5-09 - Divrej Tora - Haazinu 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 54 Broj 54 Zagreb, šabat 5. listopada 2024. - 3. tišreja 5785. divrejtora@gmail.com

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

U Paršat Ha'Azinu nalazi se i stih: "Kad izgovorim B-žje ime, neka to bude uz veličanje." Komentatori objašnjavaju da to znači da kada izgovaramo B-žje ime, moramo se koncentrirati na veliki značaj toga tko B-g jest - da On obuhvaća svu prošlost, sadašnjost i budućnost.

Ovo načelo učimo od velikog svećenika u Svetom Hramu u Jeruzalemu, koji je na čelu nosio zlatnu pločicu - na kojoj je bilo ispisano B-žje Ime. Dok je nosio ovu pločicu, od prvosvećenika se tražilo da se neprestanokoncentrirana B-žje Ime koje je na njoj bilo napisano. Dakle, ako se od nekoga traži da se koncentrira na B-žje napisano ime, koliko se onda više traži da se koncentriramo kada izgovaramo B-žje ime.

Imam prijatelja koji je jednom brojao koliko puta tokom dana izgovori B-žje ime. Između molitve u sinagogi, blagoslova nad hranom i učenja Tore – izgovorio je B-žje ime 900 puta u danu! Tijekom života, to je oko 25 milijuna prilika da se B-gu oda odgovarajuća čast i poštovanje!

Svemogući čini toliko toga za nas, svakog trenutka, svakog dana. Trebali bismo mu odati puno poštovanje i čast, jer kao što je rečeno u ovoj parši: "Kad izgovorim B-žje ime, neka to bude uz veličanje."■

Paraša Ha’azinu

(D’varim 32,1 - 52)

Velik dio paraše Ha'azinu ("Osluhnite") sastoji se od 70 redaka "pjesme" koju Moše predaje narodu izraelskom posljednjeg dana svog zemaljskog života.

Zazvavši nebo i zemlju kao svjedoke, Moše bodri narod: "Sjećaj se davnih dana; promisli o godinama brojnih naraštaja; upitaj oca i on će ti o njima pripovijedati, starine tvoje i oni će ti reći" kako ih je "B-g pronašao u pustinji," učinio ih narodom, odabrao ih i učinio svojim i ostavio im u nasljedstvo prekrasnu zemlju. Pjesma upozorava i na zamke koje dolaze s obiljem –"Ješurun se udebljao i uzjogunio; ti si

Divrej Tora, B’’H, priprema

se udebljao, očvrsnuo i zaoblio; napustio je B-ga koji ga je načinio i prezreo Stijenu spasenja svoga" - i na strašne nesreće do kojih će doći, a što Moše opisuje riječima: "B-g skriva svoje lice." Ipak, na kraju on obećaje da će B-g osvetiti krv svojih slugu i pomiriti se sa svojim narodom i zemljom.

Paraša završava B-žjom uputom Mošeu da se popne na planinu Nevo s čijeg će vrha, prije nego što tamo umre, ugledati Obećanu zemlju. "Vidjet ćeš pred sobom zemlju, ali nećeš tamo otići, u zemlju koju sam dao djeci Izraelovoj."■

Prevela Dolores Bettini

B’’H

Pjesma Ha'azinu

Alija po alija

Kohen – prva alija - 6 p'sukim (32,1 -6)

Moše Rabeinu svoju oproštajnu "pjesmu" narodu započinje pozivajući Nebesa i Zemlju da budu svjedoci onoga što će govoriti. Traži od naroda (na vrlo poetičan način) da dobro poslušaju njegove riječi. Moše nam govori da je B-g posve fer i pravedan - odgovornost za "uprskane stvari" leži na nama.

S gledišta micvi

"Kada ja (jednina) prizovem B-žje ime, vi (množina, minimalno 2) slavite B-ga za Njegovu veličinu." Iz ovog pasuka saznajemo da kada tri čovjeka jedu zajedno, jedan poziva drugu dvojicu da "blagoslove B-ga" – birkat hazimun (tj. benšanje m'zuman).

Iz ovog pasuka također učimo da kažemo Baruh Hu u'varuh Š'mo kada čujemo B-žje ime u braha (osim ako ne postoji halahički razlog da se ne "upada").

Gemara kaže da iz toga učimo micvu da kažemo braha prije učenja Tore. (Neki ovu micvu izvode iz micve Birkat HaMazona.)

Drugi odavdje uče (uzimajući u obzir i kontekst) da bismo se trebali moliti B-gu kada dođe do nestašica kiše.

I, da imamo brahot za različite vrste namirnica, a ne samo jednu sveobuhvatnu braha

Ovaj svestrani pasuk koristi se za početak Musafa, Minhe i Ne'ila Amide.

G’matrija

Baal HaTurim primjećuje da je brojčana vrijednost hašamajim va'adabera (neka Nebesa počuju i ja ću govoriti) 5 + 300 + 40 + 10 + 40

= 395 i 6 + 1 + 4 + 2 + 200 + 5 = 218. 395 + 218 = 613, kao da Moše kaže "Poslušajte 613 micvot".

Levi - druga alija - 6 p'sukim (32,712)

Moše nas još jednom traži da se prisjetimo "rane povijesti" ove jedinstvene nacije Izraela i izuzetnih predaka koji su za nas uspostavili našu blisku vezu s B-gom.

U stvarnom židovskom životu ne postoji generacijski jaz - starija generacija uči novu, nova generacija ostvaruje korist postavljanjem pitanja starijima i učeći od njih.

B-g je strukturirao svijet usporedno s razvijanjem naroda Izraela i pružio nam posebnu zaštitu i vodstvo - "kao što orao štiti svoje mlade ..."

Raši spominje različite naročite načine na koje se orlovi odnose prema svojim mladima, da bi ih zaštitili, postupali s njima nježno i pažljivo, te isto tako kako pripremaju svoje ptiće za život odrasle ptice. Usporedba kojom se Tora koristi stoga je vrlo prikladna.

Š'liši - treća alija - 6 p'sukim (32,1318)

Unatoč zaštiti i uzdržavanju koje nam je B-g pružio u pustinji, mi smo se pobunili. To se dogodilo i nastavlja se događati. Mošeove riječi mogu se smatrati opisom dor hamidbara, isto kao i poetsko proročanstvo da će narod postati previše samodopadan u Erec Jisraelu te napustiti B-ga kad se nađe u stanju izobilja i sigurnosti.

Čak i iz ovog poetskog – i u suštini ne-halahičkog konteksta, učimo stvari koje su halahičke prirode. Budući da Tora upotrebljava izraz: hraniti se medom iz stijene, učimo

da med u halahi ima status tekućine. Zbog svojih jedinstvenih fizičkih svojstava, med bi se mogao smatrati čvrstom hranom, a ne pićem.

R'vi'i - četvrta alija - 10 p'sukim (32,19-28)

Veći dio sadržaja Haazinu čine pjesnički oblikovane ideje koje su prethodno iznesene u knjizi D'varim.

Moše nam govori da je B-žja reakcija na našu nevjernost hester panim - skrivanje "B-žjeg lica", da to tako nazovemo.

On nam također govori da je nekoliko puta B-g poželio uništiti Izraelski narod, ali to nije učinio kako ne bi dao narodima svijeta razloga da posumnjaju u moć "B-ga Izraelova".

B-g je rekao salahti k'd'vareha Neki "daršen" tumače da ovaj izraz znači da će B-g oprostiti prema našim riječima. Kako zatražimo.

Gemara nam, kroz igru riječi, kaže da je koncept hester panima personificiran u Esteri, koja je živjela u izgnanstvu, i u vrijeme kada je B-g odlučio da se ne otkrije na otvoreni način, te uglavnom djeluje kroz prirodu.

Jedna misao: Sada nam se po drugi put predstavlja snažna poruka o hester panim. Dor hamidbar poznaje B-ga kroz otvorena čuda koja je učinio dok su bili u Egiptu. Oni nikada nisu iskusili skrivenu, nečujnu

stranu B-ga, recimo to tako. Postojanje hester panim sada mora biti dijelom njihova obrazovanja, tako da buduće generacije budu u stanju nositi se s manje očitim i otvorenim B-gom. U protivnom, potpuno će ih shrvati kada otvorena čuda iščeznu.

Hamiši - peta alija - 11 p'sukim (32,29-39)

Naš je izazov razmišljati o tome i razumjeti mnoge pouke koje su sadržane u B-žjim (i Mošeovim) riječima. Zaključak je da čak i ako Izrael skrene s pravog puta, B-g nas neće napustiti i On će ponovo stati na našu stranu pred našim neprijateljima. Kada bismo barem shvatili to i cijenili zadivljujuću B-žju moć.

S gledišta micvi

Pasuk 32,38 odnosi se na idolopokloničke žrtve i njihove ljevanice. Rambam citira ovaj pasuk kao izvorište zabrane jajin neseha, svetog vina. Chinuch objedinjuje ovu zabranu s onom protiv stjecanja koristi od hrane posvećene drugoj religiji.

Ovo je jedina micva koju Rambam ubraja među 613 a Sefer Hahinuh ne. (Kako bi broj 613 ostao nedirnut, mora postojati i jedan obrnuti slučaj. I postoji.)

Rabinska zabrana u vezi stam jeinam (doslovce, njihovog vina, nežidovskog vina) djelomično je inspirirana ovom zabranom o jajin neseh Postoje i drugi faktori, poput ograničavanja društvenog kontakta između Židova i ne-Židova, koji doprinose rabinskoj zabrani stam jeinama

U svakoj Amida kažemo da nam je B-g dao Jom kipur b'ahava, s ljubavlju. Tšuva je sama po sebi veliki dar od B-ga, no uspostava posebnoga doba u godini, koje kulminira

posebnim Danom pomirenja, uistinu je B-žja gesta ljubavi. Našoj ljudskoj prirodi, koju On očito jako dobro poznaje, potreban je fokus. I, između ostalog, Jom kipur upravo to i jest.

Šiši - šesta alija - 4 p'sukim (32,4043)

U ovom završnom dijelu odlomka pjesme Haazinu, Moše nas uvjerava u vječnu B-žju prirodu i Njegovo obećanju da će osvetiti Izrael na drugim narodima.

Sedra je (u svitku Tore) do ove točke pisana na neuobičajen način. Ovo je tradicija koja se prenosi generacijama od pisara do pisara. Jedini drugi dio Tore koji se piše drugačije od ostatka Tore (i drugačije od Haazinu) je Pjesma na moru u B'šalah. Ovdje je dovoljno reći da pjesnička forma ove dvije Pjesme ostavlja prostora za sve vrste draša i tumačenja. Smatra se da prazne površine, razmaci, sadrže skrivene mistične poruke, neku vrstu čitanja između redaka.

Kaže se u ime ARI z"l da je svaki dan Aseret j'mei t'šuva (ne računajući Roš hašanu i Jom kipur ima točno 7 dana) model i dan popravka za isti taj dan u tjednu tijekom cijele godine. Stoga će Šabat Šuva dati ton svim našim šabatima. To od nas zahtijeva da učinimo Šabat Šuva posebnim u svakom pogledu: pravilno uzdržavanje od svih zabrana i mogućih zabrana, kao i ispunjenje s ushitom svih njegovih pozitivnih

aspekata. Posebne molitve, valjano učenje, radosne zmirot, obilni obroci ... i još mnogo toga.

Š'vi'i - sedma alija - 9 p'sukim (32,44-52)

Moše, pred Jehošuom, govori narodu da slušaju upozorenje ove Šira i da čuvaju Toru koja će ih, zauzvrat, održati.

Važna točka koja se često ponavlja u knjizi D'varim je ovo: Zemlju Izraela nismo primili bez obaveza vezanih uz nju. Uvijek moramo biti dostojni da zadržimo Erec Jisrael. To je vrijedilo kroz čitavu našu povijest, a ništa manju važnost nema ni danas. Ovu ćemo zemlju zadržati ako je zaslužimo zadržati.

B-g zatim kaže Mošeu da se popne na Har Aravim-Nevo, da vidi Zemlju odandje i umre, kao što je Aharon umro ranije (Tora ponavlja razlog da ni Moše niti Aharon nisu mogli ući u Erec Jisrael), bez da uđe u Zemlju u koju će narod Izraela ući.

Posljednjih pet p'sukim se ponavljaju u Maftiru.

Čini se da postoje različite tradicije o tome kako podijeliti alijot u Haazinu. Ne znam mnogo o toj razlici u mišljenjima, no u slučaju da u vašem šulu alijot ne odgovaraju ovdje navedenoj podjeli, unaprijed ste upozoreni.

Ha'azinu je podvojena ličnost što se tiče haftare. Prisjetite se da je ova sedra ponekad Šabat Šuva (kao što je to svaki puta kada Roš hašana padne u četvrtak ili na šabat), a ponekad je između Jom kipura i Sukota (uvijek kada Roš hašana padne u ponedjeljak ili utorak).

A kada se Ha'azinu čita na Šabat Šuva, postoje različiti običaji što se čita za haftaru.■

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

Pošto smo prošli tjedan, u parši Vajeleh, bili učili dvije posljednje od 613 micvos, u parši Ha’azinu ne pojavljuje se niti j edna od 613 micvos

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

132. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman s ženom obredno nečistom od menstruacije (nastavak)

Sada, što se tiče konkretne obaveze obrednog uranjanja za ženu nečistu od menstruacije, nema potrebe da mi o tome govorimo. Jer tko od našeg naroda ne poznaje ozbiljnost njezine obaveze prema Tori? Ona je dakako obredno nečista od menstruacije sve dok se ne podvrgne uranjanju. Čak i ako prođe mnogo godina od vremena kada ju je vidjela [doživjela svoju menstruaciju] i već je ostarjela, tako da ju je prestala viđati [bilo kakvo tečenje], ona svejedno ostaje nečista po zakonu Tore od vremena kada je vidjela [menstruaciju]. Ona još uvijek nije postala obredno očišćena.

...A zabrana o nida, ženi nečistoj zbog menstruacije, dobro je i naširoko poznata među Židovima, čak i među najmlađima kod mladih koji tek ponešto znaju iz Pet knjiga Mojsijevih u našoj Pisanoj Tori. Jer ovaj je redak razumljiv i izričit: I nećeš pristupiti ženi da otkriješ njenu golotinju dok je okaljana od svoje menstrualne nečistoće (Vajikra 18,19). A potom je zapisano na kraju odlomka Svetoga pisma: Jer tko god počini ijednu od ovih zloća, duše koje ih počine bit će odsječena od svog naroda (Va-jikra 18,29); što znači da i žena također biva podvrgnuta karetu [bogomdanom prestanku postojanja] zbog toga. I mnogo puta u ovom dijelu Svetoga pisma ponavlja se da je zloća ta koja skvrni zemlju i koja skvrni dušu, tako da je duša te osobe u potpunosti odsječena od zemlje živih. Čak i ako ga neznabošci primoravaju da to učini, čovjek se treba prije odreći svoga života nego počiniti taj grijeh, jer je on jednak idolopoklonstvu.

Sada, u kontekstu šireg sagledavanja, ovo je općepoznato među Židovskim narodom i moglo bi djelovati čudno ili zagonetno kada bismo čitatelju predstavili koliko je ozbiljna ova zabrana – to je potrebno jednako koliko je potrebno svakoga upozoriti da si ne odrubi glavu. No ipak, zbog brojnosti naših grijeha, ljudi koji ne razmišljaju i nerazumni su počeli su potpuno zanemarivati kršenje pitanja obrednog uranjanja. Njihove žene uopće se ne podvrgavaju uranjanju za svoju nečistoću od menstruacije, misleći da je to tek neki običaj u židovstvu. Stoga je nužno da malo opsežnije progovorimo o važnosti ovog prekršaja, kako bismo upozorili ljude na ovaj ogroman, zastrašujući grijeh.

Prije svega, čovjek mora znati da se sve kazne navedene u našoj svetoj Tori, i od naših učenjaka, blagosloveno bilo sjećanje na njih, za svakoga tko prekrši zabranu stupanja u intimne odnose s bliskim srodnicima, odnose i na zabranu o ženi nečistoj od menstruacije; i njih su oboje [oba partnera u grijehu] pod prijetnjom kazne kareta [bogomdanog prestanka postojanja] zbog toga. Ukoliko je netko prekrši zbog sebičnosti svoga srca, on je krajnje pokvaren i isključen je od toga da bude svjedok na sudu ili da dâ zakletvu. Njega se zbog toga naziva Židovskim grešnikom koji svjesno griješi svojim tijelom, i na njega se odnosi presuda (Talmud Bavli, Roš

hašana 17a) da ako netko [na nebeskom sudu] većinom ima grijehe, a među tim grijesima se nađe i ovo zlo djelo, njega se osuđuje na dvanaest mjeseci u Gehinomu [čistilištu], nakon čega se postojanje njegova tijela završava, i dušu mu proguta vatra, a vjetar raznese njegov pepeo pod noge pravednika. Tko li može izmjeriti ili zamisliti silne muke i nevolje koje će njih oboje [muškarac i žena] podnositi u Gehinomu čak i ako ovu zabranu prekrše samo jednom, a kamoli ako su (ne daj B-že) postali ravnodušni prema ovom teškom grijehu, pa ga počinili koliko god puta.

Nadalje, u mnogo prilika ovaj grijeh dovodi do toga da ona premine kada dođe trenutak da rodi. Kao što su učenjaci, blagosloveno bilo sjećanje na njih, učili (Talmud Bavli, Šabat 31b): Zbog tri grijeha umiru žene prilikom poroda: jer ne paze u vezi menstrualne nečistoće, jer ne odvajaju dio tijesta za kohena, i jer ne pale šabatne svijeće. Ovaj je grijeh uz to i mnogo puta uzrok da im i djeca umru. Ali čak i ako čovjek vidi da njegova djeca požive, neka ne pomisli da će sve biti dobro; jer on ne zna što će se dogoditi na kraju njegovih dana. Dalje, djeca koja mu se rode kao rezultat ovog prijestupa sigurno će biti u potpunosti zla. Jer ona su jedan od devet tipova – jer jedan od njih devet su sinovi menstrualno nečiste žene – o kojima Pismo kaže, Ja ću očistiti iz vaše sredine buntovnike i one koji griješe protiv Mene (Jehezkel 20,38) – kao što učenjaci, blagosloveno sjećanje na njih rekoše (Talmud Bavli, Nedarim 20b).

...Koliko li će patiti zbog toga u dalekoj budućnosti: jer kao da nije dovoljno što je sebi uništio sve dane svog života, on je također donio na svijet zle ljude da se bune protiv Vječnoga i Njegove Tore sve dane njihova života. Njihovi će pokvareni postupci ostati stalni podsjetnik na njegov grijeh. I tako čitamo u svetom Zoharu (odjeljak Š'mot): Potomstvo koje on začne u tom času navlači na njih duh nečistoće, i oni će se sve svoje dane nalaziti u nečistoći. Jer u ovome ono što je izgradio i zasnovao ostaje u većoj i snažnijoj nečistoći od svih prljavština na svijetu (pogledaj tamo što dalje o tome piše).

Iz tog razloga neka se svaki čovjek koji nosi ime Židov smiluje sebi i svim svojim naraštajima nakon njega, da ih ne progutaju njegovi grijesi. Neka protiv svog nagona prikupi svoje snage, kako ne bi prekršio ovu tešku zabranu; i bit će to na njegovo dobro kako na ovom svijetu tako i na slijedećem.

Iz ovoga slijedi da je neophodno jako voditi računa da sa svojom ženom ne živi u mjestu ili gradu u kojemu nema košer [pravih, dopuštenih] mikvi (obrednog kupa- tila). Čak i ako čovjek ima djecu koja ovise o njemu i njegov je osnovni način zarađivanja za život, kako ga on vidi, povezan isključivo s tim mjestom, neka ne pristane zamijeniti svijet koji postoji uvijek za svijet koji je prolazan. Jer sasvim je sigurno, ako sa svojom ženom stalno živi u tom mjestu, tijekom vremena on će se spotaknuti o zabranu koja se kažnjava karetom (B-že sačuvaj). Stoga neka se pouzda u Vječnoga.■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja

crta dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rab i Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 45 - Četiri vrste

Na Sukos čovjek mora držati četiri vrste: palminu granu (lulav), dvije grančice vrbe, tri grančice mirte i citron (esrog); vidi 651,1. Prve tri vrste trebaju biti vezane zajedno, tako da su im donji krajevi poravnati, a mirta da se proteže više od vrbe, a također je uobičajeno lulav vezati na tri mjesta; vidi 651,1. Tri se vrste drže u desnoj ruci, a citron u lijevoj ruci, sve okrenute prema gore (vidi 651,2); u vezi toga što čini ljevoruka osoba ili osobe koja nema ruku vidi 651,3-4. Vrste se mogu držati posredno, pod uvjetom da se drže na respektabilan način (651,7). Vrste se drži zajedno (vidi 651,11) i protrese ih se kada se kaže blagoslov, a također i na "Hvalite Vječnoga ..." i "Vječni, molimo te, spasi nas" u Halelu (vidi 651,8); to se čini tako da ih se pokreće (u smjeru kazaljke na satu) naprijed, natrag, lijevo, desno, prema gore i prema dolje (vidi 651,9 -10).

Blagoslov se govori samo ako osoba ima sve četiri vrste (651,12-13), ali ako ijedna od njih nedostaje ili je nevaljana (649,6), može ih se držati kao spomen (646,11; 651,12). Ne smije se koristiti druge vrste ili više od potrebnog broja svake vrste (651,14-15). Četiri vrste treba se prvi put držati ujutro (nakon izlaska sunca, ili ako je potrebno nakon zore); može ih se držati čitavog dana, a osobito dok se kazuje Halel (652,1). U vezi toga da se jede obrok prije nego što ih se drži vidi 652,2. U vezi stjecanja koristi od njih tijekom blagdana vidi 653,2 i 665,1-2; u vezi

udisanja njihova mirisa vidi 653,1 Može se uzimati svježe tijekom blagdana; u vezi njihova stavljanju u vodu kako bi ih održali svježima vidi 654,1. O vrstama koje su donijete izvan šabatnih granica vidi 655,1.

Biblijska zapovijed o četirima vrstama primjenjuje se izvan Hrama samo na prvi dan Sukosa, ali rabini su to proširili na svih sedam dana (658,1). S četiri vrste se ne smiju rukovati na šabat, čak niti prvog dana (658,2). Prvoga dana, čovjek može ispuniti zapovijed samo s vrstama koje su u potpunosti njegove (649,2; 658,3.7.); on je može ispuniti ako ih primi kao dar, čak i pod uvjetom da ih mora vratiti (vidi 658,3-9). U vezi ostalih problema oko vlasništva nad vrstama vidi 649,1-5. U vezi davanju vrsta djetetu vidi 657,1 i 658,6; u vezi važnosti nabavljanja vrsta vidi 656,1 i 658,9

Lulav bi trebao biti svjež (vidi 645, 5; 649,6) i ravan (vidi 645,8-9); lišće bi trebalo biti u parovima koji leže

ravno, pokrivaju srčiku, i nisu razdvojeni ili rašireni (vidi 645,1-4.7.); i njegovi gornji listovi ne smiju biti odrezani (vidi 645,6). Mirta mora biti svježa (vidi 646,6-9; 649,6) i treba se sastojati uglavnom od zelenog lišća ili bobica (vidi 646,1-2); lišće bi trebalo biti trostruko (spojeno na podnožju svojih peteljki, vidi 646,35), a njezin vrh trebao biti neoštećen (vidi 646,10). Vrba bi trebala biti svježa i njezin vrh neoštećen (vidi 647,2); njeno lišće bi trebalo biti dugačko i glatko ili malo nazubljeno (vidi 647,1). Esrog bi trebao biti svjež (vidi 648,1) i neoštećen (vidi 648,2-6), uključujući njegov vrh i njegovu peteljku (vidi 648,7-8) i bez izraslina (vidi 648,9-15); u vezi njegove boje vidi 648,15-17.21.; u vezi njegova obliku vidi 648,18-20; u vezi njegove veličine vidi 648,22. Popustljivi smo u vezi nekih vrsta nedostataka nakon prvog dana; vidi 649,5-6. Grančice mirte i vrbe trebaju biti dužine od barem tri pedlja, a srčika lulava barem četiri pedlja (650,1-2).■

Pardes Institute of Jewish Studies:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Pitanja

1. Koja je glavna razlika između pjesme koju Mojsije pjeva na početku ove paraše i pjesme koju pjeva nakon što su Izraelci prešli Crveno more?

2. Koji se simbol najčešće koristi u paraši Ha'azinu da opiše B-ga? Koliko puta se pojavljuje?

3. Mojsije upućuje ljude da, kako bi se znali vratiti na B-žje puteve, moraju ponovno otkriti koji su to putevi. Što im predlaže da saznaju?

4. B-g je mislio uništiti Izraelce, ali je potom odlučio da to ne učini. Zašto?

5. Tko je stajao pored Mojsija dok je pjevao svoju pjesmu narodu?

6. Nakon što je Mojsije završio svoju pjesmu, kojom je odredbom zadužio narod?

7. Gdje je B-g rekao Mojsiju da ode da bi tamo umro?

8. Mojsiju nije bilo dopušteno da uđe u zemlju jer je propustio posvetiti B-ga usred Židovskog naroda - kada?

Odgovori

1. Kada je Mojsije pjevao na Crvenome moru, narod se još nije bio predao zlim putevima. U ovoj su paraši ljudi puni grijeha, i Mojsijeva pjesma opisuje kako su oni napustili B-žje zakone.

2. B-g je u Mojsijevoj pjesmi šest puta opisan kao stijena. (32,4. 15. 18. 30. 31. 37.)

3. Mojsije kaže narodu neka tra-že svoje očeve da im govore o B-žjim putovima. (32,7)

4. Budući da narodi ne bi uočili da je to bila zaslužena kazna za Izraelovu tvrdoglavost, oni bi mislili da su oni bili jaki, a da je Izraelski B-g bio slab. (32,27)

5. Jošua ben Nun. (32,44)

6. Mojsije je zadužio da ljudi čuvaju riječi koje je on izgovorio tog dana i da pouče svoju djecu da poštuju B-žje zakone. (32,46)

7. B-g je uputio Mojsija da ode na goru Nebo u Moabu, s pogledom na Jerihon. (32,49)

8. Mojsije je propustio posvetiti Bžje ime kad su ljudi tražili vo-du u Meribat-kadešu u pustinji Zin. (32,51) ■

Prevela Tamar Buchwald

Vatra, sumpor i istina

Ovaj odjeljak Tore je pjesma, prekrasna poema koju je Mojsije naučio Židovski narod.

Ona pripovijeda o kušnjama i nevoljama tijekom 40 godina u pustinji. U Židovskoj je svijesti bilo, sve do današnje generacije, da se svako židovsko dijete poduči da napamet nauči Ha'azinu. Na taj način, mi usvajamo pouke iz naše povijesti. Santayana je rekao: "Onaj koji ne nauči pouke iz povijesti osuđen je da ih ponovi." Mi Židovi, čini se da smo mnogo puta dokazali da je bio u pravu.

Odlomak završava time što je Mojsiju rečeno da se uspne na Goru N'vo da vidi Obećanu zemlju prije nego što umre, i "bude pribran svom narodu". Takav način izražavanja, tumače rabini, aluzija je na zagrobni život.

Sve je pripravljeno i spremno za tragičan, a ipak uzvišeni vrhunac. Pobrinite se da odete u obližnji šul na Simhas Toru kako bi saznali epski rasplet. Dickens je moj drugi najomiljeniji pisac. B-g je prvi.

Kao što je gore spomenuto, u ovoj paraši se aludira na zagrobni život, mada se o njemu ne govori eksplicitno. Nigdje se u Tori ne govori o zagrobnom životu izravno.

Ostale monoteističke religije naširoko raspredaju o zagrobnom životu u svojim glavnim tekstovima. I to svakako ima smisla. Ako želite privući sljedbenike, možete im obećati bilo što u životu nakon smrti - kako nagrade tako i kazne - i nitko se nikada neće vratiti da to opovrgne.

Čini se kao da je Tori ovo proma-

No, ipak, judaizam doista vjeruje u život poslije smrti, pa zašto nam Tora ne želi govoriti o tome, barem da nas prosvijetli?

Mislim da za to postoji jedan uistinu naročit razlog.

■ klo.

Meni je razlog prilično jasan. Tora se nikada nije bavila privlačenjem pristaša. Ona je na sebe gledala jednostavno kao na iskaz istine. Ako je netko zainteresiran za istinu,

Judaizam smatra da je sadašnjost ono što je bitno

on slobodno može doći i proučavati je. Ako ne, i to je u redu. On je na gubitku, ne B-g. Stoga, Tora ne treba davati grandiozna obećanja, ili strašiti ljude vatrama pakla. Uostalom, ne možete plašiti ljude kako bi prihvatili istinu. Oni je ili vide ili ne vide.

Tora je priručnik za duhovno življenje, za uključenje u B-žji način življenja. Ako ljudima za to obećaš nagradu i kaznu ukoliko ne budu postupali tako, odvratit ćeš ih od uzvišenije svrhe. Ljudi će držati Toru jednostavno zbog nagrade koju će primiti, a ne zato što su iskreni. Međutim, kao što je moj rabin običavao govoriti, da je vrag platio više oni bi slijedili njega.

Judaizam je, kako je to u 12. stoljeću izrekao Maimonides, "život s istinom samo zbog toga jer je to istina". Nema smisla držati Toru ako ne mislite da je ona istina. A ako mislite da je istina, što će vam onda nagrada da bi vas motivirala ili kazna da vas prestraši? Nije li istina dovoljna?

Govoriti o životu nakon smrti usredotočilo bi ljude na to da traže korist za sebe. Usmjerilo bi pozornost ljudi na budućnost koja bi bila važnija od današnjice. To je sklizak teren koji ljude vodi prema dolje, na dnu čega se nalazi spremnost da se na sebe stavi samoubilački prsluk za bolju budućnost. Judaizam smatra da je sadašnjost ono što je bitno. Živjeti dobar i pobožan život i raditi ono što se čini ispravno u ovom trenutku. Pričanje o životu poslije smrti samo može spriječiti narod u tom nastojanju.

Šabat šalom ■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Rabbi Yissocher Frand:

Beethovenova Peta simfonija

Rav Herzog o usporedbi Tore sa pjesmom

Stih iz kojeg učimo micvu o pisanju svitka Tore kaže "A sada napišite sebi ovu pjesmu…" (Devorim 31,19).

Tora se naziva "pjesmom" (šira).

Zašto se Tora naziva 'šira'?

Rav Herzog jednom je dao sljedeće objašnjenje: Na gotovo svim poljima znanja, čovjek koji nije upućen u neku disciplinu ne nalazi zadovoljstvo u slušanju teorija ili objašnjenja iz te discipline. Uzmimo za primjer fiziku: Fizičar nalazi veliko zadovoljstvo kada čuje "hiduš" (novo tumačenje ili uvid) iz polja svoje struke. Međutim, netko tko nikada nije učio niti bio zainteresiran za fiziku bit će potpuno ravnodušan prema istom tom tumačenju ili otkriću. To se odnosi i na mnoge druge discipline.

Ipak, kod glazbe to nije slučaj. Kada čujemo Beethovenovu Petu

simfoniju – neovisno o tome je li netko koncert majstor ili čovjek neupućen u glazbu – postoji nešto što iz nje možemo izvući. Glazba je nešto u čemu svatko može uživati na svojoj razini. Svatko se može povezati sa glazbom.

Rav Herzog kaže da se iz tog razloga Tora naziva pjesmom (šira). S jedne strane, netko može biti veliki učenjak Tore (talmid hohom) i učiti "Berešit bara Elokim…" (prve tri riječi Tore) i u njima vidjeti mudrost. S druge strane, petogodišnje dijete koje tek počinje čitati može učiti "Berešit bara Elokim…" i također iz toga nešto izvući. Svaka osoba može cijeniti Toru na vlastitoj razini. Sukladno tome stih Toru uspoređuje sa pjesmom kada kaže "A sada, napišite sebi ovu pjesmu…"

Menahem Cion o "Binu Šnos Dor V'Dor"

Stih u parši Haazinu kaže "Sjeti se

prošlih dana; razmišljaj o godinama svake generacije; pitaj svog oca i reći će ti, svog djeda i kazat će ti" (Devorim 32,7). Čak i na najjednostavnijoj osnovnoj razini, ovaj stih uči nas važnosti toga da cijenimo povijest.

Za nas je vrlo važno da cijenimo povijest. Ako čovjek cijeni ono što je bilo, tradiciju, ono što je prošlo tijekom godina, tada je sposoban nositi se sa sadašnjosti. Čovjek ima dužnost sjećati se i razumjeti te pokušati vidjeti B-žju ruku (Hašgoha) u povijesti.

Kada je William Shirer napisao svoju knjigu "Uspon i pad Trećeg Reicha" (1959), on je kao epigraf iskoristio citat američkog filozofa Georgea Santayane: "Oni koji se ne sjećaju prošlosti osuđeni su na to da je ponove." To je istina. Moramo se sjećati povijesti (zehor jemos olam).

Na jednostavnoj razini riječi u stihu koje kažu "Binu šnos dor v'dor" (razmišljaj o godinama svake generacije), čine se suvišnima. Izgleda kao da su one ništa više doli poetsko ponavljanje onog što je rečeno na početku stiha. Ipak, na homiletskoj razini, Menahem Cion nudi krasno tumačenje ove fraze.

Da, mi moramo razumjeti povijest, učiti iz nje lekcije te primijeniti naučeno u svojoj generaciji, ali isto tako trebamo se držati toga "binu šnos dor v'dor". Menahem Cion objašnjava da riječ "šnos" ne dolazi od riječi "šana" (godina), već od riječi "šone" (drugačiji). Značenje je da moramo razumjeti promjene koje se

Strana 10

Divrej Tora

događaju iz generacije u generaciju.

Ne možemo slijepo slijediti pravila koja su funkcionirala u prošlosti u našim sadašnjim situacijama. Ako pokušamo, to će brzo pasti u vodu. Svaka generacija je drugačija. Ne možemo glatko reći "Tako je bilo pa stoga tako treba biti i sada." Binu šnos dor v'dor – učimo lekciju iz povijesti, ali imajmo na umu promjene iz generacije u generaciju. Vremena se mijenjaju, ljudi se mijenjaju, okolnosti se mijenjaju. Postoje vremena kada moramo promijeniti sebe i smjer kojim idemo, a ne samo ići za onime što je bilo.

Kada bi netko danas poslao pola milijuna ljudi da se bore na obali

Normandije, odmah bismo ga prozvali "mešuganerom" (luđakom). Iako je prije više od 50 godina ta bitka bila potrebna, danas je bitka završena; bitka je već izborena i dobivena. Ne možemo uvijek nastavljati voditi iste bitke.

Trebamo razumjeti promjene (šnos) u svakoj generaciji. Trebamo razumjeti da svaka generacija ima svoje probleme, svoja pravila i svoje okolnosti. Moramo se sjećati prošlih dana, ali upariti to sjećanje sa razumijevanjem promjena koje se događaju u svakoj generaciji.

Nekad sam citirao "Chassideshe vort" Reb Levi Yitzchaka vezano uz to zašto je Elijahu HaNavi (prorok Ilija), a ne Moše Rabeinu ili netko drugi, bio određen za to da riješi sve talmudske "Tejkus" (akronim koji se koristi u Talmudu za pitanja koja će ostati neodgovorena sve dok

Tišbi (Elijahu) ne providi odgovore).

Razlog tome je, kaže Berditchever, to što Elijahu nikad nije umro – on je bio prisutan u svim generacijama. Mi trebamo nekoga tko ima razumijevanje svake generacije kako bi izdao rabinske odredbe po pitanjima halahe za tu generaciju. Zato je jedino Elijahu, koji je bio prisutan u svim generacijama, kvalificiran da razriješi "Tejkus."

Rav Gedaliah Schorr o otkrivenim i sakrivenim B-žjim manifestacijama

Stih kaže (Devorim 32,39) "Vidite sada da sam ja sam (Ani, Ani) Jedan, nema drugih bogova uz mene; Ja dajem i smrt i život, zadajem tešku ranu, ali ju i liječim i nitko se ne može spasiti od Moje Ruke." Komentari su zbunjeni sa dva "Ani." Trebalo je riječ Ani reći samo jednom.

Kli Jakar objašnjava da je taj stih došao kako bi bio kontradiktoran vjerovanju u dvije sile koje vladaju svijetom: silu koja nam donosi dobro i silu koja nam donosi zlo. Ovaj stih kaže da to nije točno. Isti B-g koji daje smrt, daje i uskrsnuće. Isti B-g koji daje bolest je i B-g koji liječi. Ani Ani Hu. (Ja, sam, sam Jedan). Ne postoje dvije "sile."

Rav Gedaliah Schorr, zt''l, kaže da kabalistička djela raspravljaju o dva načina na koja se B-g objavljuje svijetu – otkrivajući se (gilui) i sakrivajući se (hester). Otkrivena manifestacija vezana je uz "Ani" – iz toga jasno možemo vidjeti da je "Ja – B-g" koji nam se objavljuje. Ali kada govorimo o sakrivenoj manifestaciji, u kabalističkoj terminologiji govorimo o "Hu" – On, treća osoba. Kao da ne djeluje B-g, nego neka druga sila, kao da je riječ o "On", a ne o "Ja."

Koristeći te termine, Rav Schorr nudi krasno tumačenje stiha: "Ani, Ani, Hu" znači da je osoba koja ti se objavljuje kao "Ani" ista ona koja ti se objavljuje kao "Hu". Kada nam se B-g objavljuje na misteriozan način tako da ne možemo razumjeti Njegove puteve, mi svejedno trebamo vjerovati da je u pitanju ista sila; isti Ribono šel Olam (Gospodar svijeta) kao onaj čija nam je prisutnost jasno vidljiva.

Prije vrlo kratkog vremena, tukli smo se o prsa priznanjem "grijeha koje smo počinili protiv Tebe" sa 'Timhon levav' 'Timhon levav' znači da imamo 'temihos' (pitanja) jer nismo vidjeli Ribona šel Olam kao osobu u prvom licu (Ja), već kao sakrivenu osobu u trećem licu (On); propustili smo vjerovati potpunom vjerom da sakrivena i otkrivena manifestacija dolaze od istog Ribona šel Olam ■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Beethovenova Peta simfonija

Rabbi Berel Wein:

Pjesmu Haazinu – Vodič za preživljavanje

Mošeov dugi govor izraelskom narodu ulazi u završnu fazu u parši Haazinu. Moše govori svojoj generaciji da sad kreću u osvajanje i naseljavanje zemlje Izraelu - i govori svim kasnijim generacijama Židovskog naroda, tisućama godina kasnije.

