Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Učiti s namjerom da se čini

Lomed al menat leasot

Više nego što učite, činite.

Pirke Avot 6,5

POSLJEDNJE POGLAVLJE usredotočilo se na potrebu podučavanja drugih. Sad nam je rečeno da naš vlastiti duhovni napredak zahtijeva ne samo da podučavamo, već i da nešto sami "učinimo". Kojim putem trebamo ići da ono što smo naučili provedemo u djelo?

Proučavanje židovskih izvora može angažirati um podjednako kao i izučavanje prirodnih znanosti, matematike ili povijesti umjetnosti. Intelektualna postignuća mogu donijeti veliko zadovoljstvo, a briljantni učenjaci uvijek su se smatrali zvijezdama u židovskom svijetu; no dobili smo upozorenje da ne padnemo u zamku mišljenja da je učenje samo umom cilj naših duhovnih aktivnosti. Kao učenici musara, naš je cilj šleimut - cjelovitost ili potpunost - i keduša, svetost. Ako zadovoljimo um pa čak i ako impresioniramo druge svojom briljantnošću, ali se ne angažiramo u aktivnostima koje odražavaju i utjelovljuju ono što smo učili, ne približavamo se cjelovitosti i svetosti koju tražimo.

Učitelji musara bili su odlučni u procjenjivanju onoga što doprinosi i što ne doprinosi osobnoj transformaciji te je njihov zaključak da je um općenito slab alat za utjecanje na duhovni rast. Riječima Altera iz Novarodoka:

Ali ako netko zna ... samo svojim umom, a ne i osjetilima, otkrit će da njegov mentalni napor donosi samo mentalni [tj. intelektualni] rezultat, a ne osjetilni [tj. stvarni]. Kao što su učenjaci rekli, Zli znaju da je njihova sudbina zla i gorka, ali previše im je teško da se promijene." Iako mu mentalni trud omogućuje da umiri uzavrelu ljudsku prirodu i zla svojstva dok govori o moralnim idealima, on uopće ne može savladati svoje sklonosti i odreći se svojih strasti, i radovati se B-žjoj presudi, jer njegov trud nije bio da educira sebe kako da stvari sprovede u stvarnu praksu, već samo da mentalno shvati pravi svjetonazor, cjelokupni način življenja, "kako, što i kada" ...

U momentu suđenja on je poput slijepca koji nikada nije vidio svjetlo, jer tada oblak prekriva sunce i on ne vidi ništa. Cjelokupno njegovo uzvišeno znanje postoji ili prije toga ili nakon toga, ali kad je situacija ovdje, smetnja koju stvara suđenje čini ga drugom osobom. Osvrćući se unatrag, reći će: "U vrijeme suđenja ja nisam bio ista osoba kao što sam sada, nakon suđenja."

Te ideje odražavaju opći pristup musara, koji daje iskustvu, a ne samo idejama moć da preobrazi. Naravno, ideje su polazište, jer namjere moramo oblikovati mentalno te identificirati ideale koje tražimo, ali srca će se dojmiti i do promjene će doći tek onda kada te ideje provodimo u stvarnosti. Imajući na umu upravo ovaj proces, Rabbi Elya Lopian je definirao musar kao "tjeranje srca da osjeća ono što um shvaća"

Učenje jednostavno nije dovoljno ako ono što naučite ostane zatočeno između vaših ušiju, jer ako učenje seže samo dotle, ono vjerojatno neće imati silu da upravlja vašim stvarnim ponašanjem kada "oblak prekrije sunce i [vi] ne budete u stanju išta vidjeti," kao što se događa kada se emocije rasplamsaju u stvarnim životnim situacijama, pa zamagle intelekt. Stvarne promjene zahtijevaju da svoje učenje aktiviramo radeći.

Postoje dva različita načina za shvatiti kako "učenje s namjerom da se čini" primijeniti u praksi. Najjednostavnije je to shvatiti tako da kada osoba kombinira učenje sa stvarnom praksom, izravno provodeći izučavani koncept u praksi, tada će ta ideja sigurno postati dublje ukorijenjena u njegovoj ili njezinoj suštini.

