5-08 - Divrej Tora - Nicavim Vajeleh 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Mojsije je prije svoje smrti napisao 13 svitaka Torejedan se čuvao u Svetom kovčegu, a ostali su podijeljeni po jedan svakom od 12 plemena.

Ova paraša iznosi posljednju od 613 micvot - da je svatko dužan napisati vlastiti primjerak Tore. Čak i ako je netko naslijedio svitak, on svejedno mora napisati svoj.

Micva da se napiše svoj vlastiti svitak Tore znači da Toru moramo ugraditi u sebe. Postići emocionalni odnos s Torom, tako da naše misli i postupci uvijek budu filtrirani kroz prizmu Tore. Tora je uvi- jek Židovima davala pristup, pogled na sve, od posla do braka, od tragedije do slavlja.

Kao što Rabbi Emanuel Feldman piše:

"Daleko iznad svih dobrih, racionalnih razloga, Tora je onaj tajanstveni most koji povezuje Židove i B-ga, preko kojeg oni međusobno stupaju u odnos i kontaktiraju, i pomoću kojeg B-g ispunjava Svoj savez sa Svojim narodom da ga podrži i štiti.

"Kada proučavamo Toru, mi ne proučavamo apstraktni i tajanstveni tekst drevnog svijeta. Mi proučavamo način na koji B-g želi da živimo na ovoj zemlji... (Mi) smo zapravo uključeni u otkrivanje suštine Judaizma, što će reći, suštine nas samih..."

(D’varim

29,9-31,30)

Paraša Nicavim sadrži neke od najosnovnijih načela židovske vjere:

Jedinstvo Izraela: "Danas stojite, svi vi, pred G-spodom B-gom svojim: vaše vođe, vaša plemena, vaše starješine, tvoji nadglednici i svaki Izraelac: vaša mladež, vaše žene, stranci među vama; od vodonoše do drvosječe."

Buduće izbavljenje: Moše upozorava na izgnanstvo i pustošenje Zemlje do kojeg će doći ako Izrael napusti B-žje zakone, ali ipak proriče: "Vratit ćeš se G-spodu B-gu svojem ... Pa i ako tvoji prognanici budu na kraju nebesa, i od tamo će te G-spod B-g tvoj sakupiti .... i dovesti te u Zemlju koju su tvoji očevi posjedovali."

Održivost Tore: "Jer micva koju ti zapovijedam danas nije izvan tvog dosega, niti je od tebe predaleko. Nije na nebesima ... Nije preko mora ... Posve je blizu tebe, u tvojim ustima, u tvome srcu da ju možeš izvršiti."

Sloboda izbora: "Stavljam pred tebe život i dobrotu, smrt i zlo; kroz to ti zapovi-

jedam danas da ljubiš B-ga, da ideš Njegovim putevima i da čuvaš Njegove zapovijedi ... Život i smrt stavljam pred tebe, blagoslov i prokletstvo. Izaberi život."

Paraša Vajeleh opisuje posljednji dan Mošeova zemaljskog života. "Stodvadeset godina mi je danas," govori on narodu, "dalje ne mogu ići i ne mogu ući." Vodstvo prenosi na Jošuu i upisuje posljednje riječi u Toru. Svitak povjerava Levitima da ga čuvaju u Zavjetnom kovčegu.

Micva "hak’hel" (okupljanje) je zadana: svakih sedam godina, za vrijeme blagdana Sukot prve godine šmita ciklusa, sav narod Izraelski – muškarci, žene, djeca –trebaju se okupiti u Svetom hramu u Jeruzalemu. Tamo će im kralj čitati iz Tore.

Vajeleh završava proročanstvom koje kaže da će se izraelski narod okrenuti od svog saveza s B-gom što će B-ga navesti da sakrije svoje lice od njih, ali završava i obećanjem da riječi Tore "usta potomaka neće zaboraviti."

Prevela Dolores Bettini

Zagreb, šabat 9. rujna 2023. - 23. elula 5783.

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

B’’H

Roš Hašana počinje u petak navečer, 15. rujna Jom Kipur počinje u nedjelju navečer, 24. rujna

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Selihot počinju na Moce Šabat, 9.rujna. Roš Hašana počinje u petak navečer, 15, rujna.

Com Gedalia je u ponedjeljak ujutro, 18. rujna.

Jom Kipur počinje u nedjelju navečer, 24. rujna.

Sukot počinje u petak navečer, 29. rujna.

Nakon što je nedavno čuo zastrašujuću tohaha i prokletstva koja se zazivaju protiv onih koji izdaju B-ga, Izrael je, u najmanju ruku, razumljivo "nervozan" u vezi svoje budućnosti. Nicavim stoga počinje u pozitivnom tonu, ohrabrujućim riječima da svi mi stojimo pred B-gom i ponovno s Njim sklapamo savez. Ovi početni p'sukim skreću nam pažnju na "uključivost" Izraelskog naroda. Naš narod čine učenjaci i vođe, suci i službenici, muškarci, žene i djeca, obraćenici, drvosječe i oni koji sakupljaju vodu. (aškenazim i s'faradim, religiozni i sekularni Židovi, mitnagdim i hasidim.) No, oni su stajali svi zajedno kako bi potvrdili svoju predanost B-gu. Židovsko jedinstvo oduvijek je bila naša snaga, a njegov manjak, nažalost, naša najveća slabost.

Alshich ističe da Tora opisuje narod kao "sve vas, pred B-gom", a zatim nastavlja s preciziranjem različitih tipova Židova. Pred B-gom, svi smo isti. Kakve god postojale razlike, one blijede do beznačajnosti kada se usporede s činjenicom da smo svi mi B-žja stvorenja. Razlike postaju važne iz naše perspektive. Neke ljude gledamo kao vrijednije od dru-

gih. Ali u stvarnosti mi ni na koji način ne možemo znati kako B-g gleda na nas. U njegovim očima mi svi uspravno stojimo danas...

I to nije sve. Ova druga skupina od tri p'sukim proglašava da u to vrijeme nije živ bio samo cijeli narod Izraela, oni koji sklapaju ovaj savez s B-gom, već su i naši preci kojima je B-g dao Svoja posebna obećanja, te generacije Židova u prošlosti i budućnosti, duh (duše) kojih je bio prisutan pri sklapanju ovog saveza. Možda je to značenje proročanstva Avrahamu Avinu da će njegovih potomaka biti bezbroj poput zvijezda na nebu. Uključite milijune Židova danas, dodajte milijune koji su nam prethodili, i dodajte - koliko još? - budućih generacija, i za nas se doista može reći da smo "bez broja".

Kao što je učinio nekoliko puta ranije, Moše Rabeinu pred narodom predočuje obje strane Saveza s B-gom: Vi ste bili u Egiptu i svjesni ste njihovih odvratnih običaja, te običaja drugih naroda s kojima ste se susreli. Možda među vama postoji buntovnik/buntovnica koji/a će odstupiti od B-ga i prigrliti drugu vjeru.

Izraz koji opisuje ono što bismo danas nazvali "trulom jabukom" je šoreš pore roš v'laana, doslovno, otrovni korijen žuči i pelina. Prva slova ove fraze mogu se presložiti tako da čine riječ šofar, protuotrov protiv ovog negativnog aspekta židovskog života. Šofar mora probuditi onoga koji je zastranio i postaviti ga na put t'šuve.

Osoba koja se okrene drugoj religiji

bit će strogo kažnjena, čak i ako misli da neće. Ovi p'sukim su minijaturna verzija tohahe iz prošlotjednog čitanja.

Odlomak završava tvrdnjom da postoje tajne ovoga svijeta koje su B-žje, i postoje otkrivene istine koje pripadaju nama i našoj djeci. Izazov koji stoji pred nama je da ostanemo vjerni Tori.

Razmislite o ovome ...

Ako netko pokušava razumjeti neko od teških životnih pitanja - Kako se mogao dogoditi holokaust? Zašto umiru mala djeca? Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?mora biti svjestan da možda neće biti u stanju sve spoznati. Mi možemo biti pametni, senzibilni, pronicljivi i moći ćemo shvatiti mnoge stvari. Ali možda i nećemo. Mi ne razumijemo uvijek B-ga. Postoje stvari koje pripadaju u kategoriju nistarot, skrivenih tajni. Ovo nas neće odvratiti od traženja odgovora. No, to nas može utješiti ako smo razočarani rezultatima tih traženja.

U području znanosti i prirode imamo još jednu primjenu ovog pasuka Pogledajte što znanstvenici znaju, a što ne znaju. Vratite se deset ili dvadeset godina, pedeset ili stotinu godina unatrag i postavite ista pitanja. Zamislite kakve bi odgovore na ova

Kohen – prva alija - 20 p'sukim (29,9-28)

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

pitanja mogli dobiti za deset ili dvadeset godina u budućnost. Ono što znamo i razumijemo na ovom svijetu pripada u niglot, onome što nam je otkriveno.

Gledajući iz ove perspektive postoji stalna promjena u dinamici ovog pasuka. Jučerašnji nistarot današnja su otkrića. Ono što nam je danas skriveno, može se otkriti negdje u budućnosti. Kako se tajne ovoga svijeta otkrivaju "nama i našoj djeci", možemo upotrijebiti ovo novo znanje na dobro i poboljšanje čovječanstva.

Ili možemo ovaj pasuk povezati s dolaskom Mašijaha. Točno određeno vrijeme da Mašijah dođe poznato je samo B-gu. Možemo dovesti Mašijaha bilo kojeg dana, danas, ako učinimo t'šuvu i ostanemo vjerni Tori. "HaNistarot (točno određeno vrijeme) je B-žje; ali niglot (otkrivena metoda požurivanja Mašijaha) pripada nama i našoj djeci zauvijek ...

Levi - druga alija - 6 p'sukim (30,16)

S gledišta apsolutne pravde, ukoliko prekršimo odredbe našeg sporazuma s B-gom, kazna bi trebala biti brza i sveobuhvatna. Ali takav način življenja mi ne bismo bili u stanju preživjeti. Ovaj odjeljak Nicavima kaže nam da ako (kada) prekršimo savez i za kaznu budemo raspršeni među narode svijeta, time nije izgubljena svaka nada. Imamo zlatnu priliku da se vratimo B-gu - i on će nam pomagati u tom procesu. I ovo postaje dijelom sporazuma s B-gom. Ideje povratka u fizičkom i duhovnom smislu miješaju su u ovom odlomku Tore. Usporedno se predstavlja neposlušnog Židova

koji se ponovo okreće HaŠemu i Tori, i prognanog Židova koji se iz daleke zemlje vraća u Izrael. To predstavlja dvostruku prirodu t'šuve. Kakva li je čudesna prilika dana svakom Židovu - i židovskom narodu u cjelini - da prihvati drugu priliku da živi istinski život po Tori.

Posljednji pasuk ovog odlomka sadrži jedan od nekoliko elula, u obliku rašei teivot, početnih slova. I B-g će obrezati et l'vavha v'et l'vav zar'eha, vaše srce i srce vaše djece. Baal HaTurim zapravo kaže da je to razlog zbog kojeg govorimo slihot tijekom elula. Na drugom mjestu, Tora nam "zapovijeda" da obrežemo svoja vlastita srca. Ovdje je partnerski pasuk u kojem B-g kaže da će On to učiniti. Na taj način imamo još jedan pokazatelj uzajamnih obveza po tim pitanjima. B-g je spreman susresti se s nama na pola puta (ili još bliže). Ako uložimo taj trud da se vratimo Njemu, ako se potrudimo odstraniti iz svog srca tvrdoću koja ometa naše pridržavanje Tore, onda će nas B-g dovesti natrag ostatak puta i pomoći će nam omekšati naše srce da bude prijemčivije za Njega.

Š'liši - treća alija - 8 p'sukim (30,714)

Ako se vratimo B-gu, onda će B-g obasuti prokletstvima naše neprijatelje. Samo trebamo biti vjerni HaŠemu i držati Njegove micvot, a On će nas obasuti svim Svojim blagoslovima. Opet je t'šuva ta "najviša točka". I ponovo. A t'šuva bi trebala biti potpuno iskrena.

Ali kako se možemo nadati da ćemo održati našu stranu sporazuma? Nije li Tora toliko uzvišena i daleka da

običan smrtnik nema šanse da dostigne duhovne visine? Odgovor je rječito izrečen u znamenitim riječima Tore - Jer ova micva nije na nebesima niti je preko oceana. Ona je toliko blizu i dostižna da se svaki Židov može osjećati sigurnim kada se suočava sa svojim izazovima. Na nama je da se obavežemo, da ga osjetimo u svojim srcima i postupamo u skladu s njime.

O čemu Tora govori kada kaže da to nije udaljeno ...? S jedne strane, micva o kojoj se govori mogla bi biti t'šuva, budući da je to tema o kojoj se prethodno diskutiralo. S druge strane, "micva" može predstavljati sveukupnost Tore i micvot. Ne samo da je t'šuva dostupna, dostupna je čitava Tora. Ili oboje.

Posljednje tri riječi odlomka vrlo su poučne. B'fiha, u ustima tvojim, u'vilvav'ha, i u srcu zvom, la'asoto, da to učiniš. Misli, riječi, djela. T'šuva, pokajanje, svakako sadrži sva tri elementa.

Čovjek mora postupiti pokajnički, tako da prestane činiti određeni grijeh i da vrši micvu. Mora iskreno

žaliti što je pogriješio i prihvatiti ispravan put za svoju budućnost. Ovo se zbiva u području mahšave, misli. A verbalno priznanje B-gu čini bitnu komponentu procesa t'šuve. Na ovaj način se također može vidjeti da se mnoge micvot, zapravo čitava Tora, drže riječima, mislima i djelima.

R'vi'i - četvrta alija (most) - 12 p'sukim (30,15-31,6)

Koncept slobodne volje vrlo je lijepo iskazan u završnom odlomku Nicavim. On naznačava razliku između ljudskih bića i svih ostalih stvorenja. Sunce i mjesec "ispunjavaju" B-žje zapovijedi bez svjesnih odluka. Pčela ne promišlja o stvarima pa odluči oprašiti cvijet. Niti lav kada napada slabu zebru ne razmatra moralnost svog čina. Samo ljudi imaju izbor da učine dobro ili zlo. B-g nam preporučuje i poziva nas da izaberemo život i dobro, ali izbor prepušta nama. Zbog toga smo odgovorni za svoje postupke, i zato stajemo pred B-ga na sudu na Roš hašanu. Ponuđena nam je mogućnost, ali B-g ne samo da nam je "naredio" da izaberemo život, On nas ponovno upozorava na razorne posljedice pogrešnog izbora. Nebesa i Zemlja pozvani su da budu svjedoci ovoj najvažnijoj činjenici ljudskog postojanja. Zemlja Izrael je ta "nagrada" za mudar odabir, kao što je B-g obećao Avrahamu, Jichaku i Jaakovu.

B-g još jednom potvrđuje Svoj Savez i obećanja koja nam je dao. Grijeh će najčešće učiniti manjina pojedinaca, a ne cijela zajednica. Mi imamo privilegiju da znamo mnogo, ali ne znamo sve. I iz te činjenice možemo

izvući utjehu. Ne moramo znati razlog svega. Čak i kad budemo kažnjeni i prognani, vratit ćemo se B-gu i On će nas vratiti natrag iz naše raspršenosti.

Imamo tu zlatnu priliku da se pokajemo zbog svojih puteva i vratimo se B-gu. I On će nam pomoći u tom procesu. T'šuva ne samo da je moguća, ona nam je vrlo dostupna, i u sklopu je naših sposobnosti. Mi posjedujemo slobodnu volju. Možemo biti onakvi ljudi kakvi izaberemo biti.

Imamo Njegovu "preporuku" i ohrabrenje da izaberemo život umjesto smrti, dobro umjesto zla. Naša prava odluka priskrbit će nam dug život i čvrsto ćemo zadržati zemlju koju je On obećao našim precima. Prisjećajmo se upozorenja Nicavima, neka nas prekrasni izazovi Nicavima nadahnu, neka nas uzvišene poruke Nicavima uzdignu, i neka bismo imali "uspješnu" Roš hašanu i Jom kipur, te sretnu i zdravu godinu mira i prosperiteta.