Pjesma Haazinu predstavlja čitav obrazac i sudbinu Židovske povijesti. I dok su dva mišljenja Midraša i Talmuda koje navodi Raši posve jasni, poruka koja je u to uključena ne odnosi se samo na Židovski narod, nego ima sveopće posljedice.

Svatko tko poznaje opću ljudsku povijest odmah će prepoznati da je utjecaj Židova na tu povijest nerazmjeran. Svjetska povijest uvelike ovisi o povijesti Židova. Tlačitelji Židova se stalno pojavljuju, no na kraju budu poraženi, ali tek nakon što su izazvali ogromnu štetu kod Židova, kod svog vlastitog naroda i svijetu u cjelini.

Židovi prežive, kao što je obećano

u proročanstva i pjesmi Haazinu, ali u procesu obnove Židovskog života, pojavljuju se novi neprijatelji. Nitko ne uči ništa iz prošlosti i prošlih događaja, ni Židovi, a niti njihovi neprijatelji – i tako se obrazac koji vidimo u parši nastavlja gotovo u nedogled. U suštini to je bit upozorenja Tore protiv služenja drugim bogovima. Ovi su se tuđi bogovi već ranije u povijesti dokazali kao lažni. Pa ipak, njima se i dalje služi, doduše pod "novim" nazivom i ruhom.

Glavno pitanje u Židovskoj povijesti, pitanje s kojim se suočavamo i danas, dok se osjećamo ograničeni i izolirani, kako prekinuti ovaj ciklus. U pjesmi Haazinu, Moše sugerira da se jedino vraćanjem čitavim srcem vrijednostima i tradicijama saveza između B-ga i Izraela može prekinuti ovaj začarani krug mržnje i razaranja.

Pobuna Židova protiv B-žjeg saveza donosi sa sobom i pobunu protiv pristojnosti i zdravog razuma što

se odražava u nastavljanju progonstva od ostatka svijeta. Moše to iznosi posve jasno u svojim riječima u parši. Istina je u tome da, iako ovu pjesmu Haazinu Moše zapovijeda Židovskom narodu da je zapamti i smatra je vječnim svjedokom Židovske povijesti, Židovi nikad u potpunosti nisu povjerovali Mošeovoj opomeni.

I mi se u današnje vrijeme spotičemo kroz maglu aktualnih zbivanja tražeći inovativan način da se izvučemo iz svojih problema. Moše naziva narod Izraela "djecom koja su izgubila moje povjerenje." To čini zbog njihove užasne sklonosti da ponavljaju prethodne greške i da neprestano slijede židovsku ljubav prema usvajanju najnovijih kulturnih i društvenih hirova. Povjerenje se gradi na mudrosti i upornosti. Pjesma Haazinu nas u dovoljnoj mjeri opskrbljuje s obje ove nužne osobine koje nam jedine jamče naš opstanak i uspjeh u budućnosti.

Prva riječ ove proročke pjesme za-

Strana 12

Divrej Tora

pravo obuhvaća čitavu poruku ovog odjeljka Tore. Haazinu podrazumijeva obraćanje pažnje, koncentriranje, pozorno slušanje i upijanje riječi i poruke koje se izgovaraju. Kad ljudski sluh vremenom počne slabiti i propadati, pozadinska buka postaje problem dok pokušavate čuti što vam netko govori. U prometnoj gužvi, razgovorima i žamoru naše urbane svakodnevice, navikli smo da ne čujemo ono što nam drugi govore, i možda važnije od toga, što nam govore sami životni događaji.

To što ne čujemo jasno vrlo nas ograničava u našim mogućnostima u životu i ponašanju, pa nismo u stanju razaznati što bismo trebali znati i zapamtiti, a što odbaciti i zaboraviti. To možemo usporediti s odlaskom u restoran gdje pokušavamo čuti konobara koji nam navodi menu i jela po izboru. Ako nekako ne čujemo ili ne razumijemo što je konobar rekao nikada nećemo moći izabrati ono što želimo iz ponude restorana.

Dakle, u najširem smislu riječi, ovo vrijedi za svaki aspekt života. Pred nama se uvijek nalazi mnoštvo izbora, ali većinu vremena ih ne uspijevamo čuti dok nam se predstavljaju.

Moše traži da na neki način obratimo pažnju i čujemo poruku koju nam on daje. Dobro slušanje na kraju će dovesti do dobrih odluka i produktivnog života. Nije ni čudo da Talmud one koji nisu u stanju

za

čuti stavlja na popis ljudi koji ne mogu biti stvarno odgovorni za svoje postupke i ponašanje.

Ovotjedna parša obuhvaća čitavu Židovsku povijest, prošlu, sadašnju i buduću. Ona nam daje pojedinosti i o uspjesima i neuspjesima, kroz stoljeća. Ona ističe loše odluke koje su bile donesene kad nismo čuli ili obratili pažnju na posljedice koje će nesumnjivo proizaći iz tih propuštenih riječi.

Jedna od ideja kojima nas Midraš podučava je da glas šofara koji se čuo na gori Sinaj prije 4700 godina, još uvijek odjekuje i čuje se u sve vijeke. Jedini je problem u tome što se mnogo ljudi ne koncentrira dovoljno da bi bili u stanju istinski čuti ga i prepoznati. Ogromna pozadinska buka života ometa našu sposobnost da čujemo odjek tog šofara

sa Sinaja.

Posljedica toga je da u našim životima ima mnogo pozitivnih izbora i mogućnosti kojih jednostavno nismo svjesni, jer nismo čuli da nam se objavljuju. Budući da postoji mnogo novih tehnoloških naprava koje mogu blokirati pozadinsku buku, sramota je da još nismo izmislili takvu spravu za naš duhovni i intelektualni sluh.

Doba godine kada se u sinagogi čita Haazinu podudara se s velikim ciljevima pokajanja, pozitivnog življenja i duhovne obnove. Stoga je Mošeova zapovijed da pažljivo i pomno slušamo riječi Tore i izbore koji se pojavljuju pred nama, uistinu pravodobna i relevantna za naš život i svijet oko nas.

Šabat šalom ■

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein: Pjesmu Haazinu – Vodič

preživljavanje

Rabbi David Stav:

Kakva je to pjesma?

Nadolazećeg šabata čitamo paršu Haazinu – ili, da budemo precizniji, širat Haazinu (pjesmu Haazinu). B-g kaže Mošeu da ta pjesma ima vitalnu ulogu u oblikovanju židovske svijesti – koju sve prethodne Mošeove opomene nisu uspjele ostvariti – i da će ta pjesma biti uz narod u vremenima krize.

Zapravo, dok je postojao Hram, pjesma Haazinu bila je podijeljena na sedam dijelova, po jedan za svaki dan u tjednu. Svakog dana, čitao bi se prikladni isječak. Kako stvari stoje, oni su na tu pjesmu gledali kao na znak upozorenja koji bi trebao privući svačiju pažnju.

Iako Tora naziva Haazinu "pjesmom", to nam se čini neobičnim. Uistinu, nigdje u Tori ne nalazimo ništa slično: raspoređena je u više odlomaka, napisanih u određenom formatu za svaki dio: jedna skupina riječi, praznina, pa druga skupina riječi.

Jezik pjesme Haazinu je također pomalo arhaičan, daleko od današnjeg hebrejskog načina izražavanja. Gotovo svaki izraz zahtijeva lingvistički i egzegetski trud kako bi razumjeli tekst. Pa ipak nakon što uklonimo vanjsku ljusku i razmislimo o

Nakon svega, kako itko može smatrati slijed proročkih riječi i ukora poezijom? U Tori, poezija izražava radost zbog nekog pozitivnog doživljaja. Na primjer, u Širat Hajam (Pjesmi na moru), pjesmi koju su Izraelci pjevali na Trstikovom moru, narod je pjevao sa Mošeom u zahvalnosti za razdva-

Mi smo vezani uz Vječnoga neraskidivim vezama, ne nužno zato što smo najbolji ili zato što smo Njegov narod

janje mora, izbavljenje Židova od Egipćana, i tako dalje.

Slično tome, u Pjesmi o Izvoru (Brojevi 21,17-20), narod je zahvaljivao Hašemu za izvore koji su ih pratili kroz njihovo lutanje pustinjom.

Tekst u pjesmi Haazinu, koji sa-

kako je Hašem pratio narod, štitio ih "poput orla koji širi krila nad svojim mladima", i doveo ih u prekrasnu i dobru zemlju Izrael.

Međutim, pjesma nastavlja: narod je odbacio svog B-ga, "udebljao se i pobunio", odbacio je svoje židovske vrijednosti i prihvatio kulturu Kanaanaca, te na kraju ušao u konflikt sa svim narodima svijeta koji je rezultirao uništenjem izraelskog kraljevstva i izgnanstvom naroda iz zemlje, pa su Židovi postali poput otirača po kojem gaze svi drugi narodi.

Opis je strašan: "Svoje ću strijele poslati na njih… Izvana, mač će ih sustizati, a strava iznutra." Najstrašniji stih kaže da će u određeno vrijeme, Hašem razmišljati o brisanju naroda: "Rekao sam da ću ih dovesti do kraja, izbrisati sjećanje na njih iz čovječanstva."

Živeći samo nekoliko generacija nakon Holokausta, ne možemo drugo nego zadrhtati nad takvom retorikom. Čini se kao da nas je Hašem htio "izbrisati iz sjećanja", ili drugim riječima, izbrisati Izraelovo ime sa Zemlje, baš kao što su Nijemci nedavno učinili, i kao što Iranci planiraju učiniti sada.

Tekst obiluje opisima koji kritiziraju narod koji, unatoč svim tragedijama koje je iskusio, nikada ne zastane kako bi pokušao razumjeti duhovno bezakonje koje je dovelo do tragedija koje su nas zadesile.

Ali naše prvotno pitanje izlazi na površinu: zašto je to poezija? Gdje je poezija u tome? Zbog čega smo toliko sretni? Nakon svega, svakoga tko čita to ražalošćuje i frustrira, pa zašto onda to nazvati poezijom?

Nagovještaj odgovora nalazi se u stihu na kraju pjesme: "Pjevajte hvale, o narodi, za Njegov narod!

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi David Stav: Kakva je to pjesma?

Jer On će osvetiti krv svojih slugu, izliti osudu na Svoje neprijatelje i dati Svoju zemlju Svom narodu".

Tora nam ne kaže što će proizvesti promjenu u Hašemovom ponašanju, ili zašto se isti B-g koji traži naše uništenje nekoliko stihova ranije, odjednom upušta u kampanju protiv drugih naroda zbog onoga što su učinili Izraelu. Ni riječi o globalnom pokretu pokajanja, ili spomena o pokajanju židovskog naroda, potrage za svojim korijenima, ili bilo što slično.

Kako bismo odgovorili na to pitanje, moramo primijetiti da je bez nekog očiglednog razloga, duboko ispod ljuski u koje smo svakodnevno zatvoreni, i neovisno o našim djelima, povezanost između židovskog naroda i njegovog B-ga neraskidiva. Čak i nakon što smo Ga odbacili i nakon što nas je htio kazniti i udaljiti od Sebe, otkrili smo da smo vezani neraskidivim vezama, ne nužno zato što smo najbolji ili zato što smo Njegov narod.

Ova pjesma sliči na sina koji, nakon što se bezbroj puta sukobio sa svojim ocem, gnjevan napušta očevu kuću. Otac zatim lišava svog sina sve imovine, u životu i smrti. Ali trenutak prije no što je prekasno, oni se pomire, shvativši da nema drugog načina. Oni su obitelj.

Uistinu, to je poezija. Poezija je znati da čak i nakon što je sve propalo, još uvijek imamo Nekoga na Koga se možemo osloniti i Kome se možemo vratiti.

Paršat Haazinu također je ispunjena nadom u budućnost, izraženom u stihovima koji predviđaju iskupljenje naroda na kraju dana.

Jedan se važan stih posebno ističe:

"Sjetite se davnih dana ovog svijeta, razmislite o godinama [drugih]

generacija. Pitajte svog oca i on će vam reći; vaše starješine i oni će vas informirati." (isto 32,7)

Čini se da nas ova molba koju Moše upućuje narodu traži da opću povijest uključimo među glavne predmete u srednjoškolskim, ješiva i sveučilišnim nastavnim programima. Drugim riječima, trebali bismo proučavati povijest čitavog svijeta, a ne samo povijest židovskog naroda. Uostalom, rečeno nam je da se "prisjetimo davnih dana ovog svijeta". Zašto bismo trebali proučavati svjetsku povijest? Stih spominje potrebu da pamtimo i razumijemo - "razmislite o godinama [drugih] generacija".

Međutim, svaki cinik među nama opravdano bi se zapitao ponavlja li se povijest uvijek na isti način. Ne bi li bilo patetično pripremati se za ratove budućnosti samo razumijevanjem proteklih bitaka? Što je s kasnijim tehnološkim napretkom i svim ostalim razlikama između vojski i kultura? Što bismo dobili proučavanjem prošlosti?

Mogli bismo shvatiti važnost razumijevanja povijesti i povijesnog sjećanja na nekoliko razina. Mogli bismo pokušati učiti iz ponašanja drugih naroda koji su pod pritiskom i pokušati definirati kodekse ponašanja koje bi čovječanstvo prihvatilo u sličnim situacijama u budućnosti. Sa sigurnošću možemo pretpostaviti da će znanstvenici koji se bave poviješću imati koristi od svog izučavanja, ali ne možemo se jednostavno osloniti na njihove uvide i koristiti ih za predviđanje budućnosti. Stoga ova vrsta izučavanja, po svojoj prirodi, donosi ograničene koristi.

Naizgled, proučavanje i zadiranje u prošlost prvenstveno je važno jer doprinosi našem razumijevanju da

djela naših predaka oblikuju naš židovski i ljudski identitet danas. Drugim riječima, mnogi se ljudi mogu zapitati: "Što mogu naučiti iz Holokausta?", ali svaka osoba može doći do različitih zaključaka, a u nekim slučajevima i do dijametralno suprotnih zaključaka.

Neki bi mogli reći da se trebamo osloniti samo na svoju vojnu moć, dok bi drugi mogli predložiti da se naš narod rasprši na sve strane svijeta itd. Zaključci će općenito proizaći iz mišljenja i uvjerenja koja su prethodila samim događajima. Povijesne činjenice obično služe za jačanje naših unaprijed stvorenih predodžbi.

Ipak, po jednom pitanju postoji jednoglasan stav. Holokaust očito ima utjecaja na nas i oblikuje naš dijalog. Nismo mogli, na primjer, razmatrati burnu javnu raspravu o iranskom nuklearnom pitanju, a da ne uzmemo u obzir način na koji holokaust utječe na ovaj dijalog. Čak i ne znajući ništa o prirodi prijetnje i kolika je vjerojatnost da se ona ostvari, svi znamo da narod koji se suočio s tolikim kušnjama i nevoljama, uključujući pokušaje uništenja, od izgnanstva u Egiptu pa sve do nedavnog Holokausta, volju za preživljavanjem ima programiranu u svojoj DNK, zajedno sa senzorima koji nas upozoravaju na svaku nadolazeću opasnost.

Možemo pretpostaviti da bi se povijesno osviješten vođa ponašao drugačije od onoga na kojeg povijest nije utjecala. Najvjerojatnije se svi molimo da naši vođe doista budu upoznati s "davnim danima ovog svijeta" i kroz takvo razumijevanje donesu ispravne odluke radi naše budućnosti u zemlji Izrael.■

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Ephraim Buchwald:

Suditi drugima s naklonošću

Parša Haazinu sadrži neke od najveličanstvenijih dijelova biblijske poezije i neke od najuzvišenijih teoloških i filozofskih koncepata. Naši rabini kažu da se temeljna vjerovanja vezana uz svijet-koji-dolazi mogu naći upravo u parši Haazinu.

U traktatu Taanit 11a, rabini tvrde da je Haazinu izvor koncepta B-žje nadležnosti na ovom svijetu, i na onom koji dolazi. Stih koji ističu (Ponovljeni zakon 32,4) je stih u kojem Mojsije opisuje B-ga: "Stijena! Savršeno je Njegovo djelo jer sve staze Njegove su pravda; B-g vjere u kojem nema nepravde, pravedan i nepristran je On."

Izraz, "B-g vjere," kažu nam rabini, uči nas da B-g kažnjava i najmanji prijestup zlih u svijetu koji dolazi, te kažnjava pravedne u ovom svijetu za svaki prijestup koji počine. Nadalje, kažu rabini, izraz "u kojem nema nepravde," uči nas da kao što će pravedni primiti svoju nagradu u svijetu koji dolazi za čak i najmanje plemenito djelo, tako će i zli biti nagrađeni u ovom svijetu za svako, pa i najmanje dobro djelo koje učine.

Rabini zatim nastavljaju analiziranjem riječi, "pravedan je i nepristran On," te kažu: Kada čovjek ode u svoj vječni dom, sva njegova djela izbrojena su pred njim i rečeno mu je: Tu i tu stvar učinio si na tom i tom mjestu tog i tog dana. Čovjek kojemu se sudi zatim odgovara, "Da." Oni mu kažu, "Potpiši!" I on potpisuje, kao što je rečeno, "On zapečaćuje ruku svakog čovjeka" (Job 37,7). Što je još važnije, čovjek zatim obznanjuje pravednost tog proglasa i kaže, "Dobro ste mi presudili," ka-

■ ko bi bile ispunjene riječi Pisma (Psalam 60,6), "Da možeš biti pravedan dok govoriš."

Može se činiti slučajnim da odjeljak Tore koji se čita tijekom Deset dana pokajanja govori o B-žjoj nadležnosti. Kako li je samo prikladna ta poruka u vrijeme dok B-žje stado prolazi ispod Njegovog štapa, dok

"Čovjeku se mjeri mjerom kojom je sam mjerio."

To podrazumijeva da se čovjeku sudi jednako kao što on sudi drugima

Pastir sudi. U vrijeme dok Svemogući odlučuje tko će živjeti, a tko umrijeti, mi smo prestrašeni i zabrinuti.

Pa ipak, postoji važna poruka koju moramo imati na umu u to kritično vrijeme hebrejskog kalendara. U

traktatu Megila 12b, naši nas rabini uče da se "čovjeku mjeri mjerom kojom je sam mjerio." To podrazumijeva da se čovjeku sudi jednako kao što on sudi drugima. Mišna u Avot 1,6 (Etika Otaca) citira rabi Jošuu, sina Perahjinog, koji je običavao govoriti, "Pronađi si rabina, stekni prijatelja, i svim ljudima sudi s naklonošću."

Uopće nije slučajnost da odjeljak Tore tijekom Deset dana pokajanja toliki naglasak stavlja na naše odnose s drugim ljudskim bićima. Umjesto da se fokusira samo na naš odnos sa Svemogućim, koji je u ovo vrijeme bitniji nego ikad, Tora govori o međuljudskim odnosima. Pred kraj godine 1776., Thomas Paine napisao je svevremene riječi: "Ovo su vremena koja iskušavaju ljudske duše." Lako je moguće da je mislio na Deset dana pokajanja, jer je način na koji mi sudimo (iskušavamo) duše drugih ljudi, način na koji će naše duše biti prokušane od strane Svemogućeg B-ga.