Kao primjer imamo zakon koji se podučava u Tori: "Ako vidite da magarac vašeg neprijatelja leži pod svojim teretom, hoćete li izbjeći da mu pomognete? Svakako ćete pomoći zajedno s njime." Talmud to proširuje i daje obrazloženje za ovaj zakon: "Ako prijatelj traži da mu pomognete rastovariti, a neprijatelj natovariti, [prva] obaveza je u odnosu na neprijatelja kako bi zatomili svoj zli nagon [jecer ha'ra]". Pomoći neprijatelju je prioritet, jer će to učiniti da se susretnete s vašim vlastitim unutarnjim duhovnim protivnikom, kojeg se može pobijediti samo putem stvarnih životnih susreta.

To je dobro za znati, ali sasvim je druga stvar činiti to. Tekst kaže "neprijatelj", a ta riječ toliko nedostatno opisuje onu eksploziju osjećaja i mržnje koje osjećamo samo kad vidimo tu osobu koja nas je povrijedila ili narušila naše pravedne težnje. Suočeni s uzavrelim i snažnim osjećajima, zar bismo mu trebali pomoći oko tereta? Bez učenja za to ne bismo znali. Bez da to činimo ne bismo imali nikakvog stvarnog iskustva djelotvornog duhovnog razvijanja ugrađenog u ovaj zakon. Učeći ga, znamo što se očekuje. Radeći to, susrećemo se s transformativnim doživljajem koji nas čini cjelovitijima.

Druga ideja je da kada se uči s na- mjerom da se primijeni ono što se nauči - čak i kada to učenje nije popraćeno nikakvim konkretnim postupkom - samo učenje može biti kvalitativno drugačije nego kad se uči bez te namjere. Aktiviranje mašte s konkretnim detaljima i unošenjem želje za promjenom u proces učenja može samo po sebi biti transformativni proces. Ovo je nova predodžba i jedan od inovativnih koncepata musarskih majstora.

Na primjer, v'ahavta l'reaha kamoha - "voli svog bližnjega kao samoga sebe" - uzvišena je ideja koja je bazična za židovstvo. Kako možemo "učiti s namjerom da se čini" prema tom drugom pristupu? Učitelji musara nam kažu da samo učvršćivanje naših namjera da provedemo taj koncept tako da zamislimo lice nekoga koga namjeravamo voljeti i koristeći se maštom vizualiziramo kako se to događa, može imati stvarni utjecaj. Kroz snažnu namjeru i prizivanjem živih mentalnih slika, stil ponašanja će oživjeti i možemo računati da će to na nas iznutra djelovati upravo na onaj način na koji smo namjeravali.

Ako je vaše duhovno znanje teoretsko i intelektualno, ne možete od njega očekivati puno dobrog. Kad ga provodite u praksi - bilo to u stvarnosti ili u vježbi vizualizacije –vi pokrećete doživljaje, a oni su stvarni agensi transformacije. Kao što kažu neurobiolozi, neuroni koji zajedno reagiraju međusobno se povezuju. Kada potaknemo izravno iskustvo, mi time mijenjamo temeljnu strukturu svog mozga i posta- jemo drugačiji ljudi. Samo intelektualno učenje nema taj potencijal.

Očito se ova dva osnovna pristupa međusobno ne isključuju; oni se međusobno nadopunjuju i treba nastojati vježbati oba. Promjene koje ćemo uvidjeti možda se neće desiti istog časa, ali one su zagarantirane. Polako, s vremenom, kao što Rav Yisrael obećava, pojavit će se nova osoba:

Neka srce čovjeka ne očajava ako uči musar, i ne bude potaknut ili ako ne osjeća stvaranje nikakvog dojma na njegovu dušu koji bi ga motivirao da promijeni svoj put. Kroz mnogo izučavanja [musara] tijekom duljeg vremenskog razdoblja, dojmovi će se nakupiti i on će se transformirati u drugu osobu.