Sada ćemo zakoraknuti preko granice Nicavim-Vajeleh.

Moše Rabeinu, pred sam završetak svog života na ovom svijetu, pojavljuje se pred narodom kako bi iznio svoje posljednje poruke i blagoslove. On govori narodu da mu je

120 godina i da ih više nije u stanju voditi. No, ne brinite se, B-g je obećao pobijediti neprijatelje s kojima će se narod suočiti s druge strane Jordana, a Jehošua će biti novi vođa.

"Jer B-g, vaš B-g, On će ići pred vama ..." Zašto je vaš B-g? Zašto ne Elokeinu - naš B-g? Jedan komentator sugerira da je to dirljivi podsjetnik da Moše Rabeinu neće ući u zemlju, dok svi oni kojima govori hoće. Talmud tvrdi da je onaj koji prebiva izvan Izraela poput onoga koji nema B-ga. Moše će, nažalost, ostati u huc laarec.

B-g će narodima u Izraelu učiniti ono što je već učinio Sihonu i Ogu, Emorejskim kraljevima. Budite jaki i hrabri, Moše nam govori, nemojte se bojati, a B-g nas neće iznevjeriti.

Hamiši - peta alija - 7 p'sukim (31,7-13)

Moše tada progovara Jehošui ispred okupljenog naroda i traži od njega da bude jak, jer će voditi narod i biti zadužen za osvajanje i naseljavanje zemlje. B-g će upravljati "svakim korakom na putu". Kad je Moše završio pisanje Tore, predao ju je kohanim, "onima koji su nosili Kovčeg".

Moše potom zapovijeda narodu micvu "Hak'hel". Na Sukot nakon godine Šmita, kada se narod okupi u Jeruzalemu na hag, kralj će mnoštvu čitati (dijelove) Tore. Ljudi će se okupiti kod Beit HaMikdaša - muškarci, žene i djeca - kako bi naučili, kako bi se bojali B-ga, kako bi čuli i razumjeli, i obvezali se izvršiti sva učenja Tore. A mladići koji još nisu učili, čut će i naučit će štovati B-ga "sve dane koje će živjeti u zemlji u

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

koju ćeš sada ući".

Šiši - šesta alija - 6 p'sukim (31,1419)

B-g poziva Mošea da uzme Jehošuu i stupi s njim u "Ohel Moed". B-žja Prisutnost spustila se u Šator u obliku oblaka. B-g kaže Mošeu da će se nakon njegove smrti ljudi (ne nužno odmah, i ne konkretno baš ta generacija) pobuniti protiv Njega, odvratiti se od pravog puta i prigrliti druge bogove. B-g najavljuje da će Svoju ljutnju pokazati tako što će "sakriti Svoje lice" od njih. Ovo upućuje na dobro poznati "hester panim" koji se manifestira tako da B-g jedino "radi iza kulisa" na skrivene, suptilne načine.

Slijedi zapovijed da napiše "Pjesmu" (naime, čitavu Toru), da poduči narod toj Pjesmi, kako bi ona poslužila kao svjedočanstvo među Izraelskim narodom. Ovo je micva broj 613, napisati Sefer Toru

S gledišta micvot

Ova se micva ispunjava stvarnim pisanjem Sefer Tore, angažiranjem nekoga da je napiše, pa čak i sudjelovanjem u ceremoniji pisanja i posvećenja.

Komentari ističu kako je svrha - kao što je navedeno u samoj parši - pisanja Tore da učimo iz nje i da podučavamo iz nje, a budući da u današnje vrijeme koristimo raznovrsne s'farim za učenje i podučavanje, slijedi da bi ispunjenje ove micve također bilo i pisati, nabaviti, kupiti, sifrei kodeš i sačiniti si osobnu knjižnicu Tore.

RO"Š (Rabeinu Asher) ovu zamisao

odvodi još jedan značajan korak

dalje - on kaže, da budući da je u naše vrijeme Tora potisnuta u Aron kodeš u šulu i koristi se za javno čitanje, ali ne i kao tekst za učenjeglavno ispunjenje ove micve "da se napiše Sefer Tora" je organiziranje osobne biblioteke knjiga Tore. Kupite tekstove Tore iz kojih ćete učiti i podučavati. On dodaje da je također vrijedno ako netko dobije prednost da napiše Sefer Toru. Ovo je neobičan obrat, koji naglašava važnost kupnje sforima - i njihovog korištenja.

"... i poučite je Izraelskom narodustavite je njima u usta." Odavdje nas Gemara uči da moramo iznova i iznova prolaziti kroz ono što učimo svoje učenike sve dok oni to ne shvate. Nije dovoljno samo podučavati – treba se jako potruditi da vaši učenici doista razumiju, sve dok ona ne bude u njihovim ustima.

Š'vi'i - sedma alija - 11 p'sukim (31,20-30)

Jer, objašnjava B-g, Ja dovodim ljude u zemlju kojom teče mlijeko i

med. Ljudi će zadovoljni jesti i okrenuti se od B-ga. Tora, međutim, neće biti potpuno zaboravljena s usana (i srca) budućih generacija. (I to će biti "njihova karta za povratak".)

Toga dana je Moše napisao Toru (Rambam kaže da je napisao 13 Tora – po jednu za svako pleme a jednu je povjerio kohanim / leviim) i podučio narod. B-g je "zapovijedio" Jehošui da bude jak i hrabar u svojoj novoj ulozi vođe. Moše je završio pisanje Tore. (Neki kažu da je Moše napisao čak i posljednjih 8 p'sukima Tore, koji govore o njegovoj smrti.)

Moše zapovijeda Leviim da uzmu Toru i stave je pored arona. (Neki kažu da je Tora bila u aronu, drugi kažu da je bila na polici pričvršćenoj sa strane arona.) Moše traži vođe naroda da se okupe za njegove završne riječi koje će im uputiti. Moše govori o proročanstvu - predviđanju o pobuni naroda. Moše govori riječi Pjesme – ovdje se to vjerojatno odnosi na Haazinu – čitavom narodu, u cijelosti.

Tarjag - 613 zapovijedi

612. Hakhel BaSeder: Obaveza da se okupi narod na Sukot nakon Šemite

Okupite ljude - muškarce, žene, djecu, obraćenike ... (Ponovljeni zakon 31,12)

613. Zapiši ovo: Obaveza da se napiše svitak Tore

Napiši tu pjesmu za sebe ... (Ponovljeni zakon 31,19)

Posljednja od 613 micvos je obaveza svakog čovjeka da napiše sefer Tora. Prepoznajući da svaki pojedinac nema potrebnu vještinu da to učini sam, on može unajmiti drugu osobu da to učini u njegovo ime. Danas je vrlo uobičajeno da ljudi sponzoriraju slova, riječi ili stihove kada njihov šul naruči da se napiše Tora. Na taj način, ljudi mogu sudjelovati u vršenju ove micve

kako bi ljudi mogli biti dobri poznavatelji Tore! Naš stih kaže: "Zapišite sebi tu pjesmu", to jest, Toru - "i podučite joj djecu Izraela". Nije dovoljno samo napisati Toru i ostaviti je u ormaru –treba je podučavati!

Čovjek ima obavezu ove micve čak i ako je naslijedio sefer Tora od svog oca. Dok je micva konkretno napisati svitak Tore, svatko treba nastojati nabaviti i proučavati druge knjige znanja o Tori.

Ova se micva odnosi na sve muškarce u sva vremena i na svakom mjestu. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktatima Sanhedrin (21b), Baba Basra (13b-14b) i Menahos (30a-b). Ona je kodificirana u Šulhan Aruhu u Jore Dea 274. Ova je micva 18. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvos i 15. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu vršiti kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

Razlog za ovu micvu jest pomoći u širenju Tore. Kada bi svi ispunili ovu micvu, svatko bi imao Toru - zamislite ■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

Pozitivne zapovijedi

68. Pozitivna je zapovijed vratiti sve što je krađom oduzeto

kao što kaže Sveto pismo, on će vratiti ono što je uzeo krađom (Va-jikra 5,23). Ako netko krađom stekne nešto što vrijedi p'ruta (najmanji novčić) ili više, on to mora vratiti opljačkanoj osobi. Ako je opljačkani čovjek umro, uzeti predmet treba vratiti nasljednicima. Ako on izgubi ukradeni predmet, mora dati njegovu protuvrijednost u novcu. U ovu zapovijed uključena je i dužnost da se vrati bilo što stečeno krađom ili prijevarom.

Primjenjuje se na svakom mjestu i u svako vrijeme, i na muškarca i na ženu.

68. Pozitivna je zapovijed vratiti pripadniku Židova nešto izgubljeno

kao što Pismo kaže, svakako ćeš ih vratiti svome bratu (D'varim 22,1). Ako se netko pravi da to ne vidi, on je neposlušan prema pozitivnoj zapovijedi i prekršio je negativnu (vidi odjeljak zabrana, §182). Ako je uzeo izgubljeni predmet i nije ga vratio, on se također oglušio na ovu pozitivnu zapovijed i prekršio dvije zabrane (negativne zapovijedi §35 i §182). Vjerska je dužnost vratiti izgubljeni predmet čak i zloj osobi. Ali ako netko jede lešine [meso koje nije košer] iz pakosti i inata ili otvoreno krši subotu, on je heretik i zabranjeno je vratiti mu izgu-

bljeni predmet. Ako netko pronađe nešto čime bi mu se bilo ispod dostojanstva mučiti, i da je njegovo on se ne bi gnjavio time, nema obvezu mučiti se s time. Ako, pak, želi ići iznad striktnog stajališta ili slova zakona, on to može učiniti, neka bi blagoslov došao na njega. Stoga je Rabenu Jona napisao: Ako je vjerska dužnost uložiti truda da se spase stvari drugoga koje imaju novčanu vrijednost, koliko više truda moramo uložiti da izbavimo njega samoga, učiniti nešto da ga spasimo u vrijeme njegove nevolje.

Na snazi je svuda, u svakom trenutku, i za muškarca i za ženu.

70. Pozitivna je zapovijed skinuti teret s domaće životinje svog bližnjeg kada ona leži pod tim teretom

kao što Pismo kaže: Ako ugledate magarca onoga koga mrzite da leži pod svojim teretom…svakako ćete mu pomoći (Š'mot 23,5) - čak i ako je na njemu bio i veći teret koji je mogao nositi. Dužnost je svakoga da skine teret s njega besplatno, bez plaćanja. Međutim, starješina kome je to ispod časti oslobođen je obveze. Ako netko rastereti pa natovari [životinju] i ona padne, ima obavezu ponovo je rasteretiti i opet [je] natovariti, pa makar to bilo i stotinu puta, kao što Pismo kaže (isto): svakako ćeš mu pomoći. I on mora ići s njime jedan parang (kako bi se uvjerili da je sve u redu), osim ako vlasnik tereta kaže: "Nisi mi potreban."

Rabbi Jack Abramowitz:

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Oprostiti i zaboraviti?

Da li priznanje i pokajanje nužno sa sobom donose pomirenje? U našoj paraši Hašem daje naslutiti, da je tako, obećavajući da ako se vratimo Njemu, On će se vratiti nama, smilovati se i vratiti narod iz izgnanstva. Pa ipak, već u sljedećem poglavlju Tora opisuje kako će narod, nakon prvog kažnjavanja, priznati svoje grijehe, a to neće dovesti do oprosta, nego će udvostručiti kaznu! Kako to da Hašem odbacuje pokajanje nacije?

• Dok Ramban sugerira da pokajanje naroda neće biti iskreno, R. Avraham Saba tvrdi da tekst zapravo ne znači da ih je Hašem nastavio kažnjavati. Da li su te reinterpretacije u skladu s osnovnim značenjem stihova? Čime možete podržati svako od tih mišljenja? Što čini pokajanje

iskrenim ili neiskrenim?

• Ralbag želi očuvati doslovno čitanje teksta i tvrdi da je pretpostavka da pokajanje mora otkloniti kaznu jednostavno pogrešna. Čini li vam se ova tvrdnja teološki problematičnom? Zašto da ili zašto ne?

Nije na Nebu

U Devarim 30. Moše govori narodu: "Ova zapovijed koju vam danas zapovijedam ... Ne nalazi se na nebesima, govoreći: 'Tko li će za nas otići gore na nebesa i uzeti ju za nas i omogućiti nam da je čujemo, i mi ćemo je vršiti ... Jer stvar je vrlo blizu vas, u vašim ustima i vašem srcu da je činite." Stih je višeznačan. Za koju zapovijed Moše kaže da je lako dostupna i ostvariva?

• Raši sugerira da se stih ne odnosi na neku konkretnu

micvu, već na Toru općenito. R. Y. Albo, suprotno tome tvrdi da stih govori o konkretnoj zapovijedi o pokajanju, dok drugi smatraju da se odnosi na zapovijed da se ljubi Hašema.

• Uzmite konkordanciju kako biste istražili uporabu izraza דָעְצִּמַד" " (ha-micva) u Sefer Devarimu. Koji pristup podržava ovo što ste otkrili? Što sugerira kontekst ovog poglavlja?

• Kakva je Mošeova poruka prema svakom od stavova? Je li doista istina da je lako držati cijelu Toru, ili čak samo pokajati se ili ljubiti Hašema? Što bi još mogao podučavati izraz "nije na nebesima?"

Prevela Tamar Buchwald

Dvije razine pokajanja

Pokajanje za generaciju novog rođenja

"Neko vrijeme borio sam se s unutarnjim konfliktima i moćna sila potiče me da govorim o pokajanju. Sve moje misli usmjerene su na tu temu. Pokajanje ima primarno mjesto u Tori i u životu. Sve nade pojedinca i društva ovise o njemu."

Ovako Rav Kook započinje uvod u Orot HaTešuva (Svjetla pokajanja), možda čak njegovo najpoznatije djelo, objavljeno prvi puta 1925. Ta kratka knjižica bila je draga njenom piscu pa je Rav Kook iz nje podučavao lekcije tijekom jutarnjih molitvi u mjesecu elulu. Jedan student je čuo Rav Kooka kako kaže, "Intenzivno sam radio na Orot HaTešuva Tkogod ju pažljivo uči, naći će svjetlo u svakoj njenoj riječi." Također je izjavio: "Orot HaTešuva trebalo bi neprestano učiti."

Što je toliko posebno u pogledu koji ta knjiga ima na pokajanje?

Tešuva – povratak životu

Orot HaTešuva opisuje koncept grijeha, kazne i pokajanja. Ona objašnjava da grijeh primarno šteti onome tko griješi, te da ga odvaja

od korijena njegovog bića, od svjetla njegove duše. To odvajanje je najgora kazna grijeha. Pokajanje, s druge strane, otkupljuje grešnika iz te tame. Ono ga obnavlja, dajući mu život i radost koju je imao prije.

Riječ tešuva doslovno znači 'povratak.' To nije bijeg od svijeta. Baš suprotno, "čisto i iskreno pokajanje vraća nas svijetu i životu" (Orot HaTešuva 14,30).

Već u samom uvodu, Rav Kook opisuje pokajanje kao silu koja utječe na sve aspekte života, a ne samo na sferu svetoga: "Tešuva ima primarno mjesto u Tori i u životu." Tako, onaj tko se oslobađa nezdravih navika – također čini vrstu tešuve. Nadalje, Rav Kook tvrdi da ta moćna sila nije ograničena na padove i trijumfe pojedinaca. On ju također primjenjuje i na padove i uspjehe naroda i cijelog svemira: "Sve nade pojedinca i društva u cijelosti ovise o tešuvi."

Nacionalni i duhovni preporod

Rav Kook čvrsto je vjerovao da preporod sekularnog dijela naroda, cijeli program ponovne izgradnje Zemlje i naroda, ne može uspjeti

bez paralelnog preporoda u svetosti, sa uzvišenim manifestacijama te svetosti kako u privatnim, tako i u javnim sferama.

