5-09 - Divrej Tora - Haazinu 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Ha’azinu

divrejtora@gmail.com

U Paršat Ha'Azinu nalazi se i stih: "Kad izgovorim B-žje ime, neka to bude uz veličanje." Komentatori objašnjavaju da to znači da kada izgovaramo B-žje ime, moramo se koncentrirati na veliki značaj toga tko B-g jest - da On obuhvaća svu prošlost, sadašnjost i budućnost.

Ovo načelo učimo od velikog svećenika u Svetom Hramu u Jeruzalemu, koji je na čelu nosio zlatnu pločicu - na kojoj je bilo ispisano B-žje Ime. Dok je nosio ovu pločicu, od prvosvećenika se tražilo da se neprestanokoncentrirana

B-žje Ime koje je na njoj bilo napisano. Dakle, ako se od nekoga traži da se koncentrira na B-žje napisano ime, koliko se onda više traži da se koncentriramo kada izgovaramo B-žje ime.

Imam prijatelja koji je jednom brojao koliko puta tokom dana izgovori B-žje ime. Između molitve u sinagogi, blagoslova nad hranom i učenja Tore – izgovorio je

B-žje ime 900 puta u danu!

Tijekom života, to je oko 25 milijuna prilika da se B-gu oda odgovarajuća čast i poštovanje!

Svemogući čini toliko toga za nas, svakog trenutka, svakog dana. Trebali bismo mu odati puno poštovanje i čast, jer kao što je rečeno u ovoj parši: "Kad izgovorim B-žje ime, neka to bude uz veličanje."

(D’varim 32,1 - 52)

Velik dio paraše Ha'azinu ("Osluhnite") sastoji se od 70 redaka "pjesme" koju Moše predaje narodu izraelskom posljednjeg dana svog zemaljskog života.

Zazvavši nebo i zemlju kao svjedoke, Moše bodri narod: "Sjećaj se davnih dana; promisli o godinama brojnih naraštaja; upitaj oca i on će ti o njima pripovijedati, starine tvoje i oni će ti reći" kako ih je "B-g pronašao u pustinji," učinio ih narodom, odabrao ih i učinio svojim i ostavio im u nasljedstvo prekrasnu zemlju. Pjesma upozorava i na zamke koje dolaze s obiljem –"Ješurun se udebljao i uzjogunio; ti si

se udebljao, očvrsnuo i zaoblio; napustio je B-ga koji ga je načinio i prezreo Stijenu spasenja svoga" - i na strašne nesreće do kojih će doći, a što Moše opisuje riječima: "B-g skriva svoje lice." Ipak, na kraju on obećaje da će B-g osvetiti krv svojih slugu i pomiriti se sa svojim narodom i zemljom.

Paraša završava B-žjom uputom Mošeu da se popne na planinu Nevo s čijeg će vrha, prije nego što tamo umre, ugledati Obećanu zemlju. "Vidjet ćeš pred sobom zemlju, ali nećeš tamo otići, u zemlju koju sam dao djeci Izraelovoj."

Prevela Dolores Bettini

Godina 16 Broj 50 Broj 50 Zagreb, šabat 23. rujna 2023. - 8. tišreja 5784. http://twitter.com/DivrejTora

Divrej Tora, B’’H, priprema i uređuje: Vatroslav Ivanuša

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Posvećeno l'iluj nešama Davida Rexa, z’’l

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija - 6 p'sukim (32,1-6)

Moše Rabeinu svoju oproštajnu "pjesmu" narodu započinje pozivajući Nebesa i Zemlju da budu svjedoci onoga što će govoriti. Traži od naroda (na vrlo poetičan način) da dobro posluša njegove riječi. Moše nam govori da je B-g posve fer i pravedan - odgovornost za "ono što je uprskano" leži na nama.

S gledišta micvi

"Kada ja (jednina) prizovem B-žje ime, vi (množina, minimalno 2) slavite B-ga za Njegovu veličinu." Iz ovog pasuka saznajemo da kada tri čovjeka jedu zajedno, jedan poziva drugu dvojicu da "blagoslove B-ga" – birkat hazimun (tj. benšanje m'zuman).

Iz ovog pasuka također učimo da kažemo Baruh Hu u'varuh Š'mo kada čujemo B-žje ime u braha (osim ako ne postoji halahički razlog protiv "upadica").

Gemara kaže da iz toga učimo micvu da kažemo braha prije učenja Tore. (Neki ovu micvu izvode iz micve Birkat HaMazona.)

Drugi odavdje uče (uzimajući u obzir i kontekst) da bismo se trebali

moliti B-gu kada dođe do nestašica kiše.

I, da imamo brahot za različite vrste namirnica, a ne samo jednu sveobuhvatnu braha

Ovaj svestrani pasuk koristi se za početak Musafa, Minhe i Ne'ila Amide.

G’matrija

Baal HaTurim primjećuje da je brojčana vrijednost hašamajim va'adabera (neka Nebesa počuju i ja ću govoriti) 5 + 300 + 40 + 10 + 40 = 395 i 6 + 1 + 4 + 2 + 200 + 5 = 218. 395 + 218 = 613, kao da Moše kaže "Poslušajte 613 micvot".

Levi - druga alija - 6 p'sukim (32,712)

Moše nas još jednom traži da se prisjetimo "rane povijesti" ove jedinstvene nacije Izraela i izuzetnih predaka koji su za nas uspostavili našu blisku vezu s B-gom.

U stvarnom židovskom životu ne postoji generacijski jaz - starija generacija uči novu, nova generacija ostvaruje korist postavljanjem pitanja starijima i učeći od njih.

B-g je strukturirao svijet usporedno s razvijanjem naroda Izraela i

pružio nam posebnu zaštitu i vodstvo - "kao što orao štiti svoje mlade ..."

Raši spominje različite naročite načine na koje se orlovi odnose prema svojim mladima, da bi ih zaštitili, postupaju s njima nježno i pažljivo, te isto tako kako pripremaju svoje ptiće za život odrasle ptice. Usporedba kojom se Tora koristi stoga je vrlo prikladna.

Š'liši - treća alija - 6 p'sukim (32,1318)

Unatoč zaštiti i uzdržavanju koje nam je B-g pružio u pustinji, mi smo se pobunili. To se dogodilo i nastavlja se događati. Mošeove riječi mogu se smatrati opisom dor hamidbara, isto kao i poetsko proročanstvo da će narod postati previše samodopadan u Erec Jisraelu te napustiti B-ga kad se nađe u stanju izobilja i sigurnosti.

Čak i iz ovog poetskog – i u suštini ne-halahičkog konteksta, učimo stvari koje su halahičke prirode. Budući da Tora upotrebljava izraz: hraniti se medom iz stijene, učimo da med u halahi ima status tekućine. Zbog svojih jedinstvenih fizičkih svojstava, med bi se mogao smatrati čvrstom hranom, a ne pićem.

R'vi'i - četvrta alija - 10 p'sukim (32,19-28)

Veći dio sadržaja Haazinu čine pjesnički oblikovane ideje koje su prethodno prikazane u knjizi D'varim.

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Moše nam govori da je B-žja reakcija na našu nevjernost hester panim - skrivanje "B-žjeg lica", da to tako nazovemo.

On nam također govori da je nekoliko puta B-g poželio uništiti Izraelski narod, ali to nije učinio kako ne bi dao narodima svijeta razloga da posumnjaju u moć "B-ga Izraelova".

B-g je rekao salahti k'd'vareha Neki "daršen" tumače da ovaj izraz znači da će B-g oprostiti prema našim riječima. Kako zatražimo.

Gemara nam, kroz igru riječi, kaže da je koncept hester panima personificiran u Esteri, koja je živjela u izgnanstvu, i u vrijeme kada je B-g odlučio da se ne otkrije na otvoreni način, te uglavnom djeluje kroz prirodu.

Jedna misao: Sada nam se po drugi put predstavlja snažna poruka o hester panim Dor hamidbar poznaje B-ga kroz otvorena čuda koja je učinio dok su bili u Egiptu. Oni nikada nisu iskusili skrivenu, nečujnu stranu B-ga, nazovimo to tako. Postojanje hester panim sada mora biti dijelom njihova obrazovanja, tako da buduće generacije budu u stanju nositi se s manje očitim i otvorenim B-gom. U protivnom, potpuno će ih shrvati kada otvorena čuda iščeznu.

Hamiši - peta alija - 11 p'sukim (32,29-39)

Naš je izazov razmišljati o tome i razumjeti mnoge pouke koje su sadržane u B-žjim (i Mošeovim) riječima. Zaključak je da čak i ako Izrael skrene s pravog puta, B-g nas neće napustiti i On će ponovo stati na našu stranu pred našim neprijateljima. Kada bismo barem shvatili to i cijenili zadivljujuću B-žju moć.

S gledišta micvi

Pasuk 32,38 odnosi se na idolopokloničke žrtve i njihove ljevanice. Rambam citira ovaj pasuk kao izvorište zabrane jajin neseha, svetog vina. Hinuh objedinjuje ovu zabranu s onom protiv stjecanja koristi od hrane posvećene drugoj religiji.

Ovo je jedina micva koju Rambam ubraja među 613 a Sefer Hahinuh ne. (Kako bi broj 613 ostao nedirnut, mora postojati i jedan obrnuti slučaj. I postoji.)

Rabinska zabrana u vezi stam jeinam (doslovce, njihovog vina, nežidovskog vina) djelomično je inspirirana ovom zabranom o jajin neseh. Postoje i drugi faktori, poput ograničavanja društvenog kontakta između Židova i ne-Židova, koji doprinose rabinskoj zabrani stam jeinama

U svakoj Amida kažemo da nam je B-g dao Jom kipur b'ahava, s ljubavlju. Tšuva je sama po sebi veliki dar od B-ga, no uspostava posebnoga doba u godini, koje kulminira posebnim Danom pomirenja, uistinu je B-žja gesta ljubavi. Našoj ljudskoj prirodi, koju On očito jako dobro poznaje, potreban je fokus. I, između ostalog, Jom kipur upravo to i jest.

Šiši - šesta alija - 4 p'sukim (32,4043)

U ovom završnom dijelu odlomka pjesme Haazinu, Moše nas uvjerava u vječnu B-žju prirodu i Njegovo obećanju da će osvetiti Izrael na drugim narodima.

Sedra je (u svitku Tore) do ove točke pisana na neuobičajen način. Ovo je tradicija koja se prenosi generacijama od pisara do pisara. Jedini drugi dio Tore koji se piše drugačije od ostatka Tore (i drugačije od Haazinu) je Pjesma na moru u B'šalah. Ovdje je dovoljno reći da

pjesnička forma ove dvije Pjesme ostavlja prostora za sve vrste draša i tumačenja. Smatra se da prazne površine, razmaci, sadrže skrivene mistične poruke, neku vrstu čitanja između redaka.

Kaže se u ime ARI Z"L da je svaki dan Aseret j'mei t'šuva (ne računajući Roš hašanu i Jom kipur ima točno 7 dana) model i dan popravka za isti taj dan u tjednu tijekom cijele godine. Stoga će Šabat Šuva dati ton svim našim šabatima. To od nas zahtijeva da učinimo Šabat Šuva (koji često pada na ovu parašu) posebnim u svakom pogledu: pravilno uzdržavanje od svih zabrana i mogućih zabrana, kao i ispunjenje s ushitom svih njegovih pozitivnih aspekata. Posebne molitve, valjano učenje, radosne zmirot, obilni obroci ... i još mnogo toga.

Š'vi'i - sedma alija - 9 p'sukim (32,44-52)

Moše, pred Jehošuom, govori narodu da slušaju upozorenje ove Šira i da čuvaju Toru koja će ih, zauzvrat, održati.

Važna točka koja se često ponavlja u knjizi D'varim je ovo: Zemlju Izraela nismo primili bez obaveza vezanih uz nju. Uvijek moramo biti dostojni da zadržimo Erec Jisrael. To je vrijedilo kroz čitavu našu povijest, a ni danas nema ništa manju važnost. Ovu ćemo zemlju zadržati ako je zaslužimo zadržati.

B-g zatim kaže Mošeu da se popne na Har Aravim-Nevo, da vidi Zemlju odandje i umre, kao što je Aharon umro ranije (Tora ponavlja razlog da ni Moše niti Aharon nisu mogli ući u Erec Jisrael), bez da uđe u Zemlju u koju će ući narod Izraela.

Posljednjih pet p'sukim se ponavljaju u Maftiru.

Tarjag - 613 zapovijedi

Pošto smo prošli tjedan, u parši Vajeleh, bili učili dvije posljednje od 613 micvos, u parši Ha’azinu ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

26. Pozitivna je zapovijed brojati sedam punih tjedana od dana kada se omer prinese u Svetinji

kao što Pismo kaže, i brojat ćete za sebe... sedam punih tjedana (Va-jikra 23,15)

Vjerska je dužnost brojati dane i tjedne, kao što Pismo kaže, nabrojat ćeš pedeset dana (Va-jikra 23,16). Brojanje započinjemo s početkom večeri šesnaestog nisana; i to brojanje traži da se kaže blagoslov. Međutim, ako je tko brojao bez da kaže blagoslov, on se time oslobodio obaveze. Mi brojimo stojeći; no ako je tko brojao sjedeći, ispunio je svoju obavezu.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

27. Pozitivna je zapovijed počinuti od rada na sedmi dan Pesaha

kao što Pismo kaže, na sedmi je dan sveti sabor (Va-jikra 23,8)

Za njega vrijedi isti zakon kao za prvi dan Pesaha, a kako je prethodno napisano (§25.) .

