5-09 - Divrej Tora - Vajeleh 5782

Torah Bytes

Mojsije je prije svoje smrti napisao 13 svitaka Tore jedan se čuvao u Svetom kovčegu, a ostali su podije ljeni po jedan svakom od 12 plemena.

Ova paraša iznosi posljednju od 613 micvot da je svatko dužan napisati vlastiti primjerak Tore. Čak i ako je netko naslijedio svitak, on svejedno mora napisati svoj.

Micva da se napiše svoj vlastiti svitak Tore znači da Toru moramo ugraditi u sebe. Po stići emocionalni odnos s To rom, tako da naše misli i po stupci uvijek budu filtrirani kroz prizmu Tore. Tora je uvi jek Židovima davala pristup, pogled na sve, od posla do braka,od tragedije do slavlja.

Kao što Rabbi Emanuel Feldman piše:

"Daleko iznad svih dobrih, racionalnih razloga, Tora je onaj tajanstveni most koji po vezuje Židove i B ga, preko kojeg oni međusobno stupaju u odnos i kontaktiraju, i pomoću kojeg B g ispunjava Svoj savez sa Svojim naro dom da ga podrži i štiti.

"Kada proučavamo Toru, mi ne proučavamo apstraktni i tajanstveni tekst drevnog svijeta. Proučavamo način na koji B g želi da živimo na ovoj zemlji... (Mi) smo zapravo uključeni u otkrivanje suštine Judaizam, što će reći, suštine nas samih..."

Mošeova zemaljskog života. "Stodvadeset godina mi je danas," govori on narodu, "dalje ne mogu ići i ne mogu ući." Vodstvo prenosi na Jošuu i upisuje posljednje ri ječi u Toru. Svitak povjerava Levitima da ga čuvaju u Zavjetnom kovčegu.

Micva "hak’hel" (okupljanja) je zadana: svakih sedam godina, za vrijeme blagda na Sukota prve godine šmita ciklusa, sav narod Izraelski muškarci, žene, djeca

Tore "usta potomaka

Prevela Dolores Bettini

Rabbi Shraga Simmons

B’’H

Alija po alija

Pred sam završetak svog života na ovom svijetu, Moše Rabeinu se po javljuje pred narodom kako bi iznio svoje posljednje poruke i blago slove. On narodu govori kako mu je 120 godina i da ih više nije u stanju voditi. No, ne brinite se, B g je obećao pobijediti neprijatelje s koji ma će se narod suočiti s druge stra ne Jordana, a Jehošua će biti novi vođa.

"Jer B g, vaš B g, On će ići pred va ma ..." Zašto je vaš B g? Zašto ne Elokeinu naš B g? Jedan komenta tor sugerira da je to dirljivi podsjet nik da Moše Rabeinu neće ući u zemlju, dok svi oni kojima govori hoće. Talmud tvrdi da je onaj koji prebiva izvan Izraela poput onoga koji nema B ga. Moše će, nažalost, ostati u huc laarec.

Levi druga alija 3 p'sukim (31,4 6)

B g će narodima u Izraelu učiniti ono što je već učinio Sihonu i Ogu, Emorejskim kraljevima. Budite jaki i

odvažni, govori nam Moše, nemojte se bojati, a B g nas neće iznevjeriti. Š'liši treća alija 3 p'sukim (31,7 9)

Moše tada progovara Jehošui ispred okupljenog naroda i od njega traži da bude čvrst, jer će voditi narod i biti zadužen za osvajanje i naselja vanje zemlje. B g će upravljati "sva kim korakom na putu". Kad je Moše završio pisanje Tore, predao ju je ko hanim, "onima koji su nosili Kov čeg".

R'vi'i četvrta alija 6 p'sukim (31,10-13)

Moše potom zapovijeda narodu micvu "Hak'hel". Na Sukot nakon godine Šmita, kada se narod okupi u Jeruzalemu na hag, kralj će mno štvu čitati (dijelove) Tore. Ljudi će se okupiti kod Beit HaMikdaša mu škarci, žene i djeca kako bi naučili, kako bi se bojali B ga, kako bi čuli i razumjeli, i obvezali se izvršiti sva učenja Tore. A mladići koji još nisu učili, čut će i naučit će štovati B ga "sve dane koje će živjeti u zemlji u koju ćeš sada ući".

■

Hamiši peta alija 6 p'sukim (31,14-19)

B g poziva Mošea da uzme Jehošuu i stupi s njim u "Ohel Moed". B žja Prisutnost spustila se u Šator u obliku oblaka. B g kaže Mošeu da će se nakon njegove smrti ljudi (ne nužno odmah, i ne konkretno baš ta generacija) pobuniti protiv Njega, odvratiti se od pravog puta i prigr liti druge bogove. B g najavljuje da će Svoju ljutnju pokazati tako što će "sakriti Svoje lice" od njih. Ovo upu ćuje na dobro poznati "hester panim" koji se manifestira tako da B g jedi no "radi iza kulisa" na skrivene,

Kohen prva alija 3 p'sukim (31,1 3)

suptilne načine.

Slijedi zapovijed da napiše "Pjes mu" (naime, čitavu Toru), da poduči narod toj Pjesmi, kako bi ona po služila kao svjedočanstvo među Izraelskim narodom. Ovo je micva broj 613, napisati Sefer Toru

S gledišta micvot

Ova se micva ispunjava stvarnim pisanjem Sefer Tore, angažiranjem nekoga da je napiše, pa čak i sudje lovanjem u ceremoniji pisanja i posvećenja.

Komentari ističu kako je svrha kao što je navedeno u samoj parši pi sanja Tore da učimo iz nje i da po dučavamo iz nje, a budući da u današnje vrijeme koristimo raznovr sne s'farim za učenje i podučavanje, slijedi da bi ispunjenje ove micve također bilo i pisati, nabaviti, kupiti, sifrei kodeš i sačiniti si osobnu knjiž nicu Tore.

RO"Š (Rabeinu Asher) ovu zamisao odvodi još jedan značajan korak dalje on kaže, da budući da je u naše vrijeme Tora potisnuta u Aron kodeš u šulu i koristi se za javno čitanje, ali ne i kao tekst za učenje glavno ispunjenje ove micve "da se napiše Sefer Tora" je organiziranje osobne biblioteke knjiga Tore. Ku pite tekstove Tore iz kojih ćete učiti i podučavati. On dodaje da je tako đer vrijedno ako netko dobije pre dnost da napiše Sefer Toru. Ovo je neobičan obrat, koji naglašava va žnost kupnje sforim i njihovog korištenja

"... i poučite je Izraelskom narodu stavite je u njihova usta." Odavdje nas Gemara uči da moramo iznova i

iznova prolaziti kroz ono što učimo svoje učenike sve dok oni to ne shvate. Nije dovoljno samo poduča vati treba se jako potruditi da va ši učenici doista razumiju, sve dok ona ne bude u njihovim ustima. Šiši šesta alija 5 p'sukim (31,20 24)

Jer, objašnjava B g, Ja dovodim lju de u zemlju kojom teče mlijeko i med. Ljudi će zadovoljni jesti i ok renuti se od B ga. Tora, međutim, neće biti potpuno zaboravljena s usana (i srca) budućih generacija. (I to će biti "njihova karta za povratak".)

Toga dana je Moše napisao Toru (Rambam kaže da je napisao 13 Tora po jednu za svako pleme a jednu je povjerio kohanim/Leviim) i podučio narod. B g je "zapovijedio" Jehošui da bude jak i odvažan u svojoj novoj ulozi vođe. Moše je završio pisanje Tore. (Neki kažu da je Moše napisao čak i posljednjih 8 p'sukima Tore, koji govore o njego voj smrti.)