Ali koja bi staza mogla voditi generaciju ponovnog rođenja prema vratima pokajanja? Rutinski pristup osuđen je na propast. Ne može se idealističkoj mladeži takve generacije koja vrvi životom, strašću i kreativnošću, pristupiti ozbiljnim ponašanjem i sitničavim zahtjevima malih, svakodnevnih djela – za koje oni smatraju da su znak slabosti i nemoćnog duha.

Ne, ta generacija mora se probuditi kroz optimistični duh snage i hrabrosti. "Pokajanje dolazi ne kako bi zagorčalo život, već kako bi ga učinilo ugodnijim", naučavao je Rav Kook. "Tešuva je zapravo povratak našim korijenima, izvoru nebeskog života i punini postojanja."

U članku koji je izašao u HaJesodu 1934. godine, on je objasnio:

"Tešuva je veliki ključ otkupljenja. Mnoge stvari koče pokajanje, no glavna prepreka, osobito za nacionalno pokajanje, jest pogrešno razumijevanje pokajanja koje se sma-

Rav Kook:

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Dvije razine pokajanja

tra atrofijom duše, nečim što slabi život. Ta kriva slika također smeta i pokajanju pojedinaca. No, više od ičega, ona sprječava kolektivno pokajanje, pokajanje naroda.

"Moramo otkriti tajnu da je iskrena tešuva cijele izraelske nacije moćna vizija koja nam daje snagu i moć, te ispunjava sve naše duhovne i pragmatične vrijednosti uzvišenim duhom strasti i kreativne energije koja izlazi iz Stijene Izraelove. Ta živa tešuva teče, ne iz izoliranih duša, već iz nacionalne kolektivne duše, Kneset Jisraela… Na taj način, ujedinjena duša Izraela spremna je za povratak svojoj prijašnjoj snazi, kao u starim danima."

Dvije razine pokajanja

Odjeljak Nicavim uvijek se čita prije Roš hašane i to je vrlo prikladno vrijeme da se govori o pokajanju. Često imamo snažnu želju za promjenom u našim životima. Možda želimo biti bolji roditelji, bolji supružnici, bolji ljudi. Težimo postići veću duhovnost u našim životima, posvetiti više vremena učenju Tore, biti više obazrivi u našim međusobnim odnosima. Pa ipak, okolnosti nam takve odluke često otežavaju. Naši ciljevi mogu nam se činiti nedostižnima, a naše karakterne mane nepopravljivima.

Pokajanje naroda

Tora opisuje pokajanje židovskog naroda nakon što se narod vratio svojoj domovini i svojoj vjeri:

"Među narodima u koje te G-spod,

B-g tvoj prognao, razmislit ćeš o svojoj situaciji. Tada ćeš se vratiti G-spodu, svom B-gu… On će vas sakupiti iz svih naroda… i dovesti vas u zemlju vaših predaka.

B-g će ukloniti prepreke iz vaših srca… i pokajat ćete se i poslušati B-ga, držeći sve Njegove zapovijedi… Jer ćete se vratiti G-spodu, svom B-gu, svim srcem i svom dušom." (Ponovljeni zakon 30,1-10)

Stih dva puta kaže "vratit ćete se B-gu." Je li to ponavljanje namjerno? Pažljivo čitanje otkriva neznatnu razliku između tih dviju fraza.

Nakon promišljanja u izgnanstvu, židovski narod će se vratiti u zemlju svojih predaka. Ovdje tekst kaže, "vratit ćete se do B-ga," koristeći hebrejsku riječ ‘דע‘( 'ad ') – do.

Nakon što se vrate u zemlju Izrael i B-g ukloni prepreke iz njihovih srca, oni će naučiti u potpunosti voljeti B-ga i držati Njegove zapovijedi. Ovog puta Tora kaže, "vratit ćete se B-gu," koristeći prijedlog ‘לא‘( 'el ') – ka, prema.

Dvije faze pokajanja

Po čemu se te dvije vrste pokajanja naroda razlikuju? Koja je razlika

između 'ad' i 'el'?

Prvo pokajanje je fizički povratak u njihovu domovinu, njihovom jeziku i njihovoj nacionalnoj srži. To je povratak "do B-ga" – približavanje, no ne potpuno dostizanje. Zato Tora koristi prijedlog 'ad', koji upućuje na stanje koje je "tu negdje, no nije uključeno u kategoriju" (talmudski izraz דע אלו דע 'ללכב – bihlal ad ve'lo ad). To je iskreno, ali nepotpuno pokajanje.

Nakon tog prvotnog povratka, židovski će narod primiti božansku pomoć koja će "ukloniti prepreke iz njihovih srca." To će ljudima omogućiti da postignu drugu fazu povratka, potpuno pokajanje, koje će ih dovesti "B-gu." To je sveobuhvatni povratak B-gu "svim srcem i dušom."

Misli pokajanja

Važno je prepoznati i cijeniti te različite razine pokajanja. Ta lekcija također vrijedi i na osobnoj razini. Moramo cijeniti čak i djelomičan trud za promjenom i poboljšanjem. Mudraci su hvalili čak i samu želju za poboljšanjem (Pesikta Rabati 44). Možda nismo sposobni ispuniti naše duhovne težnje do mjere do koje bismo to htjeli. Međutim, moramo na svoju želju za promjenom i poboljšanjem gledati kao na sredstvo koje nas čisti i posvećuje, vodeći nas putem na kojem ćemo postići potpuno duhovno uzdizanje.

■

Prevela Anja Grabar

Čitanje iz Tore za ovaj tjedan prikladan je zaključak godine koja će uskoro ostati iza nas. Na kraju svog dugog života i desetljeća služenja židovskom narodu, Moše obnavlja savez između B-ga i izraelskog naroda. On novoj generaciji Židova koji su stajali pred njim, generaciji koja nije prošla kroz iskustvo Egipta, a moguće nije bila niti prisutna u trenutku objave na Sinaju, jasno stavlja do znanja da prvobitni savez između B-ga i židovskog naroda ostaje na snazi i bit će na snazi tijekom buduće židovske povijesti. Taj savez se ne može dokinuti, izmijeniti ili zanemariti. To je osnova za čitav židovski život i lajtmotiv je čitave židovske povijesti. Moše priznaje da će u povijesti židovskog naroda biti događaja i pojava koji su okrutni, neobjašnjivi i iracionalni. Kako on to formulira, bit će mnogo "skrivenih, tajanstvenih" događaja koje će židovski narod morati iskusiti. On ne nudi nikakvo jednostavno objašnjenje tih događaja, osim što kaže da su oni nekako povezani s pokušajima dijela židovskog naroda da

poništi savez i posljedice koje iz njega proistječu. "Skriveni" dio saveza pripada B-gu. Otkriveni dio saveza - obveze zapovijedi iz Tore i židovski život - pripada židovskom narodu i relevantan je za sve njegove naraštaje i krajeve. Židovski narod i židovsku državu uvijek će se ocjenjivati kroz njihov odnos prema ovom vječnom savezu.

Postojanje saveza nam je, kroz stoljeća, izazvalo mnogo boli i tuge. Ostale nacije svijeta gaje duboko gnušanje prema nama zbog jedinstvenosti našeg odnosa sa Stvoriteljem svih što je prikazano ovim savezom. Brojni židovski mislioci su antisemitizam u svim njegovim zlim i benignijim oblicima pripisivali nekoj vrsti ljubomore zbog po-

stojanja B-žjeg saveza sa židovskim narodom. Ipak, taj savez je ostao stijenom procjene vlastite vrijednosti Židova tijekom svih vijekova. Sama spoznaja o postojanju saveza omogućila je da upornost židovskog naroda bude nepokolebljiva i da održi našu vjeru i način života iako smo mi neznatna manjina u svijetu mnogih milijarda ljudi. Sama Tora je bit saveza. Ona detaljno opisuje svoje uvjete i odredbe, a njeno izučavanje pomaže u formuliranju života po savezu po kojem se očekuje da Židovi žive. I zato Tora zahtijeva da proučavamo i budemo svjesni ovog saveza ujutro i navečer, dok smo na putu i kada smo kod kuće, u svako doba i na svim mjestima. Među nama je bilo i, nažalost, još uvijek ima onih koji žele odbaciti savez i njegove obveze i samo se stopiti s općim društvom koje nas okružuje. G-spod nas je, da tako kažem, mnogo puta upozorio da neće dopustiti da se to dogodi. Čitava nas židovska povijest uči o snazi i vječnosti ovog velikog saveza. U velikoj i dobroj godini koja nam sad sviće tre-

Rabbi Berel Wein: Savez

bali bismo svi odlučno obnoviti savez u svojim srcima, umovima i djelima i time biti blagoslovljeni u godini zdravlja, uspjeha i vedrine.

Roš Hašana

Moguće da da će nam i ove godine strašni dani Roš Hašane biti drugačiji nego prijašnjih godina. Mnogima od nas možda čak neće biti dopušteno pohađati sinagogu za javna bogoslužja. Drugi će se moliti i okupljati na vanjskim, otvorenim, prostorima. Naši blagdani imaju ritam koji je ovaj koronavirus prekinuo. Ipak, Roš Hašana će se održati i Židovi širom svijeta obilježit će je u skladu s našim halahičkim i tradicionalnim običajima. Ali možda najvažnije, osjećam i svakako se nadam da će ovo biti introspektivnija Roš Hašana nego što je bila proteklih godina.

Molitve za život i obitelj, uspjeh i prosperitet, mir i spokoj, postignuće i produktivnost, svrhovitost i smisao imat će intenzivniji, osobniji ton. Ove godine potrebno je malo mašte da bismo shvatili da stojimo pred nebeskim sudom i u koloni prolazimo kako bi nam bilo suđeno i kako bismo primili blagoslov. Postoje oni koji će zbog okolnosti u svojim sinagogama ili zajednici skratiti molitvenu službu i izostaviti neke odlomke koji inače čine značajan dio blagdanske službe toga dana. Poštujem mišljenje rabina koji su odlučili slijediti ovaj put zbog situacije u kojoj su se našli, međutim meni svaka riječ blagdanskog molitvenika sada ima još veće značenje i relevantnost.

Ne mogu si zamisliti da ćemo u okolnostima koje postoje ovdje u mojoj sinagogi izostaviti bilo koju molitvu. Svi mi možemo bez propovijedi i drugih dodataka, ali svete riječi koje su tijekom stoljeća bile posvećivane suzama, pa čak i krvlju milijuna Židova koji su stali pred svojeg Stvoritelja da prime sud i blagoslov, ne bi smjele izostati iz naših života i s naših usana. Moramo imati na umu da gdje god se nalazili, sada je Roš Hašana i prema njoj se treba tako odnositi i poštivati je.

Talmud navodi da smo ispred nebeskog suda prošli kao vojnici u vojsci kralja Davida. Također nas se uspoređuje s ovcama koje postoje oko gore Meron. Ovce i vojnici na prvi se pogled čine kao suprotni opisi i scenariji. Vojnici se drže uspravno i ponosno marširaju, dok se ovce uvijek drže diskretno i nije im dato da predstavljaju snagu i čvrstoću. Ipak, vjerujem da možemo dobro razumjeti da nam Talmud ovdje nije predočio izbor ili – ili, vojnici ili

ovce. Dapače, ovime nas je htio naučiti da su sva ljudska bića i jedno i drugo. Mi u sebi imamo ogromnu snagu i potencijal, nepokolebljivu svrhu i ponašanje, dok smo istodobno samo prah i pepeo, glina u rukama, da tako kažem, Svetoga koji nas je oblikovao.

To je izazov u životu, u njegovim doživljajima i zbivanjima koji dolaze pred nas, znati kada trebamo stajati uspravno i čvrsto kao vojnici, a kada trebamo biti ponizni i prihvatiti da budemo suzdržani kao ovce. Roš Hašana nas suočava s ovim izazovom. Što se tiče vrijednosti Tore i židovskog naroda, svakako trebamo biti vojnici u vojsci kralja Davida.

Ali što se tiče naših vlastitih htijenja i želja, društvenog ponašanja i odgovornosti unutar zajednice, trebali bismo pritajiti svoj ego i dopustiti da nas se prebraja kao ovce s gore Meron.

Šaljem vam svoj blagoslov za novu godinu i za ktiva v’hatima tova

Rabin Berel Wein

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Savez

Rabbi Yissocher Frand:

Obratiti pozornost na glas Svemogućeg

"Kad sve to, blagoslov i prokletstvo što iznesoh preda te, dođe na tebe, tada uzmi to k srcu među svim narodima u koje te progna G-spod, B-g tvoj." (Devorim 30,1)

Mislim da se možda najprikladnija reakcija na to nalazi u riječima parše Nicavim.

Stihovi govore o čovjeku koji propušta reagirati na "sva ta prokletstva". Govore o onome tko čuje riječi prethodne kletve, a ipak samog sebe blagoslivlja u srcu, govoreći:

"Bit će mi dobro, iako ću slijediti svoju vlastitu volju!" (Devorim 29,19)

"Takvome neće G-spod nikada oprostiti, nego će se onda brzo raspaliti srdžba i jarost G-spodnja prema njemu." (Devorim 29,20).

Svake godine, parša Nicavim ima dubok utjecaj kao posljednja parša prije Roš hašane. U kontekstu u kojem stojimo gledajući strašne događaje iz prošlotjedne parše, potrebno

"I vratit ćeš se Hašemu, svom B-gu, i čut ćeš Njegov glas." (Devorim 30,2). Prvi korak ka pokajanju je čuti Njegov glas (v'šamata b'kolo). Možda to ne bismo trebali tumačiti kao inače – čuti Njegov glas i ispuniti Njegove zapovijedi. "Čut ćeš Njegov glas" znači da kada nam Svemogući govori, moramo obratiti pozornost na Njegove riječi.

Kada Hašem govori kroz prirodne fenomene ili kroz povijesne događaje, mi moramo svoje uši dovesti na Njegovu frekvenciju, podići našu 'antenu', i primiti Njegovu poruku. To je prvi korak ka pokajanju.

Talmud kaže da je grmljavina stvorena samo zato da bi ispravila nepoštenje i izopačenost ljudskog srca. (Berahos 59a) Kada čovjek čuje snažnu grmljavinu i malo ustukne, to mu iskustvo može dati priliku da zastane. Kada bi Hofec Haim, zt''l, začuo grmljavinu, on bi upitao "Što Otac želi?" (Vos vill der Tata?)

Da je Hofec Haim danas živ, i da

je vidio i čuo što se dogodilo ovaj tjedan (11.9.2001., teroristički napad na Svjetski trgovački centar u New Yorku i Pentagon, op.pr.), što bi učinio? Kad bi čak i vidio glas Hašema u udaru groma, što bi rekao? Vos vill der Tata? Što Otac želi?!

Postoji neobičan odjeljak u traktatu Avoda Zara (18a): Rabi Hanina ben Teradion pitao je Rabi Josija ben Kismu "Jesam li ja predodređen za Olam haba (svijet koji dolazi)?" Rabi Josi ben Kisma je odgovorio, "Jesi li ikada učinio nešto posebno?" (To je, samo da vas podsjetim, isti onaj Rabi Hanina ben Teradion koji je javno naučavao Toru unatoč proglasu rimske vlasti o zabrani učenja i poučavanja Tore.) Rabi Hanina je odgovorio: "Jednom sam imao novac za Purim (za svoj vlastiti blagdanski obrok) koji se pomiješao s novcem koji sam odvojio za milostinju. Zato sam na kraju čitav iznos dao siromasima." Rabi Josi ben Kisma je rekao, "Ako je tako, neka bi moj udio u svijetu koji dolazi bio kao i tvoj. Ti si zasigurno određen za Olam haba!"