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

28. Pozitivna je zapovijed počinuti od rada na blagdan Šavuot

kao što Pismo kaže, Toga istog dana sazvat ćete sveti sabor (Vajikra 23,21).

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

29. Pozitivna je zapovijed počinuti od rada na prvi dan tišrija, koji je Roš hašana

kao što Pismo kaže, u sedmom mjesecu, na prvi dan mjeseca, bit će vam šabat... sveti sabor (Va-jikra 23,24). Za njega vrijedi isti zakon kao i za prvi dan Pesaha, što se tiče rada. Po odluci učenjaka, Roš hašana se ima držati dva dana, kako u zemlji Izraelu, tako i van zemlje.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

30. Pozitivna je zapovijed čuti glas šofara (ovnujskog roga) na prvi dan tišrija, a to je Roš hašana

kao što Pismo kaže, to će vam biti dan puhanja u rog (Bemidbar 29,1) Šofar je rog ovce, zakrivljenog oblika; druge vrste šofara nisu prihvatljive. Čovjek ima obavezu da čuje devet zvukova šofara na Roš hašanu: tri puta, [niz] t'ki'a (jasan, jednoličan zvuk), t'ru'a (niz kratkih izlomljenih zvukova), t'ki'a. Međutim, ne znamo s potpunom pouzdanošću kako t'ru'a treba zvučati, pa stoga pušemo

tri puta t'ki'a, š'varim (niz srednje dugačkih tonova), t'ru'a (niz vrlo kratkih zvukova); potom tri puta t'ki'a, š'varim,t'ki'a; i onda tri puta t'ki'a, t'ru'a, t'ki'a – kako bismo uklonili svaku dvojbu.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, za muškarce ali ne i za žene.

31. Pozitivna je zapovijed počinuti od rada na Jom kipur (Dan pomirenja)

kao što Pismo kaže, On će vam biti dan svečanog počinka (Vajikra 23,32). Tkogod radi posao na Jom kipur prestupa pozitivnu zapovijed i krši negativnu (vidi dio s negativnim zapovijedima, §151). Ako je to počinjeno namjerno, kazna je karet [bogomdani prestanka postojanja]; a ako je nenamjerno, mora se prinijeti hatat (žrtva za grijeh). Svaka vrsta posla koja je zabranjena na šabat jednako tako je zabranjena i na Jom kipur.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

32. Pozitivna je zapovijed postiti na Jom kipur

kao što Pismo kaže, Također, u deseti dan ovog sedmog mjeseca bit će dan izmirenja... i mučit ćete svoje duše (Va-jikra 23, 27). Potrebno je postiti od večeri do večeri, i pridodati od nesvetog vremena u sveti period [početi nešto prije prve večeri i završiti post nešto nakon kraja dana.] Ako tko jede više na dan pred Jom kipur, to je isto kao da posti i na deveti i na deseti dan tišrija [na Jom kipur i dan prije njega]. (Vidi dio o neg. zapovijedima, §152.)

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

33. Pozitivna je zapovijed da se grešnik odvrati od svog grijeha, i da prizna svoja nedjela pred blagoslovenim B-gom

kao što Pismo kaže, Kada muškarac ili žena počine bilo koji grijeh... onda će priznati svoj grijeh (Bemidbar 5,6-7). To znači priznanje riječima pred B-gom blagoslovenim. On treba reći: "Preklinjem Te, Vječni: ja sam zgriješio, učinio krivo, i postupio kao zločinac pred Tobom. To i to sam učinio (i detaljno opisati svoj grijeh); i evo žalim zbog svog djela i sramim ga se. Nikada se više neću vratiti na to i ponovo ga učiniti." Glavni je element [pokajanja] žaljenje od srca, istinsko, zbog prošlosti; i čovjek mora na sebe preuzeti obavezu da takvu stvar više nikada ne ponovi. Ovo [ispovijedanje] je nužan dio pokajanja; no što se više netko ispovijedi to je više vrijedan hvale. Čak niti smrt i ispovijed na Jom kipur ne donose pomirenje [i oproštenje] ako nisu uz pokajanje.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

Rabbi Jack Abramowitz:

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Pitanja

1. Koja je glavna razlika između pjesme koju Mojsije pjeva na početku ove paraše i pjesme koju pjeva nakon što su Izraelci prešli Crveno more?

2. Koji se simbol najčešće koristi u paraši Ha'azinu da opiše B-ga? Koliko puta se pojavljuje?

3. Mojsije upućuje ljude da, kako bi se znali vratiti na B-žje puteve, moraju ponovno otkriti koji su to putevi. Što im predlaže da saznaju?

4. B-g je mislio uništiti Izraelce, ali je potom odlučio da to ne učini. Zašto?

6. Nakon što je Mojsije završio svoju pjesmu, kojom je odredbom zadužio narod?

7. Gdje je B-g rekao Mojsiju da ode da bi tamo umro?

8. Mojsiju nije bilo dopušteno da uđe u zemlju jer je propustio posvetiti B-ga usred Židovskog naroda - kada?

Odgovori

1. Kada je Mojsije pjevao na Crvenome moru, narod se još nije bio predao zlim putevima. U ovoj su paraši ljudi puni grijeha, i Mojsijeva pjesma opisuje kako su oni napustili B-žje zakone.

2. B-g je u Mojsijevoj pjesmi šest puta opisan kao stijena. (32,4. 15. 18. 30. 31. 37.)

3. Mojsije kaže narodu neka traže svoje očeve da im govore o B-žjim putovima. (32,7)

4. Budući da narodi ne bi uočili da je to bila zaslužena kazna za Izraelovu tvrdoglavost, oni bi mislili da su oni bili jaki, a da je Izraelski B-g bio slab. (32,27)

5. Jošua ben Nun. (32,44)

6. Mojsije je zadužio da ljudi čuvaju riječi koje je on izgovorio tog dana i da pouče svoju djecu da poštuju B-žje zakone. (32,46)

7. B-g je uputio Mojsija da ode na goru Nebo u Moabu, s pogledom na Jerihon. (32,49)

8. Mojsije je propustio posvetiti B-žje ime kad su ljudi tražili vodu u Meribat-kadešu u pustinji Zin. (32,51) .

5. Tko je stajao pored Mojsija dok je pjevao svoju pjesmu narodu? ■

. Prevela Tamar Buchwald

Kook:

Raznolikost Izraela

Postoji anegdota o jednom Židovu koji je mnogo godina bio nasukan na pustom otoku. Kada su ga konačno spasili, on se hvalio mnogim svojim postignućima, između ostalog i da je sagradio dvije sinagoge na tom otoku.

'Vrlo impresivno,' odgovorili su njegovi spasioci. 'No, čemu dvije sinagoge?'

'Ovo je sinagoga u koju ja idem,' objasnio je čovjek, pokazujući na jedno od ta dva zdanja. 'A u ovu drugu ne bih ni nogom stupio.'

Šala bi bila smiješna kada ne bi sadržavala i tračak istine. Izgleda da je židovski narod često 'blagoslovljen' mnoštvom međusobnih previranja. Zašto je tu prisutno toliko podjela i konflikata?

Granice narodima

Pjesma Ha'azinu uspoređuje baštinu Izraela sa baštinom ostalih naroda svijeta:

"Kad je Svevišnji dao nasljedstvo narodima… On je odredio granice narodima prema broju sinova Izraelovih." (Ponovljeni zakon 32,8)

Što su te "granice narodima"? I na

koji način one odgovaraju 'broju' sinova Izraelovih?

Svaki narod blagoslovljen je drugačijim nacionalnim osobinama. Svaki narod posjeduje posebne talente i na poseban način doprinosi svijetu. Ta posebnost leži u umjetnosti, znanosti, organizacijskim sposobnostima, i tako dalje. Ovaj stih se odnosi na područja specijalizacije o kojima se govori kao o 'granicama'.

Svi talenti koji se mogu naći kod naroda svijeta, postoje također i u 'broju' – to jest, u raznolikosti –židovskog naroda. Povijesno gledano, vidimo da su Židovi uvijek prednjačili u mnoštvu raznih profesija i disciplina.

Sedamdeset duša

Midraš opisuje raznolikost Izraela uspoređujući veličinu Jakovljeve obitelji koja je otišla u Egipat – sedamdeset duša – sa sedamdeset naroda svijeta. Taj broj predstavlja sedamdeset arhetipova duša od kojih svaka ima jedinstvene karakteristike i talente. Kada je B-g zapovjedio Mošeu da organizira ljude koji će upravljati narodom, On mu je

rekao da sakupi sedamdeset starješina (Brojevi 11,16). Sa tim vođama, Moše je sakupio raznolikost paradigmi i prirođenih darova.

Multitalentirana raznolikost židovskog naroda, međutim, ima i svojih negativnih strana - ona ih čini sklonijima unutarnjim konfliktima. Svaki talent teži tome da se u potpunosti ispuni, često na račun drugih talenata. Mudraci primjećuju da 'što je veći čovjek, to je veći njegov zli nagon' (Suka 52a). Taj uvid je istinit ne samo na razini pojedinca, već i na razini naroda. Kada je narod blagoslovljen velikim talentima, on ima i veliki potencijal za unutarnje sukobe.

Plutajuća palača

Midraš koristi zanimljivu metaforu kojom opisuje židovski narod. Uspoređuje narod sa palačom sagrađenom povrh mnoštva brodova. Sve dok se brodovi drže zajedno, primjećuje midraš, palača će ostati sigurna.

Prirodno je da svaki brod želi poći svojim putem na moru. Jedino palača na vrhu drži brodove na okupu i osigurava da zajedno plove u

Rav

(nastavak s 6. stranice) Rav Kook: Raznolikost Izraela

istom smjeru.

Što je ta palača? To je sila koja čuva od unutarnjih sukoba i ujedinjava židovski narod – to je sama Tora. Tora obuhvaća sva područja znanja. Sedamdeset starješina, koji predstavljaju spektar svih duša, sakupljeni su kako bi ujedinili ljude pod jednom zastavom, "kako bi usavršili svijet pod B-žjom vlašću" (iz molitve Aleinu).

Različite discipline ujedinjene su u harmoniji onda kada svoj doprinos mogu uvećati kao javno dobro, razvijeno i oplemenjeno vodstvom Tore. Tada raznolikost židovskog naroda postaje blagoslov, kada je narod ujedinjen u korijenu svog bivanja – u Tori.

Izvor rabinskog autoriteta

Mudraci su uspostavili brojne rabinske odredbe kako bi spriječili kršenje zakona Tore. Primjerice, oni su proširili zapovijed Tore o ne miješanju mlijeka i mesa dodajući u tu kategoriju i perad, budući da je ona zbunjivala ljude koji nisu razlikovali meso peradi od 'pravog' mesa.

Međutim, postoje i neki rjeđi slučajevi u kojima su mudraci otišli i dalje pa su uspostavili i nove pozitivne micvot. Primjerice, paljenje svijeća za Hanuku, čitanje megilat Ester na Purim, pranje ruku prije jedenja kruha – to su rabinski akti bez direktnog uporišta u Tori. Oni nisu produžetak zakona Tore, niti su mjere opreza, već su potpuno nove zapovijedi. Kojim pravom su ih mudraci uspostavili?

Štoviše, nije li drsko to što su rabi-

ni zapovjedili da se pri izgovaranju blagoslova nad tim rabinskim inovacijama, kaže: "Da si blagoslovljen Ti, Vječni B-že… koji si nam zapovjedio…" Kada nam je to B-g zapovjedio da palimo svijeće za Hanuku, ili čitamo Megilat Ester na Purim?

Talmud odgovara na to pitanje u traktatu Šabat 23a. Zapravo, postoje dva izvora u Tori koja rabinima daju autoritet za uspostavljanje novih zapovijedi:

"Ne skreći ni desno ni lijevo od riječi koju ti (visoki sud) proglasi."

(Ponovljeni zakon 17,10)

"Pitaj svog oca i reći će ti, upitaj svoje starce i oni će ti odgovoriti."

(Ponovljeni zakon 32,7)

Zašto dva izvora?

Rav Kook je objasnio da će B-gom dane zapovijedi prirodno voditi ka cilju apsolutnog dobra. To je razumljivo, budući da B-g zna budućnost i svjestan je implikacija svakog zakona. S druge strane, ljudski zakoni, čak i oni koje su donijeli najveći učenjaci, nikad neće biti u stanju postići jednake rezultate kao B-žje micvot.

Naravno, talmudski mudraci bili su blagoslovljeni ruah hakodešom, božanskom inspiracijom, osim same logike i poznavanja integralnih aspekata Usmenog zakona. Oni su te darove koristili kako bi postigli rezultate slične B-gom danim zapovijedima i kako bi unaprijedili usavršavanje židovskog naroda u duhovnim i materijalnim područjima.