Još jedan fantastičan uvid u ljudsko stanje izražen je u riječima rabi Hilela, citiranog u Avot 2,4. On je

(nastavak

s 16. stranice)

Rabbi

Ephraim

znao reći, "Ne sudi svog bližnjeg sve dok nisi bio u njegovoj poziciji." Mi želimo od Svemogućeg da uzme u obzir sve moguće olakotne okolnosti dok nam sudi. Treba nam da nam B-g ponekad "progleda kroz prste" i možda učini neki preokret kako bi otpustio naše pogreške, te se nadamo da ćemo naći naklonost u Njegovim očima kad nam sudi.

Upravo to je ono što mi moramo činiti s drugima. U našim odnosima s drugim ljudima, mi moramo prijeći preko nekih stvari i učiniti neke preokrete kako bismo svima onima koji su nas povrijedili dali povlasticu sumnje. I sve to unatoč činjenici da, barem naizgled, oni ne zaslužuju našu dobrotu i velikodušnost. Ali, ne zaslužujemo ju ni mi!

Molimo da B-g pogleda iz Svog nebeskog prebivališta i da nam svima presudi za sretnu, mirnu i zdravu 5782.

Dr. Jisrael Eldad, koji je prije nekoliko godina umro u Izraelu, napisao je jedan od uistinu nevjerojatnih i osobitih suvremenih komentara Tore. Komentar, pisan kompleksnim, ali predivnim poetskim stilom, naziva se Heg'jonot Mikra, "Meditacije na Bibliju," no nažalost nije dostupan u prijevodu. Dr. Eldad ističe da dvije velike poeme stoje na početku i na kraju 40 teških godina u pustinji. Lutanja započinju sa Az Jašir, pjesmom ispjevanom nakon razdvajanja mora, a zaključuju se sa Haazinu, pjesmom ispjevanom na završetku Mošeova života. Na obalama Crvenog mora (ili Trstikovog mora), Izraelci su se gotovo utopili u strahu od egipatskih snaga koje su ih gonile, a u velikom preokretu, oni su se uzdigli u veli-

Buchwald: Suditi drugima s naklonošću

koj pobjedi dok su valovi njihove neprijatelje pokrili u dubinama. Nastaje sjajna pjesma u kojoj svaka nijansa ushićuje. Znaci i čuda su svakidašnji, dok narod pjeva: Mi kamoha, "Tko je kao Ti nad svima G-spod?"

Kao kontrast tome, posljednja pjesma, Haazinu, odražava promjene u sadašnjoj i budućoj sudbini Izraela, usponima i padovima. To nije svjedočanstvo o prošlosti, već radije upozorenje za sadašnjost i budućnost. Pjesma na moru je dramatična, ispjevana od strane Mošea i Miriam. Bilo je toliko veselja da su izraelske žene bile potaknute zaplesati. S druge strane, atmosfera u kojoj se događa Haazinu je suzdržana i turobna. Pjesma nije upućena radosnim i ushićenim oslobođenim robovima, nego drugačijoj zajednici, onima koji su rođeni u slobodi. Haazinu nije pjesma koju ljudi trebaju pjevati (šira), nego poruka koju ljudi moraju čuti i razumjeti (to je ono što Haazinu znači), tako da može biti efektivno prenesena budućim generacijama.

Kakva li je to poruka! Dok su bili na moru, fizičko postojanje Izraela bilo je osigurano, ali sada je, nakon četrdeset godina u pustinji, potrebno da Moše osigura duhovnu budućnost naroda. Ova poruka je poruka upozorenja, pouke, nade. B-žju ljubav i brigu za Izrael treba ponovno potvrditi. Narod mora znati da i pored njihove buntovne prirode B-g nikada neće napustiti svoj narod.

Z’hor j’mot olam, "Sjeti se prošlih dana", kaže Moše. Proučavajte židovsku povijest, on kaže narodu! Prošlost je za Izrael doista vitalna;

mnogo se može naučiti od prethodnih generacija. Mnoge boli i patnje mogu se izbjeći ako se budućnosti priđe s mudrošću prošlosti pred našim očima.

Njemački židovski komentator iz 19. stoljeća, rabin Samson Raphael Hirsch, nimalo ne uljepšava kad govori o nedostacima židovskog naroda. Mada je istina, kaže Hirsch, da bi najviši stupanj morala trebao biti u potpunosti sukladan s najvećom mjerom materijalne sreće, kod Izraela to često nije slučaj. Zapravo, kaže Hirsch, ova pjesma, Haazinu, sadrži suštinu sve kasnije židovske povijesti. "U pravilu", piše Hirsch, "židovski se narod pokazao sjajnim u razdobljima patnje. Ali, rijetko je uspio podnijeti sreću ... [Izrael je često] propuštao iskoristiti obilje i suvišak koji je imao za povećanje duhovnih i moralnih rezultata... Njegov moralni napredak nije išao ukorak s njegovim materijalnim prosperitetom. On nije razumio kako zadržati kontrolu nad svojim bogatstvom i svojim prosperitetom... Umjesto toga, dopustio si je da ga preplave bogatstvo i prosperitet, i dopustio da se njegovo bolje duhovno, moralno ja utopi u njima."

I zato, tijekom ovih dana koji izazivaju strahopoštovanje, dana Roš Hašane i Jom Kipura, pozorno poslušajmo riječi Haazinu. Prignimo svoje uši kako bi b-žansko učenje moglo prodrijeti u nas poput kiše i B-žje obećanje na nas blago se spustiti poput rose.

Šana tova.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

Zašto je uopće bilo nužno da Mojsije kaže da Tora nije "prazna stvar"? Nadalje, on nastavlja, "jer ona je vaš život." Možemo si zamisliti da netko kaže za neku stvar: "Ona nije bezvrijedna. Ima neku vrijednost." Ali previše je drastičan kontrast reći: "Nije bezvrijedna, ona je sam tvoj život. "

Mojsije je proročki govorio našoj generaciji, kao što je jasno izrekao: "Nevolja će vas snaći, na kraju dana će vam se dogoditi šteta, ako činite što je loše u B-žjim očima" (Pnz 31, 29).

Jeruzalemski Talmud daje oštar komentar: "Ako mislite da je Tora prazna, to je pogreška vaše percepcije" (Pea 1,1)

Mi se koristimo znanstvenim dostignućima bez presedana. Tko bi sanjao da će ljudsko biće hodati po Mjesecu, da će biti izmišljena računala koja mogu u nekoliko sekundi izvršiti tisuće, ako ne i milijune složenih izračuna, ili da će liječnici zamijeniti bolesne bubrege, jetre, pa čak i srca. Čak i ta epohalna postignuća blijede pred mogućnostima koja leže u budućnosti: uklanjanje svih bolesti genetskim inženjeringom.

Neosporna dostignuća znanosti mogu navesti roditelje da svojoj djeci pruže obrazovanje koje će im omogućiti pristup znanosti. Međutim, roditelji mogu biti toliko očarani znanošću da izgube iz vida činjenicu da znanost na pitanja o životu može dati odgovore samo u vezi "kako", ali ne i "zašto". Čak niti razbijanje genetskog koda ne daje osobi konačnu svrhu života.

Midraš kaže: "Možete vjerovati da

u sekularnom svijetu postoji znanje, ali ne vjerujte da Tora postoji u sekularnom svijetu" (Eiha Raba 2,17).

Nije li paradoksalno da u ovom dobu znanstvenih čuda, kada imamo mogućnost da živimo udobno kao nikada ranije, epidemija droga opustošuje našu mladost i da nasilje koje uzima sve više maha te nemoral ugrožavaju sam opstanak čovječanstva?

Neki roditelji nikada ne bi tolerirali da se njihovoj djeci da slabo sekularno obrazovanje, ali su sasvim spremni dopustiti da njihova djeca ne poznaju Toru. Kako li je glupo dopustiti da "kako" života potpuno zamagli važnost "zašto" života, davanja značenja i vrijednosti životu.

Da, Mojsije je govorio našoj generaciji, i evo što joj je morao reći: "Pazite da izvršite sve riječi ove Tore. Jer to za vas nije prazna stvar, jer to je vaš život. "

Na kraju krajeva zašto ne sada?

"Da su mudri oni bi to razumjeli, dokučili bi to od svog kraja" (32,29)

Nitko ne želi razmišljati o svom kraju. Većina ljudi radi kao da će živjeti zauvijek. Ima šala da živimo kao da nikada nećemo umrijeti, a umiremo kao da nikada nismo živjeli. Ovo je poricanje stvarnosti, a čovjek se ne može dobro prilagoditi životu ako poriče stvarnost.

Mi možemo verbalizirati svijest o našoj smrtnosti, ali naši postupci odaju naše osjećaje. Koliko bi drugačije naše ponašanje bilo kada bismo svoju smrtnost pojmili emocionalno.

I kao rabin i kao liječnik bio sam s ljudima u posljednjim danima njihova života, kad im se poricanje slomilo i kada su osjetili da im se život primiče kraju. Mnogi su rekli,

"Kad bih mogao sve ispočetka, proveo bih više vremena sa svojom djecom. Volio bih ih bolje upoznati." Nitko nikada nije rekao: "Jedino čega mi je žao je što nisam proveo više vremena u uredu."

Zašto ta mudrost često dolazi kada je se više ne može iskoristiti?

No, to je ironija života: Naša mudrost dolazi prekasno.

U mom rehabilitacijskom centru primamo adolescente na liječenje od alkoholizma i ovisnosti o drogama. Kad odrasli pacijent vidi da nekog mladog primamo na liječenje, on bi mogao reći: "Volio bih da sam imao takvu sreću, da su me liječili od moje ovisnosti kad sam imao 15 godina. Sada sam ovdje sa 49 godina, iza sebe imam dva neuspjela braka i nisam u kontaktu sa svojom djecom iz ijednog od brakova. Sve što sam mogao imati u životu izgubljeno je kao posljedica mog opijanja. Nemam obitelj, nemam kuću, nemam posao."

Ja predložim tom čovjeku: "Zašto ne razgovarate s ovim mladićem i kažete mu koliko ima sreće što mu se pružila prilika da nadvlada svoju ovisnost?"

Malo kasnije, ovaj mi pacijent kaže: "Pokušao sam razgovarati s malim, ali neće slušati. Ovdje je zbog toga što mu je sudac to odredio. Vratiti će se natrag i nadrogirati se. Ali ni ja nisam bio drugačiji od tog djeteta. Ni ja nisam slušao ljude koji su mi govorili da će me alkohol uništiti. "

Da smo barem bili mudri! Mojsije kaže da smo bili mudri, razmišljali bismo o našem kraju dok smo bili mladi. Živjeli bismo tako da nemamo ništa za požaliti kada se približimo svom kraju.■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Biseri hasidske mudrosti

Noučna priča

Rabi Nahman iz Breslova jednom je svojim hasidima ispričao ovu poučnu priču. Živio jednom kralj, astrolog, koji je pročitao u zvijezdama da će te godine žetva propasti, ako ne bude požnjevena do određenog vremena. Zato je on pozvao stotine žetelaca i dao im sve što je potrebno, kako bi na vrijeme spriječili nevolju. Između ostalog, bilo je tu ića i pića napretek, pa su se oni ubrzo prepustili užitku i zaboravili na svoj posao. I tako su upropastili čitav urod. Znali su da će teško izvući živu glavu, pa su grozničavo smišljali kako da se izvuku.

esebična se ljubav uzdiže iznad vlastitih potreba. Ona predstavlja nadilaženje samoga sebe, istinsko povezivanje s dušom druge osobe i, na taj način, s B-gom. Kad je ljubav transcendentna, dosežete do višeg plana; zajedno dosežete do B-ga. Ne postoje uvjeti za takvu nesebičnu ljubav; kada je transcendentnost u fokusu naše ljubavi, mi prestajemo sa stalnim promjenama naših želja i potreba.

Uvjetovana, sebična ljubav nestaje kad njezini uvjeti nisu zadovoljeni, dok je bezuvjetna, nesebična ljubav postojana i vječna. Uvjetovana ljubav nerijetko donosi zatiranje ili podređivanje jedne individue; umjesto da dvoje postanu jedno, ljubav dominantne osobe sagori onu drugu. S druge strane, bezuvjetna, transcendentna ljubav omogućava da stavite na stranu svoje sebične želje i volite drugu osobu na odgovarajući način.

Uvjetovana ljubav ne potiče rast zato što je ona samo ispunjenje trenutačne potrebe. Kao što trebate ponovo jesti svega nekoliko sati nakon prethodnog obroka, netko tko uvjetovano voli stalno će trebati novu pomoć, potvrdu, brigu i prihvaćanje. Nasuprot tome, bezuvjetna ljubav je osnova ljudskog rasta. Ona je sveobuhvatnaona se širi i ne utječe samo na vaše osnovne potrebe, već na čitavo biće. I dok je uvjetovana ljubav podijeljena na kategorije, bezuvjetna ljubav je sastavni dio vašeg života. I na kraju, ona je oruđe kojim učimo osjetiti najvišu realnost: B-ga. ■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

I dok su oni tako razmišljali, odjednom se nepozvan pojavi neki mudrac i objasni im da kralj neizmjerno žudi za jednom rijetkom pticom. Ako uspiju uloviti tu pticu, kralj će od sreće sve zaboraviti. Ali, ptica je živjela na vrhu najvišeg drveta u kraljevstvu, a nisu postojale ljestve koje dosežu do takvih visina. I zato ih mudrac posavjetova da naprave ljestve od svojih tijela, tako što će jedan drugome stati na ramena, sve dok ne dosegnu do ptice. Spasonosni savjet prometnuo se uskoro u katastrofu. Svaki od njih je želio biti na vrhu, nadajući se da će upravo on uhvatiti pticu i tako zaslužiti posebnu nagradu. I dok su se tako prepirali oko redoslijeda, podigla se nečuvena graja, pa se ptica prestrašila i odletjela. Tako su, na koncu, žeteoci ostali sami s kraljevom ljutnjom.■

Potraži sveto u svakodnevici.

Potraži izuzetno u običnom.■

~ R. Nahman iz Breslova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana 19 Strana 19 Godina 17 Broj 54

Ozer Bergman:

Primjer kako koriti

U našoj paraši Židovski je narod dobio prijekor u obliku pjesme, poezije, što je poslužilo da ublaži riječi prijekora. Prijekor je lakše prihvatiti kada se kaže blago, a ne izravno i grubo. Moše je rekao (Devarim 32,2): "Neka moja učenja padnu poput kiše, i neka riječi moje poteku poput rose." B-žja je riječ uspoređena sa ugodnom kišicom koja izaziva rast zadovoljstava i užitaka, koja kao da kaže, "Pogledajte koliko vas želim obasuti blagoslovom. A vi, Izraelski narode, trebate ispuniti stih: "Veličajte B-ga našega," ljubite B-ga svom snagom svojom. Nemojte postupati glupo i nepromišljeno. B-g koji voli Židovski narod i pruža mu beskrajnu dobrotu mada on juri za fizičkim željama i drugim ludostima, i dalje će bezgranično voljeti Svoj narod."

To nas uči da kad god netko iznosi prijekor svom bližnjem ili zajednici, on svoje riječi mora izložiti nježno, blago i ugodno, kako bi oni prihvatili i usvojili njegovu poruku. Prijekor koji se iznese ljutito, oštro ili grubo može uvrijediti, i sigurno neće postići svoj cilj. Moše je ukorio narod na način da ih je preklinjao,

na učinkovit način koji bi donio plod u srcima Židovskog naroda, kao što kiša i rosa gase žeđ zemlje i daju da iznikne bilje za sva B-žja stvorenja.

"Kao olujni vjetrovi nad raslinjem i poput kišnih kapi na vlatima trave" (32, 2). Riječi Tore uzdižu one koji ju uče i čine da oni rastu. Iako rezultati možda nisu odmah vidljivi i možda nemaju utjecaja u trenutku kada ih se čuje, ipak, utjecaj Tore je uvijek pozitivan i on će izvršiti utjecaj na nas tijekom naših života. Raši objašnjava: "Baš kao što olujni vjetrovi jačaju vegetaciju i uzrokuju da ona raste, tako i riječi Tore uzrokuju da čovjek raste".

Zaključak pjesme

Pjesma Ha'azinu opisuje strašnu patnju izgnanstva. Pjesma završava na iznenađujući način. Činilo bi se da bi zaključak pjesme trebao biti poziv na pokajanje, ali nije tako. Nahmanides piše u svom komentaru: "Pjesma ne uvjetuje buduće izbavljenje pokajanjem i službom B-gu." B-g vodi Svoj narod i neće podnositi zle narode koji nanose

štetu Djeci Izraelovoj i on će izvršiti odmazdu u njihovo ime kroz zemlju Izrael: "I On će umiriti Svoju zemljuSvoj narod" (32,43). Zemlja Izraela iskupljuje prijestupe Židova. Raši piše: "A što je to ‘Njegova zemlja‘ –to se odnosi na Njegov narod. Kada se B-žji narod utješi, njegova zemlja se također utješi. "Kada je B-žji narod iskupljen, i njegova će se Zemlja također utješiti. Židovski narod nije iskupljen samo zbog svojih zasluga, već i zbog zasluga zemlje Izrael.

"Privijte svoja srca svim riječi koje danas svjedočim protiv vas ... da pazite da izvršite sve riječi ove Tore" (32,46). Raši kaže: "Čovjekove oči i uši moraju biti potpuno usklađene s riječima Tore."

"Jer ona nije prazna stvar za vas, jer ona je vaš život, i time ćete produžiti svoje dane na Zemlji ..." (32,47). Vaši napori da naučite i izvršavate Toru nisu isprazni, velika nagrada ovisi o tome, "jer to je vaš život." (Raši).■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Paraša (priča) Ha'azinu govori o povezivanju s blaženstvom Roš hašane i mjeseca tišrija. Paraša Ha'azinu se uvijek čita nakon Roš hašane i ona nam daje snagu i savjete kako bi nam godina bila bolja.

Primjećujemo da ponekad parašot u Tori naizgled nisu sinkronizirane s kalendarom. Na primjer, priča o izlasku iz Egipta, koja je povezana s mjesecom nisanom i Pesahom čita se nakon Hanuke. Isto tako paraša Ha'azinu, koja se čita tijekom blagdana u mjesecu tišriju, iznosi priču o Mošeovoj smrti koja se dogodila 7-og dana mjeseca adara, tjedan dana prije Purima.

Zohar objašnjava da se paraša Ha'azinu čita u mjesecu tišriju, čiji je astrološki znak "moznaim" (Vaga), a obje te riječi u korijenu imaju slova

A.Z.N ( .ז.א) (Ova slova također tvo-re i hebrejsku riječ za uho, organ koji održava našu ravnotežu i koji koristimo da čujemo, a isto tako simboliziraju i sefiru Bina. Zapravo, čitavo to razdoblje na kraju godine priprema nas za blagdane u tišriju i povezivanje sa sefirom Bina

Veliko slovo "lamed" u paraši Nicavim, 30 stihova u paraši Vajeleh (lamed ima numeričku vrijednost 30), i oblik slova lameda koje ide iznad gornje linije, dokazuju našu sposobnost da se spojimo sa višim svjetovima. Štoviše, "lamed" je taj koji je stvorio astrološki znak Vage. Podsjećamo se da smo na Roš ha-

šanu, Novu godinu, ponovno stvoreni i u tu svrhu smo se spojili sa sefirom Bina, kozmičkim spremištem svemira, kako bi iz nje crpili obilje i blagoslove koji su nam potrebni za narednu godinu.

Paraša počinje riječima: "Slušajte nebesa i ja ću govoriti, i počuj, zemljo riječi usta mojih", za razliku od biblijskog teksta u knjizi proroka Izaije: "Čujte nebesa i slušaj zemljo, jer G-spod je govorio". Slušajte je snažniji izraz od riječ čuj. Prema Midrašu, u trenutku kada je Izaija rekao: "Čujte nebesa i slušaj zemljo", začuo se glas i upitao tko se to usuđuje tako govoriti, i zato je Izaija odmah nastavio dalje i rekao: "jer G-spod je govorio". To je drugačije nego kod Mošea koji je rekao: "Slušajte nebesa, ja ću govoriti." On i nitko drugi. Kao što je Moše, a ne Stvoritelj, bio taj koji je prije četrdeset godina učinio da se razdvoji more, sada je Moše taj koji preuzima odgovornost rekavši: "Slušajte nebesa, ja ću govoriti." On preuzima inicijativu, ostvaruje dje-

lo, stvara onu stvarnost koju on želi.

To je ono što se događa na Roš hašanu kada se svijet vraća na Berešit, početak. Mi možemo primiti pravu Svjetlost Berešita kada prihvatimo da smo ovdje da budemo kreatori, kada se oslobodimo bijesa, ljutnje i osjećaja žrtve, i kada napravimo mjesta za radost, optimizam i ljubav, kad u svemu vidimo priliku za rast, stvaranje, i kad shvatimo da je sve za dobro. Na taj način privlačimo Beskrajno Svijetlo, beskrajno obilje i blagoslove za narednu godinu.

Kabalisti objašnjavaju da ne postoji ništa veće od radosti koja je zapovijeđena, jer kad tako činimo (odlučimo, naredimo si da ćemo biti radosni, sretni) onda možemo ostvariti našu zasluženu radost. To se dešava kroz razumijevanje i povezivanje sa suštinom stvaranja, koje je na dobro stvorenih bića, i to je snaga koja nam je dana u paraši Ha'azinu, bezgranična moć koju je potvrdio i naš učitelj Moše.■

Svrha Širat Haazinu

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Koga kriviti kad nešto pođe po zlu?

Što se tiče tragedije koja zadesi izraelski narod, Paršat Ha'azinu nudi vrlo hrabar, ali suštinski odgovor.

U sljedećem šiuru proučit ćemo uvod u 'širat Ha'azinu' (koji se nalazi na kraju Paršat Vajeleh) da pokažemo kako nam on može pomoći da shvatimo o čemu 'se radi' u toj pjesmi.

Uvod

Iako je riječi širat Ha'azinua prilično teško prevesti, njezinu ukupnu temu i svrhu prilično je lako dešifrirati. Da bismo to učinili, naš šiur će prvo raspravljati o zanimljivom uvodu ove 'pjesme' - koji objašnjava ne samo njenu svrhu, već i važna pitanja na koja bi ona trebala odgovoriti. Zatim ćemo pokazati kako šira (pjesma, op.pr.) prati tu temu i odgovara na ta pitanja.

Uvod u Paršat Vajeleh

Na kraju Paršat Vajeleh nalazimo novu 'paršiju' koja započinje u 31:14. [Prije nego što nastavite, preporuča se da prvo na brzinu pregledate cijeli odjeljak, 31:14-30.]

Ovaj odjeljak započinje s prilično depresivnim predviđanjem, dok B-g poziva Mošea i Jehošuu u 'ohel moed', kako bi ih obavijestio da Jehošua (i svatko tko preuzme vodstvo nakon njega) može 'očekivati najgore':

"I B-g reče Mošeu, ti ćeš uskoro umrijeti, ali ovaj narod bi mogao nakon toga bludjeti za tuđim bogovima zemlje... i oni će Me ostaviti i [tako] prekršiti Moj savez... Onda [dakle] ću Ja na taj dan raspaliti svoju srdžbu protiv njih, i Ja ću ih [naizgled] napustiti, i sakrit ću Svoje lice od njih, i mnoge strašne stvari i tragedije će ih zadesiti, i oni će reći tog dana, zasigurno - zato što B-g nije u našoj sredini zadesila su nas ta zla" (vidi 31:14-17).

Iako B-g ne želi da se to dogodi, čini se da je On posve siguran da je ovaj scenarij neizbježan. [B-žje iskustvo s Bnei Jisrael tijekom posljednjih četrdeset godina u pustinji moglo je dovesti do ovog zaključka.]

Međutim, svrha B-žje izjave nije da Mošea i Jehošuu baci u depresiju, već da Am Jisraelu da neophodan 'alat' koji će mu pomoći da se s time nosi (i ispravno reagira) ukoliko do takve situacije dođe. Da biste to dokazali, jednostavno pročitajte sljedeća dva pesukim, i zamijetite kako se ovaj uvod u širu nastavlja:

"I sakrit ću svoje lice od njih, jer su činili zlo i okrenuli se drugim bogovima.

Stoga - zapišite ovu širu [pjesmu] i naučite je Bnei Jisrael... kako bi ova pjesma bila Moj svjedok protiv naroda Izraela - jer kad ih dovedem u zemlju kojom teče med i mlijeko, kao što sam se zakleo njihovim precima, oni će jesti i nasititi se i udebljati se - i onda će se okrenuti drugim bogovima i obožavati ih, kršeći tako Moj savez."

Zatim, kada ih zadese te strašne stvari, ova pjesma će ih suočiti kao svjedok, jer njihovi potomci je nikada neće zaboraviti - jer znam njihov jecer [zle sklonosti], čak i prije nego što ih dovedem u zemlju..." (vidi 31:19-21).

Na osnovu ovog uvoda, sada znamo što možemo očekivati od širat Ha'azinu. Međutim, da bismo u potpunosti razumjeli njezinu svrhu, moramo se vratiti na ključni pasuk u ovom uvodu (31:17), čije se značenje (na prvi pogled) čini nejasnim.

Tko je kriv?

Prisjetite se kako B-g ne samo da je 'predvidio' da će Bnei Jisrael odlutati za drugim bogovima, On je također predvidio kako će oni reagirati:

"I raspalit ću Svoj gnjev na njih na taj dan [tj. u to vrijeme] i ostaviti ih, jer ću sakriti Svoje lice od njih, i strašne stvari će ih snaći – i oni će reći na taj dan [u to vrijeme)ta su nas zla zadesila zato što B-g nije među nama" (31,17).

Na prvi pogled, značenje (odgovora Bnei Jisrael): "to je zato što B-g nije u našoj sredini" - nije jasno. Krive li Bnei Jisrael B-ga za ove strašne događaje ili krive sebe! Drugim riječima, odražava li njihova izjava osjećaj:

• kajanja ['tešuve'], shvaćanja da njih treba kriviti jer su napustili B-ga.

ili

• srdžbe na B-ga – krive ga što je napustio Svoj narod. [Vidi Seforno.]

Međutim, odgovor na ovo pitanje leži u sljedećem pasuku:

"Ali Ja ću sakriti Svoje lice od njih, jer su činili zlo i okrenuli se drugim bogovima" (31:18).

B-žje inzistiranje da će nastaviti skrivati svoje lice od njih ukazuje na to da je izjava Bnei Jisrael u 31:17 odražavala njihovu srdžbu na B-ga (a ne njihovo kajanje zbog njihovih djela).

Dakle, čini se da smo zašli u slijepu ulicu, budući da B-g okrivljuje svoj narod za nevjernost, dok Am Jisrael krivi

B-ga što ne mari.

[Vidite također Rambana na 31:17, gdje on doista razumije

Divrej Tora

Rabbi Menachem Leibtag:

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Svrha Širat Haazinu

izjavu Bnei Jisrael kao minimalnu tešuvu; međutim (najvjerojatnije zbog 31:18), Ramban ovu tešuvu shvaća površnom, i stoga B-g nastavlja skrivati Svoje lice, čekajući da Am Jisrael izvrši snažniju tešuvu prije nego što zasluži izbavljenje.]

Stoga, kako bi pripremio Bnei Jisrael za ovaj neizbježan 'obračun' u vezi toga 'tko je kriv', Moše prije svoje smrti upućuje narod, podučavajući ih širat Ha'azinu - tako da 'odgovor' bude spreman za sve buduće generacije (vidi 31:22-30).

Sada kad to znamo, možemo započeti naše proučavanje šire, s ciljem da pokažemo kako je ona izravno povezana s pitanjima postavljenim u ovom uvodu.

32:1-3 - Predgovor

Pregledajte prva tri pesukim (32:1-3), i zamijetite kako oni tvore predgovor. Zapravo, 32:3 objašnjava kome bi Bnei Jisrael trebali odgovoriti sa 'slava G-spodu' kad god Moše spomene B-žje ime (i otuda naš običaj do danas da kažemo 'baruh Hu uvaruh šemo' - kad god čujemo da se B-žje ime spominje u blagoslovu.]

[U vezi s 'šamajim' i 'arec' koji su pozvani da svjedoče, vidi drugi dio ovog šiura.]

Ovo opažanje je važno, jer ako 32:1-3 čini uvod, onda možemo zaključiti da 32:4 čini uvodnu (i glavnu) izjavu šire

32:4-6 - Uvodna riječ [Koga okriviti!]

Kako biste to potvrdili, ponovo pregledajte 32:4-6, i zamijetite kako se ovi pesukim izravno bave ključnim pitanjem 'koga kriviti'! [tj. B-ga ili narod]:

Stijena [tj. B-g] - Njegova djela su savršena, svi su Njegovi putevi pravedni. Postojan B-g ['emuna' - vidi šiur na 'mei meriva'!] i bez nepravde. On je pravedan i čestit.

Ako je tako, koga bi onda Bnei Jisrael trebali kriviti kada nešto pođe po zlu? Još jednom, šira daje odgovor: [Pripisujete li Mu] nepravdu? ['šihet lo'] ne - ['lo' - s 'alefom'] Kriva su njegova djeca ['banav mumam'] - Naraštaj tako izopačen i pokvaren. Hoćete li za ovo kriviti B-ga? - tako glupi narode - i nerazborit. Jer On je tvoj otac koji te je stvorio. On te stvorio i osnovao. [I stoga, zašto bi vam želio nauditi, osim ako nije postojala svrha.]

Na temelju našeg uvoda, jasno je zašto ovo mora biti uvodna izjava - jer to je upravo pitanje koje će Bnei Jisrael postaviti kada se suoče s tragedijom. Budući da su B-žji narod, oni očekuju da ih njihov B-g zaštiti i spasi od nevolja.

Međutim, ovo pitanje proizlazi iz užasnog nerazumijevanja posebnog odnosa između B-ga i Njegovog naroda. B-g nije obećao da će biti poput 'dobrog duha', brinući se za svaku i najmanju potrebu razmaženog djeteta. Umje-

sto toga, B-g je sklopio savez s Bnei Jisrael sa svrhom - da ga predstavljaju pred narodima svijeta. [Pogledajte šiure na Breišit, Noah, Leh Leha, Vajera, itd.]

Ovaj savez ne sadrži samo privilegije (tj. obećanja zaštite), već i odgovornosti. Budući da je cilj ovog saveza tako važan, B-g prijeti da će kazniti Bnei Jisrael ako budu nevjerni ovom savezu, baš kao što obećava da će biti od pomoći ako budu vjerni. [Ova se tema ponavlja mnogo puta u Humašu, posebno u 'tohahot' i kroz Sefer Devarim.]

Stoga je svrha božanske kazne podsjetiti Bnei Jisrael na njihovu zavjetnu odgovornost ako zastrane. [Zapazite kako Tora koristi riječ 'brit' u 31:16 i 20!] Stoga, šira započinje govoreći nam da ne krivimo B-ga kada narod zadesi tragedija. Umjesto toga, krivite sami sebe, jer B-g nema razloga da vas kazni – osim ako niste zastranili. 32:7-12 - Sjetite se zašto i kako ste izabrani

Posljednja točka u ovom dijelu (tj. 31:6) predstavlja uvod u sljedeći dio šire. Prisjetite se posljednje B-žje primjedbe: "Zar ćete za ovo kriviti B-ga - tako glupi narode - i nerazboriti? Jer On je vaš otac koji vas je stvorio, On vas je stvorio i zasnovao."

Sada, B-g objašnjava kako i zašto trebamo zapamtiti ovu točku, dajući kratki pregled Židovske povijesti, od vremena stvaranja.

Sjeti se davnih dana, razmisli o prošlim vjekovima. Pitaj svoga oca i on će ti reći, tako i tvoje starije. Kada je Eljon [B-g] davao svakom narodu njegovu zemlju, Dok je dijelio narode [tj. pripovijest o Migdal Bavel] On je utvrdio granice ovih naroda, prema broju Bnei Jisrael - Jer B-žji udio je Njegov narod[Djeca] Jaakov - Njegov je dio (32:7-9).

Drugim riječima, kada je B-g na početku uspostavljao čovječanstvo, podijelivši ga na narode, On je već imao na umu ovu svrhu Bnei Jisrael da Ga predstavljaju među tim narodima. [Vidi šiur na Paršat Noah: Migdal Bavel.]

Sljedeća tri pesukim (32:10-12) opisuju kako je B-g proveo Bnei Jisrael kroz pustinju, brinući se za njihove potrebe i pripremajući ih za njihov život u zemlji Izrael: Našao ih je u pustinjskoj zemlji... ...i čuvao ih kao zjenicu svog oka. Kao što orao bdije nad svojim mladuncima... B-g ih je sam vodio (kroz pustinju) Nijedan drugi bog Mu nije pomagao. 32:13-15 - Od blagostanja do obilja

Na ovom mjestu, šira se prebacuje iz prošlosti u budućnost, projicirajući što bi se moglo dogoditi kada Bnei Jisrael uđu u zemlju; tj. upozorenje kako blagostanje može dovesti do obilja, a zatim do obožavanja idola, i potom do božanske kazne. Drugim riječima, sve stvari opisane u uvodu (vidi 31:16-20), sada su opisane u poetskim

Postavio ih je na vrhove gorja Da se goste plodovima zemlje, Hranio ih je medom iz litice i uljem iz kremena stijene... Najboljom janjadi, ovnovima i jarićima S najfinijom pšenicom i zapjenjenim pićem od grožđa. Tako se Ješurun [Izrael] ugojio i uzritao Debeo, zdepast i sirov. Napustio je B-ga koji ga je stvorio (usporedi 32:16) I prezreo Stijenu (vidi 32:4) svog spasenja.

32:16-18 - Od obilja do štovanja idola

Razjarili su Ga tuđim stvarima, Uznemirili Ga gnusobama. Žrtvovali su demonima, ne-bogovima. Bogovima koje nikad nisu upoznali, novima... Zanemario si Stijenu koja te rodila Zaboravio B-ga koji te rodio.

(opet, usporedite s 32:4-6!)

32:19-25 / B-žji gnjev je planuo

Kada su Bnei Jisrael prekršili savez, B-g nije imao izbora nego kazniti ih, jer koja je svrha njihovog postojanja ako ne ispunjavaju svoju zavjetnu svrhu! Stoga, sljedeći odjeljak opisuje ovu kaznu. Još jednom nalazimo kako je tema 31:17 (& 31:21) opisana u poetskim detaljima.

G-spod je to vidio i bio ozlojeđen. Odbacio je svoje sinove i kćeri, govoreći: Sakrit ću svoje lice od njih ['hester panim' (vidi 31:17-18)] Onda ću vidjeti kako će proći na kraju! Jer oni su izdajnička vrsta, djeca u koje nema odanosti. Razjarili su Me ne-bogovima... Ja ću njih razjariti ne-narodom Ozlojedit ću ih nacijom budala. Jer vatra je planula u Mojem gnjevu... [pročitajte ostatak sami]

Mač će zadavati smrt izvana Kao što će užas iznutra Mladiću i djevojci podjednako, Maloj dječici kao i starcima.

32:26-38 - Spas u zadnji čas

U sljedećem odjeljku, B-g nastavlja objašnjavati kako i zašto se Njegov gnjev rasplamsao, no On također objašnjava zašto prije ili kasnije, mora priteći u pomoć svom narodu (čak i makar to oni možda ne zaslužuju).

Mogao sam ih svesti na ništa Učiniti da sjećanje na njih nestane među ljudima - Ali, zbog straha od poruge neprijatelja Njihovih neprijatelja koji bi mogli krivo procijeniti i reći"Naša vlastita ruka je nadjačala; ništa od ovoga nije prouzročio G-spod"

Sada je dodan komentar, koji ističe kako je glup bio narod što nije prepoznao B-žju ruku u ovim događajima.

Da su bili mudri, razmišljali bi o ovome (usporedi 32:7) Steknite uvid u svoju budućnost: Kako je jedan mogao potjerati tisuću, A dvojica natjerati deset tisuća u bijeg. Osim ako ih njihova Stijena nije prodala... [32:32-25 prijekor se nastavlja]

Zatim B-g objašnjava kako i zašto će spasiti Svoj narod,

Strana 24 Divrej Tora detaljima.

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Svrha Širat Haazinu

(nastavak s 24. stranice) Rabbi

Menachem Leibtag: Svrha Širat Haazinu

zato da ova sramota u očima drugih naroda ne postane prevelika.

Kada B-g bude sudio Svome narodu I smilovao se Svojim slugama Jer će vidjeti da su bespomoćni... Da ne bi [drugi narodi] rekli - Gdje je njihov B-g? Stijena u kojoj su tražili utočište...

[Vidi Ibn Ezra, Rašbam, Ramban, nasuprot Rašija]

32:39-43 - Poziv na razmišljanje

Iako je B-g obećao konačno izbavljenje, On još uvijek poziva Am Jisrael da prizna da je On bio uzrok i njihove kazne i spasenja:

Vidite, dakle, da Ja - Ja sam On Nema boga osim Mene Ja donosim smrt, i stvaram život Ja ranjavam i Ja liječim Nitko ne može izbaviti iz Moje ruke...

Na kraju, šira završava pozivom drugim narodima da prepoznaju B-žju ruku u jeku ovih događaja:

O narodi, slavite Njegov narod - Jer On će osvetiti krv Svojih slugu Osvetiti će se Svojim neprijateljima I Njegova će zemlja zaštititi (ili očistiti) Njegov narod. [prijevod zadnje fraze je težak, pogledajte komentatore.]

Ova posljednja točka je također važna, jer se vraća na samu svrhu B-žjeg saveza s Am Jisrael, da predstavlja B-ga među narodima. U 'krajnjoj liniji', B-g se nada da čak i kada Am Jisrael (nažalost) treba biti kažnjen, način te stroge kazne još uvijek može dovesti do prepoznavanja B-ga od strane drugih naroda, stoga služi istoj osnovnoj svrsi.