Što znači ova gemara? Jednom sam vidio zanimljivo tumačenje. Rabi Hanina ben Teradion u ovom je događaju prepoznao da mu Svemogući nešto želi poručiti. Gospodar Svemira mu je slao poruku. Poruka je bila da taj novac (koji je on odvojio za svoj obrok za Purim) treba biti darovan siromašnima. Rabi Hanina ben Teradion bio je toliko osjetljiv i otvoren za nebeske poruke da je u tom malom, gotovo neznatnom incidentu prepoznao da mu Svemogući nešto želi poručiti. Rabi Josi je rekao, "Ako je tako – ako u tako malom događaju ti vidiš i čuješ B-žju ruku, tada mogu biti siguran

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand:

da si određen za svijet koji dolazi. Očigledno je da ideš kroz život na takav način da kada te B-g samo potapša po ramenu, ti Ga čuješ i primaš poruku."

O takvom sluhu za B-žje poruke govori Tora kada u ovotjednoj parši kaže "I čut ćeš Njegov glas" (v'šamata b'kolo).

"Snažnim zvukom šofara On će se oglasiti, i u blagom tihom glasu čut će se" (iz liturgije za Jomim noraim). Jesmo li ikada zastali da razmislimo o paradoksu koji iznosi ovaj stih molitve za Velike blagdane? Ako se On javlja snažnim zvukom šofara, zašto onda mi čujemo samo mali tihi glas? Ako je zvuk šofara toliko moćan da se čak i anđeli tresu pred njim, zašto se onda taj zvuk kada dođe do nas, čini poput malog tihog glasa (kol demama daka)?

To je priroda ljudi. Svemogući može proizvesti najglasniji mogući zvuk. Može se javiti u kataklizmičkom događaju, no mi ćemo čuti samo mali tihi glas. Ljudi mogu reagirati na mnogo načina, no čuju li oni glas Hašema? Pitaju li se jednostavno pitanje: Što Otac želi?

Čuli smo mnogo savjeta o tome kakva bi naša reakcija trebala biti nakon strašnog događaja 11.9.2001. Neki su rekli da bismo trebali ojačati čast sinagoga i čast molitve. Drugi su sugerirali povećanje marljivosti i izbjegavanje nepravilnosti u sferi financija. Neki su pak predložili i da se treba uzdržavati od prevelikih troškova kad su u pitanju razne proslave. Mogli su se čuti uistinu razni savjeti.

Ja kažem samo jedno. Učinite nešto. Ne možemo dopustiti da se dogodi ovakav događaj, a da nešto ne poduzmemo. Rekao sam svojim

Obratiti pozornost na glas Svemogućeg

stu-dentima, od kojih su većina u dobi između 20 i 23 godine, da je svaka generacija imala događaj koji se usjekao u kolektivno pamćenje te generacije. Za generaciju mog oca to je bio 1.9.1939. Svake godine na taj dan, moj bi otac rekao "Na današnji dan je Hitler napao Poljsku." Za moju generaciju to je bio 2.11.1963. (dan kada je izvršen atentat na Johna Kennedyja). U cjelokupnom zbroju povijesti, to je možda bio nevažan događaj, no to je nešto čega se svatko iz moje generacije sjeća. Za ovu današnju generaciju, to je 11.9.2001.

To je bio kataklizmički događaj. Nitko ne zna kako će se on odigrati do kraja. Ne zna se hoće li to izaći na "dobro za Židove" ili na "zlo za Židove". Nitko ne zna hoće li prevladati ona početna reakcija "okrivimo te Arape", ili će ojačati ona druga reakcija "to je zbog onih Židova." Nitko ne zna hoće li zbog tog događaja već ionako recesijom načeta ekonomija potpuno propasti. Nitko ne zna.

No, hajde da ne učinimo kolektivnu pogrešku da dopustimo da takvi trenuci samo prođu. Kada nam Ribono šel Olam govori jasnije nego ikad u posljednjih nekoliko desetljeća, moramo slušati. Posljednji puta kada je Amerika izgubila više od 3000 ljudi u jednom danu, bilo je tijekom Građanskog rata! Ako ne čujemo takve poruke, mi smo duhovno mrtvi. Ako ne odgovorimo, nema nam više pomoći.

Nemojte učiniti pogrešku i reći "Pa, tko kaže da je to zato što pričamo za vrijeme molitve?" ili "Kakve to ima veze s previše novca utrošenog na vjenčanja? Kakve to veze ima s ogovaranjem? Kakve to veze ima s izbjegavanjem učenja

Tore?"

Jednu stvar znam. Ako nakon 120 godina dođem pred Nebeski Tron i ako me pitaju "Što si učinio nakon tog dana?" i ja im kažem da sam učinio to i to, a oni kažu "To nije bila ispravna reakcija na ono što se dogodilo," znam kako ću odgovoriti. Reći ću, "Žao mi je. Nisam imao proroka. Nisam imao pravo duhovno vodstvo. Samo sam slušao mudre ljude svoje generacije i učinio što su mi rekli. Tako sam razmišljao. Što sam drugo mogao učiniti? Pokušao sam."

Ne znam zasigurno kako funkcionira sud tamo gore, ali prilično sam uvjeren da bi Svemogući prihvatio takav odgovor. "Pokušao sam; učinio sam nešto" – to je prihvatljiv odgovor. No, ako bih došao pred Njega i rekao: "Nisam učinio ništa," a On bi me upitao "Kako si mogao ne učiniti ništa?" Što bih na to mogao reći? "Nisam bio siguran što učiniti pa zato nisam učinio ništa i moj se život nakon tog događaja nije promijenio." Ne dalo Nebo da saznamo što bi Svemogući rekao onome tko ponudi takav odgovor.

Moja je poruka: Štogod to bilo –učini nešto! Ribono šel Olam govorio nam je na način na koji nije govorio već generacijama. Nemojte ignorirati svog Oca kad vam govori! Nemojte samo izaći iz sobe.

"Da, Oče. Što želiš? Učinit ću nešto, Oče, jer znam da želiš da nešto učinim. Ne znam točno što želiš, ali znam da nešto želiš." Čovjek koji se neprestano pita "Što Otac želi?" ima zagarantirano mjesto u svijetu koji dolazi.

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Dan u koji se sjećamo zapjevati

Moše sakuplja židovski narod u predvečerje svoje smrti kako bi im objasnio koncept društvene odgovornosti: svaki je Židov odgovoran za djela i stavove cijele zajednice. Zatim govori o budućim vremenima u kojima će se židovski narod, nakon svojih lutanja, vratiti B-gu čitavim srcem. Još s nadom iščekujem taj dan…

Kada sam se zaručio sa svojom pokojnom ženom Elanom a''h, život je bio poput predivnog sna. Sve je bilo tako savršeno. Imali smo običaj citirati stih iz knjige Psalama, 'Pjevat ću B-gu jer me obasuo svojom dobrotom'. Nažalost, vremena i izazovi života i braka, otupili su tu radost. Sljedeći puta kada sam razmišljao o tom stihu bilo je 12 godina kasnije kada je Elana ležala na samrti. Sjetio sam se kako je to bio naš poseban stih i pitao sam se jesam li tijekom našeg braka dovoljno 'pjevao B-gu'. Shvatio sam da nisam. Beskrajno sam zahvalan B-gu što je blagoslovio Elanu s još nekoliko tjedana života u kojima sam se pobrinuo za to da ponovo zajedno pjevamo. I pjevali smo.

Te mi se riječi vraćaju svako malo i uvijek se zapitam pjevam li B-gu dovoljno – i odgovor je uvijek negativan. Imam najdivniju ženu, osmero predivne djece, stabilna vremena u kojima živim, nevjerojatne prijate-

lje, smisao, prilike… Sve što nabrojite, ja imam. No, koliko pjevam?

Roš hašana je dan u koji pogledamo u sebe i procjenjujemo svoje živote i svoj smjer života. Kuda idemo i koristimo li dobro ovo malo

stresu zbog milijarde naših odgovornosti koje su uvijek napuhane našim osjećajem vlastite važnosti.

Život je dobar: toliko dobar. Toliko je razloga zbog kojih možemo pjevati – jednom kada zaboravimo sve nevažne stvari koje nas frustriraju; jednom kada zaboravimo brinuti o tome koliko je novca u banci; jednom kada zaboravimo kako su se oni koje volimo ponašali i kada se umjesto toga samo sjetimo koliko nam oni znače; jednom kada zaboravimo biti brinuti se oko onoga što se dogodilo jučer ili onoga što će se dogoditi sutra.

Roš hašana je dan na koji se mi Židovi prisjetimo opet zapjevati.

vremena koje nam je darovano na ovoj zemlji? Jedna od mnogih stvari koju sam naučio kroz smrt svoje supruge jest da je život jako, jako kratak. Prekratak da bismo ga trošili na sukobe s onima koje volimo i koji vole nas. Prekratak da bismo ga trošili na brigu o tome što drugi misle o nama. Prekratak da bismo se osjećali prestrašenima zbog onog sutra koje možda neće ni doći – uništavajući ono što imamo sada zbog onoga što će možda biti u budućnosti. I prekratak da bismo ga potratili u

Dan na koji sami sebe podsjećamo koliko je život dragocjen – predragocjen da bismo još jednu godinu uzeli zdravo za gotovo; jer svaki trenutak je dar. Zato, pjevajte ove Roš hašane i nastavite pjevati ostatak godine. Bez obzira na to koliko se izazovan život činio, sve izgleda toliko drugačije kada se sjetimo zapjevati.

Šabat šalom i neka bi vi i vaša obitelj bili upisani i zapečaćeni u knjizi života za godinu blagoslova, smisla i unutarnjeg mira!

■

Prevela Anja Grabar

"Evo, stavljam danas pred vas život i dobro, smrt i zlo ... blagoslov i prokletstvo; a ti ćeš izabrati život, tako da ćeš živjeti i ti i tvoje sjeme ...". (Pnz 30,15.19.)

Što to znači odabrati "život"? Je li to individualni izbor hoće li osoba živjeti ili umrijeti? Smatram da je vrijedno zapaziti pojavu još jedne jezične rijetkosti u ovom kontekstu: hebrejska riječ hajim (život) je imenica u množini, koja završava s dva hebrejska slova jod i mem koja nam ukazuju da je u pitanju množina. Ja ne znam ni za nijedan drugi jezik u kojem je riječ "život" u množini: Zašto ovdje? Hasidi imaju simpatičnu igru riječi koja pruža zanimljiv uvid i objašnjava ustroj hebrejske riječi za "život" – u radosnim prilikama (zaruke, brak, rođenje djeteta), jedino kad pijemo vino ili alkoholno piće uzvikujemo, le'hajim, "za život." Zašto ne reći le'hajim i kad pijete vodu, koja je toliko bitna kod stvaranja života (sjetite se samo plodne vode, vodenjaka koji "pukne" neposredno prije poroda) i njegovog trajanja?

Oni kažu da hebrejska riječ za vino, jajin, ima dva slova jod, kao i hebrejska riječ za žestoko alkoholno piće, jaš (doslovno jajin saraf, "žestoko vino"). Hebrejsko slovo jud fonetski je i homiletički vezano uz Jid (Jehudi), ili "Židova" – nazdravljanje koje se obično čini da se proslavi što dvoje Židova stupaju u brak, kod okupljanja na proslavi rođenja, ili općenito u okviru obiteljskog kidu-ša u petak navečer. Hebrejska riječ za vodu, majim, ima samo jedno slo-vo jod, a Sam B-g je izjavio da "za ljudsko biće nije dobro da bude sa-mo" (Postanak 2,18).

Stoga se, kažu hasidi, hebrejska riječ za život sastoji od četiri slova, vanjska slova het i mem, koja se zajedno čitaju hom, što znači toplina, lju-

bav – zakriljuju dva slova jod koja su u potpunosti jedno do drugog i ne razdvaja ih niti jedno drugo slovo. I pića koja idu uz zdravicu također moraju imati dva slova jod (Židovi) odvojena od prirodnog svijeta, kojima je dodijeljen udio B-žanskog koji im omogućava da stvaraju, mijenjaju, vole, nadilaze sebe zajedno kao u hebrejskim riječima jajin i jaš.

Unatoč tome što je ovo objašnjenje puno miline, dopustite mi da iznesem drugačije tumačenje, koje istodobno pruža dokaz jedne duboke teološke istine. U nastojanju da slikovito opiše stvaranje ljudskog bića, Biblija kaže: "A G-spod B-g uobliči ljudsko biće [Adama] od praha zemaljskog i On mu udahnu u nosnice dušu [dah] života, učinivši čovjeka živim bićem" (Postanak 2,7). Očito Biblija ovdje slikovitijim jezikom objašnjava težak izraz celem El-kim, slika B-žja, upotrijebljen u prvom poglavlju o stvaranju: "I B-g stvori ljudsko biće [Adama] na Njegovu sliku, na sliku B-žju On ga stvori..." (Postanak 1,27). Sveti Zohar dodaje ključnu dimenziju slike B-žjeg izdaha u nosnice tijela od gline i praha: "Tko god izdahne, on izdahne iz svoje nutrine", iz najdubljeg "tkiva" svog suštinskog bića.

Ono što nas ovo uči, vjerojatno je najvažniji uvid u suštinu ljudskog bića kako ga definira Biblija, onaj element koji kvalitativno odvaja čovjeka od svih ostalih zemaljskih stvorenja: "dio" B-ga Svevišnjeg prebiva u svakom ljudskom biću, na što Tanja (koju je napisao Rav Shneur Zalman iz Liadija, krajem 18. stoljeća, poznat kao Alter Rebbe, osnivač habadskog pokreta) dodaje: mamaš, stvarno, opipljivo, u samom fizičkom ljudskom biću "boravi" duhovna bit B-žanskog, vječna i

transcendentna duša.

Ova ideja u ogromnoj mjeri utječe na to kako mi gledamo na ljudsko biće, i kako gledamo na sebe. Ljudsko biće doista je složeno stvorenje; homo natura i homo persona (vidi R. Soloveitchik, Family Redeemed, Izbavljena obitelj), dio prirodnog svijeta s brojnim nagonima i ograničenjima koja imaju i druga fizička stvorenja, ali istodobno kao i fizički svijet u kojem je stvoreno; udio B-ga u ljudskom biću živi vječno onako kako je B-g u svakom pogledu vječan, i osnažuje ljudsko biće da usavrši B-žji svijet i izbavi B-žji svijet.

Izazov s kojim se suočava svatko od nas jest koji aspekt svog bića smo odlučili razvijati, životinjski ili b-žanski. Idolopoklonstvo idealizira fizičko, životinjsko: snagu (Jupiter), brzinu (Merkur), fizičku ljepotu (Venera), zlatno tele. Judaizam zapovijeda da idealiziramo duhovno, b-žansko: ljubav, suosjećanje, dobrohotnost, istinu... Dobra je vijest da će nam u toj egzistencijalnoj borbi koja se odvija u nama pomoći upravo onaj dio B-ga Svevišnjeg koji prebiva u nama i da ljudsko biće nikada nije samo, da je B-g uvijek uz nas, u nama, onaj tihi blagi glas na kojeg moramo obratiti pažnju i poslušati ga.

Zato je hebrejska riječ za život, hajim, imenica u množini; "duša života" je B-g koji prebiva u svakome od nas, bit naših osobnosti kojem se moramo vratiti i s kojim moramo živjeti ako želimo ostvariti svoj najistinskiji ljudski potencijal, ako želimo istinski živjeti vječno, zajedno s našim potomstvom u usavršavanju svijetu.

Šabat šalom.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shlomo Riskin:

Svemu je kraj osim kriku

"Zavapili su B-gu u svojoj nevolji, spasio ih je iz njihove krize "(Ps. 107,6).

(Slijedeće je izvedeno iz Likutey Halakhot. "Ja" označava Reb Nosona koji to govori.)

Čuo sam iz Rebeovih svetih usta zapanjujuću raspravu o B-žjoj veličini, ali teško ju je sročiti u tekst. Ali kako je nastavio govoriti, počeo je davati ohrabrenje, govoreći riječi kojima će oživjeti i nadahnuti svakoga tko je nazadovao, popustio, ili otpao od židovstva, bez obzira koliko duboko pao ili koliko je često padao.

Neka bi nas Milosrdni sačuvao.

B-žja veličina je nedokučiva, daleko veća od veličine Tore. B-žja veličina je takva da dopušta da sve bude ispravljeno i bude kako treba. Tešuva (povratak B-gu) je bitnija i moćnija od Tore. "Ali", upitao sam ga, "kako čovjek dobiva priliku za takvu tešuvu?"

On je odgovorio: "Moguće se uzdići do tog nivoa, ali postoji uvjet. Nikada, ali baš nikada, čovjek ne smije odustati od djelotvornosti koju ima vikanje B-gu, koju ima molitva Njemu i traženja od Njega. Nužno je potrebno da se zaokupite krikom B-gu, molitvom i preklinjanjem B-ga, neumorno, toliko dugo koliko treba, i dulje od toga, sve dok čovjek ne dospije do ovakve tešuve."

Vapiti B-gu, vikati Mu - to je prijeko potrebno za postizanje tešuve. To je ono što nam ovdje kralj David govori, "B-žje lice se postavlja protiv zlotvora da izbriše njihovo ime sa svijeta. Oni tule i B-g ih čuje, spašava ih od svih njihovih nevolja" (Ps. 34,17-18). Ovo znači upravo ono što je rečeno. Iako taj čovjek može biti na rubu propasti, ako zlotvor zavapi B-gu za Njegovu zaštitu i pomoć, B-g će ga spasiti od svih nevolja. Naši mudraci kažu istu stvar: Čovjeku uvijek koristi da vapi B-gu,

bilo to prije ili poslije donošenja presude (Roš Hašana 18a).

Ova ideja - o tome koliko je nužan i silno djelotvoran stalni vapaj B-gu, čak i za najočajnijeg Židova, pojavljuje se mnogo, mnogo puta, a posebno u Psalmu 107: "Griješili su u pustinji… i zavapili …. B-gu ... i On ih je poveo pravim putem; živeći u tami i sjenci smrti, sputani patnjama i lancima ... zavapili su B-gu i On ih je spasio; ... budale pate zbog svojih grešnih putova ... a oni su vapili B-gu ... i On ih je iscijelio; dolje u moru u brodovima ... bačeni u Nebo, potonuli u dubine ... oni su vrištali B-gu ... a valovi su se smirili" (stihovi 4,6,7; 10,13; 17,19,20; 23,26,28).

Cijeli psalam govori o usponima i padovima života onoga koji traži B-ga. Zajednički je nazivnik za to kako prevladati nevolje - prepreke, zbunjenost, zavođenje: "Oni su vapili B-gu da ih spasi od njihovih nevolja"! Kad god čovjek doziva B-ga, jer je tako daleko od Njega, on se oslanja na svetost Jom kipura, tešuvu, u punom smislu riječi. Gdje tu vidimo povezanost? B-žji Malhut (Kraljevstvo) snažan je samo toliko koliku vjeru u njega ima Židovski

narod. Preklinjati B-ga, stalno iznova, kriknuti za pomoć i izbavljenje, hrani Njegov Malhut, podižući ga iznad i van dosega Tore, sve do samog korijena Tore (u rječniku kabale poznat kao Bina i Ima ila'a).

Tamo se sve transformira u dobro – tako dugo dok osoba ne odustaje od same sebe i vapaja.

Krik Židova B-gu je hrana - plemenita, duhovna hrana - za Kraljevstvo Keduše (Svetosti) i svaki sveti poduhvat. To je hrana B-žjeg Malhuta na Jom kipur, stavljajući Malhut (sefiru) iznad Tore, gdje ona može popraviti i oprostiti sve grijehe.

Čak i ako ne razumijete ni jednu riječ kabale, ovo sigurno možete shvatiti:

Vapaj B-gu će uvijek pomoći, i dokle god ste živi i bez obzira kroz što sve morate proći u životu, vi morate vikati, vikati, vikati!

G'mar hasima/hatima tova!

Neka bi konačna presuda bila u vašu korist!

A gutn Shabbos! Šabat šalom.

■

Prevela Tamar Buchwald

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Uzaludno trošenje vremena

Molim vas gospodaru, idite vi ispred mene,. Ja ću svoju družinu voditi polako... (Berešit 33,14)

Jakov je to rekao kao znak poštovanja Esavu, da mu pokaže kako vodi računa da ne trati njegovo vrijeme zbog toga što njegova obitelj ide polako. Čovjek mora biti izuzetno pažljiv da ne rasipa tuđe vrijeme, dragocjenu i nenadomjestivu robu. Postoje slučajevi kada se rasipanje tuđeg vremena smatra krađom, poput, naprimjer, zaposlenika čije vrijeme pripada njegovu poslodavcu. U drugim se prilikama ne smatra krađom povrijediti tuđe vrijeme, no to je uključeno pod odredbu Tore: "Nećeš varati svog bližnjeg."

gog u redu. Halaha prepoznaje pravo da se zadrži mjesto u redu, pa ako stanete ispred njega ili zamolite nekog drugog iz reda da obavi nešto za vas, vi kršite to pravo. Međutim, ukoliko osoba ima neke olakotne okolnosti, npr. bolesna je ili starija, ili će je zadesiti velik gubitak novca zbog čekanja, sasvim je ispravno dopustiti takvoj osobi ode na čelo reda, premda to nije obaveza.

Jednako tako je dopušteno zatražiti od nekog drugog da obavi nešto za vas prije nego li ta osoba stane u red. Budući da nema određenog pravila o tome koliko je vremena namijenjeno svakoj osobi, ne smatra se da je on prekršio nečija prava. Međutim, čak i to ima svoje granice, i čovjek ne bi trebao prisvojiti pretjeranu količinu vremena. Nije po-

šteno prema drugim ljudima u redu da moraju čekati dok jedna osoba obavlja stvari za mnogo ljudi.

Svakog dana iskrsne bezbroj prilika u kojima ljudi mogu pokazati da cijene vrijeme svojih bližnjih. Ako čovjek s nekim dogovori sastanak, istinski znak brige prema toj osobi je da se pojavi u zakazano vrijeme. Chazon Ish jednom je raspustio minjan kad je saznao da će jedan od članova minjana zakasniti na dogovoreni sastanak. Još jedan čest slučaj je vraćanje predmeta na njegovo mjesto, pogotovo kada se radi o knjigama Tore u beit medrašu. Načelo koje treba zapamtiti u svakoj situaciji je da, ako bi vas smetalo da svoje vrijeme morate potrošiti na takav način, ne biste smjeli očekivati od drugih da ga oni tako troše.

Jedan od najčešćih primjera je kad se netko "ugura" ispred nekog dru- ■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Daniel Travis:

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Nicavim Vajeleh govori o pripremama za Roš HašanuDan suđenja i kako mi možemo pobjediti u najvažnijoj bitci svog života. Moše ju je izgovorio svog posljednjeg danu na Zemlji u fizičkom tijelu. Prema kabalistima, na dan u kojem veliki cadik (pravedni mudrac) napusti svijet, otkriva se svjetlo svega onoga što je taj mudrac učinio u svom životu. Svjetlo je toliko veličanstveno i snažno da svoj trag ostavlja na svemiru, pa se to svjetlo svake godine pojavljuje iznova upravo onako kao što se pojavilo na dan njegove smrti. Stoga se taj dan smatra danom slavlja (hilule), i naš je cilj da se povežemo s tom energijom kako bismo se podigli i uzdigli na gornje svjetove.

Čitanje paraše Nicavim neposredno prije Roš hašane (Nove godine) pruža nam Mošeovu energiju da se uzdignemo do Izvora života, da se izravno povežemo sa Svjetlosti Stvoritelja i primimo sva obilja koje nam On želi darovati.

Paraša započinje riječima: "Vi stojite danas! Svi vi". Rabbi Levi Isaac od Berdičeva tumači "Vi stojite" na sljedeći način: Kada stojimo u prisutnosti Stvoritelja, mi se moramo obratiti Njegovom hesedu (dobroti iz ljubavi), a ne tražiti ono na što smatramo da imamo pravo, jer nema kraja onome što možemo primiti budući je milost Stvoritelja beskonačna.

Ova se ideja uklapa u suštinu Nove godine, koja nam daje priliku da sve počnemo iznova, od Berešitapočetka. Zbog toga je jasno da Sve-

mogući želi da započnemo i od Njega primimo ogromno obilje upravo onako kako nam on to želi dati, a ne ono za što smatramo da imamo pravo, s obzirom na naša djela u protekloj godini. Paraša Nicavim nam omogućuje da uvježbamo ostaviti iza sebe naše "lažno ja" u sklopu priprema za Roš hašanu. Ostavljamo iza sebe ono što mi mislimo da jesmo; rješavamo se svih zabluda i pogrešnih uvjerenja o nama samima te nanovno stvaramo same sebe.

To je ujedno i temeljni smisao mjeseca elula, čiji simbol je djevica. Mi smo u stanju povezati se s našim neokaljanim, čistim unutarnjim ja i ostvariti ono što smo trebali postati prije nego li su u nas prodrli svi ti vanjski utjecaji.

Roš Hašana nam daje priliku da počnemo iznova, dok nam paraša Nicavim daje priliku da se pročistimo u sklopu priprema za narednu godinu, da izaberemo život i otklonimo prokletstvo. Mi dolazimo kao prazan list papira, i stajemo pred Stvoritelja, spremni odreći se nevolja i bremena prošlosti te početi iznova. U stihu prije posljednjeg retka

u prvom čitanju paraše napisano je: "I Vječni ih je iščupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu te ih bacio םֵ ִּלְשַיַע ( ) u drugu zemlju. Tako je i danas." (Ponovljeni zakon 29,7). Postoje tri veličine slova u Tori: mala, srednja i velika. Veći dio Tore napisan je slovima srednje veličine. Zohar objašnjava da mala slova predstavljaju sefiru Malhut, slova srednje veličine predstavljaju Zeir Anpin, a velika predstavljaju Binu. To su tri razine, između kojih mi skačemo naprijed - natrag. Slovo " "ל (lamed) je jedino slovo hebrejskog alfabeta koje ide iznad gornje crte, povezujući nas tako sa sefirom Bine, koja je izvor obilja i blagoslova. Čak i iz dubina surove stvarnosti koja je opisana u ovom retku, postoji kanal povezivanja kroz sefiru Bine. Prema Sefer jecira (Knjizi stvaranja), slovo lamed je slovo koje je stvorilo astrološki znak Vage i mjesec tišrej, prvi mjesec u godini. Parašat Nicavim se uvijek čita uoči blagdana mjeseca tišreja, a to nas povezuje sa sefirom Bine i beskrajnom riznicom životnog obilja, čime nas priprema da se obnovimo.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Biseri hasidske mudrosti

Vrijeme molitve

Dogodilo se ovo jednom u vrijeme kad je reb Izrael iz Rižina bio u posjetu kod reba iz Apta. Reb Izrael je prilično dugo odlagao jutarnju molitvu; kod svoje kuće on je to radio gotovo svakodnevno. Kad su ga upitali kad će konačno početi, odgovorio je da ne zna, ali da će im prije toga ispričati priču.

Jedan je kralj uveo točno određeno vrijeme u koje su mu se svakoga dana podanici mogli obratiti sa svojim problemima. Jednog dana dođe u palaču prosjak i zatraži da ga odvedu do kralja. Stražari se obrušiše na njega ružnim riječima, pa ga upitaju zna li on uopće u koje se vrijeme slobodno može obratiti kralju.

Prosjak im odgovori:

Apsolutna stvarnost B-ga, u isto vrijeme se proteže preko konceptualnih granica "postojanja", ali također ispunjava čitavo postojanje, onakvo kakvo mi poznajemo. To ne ostavlja nikakav prostor za neko drugo postojanje ili stvarnost koju bi mi mogli identificirati – objekte u našem fizičkom svijetu, metafizičke istine o kojima razmišljamo ili nas same.

Trebamo li, onda, jednostavno zaključiti da ništa od toga ne postoji? Ne, zato što nam je B-g rekao da postoji. Ali one ne postoje same po sebi, one postoje samo kao produžetak b-žanske energije, kreirani dio jedne apsolutne, b-žanske stvarnosti, potpuno drukčije realnosti od one koju može razumjeti naš um i zapaziti svi naši instrumenti. Da bi to razumjeli i došli do te apsolutne stvarnosti, moramo naučiti potisnuti našu rigidnu ljudsku percepciju i dozvoliti sebi da razvijemo nov način gledanja, razmišljanja i vjerovanja. Da bismo to mogli učiniti, prvo moramo osjetiti strahopoštovanje prema B-gu.

"Znam ja za zakon, ali on se odnosi samo na one koji žele pričati s kraljem o nečemu što je njima potrebno; ali ja ne želim pričati o tome, već o nečemu što je važno za kraljevstvo."

Pomislivši da je u pitanju neka povjerljiva informacija, stražari istoga trena odvedoše prosjaka do kralja.

"I tako," zaključi svoju priču reb Izrael, "kako bih onda ja mogao znati u koje ću vrijeme moliti?"■

Mi sve pamtimosamo B-ga zaboravljamo.

~ R. Levi Jichak iz Berdičeva ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

~ R. Menachem Mendel Schneerson ■

Učinkovit život

Mudro korištenje naših karakternih osobina

Odgađanje

Jedna od najozbiljnijih prepreka efektivnom življenju je odgađanje. To je toliko česta osobina da je postala temom mnogih šala. Međutim, odgađanje je sve samo ne smiješno, a može biti čak i fatalno. Svi smo čuli za ljude koji su osjetili izraslinu ili otkrili promjenu na koži i odgađali odlazak na liječnički pregled. To odgađanje omogućilo je bolesti da se proširi, ponekad bez mogućnosti izlječenja.

Ramhal je u svom djelu Mesilas Ješarim vrlo pažljiv u pogledu izbora svojih riječi, a o odgađanju kaže, "ein sakana kesakanto (nema tako velike opasnosti kao što je opasnost od njega)." Ako čovjek odluči da nešto neće učiniti, njegova odluka može biti ispravna ili pogrešna, ali on se ne zavarava. Međutim, ako kaže, "Učinit ću to, ali ne baš sada," on se zavarava. Istina je da on to ne želi i ne namjerava učiniti, ali to sebi ne priznaje. Laganje samom sebi je uvijek destruktivno.

Čovjek može odgađati zbog inercije ili lijenosti, ili zato što se boji neuspjeha pa želi izbjeći tu mogućnost. Čovjek se može bojati saznati istinu o svom zdravstvenom stanju pa se nadati da će se, bude li ignorirao mogući problem, on riješiti sam od sebe te da si neće morati priznati da je bolestan.

Zamislite kakav bi život mogao biti kada biste prestali odgađati. Bili biste pouzdani i dosljedni. Činili biste da se stvari događaju. Riješili biste se zabrinjavajućih tereta. Ukratko, bili biste slobodni.

Ove tako skupe navike možete se osloboditi u nekoliko jednostavnih koraka. To su zapravo sugestije ljudi koji kažu da im je njihova primjena promijenila živote.

 Navečer napravite popis

Shvatite da će vam nadvladavanje ove negativne tendencije omogućiti da mudro koristite svoje vrijeme i energiju te da živite ispunjajući život Tore i micvos.

Dok napredujete u nadvladavanju odgađanja, zasluženo se potapšajte po ramenu.

Možete odlučiti da ćete nadvladati svoje odgađanje… počevši od sutra.

Pazite! Odgađanje je jedno od najsnažnijih sredstava koje jecer hara koristi kako bi prouzročio jad i nevolju. Nadvladavanje toga zahtijeva trud, ali nagrada je vrijedna toga. Nadvladajte odgađanje i postigli ste glavnu komponentu sreće.

■ učiniti idućeg dana. Sljedeće večeri provjerite popis, križajući one stvari koje ste napravili i zaokružujući one koje niste napravili. S vremenom, bit ćete sretni jer ćete otkriti da je broj zaokruženih stvari sve

 činite ono što biste trebali činiti? Gledate li televiziju? Idete li na kompjuter? Razgovarate li na telefon? Identificirajte ono što vam odvlači pažnju. To su neprijatelji vašeg postignuća.

 Shvatite da je početak promjene najteži dio. Jednom kad započnete, dobivate zamah i postaje lakše.

 Pokušajte otkriti zašto odgađate. Ponekad to činimo zato što se bojimo neuspjeha. Osjećamo da ako ne učinimo ništa, ne možemo pogriješiti. Shvatite da je ne-djelovanje najveći od svih neuspjeha.

 Niste sigurni kako se motivirati? Nazovite nekoga za pomoć.

 Zamislite kako ćete se dobro osjećati nakon što učinite ono što ste odgađali učiniti.

 Proučite poglavlje o zerizus (marljivosti) u Mesilas Ješarim.

Ambicija

Ambicija je snažna motivacijska sila. Ambicijom možemo aktivirati potencijal kojeg možda nismo ni svjesni. Neuroznanstvenici kažu da mi koristimo tek djelić snage našeg mozga, te da veći dio leži uspavan. Može biti da su oni pojedinci koji su tijekom stoljeća bili proglašavani genijima, bili ljudi koji su bili sposobni aktivirati dijelove mozga koje većina ljudi nikad nije probudila.

Ramban daje vrlo zanimljivu tvrdnju. Rad na Miškanu (Šatoru sastanka) zahtijevao je izuzetno umijeće. Zavjese i prekrivači su sa svake strane bili prošiveni drugačijim uzorcima, što je zahtijevalo nevjerojatnu vještinu. Odjeća kohanima, a osobito Kohen Gadola bila je vrlo kompleksna. Tora kaže da je, "svaki čovjek koga je srce potaklo" došao da radi u Miškanu (Izlazak 35,21). Ti ljudi desetljećima su bili robovi koji su izrađivali cigle i gradili gradove za faraona. Oni nisu učili likovne umjetnosti koje su bile potrebne za Miškan. Ipak, budući da su primili zapovijed od Hašema, oni su došli to učiniti i otkrili da su sposobni to učiniti! Ramban to ne smatra nadnaravnim čudom. Umjesto toga, zbog intenzivne motivacije da učine

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

B-žju volju, oni su unutar sebe otkrili skrivene talente kojih do tada nisu bili svjesni.

Dva hasida raspravljala su o svojim ambicijama. Jedan je rekao, "Moja ambicija je da budem sposoban vršiti micvos i učiti Toru."

Drugi je rekao, "Moja ambicija je da budem velik kao Baal Šem Tov. Ako ciljam na to, možda završim s time da budem sposoban vršiti micvos i učiti Toru. No, ako je moja ambicija samo potonje, mogu završiti samo s time da znam moliti i naučim pomalo iz Humaša."

Drugim riječima, čovjek treba ciljati visoko, uz upozorenje da postaviti si nemoguće za cilj može biti recept neuspjeha koji može voditi u depresiju. S druge strane, kad ljudska ambicija ne bi vodila tome da pokušavamo naizgled nemoguće, mnogi trijumfi nikad ne bi bili postignuti. Stoljećima je slijetanje na mjesec izgledalo nemoguće, pa ipak, ljudska ambicija je dovela do slijetanja na mjesec i istraživanja svemira. Vjerovalo se da je čovjeku nemoguće jednu milju pretrčati za 4 minute, no danas je to fizičko postignuće, ako ne uobičajeno, onda barem unutar kapaciteta treniranih atletičara. Postavljanje naizgled nemogućeg cilja može biti djelotvorno sredstvo ako čovjek može biti zadovoljan sa postizanjem barem dijela toga bez da padne u depresiju ili odluči potpuno odustati.

Jecer hara (zli nagon) je snažna sila koja blokira naš trud prema duhovnom rastu, i mi moramo uložiti veliki napor kako bismo ga nadvladali. Ako ciljamo visoko i jecer hara nas sprječava u tome, mi svejedno možemo postići mnogo. Ako imamo ograničen cilj, sila jecera hara može nas ostaviti sa vrlo malim postignućem.

Rambam kaže da svaki čovjek ima kapacitet da dosegne Mojsijevu razinu! Tora kaže da je razina Mojsijevog proroštva nedostižna (Ponovljeni zakon 34,10), no drugi aspekti nje-

gove veličine su unutar svačijeg dosega.

Ambicija znači imati cilj i raditi na njemu. Ponekad mogu postojati odgode u fokusiranju na cilj; čovjek može promijeniti ciljeve ako je prvotni cilj nedostižan ili ako izgubi interes za njega.

Ne sjećam se da sam kao mladić imao cilj postati liječnikom. Moj prvi izbor zanimanja bio je slijediti očeve stope i voditi zajednicu. Unatoč mojoj želji da uspijem, rabinat me nije emocionalno ispunjavao. Promijenio sam svoj cilj i postao liječnik. Znam ljude koji su promijenili svoje zanimanje u svojim šezdesetima. Odvjetnik koji je oduvijek želio biti liječnik odlučio je promijeniti zanimanje i bio je primljen na medicinski fakultet sa 65 godina.

Iako su profesionalni ciljevi važni, ambicija Židova trebala bi se fokusirati na ispunjenje Tore. To je drugačija vrsta cilja jer u tome nema točke na kojoj bi netko mogao reći da je stigao na cilj. Tanja kaže da je čovjekov cilj oduprijeti se nagonima jecera hara i usmjeriti energiju prema avodas Hašem (služenju B-gu). Bitka sa jecer hara je doživotna; stoga čovjek nikada ne može reći da je to ostvario. Čak i u dobi od stotinu godina, čovjek je i dalje uključen u bitku sa jecer hara, jednako kao kad mu je bilo dvadeset. U sekularnom životu, postoji proces koji ide prema cilju. U Tori cilj jest proces, stoga nema završne točke.

Postoje različite razine avodas Hašem. Jedan cadik je rekao, "Moja ambicija u životu je da budem u stanju reći amen sa ispravnom kavana."

Posjetio sam ribnjak na Zapadnoj obali i imao sam priliku proučavati losose. Te ribe plivaju Tihim oceanom, zatim ulaze u ušće rijeke i plivaju uzvodno, protiv struje, kako bi položile jajašca na mjestu na kojem su se izlegle. Očigledno je potreban velik napor kako bi plivale protiv struje, no one to čine. Kada naiđu na manji vodopad, one ga preskaču.

Ako ne uspiju preskočiti otprve, oni malo plivaju uokolo, obnove svoju energiju i pokušavaju iznova sve dok ne uspiju. Ako se dvije male kaskade nalaze jedna iznad druge, losos nikada ne pokušava preskočiti obje odjednom.

Bio sam duboko pod dojmom toga. Lososi nemaju sposobnost razmišljanja i pravljenja planova. Njihov nagon za povratkom na mjesto mriještenja je instinktivan, ali "znajući" kuda trebaju ići, oni plivaju protiv struje kako bi tamo stigli. Ako im skok ne uspije, oni pokušavaju ponovo, ali idu samo korak po korak.

Ljudi ne teže ciljevima instinktivno. Mi do znanja o cilju dolazimo uz pomoć našeg intelekta. Međutim, jednom kad odredimo koji je naš konačni cilj, ne bi trebala postojati prepreka koja nas može zaustaviti. Ako ne uspijemo od prve, ne bismo trebali odustati. Umjesto toga, trebali bismo pokušavati sve dok ne uspijemo. Ustvari, postizanje cilja nije uvijek jedini znak uspjeha. Olimpijski atletičar koji je dobio brončanu medalju i dalje je pobjednik, iako nije osvojio zlato. Biti treći najbolji na svijetu je ogromno postignuće!

Međutim, mi ne bismo trebali poduzimati skokove koji su preveliki za nas, prerano postavljajući nerealistične ciljeve. Koristeći ponovno sportsku metaforu, čovjek ne bi trebao očekivati da će pobijediti u svakoj utrci prvi puta kad se natječe! Trebali bismo imati postupni napredak, čineći samo ono što je realistično i ostvarivo, te radeći stalno na poboljšanju i usavršavanju. To vrijedi također i za ciljeve Tore. Čovjek ne bi trebao očekivati da će postati učenjak Tore bez da uloži sate, dane i godine truda u učenje Talmuda i izvora. Počnite sa alefbetom, ali nastavite dan za danom sve dok niste usvojili učenja mudraca.

Kontroliranje ljutnje

Jedna od emocija koju je najteže

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život

kontrolirati je ljutnja. Hazal osuđuju ljutnju najstrožim riječima:

Ako je netko u stanju ljutnje, to je jednako idolopoklonstvu (Rambam, Hilchos Dei'os 2).

Ako je netko u stanju ljutnje, obuzimaju ga sve sile Gehinoma (Yalkut Shimoni, Koheles, Remez 989).

Kad je riječ o bilo kojem čovjeku koji postane ljut: Ako je mudrac, njegova ga mudrost napušta; ako je prorok, njegovo ga proroštvo napušta (Pesahim 66b).

O nijednoj drugoj emociji ne govori se toliko oštro. Talmud ističe da je Moše Rabeinu u tri navrata dozvolio ljutnji da ga nadvlada i svaki puta je pogriješio u halahi (Vajikra Raba 13). Uistinu, Rambam kaže da, zato što je Moše Rabeinu ljutito reagirao na zahtjev naroda za vodom, bilo mu je uskraćeno ispunjenje njegove žarke želje: ući u Erec Jisrael.

Važno je razjasniti pojmove kako bismo izbjegli zabunu. Rambamovo pravilo da je ljutnja istovjetna idolopoklonstvu ne nalazimo nigdje u Talmudu. Umjesto toga, Talmud kaže da ako čovjek razbije neku stvar ili podere svoju odjeću u jeku ljutnje, to je ono što je jednako idolopoklonstvu (Shabbos 105b); Rambam govori o tom ponašanju, a ne o "osjećaju" ljutnje.

Do zabune dolazi jer se ista hebrejska riječ, kaas, koristi za tri različite faze ljutnje:

 Prva faza je osjećaj koji čovjek ima kada je povrijeđen.

 Druga faza je čovjekova reakcija; tj. kako se čovjek ponaša kada osjeća ljutnju.

 Treća faza je osvećivanje ili osjećaj gorčine, zadržavanje ljutnje nakon što je provokacija završila.

Izuzetno je važno razlikovati te tri faze i mi ćemo koristiti različite nazive kada govorimo o svakoj od njih.

 Koristit ćemo riječ "ljutnja" samo za prvu fazu, za osjećaj koji čovjek ima kada je povrijeđen.

 Drugu fazu, fizičko izražavanje ljutnje ili reakciju na ljutnju, nazvat ćemo "bijes."

 Treću fazu, zadržavanje osjećaja ljutnje, zvat ćemo "ozlojeđenost."

Ponovit ću tu razliku, jer ako ne znamo na koju fazu kaasa mislimo, možemo učiniti ozbiljne pogreške.

Čisti osjećaj ljutnje kada je netko ozlijeđen ili na neki drugačiji način povrijeđen nije pod kontrolom čovjeka. Uostalom, naše fizičko tijelo je u osnovi životinjsko tijelo i ima animalističke reakcije. U molitvi mi kažemo, "Superiornost čovjeka nad životinjama ne postoji, osim čiste nešama." Drugim riječima, mi dolazimo na svijet sa animalističkim težnjama, a prizivanjem snage nešame možemo postići kontrolu nad tim težnjama te ih čak biti u stanju promijeniti i usmjeriti u konstruktivne stvari.

Kao što sam često spominjao, dobro je poznato da je Chofetz Chaim dolazio u beis midraš nakon ponoći, otvorio bi aron kodeš, i u suzama molio Hašema da ga oslobodi osjećaja ljutnje. Nitko nikada nije vidio Chofetz Chaima da reagira iz ljutnje

jer je on imao potpunu kontrolu nad svojim ponašanjem. Međutim, urođene osjećaje ne možemo kontrolirati i možda ih se nećemo moći osloboditi. Stoga je Chofetz Chaim molio Hašema da ga oslobodi tog problematičnog osjećaja.

U nekim slučajevima, može doista biti moguće izbjeći čak i osjećaj ljutnje kada je netko isprovociran, ali to se definitivno ne odnosi na sve provokacije.

Kao što smo rekli, Talmud je vrlo jasan u tvrdnji da ako čovjek reagira iz ljutnje na način da razbije neku stvar ili podere svoju odjeću, ta reakcija je jednaka idolopoklonstvu, no nije jednako idolopoklonstvu ako on osjeća ljutnju zbog provokacije. U svojoj ocjeni, dakle, Rambam koristi riječ kaas u smislu bijesa. Ako čovjek reagira bijesno, to je uistinu pogrešno i čovjek mora naučiti izbjegavati djelovanje iz ljutnje. Međutim, čovjek ne treba osjećati krivnju zato što osjeća ljutnju kada je isprovociran, jer ta reakcija nije pod našom dobrovoljnom kontrolom. Kada bismo bili sposobni kontrolirati osjećaj ljutnje, Chofetz Chaim zasigurno ne bi tražio Nebesku pomoć!

Kroz našu raspravu o ljutnji, treba imati na umu te tri različite faze i ne ih pomiješati. Da ponovimo, naša je terminologija:

(nastavak s 21. stranice) Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Učinkovit život

 Ljutnja = prvotni osjećaj

 Bijes = reakcija na ljutnju

 Ozlojeđenost = zadržavanje tog osjećaja

Ono što se često naziva "kontroliranjem ljutnje" zapravo je kontroliranje bijesa.

Kontroliranje bijesa je od ogromne važnosti. Ramban započinje Igeres HaRamban, poznato pismo njegovom sinu, sa uputama za kontrolu bijesa, govoreći da će kontrola bijesa dovesti do razvijanja dobrih midos. Stoga je najvažnije za poboljšanje naših midos da razumijemo kontrolu bijesa.

Glavni problem s bijesom je taj što smo tijekom godina otkrili da on djeluje kratkoročno. A kratkoročni rezultati su ono što utječe na ponašanje.

To je vrlo slično onome što se događa sa alkoholičarem. Žestoko piće mu daje trenutni osjećaj ugode i, čak i ako on dugoročno mora gorko platiti za to, on nije obeshrabren tim dugoročnim negativnim posljedicama. Umjesto toga, njegova kontinuirana upotreba alkohola ohrabrena je kratkoročnim efektom, makar on trajao samo nekoliko minuta.

Od djetinjstva nadalje, bijes je postizao svoje rezultate. Plakali smo ili imali ispade bijesa, i postizali smo ono što smo htjeli. Naučili smo da bijes djeluje. Kao odrasli, vikali smo na nekoga i postizali rezultate. Poslodavac viče na zaposlenika i potonji čini ono što šef želi; muž viče na ženu i ona čini ono što on želi. Naravno, zaposlenik stekne odbojnost prema svom šefu i možda mu neće biti odan, a žena razvija gorčinu prema mužu, ali sve su to dugoročne posljedice. Kratkoročni rezultat je ono što obično određuje naše ponašanje. Od djetinjstva kroz odraslu dob, bijes raste.

Mišna to jasno kaže. Trebali bismo napraviti procjenu kratkoročnog dobitka aveire nasuprot dugoročnog gubitka (Etika otaca 2,1). To vrijedi također i za bijes.

Direktora jedne tvrtke k meni je poslao njegov kardiolog, koji je smatrao da su bolovi u plućima njegovog pacijenta rezultat napetosti. Otkrio sam da je on svoju tvrtku vodio čvrstom rukom i, ako bi netko učinio nešto s čime se on nije slagao, on bi eksplodirao. Uspio sam ga uvjeriti da bi mogao mnogo više postići bude li svoje komentare davao blago. S vremenom, on je postigao tu razinu samokontrole.