Mudraci su prilikom sastavljanja novog zakona, uzimali u obzir dva aspekta:

 Trenutne religijske i materijalne potrebe ljudi;

 Želju da održe kontinuitet uzvišene duhovne baštine židovskog naroda.

Nedovoljno je uzeti u obzir samo trenutne potrebe. Ako ljudi postanu odsječeni od svojih duhovnih temelja, time zapravo postaju drugi narod. Njegovo jedinstvo i kontinuitet više nisu zagarantirani.

Sada možemo razumjeti zašto postoje dva izvora koja daju mudracima autoritet za donošenje novih zakona.

S obzirom na trenutne potrebe društva, Tora zapovijeda: "Ne skreći ni desno ni lijevo od onoga što ti (visoki sud) proglasi." To se odnosi na odluke visokog suda koji se bavi zakonodavstvom u trenu-tnim situacijama, kako bi se održali propisi o šabatu, kašrutu itd.

No, drugi rabinski akti su nove zapovijedi, oblikovane kako bi održale našu vezu s našim duhovnim nasljeđem – poput svijeća za Hanuku, čitanja Megile na Purim, ili pranja ruku prije jela, kao što su kohanim činili prije no što su jeli teruma. O autoritetu za donošenje tih novih zapovijedi, Tora kaže:

"Pitaj svog oca i reći će ti, upitaj svoje starce, i oni će ti odgovoriti."

Prošlost Izraela bila je uzvišena i sveta, a ona je i izvor našeg budućeg uspjeha. "Jer je nasljedstvo G-spodnje narod njegov, Jakov je Njegova baština." (Ponovljeni zakon 32,9).

■

Prevela Anja Grabar

Pjesmu Haazinu – Vodič za preživljavanje

Mošeov dugi govor izraelskom narodu ulazi u završnu fazu u parši Haazinu. Moše govori svojoj generaciji da sada kreću u osvajanje i naseljavanje zemlje Izraela - i govori svim kasnijim generacijama Židovskog naroda, tisućama godina kasnije.

Pjesma Haazinu predstavlja čitav obrazac i sudbinu Židovske povijesti. I dok su dva mišljenja Midraša i Talmuda koje navodi Raši posve jasni, poruka koja je u to uključena ne odnosi se samo na Židovski narod, nego ima sveobuhvatne posljedice.

Svatko tko poznaje opću ljudsku povijest odmah će prepoznati da je utjecaj Židova na tu povijest nerazmjeran. Svjetska povijest uvelike ovisi o povijesti Židova. Tlačitelji

Židova se stalno pojavljuju, no na kraju budu poraženi, ali tek nakon što su izazvali ogromnu štetu kod Židova, kod svog vlastitog naroda i svijeta u cjelini.

Židovi prežive, kao što je obećano

u proročanstva i pjesmi Haazinu, ali u procesu obnove Židovskog života, pojavljuju se novi neprijatelji. Nitko ne uči ništa iz prošlosti i prošlih događaja, ni Židovi, a niti njihovi neprijatelji – i tako se obrazac koji vidimo u parši nastavlja gotovo u nedogled. U suštini to je bit upozorenja Tore protiv služenja drugim bogovima. Ovi su se tuđi bogovi već ranije u povijesti dokazali kao lažni. Pa ipak, njima se i dalje služi, doduše pod "novim" nazivom i u novom ruhu.

Glavno pitanje u Židovskoj povijesti, pitanje s kojim se i danas suočavamo, dok se osjećamo ograničeni i izolirani, jest kako prekinuti ovaj ciklus. U pjesmi Haazinu, Moše sugerira da se jedino vraćanjem čitavim srcem vrijednostima i tradicijama saveza između B-ga i Izraela može prekinuti ovaj začarani krug mržnje i razaranja.

Pobuna Židova protiv B-žjeg saveza sa sobom donosi i pobunu pro-

tiv pristojnosti i zdravog razuma što se odražava u nastavljanju progonstva od ostatka svijeta. Moše to iznosi posve jasno u svojim riječima u parši. Istina je u tome da, iako ovu pjesmu Haazinu Moše zapovijeda Židovskom narodu da je zapamti i smatra je vječnim svjedokom Židovske povijesti, Židovi nikad u potpunosti nisu povjerovali Mošeovoj opomeni.

I mi se u današnje vrijeme spotičemo kroz maglu aktualnih zbivanja tražeći inovativan način da se izvučemo iz svojih problema. Moše naziva narod Izraela "djecom koja su izgubila moje povjerenje." To je zbog užasne sklonosti da se ponavlja prošle greške i da se neprestano ide za Židovskom naklonosti za usvajanjem najnovijih kulturnih i društvenih hirova. Povjerenje se gradi na mudrosti i upornosti. Pjesma Haazinu nas u dovoljnoj mjeri opskrbljuje s obje ove nužne osobine koje nam jedine jamče naš opstanak i uspjeh u budućnosti.

Rabbi Berel Wein:

8.

Rabbi Berel Wein:

Pjesmu Haazinu – Vodič za preživljavanje

Šofar

Haazinu podrazumijeva obraćanje pažnje, koncentriranje, pozorno slušanje i upijanje riječi i poruka koje se izgovaraju, tako da već ova prva riječ ove proročke pjesme/parše obuhvaća čitavu poruku ovog odjeljka Tore. Kad ljudski sluh vremenom počne slabiti i propadati, pozadinska buka postaje problem dok pokušavate čuti što vam netko govori. U prometnoj gužvi, razgovorima i žamoru naše urbane svakodnevice, navikli smo da ne čujemo ono što nam govore drugi, i možda važnije od toga, što nam govore životni događaji.

To što ne čujemo jasno značajno nas ograničava u našim mogućnostima u životu i ponašanju, pa nismo u stanju razaznati što bismo trebali znati i zapamtiti, a što odbaciti i zaboraviti. To možemo usporediti s odlaskom u restoran gdje pokušavamo čuti konobara koji nam navodi menu i jela po izboru. Ako nekako ne čujemo ili ne razumijemo što je konobar rekao nikada nećemo moći izabrati ono što želimo iz ponude restorana.

Dakle, u najširem smislu riječi, ovo vrijedi za svaki aspekt života. Pred nama je uvijek mnogo izbora, ali većinu vremena mi ne uspijevamo čuti kad nam se predstavljaju.

Moše traži da na neki način obratimo pažnju i čujemo poruku koju nam on daje. Dobro slušanje na kraju će dovesti do dobrih odluka i

produktivnog života. Nije ni čudo da Talmud one koji nisu u stanju čuti stavlja na popis ljudi koji ne mogu biti stvarno odgovorni za svoje postupke i ponašanje.

Ovotjedna parša obuhvaća čitavu Židovsku povijest, prošlu, sadašnju i buduću. Ona nam daje pojedinosti i o uspjesima i neuspjesima, kroz stoljeća. Ona ističe loše odluke koje su bile donesene kad nismo čuli ili obratili pažnju na posljedice koje će nesumnjivo proizaći iz tih propuštenih riječi.

Jedna od ideja kojima nas Midraš podučava je da glas šofara koji se čuo na gori Sinaj prije 4700 godina, još uvijek odjekuje i čuje se u sve vijeke. Jedini je problem u tome što se mnogo ljudi ne koncentrira dovoljno da bi bili u stanju istinski čuti ga i prepoznati. Ogromna pozadin-

ska buka života ometa našu sposobnost da čujemo odjek tog šofara sa Sinaja.

Posljedica toga je da u našim životima ima mnogo pozitivnih izbora i mogućnosti kojih jednostavno nismo svjesni, jer nismo čuli da nam se objavljuju. Budući da postoji mnogo novih tehnoloških naprava koji mogu blokirati pozadinsku buku, sramota je da još nismo izmislili takvu spravu za naš duhovni i intelektualni sluh.

Doba godine kada se u sinagogi čita Haazinu podudara se s velikim ciljevima pokajanja, pozitivnog življenja i duhovne obnove. Stoga je Mošeova zapovijed da pažljivo i pomno slušamo riječi Tore i izbore koji se pojavljuju pred nama, uistinu pravodobna i relevantna za naš život i svijet oko nas.

(nastavak s

stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Zvuci šofara 'u vrijeme skrivanja'

Rabi Jisrael Meir Lau, bivši glavni rabin Izraela, napisao je autobiografiju koja na hebrejskom nosi naslov "Al tišlah jadha el ha'naar" ("Ne podiži ruku na dječaka" – utemeljeno na stihu iz Akeide – Berešit 22,12). U njoj on priča nevjerojatnu priču svog života.

Yisrael Meir Lau oslobođen je iz Buchenwalda kada mu je bilo 5 godina. Spasio ga je njegov brat. Fascinantna je to priča. On piše da se, nakon što je postao glavni rabin Izraela, vratio u šul svog oca u poljskom gradu Piotrkowu Trybunalskom. Njegov je otac prije rata bio glavni rabin toga grada. I majka i otac ubijeni su u holokaustu, a sada se on kao glavni rabin Izraela vratio na to mjesto na šabos Hazon, šabat prije Tiša be'ava.

U svojoj se autobiografiji prisjeća službe koju je vodio u tom šulu na šabos Hazon. Citirao je medraš iz Eiha

Beis hamikdaš, prorok Jirmijahu otišao do pećine Makpela i 'probudio' patrijarhe ne bi li se oni pred Svemogućim zauzeli za svoju djecu koja su prošla kroz ovu tragediju.

Jirmijahu je probudio Avrahama i oprao mu ruke. Avraham je došao pred B-ga i upitao "Zašto se ovo događa mojoj djeci?" Ribono šel Olam mu je odgovorio, "Zato što su tvoja djeca sagriješila i ja ću sazvati 22 slova alef-beta kako bi svjedočila protiv njih."

Alef je ustao da svjedoči i Avraham Avinu mu je rekao, "Sram te bilo! Kako možeš svjedočiti protiv Klal Jisraela? Deset zapovijedi započinju slovom alef (Anohi Hašem Elokeha). Nije li židovski narod bio taj koji je prihvatio B-žju Toru na Sinaju riječima 'Činit ćemo i slušat ćemo' (Na'ase v'nišma)?" Medraš kaže da je alef zašutio i otišao.

Pozvano je slovo Bet da svjedoči.

Ponovo je Avraham upitao, "Nije li te sram svjedočiti protiv židovskog naroda? Zar Tora ne počinje slovom bet (Berešit bara Elokim)? Kada je B-g ponudio Toru narodima svijeta, nijedan narod nije ju htio primiti. Svi su htjeli znati što u njoj piše. Kada su čuli sadržaj, odbili su je. Međutim, Klal Jisrael nije postavljao nikakva pitanja. Oni su primili Toru riječima 'Na'ase v'nišma' " Medraš kaže da je bet utihnuo i nije mogao svjedočiti protiv Klal Jisraela.

Medraš kaže da se tako dogodilo sa svim slovima alef-beta

Rabi Lau zatim je citirao misao svog svekra, Rav Yitzchaka Yedidye Frankela koji je bio glavni rabin Tel Aviva. Rav Frankel je ponudio neobičan uvid u stih iz parše Vajeleh: "A na kraju dana… Tora će biti svjedok jer neće biti zaboravljena u ustima svojih potomaka…" (Devarim 31,21)

Jednostavno tumačenje stiha je da Tora neće biti zaboravljena. Međutim, Rav Frankel kaže da Moše ovdje obećaje još nešto:

Svojim duhovnim očima vidim sliku drugačiju od one koju je vidio Avraham (u prethodno spomenutom medrašu). Avraham je tražio od slova Tore da povuku svoje svjedočenje. Ja (kaže Moše Rabeinu), pak, molim Toru da svjedoči. Ta 'Pjesma', pjesma našeg života, svjedočit će pred B-gom da nije zaboravljena u ustima djece naroda. Sama Tora će svjedočiti da ju Djeca Izraelova nisu zaboravila."

Tora će reći kako su tijekom holokausta Židovi trčali u šumu kako bi

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Zvuci

puhali u šofar da ne propuste učiniti micvu za Roš Hašana. Židovi su se dobrovoljno odricali kriški kruha na duži period kako bi u zamjenu za kruh mogli dobiti krumpir za Pesah. Čuvali su malo margarina topeći ga u ulje koristeći paru vrućeg čaja. Zatim su to ulje ulijevali u gumbe svojih uniformi kako bi upalili svijeće za Hanuku, izvlačeći konce svoje odjeće umjesto žižaka. Budući da su to sve činili, je li Avraham uistinu trebao tražiti od Tore da se povuče od svjedočenja? Radije, "neka ova Pjesma bude svjedok da Tora neće biti zaboravljena u ustima potomaka ovog naroda čak i u najgorim okolnostima i u vremenima najvećih kušnji!"

Volio bih dati primjer te posvećenosti Tori usred vremena kušnje iz knjige Rav Tzvi Hirscha Meislisha koji je ratne godine proveo u koncentracijskim logorima. On je bio poznat kao Weitzener Rav.