Strogi zaključak

Koliko god teška bila poruka širat Ha'azinu, njena tema je podudarna ne samo s njenim uvodom na kraju Paršat Vajeleh, već slijedi i istu osnovnu temu Humaša koja je započela B-žjim izborom Njegovog naroda još u Seferu Breišit, i zahtjevnim uvjetima B-žjeg saveza s Bnei Jisrael na Har Sinaju [vidi šiur na 13 midot].

Iako Am Jisrael može doći do pogrešnog zaključka da B-g 'skriva Svoje lice od njih', primarna poanta šire je da je B-g uvijek tu, iako se može činiti drugačije. [Vidi 32:29!] Također nije slučajno da se B-ga (u širi) dosljedno naziva 'cur' - veliki kamen, ili velika stijena, koja se ne miče. Uvijek je tu i može čak pružiti zaštitu, iako često ostane neprimjećen ili se uzima zdravo za gotovo.

[Po mom mišljenju, korištenje riječi cur u Tori također se može odnositi na događaje u 'nikrat ha-cur' na Har Sinaju - gdje je B-g prvi put objasnio Mošeu Svoje osobine milosrđa / vidi Šemot 33:19-22, i njihov kontekst iz 33:12-19, kao i naš šiur o 13 midot - 've-akmal' - tj. tema za budući šiur.]

Očito, cilj Humaša je da nikada ne bismo trebali iskusiti slijed događaja opisanih u ovoj pjesmi. Međutim, šira

ostaje kao vječni podsjetnik za Am Jisrael da se prisjeti svoje zavjetne svrhe, kao i poziv na pravu tešuvu u vremenima nacionalnih nesreća.

Kako se približava Jom Kipur nakon godine tako strašne tuge i tragičnih događaja, molimo se Hašemu da brzo ispuni Svoje obećanje o konačnom izbavljenju, kao i da pozovemo same sebe da ispunimo vlastitu sudbinu da postanemo Njegov poseban narod.

Svjedoci - 'ŠAMAJIM va-arec'

U svom predgovoru, širat Ha'azinu poziva šamajim vaarec ['nebo i zemlju'] da posvjedoče. S jedne strane, sam spomen ovog 'biblijskog dvojca' lijepo povezuje kraj Sefera Devarim sa samim početkom Sefera Breišit. Međutim, oni također dodaju tematsko značenje samoj šira i njezinoj povezanosti s osnovnom temom Humaša. Drugi dio ovog šiura raspravljat će o ovoj temi.

Uvod

Već u uvodu u širat Ha'azinu (u Paršat Vajeleh), nailazimo na spominjanje 'šamajim va-arec', i pozivu njima da služe budu svjedoci:

"Okupite k Meni sve starješine svojih plemena da im mogu reći ove riječi, i da mogu pozvati šamajim va-arec da svjedoče..." (vidi 31:28-29 / uočite također 30:19).

Stoga ne treba čuditi što ih spominjemo na samom početku pjesme:

"Ha'azinu ha-šamajim va-adabera, ve-tišma ha-arec imrei fi." Poslušajte nebesa, i ja ću govoriti, i arec neka sluša riječi usta mojih (vidi 32,1).

Ali zašto su baš 'nebo i zemlja' pozvani kao svjedoci? Iako se odgovor na prvi pogled može činiti očitim, kao što ćemo vidjeti, moglo bi tu biti mnogo više od onoga što se na prvi pogled čini.

Rašijev pristup

Raši citira dva klasična odgovora, temeljena na dva Midraša (Sifrei 306 i Tanchuma 1):

1. Vječni svjedok: Nebesa i zemlja postoje zauvijek i stoga mogu služiti kao vječni svjedoci. Budući da je sam Moše smrtan, on mora pozvati vječne sile prirode kao svoje svjedoke. (Vidi Ibn Ezra.)

2. Instrument provođenja: Kao što je objašnjeno u Devarim 11:13-17, 'nebesa i zemlja' će nagraditi Bnei Jisrael odgovarajućom količinom oborina i obiljem ako budu slijedili Njegov savez, i kaznit će ih sušom ako budu neposlušni. (Vidi također Rašbama.)

Zapravo, ova se dva odgovora međusobno ne isključuju. Oni pružaju 'dvostruki razlog' za B-žji izbor šamajim vaarec: oni ne samo da pružaju vječno svjedočanstvo, već također pomažu u provedbi saveza.

Ipak, prema drugim komentatorima, ti razlozi sami po sebi nisu dovoljni. Sada ćemo zapaziti kako i Ibn Ezra i Ramban daju dodatne komentare na ovaj pasuk koji nas upućuju natrag na Sefer Breišit.

Povratak na Berešit

Započnimo s Rambanom. Prije svega, on priznaje da je gornji razlog (1) jednostavni 'pšat', i čak donosi dodatni dokaz iz sličnog događaja, gdje Jehošua određuje kamen kao vječnog svjedoka saveza (vidi Jehošua 24:25-28 ). No, nakon toga dodaje vrlo zanimljiv komentar:

"... ovo su izvorni šamajim i arec koji se prvi put spominju u Breišit. Budući da ulaze u savez s Izraelom, rečeno im je da slušaju..." (Ramban 32:1)

[Primijetite kako Ramban ovaj pristup naziva 'al dereh haemet' [dosl. 'putem istine'], za razliku od njegove ocjene njegovog prvog peruša, kao 'al dereh ha-pšat' [dosl. 'putem jednostavnog značenja teksta']. Ovaj izraz al dereh ha-emet- prilično često nalazimo u Rambanovom komentaru, obično kada on nagovještava mnogo dublje objašnjenje zašto Tora odabire određenu frazu, onu koja se odnosi na općenitiju temu u Humašu. (Vidi Rambanov uvod u Humaš.)]

Ovdje nalazimo da Ramban 'nagovještava' tematsku vezu između širat Ha'azinu i Bereišit, ali ne objašnjava razlog ili značenje u pozadini ovog odnosa.

Iako donekle nejasna, veza između Ha'azinu i početka Humaša također se pojavljuje u komentarima Ibn Ezre. Prvo, on citira sugestiju Rav Sa'adije Gaona da se šamajim odnosi na 'anđele na nebu', a arec na 'ljude na zemlji'.

Zatim nastavlja:

"... ili se svjedočanstvo [odnosi na] kišu koja će doći s neba i zemlje koja će dati [zemaljske] plodove. Ali ono što mi se čini najispravnijim jest da oboje postoje zauvijek [razlog (1) gore], i

ranije sam ukazivao na činjenicu da je nešama (čovjeka) u sredini – između gore i dolje...” (vidi Ibn Ezra 32:1).

Što točno Ibn Ezra ima na umu nije ni približno jasno. Međutim, čini se da je to aluzija na njegov poduži komentar na Breišit 1:26, u kojem on objašnjava značenje B-žjeg stvaranja čovjeka 'be-celem Elokim'.

Idući ovim 'tragom' na koji ukazuju i Ibn Ezra i Ramban, istražit ćemo moguću tematsku vezu (na razini 'pšata') između šamajim va-arec u prvom pasuku širat Ha'azinu i šamajim va-arec u prvom pasuku Humaša.

'Tužitelj' ili 'Podsjetnik'?

Kao što smo ranije objasnili, oba objašnjenja koja je citirao Raši personificiraju šamajim i arec, tretirajući ih kao stvarne svjedoke koji će provesti savez. Ovo razumijevanje znači da je svrha ovog poziva šamajim va-arec da zastraši Bnei Jisrael, tako da shvate da je 'netko' uvijek tu i pazi da ne prekrše savez.

Međutim, moglo bi se ponuditi drugačiju funkciju šamajim va-arec, na temelju ranijeg primjera u Sefer Devarim, gdje je Moše Rabeinu pozvao šamajim va-arec da svjedoče njegovoj posljednjoj zadaći za Bnei Jisrael na kraju njegovog 'završnog' govora:

"Danas pozivam šamajim i arec za svjedoke, jer predstavljam izbor između života i smrti - blagoslova ili prokletstvaa vi biste trebali izabrati život..." (vidi 30:19 i njegov kontekst).

Komentirajući ovaj pasuk, Raši nudi lijepo objašnjenje. Nakon što je prvo identificirao njihovu funkciju kao 'vječnih svjedoka', Raši zatim citira drugačije objašnjenje iz Midraša:

"Hašem kaže Bnei Jisrael: pogledajte šamajim koje sam stvorio da vam služe - mijenjaju li ona ikada svoj uobiča-

(nastavak s 25. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Svrha Širat Haazinu

(nastavak s 26. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Svrha Širat Haazinu

jeni obrazac? Pogledajte arec koji sam stvorio da vam služe..."

Prema ovom drugom perušu, šamajim i arec nisu personificirani; ne preuzimaju aktivnu ulogu. Umjesto toga, pasuk poziva Am Jisrael, da djeluje! Moraju gledati i razmišljati o šamajim va-arec, koji sada služe kao stalni podsjetnik, i tako pronaći svrhu u B-žjem stvaranju.

Drugim riječima, B-žji odabir šamajim i arec da svjedoče savezu nije zato tu da nas 'uplaši', već da nas 'nauči' da kao što postoji svrha B-žjeg stvaranja nebesa i zemlje, tako postoji i sveobuhvatna svrha Njegovog saveza s Am Jisrael.

[Vidi također Rambana o Breišit 6:18, u njegovom perušu o riječi brit, gdje on dodaje al dereh ha-emet da je brit povezan s 'brija'. Drugim riječima, B-žji savez s Noahom izravno se odnosi na samu svrhu Njegovog stvaranja.]

Ovaj midraš postavlja najglavnije pitanje, do kojeg zaključka čovjek dolazi kada razmišlja o samom postojanju 'nebesa i zemlje'? Što čovjek vidi u prirodi - čistu slučajnost, rad mnogih bogova (s delikatnom ravnotežom između njihovih sukobljenih moći), stvarnost i silu iznad ljudskog poimanja ili organizirani svemir koji je stvorio

Jedan B-g - s određenom svrhom?

Upravo na to pitanje pokušavaju odgovoriti prva dva poglavlja Sefera Breišit. Oni nas uče da ono što mi doživljavamo kao prirodu - tj. šamajim va-arec i sva njihova vojska (vidi 1:1, 2:1 & 2:4) - je hotimično B-žje djelo. Čovjek, vrhunac B-žjeg stvaranja, imao je zadatak služiti B-gu (vidi 2:15) i vladati prirodom (vidi 1:28).

U isto vrijeme, međutim, upravo šamajim va-arec mogu navesti čovjeka da dođe do sasvim suprotnog zaključka. On možda doista doživljava stvaranje kao B-žji čin, ali golemi ponor koji razdvaja šamajim i arec čini se preširokim da bi se premostio. Doista, B-g je na nebesima - ali čovjek ostaje na zemlji, bez ikakvog sredstva kojim bi se povezao s nebesima. B-g može postojati, ali možda ne postoji 'hašgaha' [božanska providnost]. Iako čovjek može shvatiti i prepoznati božansko stvaranje, on se ipak može pitati kako se taj Stvoritelj odnosi prema njegovom svakodnevnom životu.

Tora daje odgovor, predstavljajući 'proročansku povijest' B-žjeg odnosa s čovjekom, koji je sam 'mješavina' šamajima i areca (vidi 2:4-10, zapazi 'nešama' / ovo može biti ono na što Ibn Ezra misli u svom perušu na Devarim 32:1). Svaki brit koji se nalazi u Humašu predstavlja primjer ovog odnosa.

[Kako su točno britot oličenje ovog odnosa izvan je dosega ovotjednog šiura. Vidi šiur o 13 midot.]

Zapravo, nalazimo sličnu upotrebu šamajim va-arec u

odnosu na matan Tora - najintenzivniji brit između B-ga i Am Jisraela:

"Iz šamajima On je dao da se čuje Njegov glas... i na arecu ti je pokazao Svoju veliku vatru, i čuo si njegove riječi iz te vatre..." (vidi Devarim 4:36. Početak te paršije - 4:26 – je prvi put da nalazimo šamajim i arec kao svjedoke! Pronađite druge paralele između poglavlja 4 i 30-31.)

Hašgaha

Stoga sada možemo predložiti dodatni razlog za B-žje zazivanje šamajima i areca kao svjedoka saveza. Vratimo se na pesukim u Paršat Vajeleh koji navode razlog za širat Ha'azinu:

“... i oni će Me ostaviti, i Ja ću sakriti Svoje lice od njih, i strašne će ih stvari zadesiti, i oni će reći u onaj dan – zbog toga što B-g nije među nama, dogodile su se ove strašne stvari. Ali Ja ću i dalje skrivati Svoje lice... Stoga, zapiši ovu šira... i pouči je Bnei Jisrael kako bi ona bila svjedok Bnei Jisraelu..." (vidi 31:16-19).

B-g ovdje prijeti 'hester panim' - skrivanjem svog lica, najtežom kaznom koju Bnei Jisrael mogu doživjeti. Ova užasna stvarnost postavlja kritičko teološko pitanje: kako Bnei Jisrael mogu pronaći B-ga ako se čini da On ne obraća pažnju na njih? B-žji odgovor na ovo pitanje je šira B-g očekuje da Ga Am Jisrael pronađe razmišljajući o njihovoj povijesti i svom razlogu postojanja. Čak i kada se čini da se B-g skriva, On nastavlja voditi našu sudbinupoput roditelja koji 'kažnjava' dijete ignorirajući ga. Roditelj to ne čini zato što mu je svejedno, već zato da odgoji dijete kako bi ono samo spoznalo važnost roditelja.

Ista 'samouka' pouka koju širat Ha'azinu zahtijeva od nas (vidi 32:7) može biti upravo pouka uvodnog pasuka. Šamajim i arec su pozvani kao svjedoci da nam pomognu prepoznati B-žju hašgaha, čak i kada se čini da se skriva od nas.

[Ij"h, šiur na Paršat Breišit raspravljat će o značenju rakiestvorene drugog dana, koja izgleda dijeli šamajim va-arec (primijetite odsutnost 'ki-tov'tog dana). Slično, u našem proučavanju Sukota, raspravljat ćemo o tome kako s'hah, koji razdvaja našu suku na arecu i šamajim iznad, ipak treba ostati djelomično otvoren - tako da još uvijek možemo 'vidjeti zvijezde'!]

Dok proučavate širat Ha'azinu, primijetite kako se ova tema povijesne perspektive pojavljuje kao primarna tema. Nadalje, zapazite kako ona zahtijeva da promišljamo ne samo prirodu, nego još više - povijesne događajebudući da pruža vječni vodič za obrazac B-žjeg dinamičnog odnosa s Njegovim narodom.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

PUT (nastavak)

Daljnje prakse

Godišnji ciklus

Kad ste konačno stigli do kraja jedne cijele godine prakse, morate učiniti nekoliko stvari.

Do tada ste završili ogromnu količinu introspektivnog rada, više nego što mnogi ljudi učine u čitavom životu. Sebe ćete vidjeti i spoznavati potpunije i dublje nego ikada prije. U djelima i mislima koje ispunjavaju vaš dnevnik moći ćete prepoznati novu preciznu sliku sila koje pokreću vaš unutarnji život.

Kraj godine vrijeme je za izvođenje određenih zaključaka. Dajte si malo vremena da na temelju pregledavanja svoje bilježnice koju držite pored kreveta sastavite sažetak onoga što ste noć za noći pisali tijekom godine dana. Ovo ne smije biti rekapitulacija pojedinosti, već sažetak, a posebice sažetak koji izvlači teme i osobine u vama koje su kroz praksu došle do izražaja.

Ponavljam, nitko osim vas neće vidjeti ovaj sažetak, osim ako ga ne odlučite pokazati drugima, stoga ne razbijajte glavu ako vaša gramatika ili vještina pisanja nisu ispolirane do najfinijeg sjaja. Ono što treba staviti na tu stranicu je vaša iskrena istina, a ne kreativno pisanje ili književnost. Možda biste htjeli pisati tek u formi natuknica ili navesti sažetak točaka za svaku od osobina. Činite to na svoj način, sve dok je ono što izlazi na vidjelo iskrena procjena vas samih u pogledu svake od osobina koje pratite cijele godine. Budite što iskreniji i izravniji u pogledu onoga što se može vidjeti u bilješkama koje ste vodili.

Ovaj završni čin na kraju godine podebljanim slovima vašem umu ističe ono što tijekom godine možete uočiti o svojim unutarnjim duševnim osobinama koje su aktivno djelovale u vašem životu. Možda biste ispod svake osobine htjeli započeti s izjavom. "Početkom godine bio sam..." A onda nastaviti govoriti

o onome što ste uvidjeli, a možda čak i o svakoj promjeni koju ste vidjeli da se događa. Mnoge izjave mogu započeti sa "Ja sam..." i to je dobro. Sljedeći primjeri mogu vam dati ideju kako da započnete kad sjednete pisati za sebe:

• "Početkom godine sebe sam vidio kao osobu kojoj nije problem biti odlučan, a na kraju godine sam potvrdio to gledište."

• "Zaključio sam da ne poštujem čvrstu granicu između onoga što je istina i onoga što je laž."

• "Moju smirenost više od svega narušavaju događaji koji potiču moju pohlepu."

I tako dalje sa svime što je za vas istinito, onako kako se otkrilo prikupljanjem u vašoj bilježnici tijekom čitave godine.

Možda vam se sada, čitajući ovo prije nego što ste i započeli s praksom, čini da će ovaj sastavak biti teško pisati, ali mogu vam reći da kad vršite praksu, on se piše gotovo sam od sebe.

Pročitajte svoj sažetak, umetnite ga na kraj bilježnice i znajte da je vaša godina završena. Sada imate dobre temelje da prepoznate osobine koje ćete htjeti imati na svom popisu tijekom predstojeće godine vaše prakse.

Sve prakse koje su vremenski ograničene dodatno budu pojačane simbolima i proslavama. Kad okončate godinu, obilježite kraj tog perioda na način koji će za vas imati posebno značenje. Ako ništa drugo nabavite si barem novu bilježnicu za novu godinu koja dolazi. Možda ćete poželjeti učiniti nešto više od toga, pa vam predlažem da razmislite o običajima koji se tradicionalno rade pri obilježavanju drugih vrsta dovršetaka i početaka. Za rođendane imamo torte i svijećice. Završetak učenja traktata Talmuda slavi se s prijateljima i kolegama (i hranom i pićem). Šišanje, nova odjeća, darovi, posebna hrana - učinite bilo što što će za vas biti simbol zaključenja jednog važnog razdoblja u vašem životu. Ali, molim vas, učinite nešto čime ćete obilježiti ovaj završetak. To obilježavanje završetku daje konačnost, a vama čast koju zaslužujete jer vam je bilo dovoljno stalo do sebe i vašeg svijeta da dovršite taj proces.

I konačno, na kraju godine vrijeme je da se napravi novi popis od trinaest osobina. Možda će to biti osobine koje želite prenijeti s prošlogodišnje liste na novu. Možda će biti novih, navedenih u ovoj knjizi, koje želite isprobati. Možda ste postali svjesni određene vlastite osobine koju želite dodati. Odaberite ili sastavite svoje fraze za podsjećanje i pripremite kartice. Postavite svoju novu bilježnicu pored kreveta.

Kada to završava? Mogao bih odgovoriti: "Kad dosegnete savršenstvo," ali bolje je pitati: Zašto bi trebao postojati kraj? Kao što mi je moj učitelj usadio, život se sastoji od rasta i promjena, a ne dovršavanja. Sve dok smatrate da vam ovaj proces pomaže da rastete i razvijate se, lišavate se dvojbi i postajete učinkovitiji, da jače zračite, on ima vrijednost i može se nastaviti.

