad te ne čine sigurnim, oni te samo čine uplašenim. Jedina stvar koja te čini sigurnim jest suočavanje sa izazovima bez straha i inspiriranje drugih da čine to isto.

B-g je blizu. Judaizmu nisu potrebne katedrale, manastiri, teško razumljive teologije, metafizičke genijalnosti, koliko god lijepo to sve bilo, jer B-g je za nas B-g svakoga i posvuda, onaj koji ima vremena za svakog od nas i koji nas sreće tamo gdje jesmo, ako smo mi voljni svoju dušu otvoriti za Njega.

Ono što je Mojsije mislio u svojim nevjerojatnim riječima, „Nije na nebu… niti je preko mora,― (Pnz 30,12 -13) bilo je: „Kinderleh, vaši su roditelji drhtali kada su čuli glas B-ga sa Sinaja. To ih je preplavilo. Rekli su: Ako čujemo još malo, umrijet ćemo.

Zato je B-g našao načine na koje se mogao susresti sa njima bez da budu preplavljeni. Da, On je Stvoritelj, Vladar, vrhovna moć, početni uzrok svega, onaj koji pomiče planete i zvijezde. Ali On je također i roditelj, partner, onaj koji voli, prijatelj. On je Šehina, od riječi šahen, koja znači, najbliţi susjed.

Ja sam rabin. Dvadeset i dvije godine bio sam glavni rabin. Ali na kraju, mislim da smo mi rabini ti koji nisu učinili dovoljno kako bi pomogli ljudima otvoriti njihova vrata, njihove umove i njihove osjećaje pred Prisutnošću većom od svemira koja nas je stvorila u ljubavi, a koju su naši preci znali toliko dobro i toliko voljeli. Mi smo se bojali. Intelektualnih izazova rastuće sekularne kulture. Društvenih izazova toga da ţivimo u svijetu, a da ipak nismo sasvim dio njega. Emocionalnih izazova toga da vidimo Ţidove ili judaizam ili zemlju Izrael kritizirane i osuđene. Zato smo se povukli iza visokog zida, misleći da će nas to učiniti sigurnima. Visoki zidovi

Zato Mu zahvalite svakog jutra za dar ţivota. Recite Šema dva puta dnevno zbog dara ljubavi. Priključite svoj glas drugima u molitvi kako bi Njegov duh mogao teći kroz vas, dajući vam snagu i hrabrost da promijenite svijet. Kada Ga ne moţete vidjeti, to je zato što gledate u krivom smjeru. Kad se čini da je On odsutan, On je tamo iza vrata, ali vi ih morate otvoriti.

Nemojte se ponašati prema Njemu kao prema strancu. On vas voli. On vjeruje u vas. On ţeli vaš uspjeh.

Kako biste pronašli Njega, ne morate se penjati na nebo, niti prelaziti more. Njegov glas moţete čuti u tišini duše. Njegovo svjetlo vidite kada svoje oči otvorite za čuda. Njegova ruka je ona koju drţite u ponoru beznađa. Njegov je dah onaj koji vama daje ţivot.― Šabat šalom. ■ Prevela Anja Grabar

Godina 12 11 Broj 52 Strana

Strana 11

Rabbi Berel Wein:

Savez

Jedna od najkraćih i najmanjih paršijot Tore je ovotjedna parša Nicavim. Ipak ova je parša jedna od najvaţnijih u smislu vječne poruke Izraelskom narodu.

U njoj se nalazi posljednji govor i riječi Mošea njegovom narodu nakon više od četrdeset godina vodstva. Te riječi nisu bile namijenjene da ih čuju samo stvarni slušači u to doba, već isto tako i svi kasniji naraštaji Ţidova.

Moše sve podsjeća da postoji vječni savez između B-ga i Izraela. Gspod neće dopustiti da se Ţidovski narod izvuče iz preuzete obveze.

Mnoge će se čudne stvari dogoditi Izraelskom narodu tijekom brojnih stoljeća njegovog postojanja. Dogodit će se događaji koji su van domašaja ljudskog poimanja i shvaćanja.

B-ţji um i postupci, da tako kaţem, ostaju nedokučivi i van su naše sposobnosti prosuđivanja, da razumsku spoznaju ni ne spominjemo. Moše nas upozorava da su "skrivene stvari G-spodnje stvari, ali ono što nam je jasno i otkriveno je da smo ostali vjerni tom savezu [na Sinaju i Moše-ovom."]

Bez obzira koliko se Ţidovski narod vrpoljio i okretao kako bi izbjegao svoj dio saveza, on je uvijek zarobljen njegovim posljedicama i rezultatima. Moše ih upozorava da

Strana 12

će se na kraju cijena za njihovo napuštanje saveza naplatiti od Ţidovskog naroda.

On ih upozorava da ne pametuju previše u vezi toga. Vremena se mijenjaju, tehnologija ide naprijed, dolazi do novih otkrića u B-ţjem svijetu, ali B-ţji savez s Izraelom i dalje ostaje onakav kakav je bio.

Shvaćanje i prihvaćanje te istine jedini je način na koji se moţe baviti Ţidovskom povijesti i svim pitanjima Ţidovskog ţivota - prošlim, sadašnjim i budućim.

Sama riječ "nicavim" vaţna je za jasno prenošenje i sagledavanje gore iznesene poruke. Ta riječ znači ne samo prisutan i zaduţen, već također znači i uspravno i teško.

Moše strahuje da će se Ţidovski narod nekako osjećati nedostojnim, i nedovoljno snaţnim za stroge zahtjeve saveza. Podsjeća ih na njihove stvarne jake strane i sposobnosti.

Moše zna da će pomanjkanje samopouzdanja automatski potući namjeru i cilj saveza.

Ako netko kaţe: "Ne mogu to učiniti", onda to uistinu postaje njegovo proročanstvo koje će rezultirati neuspjehom. Moše podsjeća Ţidovski narod da su oni "nicavim" snaţni, sposobni, otporni i da mogu izdrţati sve krize i probleme. Moše apelira na njihovo viđenje samih

sebe i njihovu unutarnju snagu.

Ovaj stav je nesumnjivo potreban i pravodoban u ovo doba pred Visoke blagdane. B-ga se ne moţe umoljavati na temelju, da tako kaţemo, osobne nesposobnosti i slabosti volje i vizije. To je kao da od zajmodavaca traţimo da nam i nadalje pozajmljuju novac za poduzeće koje je očito neuspješno.

Kada prolazimo ispred našeg Stvoritelja, sada kad su dani suda upravo pred nama, trebamo to učiniti povijenih leđa i snaţnog srca.

Mi moţemo i trebamo reći "Nastavi i dalje ulagati u mene i moju obitelj i ■ naraštaje. Mi nećemo napustiti savez, niti ćemo Te razočarati."

Sindrom žrtve Jedan od najdraţih psiholoških poremećaja koje si ljudi vole zadrţati je osjećaj da su ţrtve. Osjećaj da je ţrtva, bez obzira je li to uistinu tako ili nije, pruţa osobi osjećaj utjehe. To više nije krivnja te osobe, bez obzira na to što ona radi i bez obzira na posljedice njenih postupaka. Jednostavno, činjenica je da su se svi urotili protiv nje, stoga se ima pravo osjećati ţrtvom, što joj je utjeha.

Osjećaj da ste ţrtva pretvara se u paranoju, ali kako je Richard Nixon jednom rekao: "Da je cijeli svijet protiv vas, i vi biste bili paranoični."

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Ţidovski je narod redovito bio ţrtva tisućama godina. Nema nikakve sumnje da su nam učinjene stravične stvari, na nepravedan i potpuno nepošten način. Unatoč tome, jedna od veličina pristupa ţidovskog naroda bila je to što, iako su bili ţrtva, oni sebi nikada nisu dopustili da se osjećaju kao ţrtve. Zbog toga su ostali produktivni i bili u stanju biti puni ţivota. Oni su gledali prema naprijed, a ne iza sebe. Uvijek su pokušavali ojačati sebe onim što su mogli učiniti i zadrţali su optimističan pogled na ono što će im budućnost pruţiti.

Holokaust je promijenio taj fokus jer je ulogu ţrtve ţidovskog naroda institucionalizirao. Pogledajte bezbrojne muzeje i spomenike koji postoje. To nam stalno čini da se osjećamo kao ţrtve i da, da tako kaţemo, ništa od toga nije naša krivica i da ne moramo raditi ništa više nego podsjećati svijet da smo ţrtve.

To nije stav Tore i nije stav ţidovske tradicije. Mi smo se uvijek prisjećali tuţnih i tragičnih događaje koji su zadesili ţidovski narod, ali uvijek smo išli naprijed. A što se tiče tuţnih događaja, mi smo se izdigli do toga da stvaramo novu veličinu i obnavljamo sebe.

Poznavao sam mnogo Ţidova koji su preţivjeli holokaust. Neki od njih bili su sjajni rabini, drugi su bili jednostavniji ljudi, zanatlije i poslovni ljudi. Jedna od izuzetnih osobina preţivjelih holokausta bila je njihova ţilavost. Oni su gurali naprijed.

Oni su si izgradili nove obitelji. Oni su stekli bogatstvo i ponovno izgradili ţidovski svijet u drţavi Izrael i širom dijaspore. Oni se nisu smatrali ţrtvama. Oni su smatrali, budući da im je bio darovan ţivot, da taj dar moraju iskoristiti i nastaviti dalje.

Sjećam se kako mi je veliki rabin Yosef Kahaneman iz Poneveza, mnogo puta govorio da smatra da je bio spašen kako bi mogao obnoviti

Godina 12 13 Broj 52 Strana

Savez ji, ovisi o nama. Imamo sposobnost, kreativnosti, talenta, pa čak i materijalna sredstva da nastavimo stvarati snaţniji ţidovski narod ... pa čak i bolji svijet.

svijet litvanske ješive u zemlji Izraelovoj. Nikada mi nije govorio o onome što se dogodilo njemu i njegovoj obitelji te njegovoj ješivi u Litvi. Govorio mi je jedino o onome što se sada događa u Izraelu i njegovom planu namijenjenom za budućnost. Rekao je da on nije ţrtva, već preţivjeli, i da postoji velika razlika između te dvije riječi i ta dva koncepta. Ako shvatimo da smo preţivjeli, tada se ono što nam se dogodilo moţe staviti u perspektivu. Ako se osjećamo čisto kao ţrtve, tada će nas taj osjećaj ţrtve progoniti, čak i u kasnijim generacijama.

Isto vrijedi i na osobnoj razini. Svi mi doţivljavamo ţivotne preokrete, tragedije, razočaranja i neočekivane negativne reakcije. Postavlja se pitanje, kako se postavljamo prema tim događajima? Da li se, da tako kaţem, predajemo jer je ţivot nepošten, jer imamo te probleme… jer su ljudi često okrutni i nepravedni?

Ne, nekako se riješimo nevolja i krenemo naprijed sa svojim nadama, planovima i sposobnosti da izgradimo i oblikujemo bolje ţivote za sebe, svoje obitelji i za ţidovski narod.

Ja smatram da patimo od sindroma ţrtve u daleko prevelikoj mjeri, s obzirom na ono što smo u stanju postići. Čega nema, nema više. Što se dogodilo, dogodilo se. Ali ono što će se dogoditi i što nam predsto-

Ovu ideju treba naglašavati u našim školama i sinagogama, u našim razgovorima i u našim razmišljanjima. Nikada ne bismo sebi smjeli dopustiti da postanemo ţrtvom sindroma ţrtve. To bi bio konačni posthumni trijumf naših neprijatelja, onih koji nas ţele uništiti. Moramo iz dana u dan obnavljati same sebe u teţnji za dobrotom i veličinom, što je dio naše tradicije.

Roš Hašana Postoje mnogi običaji vezani za blagdan Roš Hašane koji su evoluirali tijekom tisućljećima. Svi ti običaji u sebi spajaju dvije suprotne emocije koje karakteriziraju ovaj novogodišnji blagdan. Jedemo slatku hranu i med i nadamo se godini fizičke i duhovne obnove. Uz to, okupljamo se kako bismo odbacili naše grijehe u bazen s vodom, kako bismo simbolički iskazali potrebu za poboljšanjem samih sebe u narednoj godini. Ona je stoga dan ţaljenja, iako ne dopuštamo da se izraţavanje toga pojavi u našoj molitvi, jer smo usredotočeni na budućnost, a ne na prošlost. No, svi smo mi svjesni da nas prošlost uvijek prati i podsjeća na naše snage i slabosti, na naš potencijal i na naše ciljeve.

Zato riječi psalmista da se radujemo s drhtanjem, točno opisuju naše osjećaje i emocije na ovaj dan slavlja i suda. Veličanstvenost molitvene sluţbe ovog dana neusporediva je, da tako kaţem, svim ljudskim izričajima. Promišljanje i razumijevanje same sluţbe u nama stvara raspoloţenje i daje ton tom danu, potičući nas da s pouzdanjem krenemo naprijed u novu i blagoslovljenu godinu koja započinje. Šabat šalom. Šana Tova. ■ Strana 13

Rabbi Dovid Goldwasser:

Neobična pitanja Zli Turnus Rufus, zabiljeţen u povijesti kao onaj koji je plugom ukopao ruševine Heichala u zemlju nakon uništenja Bejs HaMikdaša, jednom je upitao Rabi Akivu: Ako vaš B-g voli siromašne, zašto ih ne uzdrţava?

R. Akiva je odgovorio da je razlog zašto na svijetu postoje ljudi u oskudici to da nam se pruţi mogućnost da se spasimo suda gehenoma time što ćemo im dati cedaka.

Turnus Rufus ga je uvjeravao da je, upravo suprotno, milostinja ono što nas osuđuje na kaznu u gehenomu, i iznio je slijedeću usporedbu.

Ako kralj dâ, razljućen postupkom svoga sluge, zatvoriti ga u tamnicu i naredi da mu nitko ne smije donositi hrane i vode, neće li kazniti svakoga tko usprkosi njegovom nalogu? Ţidovski narod je nazvan slugama, kao što kaţe pasuk (Vajikra 25,25): ―Jer Meni su Bnej Jisroel sluge.‖ Rabi Akiva je odbacio njegovu usporedbu i ponudio drugačiju.

Ako kralj dâ, razljućen postupkom svog sina, zatvoriti ga u tamnicu i naredi da mu nitko ne smije donositi hrane i vode, neće li obasuti darovima onoga koji se usudi donijeti princu namirnice jer, zapravo, kralj ne ţeli da nikakvo zlo zadesi njegovo dijete? Ţidovski narod djeca su Vječnog, kao što je rečeno (Devarim 14,1): ―Vi ste djeca Vječnog.‖ Što je uopće navelo Turnusa Rufusa da postavi takvo pitanje?

Pojedinac koji je odgojen tako da gaji suosjećanje i senzibilnost prema drugima, neće podrţavati nebrigu prema siromašnome i neće dopustiti da on umre od gladi. Turnus Rufus nije imao takvih crta ličnosti niti moralnih kvaliteta, pa nije razumio Strana 14

ideju o davanju drugima. On je smatrao da svatko treba istrpjeti svoju sudbinu.

Micva u vezi cedaka toliko je hvalevrijedna, posebno u ovo doba godine, da pomaţe produţiti ţivot čovjeka i čak ga spasiti od smrti, kao što učimo u Mišlej. Cedaka je jedna od tri glavne komponente tešuve, pokajanja. Vječni ima veliko suosjećanje prema onome koji daje u dobrotvorne svrhe, jer to pokazuje empatiju te osobe i njezinu milost prema drugima, čime budi milost Vječnoga mida kneged mida.

mezuze, da li je on obavezan postaviti mezuzu na dovratak te sobe? ‖ Kad sam ga upitao koliko dugo planira ostati u toj sobi, odvratio je: ―Nisam posve siguran.‖ ―A koliko dugo misliš da bi mogao ostati?‖ pitao sam.

Rekao je da se nadao da to neće biti predugo, no da će to za sada biti njegovo mjesto stanovanja.

Dok sam se pitao što znači taj odgovor, on je upitao koliko daleko je obavezan čovjek pješice otići kako bi molio s minjanom.

■

Godinama je neprestano zvonjenje telefona sačinja-valo neodvojivi dio našeg svakodnevnog ţivota. Ljudi s čitave zemaljske kugle traţe savjet, uputu, pomoć i odgovore na halahičke šeilos. Svi ti pozivi sluţe da pokaţu mikrokozmos različitih ljudi koji ţive u današnje vrijeme.

