Biseri hasidske mudrosti

krtac i ogledalo

Jednom prilikom prenoćio reb Eisig kod nekog siromašnog seljaka. Na odlasku blagoslovi on domaćina uspjehom u poslu i bogatstvom koje će dijeliti s potrebitima.

Nije prošlo previše vremena, a domaćin je postao jedan od najbogatijih trgovaca u kraju. Međutim, kako to obično biva, s bogatstvom je došla pohlepa, a s pohlepom bahatost. Tako je sada naš domaćin prezirao siromašne isto toliko koliko ih je nekada uvažavao. Srce mu je toliko otvrdnulo da je unajmio stražara koji nije puštao siromahe preko njegovog praga.

Kad je čuo za tu promjenu u ponašanju, uputi se reb Eisig po drugi puta u seljakovu kuću. Na vratima ga dočeka stražar: ednom kada prihvatimo B-ga kao apsolutnu stvarnost, moramo dovesti u pitanje ljudsko postojanje. Mi znamo da postojimo (zato što nam je to rekao B-g), ali isto tako znamo da to ne znači da mi moramo postojati. Teško da bi B-žji svemir prestao postojati čak i da nitko od nas nikada nije rođen. I zaista, B-žja apsolutna stvarnost ne bi bila ni trunke drugačija čak i da se mi uopće nismo rodili. Zato sama činjenica da smo stvoreni predstavlja način na koji je B-g izabrao da svatko od nas živi. Nitko od nas nije ovdje slučajno; mi smo ovdje zato što B-g želi da postojimo. Ali, s kojim razlogom?

"Moj je gospodar upravo u društvu uvaženog gosta."

"Ipak mu prenesi," ustrajao je reb Eisig, "da čovjek koji ga je obogatio svojim blagoslovom čeka na njegovu dobrodošlicu."

B-g je stvorio svemir i život koji poznajemo zato da bi, kao nebeski arhitekt, ostvario svoju viziju: "B-g je želio imati prebivalište u nižim svjetovima." On je stvorio Zemlju, s pripadajućim prirodnim bogatstvima, i ljudska bića koja žive na njoj. Naša je dužnost da iskoristimo ta prirodna bogatstva, s namjerom da pročistimo i usavršimo materijalni svijet te ga pretvorimo u dom za B-ga. To je svrha ljudskog života.

Stražar ga pusti u kuću, ali iskrena se dobrodošlica nije osjetila. Zato reb Eisig uhvati pod ruku svog domaćina i dovede ga do prozora:

"Pažljivo pogledaj kroz prozor. Što vidiš?"

"Vidim ljude, koji su zauzeti svaki svojim poslom," odgovori bogataš.

Reb Eisig ga ponovo uhvati pod ruku, ali ovaj put ga dovede pred ogledalo, pa ponovi pitanje:

"A što sada vidiš?"

Čovjek je neko vrijeme zbunjeno stajao, onda se opet pogledom vrati na ogledalo, pa nesigurno procijedi kroz zube:

"Sada vidim samo sebe."

Reb Eisig mirnim glasom prekine neugodnu situaciju:

R azgovaraj s B-gom kao što razgovaraš s najboljim prijateljem. Ispričaj Mu sve.

~ R. Nahman iz Breslova ■

"Pogledaj! Prozor je napravljen od stakla i ogledalo je, isto tako, napravljeno od stakla; ali ti kroz prozor vidiš druge ljude, dok u ogledalu vidiš samo sebe. Zašto je to tako? Zato što je staklo ogledala sa stražnje strane premazano srebrom (kesef - na hebrejskom znači srebro i novac). Došlo je vrijeme da treba ostrugati srebro, kako bi ti opet mogao vidjeti druge ljude.

S tim riječima, reb Eisig krene prema pozadini ogledala. Domaćin je dobro razumio poruku:

"Ostavi mi moje bogatstvo, a ja ću pomaganje siromašnima od danas smatrati za svoju svetu dužnost." ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević