5-08 - Divrej Tora - Nicavim Vajeleh 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 52

http://twitter.com/DivrejTora

Mojsije je prije svoje smrti napisao 13 svitaka Torejedan se čuvao u Svetom kovčegu, a ostali su podijeljeni po jedan svakom od 12 plemena.

Ova paraša iznosi posljednju od 613 micvot - da je svatko dužan napisati vlastiti primjerak Tore. Čak i ako je netko naslijedio svitak, on svejedno mora napisati svoj.

Micva da se napiše svoj vlastiti svitak Tore znači da Toru moramo ugraditi u sebe. Postići emocionalni odnos s Torom, tako da naše misli i postupci uvijek budu filtrirani kroz prizmu Tore. Tora je uvijek Židovima davala pristup, pogled na sve, od posla do braka, od tragedije do slavlja.

Kao što Rabbi Emanuel Feldman piše:

"Daleko iznad svih dobrih, racionalnih razloga, Tora je onaj tajanstveni most koji povezuje Židove i B-ga, preko kojeg oni međusobno stupaju u odnos i kontaktiraju, i pomoću kojeg B-g ispunjava Svoj savez sa Svojim narodom da ga podrži i štiti.

"Kada proučavamo Toru, mi ne proučavamo apstraktni i tajanstveni tekst drevnog svijeta. Mi proučavamo način na koji B-g želi da živimo na ovoj zemlji... (Mi) smo zapravo uključeni u otkrivanje suštine Judaizma, što će reći, suštine nas samih..." ■

Roš Hašana počinje u srijedu navečer, 2. listopada

Jom Kipur počinje u petak navečer, 11. listopada

(D’varim 29,9-31,30)

Paraša Nicavim sadrži neke od najosnovnijih načela židovske vjere:

Jedinstvo Izraela: "Danas stojite, svi vi, pred G-spodom B-gom svojim: vaše vođe, vaša plemena, vaše starješine, tvoji nadglednici i svaki Izraelac: vaša mladež, vaše žene, stranci među vama; od vodonoše do drvosječe."

Buduće izbavljenje: Moše upozorava na izgnanstvo i pustošenje Zemlje do kojeg će doći ako Izrael napusti B-žje zakone, ali ipak proriče: "Vratit ćeš se G-spodu B-gu svojem ... Pa i ako tvoji prognanici budu na kraju nebesa, i od tamo će te G-spod B-g tvoj sakupiti .... i dovesti te u Zemlju koju su tvoji očevi posjedovali."

Održivost Tore: "Jer micva koju ti zapovijedam danas nije izvan tvog dosega, niti je od tebe predaleko. Nije na nebesima ... Nije preko mora ... Posve je blizu tebe, u tvojim ustima, u tvome srcu da ju možeš izvršiti." Sloboda izbora: "Stavljam pred tebe život i dobrotu, smrt i zlo; kroz to ti zapovi-

divrejtora@gmail.com

jedam danas da ljubiš B-ga, da ideš Njegovim putevima i da čuvaš Njegove zapovijedi ... Život i smrt stavljam pred tebe, blagoslov i prokletstvo. Izaberi život."

Paraša Vajeleh opisuje posljednji dan Mošeova zemaljskog života. "Stodvadeset godina mi je danas," govori on narodu, "dalje ne mogu ići i ne mogu ući." Vodstvo prenosi na Jošuu i upisuje posljednje riječi u Toru. Svitak povjerava Levitima da ga čuvaju u Zavjetnom kovčegu.

Micva "hak’hel" (okupljanje) je zadana: svakih sedam godina, za vrijeme blagdana Sukot prve godine šmita ciklusa, sav narod Izraelski – muškarci, žene, djeca –trebaju se okupiti u Svetom hramu u Jeruzalemu. Tamo će im kralj čitati iz Tore.

Vajeleh završava proročanstvom koje kaže da će se izraelski narod okrenuti od svog saveza s B-gom što će B-ga navesti da sakrije svoje lice od njih, ali završava i obećanjem da riječi Tore "usta potomaka neće zaboraviti."■

Prevela Dolores Bettini

Broj 52

Zagreb, šabat 28. rujna 2024. - 25. elula 5784.

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

B’’H

po Alija

Selihot počinju na Moce Šabat, 28.rujna Roš Hašana počinje u srijedu navečer, 2. listopada.

Com Gedalia je u nedjelju ujutro, 6. listopada.

Jom Kipur počinje u petak navečer, 11. listopada.

Sukot počinje u srijedu navečer, 16. listopada.

Kohen – prva alija - 20 p'sukim (29,9-28)

Nakon što je nedavno čuo zastrašujuću tohaha i prokletstva koja se zazivaju protiv onih koji izdaju B-ga, Izrael je, u najmanju ruku, razumljivo "nervozan" u vezi svoje budućnosti. Nicavim stoga počinje u pozitivnom tonu, ohrabrujućim riječima da svi mi stojimo pred B-gom i ponovno s Njim sklapamo savez. Ovi početni p'sukim skreću nam pažnju na "uključivost" Izraelskog naroda. Naš narod čine učenjaci i vođe, suci i službenici, muškarci, žene i djeca, obraćenici, drvosječe i oni koji sakupljaju vodu. (aškenazim i s'faradim, religiozni i sekularni Židovi, mitnagdim i hasidim.) No, oni su stajali svi zajedno kako bi potvrdili svoju predanost B-gu. Židovsko jedinstvo oduvijek je bila naša snaga, a njegov manjak, nažalost, naša najveća slabost.

Alshich ističe da Tora opisuje narod kao "sve vas, pred B-gom", a zatim nastavlja s preciziranjem različitih tipova Židova. Pred B-gom, svi smo isti. Kakve god postojale razlike, one blijede do beznačajnosti kada se usporede s činjenicom da smo svi mi B-žja stvorenja. Razlike postaju važne iz naše perspektive. Neke ljude gledamo kao vrijednije od dru-

gih. Ali u stvarnosti mi ni na koji način ne možemo znati kako B-g gleda na nas. U njegovim očima mi svi uspravno stojimo danas...

I to nije sve. Ova druga skupina od tri p'sukim proglašava da u to vrijeme nije živ bio samo cijeli narod Izraela, oni koji sklapaju ovaj savez s B-gom, već su i naši preci kojima je B-g dao Svoja posebna obećanja, te generacije Židova u prošlosti i budućnosti, duh (duše) kojih je bio prisutan pri sklapanju ovog saveza. Možda je to značenje proročanstva Avrahamu Avinu da će njegovih potomaka biti bezbroj poput zvijezda na nebu. Uključite milijune Židova danas, dodajte milijune koji su nam prethodili, i dodajte - koliko još? - budućih generacija, i za nas se doista može reći da smo "bez broja".

Kao što je učinio nekoliko puta ranije, Moše Rabeinu pred narodom predočuje obje strane Saveza s B-gom: Vi ste bili u Egiptu i svjesni ste njihovih odvratnih običaja, te običaja drugih naroda s kojima ste se susreli. Možda među vama postoji buntovnik/buntovnica koji/a će odstupiti od B-ga i prigrliti drugu vjeru.

Izraz koji opisuje ono što bismo danas nazvali "trulom jabukom" je šoreš pore roš v'laana, doslovno, otrovni korijen žuči i pelina. Prva slova ove fraze mogu se presložiti tako da čine riječ šofar, protuotrov protiv ovog negativnog aspekta židovskog života. Šofar mora probuditi onoga koji je zastranio i postaviti ga na put t'šuve.

Osoba koja se okrene drugoj religiji

bit će strogo kažnjena, čak i ako misli da neće. Ovi p'sukim su minijaturna verzija tohahe iz prošlotjednog čitanja.

Odlomak završava tvrdnjom da postoje tajne ovoga svijeta koje su B-žje, i postoje otkrivene istine koje pripadaju nama i našoj djeci. Izazov koji stoji pred nama je da ostanemo vjerni Tori.

Razmislite o ovome ...

Ako netko pokušava razumjeti neko od teških životnih pitanja - Kako se mogao dogoditi holokaust? Zašto umiru mala djeca? Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?mora biti svjestan da možda neće biti u stanju sve spoznati. Mi možemo biti pametni, senzibilni, pronicljivi i moći ćemo shvatiti mnoge stvari. Ali možda i nećemo. Mi ne razumijemo uvijek B-ga. Postoje stvari koje pripadaju u kategoriju nistarot, skrivenih tajni. Ovo nas neće odvratiti od traženja odgovora. No, to nas može utješiti ako smo razočarani rezultatima tih traženja.

U području znanosti i prirode imamo još jednu primjenu ovog pasuka Pogledajte što znanstvenici znaju, a što ne znaju. Vratite se deset ili dvadeset godina, pedeset ili stotinu godina unatrag i postavite ista pitanja. Zamislite kakve bi odgovore na ova

OU Israel's Torah Tidbits Alija

(nastavak

s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

pitanja mogli dobiti za deset ili dvadeset godina u budućnost. Ono što znamo i razumijemo na ovom svijetu pripada u niglot, onome što nam je otkriveno.

Gledajući iz ove perspektive postoji stalna promjena u dinamici ovog pasuka. Jučerašnji nistarot današnja su otkrića. Ono što nam je danas skriveno, može se otkriti negdje u budućnosti. Kako se tajne ovoga svijeta otkrivaju "nama i našoj djeci", možemo upotrijebiti ovo novo znanje na dobro i poboljšanje čovječanstva.

Ili možemo ovaj pasuk povezati s dolaskom Mašijaha. Točno određeno vrijeme da Mašijah dođe poznato je samo B-gu. Možemo dovesti Mašijaha bilo kojeg dana, danas, ako učinimo t'šuvu i ostanemo vjerni Tori. "HaNistarot (točno određeno vrijeme) je B-žje; ali niglot (otkrivena metoda požurivanja Mašijaha) pripada nama i našoj djeci zauvijek ... Levi - druga alija - 6 p'sukim (30,16)

S gledišta apsolutne pravde, ukoliko prekršimo odredbe našeg sporazuma s B-gom, kazna bi trebala biti brza i sveobuhvatna. Ali takav način življenja mi ne bismo bili u stanju preživjeti. Ovaj odjeljak Nicavima kaže nam da ako (kada) prekršimo savez i za kaznu budemo raspršeni među narode svijeta, time nije izgubljena svaka nada. Imamo zlatnu priliku da se vratimo B-gu - i on će nam pomagati u tom procesu. I ovo postaje dijelom sporazuma s B-gom. Ideje povratka u fizičkom i duhovnom smislu miješaju su u ovom odlomku Tore. Usporedno se predstavlja neposlušnog Židova

koji se ponovo okreće HaŠemu i Tori, i prognanog Židova koji se iz daleke zemlje vraća u Izrael. To predstavlja dvostruku prirodu t'šuve. Kakva li je čudesna prilika dana svakom Židovu - i židovskom narodu u cjelini - da prihvati drugu priliku da živi istinski život po Tori.

Posljednji pasuk ovog odlomka sadrži jedan od nekoliko elula, u obliku rašei teivot, početnih slova. I B-g će obrezati et l'vavha v'et l'vav zar'eha, vaše srce i srce vaše djece. Baal HaTurim zapravo kaže da je to razlog zbog kojeg govorimo slihot tijekom elula. Na drugom mjestu, Tora nam "zapovijeda" da obrežemo svoja vlastita srca. Ovdje je partnerski pasuk u kojem B-g kaže da će On to učiniti. Na taj način imamo još jedan pokazatelj uzajamnih obveza po tim pitanjima. B-g je spreman susresti se s nama na pola puta (ili još bliže). Ako uložimo taj trud da se vratimo Njemu, ako se potrudimo odstraniti iz svog srca tvrdoću koja ometa naše pridržavanje Tore, onda će nas B-g dovesti natrag ostatak puta i pomoći će nam omekšati naše srce da bude prijemčivije za Njega.

Š'liši - treća alija - 8 p'sukim (30,714)

Ako se vratimo B-gu, onda će B-g obasuti prokletstvima naše neprijatelje. Samo trebamo biti vjerni HaŠemu i držati Njegove micvot, a On će nas obasuti svim Svojim blagoslovima. Opet je t'šuva ta "najviša točka". I ponovo. A t'šuva bi trebala biti potpuno iskrena.

Ali kako se možemo nadati da ćemo održati našu stranu sporazuma? Nije li Tora toliko uzvišena i daleka da

običan smrtnik nema šanse da dostigne duhovne visine? Odgovor je rječito izrečen u znamenitim riječima Tore - Jer ova micva nije na nebesima niti je preko oceana. Ona je toliko blizu i dostižna da se svaki Židov može osjećati sigurnim kada se suočava sa svojim izazovima. Na nama je da se obavežemo, da ga osjetimo u svojim srcima i postupamo u skladu s njime.

O čemu Tora govori kada kaže da to nije udaljeno ...? S jedne strane, micva o kojoj se govori mogla bi biti t'šuva, budući da je to tema o kojoj se prethodno diskutiralo. S druge strane, "micva" može predstavljati sveukupnost Tore i micvot. Ne samo da je t'šuva dostupna, dostupna je čitava Tora. Ili oboje.

Posljednje tri riječi odlomka vrlo su poučne. B'fiha, u ustima tvojim, u'vilvav'ha, i u srcu zvom, la'asoto, da to učiniš. Misli, riječi, djela. T'šuva, pokajanje, svakako sadrži sva tri elementa.

Čovjek mora postupiti pokajnički, tako da prestane činiti određeni grijeh i da vrši micvu. Mora iskreno

žaliti što je pogriješio i prihvatiti ispravan put za svoju budućnost. Ovo se zbiva u području mahšave, misli. A verbalno priznanje B-gu čini bitnu komponentu procesa t'šuve.

Na ovaj način se također može vidjeti da se mnoge micvot, zapravo čitava Tora, drže riječima, mislima i djelima.

R'vi'i - četvrta alija (most) - 12 p'sukim (30,15-31,6)

Koncept slobodne volje vrlo je lijepo iskazan u završnom odlomku Nicavim. On naznačava razliku između ljudskih bića i svih ostalih stvorenja. Sunce i mjesec "ispunjavaju" B-žje zapovijedi bez svjesnih odluka. Pčela ne promišlja o stvarima pa odluči oprašiti cvijet. Niti lav kada napada slabu zebru ne razmatra moralnost svog čina. Samo ljudi imaju izbor da učine dobro ili zlo. B-g nam preporučuje i poziva nas da izaberemo život i dobro, ali izbor prepušta nama. Zbog toga smo odgovorni za svoje postupke, i zato stajemo pred B-ga na sudu na Roš hašanu. Ponuđena nam je mogućnost, ali B-g ne samo da nam je "naredio" da izaberemo život, On nas ponovno upozorava na razorne posljedice pogrešnog izbora. Nebesa i Zemlja pozvani su da budu svjedoci ovoj najvažnijoj činjenici ljudskog postojanja. Zemlja Izrael je ta "nagrada" za mudar odabir, kao što je B-g obećao Avrahamu, Jichaku i Jaakovu.

B-g još jednom potvrđuje Svoj Savez i obećanja koja nam je dao. Grijeh će najčešće učiniti manjina pojedinaca, a ne cijela zajednica. Mi imamo privilegiju da znamo mnogo, ali ne znamo sve. I iz te činjenice možemo

izvući utjehu. Ne moramo znati razlog svega. Čak i kad budemo kažnjeni i prognani, vratit ćemo se B-gu i On će nas vratiti natrag iz naše raspršenosti.

Imamo tu zlatnu priliku da se pokajemo zbog svojih puteva i vratimo se B-gu. I On će nam pomoći u tom procesu. T'šuva ne samo da je moguća, ona nam je vrlo dostupna, i u sklopu je naših sposobnosti. Mi posjedujemo slobodnu volju. Možemo biti onakvi ljudi kakvi izaberemo biti.

Imamo Njegovu "preporuku" i ohrabrenje da izaberemo život umjesto smrti, dobro umjesto zla. Naša prava odluka priskrbit će nam dug život i čvrsto ćemo zadržati zemlju koju je On obećao našim precima. Prisjećajmo se upozorenja Nicavima, neka nas prekrasni izazovi Nicavima nadahnu, neka nas uzvišene poruke Nicavima uzdignu, i neka bismo imali "uspješnu" Roš hašanu i Jom kipur, te sretnu i zdravu godinu mira i prosperiteta.

Sada ćemo zakoraknuti preko granice Nicavim-Vajeleh.

Moše Rabeinu, pred sam završetak svog života na ovom svijetu, pojavljuje se pred narodom kako bi iznio svoje posljednje poruke i blagoslove. On govori narodu da mu je

120 godina i da ih više nije u stanju voditi. No, ne brinite se, B-g je obećao pobijediti neprijatelje s kojima će se narod suočiti s druge strane Jordana, a Jehošua će biti novi vođa.

"Jer B-g, vaš B-g, On će ići pred vama ..." Zašto je vaš B-g? Zašto ne Elokeinu - naš B-g? Jedan komentator sugerira da je to dirljivi podsjetnik da Moše Rabeinu neće ući u zemlju, dok svi oni kojima govori hoće. Talmud tvrdi da je onaj koji prebiva izvan Izraela poput onoga koji nema B-ga. Moše će, nažalost, ostati u huc laarec.

B-g će narodima u Izraelu učiniti ono što je već učinio Sihonu i Ogu, Emorejskim kraljevima. Budite jaki i hrabri, Moše nam govori, nemojte se bojati, a B-g nas neće iznevjeriti. Hamiši - peta alija - 7 p'sukim (31,7-13)

Moše tada progovara Jehošui ispred okupljenog naroda i traži od njega da bude jak, jer će voditi narod i biti zadužen za osvajanje i naseljavanje zemlje. B-g će upravljati "svakim korakom na putu". Kad je Moše završio pisanje Tore, predao ju je kohanim, "onima koji su nosili Kovčeg".

Moše potom zapovijeda narodu micvu "Hak'hel". Na Sukot nakon godine Šmita, kada se narod okupi u Jeruzalemu na hag, kralj će mnoštvu čitati (dijelove) Tore. Ljudi će se okupiti kod Beit HaMikdaša - muškarci, žene i djeca - kako bi naučili, kako bi se bojali B-ga, kako bi čuli i razumjeli, i obvezali se izvršiti sva učenja Tore. A mladići koji još nisu učili, čut će i naučit će štovati B-ga "sve dane koje će živjeti u zemlji u

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

s

koju ćeš sada ući".

Šiši - šesta alija - 6 p'sukim (31,1419)

B-g poziva Mošea da uzme Jehošuu i stupi s njim u "Ohel Moed". B-žja Prisutnost spustila se u Šator u obliku oblaka. B-g kaže Mošeu da će se nakon njegove smrti ljudi (ne nužno odmah, i ne konkretno baš ta generacija) pobuniti protiv Njega, odvratiti se od pravog puta i prigrliti druge bogove. B-g najavljuje da će Svoju ljutnju pokazati tako što će "sakriti Svoje lice" od njih. Ovo upućuje na dobro poznati "hester panim" koji se manifestira tako da B-g jedino "radi iza kulisa" na skrivene, suptilne načine.

Slijedi zapovijed da napiše "Pjesmu" (naime, čitavu Toru), da poduči narod toj Pjesmi, kako bi ona poslužila kao svjedočanstvo među Izraelskim narodom. Ovo je micva broj 613, napisati Sefer Toru

S gledišta micvot

Ova se micva ispunjava stvarnim pisanjem Sefer Tore, angažiranjem nekoga da je napiše, pa čak i sudjelovanjem u ceremoniji pisanja i posvećenja.

Komentari ističu kako je svrha - kao što je navedeno u samoj parši - pisanja Tore da učimo iz nje i da podučavamo iz nje, a budući da u današnje vrijeme koristimo raznovrsne s'farim za učenje i podučavanje, slijedi da bi ispunjenje ove micve također bilo i pisati, nabaviti, kupiti, sifrei kodeš i sačiniti si osobnu knjižnicu Tore.

RO"Š (Rabeinu Asher) ovu zamisao odvodi još jedan značajan korak

dalje - on kaže, da budući da je u naše vrijeme Tora potisnuta u Aron kodeš u šulu i koristi se za javno čitanje, ali ne i kao tekst za učenjeglavno ispunjenje ove micve "da se napiše Sefer Tora" je organiziranje osobne biblioteke knjiga Tore. Kupite tekstove Tore iz kojih ćete učiti i podučavati. On dodaje da je također vrijedno ako netko dobije prednost da napiše Sefer Toru. Ovo je neobičan obrat, koji naglašava važnost kupnje sforima - i njihovog korištenja.

"... i poučite je Izraelskom narodustavite je njima u usta." Odavdje nas Gemara uči da moramo iznova i iznova prolaziti kroz ono što učimo svoje učenike sve dok oni to ne shvate. Nije dovoljno samo podučavati – treba se jako potruditi da vaši učenici doista razumiju, sve dok ona ne bude u njihovim ustima. Š'vi'i - sedma alija - 11 p'sukim (31,20-30)

Jer, objašnjava B-g, Ja dovodim ljude u zemlju kojom teče mlijeko i

med. Ljudi će zadovoljni jesti i okrenuti se od B-ga. Tora, međutim, neće biti potpuno zaboravljena s usana (i srca) budućih generacija. (I to će biti "njihova karta za povratak".)

Toga dana je Moše napisao Toru (Rambam kaže da je napisao 13 Tora – po jednu za svako pleme a jednu je povjerio kohanim / leviim) i podučio narod. B-g je "zapovijedio" Jehošui da bude jak i hrabar u svojoj novoj ulozi vođe. Moše je završio pisanje Tore. (Neki kažu da je Moše napisao čak i posljednjih 8 p'sukima Tore, koji govore o njegovoj smrti.)

Moše zapovijeda Leviim da uzmu Toru i stave je pored arona. (Neki kažu da je Tora bila u aronu, drugi kažu da je bila na polici pričvršćenoj sa strane arona.) Moše traži vođe naroda da se okupe za njegove završne riječi koje će im uputiti. Moše govori o proročanstvu - predviđanju o pobuni naroda. Moše govori riječi Pjesme – ovdje se to vjerojatno odnosi na Haazinu – čitavom narodu, u cijelosti.■

(nastavak

4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Rabbi Jack Abramowitz:

612. Hakhel BaSeder: Obaveza da se okupi narod na Sukot nakon Šemite

Okupite ljude - muškarce, žene, djecu, obraćenike ... (Ponovljeni zakon 31,12)

613. Zapiši ovo: Obaveza da se napiše svitak Tore

Napiši tu pjesmu za sebe ... (Ponovljeni zakon 31,19)

kako bi ljudi mogli biti dobri poznavatelji Tore! Naš stih kaže: "Zapišite sebi tu pjesmu", to jest, Toru - "i podučite joj djecu Izraela". Nije dovoljno samo napisati Toru i ostaviti je u ormaru –treba je podučavati!

Posljednja od 613 micvos je obaveza svakog čovjeka da napiše sefer Tora. Prepoznajući da svaki pojedinac nema potrebnu vještinu da to učini sam, on može unajmiti drugu osobu da to učini u njegovo ime. Danas je vrlo uobičajeno da ljudi sponzoriraju slova, riječi ili stihove kada njihov šul naruči da se napiše Tora. Na taj način, ljudi mogu sudjelovati u vršenju ove micve

Razlog za ovu micvu jest pomoći u širenju Tore. Kada bi svi ispunili ovu micvu, svatko bi imao Toru - zamislite

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

52.Pozitivnajezapovijeddati kohenu prvoodvune

kao što Pismo kaže, i prvinu vune svoje ovce dat ćeš mu (D'varim 18,4). Odgovarajuća količina po zakonu učenjaka je jedna šezdesetina; i čovjek ima obavezu prema ovome jedino sa ovcom, a ono što se predaje je [od barem] pet ovaca od kojih vuna po težini ne iznosi manje od dvanaest s'la'im, tako da njihova ukupna težina bude od šezdeset s'la'im

Ovo je na snazi do iste mjere kao i "darovi", kao što smo naveli ranije, u zapovijedi §51.

53. Pozitivna je zapovijed posvetiti prvorođeno muško, što otvara utrobu

kao što Pismo kaže, Posveti mi sve prvorođeno, sve što u sinova Izraelovih kod čovjeka i stoke najprije dođe iz krila materina (Š'mot 13,2). I vjerska je dužnost posvetiti prvorođeno čiste [košer] životinje, izgovarajući: "Time je ovo sveto", kao što Pismo kaže Svako muško prvence ... posvetit ćeš Vječnom, B-gu svojemu (D'varim 15,19). Ako ga se nije posvetilo, on je svet sam po sebi.

U današnje vrijeme [kada nema Svetišta u kojem ga se može prinijeti] prvorođeno se pušta na ispašu dok ne razvije neki defekt i tada pripada kohenu. Ovo vrijedi i za muškarca i ženu.

Primjenjuje se na svakom mjestu i u svako vrijeme, i na muškarca i na ženu.

Čovjek ima obavezu ove micve čak i ako je naslijedio sefer Tora od svog oca. Dok je micva konkretno napisati svitak Tore, svatko treba nastojati nabaviti i proučavati druge knjige znanja o Tori.

Ova se micva odnosi na sve muškarce u sva vremena i na svakom mjestu. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktatima Sanhedrin (21b), Baba Basra (13b-14b) i Menahos (30a-b). Ona je kodificirana u Šulhan Aruhu u Jore

Dea 274. Ova je micva 18. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvos i 15. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu vršiti kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.■

Negativne zapovijedi

129, 130. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman sa očevom sestrom

kao što Sveto pismo kaže: Nećeš otkriti golotinju sestre svog oca (Va-jikra 18,12).

Negativna je zapovijed, također, ne biti spolno intiman sa majčinom sestrom

kao što Sveto pismo kaže Nećeš otkriti golotinju sestre svoje majke (isto, 13). To se odnosi na očevu ili majčinu sestru od istog oca ili iste majke; čak i ako je to uslijed nemoralnih odnosa [roditelja], ona je svejedno sestra njegova oca ili njegove majke; a zaslužena kazna za bilo koji od ova dva istokrvna odnosa je karet ako je grijeh bio namjeran, čak i ako postoje svjedoci i [prethodno] upozorenje, dok ukoliko je to bilo nenamjerno, nužan je hatat (žrtva za grijeh).

Ovo je na snazi posvuda i uvijek...

131. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman sa sestrom vlastite žene, tijekom života svoje žene

kao što Pismo kaže, I nećeš uzeti žene da bude suparnica svojoj sestri, da otkriješ njenu golotinju dok si s drugom, za njezina života (Va-jikra 18,18). Od tre-nutka kada netko oženi ženu, njezina mu sestra postaje zabranjena, bila ona sestra od istog oca ili iste majke, pa čak i ako je do toga došlo nemoralnim odnosom roditelja. Bude li s njom spolno prisan za života svoje žene, čak i ako se razveo od svoje žene, oni će biti pod prijetnjom kazne kareta; a ako se dogodilo nehotice, tražit će se hatat

Na snazi je na svakom mjestu i u svako vrijeme.■

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Oprostiti i zaboraviti?

Da li priznanje i pokajanje nužno sa sobom donose pomirenje? U našoj paraši Hašem daje naslutiti, da je tako, obećavajući da ako se vratimo Njemu, On će se vratiti nama, smilovati se i vratiti narod iz izgnanstva. Pa ipak, već u sljedećem poglavlju Tora opisuje kako će narod, nakon prvog kažnjavanja, priznati svoje grijehe, a to neće dovesti do oprosta, nego će udvostručiti kaznu! Kako to da Hašem odbacuje pokajanje nacije?

• Dok Ramban sugerira da pokajanje naroda neće biti iskreno, R. Avraham Saba tvrdi da tekst zapravo ne znači da ih je Hašem nastavio kažnjavati. Da li su te reinterpretacije u skladu s osnovnim značenjem stihova? Čime možete podržati svako od tih mišljenja? Što čini pokajanje

iskrenim ili neiskrenim?

• Ralbag želi očuvati doslovno čitanje teksta i tvrdi da je pretpostavka da pokajanje mora otkloniti kaznu jednostavno pogrešna. Čini li vam se ova tvrdnja teološki problematičnom? Zašto da ili zašto ne?

Nije na Nebu

U Devarim 30. Moše govori narodu: "Ova zapovijed koju vam danas zapovijedam ... Ne nalazi se na nebesima, govoreći: 'Tko li će za nas otići gore na nebesa i uzeti ju za nas i omogućiti nam da je čujemo, i mi ćemo je vršiti ... Jer stvar je vrlo blizu vas, u vašim ustima i vašem srcu da je činite." Stih je višeznačan. Za koju zapovijed Moše kaže da je lako dostupna i ostvariva?

• Raši sugerira da se stih ne odnosi na neku konkretnu

micvu, već na Toru općenito. R. Y. Albo, suprotno tome tvrdi da stih govori o konkretnoj zapovijedi o pokajanju, dok drugi smatraju da se odnosi na zapovijed da se ljubi Hašema.

• Uzmite konkordanciju kako biste istražili uporabu izraza דָעְצִּמַד" " (ha-micva) u Sefer Devarimu. Koji pristup podržava ovo što ste otkrili? Što sugerira kontekst ovog poglavlja?

• Kakva je Mošeova poruka prema svakom od stavova? Je li doista istina da je lako držati cijelu Toru, ili čak samo pokajati se ili ljubiti Hašema? Što bi još mogao podučavati izraz "nije na nebesima?"■

Prevela Tamar Buchwald

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Oprostiti i zaboraviti?

Da li priznanje i pokajanje nužno sa sobom donose pomirenje? U našoj paraši Hašem daje naslutiti, da je tako, obećavajući da ako se vratimo Njemu, On će se vratiti nama, smilovati se i vratiti narod iz izgnanstva. Pa ipak, već u sljedećem poglavlju Tora opisuje kako će narod, nakon prvog kažnjavanja, priznati svoje grijehe, a to neće dovesti do oprosta, nego će udvostručiti kaznu! Kako to da Hašem odbacuje pokajanje nacije?

• Dok Ramban sugerira da pokajanje naroda neće biti iskreno, R. Avraham Saba tvrdi da tekst zapravo ne znači da ih je Hašem nastavio kažnjavati. Da li su te reinterpretacije u skladu s osnovnim značenjem stihova? Čime možete podržati svako od tih mišljenja? Što čini pokajanje

iskrenim ili neiskrenim?

• Ralbag želi očuvati doslovno čitanje teksta i tvrdi da je pretpostavka da pokajanje mora otkloniti kaznu jednostavno pogrešna. Čini li vam se ova tvrdnja teološki problematičnom? Zašto da ili zašto ne?

Nije na Nebu

U Devarim 30. Moše govori narodu: "Ova zapovijed koju vam danas zapovijedam ... Ne nalazi se na nebesima, govoreći: 'Tko li će za nas otići gore na nebesa i uzeti ju za nas i omogućiti nam da je čujemo, i mi ćemo je vršiti ... Jer stvar je vrlo blizu vas, u vašim ustima i vašem srcu da je činite." Stih je višeznačan. Za koju zapovijed Moše kaže da je lako dostupna i ostvariva?

• Raši sugerira da se stih ne odnosi na neku konkretnu

micvu, već na Toru općenito. R. Y. Albo, suprotno tome tvrdi da stih govori o konkretnoj zapovijedi o pokajanju, dok drugi smatraju da se odnosi na zapovijed da se ljubi Hašema.

• Uzmite konkordanciju kako biste istražili uporabu izraza דָעְצִּמַד" " (ha-micva) u Sefer Devarimu. Koji pristup podržava ovo što ste otkrili? Što sugerira kontekst ovog poglavlja?

• Kakva je Mošeova poruka prema svakom od stavova? Je li doista istina da je lako držati cijelu Toru, ili čak samo pokajati se ili ljubiti Hašema? Što bi još mogao podučavati izraz "nije na nebesima?"■

Prevela Tamar Buchwald

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 43 - Sukos (Sjenice)

Na Sukos se od nas traži da živimo u suki (kolibi) u znak sjećanja na Izlazak (625,1); o zakonima koji se odnose na suku vidi poglavlje 44. Uobičajeno je suku početi graditi odmah nakon Jom kipura (624,5; 625,1). Kada se gradi suka ne kaže se nikakav blagoslov; "... Koji nas je poživio ..." (Šehehejanun) se kazuje kada u njoj radimo kiduš prve noći Sukosa (641,1).

U vezi večernje službe za prvu večer pogledajte 642,1. Na kraju kiduša, kazuju se blagoslovi "... Koji nam je zapovjedio da sjedimo u suki" i "... Koji nas je uzdržao na životu ..." (643,1); kiduš se može kazati sjedeći, prije nego se kaže blagoslov za suku (643,2). Blagoslov za suku kaže se ta-kođer i poslije kiduša na drugim su-botnjim i blagdanskim obrocima; u radne dane kaže se kada se jede u suki (639,8), nakon blagoslova nad kruhom (643,3).

Na Sukos smo također dužni držati palminu granu (lulav), citron (esrog), grančice mirte i grančice vrbe; o zakonima koji se odnose na ove četiri vrste vidi pogl. 45. Nema blagoslova kada se skupljaju te četiri vrste (651,6). Za jutarnje službe prvog dana, nakon ponavljanja Amide, drže se te četiri vrste; blagoslovi "... Koji nam je zapovjedio da držimo lulav" i "... Koji nas je poživio ...", kažu se dok stojimo (644,1; 651,5); i kaže se Halel (vidi 644,1-2). U vezi čitanja Tore i Proroka vidi

659,1. Svitak Tore se postavi na bimu, i zajednica, noseći četiri vrste kruži oko nje u smjeru suprotnom od kazaljke na satu (660,1-2). Sedmoga dana, postavljaju se više svitaka Tore, a zajednica oko njih ide sedam puta (660,1); na taj dan također se ukrug nose dodatne grančice vrbe (660,2; 664,1,3). Hodanje oko nje se ne čini na šabat; vidi 660,3.

ju na blagdane (664,1). Uobičajeno je uroniti se, nositi bijelu odjeću, zapaliti mnogo svijeća i ne raditi nikakav posao do iza službe (664,1). Uz četiri vrste drže se vrbove grane, ali se ne kaže blagoslov nad njima (664,2). Granama se maše i udara o tlo (vidi 664,4); u vezi drugih zakona koji se tiču grana vidi 664,4-11

U kidušu druge noći, "... Koji nas je održao na životu ..." prethodi blagoslovu za suku (661,1). Drugog dana i naredne dane, nad četiri vrste se ne govori "... koji nas je poživio ...", izuzev ako je prvi dan bio šabat (662,1-2). U vezi čitanju iz Tore i Proroka vidi 662,3; u vezi čitanja na polublagdane vidi 663,1. U vezi bogoslužja i čitanja iz Tore i Proroka na polublagdanski šabat vidi 663,23; uobičajeno je čitati Knjigu Propovjednika toga dana ili osmog dana ako je šabat (663,2).

Jutarnja služba sedmoga dana uključuje dodatne Psalme koji se kazu-

Osmi dan (Šemini aceres) zaseban je blagdan (vidi 668,1); "... Koji nas je poživio ..." se kaže poslije kiduša (668,1). U vezi čitanju Tore i Proroka vidi 668,2. Kiša se spominje u drugom blagoslovu Amide počevši od toga dana (668,2). U zemlji Izraela, godišnje čitanje Tore završava se i ponovno započinje tog dana (668,2); drugdje, to se čini devetog dana (669,1). Običaj je izvaditi sve svitke Tora i zajedno s njima ići oko bime, te pozvati mnogo ljudi, uključujući i djecu, da čitaju iz Tore (ponavljajući čitanje mnogo puta); vidi 669,1 ■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Rabbi Berel Wein:

Uvijek ići naprijed

Naziv drugog dijela ovotjednog čitanja dvostruke parše Tore preuzet je od prve riječi same parše - vajeleh. Ova riječ označava pokret, aktivnost da se ide negdje. Predmet ovog glagola je veliki učitelj i vođa Moše. Prema Židovskoj tradiciji i riječima velikih komentatora na Toru, ovu je paršu Moše za nas napisao posljednjeg dana njegovog boravka na zemlji.

Doista je čudesno da se na posljednji dan na zemlji Mošea treba opisati kao da je u pokretu, da snažno i hrabro ide dalje učiti i voditi svoj voljeni narod Izraela. Možda u samoj ovoj riječ vajeleh otkrivamo tajnu Mošeove uzvišenosti i mnogostrukih postignuća tijekom njegovog života.

Moše je uvijek išao, uvijek se bavio podučavanjem i savjetovanjem Izraela. U Tori nigdje ne nalazimo da se Moše odmarao od svoje misije ili da je prestao s radom, težnjom prema svom cilju da podigne Židovski narod da bude kraljevstvo

svećenika i sveti narod. Moše je, takoreći, u stalnom pokretu, uvijek prema naprijed, ide, nagovara i podučava izraelski narod.

Tora je za nas zapisala da na kraju njegovog života njegova fizička snaga i sposobnosti nisu bili ni na koji način smanjene. To je svakako izniman i doista jedinstven blagoslov. Ali to je dar od B-ga, poput zdravlja i dugovječnosti. Nastavak aktivnosti u ime Tore i Židovskog naroda je dar od Mošea Mošeu. To je u potpunosti ovisilo o njegovom pristupu, predanosti i viziji prema sebi i svom narodu. Stoga je on doista opisan u ovotjednom čitanju Tore kao osoba koja je u pokretu, stalno ide prema većim visinama i višem smislu ostvarenja.

To je također jedna od poruka kojima nas uči Šabat Šuva. Da bismo se vratili B-gu i iznova započeli svoje traganje za svetošću, mi moramo biti proaktivni u svom ponašanju i pristupu. Pasivnim ili apatičnim ponašanjem sigurno nećemo postići

cilj nacionalnog i osobnog povratka uzvišenosti i svetosti.

Nova godina koja nam je osvanula, uz sve svoje blagoslove, sa sobom donosi i sve svoje kušnje. Naša sposobnost da se suočimo s tim izazovima, da takorekuć nastavimo ići, doista će biti mjerilo našeg ostvarenja i zbivanja u ovoj novoj godini. Moše nas je osobnim primjerom podučio da nikada u životu nije prekasno nastaviti se kretati i nastojati ispuniti svoje nade, težnje i vizije.

Život je dragocjen i prolazan i treba ga iskoristiti najviše što se može. Biti u pokretu, fizički i duhovno, doista je tajna uspješne dugovječnosti i životnog ostvarenja. Čak i velikom Mošeu nije bila darovana fizička besmrtnost, niti će mu biti odobrene sve osobne želje koje je imao na ovoj zemlji. Pa ipak, sve do svog posljednjeg daha, Moše se posvećuje ostvarenju svojih ciljeva i vođenju Židovskog naroda. Ovu kratku paršu, koji bi trebala svima

Divrej Tora

(nastavak

s 10. stranice) Rabbi Berel Wein:

nama biti nadahnuće, valja dobro proučiti.

Kratka ali bremenita parša

Parša Vajeleh je parša s najmanjim brojem stihova - svega trideset - od svih drugih parši u Tori. Ona je također i parša koja se obično poklapa sa Šabat Šuva, svetim šabatom između Roš hašane i Jom kipura. Riječi ove parše dio su posljednje oporuke koju je Moše izrekao u danu svog odlaska s ove zemlje.

Po svom običaju, Moše ne ublažava riječi u vezi sudbine Židovskog naroda u njegove povijesti koja će uslijediti. Tako je najkraća parša Tore ujedno i jedna od najsnažnijih od svih paršijot Tore. U stvari Moše upozorava svoj Izraelski narodu da će ih G-spod držati odgovornima u vezi pridržavanje uvjeta sinajskog saveza, i da je taj savez nepovratan i neraskidiv.

Dugo će potrajati i Židovski će se narod mnogo puta nastojati izmigoljiti i izvući prije nego li prihvati ovu stvarnost odgovornosti prema savezu. No, Moše ih uvjerava da će na kraju poruka biti prihvaćena i da će to biti temelj povratka Židova B-gu i Njegovoj Tori. To je suština sadržaja parše, a njena kratkoća služi samo kako bi još pojačala snagu svoje poruke.

Postoje određene istine koje su razumljive same po sebi, i za koje nisu potrebne dodatne riječi, objašnjenja ili načini iznošenja. Kako se Židovska povijest razvija tisućama

Uvijek ići naprijed

godina, ova parša sve više dobiva na snazi i važnosti. Svako odstupanje od sinajskog saveza na kraju je sobom donosilo tjeskobe i boli, a često i katastrofu u Židovskom svijetu. Samo bacite pogled na Židovsko društvo i povijest, i Mošeove su se riječi potpuno dokazale u okolnostima i događajima.

Osobno pokajanje i povratak daleko je lakše postići nego nacionalno pokajanje i povratak. Židovski narod ili barem njegov veliki dio odlutao je vrlo daleko od sinajskog saveza. Situacija ovdje u Izraelu je daleko bolja od situacije u dijaspori, gdje mješoviti brakovi, neznanje, otuđenje i lažni bogovi nagrizaju Židovsku vjeru, obitelj, vlastiti identitet i vrijednosti. Kako se moguće nadati nacionalnom povratku sinajskom savezu u takvim okolnostima?

Čini se da naša kratka parša ukazuju na to da će to biti process, a ne iznenadno prosvjetljenje. Prorok u haftori ukazuje na to da će takav proces biti nepotpun sve dok se ne

spozna da nas lažni bogovi i prolazno zanimljivi ideali nisu odveli nigdje. On ponavlja Mošeove riječi iz naše parše da se povratak i pokajanje u nacionalnom smislu može dogoditi jedino ako shvatimo koliko smo daleko zalutali.

Veliki izazov, koji moderna kultura vrši na nas, je u tome što je ona toliko sveprisutna u svakom aspektu našeg života. Zbrka koju ona izaziva kod Židovskog naroda onemogućava jasno razmišljanje, ispravne prosudbe i poštene procjene istinskih Židovskih vrijednosti, nasuprot pomodnih korektnosti.

Naša parša je kratka, no naš put natrag je dug i surov. U ovoj dobroj i blagoslovenoj godini koja je upravo započela krenimo - i nastavimo dalje ovim putem koji vodi natrag ka Sinaju i vodi nas do potpunog nacionalnog izbavljenja.

Šabat šalom

Gmar hatima tova ■

Rabbi Yissocher Frand:

Razlika između dviju tohaha

Postoje dva odlomka u Tori koji su poznati kao "tohaha" [disciplinske mjere]. Ima tohaha na kraju Sefer Vajikra u paraši Behukosai a ima i tohaha koju smo čitali prošlog tjedna u paraši Ki Savo. Ta se dva odjeljka o kažnjavanju značajno razlikuju po tome što tohaha na kraju paraše Behukosai završava riječima utjehe.

Nakon što su čuli sve užasne stvari koje će zadesiti Židovski narod ako ne budu držali zapovijedi, barem su dobili utješnu poruku: "Usprkos tomu neću biti tako zgrožen njima, kad budu u zemlji neprijatelja svojih, i neću ih prezreti, tako da ih posve uništim i zavjet svoj poništim s njima, jer ja sam VJEČNI, B-g njihov. Za spasenje njihovo spomenut ću se zavjeta svojega s praocima njihovim, koje izvedoh iz zemlje egipatske pred očima poganskih naroda, da budem B-g njihov, ja, VJEČNI" [Vajikra 26,44-45].

Duže, a možda i strašnije, riječi kazne koje čitamo u paraši Ki Savo ne završavaju u pozitivnom tonu. Tora naprosto završava s još istog:

"U Egipat će te natrag na galijama odvesti VJEČNI putem za koji sam ti rekao da ga više nećeš vidjeti. Ondje ćete se vi sami prodavati svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali kupca neće biti." [Devorim 28,68].

Rav Yosha Baer Soloveitchik, z"l, postavlja pitanje: Zbog čega ta razlika? Rav Yosha Baer odgovara da zapravo tohaha u Ki Savo također završava s utjehom... jedino što se utjeha pojavljuje tek u paraši Nicavim: "Kad te sve ove riječi, blagoslov i prokletstvo što ih danas preda te stavih, snađu i ti ih uzmeš k srcu među svim narodima među koje te VJEČNI, B-g tvoj, bude protjerao i vratiš se k VJEČNOM, B-gu svome, i poslušaš – i ti i tvoji sinovi – glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio. [Devorim 30,1-2] Utjeha je da će na kraju svih kazni i patnji Židovski narod učiniti tešuva [pokajanje] i vratiti se B-gu.

No ipak se može postaviti pitanje: Zbog čega kod tohaha u Devorim, ima prekid, i moramo "čekati na utjehu", da tako kažemo, dok kod tohaha u Behukosai, utjeha dolazi odmah? Rav Soloveitchik odgovara na to pitanje objašnjavajući kako između ove dvije tohaha postoji fundamentalna razlika. Ramba"n kaže da tohaha u Behukosai proriče i odnosi se na period razaranja prvog Bejs HaMikdaša i protjerivanja iz zemlje Izrael u to doba. Tohaha koja se proriče u Ki Savo odnosi se na uništenje drugog Bejs HaMikdaša i izgona koji se dogodio u to vrijeme. Uništenju prvog Bejs HaMikdaša i babilonskom egzilu koji je potom uslijedio prorečen je točan kraj. Proroci su prorekli da će narod biti u progonstvu 70 godina i uistinu, nakon perioda od 70 godina, Židovi su dobili dozvolu da se vrate u Zemlju Izrael (gdje su u svoje vrijeme ponovo izgradili Bejs HaMikdaš). Stoga je savim logično da se tohaha koja proriče babilonsko izgnanstvo nalazi tako blizu završetka pasukim o kažnjavanju.

Kao što znamo, nije nam poznat točan datum izbavljenja od uništenja Drugog Bejs HaMikdaša. Do sada smo u izgnanstvu gotovo 2000 godina! Međutim, tom će izgnanstvu doći kraj. Kao što Rambam piše u Zakonima o pokajanju: "Izrael će biti izbavljen jedino kroz pokajanje. Proroci su već iznijeli obećanje da će se Židovi pokajati na kraju svog izgnanstva i odmah nakon toga će biti izbavljeni, kao što je pisano..." (i onda Rambam citira pasuk iz ovotjedne paraše) "...Kad te sve ove riječi... snađu ... vratit ćeš se k VJEČNOM, B-gu svome."

Kada će se to dogoditi? Mi to neznamo, no dogodit će se. Upravo to je razlog zašto utjeha ne dolazi odmah nakon tohaha ovdje u Devorim Mi moramo čekati. Moramo čekati sve dok se ne vratimo k VJEČNOM,

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand:

B-gu svome. U neprijatnosti u kojoj jesmo nalazit ćemo se sve dok ne učinimo tešuva

U tome je razlika između ove dvije tohaha. Kod prve smo morali čekati samo (relativno) kratak period. Kada je sat otkucao 70, mi smo se mogli vratiti kući. Sadašnje progonstvo nije takvo. Na kraju ćemo izići iz njega jer "na kraju će se Izrael pokajati i odmah nakon toga oni će biti izbavljeni" ali ne znamo kada će se to desiti.

U svibnju sam dobio e-mail u kojem mi je netko ispričao istinitu priču. Pospremio sam je kako bih je sačuvao za ovu parašu

Rav Yisraela Dovida Grossmana, Rava Kiryat Migdal haEmeka na sjeveru Izraela posjetio je čovjek po imenu Moti Dotan, koji je predstojnik regionalnog vijeća Donje Galileje. Moti Dotan je bio u Njemačkoj na proslavi "bratimljenja" s njemačkim gradom Hanoverom. Dok je bio tamo, pristupio mu je jedan Nijemac koji mu je iznio slijedeću priču. Taj je Nijemac bio imao vrlo starog oca. Na svojoj samrtnoj postelji otac je svom sinu priznao svoje sudjelovanje u holokaustu. Pojasnio mu je da pošto ima mnogo onih koji poriču holokaust, on želi da njegov sin zna da je to istina i da mu ispriča nešto od onoga što se dogodilo. Otac je sinu ispričao da je on bio oficir u njemačkim zrakoplovnim snagama u Drugom svjetskom ratu i predao mu je omotnicu u kojoj se nalazio novčanik načinjen od pergamenta, u kojem je bila vojna oficirska iskaznica. Otac je objasnio da je za vrijeme uništavanja sinagoge pronašao pergamentni svitak. Odrezao je komad pergamenta iz Sefer Tore da bi si napravio novčanik. Kasnije je saznao da su takvi svitci Židovima bili izuzetno sveti. Rekao je svom sinu da ga da prvom Židovu kojeg

Razlika između dviju tohaha

susretne i da se pobrine da bude odnesen u Izrael kako bi se odredilo značenje riječi koje su bile napisane na pergamentu.

Moti Dotan je uzeo novčanik i odnio ga u Migdal haEmek gdje ga je pokazao Rabbi Yisraelu Dovidu Grossmanu. Kada je Rabbi Grossman pogledao na dio svitka Tore od kojeg je bio načinjen novčanik, doslovce je bio zgranut do srži. Pasukim na pergamentu bili su iz paraše Ki Savo [Devorim 28,58-62]: "Ako ne budeš pazio da držiš i vršiš sve riječi ovoga Zakona što su napisane u ovoj knjizi, da imaš strahopoštovanja prema ovom slavnom i strašnom Imenu – VJEČNOG, B-ga svoga –VJEČNI će tebe i tvoje potomstvo teško ošinuti velikim i dugotrajnim bičevima, pogubnim i dugim bolestima. Ponovo će dovesti na tebe sva zla egipatska kojih si se plašio, i ona će se prilijepiti za te. A i svaku drugu bolest i bič, koji nije naveden u knjizi ovoga Zakona, VJEČNI će ih dovesti na tebe dok te ne uništi. Ostat će vas samo malo, vas što brojni bijaste kao zvijezde nebeske, zato što nisi slušao glasa VJEČNOG, B-ga svoga."

Od svih mjesta koja su mogla biti izrezana iz Sefer Tore, ovaj je novčanik bio izrezan i načinjen od pasukim u tohaha! Kada je to Rabbi Grossman vidio, prisjetio se sličnog događaja u Tanahu: priče u Melahim II o mladom kralju Jošijahuu. Kralj Jošijahu je bio pravedan kralj, ali njegov otac i njegov djed učinili su sve što god su mogli da izbrišu svaki trag Tore iz Židovskog naroda.

Kada je Jošijahu postao kralj, pokušao je obnoviti Bejs HaMikdaš i ponovo uspostaviti normalno funkcioniranje tradicionalnih obreda u Židovskom narodu. Kada su ušli u Bejs HaMikdaš, koji je bio u ruševnom stanju, pronašli su Sefer Toru,

koja je bila skrivena u potkrovlju kako je zli kralj Ahaz ne bi spalio kao što je to učinio sa svim ostalim Sifrej Tora

Kraljev pisar, Šafan ben Acalja, čitao je Jošijahuu iz pasukim u Sefer Tori koji su se pojavili upravo na onom mjestu na kojem je Sefer Tora bila namotana kada je bila skrivena mnogo godina ranije: Kada je kralj čuo te riječi, zaplakao je i razderao svoju odjeću u žalovanju. Komentari objašnjavaju – što je to čuo što ga je navelo da reagira na taj način? Čuo je pasukim iz tohaha u Devorim: "VJEČNI će odvesti i tebe i tvoga kralja, koga budeš postavio nad sobom, među narod nepoznat i tebi i tvojim ocima te ćeš ondje iskazivati štovanje drugim bogovima, drvenim i kamenim. [Devorim 28,36]. Jošijahu je to smatrao b-žanskim znamenom – da su od svih mjesta na kojima se mogla otvoriti Sefer Tora, ovo bili prvi pasukim koje su mu pročitali. Poslije toga, on je započeo masovni pokret tešuve kako bi vratio narod k Vječnom. Jošijahu je dobio obećanje od proroka da zbog toga što je plakao i pokajao se, neće osobno doživjeti užasnu sudbinu koja će naposljetku zadesiti Židovski narod.

Rabbi Grossman je naglasio da ova dva događaja nisu bila puka slučajnost. On je na takve "slučajnosti" gledao kao na jasne pozive s Neba da se učini tešuva.

Mi vidimo mnoge događaje koji se zbivaju oko nas i koji nas navode na zaključak da nas ništa neće spasiti osim obećanja danih putem proročanstva o konačnom izbavljenju: "U buduće vrijeme Židovski će se narod pokajati". Samo Gospodar Svemira nas može izbaviti iz neprijatnosti u kojoj se nalazimo. Naša je jedina nada "Vratit ćete se Vječnom, B-gu svome." ■

Rabbi David Stav:

je sklopio savez?

Centralni motiv parše Nicavim je savez koji Hašem uspostavlja sa izraelskim narodom prije no što oni uđu u zemlju Izrael:

"Vi stojite danas svi pred G-spodom, B-gom svojim: plemenski glavari vaši, suci vaši, starješine vaše i upravitelji vaši, svi ljudi Izraelovi… i onaj koji ti siječe drva, i onaj, koji ti nosi vodu, da stupite u Savez s G-spodom, B-gom svojim…" (Devarim 29,9-10)

Tora opisuje židovski narod na mnogo načina – oni su nazvani "skupom", "skupštinom", "narodom", i tako dalje. Nevjerojatno je da je jedino mjesto u Tori na kojem su s tako preciznim detaljima opisani različiti segmenti židovskog društva upravo ovotjedna parša, i to svakako zahtijeva objašnjenje.

Prema opisu Tore, tijekom blagdana Sukota nakon završetka šabatne godine, mnogi bi se okupili u Svetom Hramu, gdje bi kralj čitao cijelu Toru tako da je svi mogu vidjeti i čuti [isto, 31,10-13]. Ovom događaju prisustvovala su i djeca, a naši rabini nam govore da je razlog njihovog dolaska, iako ona nisu mogla razumjeti što se govori, nagrada roditeljima koji su ih poveli. Drugim riječima, roditelji bi dobili "bonus" ako sa sobom dovuku i djecu.

Osobno mi se teško povezati s ovim objašnjenjem. Uostalom, nema smisla dovoditi djecu na zapečaćenje saveza, pa zašto onda time izluđivati roditelje? Ne bi li bilo bolje da roditelji angažiraju dadilju kako bi u miru mogli prisustvovati ovom događaju i koncentrirati se na važne stvari koje su tamo čuli, umjesto da dijele grickalice svojoj djeci kako bi bila tiho?

Osim toga, zamislite si samo scenu koja se tamo odigravala: stotine tisuća tek prohodalih mališana i školaraca viču iz sveg glasa. Očekivali bismo mnogo dostojanstveniji skup, poput onih koje vidimo na televiziji kad se svjetski čelnici sastanu radi potpisivanja ozbiljnih sporazuma o miru.

Ramban sugerira još jedan razlog za prisustvo djece: "I [roditelj] je doveo djecu tamo da ih uvedu u savez, jer [Hašem] potpisuje savez i s budućnim generacijama." Djeca simboliziraju smjer kojim će savez krenuti. Budućnost: mladi i bebe koje danas plaču u svojim krevetićima su oni koji će jednog dana u budućnosti voditi naciju. Zbog njih prolazimo kroz svu ovu muku.

Za nas, roditelje, važno je shvatiti da savez s Hašemom nije samo prolazna moda čiji smo dio, sasvim slučajno. To je savez koji definira naš identitet kao nacije za sve generacije koje dolaze. Namjera mu je da oblikuje i izvrši utjecaj na sudbine one

želimo sebi reći da će oni biti naš produžetak i da se obavezujemo ne samo za sebe, već i u ime budućih generacija. Sve ovo pokazuje da smo zaista uvjereni da činimo najbolje za njih. Roditelji koji dovode svoju djecu na ceremoniju saveza, izjavljuju ostatku svijeta da je to prava stvar za njih i njihovu djecu. S dobrim je razlogom većina Židova izvršila obrezivanje svojoj bespomoćnoj djeci, unatoč boli - jer roditelj želi izraziti nepokolebljivu vezu sa židovskim narodom, njegovom prošlošću i budućnošću. Možete biti dio nacije, a da niste svjesni njezine vizije ili suštine te vizije. Kroz našu povijest kao nacije, milijuni Židova žrtvovali su svoje živote kako bi očuvali svoj identitet, a da uopće nisu shvatili što to znači i zašto im to nanosi toliko patnje. Ali to nije zdrava dinamika. Kad svoju djecu povedemo na ceremoniju saveza, kao da govorimo da mi, kao roditelji, shvaćamo duboki značaj bivanja narodom koji je potpisao savez

(nastavak s 14. stranice) Rabbi David

Stav: Tko je sklopio savez?

Još jedan zanimljiv aspekt tog saveza jest to da je on bio uspostavljen sa generacijom Židova koji su tada stajali na pragu zemlje Izrael, ali i sa svim budućim generacijama kroz židovsku povijest. To je mnoge komentatore navelo na to da postave pitanje kako je moguće da jedna generacija učini zavjet u ime svog potomstva koje nikad nije bilo upoznato sa time niti je pristalo na taj zavjet.

Kasnije, odjeljak raspravlja o mogućnosti da će neki od članova židovskog naroda htjeti odbaciti taj savez, i biti odlučni u namjeri da se oslobode tog povijesnog saveza između naroda i njegovog B-ga. Tekst nas upozorava protiv takvih misli koje će imati ozbiljne posljedice. No, ako netko tko ne osjeća povezanost sa židovskim narodom želi izaći iz tog saveza, zašto mu ne bi bilo dozvoljeno da to uradi? Napokon, neki Židovi su se već povukli od svog naroda i žive svoje živote u stranim zemljama.

Jednostavan odgovor je da je taj savez sklopljen između B-ga i cije-

log naroda i kao takav, on obuhvaća sve Židove svih vremena. Međutim, kako bi osjetili povezanost sa savezom, oni su trebali biti fizički prisutni kada je sporazum potpisan i zato tekst nabraja sve one koji su bili pri-

Kako je moguće da jedna generacija učini zavjet u ime svog potomstva koje nikada nije bilo upoznato s time niti je pristalo na taj zavjet?

sutni kada je savez bio sklopljen. Ipak, ako prihvatimo taj argument, moramo priznati da roditelji mogu obavezati svoju djecu svojim postupcima i stoga je prisutnost svih dijelova židovskog društva obavezala sve buduće generacije.

Međutim, naši rabini našli su dublje značenje ovih stihova. Hašem

nije odabrao samo najpobožnije pojedince, ili vođe, te od njih načinio Svoj narod. Židovski narod nije stvoren kako bi iz njega izašle buduće generacije nobelovaca ili vrhunskih sportaša – čak i ako bi nam oni donijeli više medalja. Mi svi volimo izvrsnost, ali naš poziv kao naroda jest da demonstriramo da kao narod, sa svim komponentama koje nas sačinjavaju, moramo težiti da budemo što časniji i što moralniji u B-žjim očima, kao i u očima naših bližnjih.

Ako neki od nas ne sudjeluju u savezu, promašili smo u svojoj misiji da postojimo kao zdravo društvo. Svi mi možemo preživjeti kao pojedinci bez naših zemljaka, ali više ne možemo svoj narod predstavljati kao narod. Zato Tora naglašava da smo svi bili prisutni u savezu, uključujući i one koji nose vodu i one koji sijeku drva, jer bez njih, mi ne bismo bili isti narod.

Neki tumače stih "…danas stojite…" kao nešto što ukazuje na Roš Hašanu, kada narod stoji na sudu pred svojim Stvoriteljem. Stoga možemo reći da možemo moliti pred našim Stvoriteljem, koji će nas sve blagosloviti dobrom godinom života, ako razumijemo da Mu pristupamo svi zajedno, kao narod.

Mnogo godina suočavali smo se sa mnogim pogibeljima i ostalim opasnostima koje stalno izbijaju na površinu, a koje ne čine razliku između onih na čelu i onih na začelju, između siromašnih i bogatih, ili religioznih i sekularnih. Stoga moramo jačati savez među sobom tako da možemo stati pred svog Stvoritelja i tražiti od Njega da nam pomogne u konfliktima s našim susjedima.■

Rabbi Ephraim Buchwald:

Cijeniti unutarnju vrijednost osobe

Ovotjedno čitanje, dvostruka parša Nicavim-Vajeleh, gotovo uvijek se čita u paru. Parše Nicavim i Vajeleh čitaju se odvojeno jedino kada su između Roš Hašane i Sukota dva šabata, od kojih se nijedan ne poklapa s praznikom.

Ovog šabata u Ponovljenom zakonu 31,9-13 čitamo o zapovijedi hak'hel. Tora nam kaže da nakon što se izraelski narod nastanio u zemlji Izrael, jednom svakih sedam godina, tijekom blagdana Sukota, cijeli bi se narod okupio zajedno, muškarci, žene i djeca, kako bi učili Toru iz usta kralja. To je bio osobit događaj koji ističe činjenicu da su se tijekom šabatne godine, kada se nije obrađivala zemlja, stanovnici Izraela morali religiozno i duhovno obogaćivati učeći Toru. Od kralja se očekivalo da služi kao primjer cijelom Izraelu vodeći učenje Tore sa narodom.

Poseban dio parše u kojem Moše daje narodu upute vezane uz Hak'hel započinje sljedećim riječima u Ponovljenom zakonu 31,9: "Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga svećenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovčeg saveza G-spodnjeg, i svim izraelskim starješinama." Iako tekst kaže da je Moše zapisao Toru i dao je u ruke svećenika i starješina, jasno je da religija u judaizmu nije bila namijenjena samo svećenicima ili malom krugu vođa. Svećenici su bili više čuvari i učitelji Tore. Religiozne istine koje nalazimo u Tori imale su namjenu da postanu trajna imovina čitavog naroda. To je jasno rečeno u stihu Ponovljenog zakona 33,4: "Mojsije nam je odredio Toru, to je baština cijelom

zboru Jakovljevom."

Kao što je to često slučaj u judaizmu, tu srećemo antinomiju, kontradikciju između dvaju principa: pronalaska pravog i potrebnog balansa između potreba pojedinca i potreba zajednice. Tako, primjerice, iako je židovski običaj moliti sa zajednicom, kao dio minjana (kvoruma),

Svatko od nas ima svoje osobite mane.

Svi smo mi napuknuta vjedra. Svakog čovjeka moramo prihvatiti onakvim kakav jest i tražiti dobro u njemu

najvažnija molitva, Amida, uvijek se izgovara u tišini, kao da ju molimo sami, kao pojedinci. I iako zajednica ima određenu snagu, ta snaga za-

jednice potiče od snage pojedinaca unutar te zajednice. Taj balans između potreba pojedinaca i potreba zajednice je nešto što judaizam vrlo dobro postiže.

Ta delikatna ravnoteža također se odražava u ulozi koju ima blagdan Roš Hašane, koji nas uvodi u 10dnevni period kolektivnog pokajanja. Ali mi ne gubimo iz vida ključnu ulogu koju pojedinci imaju u postizanju kolektivnog oproštenja. Svaki čovjek mora na sebe gledati kao na ključni element u uspješnom postizanju oproštenja, ne samo na osobnom nivou, već i na nivou cijelog židovskog naroda.

Kada je riječ o traženju oproštenja, oni koji se uistinu kaju često na sebe gledaju kao na nedostojne, ne samo nedostojne B-žjeg oproštenja, već nedostojne sudjelovanja u zajedničkom pokajanju židovskog naroda. No, nije tako, kaže judaizam. Svaka pojedina duša je dragocjena B-gu. Svaka pojedina duša može biti kvalificirana za B-žje oproštenje i svaka pojedina duša ima snagu da postane odlučujući faktor u postizanju

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald:

uspješne tešuve – pokajanja cijelog židovskog naroda.

Nedavno sam naišao na jednu poučnu usporedbu koju bih htio podijeliti s vama, a za koju vjerujem da daje snažnu poruku vezano uz istinsku vrijednost pojedinca.

Nosač vode u Indiji imao je dva velika vjedra, svako na jednom kraju štapa koji je nosio na svom vratu. Jedno je vjedro imalo pukotinu, a drugo je bilo savršeno. I dok je savršeno vjedro uvijek donosilo punu mjeru vode na kraju dugog hoda od izvora do gospodareve kuće, drugo vjedro je stizalo samo dopola puno. Pune dvije godine to se ponavljalo svakog dana. Nosač je donosio samo jedno i pol vjedro vode do kuće svog gospodara. Naravno, savršeno vjedro bilo je ponosno na svoja postignuća jer je savršeno ispunjavalo svoju ulogu. No, jadno napuknuto vjedro sramilo se svoje nesavršenosti i osjećalo se tužnim jer je moglo ispuniti samo pola od onoga za što je bilo načinjeno.

Cijeniti unutarnju vrijednost osobe

Nakon dvije godine onoga što je smatralo potpunim promašajem, napuknuto vjedro jednog je dana kraj izvora reklo svom nosaču: "Sramim se i želim ti se ispričati." "Zašto?", upitao je nosač. "Čega se sramiš?"

"Protekle dvije godine donosio sam samo pola svog tereta jer pukotina u meni uzrokuje da voda iz mene istječe čitavim putem do kuće tvog gospodara. Zbog mojih mana, ti moraš raditi sav ovaj posao, a ne dobivaš punu vrijednost za svoj trud.", reklo je vjedro. Nosač vode sažalio se na staro napuknuto vjedro i u svom suosjećanju mu je rekao: "Kad se budemo vraćali gospodarevoj kući, želim da primijetiš divno cvijeće pored puta." Uistinu, dok su išli putem, napuknuto vjedro primijetilo je prekrasno cvijeće sa svoje strane staze i to ga je malo razvedrilo. Ali na kraju puta, ponovo se ražalostilo jer je, kao i obično, iz njega iscurilo pola količine vode. I tako se opet ispričavalo svom no-

saču za svoje mane. Nosač je rekao, "Jesi li primijetio da je cvijeće bilo samo sa tvoje strane staze, a ne i sa strane gdje je drugo vjedro? To je zato što sam uvijek znao za tvoju manu i učinio sam ju prednošću. Posijao sam sjeme cvijeća sa tvoje strane staze i tako si ga ti svakog dana, dok smo se vraćali sa izvora, zalijevao. Već dvije godine ja mogu brati ovo predivno cvijeće i njime ukrasiti stol svoga gospodara. Da ti nisi ovakav kakav jesi, on nikada ne bi imao tu ljepotu koja krasi njegov dom."

Pouka je, naravno, da svatko od nas ima svoje osobite mane. Svi smo mi napuknuta vjedra (neki više od drugih). Ali pukotine i mane koje svatko od nas ima čine naše zajedničke živote toliko zanimljivima i vrijednima. Moramo svakog čovjeka prihvatiti onakvim kakav jest i tražiti dobro u njemu. A mnogo je dobra u svakome.

Mnogo je dobra u svakome od nas. Blagoslovljeni su oni koji su fleksibilni jer oni neće postati iskrivljenog oblika. Moramo upamtiti da cijenimo sve različite ljude koje srećemo u životu!

Svatko od nas ima snagu da promijeni svijet. Kako bismo to postigli, svi se moramo usredotočiti na našu vlastitu vrijednost i naučiti cijeniti obilje dobra koje možemo naći u drugima.

L'šana tova tikatejvu – Neka biste bili upisani za godinu zdravlja i mira.

Budite blagoslovljeni.■

■

Prevela Anja Grabar

Uzajamna odgovornost

Skriveni [grijesi] su za B-ga [da zna], ali otkriveni [grijesi] su za nas i našu djecu zauvijek, kako bi izvršili sve riječi ove Tore (29,28)

Savez koji je Mojsije zaključio s Izraelcima bio je dodatak onome na Sinaju, gdje je svaka osoba na sebe prihvatila poštivanje Tore. Ovaj savez je sporazum o uzajamnoj odgovornosti. Odgovorni smo za prijestupe druge osobe ako zanemarujemo pružiti joj pomoći, u onoj mjeri u kojoj smo joj u stanju pomoći da poštuje Toru.

Chafetz Chaim daje primjer Reuvena koji je jamčio za zajam Shimonu. Ako Reuven vidi da se Shimon sprema glupo uložiti posuđeni novac, on će učinit sve što je u njegovoj moći da ga zaustavi, jer ako Shimon izgubi novac i ne bude u stanju vratiti zajam, Reuven će ga morati vratiti. Shimon ne može Reuvenu reći: "To je moj novac i mogu s njim raditi što me volja." On svakako može trošiti vlastiti novac kako želi, ali ovo je novac za koji je Reuven odgovoran i Reuven se ima pravo zaštititi.

Gornji stih kaže da nismo odgovorni za tuđe grijehe o kojima ništa ne znamo, ali za one koji su otkriveni i nama poznati zapravo mi snosimo odgovornost.

Načelo uzajamne traži od nas da nastojimo obeshrabriti naše bližnje Židove da prekrše micvos Tore. Podrazumijeva se da možda nećemo biti u stanju uvjerljivo održati prodiku drugima, ali ima stvari koje

možemo učiniti. Ako imamo prijatelje koji ne drže šabes, možemo ih pozvati da šabes provedu s nama. Ako im možemo pokazati ljepotu i duhovnost šabesa, možda će se zainteresirati da saznaju više o šabesu.

No da bi to bilo učinkovito, naše poštivanje šabesa mora biti takvo da je ono zapravo duhovno iskustvo. Pravi duh šabesa traži sklad u domu i oslobađanje sebe od svih briga radnih dana. Talmud kaže da bi, kad započinje šabes, čovjek trebao osjećati da su mu zadovoljene sve

Uzajamna odgovornost traži da usavršimo svoje držanje micvos da ono ne bude tek mehaničko

potrebe i da mu ništa ne nedostaje.

Ako ljudi budu vidjeli ushit i mir koji šabes donosi onima koji ga drže, sigurno će poželjeti saznati kako to sami mogu postići.

To podjednako vrijedi za sve micvos Tore. Mi ih svakako vršimo, ali možda to činimo na način koji neće potaknuti druge da nas žele oponašati. Uzajamna odgovornost, dakle, traži da usavršimo naše držanje micvos da ono ne bude tek mehaničko. Kada sa naših lica zrači radost micve, time će biti ispunjena naša odgovornost prema drugima.

Zlo nepopustljivosti

I bit će, kad čuje riječi ovog prokletstva, blagoslovit će sebe u svom srcu, govoreći: "Bit će mi dobro iako idem onako kako moje srce vidi." B-g mu neće htjeti oprostiti, jer će se tada B-žji gnjev i ljubomora podići protiv te osobe (29,18-19)

U komentarima se napominje: Ako ta osoba nije učinila tešuvu, onda se podrazumijeva da joj B-g neće oprostiti. S druge strane, ako je učinila tešuvu, zašto joj B-g ne bi oprostio? Nadalje, zbog čega izraz lo jove Hašem selo'ah lo? Uobičajeni izraz bio bi lo jislah lo Hašem.

Jedan od komentara sugerira novo tumačenje. Ova osoba koja želi slijediti diktate svog srca i upozorenja o strogoj kazni je ne odvraća od toga, lo jove, ona niti ne želi da Hašem jislah lo, da joj B-g oprosti. Ovo je toliko drsko prkošenje B-gu da će se "tada B-žji gnjev i ljubomora podići protiv te osobe".

Ranije smo spomenuli da kada osoba racionalizira i opravdava svoje prijestupe, nije vjerojatno da će učiniti tešuvu, jer ona vjeruje da nije učinila ništa loše. Ipak, čak i ta osoba može učiniti tešuvu kad joj se ukaže na to da su njene racionalizacije netočne. Međutim, osoba koja griješi i kaže da je nije briga hoće li joj B-g oprostiti, vjerojatno se neće dati nagovoriti da učini tešuvu. Ona priznaje da je ono što je učinila bilo protiv B-žje volje, ali njezina bahatost u odbijanju B-žjeg oprosta doista je čini nedostupnom za praštanje.

Opraštanje je poseban, dragocjen B-žji dar čovjeku. Kako je glupo ne iskoristiti ga.■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Biseri hasidske mudrosti

NKeželjeni gosti

Baal Šem Tovu dođe jednom hasid da ga upita za savjet kako se u molitvi nositi s neprimjerenim mislima. Učitelj ga posla drugom hasidu koji je živio u udaljenom selu i reče mu kako će promatrajući njega najbolje naučiti.

Kad je hasid konačno došao do sela, pala je već mrkla noć. Ipak, primijetio je da u jednoj kući još uvijek gori svjetlo. Pokucao je na vrata, ali nije čuo nikakav odgovor. Nije razumio što se događa, pa pokuca još jedanput, sada malo jače. Niti ovaj put nije bilo odgovora. Pokušao je još nekoliko puta, ali bez uspjeha. Nije imao izbora, pa pođe potražiti prenoćište na neko drugo mjesto.

ada razumijemo B-ga kao suštinu apsolutne stvarnosti, mi dolazimo do nevjerojatnog uvida: "Nema drugoga osim Njega." Ili, još jednostavnije: "Ne postoji ništa drugo." Ako gledamo iz perspektive apsolutne stvarnosti, zaista ne postoji ništa drugo. To je najvažniji zakon postojanja: ako objekt određenog volumena stavimo u prostor identičnog volumena, ni jedan drugi objekt ne može više ući u taj prostor. Na isti način, ako imate bezgranično velik objekt, nikakav drugi objekt ne može više zauzeti bilo koji prostor, u bilo koje vrijeme.

Upravo je to slučaj s B-gom. Apsolutna stvarnost B-ga, u isto vrijeme se proteže preko konceptualnih granica "postojanja", ali također ispunjava čitavo postojanje, onakvo kakvo mi poznajemo. To ne ostavlja nikakav prostor za neko drugo postojanje ili stvarnost koju bi mi mogli identificirati – objekte u našem fizičkom svijetu, metafizičke istine o kojima razmišljamo ili nas same. Trebamo li, onda, jednostavno zaključiti da ništa od toga ne postoji? Ne, zato što nam je B-g rekao da postoji. Ali one ne postoje same po sebi, one postoje samo kao produžetak božanske energije, kreirani dio jedne apsolutne, božanske stvarnosti, potpuno drukčije realnosti od one koju može razumjeti naš um i zapaziti svi naši instrumenti. Da bi to razumjeli i došli do te apsolutne stvarnosti, moramo naučiti potisnuti našu rigidnu ljudsku percepciju i dozvoliti sebi da razvijemo nov način gledanja, razmišljanja i vjerovanja. Da bismo to mogli učiniti, prvo moramo osjetiti strahopoštovanje prema B-gu.■

~ R . Menachem Mendel Schneerson

Kad se ujutro vratio, dočekaše ga otvorena vrata i sva dobrodošlica koju hasidi ukazuju jedni drugima. Prvi je hasid ostao kod svog domaćina nekoliko dana. Promatrao je pažljivo što ovaj radi i kako se ponaša, ali nije primijetio ništa što bi mu pomoglo da razriješi svoju nedoumicu. Razočarani hasid na rastanku ipak povjeri svom domaćinu kako ga je učitelj poslao da kod njega nauči kako se nositi s neprimjerenim mislima, ali on još uvijek nije naučio ništa što bi mu pomoglo.

Domaćin mu odgovori kako ga je to naučio već prve večeri: "Jednostavno, ne otvaramo vrata, ne obaziremo se. Ako otvorimo vrata da bismo vikali ili potjerali onoga koji je kucao, već smo uspostavili kontakt i tako je neželjeni gost ostvario svoj cilj!".■

Zapjevaj što češće neku melodiju.

To će ti dati novi život i ispuniti te srećom.■

~ R . Nahman iz Breslova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

će godina biti drugačija

Ljeto brzo prolazi. Dani su sve kraći, noći su dosta hladnije, a lišće je započelo svoju prelijepu transformaciju. Zaista, to je ono doba godine kada je "glava" godine tu, iza ugla.

Na Roš Hašanu ne samo da se unaprijed određuje naš godišnji prihod, već i sami naši životi vise o tankoj niti.