Rav Meislish piše o jednoj Roš hašani u Auschwitzu. Tamo je bila skupina bivših studenata ješive koji su imali biti živi spaljeni. Oni su saznali da je rabi Meislish prokrijumčario šofar u logor. Bio je prvi dan Roš hašane i bližio se kraju. Oni su preklinjali Rav Meislisha da dođe u njihov hangar i da puhne 100 puta u šofar kako bi mogli posljednji puta u svom životu ispuniti tu micvu.

Rabi Meislish piše kako je to bila velika kušnja za njega. Nije znao što učiniti jer takav čin prkosa svakako bi doveo u opasnost njegov život ako ga nacisti uhvate. Da dilema bude još teža, njegov mladi sin Zalman Leib preklinjao ga je da ne ris-

šofara 'u vrijeme skrivanja'

kira svoj život te da ne ostavlja njega kao siroče samo zbog jednog takvog nepromišljenog čina.

Rav Meislish piše da je donio odluku da neće poslušati svog vlastitog sina i da će puhati u šofar za te studente ješive, što bilo da bilo. Piše da, istini za volju, njegova odluka nije bila u skladu s halahičkim principom koji bi zabranio svako mučeništvo čak i za pozitivnu micvu poput puhanja u šofar. On kaže da je tu akciju poduzeo samo zato što nije očekivao da će dugo živjeti u Auschwitzu te je smatrao da se u takvim okolnostima ne bi u potpunosti primjenjivao normativ halahe. Odlučio je otići u njihov hangar i puhati u šofar za njih. Kada je htio zapuhati u šofar, oni su ga molili, "Rebi, rebi, imaj milosti. Molimo te, reci nam par riječi duhovnog ohrabrenja prije no što zapušeš u šofar." Zamislite to! Ti mladići koji su imali umrijeti za nekoliko sati, htjeli su čuti ohrabrujuću poruku prije no što čuju zvuk šofara u Auschwitzu!

Rabi Meislish citirao im je stih "Pušite u šofar na početku novog mjeseca, u 'vrijeme skrivanja', na dan svog praznika" (Tehilim 81,4). Jednostavno tumačenje izraza 'vrijeme skrivanja' (b'keseh) odnosi se na vrijeme kada je mjesec skriven na početku novog mjeseca. No, on im je tumačio da su oni u vremenu kada je B-žja providnost skrivena od njih. Oni nisu mogli shvatiti zašto im se sve to događa. Ipak, on im je rekao, "moramo imati vjere"

Dao im je ohrabrenje i zatim je puhao u šofar. Nešto prije no što su odvedeni u krematorij, jedan od

mladića je ustao i rekao svojim drugovima: "Rebe nam je dao snage i rekao nam da nikad ne smijemo odustati od nade te da se uvijek moramo nadati najboljem; no, također moramo biti spremni i na ono najgore. U B-žje ime, draga braćo, nemojmo postati izgubljeni i nemojmo zaboraviti u posljednjim trenucima svog života vikati iz sveg srca i sveg glasa: 'Šema Jisrael!'" Zatim su svi zdušno povikali "Šema Jisrael Hašem Elokeinu Hašem Ehad" Onda je ustao drugi mladić i rekao "Rebe je učinio veliku žrtvu što je došao ovamo i puhao u šofar za nas. Blagoslovimo ga da zbog tog njegovog djela, njegov život bude pošteđen, da se izvuče odavde te da živi dug i zdrav život." Nato su svi uglas povikali "Amen v'Amen"

To je samo dio priče, ali to je ono na što je Rav Frankel mislio kada je govorio o tome da će sama Tora svjedočiti o činjenici da ju Klal Jisrael nije zaboravio čak ni u najgorim vremenima.

Neka bi takva herojska djela ljudi iz našeg naroda bila izvor zasluga za sve nas. Kada se B-g sjeti žrtvovanja Jichaka na Roš hašanu, neka bi se sjetio ne samo djela naših patrijarha, već i pravednih mladića poput onih iz priče Weitzener Rava.

Neka bi nas Svemogući blagoslovio dobrom godinom, kesiva v'hasima tova. Neka bismo imali mir i spokoj, i ponos u našoj djeci. Neka bi nam doveo otkupitelja i konačno otkupljenje, bez da i dalje moramo podnositi patnje Mašijaha.

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Tešuva je više od promjene ponašanja

U ovo doba godine usredotočeni smo na tešuvu, koja se često prevodi kao pokajanje. Ali zapravo ona označava mnogo više od toga.

Ima priča u Talmudu, meni osobno najdraža, koja ilustrira što tešuva zapravo znači. Riječ je o rabinu Hananji ben Tradjonu kojeg su Rimljani stavili na lomaču umotanog u svitak Tore. Njegov je zločin bio to što je podučavao mudrost. Njegovi su učenici bili prisiljeni gledati i dok su to činili, pitali su svog rabina što je vidio. Rekao im je da je vidio svitak Tore kako gori, ali slova kako se dižu u nebo. Njegova poruka mi govori jasno i glasno – oni koji nas mrze mogu spaliti naša tijela, no ljudska će se duša uvijek dizati gore. Čak je i rimski krvnik bio dirnut. Vjerojatno je većina njegovih žrtava proklinjala Rim i proklinjala njega dok su umirali. Ali ovdje je bio čovjek koji je želio iskoristiti svoje posljednje bolne trenutke da nadahne i da poleta svojim učenicima, svojoj voljenoj djeci, po posljednji put. Ovaj krvnik je, šokantno, upitao rabina Hananju, ako mu ublaži patnju, hoće li mu zajamčiti mjesto u svijetu koji će doći. Rabin Hananja je rekao da će dati sve od sebe da tako bude. Krvnik je raspirio vatru i uskočio pored rabina Hananje te su zajedno umrli. Začuo se (metaforički) glas s Neba i rekao da obojica, rabin Hananja i krvnik, imaju svoje

mjesto u u svijetu koji će doći.

Za mene je ova priča dirljiva i prepuna nevjerojatne nade. Ona mi govori da u svakom ljudskom biću postoji duša, pa bio to i poganski krv-

sku dušu koja se nalazi u njihovoj srži. Ona može biti potlačena i bez utjecaja na njihov svakodnevni život, ali ona je tu i njezina snaga nikada ne jenjava.

Za mene je tešuva povratak ovoj duši, povratak istini, poštenju i duhovnom sagledavanju svijeta. Tešuva je odbacivanje naše samostvorene, lažne percepcije i prioriteta i početak uviđanja svijeta onakvim kakav on uistinu jest – manifestacija samog B-ga. Takav svijet ćemo doživjeti samo kao blagoslovljen, dobar i pun nade.

Više nego što je tešuva promjena ponašanja, ona je promjena srca.

nik. I ta je duša u svakom trenutku spremna izroniti na površinu. Ljudi nisu 'loši'; oni su izgubljeni, zbunjeni, daju sve od sebe da krenu naprijed, ali uvijek pronalaze sve pogrešne načine da to učine. No ipak, temeljna dobrota ljudske prirode uvijek ostaje. Vidimo ljude kako rade jako loše stvari: ubijaju, muče, zlostavljaju one koje navodno vole, mrze…. Ali jedna stvar koju nikada ne mogu učiniti je da unište b-žan-

U prisutnosti tako velikog čovjeka, rimski je krvnik iznenada uvidio svijet na jedan sasvim drugačiji način. I bio je dovoljno hrabar da postupi prema onome što je vidio, bez obzira na posljedice. Tešuva zahtijeva oboje. Zahtijeva otvorenost da razmislimo o smislu naših života i preispitamo čemu dajemo prednost. A to onda zahtijeva da budemo dovoljno hrabri da se promijenimo. Priča o rimskom krvniku je inspirativna. Ali svatko od nas u sebi ima jednako inspirativnu priču spremnu za ispričati. Jednom kad ljudska duša izađe na slobodu, nema ograničenja onome što može postići.

Šabat šalom■

Strana

Nositi se s nedaćama

Naša sinagoga sada ima čast da ugošćava sefardsku službu. Posjetivši tu službu prošle Roš Hašane, zapazio sam jednog muškarca, aškenaza, koji mi je objasnio da je otišao na sefardski minjan jer sefardi, za razliku od aškenaza, ne recitiraju Unetana tokef. Ta molitva, molitva koja objavljuje tko će živjeti, a tko umrijeti, za njega je jednostavno bila previše nesmiljena.

Površno gledajući, to je zasigurno istina. Unetana tokef čini se da je bazirana na fundamentalističkom stavu da dobri ljudi bivaju nagrađeni, a zli ljudi kažnjeni.

To je zapravo normativni pristup molitve Unetana tokef. Ona govori o B-gu kao sucu. Ona iznosi da se na Roš Hašanu naša budućnost zapisuje, a na Jom Kipur ona biva zapečaćena. Pitamo se tko će poživjeti, a tko umrijeti. Njezin crescendo snažno tvrdi da pokajanje, molitva i pravednost poništavaju presudu. Moj prijatelj dobro kaže, ovo je prilično gruba molitva.

Postoji i mekša interpretacija. Ovo se tumačenje zasniva na ideji da na ovom svijetu zapravo nema apsolutne nagrade i kazne. Da one postoje, bili bismo lišeni slobode izbora jer bi vrlo malo njih ikada sagriješilo ako bi kazna odmah uslijedila. Talmud ističe da na ovom svijetu zapravo nema nagrade i kazne, shar v'oneš b'hai alma leka, samo u budućem svijetu. (Kidušin 39b) Što se tiče ovoga svijeta, sve se, kaže Talmud, temelji na mazelu, lo b'zhuta talja milta ela b'mazela. (Moed Katan 28a) I Talmud također ističe da je svakome od nas dodijeljen određeni mazel. Iako se taj mazel ne može u potpunosti otkazati, u našoj je moći da ga do određene mjere promijenimo, zahamašlimin lo, lo zaha-pothin lo. (Jevamot 50a)

Obrazlažući ove talmudske izjave, rabi Shlomo Riskin objašnjava da ako želite znati koliko ćete dugo živjeti ili ako želite znati hoćete li biti skloni nečemu poput depresije, dobro je zapo-

četi s provjeravanjem svog rodoslovlja - na kraju krajeva, svatko od nas je rođen s određenim predispozicijama, određenom sudbinom. No, bez obzira u kojoj se situaciji rodili, u našoj je moći da poduzmemo mjere predostrožnosti kako bismo tu sudbinu poboljšali. Traženjem liječničke pomoći, pravilnom prehranom, pravilnim vježbanjem i vođenjem života u kojem vlada emocionalni i duhovni unutarnjim mir, do određene mjere možemo promijeniti sudbinu koja nam je određena.

Esther Wachsman, majka Nachshona Wachsman kojeg su teroristi u Izraelu oteli i ubili, najbolje je to izrekla: "Koja je onda svrha i dužnost čovjeka na ovom svijetu kada se suoči s neobjašnjivom tragedijom i tugom? Da izdrži, da se bori, da se nosi s događajima koje B-g šalje pred njega. Jer nitko od nas nema kontrolu nad onim što će se dogoditi nama kao pojedincima. Ono što možemo kontrolirati je naša reakcija, kako se nosimo i kako se borimo sa svojom tugom."

Esther je ponovila misao velikog R. Yosefa Dova Soloveitchika koji je pravio razliku između kobi goral i sudbine jiud. Kob nas ćudljivo baca u određenu dimenziju života koju ne možemo kontrolirati. Sudbina je, s druge strane, "aktivno postojanje u kojem se čovjek suprotstavlja okolini u koju je bačen". Prema Ravu Soloveitchiku, "čovjekova misija na ovom svijetu je pretvoriti kob u sudbinu, postojanje koje je pasivno i pod utjecajem, u postojanja koje je aktivno i utjecajno."

To bi moglo biti značenje unetana tokefa. U njoj govorimo o B-gu kao pastiru. A pastir svaki dio stada bezuvjetno voli. Kad izjavimo da je naša budućnost upisana na Roš Hašanu i Jom Kipur, mi koristimo buduće vrijeme, misleći, kako to Gaon iz Vilne ističe, na budući svijet. Doista, potresne riječi tko će živjeti a tko će umrijeti nemaju puno veze s onim što zaslužujemo, već su to izjave o našoj sudbini

nad kojom imamo malo kontrole. Molitva doseže svoj crescendo riječima: "U'tešuva, u'tfila u'cedaka maavirin et roa hagezera." Ova se fraza često prevodi kao "pokajanje, molitva i dobročinstvo uklanjaju zlu presudu". Da je tako, na hebrejskom bi pisalo, ma'aviren et hagezejra ha'ra'a. Kao što smo spomenuli, roa je opisan, što znači da ti postupci umanjuju ili uklanjaju žalac ili okrutnost presude. Drugim riječima, u našoj je moći da preoblikujemo, iako ne i da potpuno promijenimo, svoju sudbinu.

Upravo sam taj koncept naučio kroz osobno iskustvo. Kada su me prije mnogo godina pogodile srčane bolesti, shvatio sam da tu bolest ne mogu poreći - takva je moja sudbina. U istom sam dahu shvatio sam da se ne usuđujem dopustiti bolesti da me paralizira. Preda mnom je izazov da kob preobrazim u sudbinu.

