Nositi se s nedaćama

Naša sinagoga sada ima čast da ugošćava sefardsku službu. Posjetivši tu službu prošle Roš Hašane, zapazio sam jednog muškarca, aškenaza, koji mi je objasnio da je otišao na sefardski minjan jer sefardi, za razliku od aškenaza, ne recitiraju Unetana tokef. Ta molitva, molitva koja objavljuje tko će živjeti, a tko umrijeti, za njega je jednostavno bila previše nesmiljena.

Površno gledajući, to je zasigurno istina. Unetana tokef čini se da je bazirana na fundamentalističkom stavu da dobri ljudi bivaju nagrađeni, a zli ljudi kažnjeni.

To je zapravo normativni pristup molitve Unetana tokef. Ona govori o B-gu kao sucu. Ona iznosi da se na Roš Hašanu naša budućnost zapisuje, a na Jom Kipur ona biva zapečaćena. Pitamo se tko će poživjeti, a tko umrijeti. Njezin crescendo snažno tvrdi da pokajanje, molitva i pravednost poništavaju presudu. Moj prijatelj dobro kaže, ovo je prilično gruba molitva.

Postoji i mekša interpretacija. Ovo se tumačenje zasniva na ideji da na ovom svijetu zapravo nema apsolutne nagrade i kazne. Da one postoje, bili bismo lišeni slobode izbora jer bi vrlo malo njih ikada sagriješilo ako bi kazna odmah uslijedila. Talmud ističe da na ovom svijetu zapravo nema nagrade i kazne, shar v'oneš b'hai alma leka, samo u budućem svijetu. (Kidušin 39b) Što se tiče ovoga svijeta, sve se, kaže Talmud, temelji na mazelu, lo b'zhuta talja milta ela b'mazela. (Moed Katan 28a) I Talmud također ističe da je svakome od nas dodijeljen određeni mazel. Iako se taj mazel ne može u potpunosti otkazati, u našoj je moći da ga do određene mjere promijenimo, zahamašlimin lo, lo zaha-pothin lo. (Jevamot 50a)

Obrazlažući ove talmudske izjave, rabi Shlomo Riskin objašnjava da ako želite znati koliko ćete dugo živjeti ili ako želite znati hoćete li biti skloni nečemu poput depresije, dobro je zapo- četi s provjeravanjem svog rodoslovlja - na kraju krajeva, svatko od nas je rođen s određenim predispozicijama, određenom sudbinom. No, bez obzira u kojoj se situaciji rodili, u našoj je moći da poduzmemo mjere predostrožnosti kako bismo tu sudbinu poboljšali. Traženjem liječničke pomoći, pravilnom prehranom, pravilnim vježbanjem i vođenjem života u kojem vlada emocionalni i duhovni unutarnjim mir, do određene mjere možemo promijeniti sudbinu koja nam je određena.

Esther Wachsman, majka Nachshona Wachsman kojeg su teroristi u Izraelu oteli i ubili, najbolje je to izrekla: "Koja je onda svrha i dužnost čovjeka na ovom svijetu kada se suoči s neobjašnjivom tragedijom i tugom? Da izdrži, da se bori, da se nosi s događajima koje B-g šalje pred njega. Jer nitko od nas nema kontrolu nad onim što će se dogoditi nama kao pojedincima. Ono što možemo kontrolirati je naša reakcija, kako se nosimo i kako se borimo sa svojom tugom."

Esther je ponovila misao velikog R. Yosefa Dova Soloveitchika koji je pravio razliku između kobi goral i sudbine jiud. Kob nas ćudljivo baca u određenu dimenziju života koju ne možemo kontrolirati. Sudbina je, s druge strane, "aktivno postojanje u kojem se čovjek suprotstavlja okolini u koju je bačen". Prema Ravu Soloveitchiku, "čovjekova misija na ovom svijetu je pretvoriti kob u sudbinu, postojanje koje je pasivno i pod utjecajem, u postojanja koje je aktivno i utjecajno."

To bi moglo biti značenje unetana tokefa. U njoj govorimo o B-gu kao pastiru. A pastir svaki dio stada bezuvjetno voli. Kad izjavimo da je naša budućnost upisana na Roš Hašanu i Jom Kipur, mi koristimo buduće vrijeme, misleći, kako to Gaon iz Vilne ističe, na budući svijet. Doista, potresne riječi tko će živjeti a tko će umrijeti nemaju puno veze s onim što zaslužujemo, već su to izjave o našoj sudbini nad kojom imamo malo kontrole. Molitva doseže svoj crescendo riječima: "U'tešuva, u'tfila u'cedaka maavirin et roa hagezera." Ova se fraza često prevodi kao "pokajanje, molitva i dobročinstvo uklanjaju zlu presudu". Da je tako, na hebrejskom bi pisalo, ma'aviren et hagezejra ha'ra'a. Kao što smo spomenuli, roa je opisan, što znači da ti postupci umanjuju ili uklanjaju žalac ili okrutnost presude. Drugim riječima, u našoj je moći da preoblikujemo, iako ne i da potpuno promijenimo, svoju sudbinu.

Upravo sam taj koncept naučio kroz osobno iskustvo. Kada su me prije mnogo godina pogodile srčane bolesti, shvatio sam da tu bolest ne mogu poreći - takva je moja sudbina. U istom sam dahu shvatio sam da se ne usuđujem dopustiti bolesti da me paralizira. Preda mnom je izazov da kob preobrazim u sudbinu.

Jednom riječju, iako smo po prirodi skloni odmah se zapitati zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima, unetana tokef uči da bismo se trebali nositi s tim kada se loše stvari dogode dobrim ljudima. Rabin Harold Kushner sugerira da je 'zašto' filozofsko pitanje koje se bavi prošlošću nad kojom nemamo niti odgovora ni kontrole. 'Kada' je praktično pitanje koje se bavi sadašnjošću. Jer kad se pojavi izazov, svi se moramo zapitati: "Što ću učiniti sa svojom zadanom sudbinom?" Tko ovdje nije doživio nedaće u svom životu? Kad se suočimo s izazovima, dobivamo skriveni darsposobnost da prevladamo, da učinimo ono što nikada nismo mislili da smo u stanju učiniti. Ta snaga da nadiđemo okvire je B-žja sila u nama. Kako je B-g transcendentan, tako i mi, koji smo stvoreni na B-žju sliku, imamo moć nadići unaprijed određene granice.

I to je poruka unetana tokefa. Riječima Esther Wachsman, "Čovjek može biti ili žrtva kobi ili inicijator sudbine."

Breslov Research