PRAKSA

Rambam navodi da je tješenje ožalošćenih rabinska zapovijed koja ispunjava biblijski nalog s kojim smo se susreli u ovom razmatranju: "Ljubit ćeš bližnjega svoga kao samoga sebe."

Ako prije to niste znali, sada ste naučili biblijski temelj za zahtjev da pružite utjehu onima koji su ožalošćeni.

Međutim, da biste stekli duhovnu korist od te micve i usvojili njezino učenje, morate je činiti. Znate li nekoga tko oplakuje gubitak bliske osobe? Priđite da utješite tu osobu. Nazovite je telefonom, pošaljite email ili još bolje posjetite je kako biste utješili ožalošćenog.

Činiti svog učitelja mudrim

Ha'mahkim et rabo

Kao što se željezo željezom oštri, tako i čovjek oštri drugog čovjeka.

Izreke 27,17

OVA METODA transformacije doslovno se prevodi kao "onaj koji oštri svog učitelja." Po tradiciji se smatra da to "oštrenje" predstavlja mudrost, što nas dovodi do pitanja: Što učenik može učiniti da svog učitelja učini mudrijim?

Jedna stvar koju učenik može učiniti je da postavlja oštra pitanja.

Rabin Chaim iz Voložina donio je sud da je učeniku zabranjeno prihvatiti riječi nastavnika dok god ima poteškoća ili pitanja. Nijedno se pitanje ne smije isključiti zbog toga što je prejednostavno, ili glupo ili se ponavlja. Učenik je dužan nastaviti pitati: "Nije mi jasno što to znači" sve dok to ne bude objašnjeno na zadovoljavajući način, a učitelj (ili roditelj, supervizor, itd.) mora nastojati objašnjavati iznova i iznova sve dok učenik ne shvati. Poput oštrice koja se opetovano prevlači preko brusnog kamena, svako objašnjenje ne samo da pojašnjava učeniku, ono izoštrava učiteljevu mudrost.

"Kao što se željezo željezom oštri, tako i čovjek oštri drugog čovjeka." Jeste li ikada vidjeli kuhara kako nož oštri struganjem o drugi nož? Ili potezanjem noža o kaljenu čeličnu šipku? Brušenje željeza željezom stvara oštar rub na oštrici, baš kao što razmjena ideja među ljudima izoštrava njihovo razmišljanje.

Ili da se pozovemo na drugačiju metaforu, u Talmudu čitamo učenje Rabi Nahmana bar Jichaka, koji je pitao: "Zašto se Tora uspoređuje s drvetom? Kao što je pisano: "Ona je Drvo života onima koji je se čvrsto drže." Ovo je stoga da poduči da, kao što mali komad drveta može zapaliti veliki, tako i učenici Tore izoštravaju svoje učitelje." A Raši dodaje, "njihovim stalnim postavljanjem pitanja." Ponekad će učitelj morati dodatno istraživati da bi dao odgovore na učenikova pitanja i na taj način učenik doprinosi proširenju učiteljevog znanja i mudrosti.

Svrha svih ovih slika je da opiše kako živa, oštra interakcija ne samo da proizvodi činjenice, već i služi za izoštravanje uma onih koji su uključeni u to. Kaže se da su brojni talmudski mudraci u svoje lekcije uključivali izjave za koje su znali da su u suprotnosti sa zakonom samo da bi vidjeli jesu li učenici dovoljno budni da prihvate izazov. Jasno je da se od učenika očekivalo i čak ih se poticalo da postave izazov učitelju, a podrazumijevalo se da će učitelj, kao i učenik, od tog izazova imati koristi.

Ovo nam je učenje potrebno, jer takvo ponašanje većini nas nije jednostavno. Ako ne razumijemo, sramimo se progovoriti. Ako učitelj za nas ide prebrzo s gradivom, krivimo sebe što nismo držali korak s njim. Ako nam se pojavi pitanje, možda ćemo ga odbaciti kao previše jednostavno, kao nešto što nas može osramotiti jer pitamo ono što svi drugi vjerojatno razumiju. Ovdje nam se kaže da se ne susprežemo, jer nismo jedini koji će potencijalno imati koristi od naših pitanja. Postavljanje pitanja koja imamo isto tako je i usluga našim učiteljima: Njima je potrebno naše brušenje da bi postali oštri.