Jednom riječju, iako smo po prirodi skloni odmah se zapitati zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima, unetana tokef uči da bismo se trebali nositi s tim kada se loše stvari dogode dobrim ljudima. Rabin Harold Kushner sugerira da je 'zašto' filozofsko pitanje koje se bavi prošlošću nad kojom nemamo niti odgovora ni kontrole. 'Kada' je praktično pitanje koje se bavi sadašnjošću. Jer kad se pojavi izazov, svi se moramo zapitati: "Što ću učiniti sa svojom zadanom sudbinom?" Tko ovdje nije doživio nedaće u svom životu? Kad se suočimo s izazovima, dobivamo skriveni darsposobnost da prevladamo, da učinimo ono što nikada nismo mislili da smo u stanju učiniti. Ta snaga da nadiđemo okvire je B-žja sila u nama. Kako je B-g transcendentan, tako i mi, koji smo stvoreni na B-žju sliku, imamo moć nadići unaprijed određene granice.

I to je poruka unetana tokefa. Riječima Esther Wachsman, "Čovjek može biti ili žrtva kobi ili inicijator sudbine."

Rabbi Avi Weiss:

Breslov Research

Institute: Primjer kako dati ukor

U našoj paraši Židovski je narod dobio ukor u vidu pjesme, u stihu, što je poslužilo da ukor učini manje nelagodnim. Lakše je prihvatiti prijekor kada se kaže blago, umjesto izravno i grubo. Mojsije je rekao (Devarim 32,2): "Neka se moja učenja spuste poput kiše, moje riječi neka se sliju poput rose." B-žja riječ se uspoređuje sa ugodnom kišicom koja potiče rast užitaka i ushita, kao da kaže , "Pogledajte koliko vas želim obasuti blagoslovima. A vi, narode Izraelski, trebaš ispuniti redak: "Pridajte veličinu našem B-gu," ljubite B-ga svom svojom snagom. Ne postupajte glupo i ne misleći. B-g, koji voli Židovski narod i pruža mu beskrajnu dobrotu usprkos tome što on juri za tjelesnim željama i drugim ludostima, i dalje će voljeti Svoj narod bez ograničenja."

To nas uči da kad god netko iznese ukor svom bližnjem ili zajednici, on svoje riječi mora izreći nježno, blago i ugodno, kako bi se njegova poruka prihvatila i usvojila. Prijekor koji se izrekne s ljutnjom, oštro ili grubo, može uvrijediti, i sigurno neće postići cilj. Mojsije je korio narod tako da ga je preklinjao, na djelotvoran način koji bi donio ploda u srcima Židovskog naroda, kao što kiša i rosa gase žeđ tla i čine da vegetacija niče za sva B-žja stvorenja.

"Poput olujnih vjetrova nad vegetacijom i poput kišnih kapi na vlatima trave." (32,2). Riječi Tore uzdižu one koji ju uče i čini da oni rastu.

Iako rezultati možda nisu odmah vidljivi i možda nemaju utjecaja u trenutku kada ih se čuje, ipak, utjecaj Tore je uvijek pozitivan i on će na nas utjecati tijekom našeg života. Raši objašnjava: "Baš kao što olujni vjetrovi ojačavaju vegetaciju i čine da raste, tako i riječi Tore čine da čovjek raste".

Završetak pjesme

Pjesma Ha'azinu opisuje strašnu patnju izgnanstva. Gradacija pjesme završava na iznenađujući način. Reklo bi se da zaključak treba biti poziv na pokajanje, ali nije tako. Nahmanides piše u svom komentaru: "Pjesma ne objavljuje da je buduće izbavljenje uvjetovano pokajanjem i službom B-gu." B-g vodi Svoj narod i neće tolerirati zle narode koji nanose povrede Djeci Izraelovoj, te će On izvršiti osvetu u njihovo ime koristeći se zemljom Izraelovom: "I On će umiriti Svoju zemlju - Svoj

narod" (32,43). Zemlja Izrael čini pomirenje za prijestupe Židova. Raši piše: "A što je ‘Njegova zemlja’ - to se odnosi na Njegov narod. Kada se narod B-žji utješi, i Njegova se zemlja utješi." Kada je Njegov narod otkupljen, i Njegova Zemlja je otkupljena. Židovski narod nije otkupljen samo zbog svojih zasluga, već i zbog zasluga zemlje Izraelove.

"Usadite u svoja srca sve riječi kojima danas svjedočim protiv vas ... da pazite da izvršite sve riječi ove Tore" (Poglavlje 32,46). Raši kaže: "Čovjekove oči i uši moraju biti potpuno usklađene s riječima Tore."

"Jer ovo nije prazna stvar za vas, već je to vaš život, i ovime ćete produžit svoje dane na Zemlji ..." (32, 47). Vaša nastojanja da naučite i slušate Toru nisu isprazna, velika nagrada ovisi o tome, "jer to je vaš život." (Raši).

■

Prevela Tamar Buchwald

Dobre namjere

Reuven je otišao u šetnju u vrijeme žetve pšenice i pronašao dudaim u polju, pa ih je donio svojoj majci Lei. (Postanak 29,25)

Kada šetate privatnim, pa čak i gradskim vrtovima, zabranjeno je brati cvijeće ili uzimati sa stabala. Podrazumijeva se da je dopuštenje dano samo za šetnju vrtovima, a ne za branje bilo čega iz njih. Reuven je bio potpuno svjestan toga i pobrinuo se da uzme poljsko cvijeće koje nije imalo vlasnika. Nije nužno da nam Tora kaže da Reuven nije bio lopov, jer su sva Jakovljeva djeca bila izuzetno pravedna. Tora nas podučava o potankostima poštenja. Nakon što je rodila četvrto dijete, Lea više nije donijela na svijet nijedno dijete. ’Dudaim’ – poljski cvijet, imao je ljekovita svojstva kao lijek za plodnost, a Reuven je bio potak-

Reb Yosil Rosenzweig:

HaŠem zapovijeda Am Jisra'elu:

"Kitvu lahem et hašira hazot, v'limdu et b'nei Jisra'el, simah b'fihem, liman ti'hiju li hašira hazot, l'ed bib'nei Jisra'el – Napišite sebi ovu pjesmu i naučite je B'nei Jisrael, stavite je u njihova usta, tako da mi ova pjesma bude svjedok protiv B'nei Jisra'el" (Devarim 31,19) . HaŠem zahtijeva od svakog Židova da napiše Sefer Toru (Kitvu lahem et hašira hazot) kako bi se podsjetio na savez i odgovornost tog saveza između njih i HaŠema.

HaŠem Toru naziva šira, što se obično prevodi kao 'pjesma', međutim, pjesma možda nije najbolji prijevod. Na hebrejskom šira može imati značenje pjesma ili poema. Pjesma se sastoji od dva elementa, glazbe i teksta. Glazbu bi se nazvalo

nut željom za dobrobit i čast svoje majke Lee kada ih je ubrao. Potaknut tako dubokim osjećajima, mogao je lako opravdati uzimanje ovih biljaka s privatnog posjeda; čin koji se smatra krađom. Njegova odlučna želja da postupi čestito omogućila mu je da prevlada tu racionalizaciju i djeluje s punim poštenjem.

Bez obzira koliko dobre bile nečije namjere, čovjek uvijek treba razmotriti posljedice koje njegova djela imaju na imovinu drugih. Premda se gotovo svaka druga micva u Tori može staviti po strani zbog spašavanja života, prijestup krađe toliko je ozbiljan da čak i da bi se spasilo nečiji život, uzimanje tuđe imovine dopušteno je jedino pod uvjetom da se za nju naknadno plati. Nitko ne smije ukrasti - tj. uzeti bez da platimakar i da spasi život! Što se tiče

drugih, manje hitnih micvot, potpuno je zabranjeno uzeti nešto što pripada drugome. Ako u procesu izvršavanja micve osoba ošteti imovinu drugih, ona je u cijelosti odgovorna da plati za sve što je oštećeno, bez obzira na plemenite namjere koje je imala.

Kako je Reuven bio nagrađen zbog uzdržavanja od krađe? Njegovi potomci, koji su bili pastiri, dobili su dio zemlje s prostranim bujnim travnjacima i livadama. Premda su pastiri općenito ozloglašeni po tome da napasaje svoju stoku na tuđim pašnjacima, budući da im je B-g dodijelio dio zemlje koji je obilovao pašnjacima, Reuvenovo potomstvo je bilo pošteđeno kršenja zabrane krađe.

zimra; dok bi se tekst nazvalo šira; stoga smatram da bi poema bila točniji prijevod. To nam daje izvrstan uvid u to što je Tora i kako se trebamo odnositi prema njoj.

Rabbi Naftali Tzvi Yehudah Berlin, poznatiji kao NeTZIV (1817.1893.) iznosi prekrasno objašnjenje ove misli. On piše da se Sveto pismo obično promatra kao proza i stoga se uzima doslovno. Međutim, ako se odnosimo prema Tori kao poeziji, tada svrha Tore Š'ba'al pe (Usmene Tore – prijeko potrebnog organskog razumijevanja Tore) postaje jasna, ona rasvjetljava i nijansama pojašnjava značenje iza teksta: izmjene u pravopisu; neugodne riječi ili fraze; različite veličine slova; čak i značenja koja nisu vidljiva u

prijevodima. Proza je doslovna, poezija je šira.

Oni koji proučavaju Stari zavjet kao prozu, gledaju na HaŠema kao na osvetoljubivog B-ga. Međutim, oni koji proučavaju Toru kao poeziju, vide HaŠema kao Milostivog B-ga. Na ovaj Šabat šuva – subotu povratka kada čitamo riječi iz Hošee 14,2. 3. i 6.: "Vrati se, Izraele, Vječnom, B-gu svome, jer si pao zbog svojih grijeha. Ponesite riječi sa sobom i vratite se G-spodu… Ja ću izliječiti njihovo posrnuće, i uzet ću ih natrag velikodušno u ljubavi; jer se Moj gnjev odvratio od njih." Dok nam se približava Jom Kipur – Dan pomirenja, kad molimo HaŠema da bude milostiv prema nama, neka bismo uviđali poeziju Njegove Tore.

Rabbi Daniel Travis:

Prevela Tamar Buchwald

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Ha'azinu govori o povezivanju s blaženstvom Roš hašane i mjeseca tišrija. Paraša Ha'azinu se uvijek čita nakon Roš hašane i ona nam daje snagu i savjete kako bi nam godina bila bolja.

Primjećujemo da ponekad parašot u Tori naizgled nisu sinhronizirane s kalendarom. Na primjer, priča o izlasku iz Egipta, koja je povezana s mjesecom nisanom i Pesahom čita se nakon Hanuke. Isto tako paraša Ha'azinu, koja se čita tijekom blagdana u mjesecu tišriju, iznosi priču o Mošeovoj smrti koja se dogodila 7-og dana mjeseca adara, tjedan dana prije Purima.

Zohar objašnjava da se paraša Ha'azinu čita u mjesecu tišriju, čiji je astrološki znak "moznaim" (Vaga), a obje te riječi u korijenu imaju slova

A.Z.N ( .ז.אן ) (Ova slova također tvore i hebrejsku riječ za uho, organ koji održava našu ravnotežu i koji koristimo da čujemo, no isto tako ona simboliziraju i sefiru Bina. Zapravo, čitavo to razdoblje na kraju godine priprema nas za blagdane u tišriju i povezivanje sa sefirom Bina

Veliki slovo "lamed" u paraši Nicavim, 30 stihova u paraši Vajeleh (lamed ima numeričku vrijednost 30), i oblik slova lameda koje ide iznad gornje linije, dokazuju našu sposobnost da se spojimo s višim svjetovima. Štoviše, "lamed" je taj koji je stvorio astrološki znak Vage. Podsjećamo se da smo na Roš hašanu,

Novu godinu, ponovno stvoreni i u tu svrhu smo se spojili sa sefirom Bina, kozmičkim skladištem svemira, kako bi iz nje crpili obilje i blagoslove koji su nam potrebni za narednu godinu.

Paraša započinje riječima: "Slušajte nebesa i ja ću govoriti, i počuj, zemljo, riječi usta mojih", za razliku od biblijskog teksta u knjizi proroka Izaije: "Čujte nebesa i slušaj zemljo, jer G-spod je govorio". Slušajte je snažniji izraz od riječ čuj. Prema Midrašu, u trenutku kada je Izaija rekao: "Čujte nebesa i slušaj zemljo", začuo se glas i upitao tko se to usuđuje tako govoriti, i zato je Izaija odmah nastavio dalje i rekao: "jer G-spod je govorio". To je drugačije nego kod Mošea koji je rekao: "Slušajte nebesa, ja ću govoriti." On i nitko drugi. Kao što je Moše, a ne Stvoritelj, bio taj koji je prije četrdeset godina učinio da se razdvoji more, sada je Moše taj koji preuzima odgovornost rekavši: "Slušajte nebesa, ja ću govoriti." On preuzima inicijativu, ostvaruje dje-

lo, stvara onu stvarnost koju on želi. To je ono što se događa na Roš hašanu kada se svijet vraća na Berešit, početak. Mi možemo primiti pravu Svjetlost Berešita kada prihvatimo da smo ovdje da budemo kreatori, kada se oslobodimo bijesa, ljutnje i osjećaja da smo žrtve, i kada napravimo mjesta za radost, optimizam i ljubav, kad u svemu vidimo priliku za rast, stvaranje, i kad shvatimo da je sve za dobro. Na taj način privlačimo Beskrajno Svijetlo, beskrajno obilje i blagoslove za narednu godinu.

