Dobre namjere

Reuven je otišao u šetnju u vrijeme žetve pšenice i pronašao dudaim u polju, pa ih je donio svojoj majci Lei. (Postanak 29,25)

Kada šetate privatnim, pa čak i gradskim vrtovima, zabranjeno je brati cvijeće ili uzimati sa stabala. Podrazumijeva se da je dopuštenje dano samo za šetnju vrtovima, a ne za branje bilo čega iz njih. Reuven je bio potpuno svjestan toga i pobrinuo se da uzme poljsko cvijeće koje nije imalo vlasnika. Nije nužno da nam Tora kaže da Reuven nije bio lopov, jer su sva Jakovljeva djeca bila izuzetno pravedna. Tora nas podučava o potankostima poštenja. Nakon što je rodila četvrto dijete, Lea više nije donijela na svijet nijedno dijete. ’Dudaim’ – poljski cvijet, imao je ljekovita svojstva kao lijek za plodnost, a Reuven je bio potak-

Reb Yosil Rosenzweig:

HaŠem zapovijeda Am Jisra'elu:

"Kitvu lahem et hašira hazot, v'limdu et b'nei Jisra'el, simah b'fihem, liman ti'hiju li hašira hazot, l'ed bib'nei Jisra'el – Napišite sebi ovu pjesmu i naučite je B'nei Jisrael, stavite je u njihova usta, tako da mi ova pjesma bude svjedok protiv B'nei Jisra'el" (Devarim 31,19) . HaŠem zahtijeva od svakog Židova da napiše Sefer Toru (Kitvu lahem et hašira hazot) kako bi se podsjetio na savez i odgovornost tog saveza između njih i HaŠema.

HaŠem Toru naziva šira, što se obično prevodi kao 'pjesma', međutim, pjesma možda nije najbolji prijevod. Na hebrejskom šira može imati značenje pjesma ili poema. Pjesma se sastoji od dva elementa, glazbe i teksta. Glazbu bi se nazvalo nut željom za dobrobit i čast svoje majke Lee kada ih je ubrao. Potaknut tako dubokim osjećajima, mogao je lako opravdati uzimanje ovih biljaka s privatnog posjeda; čin koji se smatra krađom. Njegova odlučna želja da postupi čestito omogućila mu je da prevlada tu racionalizaciju i djeluje s punim poštenjem.

Bez obzira koliko dobre bile nečije namjere, čovjek uvijek treba razmotriti posljedice koje njegova djela imaju na imovinu drugih. Premda se gotovo svaka druga micva u Tori može staviti po strani zbog spašavanja života, prijestup krađe toliko je ozbiljan da čak i da bi se spasilo nečiji život, uzimanje tuđe imovine dopušteno je jedino pod uvjetom da se za nju naknadno plati. Nitko ne smije ukrasti - tj. uzeti bez da platimakar i da spasi život! Što se tiče drugih, manje hitnih micvot, potpuno je zabranjeno uzeti nešto što pripada drugome. Ako u procesu izvršavanja micve osoba ošteti imovinu drugih, ona je u cijelosti odgovorna da plati za sve što je oštećeno, bez obzira na plemenite namjere koje je imala. zimra; dok bi se tekst nazvalo šira; stoga smatram da bi poema bila točniji prijevod. To nam daje izvrstan uvid u to što je Tora i kako se trebamo odnositi prema njoj.

Kako je Reuven bio nagrađen zbog uzdržavanja od krađe? Njegovi potomci, koji su bili pastiri, dobili su dio zemlje s prostranim bujnim travnjacima i livadama. Premda su pastiri općenito ozloglašeni po tome da napasaje svoju stoku na tuđim pašnjacima, budući da im je B-g dodijelio dio zemlje koji je obilovao pašnjacima, Reuvenovo potomstvo je bilo pošteđeno kršenja zabrane krađe.

Rabbi Naftali Tzvi Yehudah Berlin, poznatiji kao NeTZIV (1817.1893.) iznosi prekrasno objašnjenje ove misli. On piše da se Sveto pismo obično promatra kao proza i stoga se uzima doslovno. Međutim, ako se odnosimo prema Tori kao poeziji, tada svrha Tore Š'ba'al pe (Usmene Tore – prijeko potrebnog organskog razumijevanja Tore) postaje jasna, ona rasvjetljava i nijansama pojašnjava značenje iza teksta: izmjene u pravopisu; neugodne riječi ili fraze; različite veličine slova; čak i značenja koja nisu vidljiva u prijevodima. Proza je doslovna, poezija je šira.