Ponekad učenik čak i zaskoči učitelja! Rav Yisrael Salanter držao bi govor svakog tjedna, i svakog tjedna učenici bi mu postavljali pita- nja. Tijekom jednog takvog govora, baš kad je Rav Yisrael završavao jednu složenu raspravu, netko mu je postavio pitanje koje je razorilo njegovu kompletnu argumentaciju. Rav Yisrael je tek nakratko zastao, zatim priznao da je pogriješio i sišao s podijuma.

Potrebno je biti mudar učitelj da bi se prihvatila ona pitanja učenika koja će povećati njegovu vlastitu mudrost. Uzor za taj stav prihvaćanja nalazimo u poznatoj priči u Talmudu o Ahnajevoj peći. Rabini se se uskladili u raspravi tako da je Rabi Eliezer ostao jedini koji nije bio za konsenzus. Međutim, on se nije predavao te je zazvao: "Ako sam u pravu, neka drvo rogača to dokaže tako što će poletjeti zrakom." I ono je poletjelo. Ali većina odgovara, "Ne prihvaćamo zakonske odluke od drveća". Tada Rabi Eliezer kaže da, ako je u pravu, neka potok poteče unatrag, i on krene unatrag. Ra- bini također odbiju zasnivanje zakonskih odluka na osnovu potoka. Tada on naredi zidovima sinagoge da se sruše, i kad se oni počnu naginjati, Rabi Jehošua ih ukori rekavši: "Ako se učenjaci međusobno raspravljaju, zašto se vi miješate u to?" Pa se oni ne sruše već ostanu nakošeni. Tada se Rabi Eliezer obrati nebu, a b-žanski glas odgovori, rekavši: "Zašto se sporite s Rabi Eliezerom kad se zakon slaže s njime u svemu?" Tada Rabi Jehošua ustane na noge i kaže: "Nije na nebu", što znači da se odluke o zakonitosti donose na zemlji, a ne na nebu, tako da čak ni nebeskom glasu nema mjesta u rabinskim odlukama. Na to se začuo nebeski glas koji je ushićeno uskliknuo: "Moja su me djeca pobijedila! Moja su me djeca pobijedila!

B-žji odgovor rabinima je model kako učitelj treba komunicirati s učenicima, a taj bi model jednako tako trebao primjenjivati i roditelj na dijete, supervizor s osobljem i tako dalje. Iako mi nemamo nikakvu mogućnost da "izoštrimo" B-ga, iz ove priče učimo da bi se učitelj trebao veseliti kada učenik da pravi odgovor, možda čak bolji i od učiteljevog. Najveća radost učitelja trebala bi biti u tome da su ga nadmašili oni koje je podučavao, a zatim učiti od tih učenika.

Možda se ova ideja nalazi u središtu upute koju nalazimo u Pirkei Avot 1,6 "Učinite si učitelja". Važno je da učenje kaže "učinite", a ne "pronađite". Nije dovoljno samo pronaći nekoga tko ima znanje koje tražimo i prisustvovati predavanjima tog učitelja. Umjesto toga, mi imamo ulogu u stvaranju mentora koji nam je potreban, svojim vlastitim naporima da učimo, što uključuje i pitanja koja postavljamo. Tu osobu imenujemo mudrijom od sebe u određenom području koje želimo izučavati. A zatim, neumorno ispitujući i nastojeći iznuditi odgovore od svog učitelja, činimo ga još pametnijim. Kroz ove napore mi ćemo "stvoriti" tog učitelja.

Naši napori izoštravaju sposobnosti onoga koji nas može naučiti i na taj način tu osobu pretvaramo u učitelja koji nam je potreban.

PRAKSA

Postoji li netko komu možete postaviti pitanje kako bi vam pomogao razjasniti situaciju? Dok ispitujete, imajte na umu da želite izoštriti ili učiniti mudrijim autoritet kod tog subjekta kojem postavljate pitanja.