Kabalisti objašnjavaju da ne postoji ništa veće od radosti koja je zapovijeđena, jer kad tako činimo (odlučimo, naredimo si da ćemo biti radosni, sretni) onda možemo ostvariti našu zasluženu radost. To se dešava kroz razumijevanje i povezivanje sa suštinom stvaranja, koje je na dobro stvorenih bića, i to je snaga koja nam je dana u paraši Ha'azinu, bezgranična moć koju je potvrdio i naš učitelj Moše.

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Biseri hasidske mudrosti

krtac i ogledalo

Jednom prilikom prenoćio reb Eisig kod nekog siromašnog seljaka. Na odlasku blagoslovi on domaćina uspjehom u poslu i bogatstvom koje će dijeliti s potrebitima.

Nije prošlo previše vremena, a domaćin je postao jedan od najbogatijih trgovaca u kraju. Međutim, kako to obično biva, s bogatstvom je došla pohlepa, a s pohlepom bahatost. Tako je sada naš domaćin prezirao siromašne isto toliko koliko ih je nekada uvažavao. Srce mu je toliko otvrdnulo da je unajmio stražara koji nije puštao siromahe preko njegovog praga.

Kad je čuo za tu promjenu u ponašanju, uputi se reb Eisig po drugi puta u seljakovu kuću. Na vratima ga dočeka stražar:

"Moj je gospodar upravo u društvu uvaženog gosta."

"Ipak mu prenesi," ustrajao je reb Eisig, "da čovjek koji ga je obogatio svojim blagoslovom čeka na njegovu dobrodošlicu."

ednom kada prihvatimo B-ga kao apsolutnu stvarnost, moramo dovesti u pitanje ljudsko postojanje. Mi znamo da postojimo (zato što nam je to rekao B-g), ali isto tako znamo da to ne znači da mi moramo postojati. Teško da bi B-žji svemir prestao postojati čak i da nitko od nas nikada nije rođen. I zaista, B-žja apsolutna stvarnost ne bi bila ni trunke drugačija čak i da se mi uopće nismo rodili. Zato sama činjenica da smo stvoreni predstavlja način na koji je B-g izabrao da svatko od nas živi. Nitko od nas nije ovdje slučajno; mi smo ovdje zato što B-g želi da postojimo. Ali, s kojim razlogom?

B-g je stvorio svemir i život koji poznajemo zato da bi, kao nebeski arhitekt, ostvario svoju viziju: "B-g je želio imati prebivalište u nižim svjetovima." On je stvorio Zemlju, s pripadajućim prirodnim bogatstvima, i ljudska bića koja žive na njoj. Naša je dužnost da iskoristimo ta prirodna bogatstva, s namjerom da pročistimo i usavršimo materijalni svijet te ga pretvorimo u dom za B-ga. To je svrha ljudskog života.

Stražar ga pusti u kuću, ali iskrena se dobrodošlica nije osjetila. Zato reb Eisig uhvati pod ruku svog domaćina i dovede ga do prozora:

"Pažljivo pogledaj kroz prozor. Što vidiš?"

"Vidim ljude, koji su zauzeti svaki svojim poslom," odgovori bogataš.

Reb Eisig ga ponovo uhvati pod ruku, ali ovaj put ga dovede pred ogledalo, pa ponovi pitanje:

"A što sada vidiš?"

Čovjek je neko vrijeme zbunjeno stajao, onda se opet pogledom vrati na ogledalo, pa nesigurno procijedi kroz zube:

"Sada vidim samo sebe."

Reb Eisig mirnim glasom prekine neugodnu situaciju:

R

azgovaraj s B-gom kao što razgovaraš s najboljim prijateljem. Ispričaj Mu sve.

~ R. Nahman iz Breslova ■

"Pogledaj! Prozor je napravljen od stakla i ogledalo je, isto tako, napravljeno od stakla; ali ti kroz prozor vidiš druge ljude, dok u ogledalu vidiš samo sebe. Zašto je to tako? Zato što je staklo ogledala sa stražnje strane premazano srebrom (kesef - na hebrejskom znači srebro i novac). Došlo je vrijeme da treba ostrugati srebro, kako bi ti opet mogao vidjeti druge ljude.

S tim riječima, reb Eisig krene prema pozadini ogledala. Domaćin je dobro razumio poruku:

"Ostavi mi moje bogatstvo, a ja ću pomaganje siromašnima od danas smatrati za svoju svetu dužnost." ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

~ R. Menachem Mendel Schneerson ■

Učinkovit život

Kontroliranje ljutnje (nastavak)

Ne znam tko je prvi spomenuo da za oslobađanje od ljutnje pomaže udaramo li po vreći za boks ili razbijamo prazne boce. Istraživanje je pokazalo da to ne oslobađa od ljutnje. Upravo suprotno, to ju povećava. Talmud je to bolje razumio kad je rekao da je razbijanje stvari iz ljutnje grijeh poput avoda zara. To dozvoljava ljutnji da se pretvori u bijes, što je destruktivno.

Na kraju, kontroliranje bijesa ovisi o sprečavanju "iskre" da potpali bijes. Bijesna reakcija, dobro naučena još u djetinjstvu, čuči u umu i jednom kad iskra dopre do nje, ona je zapali i ne može je se kontrolirati. Trik je u tome da se iskru spriječi u tome dopre do te bijesne reakcije. Tradicionalne tehnike, poput brojanja do deset ili punjenja usta vodom, namijenjene su tome da stvore vremenski odmak između pojave iskre i momenta kada da ona zapali gorivo. Međutim, mnogi ljudi reagiraju gotovo refleksno i ne daju si taj odmak od 10 sekundi.

Budući da reakcija može biti toliko brza, čovjek možda neće biti u stanju adekvatno razmišljati kad je isprovociran. Razmišljanje se mora obaviti unaprijed. Primjerice, kada se dogodi problem tijekom leta avionom, to nije najbolji trenutak da pilot ode pogledati u priručnik što da učini. Očigledno, pilot mora biti unaprijed spreman da se suoči sa svim mogućim komplikacijama. Slično tome, čovjek mora biti unaprijed spreman na provociranje ljutnje.

Iako možda nećemo biti u stanju

zastati i proanalizirati stvari kad smo isprovocirani, možemo pogledati unazad na epizode iz prošlosti i pokušati naučiti o našim reakcijama nešto što ćemo moći primijeniti u budućnosti. Generalno, osjećaj ljutnje pojavljuje se kada je čovjek 1. frustriran ili ljubomoran, 2. prestrašen, 3. povrijeđen.

Započnimo sa frustracijom. Frustracija je općenito rezultat ne dobivanja onoga što je čovjek želio ili očekivao. Neki ljudi osjećaju da zaslužuju imati sve što žele i postaju frustrirani kada njihova očekivanja nisu ispunjena. Lako je razumjeti da djeca koja su odgajana na način da u osnovi dobivaju ono što žele, razviju očekivanja da će jednako tako biti i u njihovim interakcijama sa drugim ljudima, a ne samo sa njihovim roditeljima. Međutim, društvo možda neće biti toliko prilagodljivo kao što su to roditelji. Čovjek može biti nesvjestan toga da su njegova očekivanja od društva nerealna, i on će osjetiti ljutnju frustracije kada mu svijet ne da ono što on smatra da mu pripada.

Naša se očekivanja razlikuju ovi-

sno o našim okolnostima. Mi znamo da ćemo, kada imamo zakazan termin kod liječnika, možda morati čekati u čekaonici sat vremena ili više, pa nas to u osnovi ne ljuti previše. Uzmemo sa sobom nešto za čitanje ili molimo Tehilim i strpljivo čekamo. Ako nam majstor kaže da će doći ujutro, iskustvo nam govori da ga ne očekujemo prije kasnog popodneva. Možda nećemo biti sretni radi toga, ali obično nas to neće razbjesniti. Međutim, ako smo nekome rekli da nas dočeka na aerodromu i čekali smo na stajalištu pola sata, možemo se prilično razljutiti jer smo očekivali da on bude ondje kada dođemo. Kada bismo mogli shvatiti da je čovjek možda zapeo u gustom prometu, ali nema mobitel kako bi nas obavijestio, naša bi ljutnja umnogome bila umanjena.

Možemo pogledati unatrag na neke od naših bijesnih reakcija i razmisliti jesu li naša očekivanja bila u potpunosti opravdana. To znanje možemo primijeniti u budućnosti.

"Ali," možete reći, "jedan od mojih problema sa ljutnjom je vezan uz moju djecu. Ja im kažem da nešto učine, a oni ne slušaju. Kao da me ne čuju. Je li očekivati da bi djeca trebala slušati roditelje nerealno? Kako da izbjegnem to da se ljutim na njih?"

Vi ste 100 posto u pravu. Mi imamo apsolutno pravo očekivati da djeca slušaju svoje roditelje, u slučaju kada: 1. roditelji znaju kako razgovarati sa svojom djecom, i 2. kada su roditelji uzor svojoj djeci u poslušnosti autoritetu. Ako su ta dva zahtjeva ispunjena, tada je legitimno očeki-

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

vati da nas naša djeca slušaju.

No, znamo li kako razgovarati sa svojom djecom? Činjenica je da nitko ne voli da mu se išta naređuje. Talmud kaže da čovjek od kojeg se traži da izvrši micvu zaslužuje veću nagradu od onoga tko to čini dobrovoljno, jer kada je čovjeku zapovijeđeno da nešto učini on automatski stvara otpor prema tome te ga mora nadvladati (Kidušin 31a). Djeca, kao i odrasli, ne vole naredbe. Knjiga Kako govoriti sa djecom da bi djeca slušala i slušati da bi djeca govorila,* opisuje djelotvorne metode.

"No, ne bi li djeca jednostavno trebala prihvatiti autoritet svojih roditelja čak i ako ne žele učiniti ono što im roditelji kažu?" Kako bi se to dogodilo, roditelji moraju biti uzor djeci, pokazujući im da oni prihvaćaju autoritet čak i kada im se to ne sviđa.

Raši kaže, "Čovjek ne bi trebao reći, 'Ja mrzim svinjetinu.' Umjesto toga, on bi trebao reći, 'Ja bih volio probati svinjetinu, ali to nije moguće. Hašem je to zabranio' (Levitski zakonik 20,25)." Ne jesti hranu koja nam je jako privlačna bilo bi prihvaćanje autoriteta protiv naše volje. Kako možemo pokazati da prihvaćamo autoritet protiv naše volje?

Ako koristimo uređaj koji otkriva radare kako bismo izbjegli policijskoj kontroli kada kršimo ograničenje brzine, teško da smo model poslušnosti autoritetu. Umjesto toga, mi svoju djecu učimo da budu neposlušna autoritetu. Lekcija je: Samo nemoj da te uhvate.

Evo nešto što često možete učiniti. Kada vam netko želi reći nešto što liči na lašon hara, recite, "Zaista sam znatiželjan da to čujem, ali nije nam

dozvoljeno slušati lašon hara." Neka vas vaša djeca čuju kad to govorite. Neka vide da sa velikom pažnjom izbjegavate lašon hara. Neka vide da izbjegavate neistinu čak i kada vam to ne ide u prilog. Tražite načine na koje možete demonstrirati da prihvaćate autoritet čak i kada vam se to ne sviđa. Tada će biti opravdano da očekujete od njih da prihvate vaš autoritet.

Ako te dvije stvari izostanu, očekivati da vas vaša djeca slušaju može uistinu biti nerealistično. Kada se ponašate na način koji će vaša očekivanja od njih učiniti opravdanima – tj. efikasno komunicirate s njima i primjer ste im u poslušnosti autoritetu – vjerojatnije je da ćete uvidjeti da se vaša ljutnja u odnosu na njih značajno smanjila.

Ponekad smo ljuti na sebe jer smo frustrirani sami sobom. Možda smo učinili nešto neprimjereno, napravili pogrešku ili zaboravili nešto važno i sada kudimo sami sebe.

Biti ljut na samoga sebe ponekad može biti konstruktivno. Sefarim kažu da svaka mida koju je Hašem stvorio mora imati neku pozitivnu primjenu. Kada ste ljuti na sebe zbog nečega što ste učinili ili nečega što ste propustili učiniti, to vas čini opreznijima da ne ponovite to pogrešno djelo ili da ne zanemarite dužnost.

Međutim, konstruktivna ljutnja ima svoje granice. Baš kao što previše šećera kavu čini nepitkom, tako pretjerana ljutnja na samog sebe može rezultirati depresijom. Ona treba služiti svojoj svrsi kao upozorenje i obeshrabrenje ponavljanju pogrešaka, i potom je treba odbaciti.