Š'vi'i sedma alija 6 p'sukim (31,25 30)

Moše zapovijeda Leviim da uzmu Toru i stave je pored Arona. (Neki kažu da je Tora bila u Aronu, drugi kažu da je bila na polici pričvršćenoj sa strane Arona.) Moše traži vođe naroda da se okupe za njegove za vršne riječi koje će im uputiti. Moše govori o proročanstvu predviđa nju o pobuni naroda. Moše govori riječi Pjesme ovdje se to vjerojatno odnosi na Haazinu čitavom narodu, u cijelosti.

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

612. Hakhel BaSeder: Obaveza da se okupi narod na Sukot nakon Šemite

Okupite ljude muškarce, žene, djecu, obraćenike ... (Ponovljeni zakon 31,12)

613. Zapiši ovo: Obaveza da se napiše svitak Tore

Napiši tu pjesmu za sebe ... (Ponovljeni zakon 31,19)

Posljednja od 613 micvos je obaveza svakog čovjeka da napiše sefer Tora. Prepoznajući da nema svaki pojedinac potrebnu vještinu da to sam učini, on može unajmiti dru gu osobu da to učini u njegovo ime. Danas je vrlo uobi čajeno da ljudi sponzoriraju slova, riječi ili stihove kada njihov šul naruči da se napiše Tora. Na taj način, ljudi mogu sudjelovati u vršenju ove micve

kako bi ljudi mogli biti dobri poznavatelji! Naš stih kaže: "Zapišite sebi tu pjesmu", to jest, Toru "i podučite joj djecu Izraela". Nije dovoljno samo napisati Toru i ostaviti je u ormaru treba je po dučavati!

Čovjek ima obavezu ove micve čak i ako je naslijedio sefer Tora od svog oca. Dok je micva konkretno napisati svitak Tore, svatko treba nastojati nabaviti i proučavati druge knjige znanju Tore.

Ova se micva odnosi na sve muškarce u sva vremena i na svakom mjestu. O njoj se raspravlja u Talmudu u tra ktatima Sanhedrin (21b), Baba Basra (13b 14b) i Mena chos (30a b). Ona je kodificirana u Šulhan Aruhu u Jore Dea 274. Ova je micva 18. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvos i 15. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu vršiti kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

Razlog za ovu micvu jest pomoći u širenju Tore. Kada bi svi ispunili ovu micvu, svatko bi imao Toru zamislite ■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

15. Pozitivna je zapovijed odvojiti ma'aser ani (desetina siromašnih) u trećoj i šestoj godini š'mite (sedmo godišnjeg) ciklusa, nakon što se odvoji ma'aser ri šon (prva desetina )

jer je rečeno: Na kraju tri godine izvadit ćeš svu desetinu od svojih žitarica te godine i ostaviti je unutar svojih vrata; i Levit će doći, jer on nema udjela ni nasljedstva s tobom, i stranac, i siroče i udovica koji su unutar tvojih vrata, itd. (D'varim 14,28 29). I u naše vrijeme postoji dužnost davanja siromašnima; ali tamo gdje postoji sumnja mora li se od tog uroda dati desetina, treba je odvo jiti, ali ne treba je dati siromasima: jer na osobi koja bi nešto izvukla od svojih bližnjih leži teret dokazi vanja [da joj to pripada).

16. Pozitivna je zapovijed da urod posađenog stabla četvrte godine bude posve svet

jer je navedeno, I u četvrtoj godini, sav će njegov plod biti svet za hvalu Vječnom (Va jikra 19,24) što znači da za sve voće koje izraste (tj. naraste do zrelosti) u četvr toj godini od njegovog sadnje, zakon je da ga mora jesti njegov vlasnik u Jeruzalemu, poput ma'aser šeni (druge desetine §14). U današnje vrijeme ono se mo že otkupiti za p'ruta, poput ma'aser šeni. Po zakonu Tore, zapovijed vrijedi u zemlji Izrael za sva stabla. O tome primjenjuje li se i izvan zemlje, mišljenja su podijeljena, a neki smatraju da za vinograd zakon vrijedi i izvan zemlje, ali ne i za ostala stabla.

Primjenjuje se i na muškarca i na ženu.

17. Pozitivna je zapovijed dati izjavu pred Vječnim nakon što razdijelimo sve darove uroda žitarica Zemlje

jer je rečeno, Kad završiš s odvajanjem sve desetine svog pri nosa žita u trećoj godini, godini desetine, i dao si je Levi tu, strancu, siročetu i udovici... tada ćeš reći pred Vječnim svojim B gom: Uklonio sam svetu hranu iz kuće itd (D'varim 26,12 13). Kada treba dati tu izjavu? u vrijeme minhe (popodnevne molitve) posljednjeg da na blagdana Pesaha, u četvrtoj godini š'mite (sedmo godišnjeg) ciklusa, i ponovno u sedmoj. Kako se po stupa? Odvaja se sve darove [desetine, itd.] od svog uroda. Ako tada kod njega ostane t'ruma (§ 11) ili t'rumat ma'aser (§ 13), treba ih dati kohenu; ako ostane ma'aser rišon (§ 12), on ga daje Levitu; a ako ostane ma'aser 'ani (§15), siromasima. Ako je kod nje ga ostao urod ma'aser šeni (§ 14) ili urod četvrte godi ne (§ 16), ili je novac od njihovog otkupa ostao kod njega, on ih mora ukloniti: baciti ih u more ili ih spa liti.

Zakon izjave o ma'aseru je, prema većini autoriteta, na snazi samo kada sveti Hram postoji. Nadalje, pravilo je da ako osoba prekrši makar jedan detalj među za konima o t'ruma i ma'aseru, ona više nije u mogućno sti dati izjavu; a mi nismo sigurni da nismo počinili neki prijestup u svim tim godinama. Stoga danas ne smijemo davati izjavu. Međutim, postoji obaveza pripremiti darove i uništiti ih, kao što je objašnjeno, na dan prije posljednjeg dana blagdana Pesaha; a neki kažu na dan prije prvog dana blagdana Pesaha.

Ovo vrijedi i za muškarca i za ženu.

Tora

Zapovijedi za zemlju Izraela

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Da li pokajanje uvijek donosi oprost?

Da li priznanje i pokajanje nužno sa sobom donose pomirenje? U našoj paraši Hašem daje naslutiti, da je tako, obećavajući da ako se vratimo Njemu, On će se vratiti nama, smilovati se i vratiti narod iz izgnan stva. Pa ipak, već u sljedećem poglavlju Tora opisuje kako će narod, nakon prvog kažnjavanja, priznati svoje grijehe, a to neće dovesti do oprosta, nego će udvostručiti ka znu! Kako to da Hašem odbacuje pokajanje nacije?

kreno, R. Avraham Saba tvr di da tekst zapravo ne znači da ih je Hašem nastavio kaž njavati. Da li su te reinterpretacije u skladu s osnovnim značenjem stihova? Čime možete podržati svako od tih mišljenja? Što čini pokajanje iskrenim ili neiskrenim?

• Ralbag želi zadržati doslovno čitanje teksta i tvrdi da je pretpostavka da pokajanje mora otkloniti kaznu jedno stavno pogrešna. Čini li vam se ova tvrdnja teološki problematičnom? Zašto da ili zašto ne?

• Dok Ramban sugerira da po kajanje naroda neće biti is- ■

Ester i gmar

Tori postoji nagovještaj Esterinog imena, upravo u ovotjednoj parši:

U Megilat Ester postoji niz riječi koje se prvo navode na akadskom, a potom na hebrejskom pur i goral, kao i imena mjeseci, na primjer. Ime junakinje se također navodi dvaput

Hadasa i Ester. U ovom slučaju Ester, naravno, nije prijevod imena Hadasa, već je to perzijsko ime ko jim se ona koristila.