Jednog dana nazvala me njegova tajnica i rekla, "Dr. Twerski, što god da radite s njim, činite to i dalje. Sada je zadovoljstvo raditi za njega."

Nakon što je promijenio svoje ponašanje, direktor tvrtke je svjedočio mnogo boljoj poslovnoj efikasnosti svojih zaposlenika.

To nije ništa novo. Mišna nam kaže, "Čovjek koji se lako razljuti ne može biti učitelj" (ibid. 2,6), jer će njegova ljutnja obeshrabriti učenike da postavljaju pitanja. Talmud također kaže da čovjek koji se lako razbjesni na kraju ostaje sam sa svojim bijesom. Drugim riječima, njegovo kratkoročno postignuće poništeno je dugoročnim gubitkom.

Prvi korak u kontroli bijesa, kao i kod ovisnosti, jest upregnuti svoj intelekt na rad i promijeniti obrazac koji smo naučili u djetinjstvu. Kao inteligentni ljudi, trebali bismo se fokusirati na dugoročne rezultate i praviti kalkulacije kao što nas poučava Etika otaca, shvaćajući da mnogo više postižemo ako kontroliramo svoj bijes, nego ako ga izražavamo.

Ljutnja nije uvijek logičan osjećaj. Zamislite da ste se uboli u prst ili udarili u glavu. To jako boli i vi se osjećate ljutima. Na koga? Na čovjeka koji je ostavio kutiju u koju ste se zabili, ili koji nije zatvorio vrata svog ureda? Možda ste vi krivac. Jeste li ljuti na sebe?

Ponekad se ponašamo bezumno.

Mali Yankele lovio je svog brata po kući pa se udario glavom o stol. Kad je zaurlao od boli, njegova ga je

majka podigla, poljubila i udarila stol govoreći, "Zločesti, zločesti stol! Udario si mog Yankelea!" Istina, majka je htjela da se Yankele osjeća bolje. Ali zašto ga učiti da krivi nekog drugog? Mnogo je bolje podignuti i utješiti Yankelea i nježno reći, "Trčati po kući nije dobro, dušo. Vidiš, možeš se povrijediti." To će ga naučiti da bude odgovoran za svoja djela.

Na aerodromu ste i agent vas obavještava da je vaš let odgođen zbog vremenske nepogode. Postajete ljuti. Na koga? Na agenta? Nije on uzrok lošeg vremena. Na avionsku kompaniju koja odbija letjeti po lošim vremenskim uvjetima? Biste li doista voljeli da oni riskiraju vaš život? Možda ste ljuti na B-ga koji je poslao oluju kad ste vi trebali putovati. Odbacite tu misao!

Očigledno je da ljutnja nije uvijek logičan osjećaj. Sjetite se toga kad se osjećate ljutim na nekoga tko vas je uvrijedio. Čak i tada, intenzitet ljutnje koju osjećate ne mora biti logičan.

Možda ste vi tip čovjeka koji kaže, "Ja se nikad ne osjećam ljuto," i ponosite se svojim vladanjem nad vašim osjećajima. Oprostite mi što ne vjerujem da možete postići ono što Chofetz Chaim nije mogao. Ako se ne osjećate ljutima kad vas netko uvrijedi, to je zato što je vaš um potisnuo ljutnju. To jest, budući da vi mislite da je krivo ili grešno osjećati ljutnju, vaš um vas brani od krivnje koju biste osjećali kad biste se ljutili, na način da osjećaje ljutnje gura u vašu podsvijest. No, to ne eliminira ljutnju. Daleko od toga. Iz skrovitosti vašeg podsvjesnog uma, ljutnja traži način da se izrazi i može doći u prerušenom obliku, što može uzrokovati probleme. Bilo bi vam mnogo bolje prihvatiti da osjećate ljutnju i moliti Hašema da vas oslobodi od nje.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 22. stranice) Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Slušanje i doprinos

Šomea umosif

Neka mudri slušaju i pridodaju svom učenju.

Izreke 1,5

U VRIJEME kada sam se po prvi puta susreo sa svojim učiteljem musara, Rabbi Yechielom Yizthokom Perrom 1999. godine, bio sam poput prazne posude. On je posjedovao svo znanje i dubinu musara, a ja sam bio izgubljena duša koja je tražila da je netko usmjeri. Naš je prvi sastanak trajao šest sati i za to vrijeme on je sipao iz svog izvora u moje željne uši. Ja sam slušao i upijao. U tom trenutku nije mi padalo na pamet da ću jednog dana ja pisati knjige i dodavati toj tradiciji koju sam gladno primao. A ipak, učinio sam to jer nakon dubokog slušanja i razumijevanja slijedi obaveza da se tijeku tradicije nadoda svoje vlastito učenje. To je ono što je sprečava da ne presuši.

Prvi dio tog naloga je slušati. Trebamo biti sigurni da smo slušali i usvojili ono što nam netko govori ili što je već bilo rečeno o temi. O važnosti slušanja bilo nam je rečeno vrlo rano u ovom procesu, u drugoj metodi stjecanja Tore. Tamo smo istakli razliku između čuti i slušati. Čuti je prvi susret s nekom idejom ili učenjem; jednom kada je čujemo, ideju treba proučiti, propitati i razviti kako bi je se moglo shvatiti i usvojiti u svom srcu. To je ona vrsta slušanja koju bismo trebali prakti-

cirati.

Židovski zakon zabranjuje ogovaranje, a ja često nađem da kada podučavam ovo pravilo netko protuslovi kako bi obranio ogovaranje, diskutirajući kako ono ima pozitivnu socijalnu funkciju jer je ono dijeljenje informacija koje međusobno povezuje ljude. Ja se ne raspravljam; ja jednostavno pozovem tu osobu da krene samnom u dublje istraživanje zakona o govorenju koji su se razvili u židovskoj tradiciji. Ja želim da ta osoba razumije da židovski zakon ne brine prvenstveno je li informacija istinita, može li osoba sama reći istu stvar, ili je li to nova informacija, već šteta koju riječi mogu prouzročiti. Tek onda kada učenici spoznaju da je glavno pitanje oprez da se ne počini šteta, oni imaju osnovu da razumiju različite vrijednosti koje motiviraju ovo židovsko etičko načelo. Ja im moram pomoći da "slušaju" što je prethodno bilo rečeno, tako da mogu pristupiti svojoj vlastitoj realnosti na informirani način.

Slušati na taj način samo je po sebi dobar proces, ali ovo učenje koje

učimo sada povezuje slušanje s "doprinosom" ili "pridodavanjem" Ovaj drugi dio zapravo predstavlja problem. Čini se da stoji u izravnoj suprotnosti s onime što je zapisano u samoj Tori, gdje čitamo: "Sve što vam zapovijedam, činit ćete. Nećete niti dodavati niti oduzimati od toga." Kako, dakle, onda možemo nadodavati? Što imamo pravo doprinijeti?

Doista, neki učenjaci Tore odgovorili su na to pitanje sa: "Ništa!" Rabi Eliezeru su jednom postavili nekih tridesetak pitanja u vezi blagdana Sukota, a on je odgovorio tek na polovicu njih. Nije stvar bila u tome da nije imao odgovore na sva pitanja, već je odbio reći išta što nije čuo od svog učitelja. Ljudi su ga pitali: "Je li istina da ti nikada ne kažeš ništa osim ako si to čuo od svog učitelja?" Našto je Eliezer odvratio: "Tjerate me da kažem nešto što nikada nisam čuo od svog učitelja!"

Rabbi Chaima Shmulevitza mučila je ova priča. S drugih mjesta u Talmudu znamo da Rabi Eliezer zapravo jest podučavao nove ideje koje ranije nisu bile izrečene. Rabbi Shmulevitz objašnjava da je Rabi Eliezer mogao "nadodavati" na taj način jer je bio toliko marljiv učenik svog učitelja i njegove nove ideje promišljao je toliko pomno da je bio uvjeren da je njegovom učitelju bio postavljen taj problem, on bi odgovorio upravo onako kako je Rabi Eliezer odgovorio.

Rabi Eliezer nam ovime daje primjer da svi trebamo pridodavati svoj vlastiti doprinos mudrosti, no

da to budemo u stanju učiniti pripremamo se slušajući ono što je bilo ranije. Usvajanje onoga što učimo od drugih način je na koji gradimo osnovu za naše vlastite misli. I tada moramo nadodavati. Svatko od nas ima jedinstveno ži-votno iskustvo i svoju vlastitu mu-drost koji trebaju doprinijeti svijetu.

Maharal ukazuje da se prirodni izvor, onaj čija voda teče iz njega samog, naziva "živim izvorom." Živi se izvor puni iznutra. Rav Aryeh Leib Heller (1745-1812) ovoj slici pridodaje rekavši da se na nebesima naša duša uspoređuje sa zdencem (koji se puni vodom iz drugog izvora). Duša se šalje dolje na ovaj svijet da postane živi izvor koji teče sa stvaralačkim potencijalom. Bit života proistječe iz unutrašnjosti čovjeka, pridodajući na ono što već postoji, a onda biva iznova dopunjena iznutra.

Ali kako da pridonesemo? Trebamo li izmisliti vlastite nove ideje? Nastojimo li smisliti nešto što nitko prije nas nije vidio ili rekao? I kako nam nadodavanje onome što učimo

pomaže da sebe preobrazimo i procvjetamo?

Gaon iz Vilne će nas povesti prema odgovoru na ta pitanja riječima: "Novo tumačenje Tore je sve ono što je više naučeno i više pojašnjeno u nama samima. Do njega dolazi svaki puta kada se netko zaokupi riječima Tore i dublje je iskusi."

Njegova poanta je da se ne treba upustiti u izmišljanje neke potpuno nove ideje, na koju nikada prije nitko nije pomislio ili je izrekao, već da se radije nastoji razumjeti na svoj jedinstveni način – sve dublje i dublje. Poanta je učiniti da vlastito učenje prodre do srži našeg bića i tamo otključa potencijal koji leži u svakome od nas.

Jedna od posljedica ovog učenja je da čak i onaj koji prenosi ono što je naučio ili naučila ne treba biti tek glasnogovornik ideje koju je primio/la. Nije dovoljno čuti i ponoviti; on/a mora također i priodonijeti. Abrahamovom sluzi Eliezeru u Talmudu se pripisuju zasluge što je vjerno podučavao pouke koje je naučio od Abrahama, ali se za njega

kaže da nije doprinio svoje vlastito razumijevanje i time je propustio učiniti Toru dijelom svoje suštinske naravi – Tora je prolazila kroz njega kao da je napunio kantu vodom i potom je izlio na druge bez da je dodao išta što je poteklo iz njegovog unutarnjeg bića. Niti je išta od nje ostalo u njemu.

Početak ove metode transformacije je savladavanja vještine slušanja vjerno i s entzuzijazmom kako bismo upili pouke koje nam naši učitelji stavljaju na raspolaganje. No to je tek početak. Nakon toga moramo raditi na tome da tu poruku integriramo u sebe tako da je razumijemo na svoj jedinstven način. Kada to razumijevanje iznesemo drugima, naše će učenje u sebi sadržavati našu individualnost i realizirati enorman potencijal koji počiva u nama. Na taj način naše izučavanje postaje u nama živo, a kroz nas i u drugima.

PRAKSA

Odredite jedno područje svog života (ili života nekog bliskog vama) u kojem je potrebno donijeti odluku. Bez ikakve sumnje naći će se Židovski zakon relevantan za tu odluku, pa vas pozivam da si učinite uslugu i razmotrite taj zakon ("slušanje") prije nego li donesete (ili posavjetujete osobu da donese) odluku ("doprinos").

Zapravo, možda ćete trebati to "slušanje" učiniti na doslovan način, jer će vam možda trebati pomoć rabina da pronađete gdje se može pronaći relevantan materijal u vezi tog zakona. Zatražiti pomoć je dobar način da se pokrene slušanje koje trebate učiniti.

(nastavak s 24. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

Učiti kako bi se poučavalo

Lomed al menat lelamed

Rabi Johanan reče: Onaj koji uči Toru ali ne poučava je poput mirte u pustari čiji je miris potraćen.

Roš Hašana 23A

ZNANJE NAM POMAŽE rasti i transformirati se, jer je u prijašnjim naraštajima bilo mudrih ljudi od kojih možemo učiti. Ali zašto ne bismo učili za svoje vlastito dobro (i naše dobro) umjesto da učimo kako bismo podučavali druge?

Jedan od odgovora je da ima redak u Tori koji jednostavno zapovijeda: "Podučit ćeš djecu svoju [ovim riječima]." U istom smislu Rabbi Moshe Chaim Luzzatto piše u Putu pravednika: "Onaj koji posjeduje puno mudrosti odgovoran je da joj poduči one koji je trebaju."

Ali time što nam je rečeno da je to ono što moramo činiti nije kraj priče. Uključeno je i jedno načelo. Židovski pristup duhovnom rastu upozorava nas da ne padnemo u zamku razmišljanja da možemo težiti duhovnom životu za sebe, bez da se na tom putu brinemo za druge. S namjerom da podučavamo druge, čak i dok se bavimo svojim vlastitim učenjem i napretkom, mi već razmišljamo dalje od nas samih i našeg osobnog razvoja. Prema Židovskom mišljenju, to je neophodno. Voditi brigu o sebi i svojim vlastitim potrebama, ne obazirući se na druge, zapravo zaustavlja vaš duhovni napredak.

Usporedba koja odražavaju tu situaciju je kontrast između Galilejskog jezera i Mrtvog mora. Obje ove vodene površine napaja rijeka Jordan, no dok je Galilejsko jezero stanište za dvadeset vrsta riba i okružuje ga bogata vegetacija, Mrtvo more je u svakom svom djeliću beživotno kao što mu i samo ime govori. U čemu je razlika? Voda utječe u Galilejsko jezero i onda iz njega ponovo istječe, dok Mrtvo more nema ispusta. Poput toga, onaj koji uči ali to ne prenosi dalje bit će besplodan. Riječima učenjaka, koji koriste drugačiju metaforu, učenjaka se uspoređuje s bočicom mirisnog ulja. Dok je posudica zatvorena, njezin se miris ne širi. Ali kad je otvorena, ono širi svoju aromu svuda unaokolo. "U tome je razlika između učenjaka koji izučava i onoga koji također i poučava," rekli su.

Ali nije li podučavanje drugih žrtva koja zahtijeva vremena i energije mimo osobnog izučavanja i prakse? Mnogi nam izvori govore da nema kontradikcije između nastojanja da se postigne svoj vlastiti duhovni napredak i podučavanja drugih. Zapravo, oni žele da shvatimo da je podučavanje drugih izravno u interesu našeg vlastitog duhovnog napretka, jer kada to činimo, mi učimo i u tom procesu napredujemo. U Pirke avot 4,6 čita-

mo: "Rabi Jišmael sin Rabi Josija govorio je: 'Onome koji uči Toru kako bi podučavao dana je prilika da podučava i uči.'" To znači da ako se odlučite da ćete podučavati druge, bit će vam darovano sve što je potrebno za učenje, a isto tako i za podučavanje. Nije potrebna nikakva žrtva.

Midrash Shmuel ide i dalje, rekavši da će onaj koji uči kako bi podučavao "biti podučen s nebesa i vrata Tore otvorit će se pred njim." Alter iz Novarodoka, veliki učitelj musara Rabbi Yosef Yozel Hurwitz (18471919), objašnjava taj proces u praksi. Ne samo da nije žrtva utrošiti vrijeme i trud na podučavanje drugih, naš trud da podučimo druge uključuje nas u proces osobnog rasta kojem nema premca. On donosi primjer Rav Preide, koji je imao učenika kojeg je inače trebalo podučavati pouci obeshrabrujućih četiri stotine puta prije nego li bi je razumio. Jednog dana tom je učeniku nešto odvraćalo pažnju i nakon četiri stotine ponavljanja još uvijek nije razumio. Rav Preida ga je potom podučavao pouku još četiri stotine puta. Alter se retorički pita: "Kako je Rav Preida mogao žrtvovati toliko vremena na takvog učenika? Kako to da nije razmišljao o svom osobnom napretku?" Stvar je zapravo sasvim suprotna, rekao je: "Jedino kroz svoje strpljenje i potpunu posvećenost on je postigao tako visok nivo B-žanske službe i unapređenje svojih osobina duše." Da nije uložio trud da podučava, što ga je stavilo pred izazove s kojima se morao boriti da ih prevlada, Rav Preida se ne bi razvio u osobu kojoj su se divili kao uzoru

(nastavak s 25. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

strpljivosti jer njegova je priča zabilježena u Talmudu prije gotovo dvije tisuće godina.

Pouka je da mi napredujemo kroz svoj trud da podučimo druge. Ono što smo sami naučili dobiva jednu duboku novu dimenziju i postaje i aktivnije za nas same. Isto tako, svatko tko je podučavao zna da kada podučavamo druge, bolje pamtimo što smo sami naučili. Priprema i iznošenje pouke prisiljava nas da si razbistrimo ono što smo naučili, a i materijal nam se također bolje ureže u pamćenje. To bi mogla biti spoznaja koja leži u pozadini talmudske izreke "naučio sam mnogo od svojih učitelja, još više od kolega, ali najviše od svojih učenika." Rabi Hanina, koji je izrekao te riječi, iz iskustva je znao da kada si uzmemo u zadatak da damo drugima, mi sami primamo dar. To je uistinu moje iskustvo i iskustvo mnogih učitelja.

Kada mi se pojavila prva prilika da podučavam musar, upitao sam svog učitelja, Rabbi Perra, što on misli o tome da prihvatim taj poziv. Ja to ne bih učinio bez njegove do-

zvole i bez njegove potvrde da sam spreman da nešto od onoga što sam naučio ponudim drugima, ukoliko on ne smatra da jesam. Bez imalo ustezanja on je odvratio: "Samo naprijed. Puno ćeš naučiti." Kada podučavaš ono što si naučio, ne samo da izbjegavaš zamku sebične duhovne prakse, stječeš veću jasnoću i dublje razumijevanje svega što si naučio.

Nije svima ugodna ideja o podučavanju. Tko sam ja da podučavam? Toliko toga još imam za naučiti. Ima toliko stvari koje još moram savladati prije nego li ću biti spreman/na da podučavam druge. Vrlo je vjerojatno da ima ponešto istine u svakoj od ovih (i drugih) nedoumica koje će se pojaviti kad se suočimo s mogućnošću da podučavamo druge, ali u tim bojaznima nema ništa novog. Rabbi Bahya ibn Paquda je 1070. godine objavio knjigu Dužnosti srca, a u uvodu u knjigu priznao je upravo iste ove sumnje. "Čim sam počeo raditi na mojoj odluci da napišem knjigu, palo mi je na pamet da netko kao ja nije potkovan da je napiše. Smatrao sam da sam glup i da

nisam u stanju dobro se izraziti. Plašio sam se da na sebe stavljam breme nečega što će samo pokazati moju ograničenost i da idem preko svojih granica."

No, on je prevladao te misli i osjećaje rekavši: "Znam da su mnoge dobre ideje bile odbačene zbog straha, da bojazan nanosi mnogo štete, i prisjetio sam se izreke 'Budi pažljiv da ne budeš previše pažljiv.' Shvatio sam da kad bi svatko tko je ikada odlučio učiniti nešto dobro ili podučiti druge putu pravednosti ostao šutjeti dok ne ostvari sve što je naumio, onda ništa ne bi bilo rečeno sve još od vremena proroka."

Glas koji nam dolazi od prije gotovo tisuću godina daje nam primjer. Bez obzira kakav bio vaš nivo učenja ili razvijanja, zasigurno postoji netko kome je potrebno da čuje upravo ovo što vi imate za podučiti. Nije izraz pomanjkanja skromnosti podijeliti s drugima dar koji ste sami primili.

PRAKSA

Zapitajte se: Što sam to nedavno naučio? Tko može imati koristi ako s njima podijelim tu pouku? Kako ih to mogu podučiti?

Onda potražite način na koji da podučite nešto što ste naučili od nekog drugog.

Poslije toga, promatrajte efekt koji je podučavanje drugih ostavilo na vas. Jeste li bili prisiljeni pojasniti ideju?

Jeste li morali podučiti i nešto drugo uz to? Jeste li stekli snažniji utisak o toj temi zbog iskustva dijeljenja s drugom osobom?

(nastavak s 26. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

Voziti kroz crveno

Može li se išta promijeniti?

...Ponekad se čini da je put do promjene niz crvenih svjetala dokle nam god pogled seže.

Vječno djevičanstvo

No, djevičanstvo nije samo fizičko stanje - ono je i stanje duha. Postoje različita objašnjenja za podrijetlo riječi "djevica" ( דָלוּ ְב ) na hebrejskom. Jedno od njih je da potječe od riječi za "kćer" (na bjeloruskom), s dodatnim sufiksima (דלע) koji naglašavaju mladost. Ali, brojčana vrijednost ovih sufiksnih slova je 41, jednaka vrijednosti riječi "majka" (םֵא) . Dakle, riječ "djevica" )הָלוּתְּב( jednaka je "kćeri majci" ( םֵא״ ַב ) . Hebrejska dje-

vica sugerira ženu koja je i kći i majka, ukazujući da to nije ograničeno na stanje fizičkog djevičanstva.

Isto tako, otkrivamo da je Abraham Rebeku smatrao simbolom vječnog djevičanstva. Mudraci nam kažu da je kovao novčić na licu kojeg je bio prikaz starca i žene, a na poleđini mladića i djevice. Raši objašnjava da se starac i žena odnose na Abrahama i njegovu ženu Saru, dok se mladić i djevica odnose na Izaka i njegovu suprugu Rebeku. Tijekom svog života, Rebeka je nastavila vježbati svoju snagu kako bi prevladala izazove s kojima ju je život suočavao, a da bi to učinila, neprestano je zazivala svoje unutarnje djevičanstvo.

Kako sada ulazimo u mjesec tešuve i introspekcije, možemo pozvati poseban mazal ovog mjeseca, djevičanstvo, kako bismo u sebi pronašli obnovljeno uvjerenje i snagu. Uvjerenje da nas obrani od stranih utjecaja koji nas pokušavaju oteti našem nasljeđu kao Židova (ili, ovisno o situaciji, kao pravednih nežidova koji su se opredijelili za sedam zakona sinova Noahovih) i da snagu da se borimo i pobijedimo u bitci protiv naših vlastitih naizgled duboko ukorijenjenih nedostataka.

Neka bismo svi bili upisani u knjigu života i zdravlja za dobru i slatku godinu.

Rabbi Yitzchak Ginsburgh, Voditelj InstitutaGal Einai, autoritet za kabalu i hasidut:

(nastavak iz prošlog broja)

Strana 28 Divrej Tora

U PRIJEVODU R. M.Š. FREIBERGERA:

Psalam 27

(od mlađaka Elula do Hošane Rabe moli se ovaj psalm ujutru i navečer)

LeDavid Hašem ori vejiši mimi ira Hašem ma'oz hajaj mimi efhad.

Vječni je svjetlo moje i spas moj, koga da se bojim?

Vječni je kula života mog, koga da se strašim?

Bikrov alaj mereim le'ehol et bsari caraj veojvaj li hema kašlu venafalu.

Ako mi se približe zlikovci da jedu meso moje, protivnici i neprijatelji moji, oni posrću i padaju.

žrtve uz trubu, da pjevam i da pojem Vječnome.

Šma Hašem koli ekra vehaneni veaneni.

Čuj, Vječni, glas moj, usliši me, smiluj mi se,

zovem!

Leha amar libi bakšu panaj et paneha Hašem avakeš.

Tebi je reklo srce moje: "Potražite lice Moje!" Tvoje lice tražim, o Vječni,

Al taster paneha mimeni al tat be'af avdeha ezrati hajita al titšeni ve'al ta'azveni elokei jiši'i.

alaj mahane lo jira libi im takum alaj milhama bezot ani boteah.

Stane li u okô protiv mene vojska, srce se moje ne boji, ustane li protiv mene rat, u njemu sam siguran.

.

Ahat ša'alti me'et Hašem ota avakeš šivti bevejt Hašem kol jemej hajaj lahazot benoam Hašem ulevaker behejhalo.

Jedno tražim od Vječnoga, jedno molim: da sjedim u kući Vječnoga sve dane života svoga, da gledam milotu Vječnoga, da potražim hram Njegov. ד ״הוּצְב״וֹלֳדאָ״הֶ ֵסְב״מִּנֵהִּתְסַמ״דָ ָה״םוֹמְב״דֹכֻסְב״מִּנֵנְפְצִּמ״מִּכ מִּנֵ וֹהְמ Ki jecafneni besuko bejom ra'a jastireni beseter ahalo becur jeromemeni.

Da me sakrije u kolibu svoju na dan zla, da me zaštiti u zakrilju šatora Svog, da me uzdigne na pećinu.

״מֵחְבִּז״וֹלֳדאְָב״דָחְבְזֶאְע״מַ וֹבמִּבְס״מַבְמֹא״לַ ״מִּשאֹה״םוּהָמ״דָתַ ְע ממַל״דָהְמַזֲאַע״דָהמִּשאָ״דָ וּהְ

Ve'ata jarum roši al ojvaj svivotaj ve'ezbeha be'ahalo zivhej terua ašira veazamra l' Hašem.

ע

ne sakrij lica Svoga! Ti si bio pomoć moja, ne odbaci me, ne ostavi me, Bože spasa moga!

Ki avi ve'imi azavuni ve'Hašem

Otac i mati me ostaviše, Vječni će me k sebi uzeti!

Horeni Hašem darkeha uneheni beorah mišor lema'an šoreraj.

Uputi me, Vječni, na put Svoj, vodi me pravom stazom, zbog neprijatelja mojih!

Al titneni benefeš caraj ki kamu bi ejdej

vifeah hamas.

Ne prepusti me na volju protivnika mojih, jer protiv mene ustadoše svjedoci lažni, sikću nasilje.

Lulej he'emanti lir'ot betuv Hašem be'erec hajim.

Vjerujem, da ću vidjeti dobrotu Vječnoga u zemlji života!

Kave el Hašem hazak vejaamec libeha vekave el Hašem.

A sad, uzdignuće glavu moju protiv neprijatelja mojih naokolo, pa da žrtvujem u šatoru Njegovom ■

Uzdaj se u Vječnoga, budi krepak, jačaj srce svoje i uzdaj se u Vječnoga!

ZNANSTVENICI IZNENAĐENI

U Jeruzalemu pronađene misteriozne

strukture stare 2800 godina! ‘Nikada nismo

vidjeli ništa slično...‘

Jutarnjilist,1.9.2023.

Iskapanja su do sada otkrile dvije instalacije udaljene oko devet metara, koje su možda bile dio jedne velike instalacije.

Herzl Dvije jedinstvene drevne građevine pronađene u Jeruzalemu, čija svrha je i dalje misterij, zbunjuju stručnjake, javlja Izraelska uprava za antikvitete (IAA).

Nedavno otkrivena mreža kanala uklesanih u stijenu smatra se gotovo 3000 godina starom. To su prve instalacije takve vrste otkrivene u Izraelu, priopćila je IAA.

Te su se strukture koristile u vrijeme kada se smatra da je postojao prvi gradski hram.

Središnji položaj kanala u blizini mjesta na kojem su se nalazili hram i kraljevska palača tijekom ere drevnih judejskih kraljeva ukazuje na to da su ove instalacije na neki način imale veze s gospodarstvom važnih institucija, piše Newsweek.

Iskapanja koja su proveli Izraelska uprava za antikvitete i Sveučilište Tel Aviv u Nacionalnom parku Davidov grad do sada su otkrile dvije instalacije udaljene oko devet metara, koje su možda bile dio jedne velike instalacije.

- Misterij se samo povećao kada smo pronašli drugu instalaciju na jugu, rekao je Yuval Gadot s Odjela za arheologiju i drevne bliskoistočne civilizacije Sveučilišta u Tel Avivu.

Arheološko nalazište Davidov grad većina znanstvenika smatra mjestom izvornog naselja u Jeruzalemu.

- Kad smo pogledali instalaciju, shvatili smo da smo naletjeli na nešto jedinstveno, ali budući da ovakvu strukturu nismo nikad vidjeli u Izraelu, nismo znali kako to protumačiti, kaže viši istraživač na IAA Yiftah Shalev, i dodaje da je čak i datum bio nejasan.

- Doveli smo niz stručnjaka kako bi vidjeli ima li ostataka u tlu ili stijeni koji nisu vidljivi golim okom te kako bi nam pomogli razumjeti što je teklo ili stajalo u tim kanalima. Htjeli smo provjeriti postoje li bilo kakvi organski ostaci ili tragovi krvi pa smo čak angažirali pomoć policijske forenzičke jedinice i njihovih kolega diljem svijeta, no do sada to nije bilo uspješno, rekao je Shalev.

- Unatoč nekim razlikama u načinu na koji su ta dva kanala bila isklesana i dizajnirana, jasno je da su oba prilično slična, dodaje.

Istraživači su uspjeli odrediti vrijeme kada su instalacije izašle iz upotrebe, a to je bilo krajem 9. stoljeća priie n.e., za vrijeme biblijskih judejskih kraljeva Joaša i Amazije. Pretpostavlja se da su te dvije instalacije izgrađene nekoliko desetljeća ranije.

Iako još nije sasvim jasno koja je svrha tih instalacija, moguće je da su korištene za namakanje neke vrste proizvoda, a ne za ispuštanje tekućina, smatra Shalev.

Otvoreni 7. Dani izraelskog filma u Splitu

DalmacijaNews,31.8.2023.

Otvaranju je nazočila zamjenica veleposlanika Države Izrael u Hrvatskoj i konzulica Hadas Dolev

U srijedu su u kinoteci „Zlatna vrata“ otvoreni Dani izraleskog filma u Splitu. Župan Blaženko Boban podsjetio je kako se ovaj događaj organizira već sedmu godinu zaredom. „Od prvoga dana smo prihvatili suradnju s veleposlanstvom Države Izrael i niz aktivnosti smo zajednički provodili kroz ove godine. Iz kulturne suradnje proizišle su brojne akcije i aktivnosti, a razmjena kulturnih aktivnosti ima veliku korist za

građane Splitsko-dalmatinske županije“, izjavio je župan Boban.

Otvaranju je nazočila zamjenica veleposlanika Države Izrael u Hrvatskoj i konzulica Hadas Dolev.

- Iznimno sam sretna što sam sudjelovala na otvorenju sedmih Dana izraelskog filma u Splitu zahvaljujući našoj odličnoj suradnji sa Splitsko-dalmatinskom županijom, Zlatnim vratima i kinom Mediteranrekla je Dolev.

Ravnateljica Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje „Zlatna vrata“ Danijela Ćukušić izrazila je zadovoljstvo što se

ovogodišnje otvaranje Dana izraleskog filma održalo upravo u njihovoj kinoteci.

- Ukupno pet filmova ćemo imati priliku pogledati u ovim danima. Naglašavam kako je ulaz slobodan za sve građane

- Proizvodnja platna, primjerice, zahtijeva dugo namakanje lana kako bi omekšao. Druga je mogućnost da su u kanalima bile datulje koje su ostavljene da ih sunce grije kako bi se proizvela vrsta meda od datulja, poput instalacija otkrivenih na mjestima kao što su Oman, Bahrein i Iran, dodaje Shalev. Arheolozi će uskoro uzeti dodatne uzorke tla kako bi još jednom pokušali otkriti ovaj misterij.

koje pozivam da dođu i upoznaju se s izraelskom kinematografijom - rekla je Ćukušić i dodala kako je odabir filmova napravilo Veleposlanstvo te se vodilo računa o različitosti tema kojima se filmovi bave."■