Čovjek se može ljutiti na sebe jer je počinio aveira. On mora učiniti sve što je potrebno za ispravnu tešuva, ali zatim mora nastaviti dalje. Dugotrajno pretjerano razmišljanje o aveira je kontraproduktivno. Rebbe iz Kotzka je rekao, "Aveira je poput blata. Baratao njime ovako ili onako, u svakom ćeš slučaju ostati prljav. Ostavite se toga." On je također rekao, "Gdjegod je nečiji um, tamo je i on. Ako nastavite razmišljati o aveira, tada ste zarobljeni u njoj."

Možete se ljutiti na nekog drugog tko je počinio nedjelo. Ako primijenite talmudsku tvrdnju, "Sudi svakom čovjeku s naklonošću" (Etika otaca 1,6), možete uvidjeti da je vaša ljutnja neutemeljena. Čak i ako je opravdana, ona bi vas trebala potaknuti da ispunite micvu hohei'ah tohei'ah (svakako trebaš prekoriti), i pokušate vidjeti tog čovjeka ispravno. Morate biti iskreni i pažljivi da svoj ukor iznesete prema smjernicama koje su naši mudraci dali u Etici otaca.

Vidjeli smo da je Moše Rabeinu pogriješio u tri prigode kada se razbjesnio (Vajikra Raba 13). Međutim, on nije sagriješio kada je, u ljutnji, razbio ploče sa Deset zapovijedi, jer je to bilo zato da bi ukorio Izraelce za njihov grijeh. Na to da je ta ljutnja bila hvalevrijedna upućuje i činjenica da je on spremno molio Hašema da oprosti narodu, i Moše je bio voljan žrtvovati svoj život kako bi postigao to oproštenje.

*Faber, Adele i Elaine Mazlish, HarperCollins, 1999.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 18. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život

Učiti s namjerom da se čini

Lomed al menat leasot

Više nego što učite, činite.

Pirke Avot 6,5

POSLJEDNJE POGLAVLJE usredotočilo se na potrebu podučavanja drugih. Sad nam je rečeno da naš vlastiti duhovni napredak zahtijeva ne samo da podučavamo, već i da nešto sami "učinimo". Kojim putem trebamo ići da ono što smo naučili provedemo u djelo?

Proučavanje židovskih izvora može angažirati um podjednako kao i izučavanje prirodnih znanosti, matematike ili povijesti umjetnosti. Intelektualna postignuća mogu donijeti veliko zadovoljstvo, a briljantni učenjaci uvijek su se smatrali zvijezdama u židovskom svijetu; no dobili smo upozorenje da ne padnemo u zamku mišljenja da je učenje samo umom cilj naših duhovnih aktivnosti. Kao učenici musara, naš je cilj šleimut - cjelovitost ili potpunost - i keduša, svetost. Ako zadovoljimo um pa čak i ako impresioniramo druge svojom briljantnošću, ali se ne angažiramo u aktivnostima koje odražavaju i utjelovljuju ono što smo učili, ne približavamo se cjelovitosti i svetosti koju tražimo.

Učitelji musara bili su odlučni u procjenjivanju onoga što doprinosi i što ne doprinosi osobnoj transformaciji te je njihov zaključak da je

um općenito slab alat za utjecanje na duhovni rast. Riječima Altera iz Novarodoka:

Ali ako netko zna ... samo svojim umom, a ne i osjetilima, otkrit će da njegov mentalni napor donosi samo mentalni [tj. intelektualni] rezultat, a ne osjetilni [tj. stvarni]. Kao što su učenjaci rekli, Zli znaju da je njihova sudbina zla i gorka, ali previše im je teško da se promijene." Iako mu mentalni trud omogućuje da umiri uzavrelu ljudsku prirodu i zla svojstva dok govori o moralnim idealima, on uopće ne može savladati svoje sklonosti i odreći se svojih strasti, i radovati se B-žjoj presudi, jer njegov trud nije bio da educira sebe kako da stvari sprovede u stvarnu praksu, već samo da mentalno shvati pravi svjetonazor, cjelokupni način življenja, "kako, što i kada" ...

U momentu suđenja on je poput slijepca koji nikada nije vidio

svjetlo, jer tada oblak prekriva sunce i on ne vidi ništa. Cjelokupno njegovo uzvišeno znanje postoji ili prije toga ili nakon toga, ali kad je situacija ovdje, smetnja koju stvara suđenje čini ga drugom osobom. Osvrćući se unatrag, reći će: "U vrijeme suđenja ja nisam bio ista osoba kao što sam sada, nakon suđenja."

Te ideje odražavaju opći pristup musara, koji daje iskustvu, a ne samo idejama moć da preobrazi. Naravno, ideje su polazište, jer namjere moramo oblikovati mentalno te identificirati ideale koje tražimo, ali srca će se dojmiti i do promjene će doći tek onda kada te ideje provodimo u stvarnosti. Imajući na umu upravo ovaj proces, Rabbi Elya Lopian je definirao musar kao "tjeranje srca da osjeća ono što um shvaća"

Učenje jednostavno nije dovoljno ako ono što naučite ostane zatočeno između vaših ušiju, jer ako učenje seže samo dotle, ono vjerojatno neće imati silu da upravlja vašim stvarnim ponašanjem kada "oblak prekrije sunce i [vi] ne budete u stanju išta vidjeti," kao što se događa kada se emocije rasplamsaju u stvarnim životnim situacijama, pa zamagle intelekt. Stvarne promjene zahtijevaju da svoje učenje aktiviramo radeći.

Postoje dva različita načina za shvatiti kako "učenje s namjerom da se čini" primijeniti u praksi. Najjednostavnije je to shvatiti tako da

kada osoba kombinira učenje sa stvarnom praksom, izravno provodeći izučavani koncept u praksi, tada će ta ideja sigurno postati dublje ukorijenjena u njegovoj ili njezinoj suštini.

Kao primjer imamo zakon koji se podučava u Tori: "Ako vidite da magarac vašeg neprijatelja leži pod svojim teretom, hoćete li izbjeći da mu pomognete? Svakako ćete pomoći zajedno s njime." Talmud to proširuje i daje obrazloženje za ovaj zakon: "Ako prijatelj traži da mu pomognete rastovariti, a neprijatelj natovariti, [prva] obaveza je u odnosu na neprijatelja kako bi zatomili svoj zli nagon [jecer ha'ra]". Pomoći neprijatelju je prioritet, jer će to učiniti da se susretnete s vašim vlastitim unutarnjim duhovnim protivnikom, kojeg se može pobijediti samo putem stvarnih životnih susreta.

To je dobro za znati, ali sasvim je druga stvar činiti to. Tekst kaže "neprijatelj", a ta riječ toliko nedostatno opisuje onu eksploziju osjećaja i mržnje koje osjećamo samo kad vidimo tu osobu koja nas je povrijedila ili narušila naše pravedne težnje. Suočeni s uzavrelim i snažnim osjećajima, zar bismo mu trebali pomoći oko tereta? Bez učenja za to ne bismo znali. Bez da to činimo ne bismo imali nikakvog stvarnog iskustva djelotvornog duhovnog razvijanja ugrađenog u ovaj zakon. Učeći ga, znamo što se očekuje. Radeći to, susrećemo se s transformativnim doživljajem koji nas čini cjelovitijima.

Druga ideja je da kada se uči s na-

mjerom da se primijeni ono što se nauči - čak i kada to učenje nije popraćeno nikakvim konkretnim postupkom - samo učenje može biti kvalitativno drugačije nego kad se uči bez te namjere. Aktiviranje mašte s konkretnim detaljima i unošenjem želje za promjenom u proces učenja može samo po sebi biti transformativni proces. Ovo je nova predodžba i jedan od inovativnih koncepata musarskih majstora.

Na primjer, v'ahavta l'reaha kamoha - "voli svog bližnjega kao samoga sebe" - uzvišena je ideja koja je bazična za židovstvo. Kako možemo "učiti s namjerom da se čini" prema tom drugom pristupu? Učitelji musara nam kažu da samo učvršćivanje naših namjera da provedemo taj koncept tako da zamislimo lice nekoga koga namjeravamo voljeti i koristeći se maštom vizualiziramo kako se to događa, može imati stvarni utjecaj. Kroz snažnu namjeru i prizivanjem živih mentalnih slika, stil ponašanja će oživjeti i možemo računati da će to na nas iznutra djelovati upravo na onaj način na koji smo namjeravali.

Ako je vaše duhovno znanje teoretsko i intelektualno, ne možete od njega očekivati puno dobrog. Kad ga provodite u praksi - bilo to u stvarnosti ili u vježbi vizualizacije –vi pokrećete doživljaje, a oni su stvarni agensi transformacije. Kao što kažu neurobiolozi, neuroni koji zajedno reagiraju međusobno se povezuju. Kada potaknemo izravno iskustvo, mi time mijenjamo temeljnu strukturu svog mozga i posta-

jemo drugačiji ljudi. Samo intelektualno učenje nema taj potencijal.

Očito se ova dva osnovna pristupa međusobno ne isključuju; oni se međusobno nadopunjuju i treba nastojati vježbati oba. Promjene koje ćemo uvidjeti možda se neće desiti istog časa, ali one su zagarantirane. Polako, s vremenom, kao što Rav Yisrael obećava, pojavit će se nova osoba:

Neka srce čovjeka ne očajava ako uči musar, i ne bude potaknut ili ako ne osjeća stvaranje nikakvog dojma na njegovu dušu koji bi ga motivirao da promijeni svoj put. Kroz mnogo izučavanja [musara] tijekom duljeg vremenskog razdoblja, dojmovi će se nakupiti i on će se transformirati u drugu osobu.

PRAKSA

Rambam navodi da je tješenje ožalošćenih rabinska zapovijed koja ispunjava biblijski nalog s kojim smo se susreli u ovom razmatranju: "Ljubit ćeš bližnjega svoga kao samoga sebe."

Ako prije to niste znali, sada ste naučili biblijski temelj za zahtjev da pružite utjehu onima koji su ožalošćeni.

Međutim, da biste stekli duhovnu korist od te micve i usvojili njezino učenje, morate je činiti. Znate li nekoga tko oplakuje gubitak bliske osobe? Priđite da utješite tu osobu. Nazovite je telefonom, pošaljite email ili još bolje posjetite je kako biste utješili ožalošćenog.

(nastavak s 20. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

Činiti svog učitelja mudrim

Ha'mahkim et rabo

Kao što se željezo željezom oštri, tako i čovjek oštri drugog čovjeka.

Izreke 27,17

OVA METODA transformacije doslovno se prevodi kao "onaj koji oštri svog učitelja." Po tradiciji se smatra da to "oštrenje" predstavlja mudrost, što nas dovodi do pitanja: Što učenik može učiniti da svog učitelja učini mudrijim?

Jedna stvar koju učenik može učiniti je da postavlja oštra pitanja.

Rabin Chaim iz Voložina donio je sud da je učeniku zabranjeno prihvatiti riječi nastavnika dok god ima poteškoća ili pitanja. Nijedno se pitanje ne smije isključiti zbog toga što je prejednostavno, ili glupo ili se ponavlja. Učenik je dužan nastaviti pitati: "Nije mi jasno što to znači" sve dok to ne bude objašnjeno na zadovoljavajući način, a učitelj (ili roditelj, supervizor, itd.) mora nastojati objašnjavati iznova i iznova sve dok učenik ne shvati. Poput oštrice koja se opetovano prevlači preko brusnog kamena, svako objašnjenje ne samo da pojašnjava učeniku, ono izoštrava učiteljevu mudrost.

"Kao što se željezo željezom oštri, tako i čovjek oštri drugog čovjeka." Jeste li ikada vidjeli kuhara kako nož oštri struganjem o drugi nož? Ili potezanjem noža o kaljenu čeličnu šipku? Brušenje željeza željezom

stvara oštar rub na oštrici, baš kao što razmjena ideja među ljudima izoštrava njihovo razmišljanje.

Ili da se pozovemo na drugačiju metaforu, u Talmudu čitamo učenje Rabi Nahmana bar Jichaka, koji je pitao: "Zašto se Tora uspoređuje s drvetom? Kao što je pisano: "Ona je Drvo života onima koji je se čvrsto drže." Ovo je stoga da poduči da, kao što mali komad drveta može zapaliti veliki, tako i učenici Tore izoštravaju svoje učitelje." A Raši dodaje, "njihovim stalnim postavljanjem pitanja." Ponekad će učitelj morati dodatno istraživati da bi dao odgovore na učenikova pitanja i na taj način učenik doprinosi proširenju učiteljevog znanja i mudrosti.

Svrha svih ovih slika je da opiše kako živa, oštra interakcija ne samo da proizvodi činjenice, već i služi za izoštravanje uma onih koji su uključeni u to. Kaže se da su brojni talmudski mudraci u svoje lekcije uključivali izjave za koje su znali da su u suprotnosti sa zakonom samo da bi vidjeli jesu li učenici dovoljno

budni da prihvate izazov. Jasno je da se od učenika očekivalo i čak ih se poticalo da postave izazov učitelju, a podrazumijevalo se da će učitelj, kao i učenik, od tog izazova imati koristi.