Ime Ester ה סא povezano je s babilonskim božanstvom Ištar (da, isto ime poput onog notorno neus pješnog filma). Oboje potječe od in doeuropskog korijenskog ster i sro dnog semitskog korijena ctr koji su nam dali grčku božicu Afroditu i feničansku božicu Astartu ה ש Taj isti korijen nam daje engleske riječi star (zvijezda), astral, stellar (zvjezdano) i disaster (katastrofa, ni je u zvijezdama.)

Rabini u Hulin 139b kažu da u

I ja ću se sigurno sakriti (Devarim 31,18). Ideja da je B g skriven u priči o Purimu dobro je poznata. No, jesu li rabini svjesni izvorne etimologije imena?

Rabi Josh Waxman u Parshablogu ima dobro objašnjenje:

"Mada su Ester i Mordehaj doista imena Ištar i Marduk, to ne isklju čuje (i ne bi trebalo isključivati) da ime Ester ima hebrejske konotacije.

Jedino ako mislite da pšat znači da riječ može imati samo jedno znače nje, za koje biste mislili da ne može imati drugu konotaciju. Dopustite mi da vam dam primjer. Recimo da pišem priču o kreativnom tipu i na zovem ga Art. To je potpuno je nor malno američko ime, ali to ne bi tre balo nekoga spriječiti da analizira moju priču i (ispravno) zaključi da je namjera bila dosjetka."

gmar

Uobičajeni blagoslov / čestitka pred Jom Kipur je gmar hatima tova

(ili ponegdje gmar tov

). Nisam siguran u porijeklo ili razvoj izraza, ali Passing Phrase ga dobro objašnjava:

Doslovno: Dobro završno zape čaćenje

Idiomatski: Neka biste bili upisa ni (u Knjigu života) za dobro

"Gmar" dolazi od korijena koji znači završiti. Iako nije biblijski, po prilično se često pojavljuje u Talmu du (Avot 2,16, Jevamot 12,6). Hatima je također talmudska riječ i može značiti potpis ili pečat (Pesahim 104). Riječ "hotemet" ili pečat (onaj s tin tom) izvedenica je od "hatima". Na ravno "tova" znači dobro. Dani po kajanja podijeljeni su u dva dijela: U prvome upisivanje započinje na Roš Hašanu i završava se na Jom Kipur kad se dogodi konačno "pečaće nje" (hatima) naše sudbine. Mnogi učenjaci daju nam i drugu šansu dodatnih 12 dana do stvarno kona čnog pečaćenja na Hošana Raba (7. dan Sukota).

Zato mnogi ljudi na kraju svojih pisama ili razgovora kažu ktiva vehatima tova "neka biste bili zapi sani i zapečaćeni za dobru godinu". Na Jom Kipur ili netom prije Jom Kipura, ljudi to modificiraju i zažele "gmar hatima tova". Tehnički možete reći da to znači "neka bi vaše zavr šno zapečaćenje bilo dobro" što bi

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

bilo u redu ako preuređujete svoj stan, ali za sve nas neka bismo svi imali zdravu, mirnu i ispunjavajuću godinu.

dobro funkcionira i na engleskom: završio je, zaključio, izveo, naučio.

Nepovezani izraz koji koristi i korijen

je riječ

Dodao bih da se korijen

u Bi bliji pojavljuje sa značenjem "dovr šiti, završiti, okončati" vidi Tehi lim 12,2., 138,8. Ranije smo vidjeli i da je

"živi ugalj, žeravica", a srodni glagol zna či "spaljivanje začina na uglju". Začini koji se stavljaju na ugljevlje nazivaju se mugmar

u smislu "dozrijevati, odviknuti od sisanja" što je sigurno povezano sa znače njem "dovršiti". Iz ovog značenja korijena dobivamo riječi

povezan sa

tka)".

, a Mišna u Brahot 6,6 kaže da bi nakon obroka donijeli mugmar, da namirišu kuću. Na mugmar se kaže blagoslov

odatle izraz

le gamrei "u potpunosti", a izraz vegomer

skraćen kao

ima značenje "završetak (re

tkođer znači "učiti", a odatle dobivamo riječ Gemara

Korijen

(također

).

Klein nudi razvoj značenja koje

evareh al hamugmar, što da nas znači "uspješno privesti zadatak kraju". Češće značenje

zamijeni lo je ono manje uobičajeno.

(nastavak s 6. stranice) David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski Ester i gmar

Rabbi Lord Jonathan Sacks: Tora kao B-žja pjesma

Na kraju svog života, nakon što je po B žjem nalogu dao Izraelcima 612 zapovijedi, Mojsije im daje final nu micvu: "Pišite sada sebi ovu pje smu. Neka je nauče Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bu de svjedokom protiv Izraelaca". (Pnz 31,19).

Prema jednostavnom tumačenju ovog stiha, B g je govorio Mojsiju i Jošui te je pri tom mislio na pjesmu iz narednog poglavlja, "Slušajte, nebesa, sad ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mo jih" (Pnz 32,1). Međutim, usmena tradicija dala je drugačiju i mnogo širu interpretaciju, tumačeći to kao zapovijed za svakog Židova da na piše, ili barem ima udio u pisanju, Sefer Tore:

Raba je rekao: Čak i ako su nam naši preci ostavili svitak Tore, naša je vjerska dužnost napisati jedan za sebe, kao što je rečeno: "Pišite sada sebi ovu pjesmu. Neka je na uče Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca." (Sanhedrin 21b)

Najprije, logika tumačenja izgleda kao da se fraza "napišite sebi" može protumačiti kao da se odnosi na svakog Izraelca (Ibn Ezra), a ne sa mo na Mojsija i Jošuu. Drugo, odje ljak se nastavlja riječima (Pnz 31,24): "Kad Mojsije završi u cijelosti ispi sivati riječi ovog Zakona u jednu knjigu…" Talmud nudi treći razlog. Stih kaže: "da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca" to upućuje na Toru u cjelini, a ne samo na pjesmu iz poglavlja 32 (Nedarim 38a).

Ako to razumijemo tako, Mojsije

va posljednja poruka Izraelcima bila je: "Nije dovoljno to što ste primili Toru od mene. Morate ju učiniti no vom u svakoj generaciji." Savez ne smije zastarjeti. On se mora periodi čki obnavljati.

Tako se do današnjeg dana svitci Tore još uvijek pišu kao u drevna vremena, rukom, na pergamentu, pomoću pera baš kao svitci s Mr tvog mora od prije 2000 godina. U religiji gotovo potpuno lišenoj sa kralnih predmeta (ikona, relikvija), svitak Tore je ono čime se judaizam najviše približio pripisivanju sveto sti fizičkom entitetu.

Moja najranija sjećanja sežu do vremena kada sam u malom bet midrašu svog pokojnog djeda u sje vernom Londonu imao privilegiju, kao dvogodišnje ili trogodišnje di jete, da stavljam zvončiće na svitak Tore nakon što je bio podignut, na motan i vraćen u svoj baršunasti plašt. Čak i tada, osjetio sam to di vljenje s kojim su se prema svitku odnosili štovaoci koji su bili prisutni u toj maloj kući učenja i molitve. Mnogi od njih bili su izbjeglice. Go

vorili su s teškim akcentom koji je podsjećao na svjetove koje su osta vili, svjetove za koje sam kasnije sa znao da su bili uništeni u Holokau stu. Atmosfera je bila ispunjena ne opisivom tugom u melodijama koje su oni pjevali uvijek u molu. Ali njihova ljubav prema svitku perga menta bila je opipljiva. Kasnije sam to definirao kao njihov ekvivalent rabinskoj tradiciji Kovčega u pusti nji: on je nosio one koji su ga nosili (Raši na 1. Ljetopisa 15,26). Bio je to za mene prvi nagovještaj da je ju daizam priča o ljubavi između naro da i knjige, Knjige nad knjigama.

■

Međutim, što ako uzmemo da se ova zapovijed odnosi na Toru u cjelini, a ne samo na jedno poglavlje kakav je tada značaj riječi "pje sma" (šira): "Zato sada napišite sebi ovu pjesmu." Riječ šira pojavljuje se pet puta u ovom odjeljku. To je oči gledno ključna riječ. Zašto? Vezano uz to, dvojica učenjaka iz 19. stoljeća ponudila su zapanjujuća obja šnjenja.

Netziv (Rabi Naftali Zvi Yehuda Berlin, 1816 1893, jedan od najvećih

pročelnika ješive 19. stoljeća) kaže da to znači da cijelu Toru treba čitati kao poeziju, a ne prozu; riječ šira na hebrejskom znači i pjesma, i poema. Svakako, većina Tore je pisana u prozi, ali Netziv tvrdi da ona ima dvije karakteristike poezije. Prvo, ona je aluzivna više nego eksplicit na. Ostavlja više toga nedorečenim nego što govori. Drugo, poput poe zije, ona upućuje na dublje značenje, ponekad korištenjem neobične riječi ili konstrukcije rečenice. Opisna proza svoje značenje nosi na površi ni. No Tora, baš kao ni poezija, to ne čini.

U tom briljantnom uvidu, Netziv nagoviješta jedan od velikih eseja biblijske proze iz 20. stoljeća, "Odi sejev ožiljak" Ericha Auerbacha. Auerbach postavlja kontrast između stila pripovijedanja knjige Postanka sa Homerovim stilom. Homer ko risti kristalno jasne opise tako da je svaka scena slikovita kao da je oba sjana suncem. Za razliku od toga, biblijski narativ je štur i jednosta van. Za primjer Auerbach daje priču o vezivanju Izaka ne znamo kako glavni likovi izgledaju, kako se osjećaju, što imaju odjeveno, kroz kakve krajolike prolaze.

Ističu se odlučujuće točke samog pripovijedanja, ono što je između toga ne postoji; vrijeme i mjesto ni su definirani i pozivaju na tumače nje; misli i osjećaji ostaju neizraženi, sugeriraju ih samo tišina i fragmen tarni govori; cjelina, prožeta najne vjerojatnijom napetošću i usmjerena prema jednom jedinom cilju, ostaje misteriozna i "opterećena pozadi nom."

Na potpuno drugačiji aspekt alu dira Rabi Yechiel Michel Epstein, autor halahičkog kodeksa Aruh HaŠulhan. Epstein ističe da je ra binska literatura puna rasprava, o kojima mudraci kažu: "To i to su riječi živoga B ga." To je, kaže Ep stein, jedan od razloga zbog kojih se Tora naziva "pjesmom" jer pjesma postaje ljepša kad je pisana za mno go glasova isprepletenih u komple ksne harmonije.

Ja bih sugerirao treću dimenziju. Posljednja, 613. zapovijed nije veza na samo uz Toru, već uz dužnost da Toru učinimo novom u svakoj ge neraciji. Kako bismo Toru učinili novom, nije se dovoljno prema njoj odnositi kognitivno samo kao pre ma povijesti i zakonu. Ona nam mora govoriti afektivno, emotivno.

Judaizam je religija riječi, pa ipak kad god jezik judaizma teži duho vnom on se prelama u pjesmu, kao da same riječi traže izlaz iz gravita cijskog povlačenja ograničenih zna čenja. Postoji nešto u melodiji što doseže stvarnost koja je van našeg shvaćanja, ono što je William Word sworth nazvao osjećajem uzvišenog.

Riječi su jezik uma. Glazba je jezik duše.

Posljednja, 613. zapovijed, da se Tora učini novom u svakoj genera ciji, simbolizira činjenicu da iako je Tora dana jednom, ona mora biti primljena mnogo puta, dok svatko od nas, kroz svoje učenje i praksu, nastoji ponovno čuti iskonski glas koji se čuo na brdu Sinaj. To zahti jeva emociju, ne samo intelekt. To znači odnositi se prema Tori ne samo kao prema pročitanim riječi ma, već i kao prema otpjevanoj melodiji. Tora je B žji libreto, a mi, židovski narod, smo Njegov zbor, izvođači Njegove vokalne simfonije. I iako se Židovi kad govore često svađaju, kada pjevaju, oni to čine skladno, kao što su Izraelci to učinili na Crvenom moru, jer je glazba je zik duše, a na razini duše Židovi ulaze u jedinstvo sa b žanskim koje nadilazi opoziciju nižih svjetova.

Tora je B žja pjesma, a mi kolekti vno smo njeni pjevači.

Šabat šalom.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 8. stranice) Rabbi Lord Jonathan Sacks: Tora kao B-žja pjesma

Naš dar

Naziv ove parše je uzet od same prve riječi parše vajeleh. Ta riječ označava pokret, aktivnost da se ne kamo ide. Subjekt ovog glagola je veliki učitelj i vođa Moše. Prema Ži dovskoj tradiciji i riječima velikih komentatora Tore, ovu je paršu za nas zabilježio Moše posljednjeg da na svog prisustva na zemlji

Uistinu je čudesno da se Mošea na njegov posljednji dan na zemlji opisuje da je u pokretu, kako ide u snazi i odvažno još podučavati i us mjeravati svoj voljeni izraelski na rod. Možda upravo u samoj ovoj riječi vajeleh otkrivamo tajnu Moše ove veličine i brojnih postignuća za njegova života.

Moše je uvijek išao, uvijek je bio uključen u učenje i podučavanje Iz raela. Nigdje u Tori ne nalazimo da se Moše odmarao od svog zadatka ili da je prestao raditi i truditi se oko svog cilja da uzdigne Židovski na rod da bude kraljevstvo svećenika, sveti narod. Moše je, mogli bismo reći, u neprestanom pokretu, uvijek ide naprijed, kreće se, nagovara i podučava narod Izraela.

Tora nam kaže da njegova tjelesna snaga i sposobnosti ni na koji način nisu oslabile na kraju njegova ži vota. To je svakako bio jedan izuze tan i jedinstven blagoslov. Ali to je bio B žji dar, kao što zdravlje i dug život uvijek i jesu. Neumorne akti vnosti u vezi Tore i Židovskog na roda bile su Mošeov dar Mošeu. One su u potpunosti ovisile o nje govom pristupu, predanosti i viziji u pogledu sebe i Židovskog naroda. Stoga je on s pravom opisan u ovo tjednom čitanju Tore kao osoba koja je stalno u pokretu, stalno ide pre ma većim visinama i značajnijim postignućima.

I to je jedna pouka koju nas Šabat šuva podučava. Da bismo se vratili B gu i iznova započeli svoj put ka svetosti, mi moramo biti proaktivni u svom ponašanju i svom pristupu. Pasivnošću i apatijom sigurno ne ćemo ostvariti cilj nacionalnog i oso bnog povratka veličini i svetosti.

Svima nama je zarudila nova go dina, a uz sve svoje blagoslove ona sa sobom također donosi i svoje ku šnje. Moć da se suočimo s tim ku šnjama, da idemo dalje, nazovimo

to tako, biti će stvarno mjerilo našeg uspjeha i onoga što će se događati u toj novoj godini. Moše nas je oso bnim primjerom podučio da nikada u životu nije prekasno nastaviti ići i nastojati ostvariti svoje nade, težnje i vizije.

