Tešuva je više od promjene ponašanja

U ovo doba godine usredotočeni smo na tešuvu, koja se često prevodi kao pokajanje. Ali zapravo ona označava mnogo više od toga.

Ima priča u Talmudu, meni osobno najdraža, koja ilustrira što tešuva zapravo znači. Riječ je o rabinu Hananji ben Tradjonu kojeg su Rimljani stavili na lomaču umotanog u svitak Tore. Njegov je zločin bio to što je podučavao mudrost. Njegovi su učenici bili prisiljeni gledati i dok su to činili, pitali su svog rabina što je vidio. Rekao im je da je vidio svitak Tore kako gori, ali slova kako se dižu u nebo. Njegova poruka mi govori jasno i glasno – oni koji nas mrze mogu spaliti naša tijela, no ljudska će se duša uvijek dizati gore. Čak je i rimski krvnik bio dirnut. Vjerojatno je većina njegovih žrtava proklinjala Rim i proklinjala njega dok su umirali. Ali ovdje je bio čovjek koji je želio iskoristiti svoje posljednje bolne trenutke da nadahne i da poleta svojim učenicima, svojoj voljenoj djeci, po posljednji put. Ovaj krvnik je, šokantno, upitao rabina Hananju, ako mu ublaži patnju, hoće li mu zajamčiti mjesto u svijetu koji će doći. Rabin Hananja je rekao da će dati sve od sebe da tako bude. Krvnik je raspirio vatru i uskočio pored rabina Hananje te su zajedno umrli. Začuo se (metaforički) glas s Neba i rekao da obojica, rabin Hananja i krvnik, imaju svoje mjesto u u svijetu koji će doći.

Za mene je ova priča dirljiva i prepuna nevjerojatne nade. Ona mi govori da u svakom ljudskom biću postoji duša, pa bio to i poganski krv- sku dušu koja se nalazi u njihovoj srži. Ona može biti potlačena i bez utjecaja na njihov svakodnevni život, ali ona je tu i njezina snaga nikada ne jenjava. nik. I ta je duša u svakom trenutku spremna izroniti na površinu. Ljudi nisu 'loši'; oni su izgubljeni, zbunjeni, daju sve od sebe da krenu naprijed, ali uvijek pronalaze sve pogrešne načine da to učine. No ipak, temeljna dobrota ljudske prirode uvijek ostaje. Vidimo ljude kako rade jako loše stvari: ubijaju, muče, zlostavljaju one koje navodno vole, mrze…. Ali jedna stvar koju nikada ne mogu učiniti je da unište b-žan-

Za mene je tešuva povratak ovoj duši, povratak istini, poštenju i duhovnom sagledavanju svijeta. Tešuva je odbacivanje naše samostvorene, lažne percepcije i prioriteta i početak uviđanja svijeta onakvim kakav on uistinu jest – manifestacija samog B-ga. Takav svijet ćemo doživjeti samo kao blagoslovljen, dobar i pun nade.

Više nego što je tešuva promjena ponašanja, ona je promjena srca.

U prisutnosti tako velikog čovjeka, rimski je krvnik iznenada uvidio svijet na jedan sasvim drugačiji način. I bio je dovoljno hrabar da postupi prema onome što je vidio, bez obzira na posljedice. Tešuva zahtijeva oboje. Zahtijeva otvorenost da razmislimo o smislu naših života i preispitamo čemu dajemo prednost. A to onda zahtijeva da budemo dovoljno hrabri da se promijenimo. Priča o rimskom krvniku je inspirativna. Ali svatko od nas u sebi ima jednako inspirativnu priču spremnu za ispričati. Jednom kad ljudska duša izađe na slobodu, nema ograničenja onome što može postići.

Šabat šalom■