To nije bilo toliko neuobičajeno pitanje koliko ono koje je uslijedilo nakon toga . ―Ako netko jede za zajedničkim stolom s nekim nepoţeljnim ljudima, treba li uključiti i HaRahaman za one koji su se okupili kod stola kada govori Birhas HaMazon?‖

Veliki HaRav Moshe Feinstein ztl. jednom je napomenuo da kada netko čuje da se iznosi šeila, on ne treba tek slušati samo pitanje, već treba obratiti posvemašnju paţnju na osobu koja pitanje postavlja. Poziv koji sam primio prije nekoliko tjedana istog me trenutka podsjetio na savjet R. Moshea.

I ponovo sam mu odgovorio pitanjem, dok sam u mislima nagađao o situaciji u kojoj se nalazi ta osoba.

Početno ispitivanje pozivatelja o zakonima o mezuzi nagovještavalo je da je on vjerojatno nov u poznavanju zakona Tore ili da nije baš osobito učen. Međutim, nakon što sam počeo odgovarati na njegova pitanja dobio sam vrlo jasan osjećaj da taj čovjek, zapravo, posjeduje mnogo više od osnovnog poznavanja halahos o mezuzi. ―Dakle,‖ rekao je čovjek, ―ako netko odsjedne u nekoj sobi na nekoliko tjedana, u sobi koja nije njegova i za koju ne plaća, ali na njoj nema

―Da li je moguće da mi date segula za parnasa?‖ upitao je čovjek kada sam prestao govoriti.

Učinio sam to, i čovjek mi se naveliko zahvaljivao. Objasnio sam da nema potrebe za toliku zahvalnost jer ja sam mu samo ponovio ono što se moţe naći u Tori. ―Ne razumijete,‖ rekao je čovjek s knedlom u grlu. ―Ja nemam od čega ţivjeti. Vaši nagovještaji znače mi mnogo više nego li si moţete zamisliti. Ako baš morate znati – ja vam svakako ne namjeravam otkriti bilo kakve daljnje informacije – ja trenutno sa svojom obitelji ţivim u skloništu i to je razlog za ove neobične ‗šeilos.‘ Ja imam bitahon da će se uz B-ţju pomoć situacija popraviti, no Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice)

Rabbi Dovid Goldwasser:

trenutno ja sam samo jedan veliki promašaj!‖ Nastala je tišina s druge strane ţice i već sam se uplašio da je pozivatelj poklopio slušalicu. Smjesta sam progovorio, ponudivši riječi ohrabrenja i hizuk, dok sam nastojao čuti ima li koga s druge strane. Kada sam začuo jecaj koji mu se oteo iz grla, hitro sam ga uvjerio da ja ne mogu dopustiti da se takva situacija nastavi i da ću učiniti sve da pomognem njemu i njegovoj obitelji.

Prvi korak koji smo morali poduzeti bio je da nađemo primjereniji smještaj tako da obitelj dobije privid normalnog ţivota. I doista, uz pomoć običnih članova naše zajednice mi smo uspjeli postupno poboljšati teškoće te obitelji, dok smo im nastavili pomagati da ponovo stanu na svoje noge.

Povratak "I vratit ćete se Vječnom, B-gu svome …” (Devarim 30,2) U ovo doba godine svatko od nas posebno je predan tome da bude nadahnut za tešuvu. Baal Šem Tov piše da kada netko u tami upali svijeću on više ne vidi mrak. Isto tako, mada duša neke osobe moţe biti ukaljana grijehom, proces tešuve začetak je novoga stvorenja koje nije povezano s onim prijašnjim. U tom trenutku, osoba se moţe još više pribliţiti Vječnom.

Michtav M‘Eliyahu ističe kako u našoj svakodnevnoj molitvi Šemone Esre, našoj molbi Vječnom ―Vrati nas Tori svojoj … i navedi nas da se vratimo ‖ prethodi naša molba da nas Vječni obdariti mudrošću i spoznajom. On navodi pasuk u Ješaji (6,10) koji sugerira da tešuvu pokreće shvaćanje koje se pojavljuje u dubini čovjekovog srca.

Godina 12 15 Broj 52 Strana

Neobična pitanja

Naši nam učenjaci često kaţu da se čovjek treba baviti Torom i micvos zato što on to mora činiti kako postigao ţeljeni rezultat, a vremenom će se Torom i micvos početi baviti jednostavno zbog njih samih. Čin tešuve, međutim, ne moţe biti licemjeran; poticaj na tešuvu mora biti duboko ukorijenjen i mora dolaziti iz srca, inače to nije tešuva. I mada čovjek moţe blagosloviti lulav ili zapaliti šabatne svijeće iz čiste navike, i time ispuniti micvu, micva tešuve je drugačija. Budući da su srce i duša neizostavne sastavnice tešuve, ako su osjećaji odsutni, tada nema niti tešuve.

Rambam piše u Hilhos Gitin da svaka osoba, zapravo, ţeli biti dijelom Klal Jisroela i u sebi nosi unutarnju čeţnju da ispuni svoje duţnosti, no nagon ka zlu sprečava je da tako postupi. Kada netko započne postupak vršenja tešuvu, taj čin otkriva iskru koja je sakrivena duboko u njegovom srcu i označava početak njegove potpune promjene.

Sefer HaChinuch piše da na svaku osobu utječu njeni vlastiti postupci.

Kada neka osoba čini dobra djela

ona bude duhovno osnaţena. Tešuva ovisi o shvaćanju osobe da su joj potrebni osobna promjena i nadahnuće da poboljša svoju duhovnu narav. Osoba mora razumjeti i smatrati vrijednom ideju da neće razmišljati da učini nešto na štetu druge osobe čiji je oprost upravo dobila.

Na taj način, njezina tešuva pred Vječnim mora biti iskrena i nepatvorena. Ona ne moţe niukom slučaju razmišljati da nakon što je zatraţila Vječnoga za oproštenje nastavi sa svojim ponašanjem koje je za osudu.

U Hilhos tešuva (2,2), Rambam opisuje tešuvu na ovaj način: ■―Onaj koji je sagriješio ostavlja se svojih starih puteva te u svom umu i srcu donosi toliko čvrstu odluku da neće ponoviti prijašnji grijeh da će Onaj koji poznaje sve što je skriveno posvjedočiti da se ta osoba neće ponovo vratiti svom grijehu.‖ Pošto je postupak pokajanja često zahtjevan, tako da čak i prvi korak moţe biti teško učiniti, Tora daje uputu kako ga učiniti lakšim: Tešuva (povratak), tefila (molitva) i cedaka (milodari) sprečavaju loše odluke.

Tešuva, povratak vlastitoj biti, otpočinje s procesom učenja zakona o tešuvi, te kako se vrši tešuva. To također podrazumijeva shvaćanje značenja i svrsishodnosti tešuve.

Molitvom osoba moli Sve-moćnog da joj podari silu da se promjeni, i traţi Vječnoga oproštenje za svoje prijašnja djela. Ona se moli Sve-mogućem za B-ţansku milost i blagoslov u budućnosti.

Cedaka, milodar, jedno je od najmoćnijih oruđa koje moţemo upotrijebiti protiv zla, kao što je ■ rečeno (Mišlej, 10,2), ―Milodar izbavlja od smrti.‖■ ■

Strana 15

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Izaberi život

nje čovjeka će teţiti prema niţim razinama – depresiji, sebičnosti, neobzirnosti, lijenosti i sličnim stanjima minimalnog truda. Ona su lakša i zahtijevaju manje djelovanja od radosti, svjesnosti, aktivnosti, itd. Ukoliko aktivno ne biramo biti ţivi, budni, energični i angaţirani u ţivotu, mjesečarit ćemo kroz ţivot.

Dok nas na dubljoj razini, naše duše potiču prema svjesnosti i angaţiranosti, na površinskom, svakodnevnom nivou, naša tijela po prirodi nisu zainteresirana za to da budu

Ovog tjedna vrlo kratka, ali izvrsna parša: Mojsije sakuplja ţidovski narod na večer svoje smrti kako bi im objasnio pojedinačnu i kolektivnu odgovornost: svaki pojedinac odgovoran je ne samo za svoje vlastite postupke, već i za postupke i stavove čitave zajednice.

Carnotov drugi zakon termodinamike kaţe da će se entropija u bilo kojem izoliranom sistemu uvijek povećavati. Drugim riječima, naš svijet konstantno ide prema sve većem i većem neredu.

Jednostavno rečeno, taj zakon entropije znači da će se stvari koje ostanu same dezintegrirati, raspasti i na kraju nestati. Toplina uvijek opada kada je ostavljena sama sebi.