Život je dragocjen i za čas prođe, i treba ga u potpunosti iskoristiti. Biti u pokretu, tjelesno i duhovno, uisti nu je tajna uspješne dugovječnosti i ostvarenja u životu. Čak ni velikom Mošeu nije bila darovana besmr tnost niti će mu biti darovano da ispuni sve svoje želje koje je imao na ovoj zemlji. Ipak, do svog posljed njeg daha, Moše se posvetio ostva renju svojih ciljeva i vođenju Židov skog naroda. Ovu kratku paršu, koja nam treba poslužiti kao nadahnuće, valja dobro prostudirati.

Judaizam život smatra najvećim darom koji nam je darovan s Nebe sa. I kao takav on ima najveću važ nost i prioritet. Međutim, većina lju di, kada se ne nađe u nekoj opasnoj situaciji ili u nuždi, ne promatra svoj život na taj način. Umjesto da na njega gleda kao na dar, većina ga ljudi gleda kao na određeno stanje

Rabbi Berel Wein:

Strana

Divrej Tora

postojanja na koje na neki način ima pravo. Zbog toga, život gubi pone što od svog smisla, sve do krajnosti ubojstva i samoubojstva.

Vrijedan dar uvijek je drag onome koji ga primi. Ne samo zbog vrijed nosti same stvari koju je dobio, već još više zbog spone koja povezuje onoga koji je dao dar i onoga koji ga je primio. Gledanjem na život kao na dar s Nebesa kod čovjeka auto matski budi vezu sa Stvoriteljem i s vječnošću. Na to su mislili rabini Talmuda kada su rekli da umjesto da čovjek jadikuje zbog događanja u svom životu on treba jednostavno biti zahvalan za sam dar života.

U vrijeme ovog blagdanskog raz doblja u kojem se nalazimo, naše molitve neprestano iznova naglaša vaju dar života. Samo po sebi je jasno da bez života svi drugi blago slovi ne bi postojali. Stalno ponav ljanje molitvi u prilog života imaju za svrhu da nam utisnu dojam o prolaznosti toga dara i shvaćanja da to nije nešto na što automatski po lažemo pravo.

Veliki dan Jom kipura također je jedan od najvećih darova koje su Nebesa podarila Židovskom naro du. Svi mi u određenim periodima života žudimo da nekako okrenemo novu stranicu, isključimo prošlost i njene posljedice, te na neki način ponovno krenemo svježi i ispočetka. Za većinu onoga što doživljavamo u životu, barem u fizičkom životu u koji smo uključeni, to je praktički nemoguće.

Mi živimo sa svojim prijašnjim odlukama, bez obzira jesu li one bile rezultat slučajnog izbora ili su bile

nerazborite. Međutim, u duhovnim stvarima koje se tiču naše duše, nama je darovan taj veliki dar po novnog početka. I to nije tek prilika koja se pojavljuje jednom u životu, već tu priliku dobijamo svake go dine, na ovaj sveti dan Jom kipura.

No, budući da se naši odnosi s bližnjima uvijek mjere u stvarnom i fizičkom svijetu, dar obnove Jom kipura ne može doista utjecati na te odnose. Jedino osobnim postupcima odnosi se mogu popraviti, i prijaš nje boli i uvrede ublažiti i olakšati. No, B žji dar oprosta i oporavka od nespretnog i neugodnog ponašanja u prošlosti proteže se i na naš duho vni odnos i susret sa samim Nebe sima. Međuljudski odnosi su važni i treba ih cijeniti, no koliko tek više treba cijeniti naš odnos s našim Stvoriteljem, i svime što to povlači

za sobom. Nakon dara samog ži vota, Jom kipur je najveće bogat stvo koje čovjek može primiti.

Često puta, pogotovo dok smo djeca, nas više zainteresira omot i kutija u kojoj dar dolazi, od samog dara. Živo se sjećam kupovine ig račke za koju sam smatrao da će najviše prosvijetliti i razviti vještine mom dvogodišnjem unuku. Kada sam s ponosom i velikodušnom ge stom predao igračku djetetu primi jetio sam da ga kutija više zanima i zabavlja od igračke.

U određenoj mjeri svi smo mi djeca koja se igraju s tom kutijom. Raspravljamo koliko dugo traje služba na Jom kipur, da li je pauza bila dovoljno duga ili kratka; da li je kantor pjevao točno ili falšao, i koliko smo uspjeli predahnuti za vrijeme propovijedi rabina. No ništa od toga nije sama igračka blago Jom kipura.

Jom kipur nam treba pružiti mo gućnost da održimo razgovor s Ne besima i vječnošću. Taj dar ne bi tre balo olako spiskati ili zanemariti. Jom kipur uistinu može izbrisati prijašnje grijehe, pogreške i prijes tupe. No on to može učiniti jedino onda ako poželimo da te prijašnje pogreške više ne budu dio naše osobnosti i našeg pristupa životu. Ja smatram da se to može postići je dino onda ako na sveti dan Jom kipura gledamo kao na dar koji nam je darovan, a ne samo kao dan posta i tjelesnog suzdržavanja. Šabat šalom

Gmar hatima tova

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Naš dar

Pravična djela i povratak

Kako se nalazimo u danima selihos, željeli bismo skrenuti posebnu pa žnju na ove tefilos koje molimo je dnom u godini.

U našim molitvama kažemo: "Tebi, Vječnome, ide pravednost … mi ne dolazimo pred Tebe s milo srdnim i dobrim djelima. Već kuca mo na Tvoja vrata kao ubog i po tlačen narod."

Smatrali bismo da kada bismo imali zasluge heseda i cedake da bi smo mogli isposlovati pomirenje. Tora nam kaže (Mišlej 10,2): "Milo dar izbavlja od smrti." Natprosječan čin cedake može spasiti vlastiti život ako je, ne daj B že, izrečena najstraš nija presuda. Štoviše, Talmud nam kaže (Bava Basra 10a) da cedaka pri bližava konačno izbavljenje.

"Radovat ćeš se pred Vječnim ti, sin tvoj, kći tvoja, sluga tvoj, sluški nja tvoja, Levit koji je u vašim gra dovima, preobraćenik, siroče, i udo vica koja je među vama" (Devarim 16,11). Raši navodi medraš da su ovi na kraju navedni obitelj Vječnog. To su osobe koje možda nemaju nikoga tko bi se brinuo o njima, koje su po trebite ili bez krova nad glavom. Ovi su sušta suprotnost onima na vedenima na početku, koji su naj bliža obitelji. Vječni kaže, objašnjava Raši, da ako mi usrećimo Njegovu obitelj, On će učiniti našu obitelj sretnom. B g toliko štiti i brine se za

bijedne da su Njegovi blagoslovi za one koji im osiguravaju potrebno mnogostruki.

Talmud nam kaže (Bava Basra 10a) da su putevi Vječnog, Kralja nad kraljevima, drugačiji od puteva onih koji su krv i meso. Ako netko done se dar kralju, dar može biti prihva ćen ili neprihvaćen. Čak i ako je pri hvaćen, još uvijek nije sigurno hoće li mu biti dopušteno da stane pred kralja. Međutim, ako čovjek da cedaka on se smatra dostojnim da primi B žansku Prisutnost, kao što je rečeno (Tehilim 17,15): "A ja ću u pravdi gledati lice Tvoje."

Zanimljivo je primijetiti da je he brejska riječ za milodar cedaka, no, cedaka se jako razlikuje od ideje milodara, milostinje. Milodar ozna čava velikodušan čin darivanja. Me đutim riječ cedaka se zapravo izvodi od hebrejske riječi cedek, koja znači pravičnost ili pravednost. Prema Tori, kada netko daje novac siro mašnome to nije čin velikodušnosti; to je, zapravo, izvršenje pravičnog i pravednog postupka. To je ispunja

vanje obaveze, a ne nikakvo zaista izvanredno ili zapaženo djelo. Povratak

"I vratit ćete se Vječnom, B gu svome …" (Devarim 30,2)

U ovo doba godine svatko od nas posebno je predan tome da bude nadahnut za tešuvu. Baal Šem Tov piše da kada netko u tami upali svi jeću on više ne vidi mrak. Isto tako, mada duša neke osobe može biti ukaljana grijehom, proces tešuve za četak je novoga stvorenja koje nije povezano s onim prijašnjim. U tom trenutku, osoba se može još više približiti Vječnom.