U potresnoj molitvi U'Netane Tokef kažemo: "Na Roš Hašanu bit će upisano, a na Jom kipur će biti zapečaćeno - koliki će otići sa zemlje i koliki će biti stvoreni, tko će živjeti, a tko umrijeti ..."

I na kraju zaključujemo: "Međutim, pokajanje, molitva i djela dobročinstva uklanjaju zlo iz presude!"

Da, mi doista imamo moć da pozitivno utječemo na početak ili temelj godine, svojim vlastitim postupcima i djelima dobročinstva. Ova prilika zvuči tako očito da bi čovjek pomislio kako samo glup čovjek ne bi iskoristio ovakvu priliku. Ali dozvolite mi da vam ispričam jednu poznatu priču. Bio jednom jedan rabin koji je preispitivao dijelove svog karaktera koja je trebalo ponešto ispraviti. Tako je naišao na svoje bilješke iz prethodne Roš Hašane. Na njegov užas popis na njegovoj novoj listi u potpunosti se poduda-

rao s njegovom prošlogodišnjom listom.

Mi iz godine u godinu donosimo odluke, ulažemo svoju energiju i svoje dobre želje, a ipak i dalje ostajemo zaglavljeni sa istim starim stvarima. Istina je, svi mi jako želimo učiniti tešuva (vratiti se B-gu), ali se čini da se jednostavno ne možemo promijeniti.

Rebe Nahman uči da je za tešuvu ključno čuti svoju vlastitu sramotu i ostati šutke (Likutey Moharan I, 6). Ima mnogo načina na koje se može iskusiti tu neugodu ili poniženje. Često su tu ljudi koji javno iznose svoje cinične komentare ili nas ismijavaju. Međutim, postoji jedna mnogo dublja sramota koju se može doživjeti, bez obzira dolazi li od drugih ili od nas samih. To je sramota koju doživljavamo kada vlastite neuspjehe unesemo u sebe. Ništa nas jače ne uništava od toga kad shvatimo da nismo ostvarili svoje snove i ciljeve, da nismo postigli ono što smo tako iskreno zacrtali da ćemo učiniti. Ako postoji razlog zašto smo zaglavili, to je zato što smo iskreno pokušavali, no naposljetku smo doživjeli neuspjeh, i zbog toga smo pustili da naša nastojanja da učinimo tešuvu odu iz naših misli.

Rebe Nahman nas podučava da ostanemo šutke - da ne odgovaramo na glas neuspjeha iz naše nutrine. Sramota koju proživljavamo je snažan podsjetnik da težimo služiti B-gu, a ne sebi. Mi nećemo suditi o našem uspjehu na temelju ljudskog ishoda, nego ćemo umjesto toga biti radosni zbog svoje duboke, unutarnje čežnje prema pobožnosti. Vidjeti svoje vlastite nedostatke, i ipak ostati nijemi i odlučni da nastavimo pokušavati, najbolji je protuotrov našem najvećem neprijatelju - našem egu.

Hebrejska riječ koju Rebe Nahman koristi za šutnju je jiDOM. Ta riječ ima dodatno značenje, kako kralj David kaže: "Budi DOM pred B-gom, nadaj Mu se i čezni za njim" (Psalmi 37,7). Naša šutnja ne mora biti tišina srama i neuspjeha, već tišina nade i čežnje za B-gom. Kad priznamo i prihvatimo svoje slabe točke, a ipak živimo s nevjerojatnim riječima ohrabrenja koje nam daje Rebe Nahman, na kraju stječemo unutarnju snagu i srčanost koja je nužna za stvarne promjene.

Mnogi ljudi obezvrjeđuju svoju tešuvu jer smatraju da je nepotpuna i da još nisu postali savršeni. Ali tešuva znači nastaviti težiti za B-žjom časti i Njegovim kraljevstvom, unatoč usponima i padovima koje život garantirano donosi.

Ako nas naši rabini uče da se Svijet koji će doći može postići ako se učini tešuva trenutak prije smrti, onda je svakako netko tko provodi tešuvu čitav svoj život daleko, daleko vredniji. Što više tešuva napravimo, to bolje, čak i ako nismo savršeni.

Dok stojimo pred Kraljem ove Roš Hašane, neka bismo zaslužili da Mu kažemo da će ova godina uistinu biti bolja. Amen!

A gutn Shabbos! Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Nicavim Vajeleh govori o pripremama za Roš HašanuDan suđenja i kako mi možemo pobjediti u najvažnijoj bitci svog života. Moše ju je izgovorio svog posljednjeg danu na Zemlji u fizičkom tijelu. Prema kabalistima, na dan u kojem veliki cadik (pravedni mudrac) napusti svijet, otkriva se svjetlo svega onoga što je taj mudrac učinio u svom životu. Svjetlo je toliko veličanstveno i snažno da svoj trag ostavlja na svemiru, pa se to svjetlo svake godine pojavljuje iznova upravo onako kao što se pojavilo na dan njegove smrti. Stoga se taj dan smatra danom slavlja (hilule), i naš je cilj da se povežemo s tom energijom kako bismo se podigli i uzdigli na gornje svjetove.

Čitanje paraše Nicavim neposredno prije Roš hašane (Nove godine) pruža nam Mošeovu energiju da se uzdignemo do Izvora života, da se izravno povežemo sa Svjetlosti Stvoritelja i primimo sva obilja koje nam

On želi darovati.

Paraša započinje riječima: "Vi stojite danas! Svi vi". Rabbi Levi Isaac od Berdičeva tumači "Vi stojite" na sljedeći način: Kada stojimo u prisutnosti Stvoritelja, mi se moramo obratiti Njegovom hesedu (dobroti iz ljubavi), a ne tražiti ono na što smatramo da imamo pravo, jer nema kraja onome što možemo primiti budući je milost Stvoritelja beskonačna.

Ova se ideja uklapa u suštinu Nove godine, koja nam daje priliku da sve počnemo iznova, od Berešitapočetka. Zbog toga je jasno da Sve-

mogući želi da započnemo i od Njega primimo ogromno obilje upravo onako kako nam on to želi dati, a ne ono za što smatramo da imamo pravo, s obzirom na naša djela u protekloj godini. Paraša Nicavim nam omogućuje da uvježbamo ostaviti iza sebe naše "lažno ja" u sklopu priprema za Roš hašanu. Ostavljamo iza sebe ono što mi mislimo da jesmo; rješavamo se svih zabluda i pogrešnih uvjerenja o nama samima te nanovno stvaramo same sebe.

To je ujedno i temeljni smisao mjeseca elula, čiji simbol je djevica. Mi smo u stanju povezati se s našim neokaljanim, čistim unutarnjim ja i ostvariti ono što smo trebali postati prije nego li su u nas prodrli svi ti vanjski utjecaji.

Roš Hašana nam daje priliku da počnemo iznova, dok nam paraša Nicavim daje priliku da se pročistimo u sklopu priprema za narednu godinu, da izaberemo život i otklonimo prokletstvo. Mi dolazimo kao prazan list papira, i stajemo pred Stvoritelja, spremni odreći se nevolja i bremena prošlosti te početi iznova. U stihu prije posljednjeg retka

u prvom čitanju paraše napisano je: "I Vječni ih je iščupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu te ih bacio םֵ ִּלְשַיַע ( ) u drugu zemlju. Tako je i danas." (Ponovljeni zakon 29,7). Postoje tri veličine slova u Tori: mala, srednja i velika. Veći dio Tore napisan je slovima srednje veličine. Zohar objašnjava da mala slova predstavljaju sefiru Malhut, slova srednje veličine predstavljaju Zeir Anpin, a velika predstavljaju Binu. To su tri razine, između kojih mi skačemo naprijed - natrag. Slovo " "ל (lamed) je jedino slovo hebrejskog alfabeta koje ide iznad gornje crte, povezujući nas tako sa sefirom Bine, koja je izvor obilja i blagoslova. Čak i iz dubina surove stvarnosti koja je opisana u ovom retku, postoji kanal povezivanja kroz sefiru Bine. Prema Sefer jecira (Knjizi stvaranja), slovo lamed je slovo koje je stvorilo astrološki znak Vage i mjesec tišrej, prvi mjesec u godini. Parašat Nicavim se uvijek čita uoči blagdana mjeseca tišreja, a to nas povezuje sa sefirom Bine i beskrajnom riznicom životnog obilja, čime nas priprema da se obnovimo.■

Prevela Tamar Buchwald

Nicavim: Povratak na Har Sinaj i u Gan Eden

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Može li se čovjek vratiti u Gan Eden?

Iako nas je Paršat Breišit možda ostavila s dojmom da su vrata Vrta (koja čuva 'keruvim' s vatrenim mačem / vidi Breišit 3:24) zauvijek ostala nedostupna čovjeku, Paršat Nicavim možda aludira na mogućnost 'povratka'.

Da bismo objasnili kako (i zašto), ovotjedni šiur razmatra o značaju govora koji je Moše Rabeinu održao u Paršat Nicavim, i kako se on vrlo lijepo uklapa u rubriku Sefera Devarim.

Uvod

U slučaju da niste primijetili, Paršat Nicavim sadrži još jedan govor koji je Moše Rabeinu održao, posljednji od njegova četiri govora u Sefer Devarim. Zapravo, ovaj završni govor u stvarnosti je započeo na kraju Paršat Ki Tavo (vidi 29:1-8, uz napomenu kako 29:1 čini uvod u ovaj govor).

U sljedećem šiuru prvo raspravljamo o tome kako se ovaj završni govor odnosi na 'tohaha' (u Paršat Ki Tavo); poslije ćemo se usredotočiti na ono što je tako posebno u njegovom 'finalu'.

Četiri govora

Sljedeća tablica pomoći će razjasniti mjesto govora Mošea Rabeinu u Paršat Nicavim u odnosu na ostatak Sefera Devarim, budući da sumira njegova četiri govora:

POGLAVLJA

TEMA

1) 1->4 Uvodni govor (zašto je prošlo 40 godina)

2) 5->26 Glavni govor - micvot za držanje u zemlji

3) 27->28 Brit Har Eival i tohaha

4) 29->30 Završni govor = Paršat Nicavim

Iako će se ovaj šiur fokusirati na 'završni govor' (br. 4), da bismo shvatili njegov sadržaj, prvo moramo pregledati primarnu temu 3. govora.

Prisjetite se kako je u 27. poglavlju opisan obred za kojeg su Bnei Jisrael dobili upute da ga održe na Har Eivalu, nakon ulaska u zemlju. Taj je obred trebao uključivati i učenje zakona (zakona iz glavnog govora) i neke proslave. Torin opis tog obreda u 28. poglavlju se nastavlja s tohaha, tj. 'blagoslovima i prokletstvima', jer su se trebali javno pročitati na kraju tog obreda.

Stoga je redoslijed Sefera Devarim do ove točke posve logičan. Govor br. 2 detaljno opisuje zakone koje je Moše podučavao, dok govor br. 3 objašnjava kako je te zakone trebalo ponovo podučavati kada Bnei Jisrael uđu u zemlju, na posebnom obredu koji je završio javnim upozo-

renjem na nagradu i kaznu ako Bnei Jisrael poštuju / ili ne poštuju ove zakone.

No, kada se čita četvrti govor, on se čini suvišnim, jer u njemu još jednom nalazimo Mošeov prijekor upućen Bnei Jisrael – na način koji se ne razlikuje puno od brojnih prijekora u njegovim ranijim govorima. [Na primjer, usporedite 29:11-14 s 5:2-3; 29:4-5 s 8:4; i 30:1-3 s 4:26-29.]

No, ako pobliže pogledamo njegov sadržaj, možemo objasniti njegovu funkciju i razlog zašto je tu smješten.

Startna i ciljna ravnina

Prvi je korak preciznije odrediti gdje ovaj govor započinje i gdje završava. Obratite pažnju na to kako on započinje na kraju Paršat Ki Tavo u 29:1, a završava na kraju Paršat Nicavim (kao što je naznačeno iznenadnim prelaskom u narativ u trećem licu odmah na početku Paršat Vajeleh (31:1).

Koristeći Tanach Koren, primijetite i kako on sadrži pet različitih 'paršijot': 29:1-8; 29:28; 30:1-10; 30:14 i 30:15-20.

Pogledajmo svaku od ovih paršijot i objasnimo što je kod svake od njih problematično. Nakon toga, ćemo objasniti logiku njihovog unutarnjeg tijeka, te kako se svaka od ovih paršijot odnosi na prethodni govor, i cjelokupnu temu saveza u Sefer Devarim.

Paršija br. 1 (29:1-8)

Mošeove uvodne izjave u ovoj 'paršiji' otvaraju brojna pitanja. Da bismo razumjeli ove poteškoće, pogledajmo: "Moše je sazvao Bnei Jisrael i rekao im: Vidjeli ste svojim očima što sam učinio faraonu u zemlji egipatskoj... pa ipak, do danas vam B-g nije dao 'srce da znate,' ' oči da vidite' ili 'uši da čujete'. Vodio sam vas četrdeset godina u pustinji...[Stoga] vjerno držite riječi ovog saveza [divrei ha-brit ha-zot] kako biste uspjeli u svemu što sada poduzimate” (vidi 29:1-8 ).

Prije svega, zašto on ovom naraštaju govori kao da su oni osobno napustili Egipat? Doduše, neki od starijih pripadnika naroda možda su bili mlađi od dvadeset godina u vrijeme egzodusa (i stoga nisu bili uključeni u kaznu). Međutim, velika većina sadašnje generacije nije svjedočila tim događajima. Ali još je više zbunjujuće 29:3. Kako Moše uopće može reći: "Do danas vam B-g nije dao 'srce da znate', 'oči da vidite' ili 'uši da čujete'?" Na što je to Moše Rabeinu mogao misliti?

Konačno, zašto Moše zaključuje ove komentare još jednom podsjećajući Bnei Jisrael na 'brit' (vidi 29:8)? Nije li to bila tema njegovog prethodnog govora? [Vidi 5:2-3!]

Paršija br. 2 (vidi 29:9-28) U ovom odjeljku, Moše ponavlja svrhu ovog okupljanja –

Divrej Tora

Rabbi Menachem Leibtag:

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Nicavim: Povratak na Har Sinaj i u Gan Eden

a to je, uspostava savez kojim Bnei Jisrael trebaju postati B-žji narod. Zatim naglašava vječnu narav ovog saveza, tj. njegovu obaveznu primjenu i na sve buduće naraštaje (vidi 29,9-14).

Ali još jednom se moramo zapitati, nije li to ista stvar koju je Moše Rabeinu već iznio u uvodnim riječima svog glavnog govora? (Vidi 5:2-3, pročitaj pažljivo.)

Nadalje, zašto Moše iznenada otvara mogućnost da pojedinac, obitelj ili možda cijelo pleme može razmotriti 'da se oslobodi' iz ovog saveza (vidi 29:17-25)?

Paršija br. 3 (vidi 30:1-10)

Moše sada 'tješi' Bnei Jisrael, govoreći im da će čak i u slučaju progonstva uvijek ostati mogućnost za 'tešuvu' i povratak naroda u Obećanu zemlju. Zašto bi Moše, obraćajući se narodu prije njihova ulaska u zemlju, preuranjeno ih obavijestio o njihovom povratku u zemlju iz progonstva? Još nisu ni stigli do zemlje, a već im se obećava konačno okupljanje dijaspore? Nadalje, zašto Mošeovi raniji komentari na ovu temu (vidi 4:25-31 & Vajikra 26:41-45) nisu dovoljni?

Paršija br. 4 (vidi 30:11-14)

Ovdje nalazimo poznato inzistiranje Mošea Rabeinu da držanje Tore 'nije tako teško' kao što se čini. Opet, iako ovo predstavlja najkritičniju poruku, ostaje pitanje: zašto sada i zašto ovdje u Sefer Devarim?

Paršija br. 5 (vidi 30:15-20)

Kao što ćemo objasniti u drugom dijelu, ovi dirljivi pesukim prikazuju da se život u Erec Jisraelu može usporediti s idealnim, duhovnim okruženjem Gan Edena. Ali još jednom, zašto se ova tema spominje upravo u ovom govoru i to na njegovom kraju?

Potencijalni 'zaključci'

Da bismo razriješili ova pitanja, moramo razmotriti središnje mjesto koncepta 'saveza' [brita], koji se do sada pojavljivao kao primarna tema u svakom dosadašnjem govoru u Sefer Devarim.

Podsjetimo se da je Moše Rabeinu započeo svoj glavni govor naglašavajući značaj i primjenjivost Sinajskog saveza na sadašnju generaciju:

"G-spod, vaš B-g, sklopio je s vama savez na Sinaju. Nije [samo] s vašim očevima B-g sklopio ovaj savez, nego s nama, onima od nas koji smo ovdje, danas živi..." (vidi Devarim 5: 1-3). [Primijetite da je uvodni izraz tog govora (5:1) identičan onom našem (29:1), što sugerira tematsku vezu među njima.]

I u svom glavnom govoru i u završnom govoru, Moše Rabeinu se obraća novoj generaciji kao da su oni sami napustili Egipat i stajali kod Har Sinaja. On naglašava njihovu uključenost u savez sa Har Sinaja. Ipak, u svom

trećem govoru Moše je uputio Bnei Jisrael da stupi u sličan savez u to vrijeme (vidi 28:69 - posljednji pasuk tog govora!). Zašto je potreban još jedan savez ako se smatra da su 'svi' sudionici saveza na Har Sinaju?

Zapravo, ovaj 'dodatni' savez u Arvot Mo'av, kako je detaljno opisano u 27. poglavlju u Paršat Ki Tavo, lako bi mogao navesti Bnei Jisrael na nekoliko pogrešnih zaključaka:

1. Nužnost novog saveza za ovu generaciju podrazumijeva da savez na Har Sinaju ne obvezuje sve buduće generacije. Zašto bi inače bio potreban 'novi' savez u Arvot Moav? Očito, moglo bi se zaključiti, zakoni Tore obvezujući su samo za generaciju (ili pojedinca) koja formalno prihvaća ovaj savez, ali ne i za naredne naraštaje (osim ako ih formalno ne prihvate)!

2. Pojedinac (ili možda čak i veća grupa) može donijeti odluku da ne želi niti jednu stranu saveza – niti njegovu nagradu niti njegovu kaznu! Neki će se ljudi rado odreći svake potencijalne nagrade za držanje micvot brita, dok god zauzvrat ne budu vezani njegovim strogim zahtjevima ili im ne bude prijetila oštra kazna za njegovo zanemarivanje. Drugim riječima, Bnei Jisrael bi mogli zaključiti da svaka osoba ili obitelj u bilo kojoj generaciji ima 'opciju' da bude sudionik brita ili da se 'povuče' iz njega ('has ve-šalom'!).

3. Baš kao što bilo koji pojedinac može zadržati pravo da se 'povuče' iz saveza, tako i B-g ima mogućnost iskoristiti svoje pravo da 'povuče' svoj savez ako to smatra prikladnim. Drugim riječima, Bnei Jisrael bi iz završnog dijela tohaha u Ki Tavo potencijalno mogli zaključiti da je progonstvo znak poništenja ovog saveza. Drugim riječima, ako se progonstvo shvati kao B-žje 'poništenje' saveza s Njegove strane, tada bi Bnei Jisrael (u progonstvu) mogli doći do logičnog zaključka da je njihov 'poseban odnos' s B-gom završen (has ve-šalom!). [Vidi Jehezkel 20:32 i njegov kontekst, gdje Bnei Jisrael u babilonskom progonstvu navode upravo tu mogućnost!]

Povezivanje dijelova

Znajući ovo, pogledajmo sada još jednom različite elemente Mošeovog završnog govora u pokušaju da objasnimo njihov zašto iz ovog 'finala'.

U Paršiji br. 1, Moše Rabeinu prvo objašnjava zašto je ovaj 'novi' savez (kako je opisan u trećem govoru) neophodan. Istina, savez je već bio sklopljen s prethodnom generacijom. Međutim, zbog njihovih grijeha i kasnije smrti u pustinji, izvorna namjera brit Sinaja tek sada postaje primjenjiva.

Kako bi ovom novom naraštaju naglasio da oni moraju

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Nicavim: Povratak na Har Sinaj i u Gan Eden

ispuniti sudbinu koja je izvorno bila planirana za njihove roditelje, B-g rekreira 'atmosferu' Har Sinaja, omogućavajući novoj generaciji da 'ponovno proživi' to iskustvo. Iako većina njih nije bila na Har Sinaju, važno je da se cijela ova generacija osjeća kao da je zapravo stajala u podnožju gore. Oni će uskoro ući u zemlju i suočiti se s izazovom uspostave posebnog B-žjeg naroda, i stoga moraju sa sobom donijeti sinajsko iskustvo i savez.

Kao što Seforno u 29:3 objašnjava, Bnei Jisrael su tek sada, po prvi put, spremni ispuniti B-žji savez. Moše tako objašnjava ovoj generaciji da je 'ovo taj dan' kojega je On čekao. Sada B-g ima narod koji uistinu može znati, vidjeti i čuti (vidi 29:3, Seforno i Raši).

Dakle, nema ništa 'novo' u vezi s ovim savezom. On, zapravo, služi suprotnoj funkciji: a to je, da ponovno potvrdi značaj i primjenu izvornog saveza na Har Sinaju.

Imajući to na umu, sada možemo objasniti potrebu za drugom paršijom.

Jednom kada ovaj 'obnovljeni' brit postane neophodan, Moše Rabeinu mora negirati mogući zaključak da svaka generacija i svaki pojedinac imaju opciju prihvaćanja ili odbijanja uvjeta saveza (kao što smo gore objasnili). Stoga, u Paršiji br. 2 Moše podsjeća Bnei Jisrael na svrhu tog saveza (da postanu B-žji narod, vidi 29:9-14), a zatim zaprijeti strogom kaznom bilo kojoj osobi ili grupi koja razmišlja o mogućnosti 'povlačenja' iz njega (vidi 29 :1725).

Nakon toga, u Parši br. 3, Moše Rabeinu uvjerava Bnei Jisrael da kao što ovaj savez obvezuje Bnei Jisrael za sve generacije, on je isto tako vječno obvezujući i za samog B-ga. Stoga, čak i kad dođe do izgnanstva, B-g će (prije ili kasnije) osigurati povratak Bnei Jisrael u njihovu zemlju da drže Njegove micvot i postanu Njegov narod. [Imajte na umu da druge religije (koje su se razvile iz judaizma) odbacuju ovu točku!]

Moše zatim nastavlja odbacivati još jedan vjerojatni zaključak onoga tko čuje uvjete ovog saveza (i njegove gotovo bezbrojne obveze), tvrdnju da je jednostavno 'nemoguće' biti 'pobožan Židov.' Moše Rabeinu objašnjava u Paršiji br. 4 da zapravo nije tako teško kao što se čini. Jer ako čovjek zadrži ispravan stav "ahavat Hašem" (što je uvodna tema glavnog govora), tada mu je "način života" koji Tora traži u potpunosti nadohvat ruke. Konačno, u Paršiji br. 5, Moše zaključuje svoj govor postavkom o 'behira hofšit' (slobodi izbora), B-gom danoj mogućnosti odabira 'puta života' [ili 'smrti'], o čemu ćemo sada raspravljati u Drugom dijelu.

Drugi dio - između Gan Edena i Erec Jisraela

Prije nego što započnemo Drugi dio, pregledajte 30:15-20 i primijetite da ova 'paršija' čini završni dio ovog govora.

Dok čitate, primijetite kako Moše Rabeinu u ovom zaključku sažima neke od primarnih tema glavnog govora (o kojima smo raspravljali u prethodnim šiurima):

"Vidi, danas sam pred tebe stavio hajim (život) i tov (blagostanje), mavet (smrt) i ra (nedaće). Jer danas ti zapovijedam da ljubiš B-ga i ideš Njegovim putevima [odnosi se na odjeljak s micvama / 6- 11] i da držiš Njegove hukim u-mišpatim [odnosi se na 2. dio glavnog govora / 12-26)] da možeš napredovati i rasti i da te B-g blagoslovi u Zemlji koju ćeš osvojiti... Ako odvratiš svoje srce (ne budeš slušao)... danas vam objavljujem da ćete sigurno nestati i nećete opstati u Zemlji... koju ćete osvojiti." (vidi 30:1518).

Jasno, Moše se još jednom poziva na dva dijela glavnog govora. Međutim, ovi se stihovi također mogu odnositi na osnovnu temu u Seferu Breišit, kao što sugerira nekoliko ključnih fraza u ovom odjeljku. Objasnimo.

Prisjetite se upotrebe izraza 'hajim i tov' i 'mavet i ra' u 30:15, citiranom ranije. Odredimo preciznu definiciju ovih izraza u posljednja dva pesukim:

"Pozivam Nebesa i Zemlju da posvjedoče da stavljam pred vas izbor između hajim ili mavet - 'braha' ili 'klala' - i trebate izabrati hajim kako biste živjeli... na ovoj Zemlji koju sam obećao vašim precima..." (30:19-20).

U ovom prekrasnom završetku, Tora izjednačava koncept braha & klala, kako je detaljno opisano u tohaha (vidi 28:1-7,15-20!), s hajim & mavet:

Braha = hajim (život); klala = mavet (smrt).

Prisjetimo se, međutim, da su koncepti hajim & mavet kao i tov & ra prvi put bili predstavljeni u priči o Gan Edenu:

"I B-g izvede iz zemlje svako drvo... i ec ha-hajim [Drvo života] usred vrta, i: ec ha-da'at tov ve-ra [Drvo Poznavanja dobra i zla...] i s ec ha-da'at tov ve-ra ne jedi, jer onog dana kad pojedeš s njega - mot tamut - sigurno ćeš umrijeti!" (vidi Breišit 2:8-9, 2:15-17).

Ovaj tekstualna paralela pojačana je još jednom sličnosti s pričom o stvaranju. Imajte na umu da su Nebesa i Zemlja - šamajim va-arec - pozvani kao svjedoci ovog saveza (vidi 30:19, kao i 31:28 & 32:1).

Ovaj poseban poziv za 'šamajim' i 'arec' da budu svjedoci britu može se odnositi ne samo na uvod u priču o stvaranju (Br. 1:1), već i na uvodni pasuk pripovijesti o Gan Edenu u Breišit - vidi 2:4!

Gan Eden u blizini doma

Ova tekstualna paralela sugerira konceptualni odnos između života prema idealima Tore u zemlji Izrael i života u Gan Edenu. Zapravo, duhovno okruženje Gan Edena jako podsjeća na duhovno okruženje koje Sefer Devarim želi stvoriti u zemlji Izrael.

Strana 24 Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Nicavim: Povratak na Har Sinaj i u Gan Eden

Prisjetite se kako je pripovijest o Gan Edenu opisala posebno okruženje između čovjeka i B-ga, s naglaskom na 'sahar va-oneš' [nagradu i kaznu]. B-g obećava Čovjeku prosperitetan fizički život [hajim] ako bude poslušan, dok prijeti smrću [mavet] ako čovjek bude neposlušan (vidi Br. 2:15-17). Na vrlo sličan način, tohaha opisuje paralelnu stvarnost u zemlji Izrael: Budu li Bnei Jisrael držali micvot, B-g će ih nagraditi blagostanjem (vidi 29:1-14); ako zgriješe, B-g će ih strogo kazniti (vidi 29:15-26).

[Također obratite pažnju na Devarim 11:13-20 (iz dnevne krijat šema).]

Nadalje, progonstvo se pojavljuje u obje prilike kao najteža kazna. Adam je protjeran iz Vrta kao posljedica njegova grijeha (vidi Br. 3:22-24). Slično, tohaha prijeti da ako Am Jisrael nastavi griješiti, njihovi neprijatelji će ih istjerati iz zemlje (vidi 28:64-68) i ostat će u egzilu dok ne učine istinsku tešuva (pokajanje / vidi Devarim 30:1-10).

[Zanimljivo je da je B-žja izvorna smrtna kazna za jedenje s Drveta prevedena u Adamovo progonstvo iz Vrta (3:23) kada je on pojeo plod Drveta. S obzirom da Gan Eden odražava idealno duhovno okruženje, izgnanstvo se može točno izjednačiti sa smrću. Dok je biblijska svrha života razviti vezu s B-gom, biblijska smrt se odnosi na život bez ikakve takve veze, izgnanstvo u okruženje koje karakterizira B-žja odsutnost.]

Ova paralela dobiva dodatno značenje kada uzmemo u obzir smještaj ova dva izvora: na početku Humaša i pred sam kraj Humaša.

Moglo bi se reći da Humaš na ovaj način naglašava osnovnu prirodu čovjekova odnosa s B-gom. Prvo, ispričano nam je o B-žjem stvaranju Čovjeka i njegovom smještanju u Gan Eden – u idealno duhovno okruženje. Kao kaznu za njegov grijeh, B-g protjeruje čovjeka iz Gan Edena, postavljajući 'keruvim' da čuvaju od bilo kakvog pokušaja da se vrati (vidi Br. 3:24).

Ipak, prisutnost keruvim koji čuvaju 'put do Drveta života' ne znači nužno trajno zatvaranje ovog puta. Naprotiv, postala je čovjekova dužnost da teži povratku. Keruvim ne zabranjuju ulazak; oni štite Vrt od upada onih koji ne zaslužuju povratak. Ali jednom kad čovjek dokaže da je dostojan, dereh ec ha-hajim - put do Drveta života - koliko god se u prvi mah činio strašnim, iznenada se otvara i poziva čovjeka unutra.

Sukladno tome, Sefer Devarim opisuje Erec Jisrael kao fizičko i duhovno okruženje u kojem Am Jisrael može ponovno izgraditi ovu duhovnu vezu s B-gom.

Na primjer, Paršat Ekev ilustrira kako klima Erec Jisraela doprinosi ovom okolišu:

"...uvijek su B-žje oči uprte u nju (zemlju), od početka godine do kraja godine." (vidi Devarim 11:10-12)

Od Gan Edena do 'Jeruzalema'

Ali možda najsmislenija paralela između Gan Edena i Erec Jisraela javlja se u odjeljku hukim & mišpatim. Podsjetimo se da Paršijot Re'e, Šoftim i Ki Tavo iznose brojne micvot koje se odnose na hamakom ašer jivhar Hašem, bet ha-mikdaš, koji će biti izgrađen na mjestu koje izabere B-g. Kao što je objašnjeno u šiuru na Paršat Re'e, Sefer Devarim zahtijeva da svaki Židov redovito posjećuje to mjesto, bilo za 'alija la-regel' na blagdane, da prinese korbanot ili bikurim, da jede 'ma'aser šeni', da se pojavi na sudu, itd.

U središnjoj točki tog mjesta [bet ha-mikdaša] smješten je kodeš kodašim, stalno mjesto arona, pokrivenog kaporetom i zaštićenog s keruvim, kako na kaporetu tako i na parohetu! [Vidi Šmot 25:16-22 i 26:31-34.]

S obzirom na to da se koncept keruvim ne pojavljuje nigdje drugdje u Humašu izvan ova dva konteksta - miškana / bet ha-mikdaša i Gan Edena – podrazumijeva se tematska veza među njima. Baš kao što keruvim Gan Edena štite put do ec ha-hajima, tako keruvim mikdaša čuvaju put do pravog hajima: tj. oni štite aron koji sadrži luhot ha-eidut - simbol Tore i našeg saveza s B-gom na Har Sinaju.

Postavljanjem luhot - snažnog simbola matan Tore - u središte naših života u Erec Jisraelu, Sefer Devarim nas potiče da težimo povratku u okruženje Gan Edena poštujući zakone Tore

Ovo tumačenje podupire poznati pasuk u Mišlej, koji se govori svaki put kada vraćamo sefer Toru u aron hakodeš:

"Ec hajim hi - Ona je drvo života - za one koji je se drže, i tko god je se drži sretan je." (Mišlej 3:18). [Iako se ovaj pasuk naizgled odnosi općenito na mudrost (vidi 3:13), u cjelokupnom kontekstu pereka 'mudrost' se posebno odnosi na Toru (vidi 3:1-8!).]

Stoga Humaš 'završava' s temom koja je uvelike paralela temi njegovog uvodnog narativa. B-žja je izvorna namjera možda bila da čovjek uživa u bliskom odnosu s Njim u Gan Edenu. Iako se čini da je taj cilj 'propao' u Seferu Bereišit, Sefer Devarim završava mogućnošću da se narod Izraela doista može vratiti takvom životu, u zemlji Izrael. [Za slično objašnjenje, pogledajte Sefornov uvod u Sefer Breišit!]

Kako bismo bolje razumjeli ovu raspravu, toplo preporučamo da proučite Rašija na 30:19. Njegovo objašnjenje o tome što bi čovjek trebao naučiti iz svoje kontemplacije o šamajim va-arec (onoga što mi nazivamo 'prirodom') koji nas okružuju definitivno će povećati vaše razumijevanje Paršat Nicavim. Nadalje, ovo je najprikladniji Raši za proučavanje u pripremama za Roš HaŠanu – dana koji obilježava B-žje stvaranje šamajim va-arec.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

PUT

(nastavak)

Svakodnevna praksa

SVAKODNEVNA MUSARSKA praksa je vrlo jednostavna. Mnoge od ovih praksi razvijene su u okviru ortodoksne židovske zajednice devetnaestog stoljeća, u kojoj je neupitan prioritet duhovne/vjerske posvećenosti imalo proučavanje Tore. Musarske tehnike morale su biti djelotvorne, bez da oduzimaju puno vremena.

Dnevna fraza za podsjećanje

Ubrzo nakon što ste se ujutro probudili, i prije nego što započnete svoje dnevne aktivnosti, trebate se podsjetiti na duševnu osobinu sa svog popisa od njih trinaest, na kojoj trenutno radite. Da biste to učinili, morate si pribaviti frazu koja prenosi bit svake duševne osobine koja se nalazi na vašem popisu. Takvu vrstu očitovanja pronaći ćete ispod naslova svakog poglavlja u drugom dijelu ove knjige. Ove izjave si možete zapisati na kartice kao natuknice ili na komadić papira radi lakšeg snalaženja.

Kartice možete staviti pored kreveta ili na neko drugo mjesto na kojem ćete ih sigurno vidjeti na početku dana. Ja svoje kartice imam postavljene na stoliću u sobi u kojoj se molim i meditiram. Karticu koja se odnosi na onu osobinu duše na kojoj radim taj tjedan stavljam na vrh kupa. Moja supruga više voli svoju frazu napisati na komadić papira koji zalijepi na ogledalo u kupaonici, gdje će je sigurno vidjeti svakog jutra. Znam ljude koji su programi-

da je neonska reklama. Nakon što ste doista čuli frazu na tako prodoran način, nastavite sa svojim dnevnim obavezama.

Naravno, tijekom dana pokušajte živjeti u skladu s idealom navedenim na kartici za podsjećanje, ali ne naprežući se ili potiskujući sklonosti. Samo dajte sve od sebe.

Meditacija

rali zaslon svog računalu tako da prikazuje njihovu tjednu frazu.

Fraze koje sam naveo često potječu iz tradicionalnih izvora, ali nema ničeg magičnog u riječima koje sam napisao. Ako ustanovite da želite promijeniti frazu kako bi više odgovarala vašem vlastitom shvaćanju te osobine, prema tome kako se odražava u vama, učinite to. Također, ako na popisu imate osobinu koja nije obuhvaćena ovom knjigom, morat ćete pronaći vlastitu frazu za podsjećanje. Pogledajte u rječnik, Bibliju ili bilo koji drugi izvor mudrosti ili jednostavno izmislite frazu, bitno je da ono što izaberete precizno pogađa bit ideala za tu određenu osobinu. Podsjetnik mora uvijek biti kratak i jezgrovit.

Svakog jutra polako i s potpunom koncentracijom pročitajte tjednu frazu. Pročitajte je naglas. Pročitajte je nekoliko puta. Ili je zapjevajte sebi. Prolazite kroz ovaj podsjetnik na bilo koji način zbog kojeg će vam on u vašem umu zasjati tako snažno kao

Najbolje vrijeme za meditaciju, pjevanje ili pak vizualizacije ili razmišljanje, isto tako je ujutro, otprilike u isto vrijeme kada pregledavate svoju frazu. Nije preporučljivo bez nadzora vršiti musarsko pjevušenje, vizualizacije ili razmišljanja, ali u meditaciju možete krenuti samostalno.

Meditacija pomaže u razvijanju osobina svjesnosti i koncentracije koje su vrlo korisne i podržavaju musarsku praksu. Na primjer, primijetili smo da se prva faza musarske prakse naziva "Senzibilnost", ali koliko senzibilni možete biti bez usklađene i izoštrene svjesnosti? Stvari će se dogoditi, a vi ih nećete ni registrirati na ekranu svoje svijesti. Opisujući promišljanje šiviti u 24. poglavlju, naišli smo na važnost koncentracije u ovoj duhovnoj praksi.

U petom poglavlju citirao sam priču iz knjige Cheshbon ha'Nefesh koja opisuje praksu meditacije. Ovaj opis osnova je meditacije koju ja radim i podučavam.

Sjednite na mirno mjesto i zatvorite oči. Možete meditirati i samo četiri minute, a zatim, kako vam se

koncentracija produbljuje, period meditacije možete produžiti, baš kako je opisano u Cheshbon haNefesh Vrijeme možete procijeniti samostalno ili postaviti tajmer (čak će i mjerač na mikrovalnoj pećnici biti dovoljan).

Dođite na mjesto mira u svojoj unutrašnjosti i obratite pozornost na kolanje daha koji ulazi i izlazi. Samo promatrajte. Potom, nakon nekoliko udisaja, usmjerite svoj um da u svijesti zadrži riječ š'ma, što na hebrejskom znači "slušaj". O njoj je korisno meditirati, jer "slušati" podrazumijeva određenu senzibilnost i prijemčivost. Nije važno hoćete li sami sebi izgovoriti riječ ili je vizualizirati. Svrha je vježbati razvijanje snažne koncentracije, a neki si ljudi stvari lakše predoče sluhom, dok je drugima lakše vizualnom predstavom.