Stvari se na kraju raspadaju, itd.

Postojanje je prisutno samo tako dugo dok postoji aktivna sila koja podrţava to postojanje.

Ako želimo biti duhovno 'živi', onda moramo 'birati' život To je istina i u pogledu naše ţivotne sile. Standardno stanje ţivih bića je smrt. Mi smo ţivi samo zato što konstantno činimo sebe ţivima.

Tijelo umire zbog nedostatka kisika, ali mi neprestano udišemo kisik kako bismo ga drţali u pogonu. Ako bismo prestali udisati kisik na samo dvije minute, tijelo bi se vratilo u svoje mrtvo stanje. Stanice našeg tijela konstantno odumiru, ali mi punimo te stanice svaki puta kad jedemo. Sila gravitacije neprestano vuče naše tijelo prema zemlji, ali mi koristimo silu kako bismo stajali uspravno. Zapravo, mi neprestano Strana 16

pumpamo ţivot u beţivotnu skupinu atoma koju nazivamo svojim tijelom. Ţivot nije samo stanje postojanja, to je stanje koje mi moramo stalno i aktivno obnavljati.

A ono što je istina na fizičkoj razini uvijek se ogleda i na duhovnoj razini.

U ovotjednom odjeljku rečeno nam je, 'izaberi ţivot, kako bi ţivio'.

Duhovni ţivot isto je toliko izbor kao i fizički. Kada ostane sam, sta-

budna i duhovno ţiva. Moramo ■ aktivno birati da gledamo u tom smjeru - ako ţelimo biti duhovno 'ţivi', onda moramo 'birati' taj ţivot.

Roš Hašana, sljedećeg tjedna, je vrijeme u ţidovskom kalendaru kada se fokusiramo na buđenje za ţivot.

Vjerojatno smo bili duhovno uspavani i odvojeni velik dio prošle godine. To zasigurno mogu reći za sebe. Šofar je alarm za buđenje – probudimo se i izaberimo ţivot tako da, kako kaţe Tora, moţemo uistinu ţivjeti. Šabat šalom. ■ Prevela Anja Grabar

Divrej Tora

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Kako je moguće ne odabrati život? „Stavio sam pred tebe život i smrt, blagoslov i prokletstvo, a ti ćeš izabrati život, tako da živiš, ti i potomstvo tvoje" (30,19) Ovo je prilično čudno upozorenje.

Zašto je Mojsije naloţio Izraelcima da izaberu ţivot? Kako bi uopće netko mogao da ne odabere ţivot?

Nadalje, izjava "tako da ţiviš, ti i tvoje potomstvo" ukazuje na to da bi netko mogao da za svoju djecu ne izabere ţivot. Kako je to moguće?

Liječenje alkoholičara i drugih ljudi ovisnih o kemijskim supstancama posljednjih četrdesetak godina dalo mi je odgovor na ta pitanja. Ja se stalno susrećem s ljudima koji za sebe ne izabiru ţivot, a uz to i ugroţavaju ţivote svojih obitelji. Ne radi se o tome da oni svojevoljno izabiru smrt. Njihova ovisnost o alkoholu i drogama toliko ih zasljepljuje za stvarnost i toliko iskrivljava njihovo rasuđivanje da oni nisu u stanju vidjeti da izabiru smrt i propast za sebe i one koje vole. Oni jednostavno nisu u stanju sagledati stvarnost.

To vrijedi i za ovisnike o kocki, koji mogu svoje domove staviti pod hipoteku, laţirati potpise vlastite supruge za korištenje ušteđevinu, prodati nakit svoje supruge, isprazniti štedne račune svoje djece i napraviti stotine tisuća dolara duga.

Oni mogu svoje roditelje dovesti na prosjački štap. Propast koju oni donose onima koje vole neopisiva je.

Mada to mogu biti vrlo inteligentni ljudi, oni ne uviđaju destruktivnu prirodu svojih postupaka.

Mnogo češći oblik samouništavanja je pušenje cigareta, za koje je dokazano da su štetne po ţivot i po zdravlje. Ljudi koji puše izabiru smrt umjesto ţivota.

Medicinska zajednica alarmirana je porastom pretilosti, s čestim komplikacijama visokog krvnog tlaka, Godina 12 17 Broj 52 Strana

srčanih bolesti i dijabetesa. Svejedno, pretilost je danas najveći zdravstveni problem u zemlji.

Postoje i drugi način ţivota koji moţda nisu tako destruktivni kao ove ovisnosti, no svejedno su štetni.

Ljudi koji su radoholičari i neprestano tjeraju sebe na postizanje uspjeha na svom poslu ili u svojoj profesiji izlaţu se većem riziku od srčanih bolesti.

U nama postoji skrivena srž poštovanja i ljubavi prema B-gu koju nam je ostavio patrijarh Abraham i samo je treba otkriti Pitanje više nije: Zašto je potrebno da Mojsije uputi narod da izabere ţivot umjesto smrti? Zamršeno pitanje zapravo glasi: Zašto ljudi ignoriraju ovo spasonosno upozorenje?

Intelekt i emocije Ranije smo primijetili da je R. Mordechai iz Černobila smatrao da postupanje prema osjećajima moţe

zavarati čovjeka, te da bi se zato čovjek trebao upravljati prema intelektu. To je točno kada motivacija izvire iz emocija. Moţe biti i obrnuto, da nešto izvire iz intelekta i to treba proširiti na emocije.

Emuna (vjera i pouzdanje u B-ga) započinje u intelektu. Znanje o B-gu je spoznajna stvar. Tora kaţe: "Danas ćete znati (spoznajno) i uzeti to svom srcu (emocionalno) da Vječni, On je B-g" (Ponovljeni zakon 4,39).

Netko moţe imati emunu koja se temelji na mesori, prenošenju vjerovanja s roditelja na dijete, ili na rasuđivanju, kao što je to učinio ■ praotac Abraham, i došao do zaključka da svijet mora da je imao Stvoritelja. Obje su metode spoznajne .

"Sada, o Izraele, što B-g od tebe traţi? Samo da ga se bojiš, da ideš svim Njegovim putovima i da Ga ljubiš" (isto 10,12). Nakon što osoba stekne intelektualno vjerovanje u Bga, od nje se traţi da razvije osjećaje poštovanja i ljubavi prema Njemu.

Rambam kaţe da čovjek moţe razviti poštovanje i ljubav prema B-gu ako shvati veličinu Stvaranja (Jesodei HaTora 2,2). R. Shneur Zalman u Tanji dodaje da, budući da je nešama b-ţanska, ona čezne da se sjedini sa svojim izvorom u B-gu. Nadalje, u nama postoji skrivena srţ poštovanja i ljubavi prema B-gu koju nam je ostavio patrijarh Abraham i samo je treba otkriti. To se moţe učiniti uklanjanjem prepreka koje stoje između čovjeka i B-ga, a to su zemaljski tjelesni uţici. Potonji su antagonisti duhovnim ţeljama nešame, i kad ih se ukloni, ona srţ štovanja i ljubavi izađe na vidjelo, i čovjek doţivi čeţnju nešame za B-gom.

Stoga je naš zadatak dvojak: da emocije stavimo pod kontrolu intelekta i da intelekt opremimo emotivnim ţarom. "Onda ćeš ga uzeti k srcu." ■

Strana 17

Rabbi Shlomo Carlebach:

LeHajim! Za život!

Moishele, vodonoša bi odlazio jedanput godišnje kod vidioca iz Lublina. Mamash (stvarno), on je štedio – svaki zadnji peni – da ode vidjeti svog rebea oko Roš Hašane.

Ne trebam vam reći kako ljudi postupaju prema vodonošama – bez kavoda, bez poštovanja, kao da su niţa vrsta ljudi. Ali jedanput godišnje bi Moishele došao vidiocu iz Lublina i rebe bi ga dočekao, pozdravio sa jako puno simhe, tako puno veselja i ljubavi, on bi mamash zagrlio Moishela. I ovo izlijevanje ljubavi njegovog rebea odrţavalo je Moishelea i njegovu ţenu i obitelj čitave slijedeće godine.

Jedan dan prije erev Roš Hašane Moishele je krenuo da vidi svog re-bea. On nije mogao dočekati da se nađe u njegovoj blizini i dobije to-plu dobrodošlicu od vidioca iz Lu-blina. Ali kada je stigao činilo se da je heilige (sveti, izraz poštovanja pre-ma rebeu, op.pr.) vidioc iz Lublina odjednom bio vrlo ljut.

Izderao se na skromnog vodonošu: ―Moishele! Idi kući! Ne ţelim te ovdje!― ―Rebe . . . Ja . . . Ja . . . ali ja sam štedio na svemu samo da budem s vama.― ―Ne mogu ništa napraviti! Ako me stvarno smatraš svojim rebeom, moraš mi imati povjerenja u mene!

Sada idi kući!― Što moţeš napraviti?

Raspravljati sa vidiocem iz Lublina?

Moishele je otišao neutješan, slomljenog srca i vraćajući se natrag u svoje selo plakao je cijelim putem.

Strana 18

Jednostavno nije mogao naći nikakvog smisla u onome što mu je rebe rekao. Za njega je ovo odbacivanje bilo kao kraj svijeta.

Kasnije te noći, Moishele se zaustavio u nekoj gostionici da se počine. Tu je zatekao mnogo hasidim (sljedbenika učenja svetog Baal Shem Tova, op.pr.) koji su bili na putu za Lublin da vide svog rebea. Bili su ispunjeni sa toliko simha (sreće) u očekivanju susreta sa svojim rebeom da su plesali u velikom veselju.

Gevalt!

Ali kada je Moishele ušao u prostoriju i stajao tu tako tuţan, uzviknuli su: ―Moishele, što je uzrok tvojoj boli?― ―Ja to ne mogu razumjeti.

Rebe mi je rekao da idem kući.― Odjednom su se svi stišali. Sumorno raspoloţenje spustilo se na gostionicu. Jedan od hasidim je konačno rekao: ―Koliko dugo moţeš biti ţalostan? Moishele, LeHajim! (ţivio!, op.pr.) Ţelim ti sve najbolje!― Onda je drugi hasid stao na stolicu i rekao: ―Moishele, nemoj biti ţalostan! Obećavam ti da će ova godina biti najbolja u tvom ţivotu! LeHajim!― I jedan za drugim počeli su uzvikivati ―LeHajim, LeHajim―, blagosiljali su Moishela iz sveg glasa. Sve dok nisu svi hasidim snaţno, u zboru, uzvikivali, „Moishele! LeHajim!―, tako da je ţalost koja je zadesila Moishelea potpuno nestala.

Svi su počeli plesati, a Moishele još više od svih. ―LeHajim! LeHajim!―

Onda je došlo vrijeme da hasidim krenu u Lublin, a za Moishelea da krene prema svom selu. Hasidim su se popeli na kola. Kad su vidjeli kako je Moishele krenuo na drugu stranu, jedan od njih mu je viknuo: ―Moishele, nemoj biti lud! Ne trebaš slušati rebea! „Gemara (Talmud, kompilacija usmene Tore, op.pr.) kaţe: sve što ti vlasnik kuće kaţe moraš napraviti, moraš poslušati – osim kada ti kaţe da napustiš kuću.― Tako su hasidim povukli Moišelea na kola. Putovali su zajedno ostatak noći i stigli u Lublin baš pred svitanje. Kada je Moishele sišao s kola ugledao je heliege Lublinera kako stoji na vratima i gleda ga. On se odmah prestrašio.

Ali rebe ga je pozvao i zagrlio: ―Moishele, tako sam sretan što si se vratio. Čekao sam te.― ―Rebe, o čemu se radi – poslali ste me kući, a onda ţelite da se vratim?― ―Vidjelac iz Lublina je odgovorio: ―Kada si prvi puta došao na vrata, vidio sam da te slijedi anđeo smrti. Znao sam da ti nije ostalo još mnogo ţivota pa sam te poslao kući da se oprostiš od svoje ţene i djece. ―Ali kada si sreo hasidim i oni su ti počeli govoriti 'LeHajim', svaki od tih blagoslova odbacivao je anđela smrti deset milja dalje od tvojih vrata. ―Moishele, s prijateljima kakve ti imaš mogao bi ţivjeti vječno!

LeHajim!― Roš Hašana Jedan od najznačajnih aspekata Divrej Tora

(nastavak s 20. stranice)

Rabbi Shlomo Carlebach: LeHajim!

Roš Hašane je ne govoriti loše o drugom čovjeku. Kao što vi ţelite da vam B-g da šansu, tako i vi dajte šansu svima drugima da počnu iznova.

Naime, najdraţa moja braćo i sestre, tek nakon Roš Hašane dolazi vrijeme kada naš početak bude toliko jak da imamo dojam kako naša nutrina nikada nije bila ukaljana, i odlazimo kod Svetog Čistača, Gospodara Svijeta koji izvuče sve mrlje iz našeg srca i smeće iz naših duša.

A dok On to radi mi pjevamo i plešemo. Na Jom Kipur mi Mu kaţemo sve naše pogreške i propuste jer tada već imamo puno unutarnje snage.

Molim vas, molim vas osnaţujte jedan drugoga. Nikada nemojte prestati davati pohvale jedan drugome, a prvenstveno pohvaljujte vašu djecu, čije samopouzdanje ovisi o vama! Na Roš Hašanu svaka se sekunda računa kao tisuću godina.

Naš sveti učitelj Rebe Nahman kaže: Najveći poklon koji možemo nekome dati jest da mu povratimo

Za život!

njegovo samopouzdanje.

Kada napravimo pogrešku, ne samo da činimo nešto loše, nego se i naša duša grči, vene i gledamo sami sebe. Cijela godina puna je pogrešaka – Gevalt! (Jao! op.pr.). Na koji način gledamo sami sebe? Ne treba nam puno da odustanemo od nekog drugog, ali da odustanemo od sebe za to je uvijek potrebna sluţba za hitnu dostavu pošiljaka.

Da bismo imali hrabrosti i odlučnosti da istinski počnemo još jednom potrebno nam je mnogo unutarnje snage. Zato na Roš Hašanu, najsvetiji dan početaka, mi ne spominjemo svoje pogreške zato da bismo imali snage stati pred B-ga poput tek rođenih beba. Naši sveti rabini nas uče da je glas šofara (ovnujskog roga) glas naše najdublje, najskrivenije duše i srca, a također i glas tek rođene bebe. On je sve. On nas budi, on nam daje snagu, on nas podsjeća koliko smo sveti, i koliko sveti moţemo biti, a također i koliko smo blizu i kako je lako da budemo najbolji i najuzvišeniji.

Neka cijeli svijet zna da ga je B-g stvorio. Chidushe HaRim, drevni Gerer Rebe dobio je pismo od jednog od njegovih brojnih hasidim (sljedbenika, op.pr.) prije Roš Hašane. Evo što je u njemu pisalo: ―Heilige zissa Rebbe, moj sveti, dragi učitelju, molim vas prosvijetlite me…Koja je najvaţnija molitva na Roš Hašanu i Jom Kipur?― Chiddushe HaRim je odgovorio, ―Ţelim, ţelim da znaš, da sam primio tako puno pisama na koja nisam stigao odgovoriti. Ali poţurio sam odgovoriti na tvoje pismo, jer tvoje je pismo bilo mokro od suza kada sam ga primio. Zato ţurim da ti odgovorim.― I rekao je, ―Molim te, znaj da je svaka molitva, baš svaka molitva, vaţna. Svaka molitva dopire do Neba. I Nebo je otvoreno. Ali ţelim da znaš, ţelim da ti znaš, da kada dođe do molitve na Roš Hašanu, ja ţelim da se koncentriraš, najdubljom dubinom svoga srca, svoje duše, svega što imaš. Jer to je sve što nas podučava Roš Hašana.

Za ovo molimo prvog dana godine, i zadnjeg dana prethodne godine. ―Vekeda kol paol ki ata pealto“ (I svako stvorenje će znati da si ga Ti stvorio). Da znaš da postoji jedan Bg. Neka cijeli svijet zna… Neka cijeli svijet zna…

Heiliege Rebe Nahman kaţe, znate li zašto ljudi mrze jedni druge? Jer duboko, duboko, duboko u sebi oni u stvari ne vjeruju da ih je B-g stvorio. Stoga oni mrze jedan drugoga.

Kada bi im bilo jasno da postoji jedan B-g, i da ih je B-g stvorio, oni bi se voljeli međusobno.

Prevela Tamar Buchwald ■

Godina 12 19 Broj 52 Strana

Strana 19

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: NICAVIM

Paraša )priča) Nicavim govori o pripremama za Roš hašanu—Dan suda i o tome kako možemo izvojevati pobjedu u najvažnijoj bitci svojeg života.