Partneri i grupe

Posljednja napomena. Opisao sam sve pripreme i prakse za pojedinca koji samostalno prakticira musar. To nije jedini način. Mnogo se toga

može reći o radu s partnerom ili čak u grupi. Glavna prednost rada s nekim drugim jest da dobijate snagu kroz njegovu ili njezinu podršku. Imate nekoga kome se možete obratiti kad osjetite da će vam odlučnost iscuriti ili ste zaglavili nastojeći si razjasniti neki aspekt sebe. Svi znamo koliko je lakše uvidjeti postojanje slabosti kod nekog drugog nego kod sebe samih, a ova sposobnost se može dobro iskoristiti u radu s partnerom.

Naši preci nas upozoravaju da se ne prevarimo u vezi svoje vlastite snage. Učitelji musara u Litvi devetnaestog stoljeća razvili su metode učenja u partnerstvima i grupama jer su prepoznali koliko je teško ovim putem proći sam. Svjetlonoše musara Rabbi Luzzatto (osamnaesto stoljeće) i Rabbi Cordovero (šesnaesto stoljeće) imali su svoje kružoke za učenje. Društvo drugih pored druženja (iako je to veliki dar kojeg se ne bi trebalo potcijeniti), nudi nam pomoć da ispravimo svoj put. Duhovni prijatelji su blago, bili oni učitelji ili učenici ili suputnici ili sve troje u jednom.

Ali - i ovo je veliki ALI - da bi partnerstvo ili grupa funkcioniralo, mora postojati ogromna količina povjerenja i sigurnosti. Vrijednost koju dobijamo kroz zajednički rad izravno je proporcionalna s poštenjem i istinom koje unosimo gledajući u sebe. Partner nam može pomoći da budemo iskreniji, ali mi moramo osjećati snažno povjerenje prema toj drugoj osobi ako želimo otkriti što doista mislimo o sebi i vidimo u sebi. Preporučio bih da radite u partnerstvu s nekim s kim već imate vrlo čvrst odnos povjerenja, poput supružnika, bliskog prijatelja ili duhovnika ili člana obitelji.

Ovo nas dovodi do pitanja, bez obzira radite li samostalno, s partnerom ili u grupi, koliko od rezultata ove prakse biste trebali podijeliti s drugim ljudima, čak i onima koji su vam vrlo bliski. O tome ne postoje apsolutne smjernice. Neki ljudi dobivaju još bolji uvid kad govore o svom procesu i otkrićima, dok drugi radije sve to drže za sebe, poput osobnog dnevnika. Puno ovisi o motivu. Ako vam dijeljenje poboljšava jasnoću, izgleda da je to

pozitivna stvar. Ako se uhvatite kako ogovarate ili samo ponavljate stare priče, šutnja bi bila pravi način.

Nemojte se obeshrabriti ako izgleda da vaše proučavanje musara ne daje rezultate. Ako vam se čini da vaše učenje ne ostavlja nikakav dojam na vašu dušu, ako vam se čini da se vaš način postupanja uopće nije promijenio, istinski vjerujte da čak i ako uspjeh nije otkriven očima vašeg tijela, on je otkriven očima vašeg uma. Kako sve više i više učite musar, skriveni utisci koje on ostavlja na vas nakupljaju se i djeluju.

Rabbi Yisrael Salanter

Zaključak

PUT JE OTVOREN

Dragi čitatelju - shvaćam da i ti znaš kao što i ja znam da u svojoj knjizi nisam iscrpio sve što je potrebno za pobožnost i da nisam rekao sve što se može reći o ovoj temi. No to je zbog toga što u ovoj stvari nema kraja i ne možemo dokučiti njene razmjere.

Rabbi Moshe Chaim Luzzatto, Put pravednoga

TRADICIONALNE ŽIDOVSKE

KNJIGE završavaju izjavom: "Dovršeno je i gotovo, hvala neka je B-gu, Stvoritelju svega." Te riječi izražavaju ono što osjećam dok zaključujem ovu knjigu, i nadam se da ćete mi se pridružiti u ovoj molitvi.

No, ono što vrijedi za ovu knjigu ne vrijedi za put duše. Putovanje duše će se nastaviti dok god ste živi.

Kao što Rabbi Luzzatto kaže na kraju Puta pravednoga: "Ovome nema kraja". Ne postoji točka u kojoj možete reći da ste naučili sve što trebate znati o vašim duševnim osobinama i kako se one odražavaju u vašem životu. Uvijek ima još nešto za naučiti. Uvijek postoje nove kušnje.

Postoje više razine duhovne zrelosti koje ne možete zamisliti s pozicije na kojoj danas stojite i gledate. Potencijal rasta nema kraja.

Moj učitelj musara, Rabbi Perr, pitao me zašto bismo uopće poželjeli doći do kraja učenja. Kako je rekao, poanta je čitati knjigu, a ne doći do kraja: biti na putovanju, a ne privesti putovanje kraju. Ovaj pojam ima duboke korijene u tradiciji. Maharal iz Praga kaže približno isto na način koji doista definira židovski pojam duhovnog putovanja:

Čovjek nije stvoren u svojoj konačnoj potpunosti. Čovjek je stvoren da ostvari svoju potpunost. To je značenje stiha "Čovjek je rođen da mukotrpno radi". Čovjek je rođen i postoji s ciljem tog mukotrpnog rada, koji je ostvarenje njegovih potencijala. On, međutim, nikada ne može postići stanje ostvarenog bića. On vječito mora mukotrpno raditi, kako bi ostvario svoju potpunost. To je bit njegove konačne potpunosti. Čak i kad postigne određenu razinu ostvarenja, on i dalje ostaje potencijal i morat će se dovijeka nastaviti ostvarivati.

Na židovskom duhovnom putu, zauzeti i zadržati svoje mjesto hodočasnika na putu uspinjanja mnogo je važnije nego doseći vrh. To je razlog zašto se studenti musara tradicionalno nazivaju b'nei alija, oni koji se uspinju. Svetost na ovom svijetu nastaje u procesu postajanja potpunim (hištalmut), a ne u stanju same potpunosti (šlemut). Postati potpun - hištalmut - je glagol, dok je potpunost - šlemut - imenica.

Ti si duša. Da, postoji tijelo, osobnost i povijest, ali u osnovi, u korijenu i srži vašeg stvaranja, vi ste duša. Budući da je ovo primarna stvarnost vašeg bića, trebali biste duši dati prvenstvo prilikom planiranja svog životnog puta. Lako je izgubiti iz vida svoju duševnost, pogotovo jer živimo u kulturi koja izravno negira život duše, ali nemojte se dati zavarati. Vaša duhovna priroda dublja je od vaše tjelesne i nikakva materijalna postignuća ne mogu se us-

(nastavak s 28. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

(nastavak s 29. stranice) Alan Morinis:

porediti s duhovnima.

Duša nije statična: vi se nalazite na putovanju. Ponekad se ne čini tako, baš kao što nam se u ovom trenutku ne čini da smo na planeti koja juri svemirom ogromnom brzinom. Ponekad možemo postati žrtvom iluzije da nas život drži u stacionarnom režimu nepomičnosti, svaki je dan manje-više isti kao onaj prije ili poslije njega. To nije istina. Mi se stalno nalazimo u pokretu.

Putovanje o kojem govorim ne odvija se kroz vrijeme i prostor, već proživljavanjem svog vlastitog programa duševnog razvoja. Zbog tog rada ste ovdje. Već ste se upoznali sa svojim programom duhovnog razvoja i ja vas potičem da motrite i učite još više, a potom da s voljom i energijom prihvatite taj plan i program razvoja.

Činjenica je da nitko od nas nema uopće izbora o tome hoće li ili neće imati program razvoja duše. Život je program razvoja duše, i tijekom života se uči i raste. Ipak, imate izbor, a to je hoćete li se svjesno pozabaviti svojim duhovnim izazovima ili ne. Nitko vas ne može natjerati da se probudite zbog stepenica koje su na putu kojim hodate, ali vi sami možete izabrati to učiniti. Možete se otvoriti za usmjeravanje duše. Riječima Mošea ibn Ezre: "U mom je tijelu zapalio svjetiljku njemu na slavu. Ona mi govori o putevima mudrih." Slušate li?

Kako i dalje postajete senzibilni prema osobinama duše koje čine vaš osobni program razvoja, način će vam postati jasan. Sa sve većom jasnoćom vidjet ćete što točno unosite u svoj život, kao i u živote drugih, a iz te će jasnoće proizaći i motivacija da promjenite sebe i smjer djelovanja. Suočit ćete se s kušnjama, jer život donosi kušnje, a kad te kušnje sagledate kroz prizmu musara, tada će vas one koje savladate ojačati, a one koje ne savladate podučiti.

Kad dopustite da se vaš put rasta odvija bez vodstva vašeg mudrog ja, dopuštate da vam B-g otrgne promjenu iz srca, najčešće primjenjujući podvez tuge. Alternativa je svjesno krenuti putem samopreobrazbe kroz svojevoljnu duhovnu

Svakidašnja svetost

praksu. To je stvarni izbor s kojim smo suočeni. Idite kroz život vezanih očiju, sudarajući se i povlačeći se po svim uglovima i rubovima i nalazeći svoj smjer prema onome od čega ste se odbili. Ili metodički radite na podizanju velova koji zamagljuju jasno opažanje i mudro vodstvo, tako da životnim putem idete skladno i s mudrošću.

Musar vam nudi upravo taj metodički put. Musar ima pozitivan (iako manji) učinak kada se uči tek kao informacija, a potencijalno ogroman utjecaj ako ga se prihvati kao sustavnu praksu. Rano su me naučili da musar nije nešto što učite, već nešto što radite, a to se u stvarnosti pretvara u disciplinu osobne prakse.

Najvažnije je nastaviti poduzimati korake. Koraci koji su ispravni i dobri sami će donijeti nagradu. Iz naših posrtaja također se ima što naučiti. Ne možemo a da ne požalimo zbog svojih pogrešaka, i one na nas stavljaju obavezu da obavimo posao korigiranja smjera kojim idemo. Ali zašto nam se stalno događaju? Zašto, unatoč naših najboljih namjera da noge postavimo ravno na put uspinjanja, mi neizbježno klizimo i padamo?

Dio puta uzlaženja je da moramo steći novo srce, a prije nego što se to dogodi, naša stara srca se moraju slomiti i preoblikovati (pre-oblikovati). Postoje brojni dokazi da je život postavljen tako da nam lomovima otvori srca, bilo to zbog gubitka i razočaranja ili kao rezultat naše svjesne i hotimične duhovne prakse. To su pukotine koje omogućuju svjetlosti da prodre unutra.

Tora nas savjetuje da "obrežemo prepucij svog srca". Ovo nije jednostavno razumljiva slika, ali ako krenemo od uvažavanja činjenice da je zakrčeno, zidom ograđeno srce prepreka, ako ne i bolest, tada se proboj o kojem govori Tora čini posve poželjnim. Takve trenutke proživljavamo dok se naša srca pre-oblikuju. Život tada izgleda mnogo dinamičniji, i naše veze su mnogo važnije, čak i ako je bilo boli. Nemjerljivo više smo prisutni. Kotzker Rebbe je to najbolje rekao: "Ne postoji ništa tako cijelo kao (što je to) slomljeno srce."

No, malim i neprimjetnim koraci-

ma, uskoro se navikavamo na svoju novu situaciju, a srce koje je operirano iskustvom postalo tako nježno i pristupačno ponovno počinje nestajati iza zida koji polako raste. I onda će se u jednom trenutku iskustvo ponovno umiješati, i započeti ciklus iznova.

Ima nešto neizbježno u procesu koji opisujem. On se događa svima nama, bilo da sebe identificiramo kao da smo na duhovnom putovanju, ili nam je ta vrsta jezika potpuno strana. Duša je tvornički podešena da svoj kompas usmjeri prema potpunosti, no svejedno izgleda kao da nema načina da se dođe do potpunosti, a da se prethodno ne razbije stari oblik kako bi se mogao iznova sastaviti.

Tora koristi sliku obrezivanja i čini mi se da se na taj zavjetni čin poziva zato da nas nauči nečem dodatnom i važnom. Obrezivanje je inicijacija, svjesno poduzeta. Možda naša srca rastu prirodnim procesom koji je ugrađen u plan našeg života, ali onda dođe moment u kojem mnogi od nas shvate da možemo odlučiti proći kroz proces rasta kao svjestan, hotimičan čin, kao što bismo to učinili inicijacijom. Jasno je da nitko od nas nema veću mogućnost izbora o tome hoće li pred naše srce doći izazov da se produbi ili sazrije, nego li o tome hoćemo li ostariti ili ne, ali dragocjen izbor koji imamo u svojim rukama je da odlučimo hoćemo li kroz taj duhovni rast u kojem se duši daje vodeća uloga u određivanju našeg puta proći kao svjestan čin ili ne.

Musar ima namjenu da vam pomogne da preuzmete upravo takvu svjesnu ulogu koja vodi vaš put rasta. Postajući osjetljiviji na osobine duše koje stvaraju dinamiku u vašem životu, upoznat ćete svoj program rasta. Svaka situacija i međusobni odnos s kojima se susretnete ogledalo su vaših duševnih osobina. Nadam se da ćete i dalje ostati budni za razmišljanja koja vam se tamo pojavljuju.

Nadam se i da ste dublje prepoznali dosege svoje slobodne volje. I mada se može činiti da se stanje vaših duševnih osobina ne mijenja, nemojte se zavaravati. Promjene se

s

uvijek događaju, i vi imate mogućnost izbora. Vi možete mijenjati stvari. Svi veliki i mali napori koje ste uložili možda su pripremili put tako da će već sljedeća vaša odluka koju donesete biti za vas potpuno nekarakteristična. Obrazac možda samo što se nije prekinut. Ne možete to znati prije nego što donesete tu odluku, ali na tom putu morate vjerovati da je promjena moguća.

Da se vratim na citat Rabbi Luzzatta, on kaže još jednu stvar. Ne samo da nema kraja našem učenju, postoji također i stvarnost čiji "opseg ne možemo dokučiti". On ovdje ukazuje na činjenicu da opseg musarskog djelovanja obuhvaća tajanstveno, kako veliku tajnu koja prožima najudaljenije dijelove svemira, tako i zastrte dimenzije vašeg vlastitog unutarnjeg života, koje su podjednako tajanstvene. Običan ljudski um poput vašeg i mog je prekrasna stvar, ali jednostavno nije u stanju shvatiti svu istinu o našem svijetu i nama samima.

Um je oruđe spoznaje, a Rabbi Luzzatto vas upozorava da se ne izlažete razočaranju, tako što ćete svoj um postaviti za jedinog suca vašeg napretka na vašem putu uspinjanja. Um jednostavno ne može vidjeti ili dokučiti što se događa, posebno na najdubljim razinama, unutrašnjosti ili vanjštine. Zbog toga musar uvijek angažira vaš um, ali se obraća i vašem srcu. Vodila me definicija musara Rabbi Eliyahu Lopiana: "Učiniti da srce shvati ono što um zna."

I konačno, niste sami. Niste vi osmislili put duše, a Onaj koji jest ovdje je da vam pomogne. Ako poduzmete korake, svjetlo će zasjati na putu pred vama. Talmud nas uvjerava: "Onaj koji dođe da očisti sebe dobija pomoć s Visina." Nastavlja: "Kad čovjek posveti sebe na ovom svijetu, posvećen je i na svijetu-kojiće-doći." Viša stanja, duhovna otkrića i kretanje prema potpunosti darovi su koje možete primiti. Ta djela milosti uvijek su moguća, a ipak su vjerojatnija kada poduzmete korake da sebi pomognete na tom putu.

Ono što učite na putu duše utiskuje svoju poruku u tkivo vašeg srca. To postaje ono što jeste. Te promje-

ne mogu biti nevidljive vašem umu, pa ćete možda čuti i obeshrabrujući unutarnji glas koji vam govori da se ništa nije promijenilo. Ne vjerujte mu. Cilj nije da možete baciti pogled i vidjeti promjenu, kao da ste trebali postati viši, ili promijeniti boju kose. Prava je poanta da do promjene dođe tako duboko u nutrini vaše duše da kad se situacija pojavi pred vama, vi na nju reagirate prirodno i intuitivno, a ipak drugačije nego što biste reagirali na istu situaciju samo godinu dana ranije.

Čuo sam priču od jedne studentice koja vrlo jasno pokazuje koliko duboko prodire učenje i kako malo onoga što se stvarno događa može biti dostupno svjesnom mišljenju. Rekla mi je da je iz mog poučavanja naučila riječ nefeš, ali da ju je zapravo zaboravila. Zatim joj je, usred dana, dok je bila na raftingu rijekom, što je na nju imalo terapijski učinak, iznenada na pamet pala riječ nefeš Nije se mogla sjetiti odakle zna tu riječ, pa čak niti što ona znači, ali joj se nije činilo da se to slučajno dogodilo, pa kad je došla kući pogledala je u svoje bilješke, i tamo ju je našla"duša". Njezin svjesni um se nije sjećao ničega u vezi s učenjem, ali poruka se ukorijenila mnogo dublje, u duši koja je progovorila sama za sebe u vrijeme kada ju je hranila.

Tako funkcionira musar. Ja to znam iz svog vlastitog iskustva. Nadam se da ste i vi u svom životu vidjeli ili ćete vidjeti nešto od ovoga na djelu, ali čak i ako niste, samo je pitanje vremena kada ćete.

Pokušao sam zadržati fokus u našem zajedničkom radu na onom pozitivnom. To nije uvijek glas koji možete čuti u musarskim spisima i učenjima. Ponekad su nas učitelji neumoljivo tjerali da se usredotočimo na svoje slabosti i nedostatke. I ja isto želim da budete iskreni prema sebi, ali inzistiram na tome da perspektiva kojom sagledavate svoju cjelokupnu situaciju bude pozitivna. Ako se čini da radimo na slabostima, to je samo zato da bismo mogli nadići rad na slabostima. U pojmovima potpunost i svetost koji su čvrste točke prema kojima usmjeravamo svoje korake ne postoji ništa osim integriteta.

I tako, čak i ako osjetite da vas neka duševna osobina drži u svom nepopustljivom stisku, odmaknite se na trenutak i zahvalite na tome što ste samo zbog dara svjesnosti u stanju uočiti ono što možete, i dar Tore koja vam pruža ideale za život, te one ideale prema kojima možete mjeriti sebe, i dar savjesti zbog kojeg vidite gdje se još možete poboljšati itd. Ne gubite iz vida svoje darove. Trebali biste "dvostruko vidjeti" kako biste istovremeno mogli vidjeti svoj program razvoja i darove koji su vam u ruci, i koji vam omogućuju da idete tim putem. Potrebno je da vidite oboje.

Rabbi Simcha Zissel Zvi, Alter iz Kelma, potiče nas upravo u tom smjeru. "To je životno djelo", rekao je, "i upravo zato ste dobili svoj život da ga ostvarite."

Završit ću izrazom zahvalnosti i pjesmom.