Ovo nam je učenje potrebno, jer takvo ponašanje većini nas nije jednostavno. Ako ne razumijemo, sramimo se progovoriti. Ako učitelj za nas ide prebrzo s gradivom, krivimo sebe što nismo držali korak s njim. Ako nam se pojavi pitanje, možda ćemo ga odbaciti kao previše jednostavno, kao nešto što nas može osramotiti jer pitamo ono što svi drugi vjerojatno razumiju. Ovdje nam se kaže da se ne susprežemo, jer nismo jedini koji će potencijalno imati koristi od naših pitanja. Postavljanje pitanja koja imamo isto tako je i usluga našim učiteljima: Njima je potrebno naše brušenje da bi postali oštri.

Ponekad učenik čak i zaskoči učitelja! Rav Yisrael Salanter držao bi govor svakog tjedna, i svakog tjedna učenici bi mu postavljali pita-

(nastavak s 21. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

nja. Tijekom jednog takvog govora, baš kad je Rav Yisrael završavao jednu složenu raspravu, netko mu je postavio pitanje koje je razorilo njegovu kompletnu argumentaciju. Rav Yisrael je tek nakratko zastao, zatim priznao da je pogriješio i sišao s podijuma.

Potrebno je biti mudar učitelj da bi se prihvatila ona pitanja učenika koja će povećati njegovu vlastitu mudrost. Uzor za taj stav prihvaćanja nalazimo u poznatoj priči u Talmudu o Ahnajevoj peći. Rabini se se uskladili u raspravi tako da je Rabi Eliezer ostao jedini koji nije bio za konsenzus. Međutim, on se nije predavao te je zazvao: "Ako sam u pravu, neka drvo rogača to dokaže tako što će poletjeti zrakom." I ono je poletjelo. Ali većina odgovara, "Ne prihvaćamo zakonske odluke od drveća". Tada Rabi Eliezer kaže da, ako je u pravu, neka potok poteče unatrag, i on krene unatrag. Ra-

bini također odbiju zasnivanje zakonskih odluka na osnovu potoka. Tada on naredi zidovima sinagoge da se sruše, i kad se oni počnu naginjati, Rabi Jehošua ih ukori rekavši: "Ako se učenjaci međusobno raspravljaju, zašto se vi miješate u to?" Pa se oni ne sruše već ostanu nakošeni. Tada se Rabi Eliezer obrati nebu, a b-žanski glas odgovori, rekavši: "Zašto se sporite s Rabi Eliezerom kad se zakon slaže s njime u svemu?" Tada Rabi Jehošua ustane na noge i kaže: "Nije na nebu", što znači da se odluke o zakonitosti donose na zemlji, a ne na nebu, tako da čak ni nebeskom glasu nema mjesta u rabinskim odlukama. Na to se začuo nebeski glas koji je ushićeno uskliknuo: "Moja su me djeca pobijedila! Moja su me djeca pobijedila!

B-žji odgovor rabinima je model kako učitelj treba komunicirati s učenicima, a taj bi model jednako

tako trebao primjenjivati i roditelj na dijete, supervizor s osobljem i tako dalje. Iako mi nemamo nikakvu mogućnost da "izoštrimo" B-ga, iz ove priče učimo da bi se učitelj trebao veseliti kada učenik da pravi odgovor, možda čak bolji i od učiteljevog. Najveća radost učitelja trebala bi biti u tome da su ga nadmašili oni koje je podučavao, a zatim učiti od tih učenika.

Možda se ova ideja nalazi u središtu upute koju nalazimo u Pirkei Avot 1,6 "Učinite si učitelja". Važno je da učenje kaže "učinite", a ne "pronađite". Nije dovoljno samo pronaći nekoga tko ima znanje koje tražimo i prisustvovati predavanjima tog učitelja. Umjesto toga, mi imamo ulogu u stvaranju mentora koji nam je potreban, svojim vlastitim naporima da učimo, što uključuje i pitanja koja postavljamo. Tu osobu imenujemo mudrijom od sebe u određenom području koje želimo izučavati. A zatim, neumorno ispitujući i nastojeći iznuditi odgovore od svog učitelja, činimo ga još pametnijim. Kroz ove napore mi ćemo "stvoriti" tog učitelja.

Naši napori izoštravaju sposobnosti onoga koji nas može naučiti i na taj način tu osobu pretvaramo u učitelja koji nam je potreban.

PRAKSA

Postoji li netko komu možete postaviti pitanje kako bi vam pomogao razjasniti situaciju? Dok ispitujete, imajte na umu da želite izoštriti ili učiniti mudrijim autoritet kod tog subjekta kojem postavljate pitanja.

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

David Grossman gostovao je na tribini Festivala svjetske književnosti 'Razotkrivanje'

tportal,5.9.2023.

'Kao dijete bio sam ponosan na našu pobjedu u Šestodnevnome ratu. Moj roman ('Osmijeh kozleta') prvi je napisan na hebrejskom nakon okupacije. I nije ih puno nastalo nakon toga. Bolno je Izraelcima priznati da smo počinili tolike zločine', poručio je Grossman.

Roman 'Osmijeh kozleta', o prijateljstvu Urija i Kacmana, izraelskih vojnika koji okupiraju palestinsko selo na Zapadnoj obali, izvorno je objavljen na hebrejskom 1983.. Knjiga govori o međuljudskim odnosima i kompleksnome vremenu vezanom uz posljedice Šestodnevnoga rata 1967. Kao teme nameću se okupacija Palestine, nemogućnost normalnih odnosa između Židova i Palestinaca, kazao je na tribini moderator razgovora, povjesničar Hrvoje Klasić.

'O sebi smo nakon Drugog svjetskoga rata razmišljali kao o bespomoćnom narodu. Nakon toga smo na neki način postali svjesni i ovisni o tome da budemo nadmoćni Sve to dogodilo bez našega znanja –to smo osjećali, ali nismo si htjeli priznati. Iznenada smo se probudili i shvatili stvarnost, prvi put u prosincu 87. kad se dogodio prvi izljev bijesa Palestinaca protiv našeg bivanja ondje, nakon čega je stopa nasilja porasla i Palestinci su prestali surađivati s našom diktaturom, i otad nasilje i mržnja rastu…', kazao je Grossman, dodavši da ne vidi načina da Izrael postane demokracija.

'Mi više od 56 godina okupiramo drugu zemlju, i ne možemo se zvati demokracijom. Dug je put pred nama dok ne nađemo načina da postanemo ono što smo trebali biti 48., dom Židovima, u kojemu se osjećamo

Ultraortodoksni

tportal,5.9.2023.

Ulazak u Bnei Brak, ultraortodoksnu četvrt samo nekoliko kilometara udaljenu od blještavih tornjeva koji svjedoče o snazi Tel Aviva kao globalnog središta visoke tehnologije, čini se kao da ste zakoračili u drugačiji svijet

Unatoč startupima i naprednim tehnološkim inicijativama na njihovu pragu, velik dio ultraortodoksne izraelske populacije, poznatije i kao haredi, još uvijek izbjegava moderne izume poput televizije i pametnih telefona jer ih smatraju prijetnjom svom načinu života.

Haredi sada čine 13 posto stanovništva zemlje te će svaki četvrti Izraelac biti ultraortodoksan do 2050. godine, stoga su velike podjele između sekularnih i religioznih Izraelaca. Polovica onih ultraortodoksnih živi u siromaštvu i već dugo postoje politički sukobi oko uloge religije u javnom životu i činjenice da većina haredskih muškaraca ne radi niti služi vojskuumjesto toga svoje živote posvećuju proučavanju Tore. No u oronulom uredskom bloku na periferiji četvrti Tel Aviva u kojoj se prerađuju i prodaju dijamanti, mala grupa poduzetnika pokrenula je Mego, 14-mjesečni program strukovnog os-

posobljavanja koji priprema ultraortodoksne muškarce s malo znanja o modernom svijetu za karijere u unosnom sektoru visoke tehnologije.

'Ljudi misle da smo ludi što to činimo, ali ja vjerujem da duhovni način života i ekonomski uspjeh nisu nespojivi', rekao je Yitzik Crombie, pokretač programa Mego i poduzetnik koji je također osnovao BizMax, haredski startup akcelerat or u Jeruzalemu 2017. 'Postoji oko 300.000 ljudi koji rade u industriji visoke tehnologije, ali samo tri posto su haredi. Gradimo programe i alate kako bismo zajednici pokazali što je sve moguće', rekao je za The Guardian.

Jednog vrućeg ljetnog jutra mnoštvo muškaraca, između 20 i 40 godina, sjedilo je nad knjigama i prijenosnim računalima u jednoj od učionica, postavljajući pitanja učitelju. A umjesto da slušaju rabina u ješivi, učili su o programskim jezicima.

'Za većinu razreda to je šok'

'Volim učiti i volim izazov, ali je teško', rekao je 32-godišnji Yoshua Rottenberg, otac četvero djece. 'Ultraortodoksne škole uopće ne podučavaju STEM predmete. Za većinu razreda to

zaštićeno i koje poznajemo i da smo dovoljno jaki da možemo prihvatiti druge narode. Iskreno, ne vidim načina da to uspijemo postići', ističe.

Suvremeni izraelski pisac David Grossman dobitnik je niza nagrada, među kojima međunarodne nagrade Man Booker 2017., nagrade Države Izraela za književno stvaralaštvo 2018. kao i Erazmove nagrade 2022. . Istaknuti je mirotvorni aktivist. Njegova djela prevedena su na više od 36 jezika. Autor je i brojnih knjiga za djecu.

Drugi roman koji je predstavio, 'Knjiga intimne gramatike', govori o gubitku svijeta djetinjstva. Protagonist Aron Klajnfeld zarobljen je između djetinjstva i odraslosti te želi osnovati bolnicu za bolesne riječi. Grossman je poručio da ga je najviše zanimao proces odrastanja i postajanja dijelom skupine vršnjaka.

'Moj Aron shvaća da je jedinstven dokle god govori jezikom kojim govori. Razmišljao je da osnuje bolnicu za bolesne riječi. Svaka riječ za koju je osjetio da je okaljana, odveo bi ju u bolnicu da se očisti. Tek se tada ona smjela vratiti u stvarnost...Aron je dijete koje raste u obitelji koja ga ne razumije, otuđen je od nje. On ne želi biti kao svi drugi, želi biti osoba koja govori te riječi i koja je zadužena za njihovu točnost', kazao je Grossman.

Knjige je s hebrejskoga prevela Andrea Weiss Sadeh.

je velik šok', rekao je.

Mego zajednički financiraju Zaklada Kemach te izraelska vlada, a dobio je svojih prvih 100 studenata prošlog rujna te 150 njih ovog proljeća. Očekuje se da će još 150 studenata krenuti s učenjem ovog listopada. Program je već jako popularan: za prvi krug bilo je 1000 prijava, a za drugi 1700.

Svi potencijalni studenti prolaze testove, uz psihološki pregled, kako bi se doznalo jesu li sposobni nositi se s intenzivnim satovima matematike i engleskog te se priviknuti na rad u sekularnom okruženju sa ženama i LGBTQ+ osobama. Crombie kaže da je odvođenje kandidata u posjet uredima visokotehnoloških kompanija kao uvod u kulturu radnog mjesta prije nego što se upišu pomoglo u održavanju niske stope odustajanja.

'Teško je prenijeti meke vještine'

Mego ima cilj obučiti ukupno 7000 učenika tijekom trogodišnjeg pilot-programa: ako bude održiv, nadaju se da će se najbolje prakse moći ugraditi u postojeće haredske obrazovne institute. Do sada su nastavnici otkrili da se učenici ne bore s akademskim opterećenjem, već s 'mekim vještina-

ma' povezanim s višim obrazovanjem i radom u uredu.

'Očito ne možemo premostiti jaz u znanju za 14 mjeseci, ali svi brzo uče. Teže je prenijeti meke stvari, odnosno vještine', rekao je Tomer Shor, učitelj koji je sudjelovao u pokretanju audiosoftvera nakon što je služio u Jedinici 8200, elitnoj kibernetičkoj obavještajnoj jedinici izraelske vojske. 'To su vještine kako učiti samostalno, kako rješavati probleme, kako se nositi s testovima i rokovima. Neki učenici nikada prije nisu radili te stvari i stresno je pokušavati se prilagoditi. Genij u ješivi mora početi ispočetka.'

Unatoč izazovima, energija i poticaj su opipljivi – slično kao u startup okruženju. Prvi će razred diplomirati u listopadu, a uz pomoć voditelja programa, mnogi iz skupine već se pripremaju za stažiranje i početne razgovore za posao u tvrtkama diljem Tel Aviva.

Tijekom posjeta Guardiana, Aziz Solomon, 34-godišnji otac dvoje djece, pripremao se za intervju. 'Jako sam nervozan jer sam sramežljiva osoba, a ovo je velik korak. Svijet se mijenja i mi moramo ići ukorak s njime', zaključio je.■

O MODERNOM SVIJETU

Židovi u svijetu visoke tehnologije: 'Misle da smo ludi. Teško je'