Parašu Nicavim Moše je izgovorio svog posljednjeg danu na Zemlji u fizičkom tijelu. Prema kabalistima u danu u kojem veliki cadik (pravedni mudrac) napušta svijet, otkriva se svjetlo svega onoga što je mudrac učinio u svom životu. Svjetlo je toliko veličanstveno i snažno da svoj

mogući želi da započnemo i od Nje-

je: "I Vječni ih je iščupao iz njihove ze-

trag ostavlja na svemiru, pa se to

ga primimo ogromno obilje upravo

mlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu

svjetlo svake godine iznova pojav-

onako kako nam on to želi dati, a ne

te ih bacio )‫ )וַ י ְַשלִ כֵם‬u drugu zemlju.

ljuje upravo oanko kao što se poja-

ono za što smatramo da imamo pra-

Tako je i danas." (Ponovljeni zakon

vilo na dan njegove smrti. Stoga se

vo, s obzirom na naša djela u prote-

29,7). Postoje tri veličine slova u To-

taj dan smatra danom slavlja (hilu-

kloj godini. Paraša Nicavim nam

ri: mala, srednja i velika. Veći dio

le), i naš je cilj da se povežemo se s

omogućuje da uvježbamo ostaviti

Tore napisan je slovima srednje ve-

tom energijom kako bismo se podi-

iza sebe naše "lažno ja" u sklopu pri-

ličine. Zohar objašnjava da mala slo-

gli i uzdigli na gornje svjetove.

prema za Roš hašanu. Ostavljamo

va predstavljaju sefiru Malhut, slova

iza sebe ono što mi mislimo da je-

srednje veličine predstavljaju Zeir

smo; rješavamo se svih zabluda i

Anpin, a velika predstavljaju Binu.

pogrešnih uvjerenja o nama sami-

To su tri razine, među kojima mi

ma, i nanovno stvaramo same sebe.

skakućemo naprijed - natrag. Slovo

Čitanje paraše Nicavim neposredno prije Roš hašane (Nove godine) pru*ža nam Mošeovu energiju da se uzdignemo do Izvora života, da se izravno povežemo sa Svjetlosti Stvo-

To je ujedno i temeljni smisao mje-

ritelja i primimo sva obilja koje nam

seca elula, čiji znak je djevica. Mi

On želi darovati.

smo u stanju povezati se s našim

Paraša započinje riječima: "Vi stojite danas! Svi vi". Rabin Levi Isaac od Berdičeva tumači "Vi stojite" na slijedeći način: Kada stojimo u pri-

neokaljanim, čistim unutarnjim ja i ostvariti ono što smo trebali postati prije nego li su u nas prodrli svi ti vanjski utjecaji.

■

"‫( "ל‬lamed) je jedino slovo hebrejskog alfabeta koje ide iznad gornje crte, povezujući nas tako sa sefirom Bine, koja je izvor obilja i blagoslova. Čak i iz dubina surove stvarnosti koja je opisana u ovom retku, postoji kanal povezivanja kroz sefiru Bine. Prema Sefer jecira (Knjizi stva-

sutnosti Stvoritelja, mi se moramo

Roš Hašana nam daje priliku da

ranja), slovo lamed je slovo koje je

obratiti Njegovom hesedu (dobroti iz

počnemo iznova, a paraša Nicavim

stvorilo i astrološki znak Vage i mje-

ljubavi), a ne tražiti ono na što sma-

nam daje priliku da se pročistimo u

sec tišrej, prvi mjesec u godini. Para-

tramo da imamo pravo, jer nema

sklopu priprema za narednu godi-

šat Nicavim se uvijek čita uoči blag-

kraja onome što možemo primiti

nu, da izaberemo život i otklonimo

dana mjeseca tišreja, a to nas pove-

budući je milost Stvoritelja besko-

prokletstvo. Mi dolazimo kao pra-

zuje sa sefirom Bine i beskrajnom ri-

načna.

zan list papira, i stajemo ispred

znicom

Stvoritelja, spremni odreći se nevo-

priprema da se obnovimo. ■

Ova se ideja uklapa u suštinu Nove godine, koja nam daje priliku da sve počnemo iznova, od Berešita početka. Zbog toga je jasno da SveStrana 20

životnog obilja, čime nas

lja i bremena prošlosti te početi iznova. U retku prije posljednjeg ret-

Prevela Tamar Buchwald

ka u prvom čitanju paraše napisano Divrej Tora

Rabbi Eli J. Mansour:

Židov u srcu i Židov na djelu U parašat Nicavim, perek 29, pasuk 18, pasuk piše da će doći vrijeme kada će Ţidov blagosloviti samoga sebe i reći da će mir biti s njim, makar postupao kako mu srce smatra prikladnim. B-g neće oprostiti takvom čovjeku koji se pojavi i kaţe da će sve biti u redu, da će se spasiti od B-ţjeg gnjeva i svih njegovih prokletstava i da će biti dobro, jer je išao po svom srcu. Što to konkretno znači kod ovog čovjeka kada kaţe da slijedi svoje srce?

Rav Tzvi Pesach Frank objašnjava da se ovo moţda odnosi na Ţidova koji je aljkav u vršenju micvot, koji se jednostavno oslanja na svoje dobro srce i dobre namjere. Takav čovjek kaţe da je glavna stvar koju treba raditi je činiti hesed ljudima, reći ljudima dobro jutro, biti uljudan, biti fin i simpatičan čovjek.

Takav čovjek kaţe da su sve ostale micvot i svi ti ostali propisi tehničke naravi i zapravo nisu vaţni. Kaţe da će biti dobro, jer slijedi svoje srce. Suvremena terminologija takvog Ţidova naziva "srčanim Ţidovom", što znači da je on Ţidov po srcu, ali

Godina 12 21 Broj 52 Strana

ne i po postupcima.

Tora kaţe da takav Ţidov neće biti pošteđen B-ţjeg gnjeva. Nije dovoljno biti Ţidov u srcu. Čovjek mora biti Ţidov na djelu. Ovih 613 micvot nisu bili sugestije. Oni nisu bile ideje ili neobavezni. Oni su bili zakoni koji su bili dani svim Ţidovima u sva vremena. Imati dobro srce je va-

Imati dobro srce je važno, ali to je samo jedan organ u tijelu. ţno, ali to je samo jedan organ u tijelu. Ako osoba samo ima srce, a svi ostali organi propadaju, ne bismo rekli da je ta osoba stvarno ţiva. Pasuk kaţe da Hašem neće prihvatiti onoga koji će samo slijediti navade svog srca.

Objasnimo ovaj pasuk u drugačijem svjetlu, svjetlu Chafetza Chayima. On je rekao da u moderno doba postoje mnoge frakcije judaizma koje su stvorile nove filozofije koje odstupaju od tradicionalnog pristu-

pa tumačenja i razumijevanja Tore.

Ovi novi pristupi temelje se na strastvenosti i ţudnji. Oni koji se slaţu ili stvaraju ove nove filozofije kriju svoju namjeru. Oni je oblikuju kao da imaju drugačiji pristup. Oni imaju drugačije razumijevanje. U međuvremenu, oni ţele stvoriti te nove pristupe kako bi bili popustljivi po pitanju raznih vrijednosti i raznih moralnih mjerila. Chafetz Chayim kaţe da ti ljudi dolaze pod krinkom kako ne čine grijehe, ali to je način na koji to njihovo srce shvaća. To je način na koji to oni shvaćaju.

■ To znači da oni daju nove interpretacije, da je to način na koji oni to vide. Ali pasuk kaţe, da im B-g neće oprostiti njihov zlosutno nastojanje da pokušaju izmisliti nove ideje i filozofije, jer oni skreću od tradicionalnog pristupa Tori.

Koje god objašnjenje izrekli, ono Rav Tzvi Pesacha Franka ili ono Chafetz Chayima, da je činjenica da nije dovoljno biti Ţidov u srcu ili da je činjenica da čovjek ne treba tumačiti Toru prema svom srcu, oba su neprihvatljiva u B-ţjim očima. ■

Strana 21

Biseri hasidske mudrosti Duhovno središte

S tudent je, u društvu svoga djeda, sjedio u vrtu. «Izvanredno napredujem u učenju», reče on, «i profesori mi predviđaju uspješnu karijeru.

Pa ipak, ne osjećam se dobro.»

«Sretan i ispunjen ţivot je poput idealne kruţnice», odgovori mu djed podiţući sa zemlje kamen i grančicu. Zatim je postavio kamen u sredinu i oko njega grančicom na zemlji ocrtao potpuno pravilnu kruţnicu.

«Kada imaš utvrđen i stabilan centar, onda oko njega moţeš formirati idealan krug», nastavi djed. «U suprotnom, ako se centar neprestano pomiče, nikada nećeš uspjeti. U naše vrijeme, mnogi ljudi su dobro obrazovani, pa izgrade uspješne karijere, ali nikada ne utvrde duhovno središte oko kojega bi se odvijale njihove ţivotne aktivnosti. Čovjek treba takvo središte, posebno u vremenima poput naših. Moj sine, kada jednom utvrdiš svoje središte, sve drugo će slijediti samo od sebe.» ■

Z

a razliku od osobne tragedije i gubitka, koji utječe na ţivote pojedinaca i osoba njima bliskih, preokret je razdor širokih razmjera koji ugroţava čitave zajednice, destabilizira nacije, ili čak ugroţava čitav svijet.

Iznenada su uzdrmani potporni zidovi naše sigurnosti: osobna sigurnost, ekonomsko blagostanje, sami naši ţivoti.

U takva vremena, kada izgleda da se urušavaju temelji svijeta oko nas, teško je izbjeći preplavljenost strahom i osjećajem nesigurnosti. Mi se pitamo: Što se to događa? Hoće li se svijet ikada vratiti u normalno stanje? Kako se pripremiti za nepoznatu, nepredvidivu budućnost? Moţemo li povratiti uravnoteţeno stanje i prevladati osjećaj otuđenosti. Pitanja nadiru brţe od odgovora koji mogu u potpunosti izostati, a strah i osjećaj izgubljenosti rastu. U nemogućnosti da razumijemo situaciju i ponovno kontroliramo naše sudbine, moţemo se u potpunosti paralizirati. Što moţemo učiniti kada se nađemo u tako teškoj situaciji?

Da bismo ţivjeli ţivot ispunjen smislom, svakoj promjeni moramo pogledati "ravno u oči", a ne povlačiti se u strah i poricanje. I najstrašnije iskustvo je samo dio smisla ţivota i naše misije u njemu i zato se moramo boriti da ih prihvatimo kao takve. Mi ne prizivamo nevolje i moţemo čak propitkivati B-ga koji ih dozvoljava, ali dio našeg ţivotnog izazova je da se uzdignemo iznad našeg gnjeva, straha i boli kako bismo oslobodili mogućnosti za rast. Čak i onda kada izgleda da je u opasnosti naš način ţivota, moramo se naučiti razaznati klice preobrazbe koje se nalaze u svakom prevratu.

Ipak, prije nego što moţemo učiti iz katastrofe, moramo se oporaviti od šoka i povratiti osjećaj zbrinutosti i sigurnosti. U takvim trenucima moramo potraţiti utjehu i snagu kod nama najbliţih osoba – obitelji, prijatelja i zajednice. Ispruţena ruka koja pruţa smirenje i utjehu našim najbliţima, istovremeno ublaţava i našu patnju.

R. Menachem Mendel Schneerson ■ Strana 22

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Divrej Tora

U PRIJEVODU R. MIROSLAVA ŠALOM FREIBERGERA:

Psalam 27

(od mlađaka Elula do Hošane Rabe moli se ovaj psalm ujutru i navečer)

ţrtve uz trubu, da pjevam i da pojem Vječnome.

‫ַי״מ ִמי״אֶ פְ חָ ד‬ ִ ‫חַ י‬-‫י״א ָירא״יְהוָ ה״מָ עוֹז‬ ִ ‫י״מ ִמ‬ ִ ‫א״לְ ָדוִ ד״יְהוָ ה״או ִֹרי״וְ י ְִש ִע‬

Šma Hašem koli ekra vehaneni veaneni.

LeDavid Hašem ori vejiši mimi ira Hašem ma'oz hajaj mimi efhad.

Vječni je svjetlo moje i spas moj, koga da se bojim?

Vječni je kula ţivota mog, koga da se strašim?

‫בְ ָש ִרי״צָ ַרי״וְ אֹ יְבַ י״לִ י״הֵ מָ ה״ ָכ ְשלּו״‬-‫ַי״מ ֵר ִעים״לֶאֱ כֹל״אֶ ת‬ ְ ‫ב״בִ ְקרֹב״עָ ל‬ ‫וְ נָפָ לו‬ Bikrov alaj mereim le'ehol et bsari caraj veojvaj li hema kašlu venafalu.

Ako mi se pribliţe zlikovci da jedu meso moje, protivnici i neprijatelji moji, oni posrću i padaju.

‫ַי״מלְ חָ מָ ה״‬ ִ ‫ ָתקּום״עָ ל‬-‫י״אם‬ ִ ִ‫ִירא״לִ ב‬ ָ ‫י‬-‫ ַתחֲ נֶה״עָ לַי״מַ חֲ נֶה״ֹלא‬-‫ג״אם‬ ִ ‫בְ זֹאת״אֲ נִ י״בוֹטֵ חַ״‬ Im tahane alaj mahane lo jira libi im takum alaj milhama bezot ani boteah.

Stane li u okô protiv mene vojska, srce se moje ne boji, ustane li protiv mene rat, u njemu sam siguran.

-‫יְהוָ ה״כָל‬-‫ש״שבְ ִתי״בְ בֵ ית‬ ִ ‫יְהוָ ה״או ָֹתּה״אֲ בַ ֵק‬-‫ת״שַאלְ ִתי״מֵ אֵ ת‬ ָ ַ‫ד״ַאח‬ .‫יְהוָ ה״ּולְ בַ ֵקר״בְ הֵ יכָלו‬-‫יְמֵ י״חַ יַי״לַחֲ זוֹת״בְ נֹ עַ ם‬ Ahat ša'alti me'et Hašem ota avakeš šivti bevejt Hašem kol jemej hajaj lahazot benoam Hašem ulevaker behejhalo.

Jedno traţim od Vječnoga, jedno molim: da sjedim u kući Vječnoga sve dane ţivota svoga, da gledam milotu Vječnoga, da potraţim hram Njegov.

‫ֹם״רעָ ה״י ְַס ִת ֵרנִ י״בְ סֵ ֶתר״ָאהֳ לוֹ״בְ צּור״‬ ָ ‫ֹה״ביו‬ ְ ‫ה״כִ י״י ְִצפְ נֵנִ י״בְ סֺ כ‬ ‫יְרו ְֹממֵ נִי‬ Ki jecafneni besuko bejom ra'a jastireni beseter ahalo becur jeromemeni.

Da me sakrije u kolibu svoju na dan zla, da me zaštiti u zakrilju šatora Svog, da me uzdigne na pećinu.

‫י״ס ִביבו ַֹתי״וְ אֶ זְ בְ חָ ה״בְ ָאהֳ לוֹ״זִ בְ חֵ י״‬ ְ ַ‫ֹאשי״עַ ל״אֹ יְב‬ ִ ‫ו״וְ עַ ָתה״יָרּום״ר‬ ‫ְתרּועָ ה״אָ ִש ָירה״וַ אֲ ז ְַמ ָרה״לַיהוָ ה‬

‫יְהוָ ה״קוֹלִ י״אֶ ְק ָרא״וְ חָ נֵנִ י״וַ עֲ נֵנִי‬-‫ז״שמַ ע‬ ְ Čuj, Vječni, glas moj, usliši me, smiluj mi se, kad Te zovem!

‫פָ נֶיָך״יְהוָ ה״אֲ בַ ֵקש‬-‫״ָאמַ ר״לִ בִ י״בַ ְקשּו״פָ נָי״אֶ ת‬,‫ח״לְ ָך‬ Leha amar libi bakšu panaj et paneha Hašem avakeš.

Tebi je reklo srce moje: "Potraţite lice Moje!" Tvoje lice traţim, o Vječni,

-‫ִית״ַאל‬ ָ ‫בְ ַאף״עַ בְ דֶ ָך״עֶ ָזְר ִתי״הָ י‬-‫י״ַאל״תט‬ ַ ִ‫ֶיָך״ממֶ נ‬ ִ ‫ ַת ְס ֵתר״פָ נ‬-‫ט״ַאל‬ ‫ ַתעַ זְבֵ נִ י״אֱ ֹלהֵ י״י ְִש ִעי‬-‫ִת ְט ֵשנִ י״וְ ַאל‬ ■ Al taster paneha mimeni al tat be'af avdeha ezrati ■ hajita al titšeni ve'al ta'azveni elokei jiši'i.

ne sakrij lica Svoga! Ti si bio pomoć moja, ne odbaci me, ne ostavi me, Boţe spasa moga!