Oni koji proučavaju Stari zavjet kao prozu, gledaju na HaŠema kao na osvetoljubivog B-ga. Međutim, oni koji proučavaju Toru kao poeziju, vide HaŠema kao Milostivog B-ga. Na ovaj Šabat šuva – subotu povratka kada čitamo riječi iz Hošee 14,2. 3. i 6.: "Vrati se, Izraele, Vječnom, B-gu svome, jer si pao zbog svojih grijeha. Ponesite riječi sa sobom i vratite se G-spodu… Ja ću izliječiti njihovo posrnuće, i uzet ću ih natrag velikodušno u ljubavi; jer se Moj gnjev odvratio od njih." Dok nam se približava Jom Kipur – Dan pomirenja, kad molimo HaŠema da bude milostiv prema nama, neka bismo uviđali poeziju Njegove Tore.

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Ha'azinu govori o povezivanju s blaženstvom Roš hašane i mjeseca tišrija. Paraša Ha'azinu se uvijek čita nakon Roš hašane i ona nam daje snagu i savjete kako bi nam godina bila bolja.

Primjećujemo da ponekad parašot u Tori naizgled nisu sinhronizirane s kalendarom. Na primjer, priča o izlasku iz Egipta, koja je povezana s mjesecom nisanom i Pesahom čita se nakon Hanuke. Isto tako paraša Ha'azinu, koja se čita tijekom blagdana u mjesecu tišriju, iznosi priču o Mošeovoj smrti koja se dogodila 7-og dana mjeseca adara, tjedan dana prije Purima.

Zohar objašnjava da se paraša Ha'azinu čita u mjesecu tišriju, čiji je astrološki znak "moznaim" (Vaga), a obje te riječi u korijenu imaju slova

A.Z.N ( .ז.אן ) (Ova slova također tvore i hebrejsku riječ za uho, organ koji održava našu ravnotežu i koji koristimo da čujemo, no isto tako ona simboliziraju i sefiru Bina. Zapravo, čitavo to razdoblje na kraju godine priprema nas za blagdane u tišriju i povezivanje sa sefirom Bina

Veliki slovo "lamed" u paraši Nicavim, 30 stihova u paraši Vajeleh (lamed ima numeričku vrijednost 30), i oblik slova lameda koje ide iznad gornje linije, dokazuju našu sposobnost da se spojimo s višim svjetovima. Štoviše, "lamed" je taj koji je stvorio astrološki znak Vage. Podsjećamo se da smo na Roš hašanu,

Novu godinu, ponovno stvoreni i u tu svrhu smo se spojili sa sefirom Bina, kozmičkim skladištem svemira, kako bi iz nje crpili obilje i blagoslove koji su nam potrebni za narednu godinu.

Paraša započinje riječima: "Slušajte nebesa i ja ću govoriti, i počuj, zemljo, riječi usta mojih", za razliku od biblijskog teksta u knjizi proroka Izaije: "Čujte nebesa i slušaj zemljo, jer G-spod je govorio". Slušajte je snažniji izraz od riječ čuj. Prema Midrašu, u trenutku kada je Izaija rekao: "Čujte nebesa i slušaj zemljo", začuo se glas i upitao tko se to usuđuje tako govoriti, i zato je Izaija odmah nastavio dalje i rekao: "jer G-spod je govorio". To je drugačije nego kod Mošea koji je rekao: "Slušajte nebesa, ja ću govoriti." On i nitko drugi. Kao što je Moše, a ne Stvoritelj, bio taj koji je prije četrdeset godina učinio da se razdvoji more, sada je Moše taj koji preuzima odgovornost rekavši: "Slušajte nebesa, ja ću govoriti." On preuzima inicijativu, ostvaruje dje- lo, stvara onu stvarnost koju on želi. To je ono što se događa na Roš hašanu kada se svijet vraća na Berešit, početak. Mi možemo primiti pravu Svjetlost Berešita kada prihvatimo da smo ovdje da budemo kreatori, kada se oslobodimo bijesa, ljutnje i osjećaja da smo žrtve, i kada napravimo mjesta za radost, optimizam i ljubav, kad u svemu vidimo priliku za rast, stvaranje, i kad shvatimo da je sve za dobro. Na taj način privlačimo Beskrajno Svijetlo, beskrajno obilje i blagoslove za narednu godinu.

Kabalisti objašnjavaju da ne postoji ništa veće od radosti koja je zapovijeđena, jer kad tako činimo (odlučimo, naredimo si da ćemo biti radosni, sretni) onda možemo ostvariti našu zasluženu radost. To se dešava kroz razumijevanje i povezivanje sa suštinom stvaranja, koje je na dobro stvorenih bića, i to je snaga koja nam je dana u paraši Ha'azinu, bezgranična moć koju je potvrdio i naš učitelj Moše.