Vaša će svijest vjerojatno odlutati od te jedne riječi - š'ma - i prijeći u razmišljanje i planiranje, čuđenje i prosuđivanje. Čim postanete svjesni da vam je pažnja odlutala, konstatirajte tu činjenicu i blago se oslobodite onoga što je odvuklo svjesnost od njenog fokusa. Vratite svijest na riječ koja je predmet vaše koncentracije.

Ako je vas je zarobio zvuk i privukao svijest k sebi, konstatirajte da je došlo do "slušanja" i vratite svoju pozornost na riječ na koju se fokusirate - š'ma

Ili vam je neki osjećaj u nozi skrenuo pažnju na vašu nogu i udaljio vas od odabranog fokusa? Ovdje mentalno konstatirajte taj "osjećaj" i vratite svoju pozornost na riječ-objekt meditacije.

Blago, ali postojano vratite se onoj

jednoj riječi š'ma

Ova meditacija pomaže u razvoju koncentracije i unutarnje jasnoće. Također, pomaže vam da postanete svjesniji svog unutarnjeg promatrača.

S obzirom da će obično dolaziti do odvlačenja pažnje, meditacija može biti način da se prepoznaju stvari koje imaju moć da nas odvuku od naših namjera. Postajanjem svjesnim onoga što vam odvlači koncentraciju s onoga na što biste željeli biti koncentrirani, možete naučiti nešto važno o svom programu duhovnog razvoja. Ono što vama odvlači pažnju neće biti isto ono što odvlači pažnju meni.

S godinama sam naučio da sam i sam sklon planirati kada bih trebao meditirati. Sjedim i raščistim um s odlučnom namjerom da meditiram o jednoj riječi, a za par sekundi misli mi odlepršaju u razmišljanje o tome što moram sljedeće učiniti, i što moram taj dan učiniti, i što ako bude ovo, i što ako bude ono. Čim se uhvatim da to radim, ja vratim svoj fokus na riječ-objekt meditacije. Međutim, kasnije, kad razmišljam o svom doživljaju, mogu vidjeti da to što mi um sklizne u planiranje otkriva duševnu osobinu koja se nalazi u mom programu duhovnog razvoja, a to je povjerenje (bitahon). Svom sam umu rekao da se bavi riječju š'ma, no onda ispliva briga o tome što će se desiti u budućnosti. Uz snažnije povjerenje mogao bih staviti po strani svaku tjeskobu oko budućih događaja. Sada meditiram, budućnost će biti zbrinuta.

Možda će i vas omesti planiranje. Ili možda sjedite kako biste meditirali, a pojavi se želja, ili požuda, ili

gnjev, ili osuda, ili ljubomora koja vas odvlači od vaše meditacije. Kad se to dogodi, blago vratite um na riječ-objekt meditacije. Kasnije možete razmisliti o tome što vam to odvlačenje pažnje govori o duševnim osobinama u vašem planu duhovnog razvoja.

Praksa pred spavanje

Prije spavanja izvucite svoju bilježnicu i pokušajte utvrditi događaje iz proteklog dana koji bi mogli otkriti prisutnost one osobine na kojoj tog tjedna radite. Zabilježite sve bitne epizode, misli i doživljaje koji se odnose na tu konkretnu osobinu. Ovo je drugačiji način upotrebe dnevnika nego kad ste bilježili sve što otkriva duševnu osobinu kako biste mogli sastaviti svoj popis osobina. Sada večernju praksu pisanja koristite kako biste stekli uvid i razjasnili si jednu osobinu koja vam je u fokusu datog tjedna.

Možda ste si dodijelili vježbe (kabalot) u vezi s vašom osobinom tjedna, čija je praksa opisana u sljedećem poglavlju. Ako je tako, vaš večernji dnevnik je mjesto na koje bilježite jeste li ili niste toga dana učinili nešto kako biste ispunili svoju kabalu. Ako, na primjer, prakticirate velikodušnost i odlučili ste se učiniti tri velikodušna čina dnevno, zapisat ćete u svoj dnevnik jeste li ta djela učinili ili niste, te što ste učinili, a što niste. Možete imati kabalu za bilo koju duševnu osobinu, a u svoj ćete dnevnik zapisati koliko ste tog dana bili uspješni u izvršavanju te vježbe.

No, vi zapisujete više od pukog ispunjavanja kabalot. Zapišite sve što vidite u svom danu, a što se dotiče duševne osobine koja vam je u fo-

(nastavak s 26. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

(nastavak s 27. stranice)

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

kusu tog tjedna. Vaše bilješke trebaju biti kratke, samo pregled činjenica koje otkrivaju nešto od vaših karakteristika. Posebno se usredotočite na ulogu koju ste vi imali u tim događajima. Ne brinite ako ovo što pišete ne bi prošlo kao književnost. Nitko osim vas nikada ne mora vidjeti tu bilježnicu.

Od presudne je važnosti da dok to prepričavate ne donosite prosudbe o sebi samima. Ne želite sebe kriviti zbog svojih ispada ili hvaliti se zbog svojih pobjeda. Vi samo želite činjeničnu i točnu sliku onoga što se odigrava u vašem unutarnjem životu dok on vaše misli, riječi i postupke oblikuje u djelu. Te pojedinosti sadrže osnovne obrasce koji se ponavljaju u vašem životu, i njihovim propitivanjem dobivate ni manje ni više nego očitanje sadržaja vašeg nesvjesnog, dok se oni pokazuju u pojedinostima vašeg života.

Nema potrebe za pisanjem naširoko. Kratke bilješke biti će dovoljne. Važnija od količine koju zapisujete ili kićene proze je iskrenost koju unosite u svoju introspekciju. Uperite snažno svjetlo na svoj dan, pogledajte što se može vidjeti u vezi osobine koja vam je u fokusu taj tjedan i zapišite upravo ono što trebate kako biste evidentirali i razjasnili činjenice svojih motiva, postupaka i reakcija.

Možda neće uvijek biti očito koja od osobina je zapravo uključena u situaciju. U tom slučaju, ponovno pregledavanje jednog ili dva poglavlja iz drugog dijela knjige pomoći će vam da prepoznate i shvatite koje od osobina duše jesu ili nisu bile prisutne u toj konkretnoj situaciji.

Možda ćete doći u iskušenje da

mentalno prođete kroz stvari umjesto da ih se potrudite zapisati, ali iz iskustva vam mogu reći da je važno zapisivati bilješke. Samo razmišljanje o proteklom danu ne daje vam nikakvu vidljivu, opipljivu "praksu" koje biste se trebali držati, a to povećava vjerojatnost da će s vremenom vaše "svođenje računa" nestati i na kraju ćete dići ruke od toga.

Također, većina nas, uključujući mene, često je savršeno zadovoljna time da nam se ideje brkaju i rasplinju u glavi, iako se zavaravamo misleći da smo ih sve razradili. Čin pisanja tjera nas da ih razjasnimo bolje nego što bismo inače.

Ja od svojih studenata tražim da svoj dnevnik Svođenja računa s dušom koriste za bilježenje događaja svog svakodnevnog života. Neki učitelji musara odustali su od bilježenja osobnog doživljaja i umjesto toga učenicima su davali kvačicu svaki put kada bi ispunili kabalu ili su se bar držali ideala osobine, a također i kada nisu postigli cilj. Ovo je kvantitativniji pristup musaru, i mada je upravo na ovaj način Rabbi Menachem Mendel Leffin predstavio tu praksu u Cheshbon ha'Nefesh, i unatoč činjenici da neki od mojih najdražih kolega u musarskom svi-

jetu podučavaju ovu metodu, ja smatram da je ovaj kvantitativni pristup mnogo manje djelotvoran od pisanja bilješki (i time ponovnog proživljavanja) detalja samih doživljaja. Prema mom iskustvu i iskustvima mojih učenika, vođenje dnevnika dnevnih epizoda je vrlo učinkovito za podizanje svijesti koja je temelj musarske prakse. Ne mogu zamisliti da bi vođenje bodovne kartice moglo biti podjednako učinkovito kao ovaj način.

Vrlo je važno posvetiti se svakodnevnom pisanju u svoj dnevnik. Čak i ako niste raspoloženi za to, čak i ako se ništa posebno nije dogodilo toga dana, čak i ako ste umorni, čak i ako kasno idete u krevet, čak i ako ..., samo izvadite svoju bilježnicu i počnite pisati. Preporučio sam studentima da je bolje u svoj dnevnik zapisati riječi "ništa posebno" nego ništa. Jedini prekid koji si ikad dajem je petak navečer jer prakticiram da ne pišem na šabat, koji počinje zalaskom sunca u petak.

Rezultati ove prakse otkrivaju se vrlo polagano, onako kako se obrisi fotografije pojavljuju na papiru potopljenom u otopinu za razvijanje. Kad propustite jedan dan, odgađate taj proces. Ali što je još gore, propu-

s 28.

štanjem jednog dana može doći do propuštanja drugog, sve dok vaša bilježnica nekako ne ostane zakopana ispod one prašnjave hrpe knjiga pored vašeg kreveta, i više je nikada nećete dotaknuti.

Ali evo mog pravog upozorenja za dane koje propustite: onaj glasić koji vam kaže: "Ne večeras" vrlo je vjerojatno isti onaj glas koji vam šapće na uho i u drugim trenucima u životu, samo da vas zbuni i pošalje vas strmoglavo dolje. Taj zavodljivi, destruktivni glasić u vama zapravo je protivnik s kojim se morate sukobiti. Kad se budete pridržavali svoje obveze da svake noći bilježite doživljaje svojih duševnih osobina, vi već radite na savladavanju tih sklonosti.

A ako propustite noć ili dvije, pa čak i tjedan dana, ne gubite ni trenutak na dvojbe ili optužbe. Već sljedeće večeri uzmite olovku i ponovo pišite. I ponovno se obavežite.

Ova praksa izlaže svjesnom umu sile i pobude koje su čvrsto usidrene u nesvjesnom, a kad se ta slika razbistri, ti tajnoviti utjecaji počinju gubiti svoju moć. Sam čin postajanja svjesnim našeg unutarnjeg života lišava nesvjesne izvore njihove moći, a nama daje slobodu da svoj život usmjerimo bliže vrijednostima i idealima koje držimo za sebe, koje do sada nismo mogli doseći. Ukratko, diktatura navike je zbačena i zamijenjena istinskom slobodom izbora. Rezultat je jasnoća i snaga kakvu dosad niste iskusili.

Vaša posljednja aktivnost u danu je pročitati odjeljak teksta musara. Idealno je pročitati nekoliko odlomaka koji se izravno tiču osobina duše koje su vam u fokusu tog tje-

dna, na primjer iz poglavlja u drugom dijelu ove knjige ili iz nekog od drugih musarskih izvora koji se usredotočuju na osobine duše, kao što su Cheshbon ha'Nefesh ili Orchot Tzaddikim. Musar je ujedno i pogled na život i naše putovanje kroz ovaj svijet, pa je također korisno pročitati musarski tekst koji se ne fokusira na samu osobinu duše. Konačno, objavljen je niz biografija majstora musara. I to je sjajno štivo za čitanje jer utjelovljuju musarsko učenje i pruža nadahnjujuće i poučne priče naših vođa koji su ovim putem prošli prije nas.

Nema određenog vremena u danu za ovo čitanje. Ja to više volim raditi navečer, prije nego što pišem u svoj dnevnik. Vi ćete možda radije to učiniti odmah nakon jutarnjeg deklamiranja fraze. Ili bi vam moglo odgovarati neko drugo doba dana. Kao i kod mnogih dobrih navika, najvažnije je pronaći vrijeme koje će vam dosljedno poslužiti, tako da ćete s praksom moći nastaviti uz minimalni otpor.

Ilustracija

Recimo da je prva osobina na vašem popisu staloženost. Na dan kada započinjete s praksom i sljedećih šest dana, svakog jutra kad ustanete sebi ćete izdeklamirat frazu koju sam ja dao ili svoju vlastitu verziju: " Izdignite se iznad događaja koji su nebitni i loših i dobrih jer nisu vrijedni toga da poremete staloženost vaše duše." Ovu ćete rečenicu ponoviti nekoliko puta, možda na različite načine, sve dok vam se poruka doista ne utisne u um. Želite poruku upiti duboko i prodorno.

Zatim ćete svake večeri tog istog

tjedna, prije spavanja, u svoj dnevnik pribilježiti stvari koje su vam se dogodile tog dana, a koje otkrivaju nešto o prisutnosti ili odsutnosti staloženosti u onome što ste doživjeli. Može to biti nešto veliko "Stvarno sam se uzrujao/la kad ..." ili malo "Mogu se prisjetiti trunke uznemirenosti koja se pojavila u ..." Što god da je, zapišite to.

Ponekad ćete tijekom svakog dana pročitati nešto iz musarskih izvora, po mogućnosti o osobini "smirenosti duše", kako učitelji musara nazivaju staloženost, iako će vam i čitanje odabira iz jednog od klasičnih musarskih izvora ili čak biografije velikana musara pomoći u vašoj praksi.

Ako imate partnera za učenje, negdje tijekom tjedna kada je staloženost u fokusu sastat ćete se da učite sa svojim partnerom.

Zatim ćete, na kraju sedam dana usredotočenih samo na staloženost, doći dan prelaska. Drugi tjedan će uskoro započeti i sada za sobom ostavljate staloženost i gledate svoj popis kako biste vidjeli koja vaša osobina je sada na redu. Karticu s podsjetnikom za tu novu osobinu duše stavite na vrh kupa, da bude spremna za deklamaciju svakog jutra u tom tjednu, dok ćete navečer zapisivati samo ono što se odnosi na tu sljedeću osobinu na vašoj listi.

I tako to ide kroz trinaest tjedana, nakon čega ćete opet doći do dana prelaska koji će vas vratiti na onu prvu od osobina s vašeg popisa, u ovom primjeru, natrag na staloženost. Tijekom godine proći ćete točno četiri puta kroz ovaj skup od trinaest osobina.

(nastavak

stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

(nastavak s 29. stranice) Alan Morinis:

Tjedna praksa

SADA IMATE SVOJ POPIS osobina. Čestitam! Sada vaša praksa počinje za ozbiljno.

Na tjedan dana ćete se usredotočiti na prvu osobinu s vašeg popisa, a zatim ćete prijeći na sljedeću, i tako dalje kroz cijeli krug osobina na vašem popisu. Nije važno kojeg dana u tjednu započinjete, ali nakon što odaberete dan, to će biti dan kada ćete prelaziti na sljedeću osobinu duše. Dobro je odabrati dan koji vam je već na neki način dan promjene kako biste se lakše sjetili prelaska s jedne osobine s vašeg popisa na sljedeću. Ja promjenu vršim subotom navečer, kada započinje židovski tjedan. Ako radite od ponedjeljka do petka, možda biste nedjelju navečer trebali učiniti svojim danom za promjenu. Učinite onako kako vam je lakše da se sjetite promjene.

Sada prelazimo na to da pogledamo što ćete zapravo činiti u svom tjednu prakse.

Proučavanje tekstova

Svaki tjedan biste trebali iz musarskih izvora pročitati nešto o osobini koja vam je u fokusu. Poglavlja u drugom dijelu ove knjige napisana su posebno u tu svrhu. Materijal za čitanje možete pronaći i u klasičnim musarskim tekstovima, poput Dužnosti srca, Orchot Tzaddikim, Deborina palma, Put pravednoga, Cheshbon ha Nefesh i Ohr Yisrael (svi su dostupni na hebrejskom i na engleskom). Postoje i noviji musarski tekstovi, poput Strive for Truth! Lev Eliyahua (Teži za istinom!) i Musar za suvre-

Svakidašnja svetost

mene. Musarska predavanja rabina Chaima Shmulevitza, Michala Barenboima i Yechezkela Levensteina dostupna su na hebrejskom i engleskom jeziku. Dvije izuzetno dobre knjige musara za proučavanje trenutno su dostupne samo na hebrejskom: Madregat ha'Adam (Razine čovjeka) i Alei Shur

Najveću korist postići ćete ako se tekst koji izučavate bude poklapao s vašim prakticiranjem duševne osobine. Predlažem da, gdje je to moguće, fokusirate ono što čitate na duševnu osobinu koja je predmet vašeg zanimanja tog tjedna. Ako je vaš trenutni fokus na darežljivosti, tada možete kao tekst za čitanje uzeti 17. poglavlje ove knjige, itd. U drugom ciklusu rada na osobinama, možete ponovo prelistati ovo poglavlje. Ili možete potražiti poglavlje o darežljivosti u Orchot Tzaddikim ili raspravi Rabbi Desslera o "davanju i uzimanju" u knjizi Strive for Truth! (Teži za istinom!)

Jedan dio vašeg odabranog teksta trebao bi se čitati svakog dana, kao što je objašnjeno u odjeljku o (svako)dnevnoj praksi.

Vrlo je korisno uspostaviti partnerstvo za učenje s nekim drugim s kim se sastajete svakog tjedna (ili dva) kako biste izučavali tekst. Ovo je tradicionalni oblik učenja koji se naziva hevruta, koji je dobrim dijelom tradicionalan jer je toliko učinkovit način učenja. Kad nešto čitate sami, ne dobijate ni približno toliko od teksta kao kada razgovarate, pa čak i raspravljate o njemu s partnerom. Ako ništa drugo, imat ćete koristi od viđenja teksta drugim oči-

ma, iz drugačije perspektive. U idealnom slučaju, trebali biste se osobno naći sa svojim partnerom, iako sam imao vrlo uspješna i zadovoljavajuća partnerstva za učenje putem telefona.

Učenje s partnerom može se usredotočiti na tekst koji čitate o vašoj duševnoj osobini ili ćete možda htjeti proraditi tekst iz musara. Dok ovo pišem, ja imam dva tjedna partnerstva, od kojih se svako polako probija kroz tekst musara.

Čitanje i učenje musarskog teksta radi se na specifičan način. Ne pročitate samo riječi kao što biste to učinili kod čitanja romana ili novinskog članka. Jedan partner naglas pročita rečenicu, a zatim zastane. Svaki od partnera tada može postaviti pitanje ili iznijeti razmišljanje ili ilustraciju kako bi podržao ili čak osporio ono što pisac kaže. Kad je tema temeljito razmotrena i čini se da se nema više što reći, prijeđite na sljedeću rečenicu. Partneri za učenje mogu se izmjenjivati u čitanju kod svakog odlomka ili stranice.

Mogu to ilustrirati iz vlastitog iskustva. Više od dvije godine sastajao sam se tjedno s partnerom radi proučavanja Deborine palme, musarskog klasika koji je napisao Rabbi Moshe Cordovero u šesnaestom stoljeću. Moj partner i ja smo naizmjence čitali po odlomak naglas, ponekad zastajući nakon rečenice kako bismo razjasnili vlastito razumijevanje značenja, te na kraju svakog odlomka temeljito razgovarali. Posebno smo se potrudili vidjeti kako bismo mudri savjet Rabbi Cordovera mogli primijeniti u vlastitim

životima. (Sada smo moj partner i ja prešli na učenje Alei Shura, novije knjige Rabbi Shloma Wolbea o musaru.)