‫ַ​ַאספֵ נִ י‬ ְ ‫ָאבִ י״וְ ִא ִמי״עֲ זָבּונִ י״וַ יהוָ ה״י‬-‫י״כִ י‬ Ki avi ve'imi azavuni ve'Hašem ja'asfeni.

Otac i mati me ostaviše, Vječni će me k sebi uzeti!

‫ח״מישוֹר״לְ מַ עַ ן״שו ְֹר ָרי‬ ִ ‫ה״ד ְרכֶָך״ּונְחֵ נִ י״בְ אֹ ַר‬ ַ ָ‫יא״הו ֵֹרנִ י״יְהו‬ Horeni Hašem darkeha uneheni beorah mišor lema'an šoreraj.

Uputi me, Vječni, na put Svoj, vodi me pravom stazom, zbog neprijatelja mojih!

‫ ֶש ֶקר״וִ יפֵ חַ ״חָ מָ ס‬-‫בִ י״עֵ דֵ י‬-‫י״קמּו‬ ָ ִ‫ ִת ְתנֵנִ י״בְ נֶפֶ ש״צָ ָרי״כ‬-‫יב״ַאל‬ Al titneni benefeš caraj ki kamu bi ejdej šeker vifeah hamas.

Ne prepusti me na volju protivnika mojih, jer protiv mene ustadoše svjedoci laţni, sikću nasilje.

‫יְהוָ ה״בְ אֶ ֶרץ״חַ יִים‬-‫יג״לּולֵא״הֶ אֱ מַ ְנ ִתי״לִ ְראוֹת״בְ טּוב‬ Lulej he'emanti lir'ot betuv Hašem be'erec hajim.

Vjerujem, da ću vidjeti dobrotu Vječnoga u zemlji ţivota!

‫יְהוָ ה‬-‫יְהוָ ה״חֲ זַק״וְ יַאֲ מֵ ץ״לִ בֶ ָך״וְ ַקּוֵה״אֶ ל‬-‫יד״קּוֵה״אֶ ל‬ ַ

Ve'ata jarum roši al ojvaj svivotaj ve'ezbeha be'ahalo zivhej terua ašira veazamra l' Hašem.

Kave el Hašem hazak vejaamec libeha vekave el Hašem.

A sad, uzdignuće glavu moju protiv neprijatelja mojih naokolo, pa da ţrtvujem u šatoru Njegovom

Uzdaj se u Vječnoga, budi krepak, jačaj srce svoje i uzdaj se u Vječnoga! ■

Godina 12 23 Broj 52 Strana

Strana 23

iska

ćeg t doma

ŽIDOVSKA ZAJEDNICA NAJBROJNIJA U PULI

Radnici arsenala na svetkovine odlazili u tršćansku sinagogu Iz

Glas Istre, 21.9.2019. Židovi u Istri, koji se na Poluotoku spominju već u doba vladavine Rima, kroz sva su povijesna razdoblja, ovisno o onima koji su vladali Istrom, prolazili razdoblja mirnoga života, do represija, izgona i deportacija u konclogore. Židovi su uvijek bili najbrojniji u najvećem istarskom gradu, Puli, pa u Poreču i Rovinju Ne zna se točno kada su Židovi počeli pristizati na tlo Istre.

Prema arheološkim nalazima (nadgrobni spomenik u Puli koji su podigli helenizirani Židovi majci “štovateljici židovske vjere”) svjedoče o njihovoj prisutnosti od vremena širenja rimske vlasti u Istri, po nekima čak iz 2./3. st., piše Ljiljana Dobrovšak u svojem "Kratkom pregledu povijesti Židova u hrvatskom dijelu Istre", čiji rad koristim u pisanju ovoga priloga. Rimljani uglavnom nisu sprječavali njihovo kretanje i naseljavanje sve do 324. godi-

ne kada je Rim prihvatio kršćanstvo kao državnu religiju.

Nakon toga nema zabilježene prisutnosti Židova u Istri, sve do 10. st.

Venecija cijenila poduzetne Židove U to vrijeme cvjetala je trgovina robovima, čije je središte, pretpostavlja se, bila Pula, a kao posrednici takve trgovine navode se Židovi. Od početaka 10. st. postupno je jačao pritisak na Židove u europskom kršćanskom društvu, a kulminirao je križarskim ratovima.

Mletačka Republika cijenila je Židove, imajući u vidu njihovu ulogu u trgovini i prometu i korist koju je otuda imala, pa ih je poticala da trguju u primorskim gradovima. Potkraj 14. st. uslijedila je nova seoba Židova prema sjevernoj Italiji, ali i Istri, i to nakon velikih pogroma i masakra kojima su bili izloženi u Franačkoj, Bavarskoj i Austriji te nakon optužaba da su prijenosnici “crne kuge”.

Razdoblje 14. i 15. st. era je novih progona Židova gotovo u svim kršćanskim državama. U Mletačkoj Republici tih progona nije bilo, nije podržavala progone, štoviše, sprječavala ih je i kažnjavala svaku nepravdu učinjenu židovskoj manjini.

Nalazimo ih u Umagu (1429.), Poreču (1440.), Rovinju i Puli (1427.); Trst i Rijeka najsnažnija su mjesta njihova okupljanja. Židovi su sve više dolazili u Istru da bi osnivali pravno utemeljene bankarske poslovnice pod nadzorom mletačkih vlasti.

Mogli su se naseljavati koliko su htjeli. Tek od druge polovice 15. st. financijska djelatnost Židova u Istri počela se smanjivati zbog protužidovske propagande.

Jakov prvi poznati porečki Židov Prvi imenom poznati porečki Židov bio je Jakov koji se 1450. preselio u Kopar kada je s koparskom komunom sklopio

ugovor o osnivanju bankarske poslovnice. Nekoliko desetljeća kasnije, 1481. godine, porečka komuna daje izvjesnom Mojzesu na raspolaganje zemljište za groblje koje su “prethodnih godina imali drugi Židovi”.

Osim zabrane kupovanja vina, u svemu su bili izjednačeni s ostalim građanima. Židovska Banco di Parenzo dobila je dopuštenje da obavlja novčarske poslove i na onom dijelu mletačke Istre gdje nema banaka.

Prvi Židov koji se spominje u dokumentima u Puli je Comparino di Ganhousen 1427. godine. Bio je pozajmljivač novca i surađivao je sa Židovima Samuelom i Ionom te je trgovački bio povezan sa Salomonom iz Trsta. ■

18. rujna 1831. rođen Siegfried Marcus, tvorac prvog vozila s benzinskim motorom Autoportal, 18.9.2019.

Austrijski Židov Siegfried Marcus jedan je od velikih pionira razvoja automobila, no i posthumna žrtva prvo politike, a potom i teorija urote...

Austrijski Židov Siegfried Marcus jedan je od velikih pionira razvoja automobila, no i posthumna žrtva prvo politike, a potom i teorija urote.

Nedvojbeno je da je ovaj autor 131 registriranog patenta oko 1870. ugradio benzinski motor na tačke, kreiravši prvo vozilo pokretano motorom s unutarnjim izgaranjem.

Page 24 Strana 24

Koplja se lome oko njegovog drugog vozila - mnogo je izvora smatralo kako je ono dovršeno već oko1875., što bi ga činilo uvjerljivo najranijim pravim automobilom, no danas vlada konsenzus da je nastalo oko 1889.

Neosporno je, međutim, kako su a vrijeme nacizma pokušali izbrisati Marcusa iz povijesti uklonjena je njegova statua ispred bečkog tehničkog sveučilišta, a ime maknuto iz novih izdanja enciklopedija.

Ipak, daleko je pretjerano reći kako je Marcus, koji je preminuo 1898., pravi otac automobila.

Oni su nedvojbeno nastali i razvili se zahvaljujući (arijevski podobnijima) Daimleru i Benzu no Marcus je svakako jedan od

Divrej Tora

velikih pionira, posebice na planu razvoja četverotaktnih motora i sustava paljenja. ■

Godina 12

Broj 52