Mnoge su generacije prije nas išle ovim putem. Mi imamo sreće što imamo pristup njihovoj dragocjenoj mudrosti, sakupljenoj kroz stoljeća pažljivog promatranja. Moramo im biti zahvalni. Rabbi Elyah Lopian nudi nam molitvu: "Zahvalimo našim učiteljima, vođama zajednice, koji su naširoko pisali o musaru kako bi njegovali i smekšali kamena srca."

Ovo je pjesma Shem Tov Ben Palquera, židovskog pjesnika iz trinaestog stoljeća koji je živio u Španjolskoj, čije riječi osvjetljavaju put i snaže srce, kao što se nadam da će put vaše duše biti osvijetljen i vaše srce biti snažno:

Ako je strah poput stijene

Onda sam ja malj.

Ako je tuga plamen, Onda sam ja more.

Kad stigne, moje srce

Učvrsti svoju snagu,

Poput mjeseca koji sja jasnije

Kad padne tama.■

(kraj)

(nastavak

30. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

VOJSKA: TRENUTNA OPERACIJA NIJE USMJERENA NA ZAUZIMANJE GRADOVA, ZAVRŠIT

IDF: Hezbollah je bio spreman za masovnu invaziju nakon 7. listopada, tajno smo upali na 1000 lokacija

Vojska otkriva da je 3000 terorista bilo u poziciji da napadnu Galileju; udari su ih otjerali; komandosi su zatim izvršili 70 prepada u Libanon kako bi zaplijenili oružje, sravnili ta mjesta i tunele

Izraelske obrambene snage otkrile su u utorak da su čak i prije nego što su službeno pokrenule kopnenu operaciju u južnom Libanonu ranije tog dana, njihove trupe provele desetke tajnih prekograničnih napada tijekom trenutnog rata, uništivši brojne položaje, tunele i mjesta Hezbollaha. Vojska je također otkrila da su nekoliko dana nakon Hamasovog masovnog napada na jug Izraela 7. listopada, tisuće terorista bile smještene u blizini libanonske granice u planu da napadnu Galileju i tamo izazovu sličan pokolj.

IDF je izvijestio novinare o novim informacijama prije nego što je glasnogovornik IDF-a kontraadmiral Daniel Hagari održao brifing na hebrejskom i engleskom, predstavljajući slike i karte iz osujećenog plana masovne invazije i objasnio naknadne tajne misije komandosa u južnom Libanonu, koje su pomogle vojnu kampanju za uklanjanje neposredne prijetnje i tjeranje Hezbollaha od granice.

Vojska je rekla da su specijalne snage od tada izvele više od 70 malih racija, uništivši brojne položaje Hezbollaha, tunele i tisuće komada oružja koje bi se potencijalno koristilo u planu invazije terorističke skupine.

Prema IDF-u, vojnici su tijekom racija proteklih mjeseci tiho došli do oko 1000 lokacija Hezbollaha u južnom Libanonu, od kojih su neke udaljene nekoliko kilometara od granične ograde, uključujući tunele i bunkere u kojima je teroristička skupina skladištila oružje. IDF je rekao da su se lokacije nalazile unutar libanonskih sela i u šumovitim područjima.

Racije su se provodile od početka rata između Izraela i Hamasa, nakon što je IDF rekao da je uspio potisnuti Hezbollahove elitne snage Radwan s graničnog područja, omogućivši izraelskim komandosima da uđu u Libanon gotovo bez da su bili otkriveni. Nije bilo izravnih sukoba s operativcima Hezbollaha tijekom bilo koje racije.

Prema procjenama IDF-a, oko 2400 Radwanovih terorista i još 500 palestinskih terorista Islamskog džihada koje je Radwan obučavao čekalo je u selima južnog Libanona da napadnu Izrael u danima nakon što je palestinska teroristička skupina Hamas izvela svoju masovnu invaziju 7. listopada 2023. iz Gaze, u kojoj je oko 1200 ljudi ubijeno u Izraelu, a 251 osoba je kidnapirana u Pojas Gaze među opsežno dokumentiranim zločinima i sustavnom ciljanju civila. U svom brifingu, Hagari je pokazao kartu koja prikazuje Hezbollahov navodni "plan za okupaciju Galileje".

Sjeverno zapovjedništvo IDF-a očekivalo je invaziju iz Libanona u to vrijeme i ojačalo je svoju obranu. Sljedećih je tjedana izvelo brojne udare na operativce Hezbollaha i mjesta duž granice, zbog čega su se tisuće radwanskih terorista povukle nekoliko kilometara natrag.

KartakojujeIDFpronašaouLibanonuposljednjihmjeseci, aprikazujeplanHezbollahazanjegoveelitnesnageRadwan daizvedumasovnuinvazijusjevernogIzraela,nafotografiji kojujeIDFobjavio1.listopada2024.(Izraelskeobrambene snage)

Naknadni napadi koje su provodili komandosi IDF-a, uključujući borbenu inženjeriju, ponekad su trajali tri do četiri dana, prema vojsci. Sveukupno je provedeno 200 noći operacija.

Hagari je rekao da su deseci tunela namijenjeni za korištenje tijekom plana invazije uništeni, iako je primijetio da nitko nije prešao na izraelski teritorij.

"Naši vojnici ušli su u Hezbollahovu podzemnu infrastrukturu, razotkrili Hezbollahova skrivena skrovišta oružja te zaplijenili i uništili oružje - uključujući napredno oružje iranske proizvodnje", rekao je Hagari, dodajući da "ima još puno posla".

Glasnogovornik IDF-a rekao je da je "Hezbollah gradio, pripremao i opremao ovu infrastrukturu tijekom mnogo godina u pripremi za dan kada će izvršiti invaziju na sjeverni Izrael," plan sličan masakru 7. listopada.

Vojska je novinarima pokazala na desetke komada oružja koje su komandosi izvukli iz Hezbollahovih tunela i bunkera, uključujući jurišne puške, mitraljeze, RPG-ove, protutenkovske projektile, eksplozivne naprave, mine, minobacače i opremu poput walkie-talkieja od kojih su neki bili isti model kao naprave terorističke skupine koje su detonirane prošlog mjeseca u operaciji koja se naširoko pripisuje Izraelu, iako naprave koje je IDF pokazao u utorak tada nisu eksplodirale.

(nastavak s 32. stranice) The Times of Israel: Hezbollah je bio spreman za masovnu invaziju nakon 7. listopada

Obraćajući se novinarima na mjestu izloženog oružja koje su zarobile snage komandosa, ministar obrane Yoav Gallant rekao je da “sve što ovdje vidite oružje, projektili, eksplozivi, RPG-ovi su stvari koje je pronašao IDF, na mjestima odakle su snage Radwan planirale napadati izraelske građane, ubijati ih i otimati.”

Vojni dužnosnici rekli su da je pronađeno oružje manje od 1 posto onoga što je pronađeno na lokacijama Hezbollaha. Praktično, vojnicima je bilo teško dovući desetke teškog naoružanja natrag u zemlju po teškom terenu, no neki su vojnici ipak prihvatili izazov.

IDF je rekao da, iako su njegove operacije komandosa bile uspješne, one još nisu dovoljne da bi mogle postići novozadani izraelski ratni cilj - omogućiti siguran povratak desetaka tisuća raseljenih stanovnika sjevernog Izraela u njihove domove.

Stoga je IDF sada pokrenuo ono što je opisao kao "ograničene, lokalizirane i ciljane napade" u južnom Libanonu, koje provodi cijela divizija, s ciljem rušenja Hezbollahove infrastrukture u pograničnom području.

Operacija ima uglavnom iste ciljeve kao i napadi komandosa, ali sada vojska može manje potajno djelovati u svojim aktivnostima, uništavajući mreže tunela i druga mjesta koja inače ne mogu uništiti male snage koje tiho djeluju. Prethodno bi IDF napadao Hezbollahove lokacije iz zraka nakon što bi se trupe povukle.

Vojni dužnosnici rekli su da IDF planira ojačati svoju obranu i nadzor na granici nakon kopnene operacije protiv terorističke skupine, te osigurati da se Hezbollah ne vrati u to područje.

IDF 'ne ide u Bejrut'

U svom brifingu, Hagari, vojni glasnogovornik, rekao je da IDF trupe neće ulaziti u Bejrut ili bilo koji veći grad u Libanonu, dodajući da će kopnena operacija biti što je moguće kraća.

Govoreći na engleskom nakon sličnog brifinga na hebrejskom novinarima, Hagari je rekao da izraelske snage “ne idu u Bejrut. Ne idemo u gradove u južnom Libanonu. Fokusiramo se na područje tih sela, područje uz našu granicu. Učinit ćemo na ovom području ono što je potrebno za demontiranje i rušenje Hezbollahove infrastrukture.”

Upitan koliko dugo će kopnene operacije vjerojatno trajati, Hagari je rekao: "Neću otkriti neprijatelju, ali radimo to što je moguće kraće, danima, tjednima... Učinit ćemo ono što je potrebno."

Hagari je rekao da IDF djeluje "kako bi omogućio da se svih 60.000 [raseljenih] Izraelaca sigurno vrate u svoje domove u sjevernom Izraelu."

Vojska je kasnije priopćila da je nakon procjene pozvala četiri pričuvne brigade kao i druge snage da sudjeluju u tekućim operacijama na sjevernoj bojišnici. Izraelska brigada uglavnom se sastoji od nekoliko tisuća vojnika.

Vojska je rekla da će pozivanje dodatnih rezervista "omo-

gućiti nastavak borbe protiv terorističke organizacije Hezbollah".

IDF vidi šansu da bi njeni nedavni veliki napadi na Hezbollah, u kojima je poginulo cijelo njegovo najviše vodstvo, mogli dovesti do promjene ravnoteže snaga u Libanonu, s vladom koja bi ponovno preuzela kontrolu nad područjima u zemlji, posebno na jugu, iz ruku grupa podržanih od strane Irana.

Međutim, IDF je procijenio da Hezbollah još uvijek posjeduje raketne i projektilne mogućnosti, što je istaknuto u utorak ujutro u baražnoj vatri na središnji Izrael u kojoj su dvije osobe ranjene. Vojni dužnosnici rekli su da vojska nema za cilj "isušiti ocean" i uništiti sve do posljednje rakete, ali će raditi na razoružavanju terorističke skupine koliko god je to moguće.

"Proširujemo operaciju IDF-a u južnom Libanonu", rekao je Gallant, ministar obrane, novinarima. “Eliminiramo organizaciju Hezbollah u južnom Libanonu i odsijecamo njenu ruku, snage Radwan, duž cijele crte kontakta.

"Ono što ćemo učiniti ovdje je pokazatelj namjere sigurnog povratka stanovnika sjevera njihovim domovima", obećao je. “Mijenjamo sigurnosnu situaciju, od početka do kraja.”

Od 8. listopada, snage predvođene Hezbollahom gotovo svakodnevno napadaju izraelske zajednice i vojne položaje duž granice, a grupa kaže da to čini kako bi podržala Gazu usred tamošnjeg rata.

Do sada su sukobi rezultirali sa 26 civilnih smrti na izraelskoj strani, kao i smrću 22 vojnika IDF-a i rezervista. Bilo je i nekoliko napada iz Sirije, bez ozlijeđenih.

Prije eskalacije u posljednja dva tjedna, Hezbollah je imenovao 516 članova koje je Izrael ubio tijekom sukoba, uglavnom u Libanonu, ali neke i u Siriji. Ubijena su još 92 operativca iz drugih terorističkih skupina, libanonski vojnik i deseci civila.

Libanonsko ministarstvo zdravstva kaže da je više od 1.000 Libanonaca ubijeno i 6.000 ranjeno u posljednja dva tjedna, ne precizirajući koliko je bilo civila. Izrael je rekao da su među mrtvima mnogi operativci Hezbollaha. Milijun ljudi - petina stanovništva - napustilo je svoje domove, kaže vlada.■

IRAN ISPALIO RAKETE

Pojavile su se prve snimke napada, Izraelci odgovaraju: 'Odgovor će biti snažan'

Večernjilist1.10.2024.

Iranski državni mediji objavili su kako je lansirano više od 400 projektila

Izraelska vojska objavila je kako su rakete ispaljene iz Irana prema Izraelu. Dodaje se da su se sirene oglasile diljem Izraela. Izraelske obrambene snage (IDF) pozivaju Izraelce da "ostanu pripravni i precizno slijede upute zapovjedništva na frontu". "Nakon što čujete sirenu, morate ući u štićeni prostor i tu ostati do daljnjega”, dodaje se. Sustav protuzračne obrane, kako se navodi, u potpunosti je operativan, a građani su upozoreni da mogu čuti "eksplozije koje mogu biti rezultat presretanja ili udara".

"Nastavite se ponašati odgovorno i smireno kao i do sada te se pridržavajte smjernica. Jaki smo i možemo podnijeti i ovaj događaj. IDF čini i nastavit će činiti sve što je potrebno

da zaštiti civile Izraela. IDF je potpuno spreman i za obranu i za napad", poručuje IDF. Iranska državna novinska agencija IRNA potvrdila je da je vojska počela lansirati balističke projektile prema Izraelu, prenosi BBC.

Izraelski vojni radio objavio je kako će odgovor Izraela biti snažan. Mediji objavljuju kako se izraelski borbeni zrakoplovi kreću prema Siriji. Moguće je da je to radi presretanja, no napominju kako je moguće da već kreće odmazda protiv Irana. Iranski državni mediji objavili su kako je lansirano više od 400 projektila.

Izraelska vojska u priopćenju je naglasila da je oko 10 milijuna stanovnika u zemlji na meti iranskih projektila. Reutersovi novinari svjedočili su o raketama u zračnom prostoru susjednog Jordana. Izraelski vojni radio objavio je da su polijetanja i slijetanja u zra-

čnoj luci Ben Gurion zaustavljena, a Jordan je također privremeno obustavio zračni promet.

Ranije je vojska najavila da se očekuje napad velikih razmjera balističkim raketama iz Irana i upozorila stanovništvo da se skloni u slučaju napada. Iran je zaprijetio odmazdom nakon napada u kojima je ubijeno vodstvo Hezbollaha u Libanonu. Ispaljivanje projektila uslijedilo je nakon što su izraelske trupe pokrenule kopnene napade na Libanon, u najvećoj eskalaciji regionalnog rata otkako su izbile borbe u Gazi prije godinu dana.

predsjednik Joe Biden rekao da su Sjedinjene Države spremne pomoći Izraelu da se obrani od iranskih raketnih napada. "Razgovarali smo o tome kako su Sjedinjene Države spremne pomoći Izraelu u obrani od ovih napada i zaštititi američko osoblje u regiji", rekao je Biden na X-u o sastanku održanom s potpredsjednicom Kamalom Harris i timom za nacionalnu sigurnost Bijele kuće ranije u utorak.■

U Washingtonu je američki

Izrael u invaziji, vojska Libanona se povukla. "Koristit ćemo sva potrebna sredstva"

Index30.9.2024.

LIBANONSKA vojska povukla se s granice s Izraelom, uoči moguće izraelske kopnene invazije, samo nekoliko dana nakon što je Izrael ubio čelnog čovjeka proiranske oružane skupine Hezbolah i time eska-lirao regionalne tenzije.

Izraelski ministar obrane Yoav Gallant rekao je čelnicima lokalnih vijeća na sjeveru Izraela da će uskoro početi sljedeća faza rata duž libanonske južne granice kojoj je cilj vraćanje Izraelaca koji su pobjegli od raketa Hezbolaha u gotovo godinu dana grani čnog nasilja.

"Koristit ćemo se svim potrebnimsredstvima"

Također je rekao izraelskoj vojsci: "Koristit ćemo se svim potrebnim sredstvima - vašim snagama, drugim snagama, iz zraka, s mora, i na kopnu. Sretno."

Libanonska vojska povukla se sa svojih položaja duž svoje južne granice na oko pet kilometara sjeverno, rekle su libanonske sigurnosne snage.

Amal Al-Hourani, gradonačelnica većinski kršćanskog mjesta Jdeidet Marjayoun, 10-ak kilometara od granice, rekla je Reutersu da

su dva stanovnika primila pozive od izraelske vojske u kojima im se naređuje da se što je prije moguće evakuiraju.

Ubojstvo Hasana Nasralaha, najmoćnijeg vođe "Sile otpora" protiv izraelskih i američkih interesa na Bliskom istoku, jedan je od težih udaraca Hezbolahu i Iranu u nekoliko posljednjih desetljeća.

Washington Post prenio je riječi anonimnog američkog dužnosnika koji je rekao da je Izrael obavijestio Sjedinjene Države o tome da će operacija biti manjeg opsega nego 2006. godine protiv Hezbolaha i da će biti usredotočena na graničnu sigurnost.

Prošli tjedan Izrael je odbacio prijedlog SAD-a i Francuske o 21dnevnom prekidu vatre u svrhu diplomatskog rješenja koje bi omogućilo raseljenim civilima s obje strane da se vrate kući.

Američki predsjednik Joe Biden, koji je imao malo uspjeha u pokušaju odgovaranja Izraela od napada na Hezbolah ili Hamas, pozivao je na primirje.

"Zabrinut sam više nego što moda znate i volio bih da se zaustave", rekao je Biden novinarima kad su ga pitali što misli o izraelskoj invaziji Libanona. "Trebamo

primirje odmah."

Hezbolah: Spremni smo za kopnenuinvaziju

Zamjenik vođe Hezbolaha Naim Kasem, rekao je ranije danas, u svom prvom govoru od izraelskog ubojstva Nasralaha, da su "snage otpora spremne na kopnene borbe."

Dok je govorio, izraelski zračni napadi u Bejrutu i drugdje u Libanonu su se nastavili, šireći kampanju u kojoj je eliminiran čelnik Hezbolaha, ali i u kojoj je stradalo oko 1000 civila, a njih milijun razmješteno, prema podacima libanonske vlade.

Broj ubijenih u napadima na južni libanonski grad Ain Deleb popeo se na 45, reklo je libanonsko ministarstvo zdravstva u ponedjeljak.

Ubojstvo Nasralaha, kao i ubojstva i sustavni napadi na komunikacije skupine, najveći su udarac ovom šijitskom pokretu od njegova začetka 1982. godine.

Nasralah je Hezbolah pretvorio u najmoćniju libanonsku vojnu i političku snagu, s utjecajem koji seže cijelim Bliskim istokom.

No sada Hezbolah mora zamijeniti ovog karizmatičnog vođu ko-

jeg je Zapad okarakterizirao kao terorističkog masterminda, no kojeg milijuni pristaša drže junakom koji se suprotstavio Izraelu.

Izrael je također izvršio atentate na vođe palestinske militantne skupine Hamas, a najglasnije je odjeknuo atentat na političkog vođu Ismaila Haniju dok je boravio u Teheranu.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu upozorio je Iran da "ne postoji mjesto do kojeg ne možemo doći da zaštitimo svoj narod i svoju zemlju."

U trominutnom videoisječku na engleskom jeziku, obratio se Irancima, optužio njihovu vladu da Bliski istok gura "dublje u rat" na račun vlastitog naroda, kojeg vodi "prema provaliji".

Eskalacija sukoba prouzročila je strahove da će Sjedinjene Države i Iran biti uvučeni u sukob.

Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Naser Kanani rekao je da Teheran neće dopustiti da niti jedan od "zločina" Izraela prođe neodgovoreno, aludirajući na ubojstvo Nasralaha i zamjenika zapovjednika Iranske revolucionarne garde koji je poginuo u istim napadima.■