Sjećam se jednog odlomka u Deborinoj palmi koji je ostavio snažan dojam. Opisuje kako se mudrost (hohma) raspodjeljuje u sklopu svemira. Pisac je zatim napravio usporedbu o tome kako bismo mi sami trebali dijeliti vlastitu mudrost u životu. Nije zvučalo kao neko veliko učenje. Rečeno je jednostavno: "Svoju mudrost trebate prenijeti svakoj osobi u mjeri u kojoj njezin intelekt to može razumjeti i u skladu s onim što je prikladno za nju i njezine potrebe." To je sve, i da sam čitao nasamo vjerojatno bih pretpostavio da sam odmah shvatio poantu i nastavio čitati. Ali kad smo se moj partner i ja zaustavili da raspravimo o ovim smjernicama, mnogo toga je izronilo.

Shvatili smo da nam je rečeno da mudrost, koliko god dobra bila, nije nužno bolja za postati više. Usporedba koje smo se dosjetili bila je sunce i kiša, koji su svakako dobri, iako će previše jednoga od njih stvoriti pustinju, a previše drugoga, poplavu. Tako je i s našom mudrošćusvakako imamo obvezu podijeliti je, ali da bi bila od pomoći, prije nego li na nekoga izlijemo svoju mudrost, moramo pokazati razboritost da utvrdimo razinu sposobnosti i potreba te osobe. Jednostavno nije u redu prenositi svoju mudrost iznad tih razina, jer ako to učinimo, možemo nanijeti štetu, čak i mudrošću. Ovo je toliko mudro i praktično, no bilo je potrebno pažljivo čitanje i puno rasprave da bi se otkrila tolika vrijednost u tom čitanju.

Rabbi Yisrael Salanter daje lijep uvid u prirodu učenja u partnerstvu. Proces započinje, kaže, "učenikom koji strastveno brani vlastiti način razmišljanja". Na kraju, rasprava prerasta u potragu za istinom, koju karakterizira "staložen i smiren duh, kada osoba prihvati valjanost zaključka bez obzira na to da li je on ili njegov kolega bio u pravu". On nam kaže da je čak i polazište pozitivno, jer je "početni animozitet aspekt učenja s britkom analizom". Ali njegov kraj je, kaže, ljubav.

Musar uključuje proučavanje kako bi podržao i usmjerio put transformacije na putu duše. Naravno, intelektualna aktivnost nije sva praksa. Potrebne su i druge metode kao nadopuna učenju.

Kabalot

Već smo se susreli sa musarskim načelom da izvanjsko budi unutarnje. Ukratko, na srce i um ljudskog bića snažno utječe fizičko djelovanje. Kao što možete zamisliti, ova stvarnost ima dvije strane: negativni postupci ostavljaju negativne tragove, dok pozitivni postupci ostavljaju pozitivne tragove.

Dijeta nasilnim filmovima, političkim čelnicima koji svoje ciljeve uporno pokušavaju postići nasiljem

ili životom u domu obilježenim nasiljem proizvest će dušu naviknutu na nasilje. Tako i druge utjecaje možemo smatrati negativnima i štetnima. Srećom, dinamika djeluje i u suprotnom smjeru. Tvrdo srce koje čini dobra djela s vremenom omekša.

Ovo učenje je dovelo do prakse kabalot, riječi koja doslovno znači "primljene stvari", ali koja se može jednostavnije shvatiti kao musarske vježbe koje osoba preuzme da će ih raditi. Svaki tjedan morate si dodijeliti kabalot koje se odnose na duševnu osobinu koju imate u fokusu tijekom tih tjedana.

Na primjer, ako na svom popisu imate duševnu osobinu darežljivosti, htjet ćete njegovati način života otvorene ruke. Razmotrite svoju financijsku situaciju i zaključite da možete dati $100 u tjednu u kojem je darežljivost osobina koju imate u fokusu. Učili su nas da čin otvaranja ruke ostavlja utisak na dušu, pa je čin davanja taj koji stimulira duševnu osobinu darežljivosti. Imajući to na umu, slijedi da će vaša kabala biti davanje po $1 stotini ljudi ili za stotinu svrha umjesto $100 jednoj osobi ili jednoj organizaciji. Čin pružanja ruke stotinu puta vanjska je kretnja koje će izazvati unutarnju kretnju koju tražite.

(nastavak s 30. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

(nastavak s 31. stranice) Alan

Morinis:

Rabbi Eliyahu Dessler bavio se upravo ovim pitanjem kada je razmatrao kako možemo razviti osobinu darežljivosti. Kao svoje polazište, Rabbi Dessler navodi isti redak iz Puta pravednoga: "Vanjske kretnje potiču unutarnje." Rabbi Dessler je zaključio da je sam čin darivanja ono što čini da više dajemo u dobrotvorne svrhe, da smo milosrdniji i prožeti ljubavlju. "Ljubav teče u smjeru davanja", rekao je.

Davanje $100 pomalo tijekom tjedna, po $1, je kabala za duševnu osobinu darežljivosti. Tako je isto, kad sebi date u zadatak da pozdravljate druge ljude. "Dajući" svoj pozdrav, osobina darežljivosti usadit će se u vaše srce. Primjetio sam da kad se neki ljudi vraćaju na svoje mjesto nakon što su primili čast u sinagogi, oni drže pognutu glavu i brzo se vrate na svoje sjedalo. Drugi ljudi uspostavljaju kontakt očima, a zatim im bude pružena ruka i rukuju se. A ima i ljudi koji kao da žele stisnuti svaku šaku do koje mogu doći.

Mogli biste sebi dodijeliti kabalu da pozdravite više ljudi nego što to

Svakidašnja svetost

inače činite, ili određenu kategoriju ljudi, ili da ljude pozdravite s više entuzijazma.

Rabbi Shlomo Wolbe predlaže kabalu za nestrpljenje. Predlaže da praksu vršimo u manjim dozama, po trideset minuta dnevno. Odaberite doba dana kada će vaše strpljenje najvjerojatnije biti na kušnji. Je li to ujutro kad tek krenete na posao? Ili navečer kad dođete kući nakon dugog i stresnog dana? Ili kad, poput mene, skliznete za upravljač automobila, kasneći kao i obično? Sada se obvežite da ćete u tom periodu biti pola sata strpljivi. Ako je to predugo i vjerojatno je da ćete izgubiti strpljenje prije nego prođe pola sata, počnite s petnaest minuta, ili čak s deset. Poanta ove kabale je početi odabirati način na koji reagirate na situacije i, poput svakog treninga, započinite s malim pa nadograđujte.

Rabbi Wolbe kaže da nakon što neko vrijeme budete radili ovu praksu, dodate trideset minuta u neko drugo doba dana. Tako ćete, tijekom cijele godine, imati strpljenje kao temelj svog svakodnevnog

Primjer kabalot za tjedan prakse

DUŠEVNA OSOBINA KABALA

Darežljvost

Poniznost

Poštovanje

Zahvalnost

života. "Uz toliko iskustva sa strpljenjem", kaže on, "strpljivo ćete reagirati na sve što vam se dogodi."

Drugi primjer kabale također potječe iz zadatka koji je Rabbi Wolbe dao jednoj musarskoj grupi. Oslanjajući se na izreku u Pirkei Avot"Tko je mudar? Onaj koji uči od svake osobe" – on zaključuje da se doslovno od svake osobe može nešto naučiti: neka sitnica u ponašanju, neka crta osobnosti ili trunka mudrosti. Njegovi učenici dobili su kabalu da svaki dan pronađu tri stvari koje mogu naučiti od svojih prijatelja. "Nastavit ćemo tijekom nekoliko tjedana", piše on. "Od ovog časa ovo će biti konkretno učenje, da obratimo pažnju na neko dobro ponašanje prijatelja i kažemo sebi: 'Kako li je lijepo ovo ponašanje, i ja ću postupati poput njega u ovome!'"

Svakog tjedan dodijelite sebi kabalot kojima ćete duševnu osobinu koja je vaša osobina tjedna moći praktično izraziti. Vaše kabalot trebaju biti oblikovane po vašoj mjeri tako da od vas traže dodatan napor upravo onako kako trebate vježbati duševnu osobinu koju želite ojačati.■

Dajte po jedan dolar stotini ljudi ili za stotinu namjena.

Sjednite u stražnji dio sobe ili hodnika.

Govorite samo pozitivno o drugim ljudima.

Izrazite zahvalu svakoj neživoj stvari koja vas održava.

Jednostavnost Ne nabavljajte ništa nebitno.

Dobročinstvo

Pozdravite svakoga koga sretnete prije nego što on pozdravi vas.

U PRIJEVODU R. M.Š. FREIBERGERA:

(od mlađaka Elula do Hošane Rabe moli se ovaj psalm ujutru i navečer)

LeDavid Hašem ori vejiši mimi ira Hašem ma'oz hajaj mimi efhad.

Vječni je svjetlo moje i spas moj, koga da se bojim?

Vječni je kula života mog, koga da se strašim?

Bikrov alaj mereim le'ehol et bsari caraj veojvaj li hema kašlu venafalu.

Ako mi se približe zlikovci da jedu meso moje, protivnici i neprijatelji moji, oni posrću i padaju.

Im tahane alaj mahane lo jira libi im takum alaj milhama bezot ani boteah.

Stane li u okô protiv mene vojska, srce se moje ne boji, ustane li protiv mene rat, u njemu sam siguran.

Šma Hašem koli ekra vehaneni veaneni.

Čuj, Vječni, glas moj, usliši me, smiluj mi se, kad Te zovem!

Leha amar libi bakšu panaj et paneha Hašem avakeš.

Tebi je reklo srce moje: "Potražite lice Moje!" Tvoje lice

tražim, o Vječni,

Al taster paneha mimeni al tat be'af avdeha ezrati hajita al titšeni ve'al ta'azveni elokei jiši'i.

ne sakrij lica Svoga! Ti si bio pomoć moja, ne odbaci me, ne ostavi me, Bože spasa moga!

Ki avi ve'imi azavuni ve'Hašem ja'asfeni.

Otac i mati me ostaviše, Vječni će me k sebi uzeti!

Ahat ša'alti me'et Hašem ota avakeš šivti bevejt Hašem kol jemej hajaj lahazot benoam Hašem ulevaker behejhalo.

Jedno tražim od Vječnoga, jedno molim: da sjedim u kući Vječnoga sve dane života svoga, da gledam milotu Vječnoga, da potražim hram Njegov.

Ki jecafneni besuko bejom ra'a jastireni beseter ahalo becur jeromemeni.

Da me sakrije u kolibu svoju na dan zla, da me zaštiti u zakrilju šatora Svog, da me uzdigne na pećinu.

Ve'ata jarum roši al ojvaj svivotaj ve'ezbeha be'ahalo zivhej terua ašira veazamra l' Hašem.

A sad, uzdignuće glavu moju protiv neprijatelja mojih naokolo, pa da žrtvujem u šatoru Njegovom žrtve uz trubu, da pjevam i da pojem Vječnome.

Horeni Hašem darkeha uneheni beorah mišor lema'an šoreraj.

Uputi me, Vječni, na put Svoj, vodi me pravom stazom, zbog neprijatelja mojih!

Al titneni benefeš caraj ki kamu bi ejdej šeker vifeah hamas.

Ne prepusti me na volju protivnika mojih, jer protiv mene ustadoše svjedoci lažni, sikću nasilje.

Lulej he'emanti lir'ot betuv Hašem be'erec hajim.

Vjerujem, da ću vidjeti dobrotu Vječnoga u zemlji života!

Kave el Hašem hazak vejaamec libeha vekave el Hašem.

Uzdaj se u Vječnoga, budi krepak, jačaj srce svoje i uzdaj se u Vječnoga!■

Net.hr,22.9.2024.

VELEPOSLANIK IZRAELA

U Živi u najčuvanijoj rezidenciji u

Hrvatskoj,

obožava pošip, ali jedno mu se nikako ne sviđa

Njegova rezidencija jedna je od najčuvanijih u Hrvatskoj. I jedina koja na zgradi nema zastavu. Iz sigurnosnih razloga. Naša ekipa prošla je stroge provjere da bi uopće ušla u prostorije izraelske rezidencije i veleposlanstva. Što se unutra sve krije?

Na tajnoj lokaciji i sa strogim osiguranjem. Tako u posljednje vrijeme izgleda život izraelskog veleposlanika. Izraelski veleposlanik Gary Koren za RTL objašnjava:

"Osjećamo se doista sigurno. Zahvalni smo hrvatskoj policiji. Nekoliko puta susreo sam se s ministrom Božinovićem, koji je dobar prijatelj Izraela. Upoznao sam ravnatelja policije. U dobrim smo rukama. Puno izazovnije je sad to sve skupa, neću sad to obrazlagati. Privatnost je u pitanju."

U skromnoj rezidenciji dočekao nas je s omiljenim doručkom. I kavom. Sve je posluženo u posuđu s izraelskim motivima. U Hrvatskoj, kaže, obožava hranu.

"To je onaj zabavni dio našeg posla. Imaš priliku biti avanturist isprobavajući lokalnu hra-

nu, vina, pa mogu reći Vama i vašim gledateljima, Hrvatska ima super vina, odlična vina, raznolika. Od bijelih vina znam da je graševina najzastupljenija, najpopularnija. Pogotovo u Zagrebu, ali probali smo i malvaziju, ali i pošip je po mom ukusu", kaže Koren.

Kao što je običaj u izraelskoj kulturi, i on u domu ima razne amajlije, poput Hamse koja štiti od štetnih i zlih sila. Na desnom dovratku svih vrata mu je i mezuza. Svitak pergamenta ispisan na hebrejskom u ukrasnoj kutijici.

"To je simbol zaštite. Unutra su određene molitve. I kad se postavlja, treba je blagosloviti glava obitelji ili rabin", objašnjava veleposlanik.

U rezidenciji pomno čuva baš svaki dar - od snahine slike koja je posebnom tehnikom na kompjutoru nacrtala Zagreb i Jeruzalem zajedno – do dara koji je supruga Shirley dobila od ženske lige kad su radili u Rusiji. Posebni su, pokazuje nam, svijećnjaci i za šabat koji počinje svakog petka, a svijeće se pale 18 minuta prije zalaska sunca.

Zbog rata na Bliskom istoku osjeća se jako napeto.

"Puno tuge. Ali i nade da će sve biti iza nas, jer ovaj sukob postoji desetljećima. U prošlosti sam radio u vojsci. Mislim da ljudi u Hrvatskoj bolje razumiju situaciju", dodaje Koren. Veleposlanik Koren u Hrvatskoj je posjetio već mnogo gradova. Isprobao Rimčev Verne. Od sportskih aktivnosti obožava voziti bicikl, igrati badminton i ping- - pong. A u zagrebačku prirodu i zelenilo - doslovno je zaljubljen.

Otkrio nam je i kako voli jako planinariti pa pojasnio:

"Priznajem, nisam u najboljoj fizičkoj formi, a planinarenje zna biti izazovno. Čak sam kupio i štapove za nordijsko hodanje kao pomoć. Jednom u nekoliko tjedana imamo planinarenje ambasadora koje vodi američko veleposlanstvo i to je super."

A onda nam je pokazao i svoj tajni prostor na prvom katu kuće gdje dva sata provodi vikendom. Riječ je o sobi u kojoj je PlayStation.

Kad nije u rezidenciji, onda je u veleposlanstvu, gdje za ulazak također trebate proći stroge sigurnosne procedure.

Zora Dirnbach ili strast za pisanjem

SbPeriskop,19.9.2024.

U Iako je prva asocijacija na spomen imena Zore Dirnbach njezin scenarij za dugometražni igrani film Deveti krug iz 1960. godine, prvi film jugoslavenskog redatelja koji je bio kandidat za Oscara, njezin opus mnogo je veći, širi i bogatiji od Devetog kruga. Dirnbach je, naime, autorica brojnih drama (Noć štakora, Netko je na pragu…), radiodrama (Voda, Alkimonova jabuka…), scenarija za TV serije (Hteo bih znati ko sam, Dosije…), TV drame (Noćni razgovori Henriette von S., Come back…) i igrane filmove (Nocturno, Igre na skelama…) te nekoliko književnih naslova (Dnevnik jednog čudovišta, Kao mraz: roman o nestajanju…).

Njezina su djela postavljana u zemlji i inozemstvu, dobitnica je više nagrada, a osim kao autorica važan je doprinos kulturnom polju dala i kao novinarka, urednica, kritičarka i dramaturginja, prvo na radiju, potom i na televiziji. Dakle, baš kao što kaže naslov intervjua koji je Živko Gruden 2010. vodio s njom za Književnu republiku, bila je – svestrana, neumorna i svojeglava.

Rođena u Osijeku 1929. godine, već 1933. nakon razvoda roditelja sa sestrom i majkom seli u Zagreb u kojemu ostaje sve do 1941. kada, zbog židovskog porijekla, bježi natrag u Osijek. Dirnbach je, naime, bila dijete iz miješanog braka: njezin otac bio je Židov, a majka katolkinja iz Austrije. Zahvaljujući braku s katolki-

njom, otac joj se uspijeva spasiti i pobjeći u Izrael, kao i dio obitelji koji se spašava bijegom u tada talijanski Split. Međutim, drugi dio obitelji stradava u ratu, a upravo će iskustvo stradanja Židova obilježiti ostatak njenog profesionalnog života. U već spomenutom intervjuu, naime, izjavila je da možda pisanjem pokušava sprati krivnju, krivnju što joj je, za razliku od njih, bilo dano da nastavi sa životom i nemoć da išta na toj beskrajnoj nepravdi promijeni.

Kako opisuje, ratnih je godina, kao tinejdžerka, odlazila u svoju rodnu kuću koja je bila naslonjena na tvornicu papira Mursa Mill, koja je njenom ocu oduzeta 1941. godine, kako bi uzela stvari koje su još bile neopljačkane. Tada bi viđala

U Hrvatskoj, kaže, voli sve osim jedne stvari - grafite.

"Svaki stranac koji dođe ovdje pita se zato ne očiste zgrade jer ljudi uspoređuju Hrvatsku s Mađarskom, drugim mjestima, Budimpeštom. Teško mi je to za shvatiti, objasniti posjetiteljima. Mislim da većina stranaca to ne voli. Znam da ne vole diplomati jer s njima često razgovaramo upravo o tome što je s Hrvatima, zašto to ne riješe?", zaključuje Koren.

Veleposlanik Koren u Hrvatskoj je već dvije godine. U budućnosti bi volio da dvije zemlje budu bolje povezane, jer Hrvatska je jako popularna među Izraelcima, ali i Izrael među Hrvatima.■

“starce, djecu i žene kako su onako bespomoćni i izbezumljeni bili satjerani kao u tor.” Ta je tvornica, naime, nakon oduzimanja pretvorena u sabirni logor u kojemu su završili i njezina baka, tete, bratići i drugi rođaci U drugom intervjuu Dirnbach je izjavila:

“Neka lica i scene nikad neću zaboraviti. To je to što me je odredilo kao Židovku. Nije mene odredila vjera, jer sam ateistkinja, pa ni odgoj, jer moja je majka bila katolkinja. […] Nisam Židovka po vjerskoj i kulturnoj tradiciji, nego me je odredila identifikacija s nevinom žrtvom.”......

Zora Dirnbach preminula je 19. travnja 2019. godine, u 90. godini života.■