■

Michtav M’Eliyahu ističe kako u našoj svakodnevnoj molitvi Šemone Esre, našoj molbi Vječnom "Vrati nas Tori svojoj … i navedi nas da se vratimo" prethodi naša molba da nas Vječni obdariti mudrošću i spo znajom. On navodi pasuk u Ješaji (6,10) koji sugerira da tešuvu pokre će shvaćanje koje se pojavljuje u du bini čovjekovog srca.

Naši nam učenjaci često kažu da se čovjek treba baviti Torom i micvos zato što on to mora činiti kako po stigao željeni rezultat, a vremenom će se Torom i micvos početi baviti jednostavno zbog njih samih. Čin tešuve, međutim, ne može biti lice mjeran; poticaj na tešuvu mora biti duboko ukorijenjen i mora dolaziti iz srca, inače to nije tešuva. I mada čovjek može blagosloviti lulav ili zapaliti šabatne svijeće iz čiste navi ke, i time ispuniti micvu, micva tešu ve je drugačija. Budući da su srce i duša neizostavne sastavnice tešuve, ako su osjećaji odsutni, tada nema

Rabbi Dovid Goldwasser:

niti tešuve

Rambam piše u Hilhos Gitin da svaka osoba, zapravo, želi biti dije lom Klal Jisroela i u sebi nosi unutar nju čežnju da ispuni svoje dužnosti, no nagon ka zlu sprečava je da tako postupi. Kada netko započne postu pak vršenja tešuve, taj čin otkriva iskru koja je sakrivena duboko u njegovom srcu i označava početak njegove potpune promjene.

Sefer HaChinuch piše da na svaku osobu utječu njeni vlastiti postupci. Kada neka osoba čini dobra djela ona bude duhovno osnažena. Tešu va ovisi o shvaćanju osobe da su joj potrebni osobna promjena i nada hnuće da poboljša svoju duhovnu narav. Osoba mora razumjeti i sma trati vrijednom ideju da neće razmi šljati da učini nešto na štetu druge osobe čiji je oprost upravo dobila. Na taj način, njezina tešuva pred Vječnim mora biti iskrena i nepa tvorena. Ona ne može niukom slu čaju razmišljati da nakon što je za tražila Vječnoga za oproštenje na stavi sa svojim ponašanjem koje je za osudu.

U Hilhos tešuva (2,2), Rambam

opisuje tešuvu na ovaj način: "Onaj koji je sagriješio ostavlja se svojih starih puteva te u svom umu i srcu donosi toliko čvrstu odluku da neće ponoviti prijašnji grijeh da će Onaj koji poznaje sve što je skriveno po svjedočiti da se ta osoba neće pono vo vratiti svom grijehu."

Pošto je postupak pokajanja često zahtjevan, tako da čak i prvi korak može biti teško učiniti, Tora daje uputu kako ga učiniti lakšim: Tešu va (povratak), tefila (molitva) i cedaka (milodari) sprečavaju loše odluke.

Tešuva, povratak vlastitoj biti, ot počinje s procesom učenja zakona o tešuvi, te kako se vrši tešuva. To ta kođer podrazumijeva shvaćanje značenja i svrsishodnosti tešuve

Molitvom osoba moli Svemoćnog da joj podari silu da se promjeni, i traži Vječnoga oproštenje za svoje prijašnja djela. Ona se moli Svemo gućem za B žansku milost i blago slov u budućnosti.

Cedaka, milodar, jedno je od najmoćnijih oruđa koje možemo upotrijebiti protiv zla, kao što je re čeno (Mišlej, 10,2), "Milodar izbavlja od smrti."

s 12. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Pravična djela i povratak

Opraštanje

Ovo je najkraći odjeljak u Tori, svega 30 stihova.

Jošua je postavljen za Mojsijeva nasljednika, dana je zapovijed da svakih sedam godina kralj ima pro čitati Toru cijelom narodu u Jeru zalemu.

Odjeljak završava uvodom u slje deću paršu koju ćemo čitati Moj sijevu posljednju proročku pjesmu.

Ovog tjedna čuo sam važan uvid od svog kolege, Rabi Chaima Rapo porta.

Postoji široko prihvaćeno vjerova nje da ako nas netko povrijedi, juda izam nas obavezuje da 'oprostimo i zaboravimo'. On je istaknuo da to ne može biti tako, i dopustite mi da objasnim zašto.

Bez sumnje, živjeti s osjećajem praštanja, umjesto osjećaja ljutnje i gorčine jest mnogo ugodniji način na koji možemo iskusiti život. Nitko ne uživa u životu u kojem živi kao žrtva. I, kao ideal, judaizam svaka ko upućuje na opraštanje i kretanje dalje. Sjećam se da me, prije nekoli ko godina, netko upitao na satu (netko tko je očigledno bio zlo stavljan na neki način) da 'neki ljudi zasigurno ne zaslužuju da im bude oprošteno'? Odgovor koji mi je si nuo i koji još rezonira u meni jest da, istina, neki ljudi možda ne za služuju da im bude oprošteno, ali ti sigurno zaslužuješ da oprostiš? Ta mi je osoba kasnije prišla i rekla ka ko ju je taj odgovor dotaknuo vrlo duboko te da je počela uviđati da je velik dio njene patnje ona vrlo nevi no nametnula sama sebi.

bismo ju trebali prihvatiti. Ići prema oproštenju u takvom slučaju još je uvijek izazovno, ali više nije nad ljudski.

Vidjeti nevinost u ljudima i opro stiti im za ono što su učinili, u slu čaju kad oni ne preuzimaju odgo vornost za svoje postupke, traži previše za većinu od nas; iako je, naravno, u našem najboljem inte resu da to učinimo. Ali oprostiti nekome tko preuzme odgovornost i ispriča se to je mnogo prirodniji odgovor. Sve što nas u tome može spriječiti je ego. A Tora nam zapovi jeda da svoj ego stavimo po strani te da pratimo oproštenje koje izvire iz naše nutrine kada se osoba ispriča.

Nitko ne uživa u životu u kojem živi kao žrtva

Međutim, kao što rabini ističu, 'Tora nije dana anđelima koji služe', već je dana ljudskim bićima. A mi ljudi jednostavno ne možemo zapo vjediti sami sebi da oprostimo. Mo žemo tražiti osjećaj oproštenja, mo žemo se usmjeravati prema tome. I Tora to svakako preporuča, ali Tora to ne 'zahtijeva' od nas. Jer kada nas netko povrijedi, izuzetno je lako os tati živjeti s osjećajem patnje. A taj osjećaj sa sobom prirodno donosi ogorčenje. Bilo bi nadljudski tražiti od čovjeka da se nikada ne osjeća tako.

Međutim, Tora ima jedan zahtjev vezano uz to. Ako osoba koja nas povrijedi preuzme potpunu odgo vornost za svoja djela te dođe i po nudi iskrenu ispriku, Tora kaže da

U ovo doba godine, mi Židovi ra zmišljamo o tome koga smo možda povrijedili i pokušavamo se iskreno ispričati ako je potrebno. Ne samo da je isprika prilika da preuzmemo odgovornost za naše vlastite pogre ške, već pomaže drugoj osobi da oprosti i ostavi iza sebe loše osjećaje ljutnje i gorčine. To može pomoći osloboditi ljude njihovih patnji. Nikad nije pogrešan trenutak za reći oprosti, no ovo vrijeme godine je najbolje za to.

Šabat šalom i šana tova.■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

B-g iznosi priziv nama u obranu

"Kad ih snađu mnoga zla i nevolje, tada će ova pje sma progovoriti pred njima, kao svjedok, jer je neće zaboraviti usta nje govih potomaka, jer Ja znam njiho vu sklonost" (31,21)

Malbim ovaj stih tumači kao B žje obećanje da će oprostiti kada će dje ca Izraelova učiniti tešuvu. Malbim navodi Talmud koji kaže da je pro rok Ilija molio za Izraelce koji su po stali idolopoklonici govoreći B gu: "Ti si bio taj koji im je omogućio da odlutaju" i da je B g priznao: "Da, Ja sam stvorio jecer hara" (Berahos 32b). B g prihvaća dio odgovornosti za naše grijehe, jer je stvorio toliko sna žan jecer hara

Praštanje zahtijeva tešuvu: žaljenje zbog toga što smo sagriješili i iskre nu odluku da više ne ponavljamo grešni čin. Ali zašto tešuva djeluje? Ako netko počini zločin i moli suca: "Žao mi je što sam to učinio i obeća vam da to nikada više neću učiniti", to teško da će zaustaviti suca da ne izrekne kaznu.

Tešuva je djelotvorna jer B g razu mije koliko smo ranjivi pred lukav stvom i iskušenjima jecer hara. Sto ga, ako shvatimo da nas je jecer hara prevario, B g to uzima u obzir.

Hasidski učenjak, Shpoler Zeide, često je vapio za svoj narod: "Gos podaru svemira! Ti si postavio is kušenja ljudima pred oči, a kazna Gehinoma (pakla) je opisana u knjigama. Da si stavio Gehinom

c Nema opravdanja za grijeh, ali ako čovjek koji je sagriješio učini tešuvu, B g preuzima dio odgovornosti i oprašta grijeh.

ljudima pred oči, a iskušenja u knji ge, uvjeravam Te, nitko ne bi gri ješio."

Nema opravdanja za grijeh, ali ako čovjek koji je sagriješio učini tešuvu, B g preuzima dio odgovor nosti i oprašta grijeh.

Ovo je, kaže Malbim, obećanje iz prethodnog stiha. "Kada ih snađu mnoga zla i i nevolje, tada će ova

pjesma progovoriti pred njima, kao svjedok, jer Ja poznajem njihovu sklonost." Kada će nas nevolje koje zadese Izrael potaknuti da učinimo tešuvu, B g obećava da će oprostiti jer On poznaje snagu zlog nagona. Ova pjesma, Tora, "neće biti zabo ravljena od ustiju njegovog potom stva", i bit će svjedokom da moli za nas.

Netko može biti obeshrabren da ne učini tešuvu, misleći: "Kakve li koristi od toga? Ne mogu očekivati od B ga da mi oprosti jer Ga toliko dugo nisam slušao." B g obećava da ako neka osoba učini tešuvu, On će u njezino ime uložiti priziv, pre uzimajući na sebe dio odgovornosti za ponašanje te osobe.

Nikada nije prekasno za tešuvu Kada se zbudu loše stvari. . . . I mnoga zla i nevolje dođu na njih, oni će reći toga dana: "Nisu li ova zla došla na nas zato što B g nije među nama?".

Pitanje "zašto se loše stvari doga đaju dobrim ljudima?" mučilo je svakoga tko iole razmišlja. Talmud kaže da kada je Moše od B ga zatražio "Pokaži mi svoje putove" (Šemot, Izlazak 33.13), on je zapravo postavio ovo isto pitanje. Knjiga o Jobu, za koju neki smatraju da ju je napisao Moše (Bava Basra 15a), po svećena je raspravi o tom pitanju, a konstatacija je da ne postoji logičan odgovor. Točnije, vjersko je načelo da je B g pravičan i dobrohotan, a jedino što mi možemo izjaviti jest da pojava loših stvari kod dobrih ljudi nadilazi naše shvaćanje.

Tamo gdje se ne može primijeniti logika, može se primijeniti vjera. Moramo prihvatiti da je B g pra vičan i dobrohotan, čak i onda kada to naša logika nije u stanju razu mjeti.

■

Rabbi Shlomo Carlebach: Kad su vrata zatvorena

Svakog šabosa gomile su Yidden (Židova) dolazile da budu s Heilege (poštovanim) R. Yaacovom Yitzha kom, Yeudi HaKodeš svetim Ži dovom. Bilo je nemoguće da bi sam R. Yerachmiel mogao platiti svu hranu, a većina njegovih sljedbenika bila je previše siromašna da pomo gne u tome. No, na sreću jedan od njegovih hasidim (sljedbenika) bio je bogat čovjek. Taj je Yiddele plaćao većinu troškova za šabos, i obično pružao potporu Rabinskom sudu.

A onda se, na žalost, jednog dana sreća boga tog hasida promi jenila. Iznenada je izgubio skoro sav svoj novac, i jedva je uspijevao uzdržavati obitelj, a kamoli pomagati Rebeu. Stvarno je teško kada naglo osiromašiš, posebno kada se naučiš živjeti kao bogat čovjek. Ali najgora je stvar da ljudi, koji su ti bili prijatelji dok si bio bogat, sada više uopće ne žele znati za tebe. Preko noći susjedi koje je Yiddele poznavao čitavog svog života, više ga nisu pozdra vljali. Njegovo je srce mamash (stvarno) bilo slomljeno.

Njegova ga je žena pokušala ora spoložiti: "Zašto ne odeš provesti šabos s R. Yerahmielom? Ti znaš da će on uvijek biti tvoj prijatelj. On će i dalje biti sretan što te vidi i sjediti ćeš uz njega kao obično, na poča snom mjestu. Vidjet ćeš, to će ti po moći da se osjećaš bolje."

Yiddele je zaključio da ona ima pravo. Zaista se osjećao jako povri

jeđen i tužan. A vjerojatno bi mu pomoglo da osjeti da je bio cijenjen još zbog nečeg osim zbog svog bo gatstva. Zato je slijedećeg šabosa otišao do Rebea. Bio je siguran da će mu R. Yerachmiel iskazati dobrodo šlicu i reći "R. Avramele, jako sam sretan što te vidim. I jako mi je žao što ti se to dogodilo. Kako ti mogu pomoći?"

Ali gevalt (jao!), kako li je samo bio u krivu!

Rebe se ponašao kao da ga ne vi di. Nitko drugi ga nije čak niti po zdravio. Yiddele je razmišljao o to likim tisućama rubalja koje je dao šamesu (pomoćniku) R. Yerachmiela da podmiri troškove šabosa. Sada se šames pravio kao da ga ne zna, da ga ne prepoznaje. Avramele nije mogao vjerovati što se događa. Zar ti ljudi nemaju niti najmanju trunku zahvalnosti za sve ono što je on na pravio za njih, iako on to više ne može činiti?

U petak je cijelu večer jadni Avra mel bio potpuno ignoriran. Zabora vite na mjesto pored Rebea. On nije dobio čak niti komad hale (šabatnog kruha) s Rebeovog stola. Avramele je bio izvan sebe. Pomagao je ovim ljudima godinama, brinuo se za njih tako da mogu učiti Toru. A sada kao da ne postoji. Čak i Rebe… Uos talom kakav Rebe je R. Yerachmiel ako on i njegovi sljedbenici odbacu ju čovjeka samo zato što je siroma šan?

"Bio sam takva budala," mislio je Avramele. "Ja sam mamash (stvarno) vjerovao da je R. Yerachmiel najsve tiji od svih. Ali sada vidim da je naj

niži od svih. Jedino do čega mu je stalo je novac!" Htio je otići do Re bea i prekoriti ga. Ali, bio je šabos, a Avramele je znao da na šabos nema mjesta ljutnji. Zato je odlučio da je prva stvar koju će napraviti u nedje lju da ode ravno k Rebeu i kaže mu u lice da je on najveća varalica na svijetu.

Rano u nedjelju Avramele se po javio na vratima R. Yerachmiela. "Želim vidjeti Rebea." Šames nije čak niti podigao glavu i pogledao, radio je svoj posao. "Idi i stani u red s ostalim šleperima "(prosjacima)

Za Aveamelea ovo je bila najveća hucpa (bezobraština) na svijetu. Dok je imao novaca šames nikada nije do pustio da on čeka da bi vidio R. Ye rachmiela. Bio je ogorčen i htio je izaći van i otići kući. Ali imao je puno toga za reći Rebeu što nije moglo čekati.

I što je mogao učiniti? Avramele je stao u redu sa svim ostalima. Ali bilo je tu tako puno ljudi…a red se pomicao tako polagano…i mamash nije bilo zraka u krcatom hodniku. Nakon jednog sata pomaknuo se za pedalj. On jednostavno nije imao snage za to! Nakon drugih pola sata bilo mu je dosta. Pa je otišao misleći, "Čekat ću Rebea vani. Tamo ću bar moći disati."

Avramele je hodao gore dolje is pred vrata kuće R. Yerachmiela još dva sata, uvježbajući kako će Rebeu reći točno ono što misli o njemu. Ali kada je konačno ugledao R. Yerachmiela kako izlazi i ide u Beis Midraš (mjesto gdje se uči i moli) njegova se ljutnja pretvorila u bol. I

jedino što je mogao napraviti bilo je da dozove, "Rebe, molim vas Rebe . . . pomozite mi!"

Ali R. Yerachmiel ga nije čak niti pogledao. Samo je iz svog džepa izvadio nekoliko kovanica. Bez da je ijednom pogledao Avramela u lice, izbrojao je četrnaest novčića, koje je ispustio u ruku siromašnog Yidde lea. I potom je otišao, bez riječi.

Avramel nikada u svom životu nije bio tako ponižen. Četrnaest novčića? Ne daje se četrnaest nov čića čak niti najbjednijem prosjaku! Za Avramelea ovo je mamash bio kraj. Otrčao je od kuće R. Yerach miela u obližnju šumu. I tamo, na slonivši lice na stablo slomio se i zaplakao:

"Ribono Šel Olam (Gospodaru svi jeta) što mi se to događa? Prvo sam izgubio sav svoj novac, onda sve svoje prijatelje, a sada svog Rebea. B že na Nebu, postoji li itko na svi jetu kome mogu vjerovati? Ja sam tako jako vjerovao u te ljude, ali svi su me ponizili. Gospodaru svijeta, nakon svega što se dogodilo, mogu li imati vjere uopće i u tebe?" I jecao je i jecao iz dubine svog slomljenog srca.

Iznenada je osjetio dodir na svom ramenu. Osvrnuo se unaokolo kroz suze. Tu je pored njega bio mali dje čak, Poljak. Dječak je rekao. "Hej, gospodine. Ja prodajem ove pakete. Svaki košta jedan novčić. Želite li ih kupiti?"

Avramele se skoro počeo smijati. Tu je, mamash na najnižoj razini svog života, a ovo mu dijete poku šava prodati neko smeće. "Ne hva

la," promrmljao je i pokušao uzma knuti. Ali dječak ga je povukao za ruku: "Molim vas, gospodine..."

Avramele je razmišljao jedan tre nutak. Možda bi se mogao riješiti ovog dosadnjakovića i ove sramo tne milostinje koju mu je Rebe dao, sve odjednom…

"U redu," rekao je, "Ali ja imam samo ovih četrnaest novčića…“

"To je točan iznos," uzviknuo je dječak. "Jer ja imam ovdje upravo četrnaest paketa i, kao što sam rekao novčić po komadu."

"Avramele se skamenio u šoku. Četrnaest paketa, četrnaest novčića. . . Može li to biti? Sa zaprepaštenjem je spustio novčiće u dječakovu ruku i uzeo pakete. Drhtavim rukama ih je otvorio. I gevalt, gevalt! Svaki paket sadržavao je novčanice od stotine rubalja!

Avramele nije mogao vjerovati svojim očima. Bio je dvostruko bo gatiji nego ranije! I iznenada je shvatio da mu je Rebe dao četrnaest novčića upravo u tu svrhu. Zato je, čak prije nego što je otišao kući da proslavi sa svojom ženom, odmah otrčao kod R. Yerachmiela.

Ovog puta sve je bilo drugačije. Svi hasidim kraj kojih je prolazio su mu se nasmiješili i pozdravili ga.

Šames ga je pozdravio kao davno izgubljenog prijatelja i odmah ga odveo Rebeu u sobu. A R. Yerach miel ga je zagrlio i povikao, "Av ramele, tako sam sretan što te vi dim!"

"Rebe, molim vas! Ja više ne mo gu ovo izdržati! Što mi se to dešava lo?"

R, Yerachmiel se nasmiješio. "Ba ruh Hašem", hvala B gu, sada ti mo gu objasniti. Želim da znaš, na Ne bu je bila određeno da trebaš izgu biti sav svoj novac, i nije bilo ništa što bih mogao napraviti da ti pomo gnem, nisam bio dovoljno jak da otvorim vrata za tebe. Zato sam od lučio da odem kroz stražnja vrata.

Odredba je bila samo da trebaš postati siromašan. Nije bilo ništa rečeno o tome da ćeš izgubiti Rebea. Zato sam rekao Nebesima, "Ovaj čo vjek je moj najdraži prijatelj, moj vjerni hasid. Ja ga trebam i on ma mash treba mene. Ali kažem vam, Nebeski sude, apsolutno odbijam da on bude moj sljedbenik dokle god je siromah!"

"I da pokažem Nebu da mislim to što sam rekao, zabranio sam mojim sljedbenicima da provode vrijeme s tobom. Ja sam naredio mom šamesu da ti ne dozvoli da me vidiš dokle god nemaš novaca.

"I tako, Avramele", prisilio sam Nebo da poništi odredbu, i da te natrag osovi na noge"

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Shlomo Carlebach: Kad su vrata zatvorena

Šabat između Roš hašane i Jom ki pura poznat je kao "Šabat tešuva" ili "Šabata šuva". Značenje tešuve je povratak, ali šuva potječe iz haftare u knjizi Hošee, koja počinje stihovima "Šuva (Vrati se) Izraele Vječnom, B gu svome, jer ste se zapleli u svojem grijehu. za što ste naišli u svom bezakonja". Šuva je poziv na povratak; prorok poziva narod Izraela da se vrati B gu i svojoj unutarnjoj čistoći.

U Talmudu, u traktatu Joma, Reš Lakiš navodi da kada se netko tko je prožet duhovnim djelom pokaje, grijesi koje je u prošlosti počinio iz zloće postaju blaži, u rangu s grijesima počinjenim nenamjerno. Talmud onda pita, nismo li već na drugom mjestu naišli na slučaj u kojem je Reš Lakiš otišao predaleko tvrdeći da se putem moći tešuve čak i zlo namjerna djela čine kao da zaslužu ju nagradu. Talmud onda povezuje svaki od odlomaka s drugačijim sce narijem. Jezikom kabalista, tešuva koja se vrši iz straha naziva se "Te šuva tatha'a" (donja razina tešuve). Ova vrsta tešuve može biti posljedica vanjske prisile, zahtjeva ili straha. Ona ima moć da preobrati grijehe koji su počinjeni s namjernim predumišljajem u one počinjene nehotice. Međutim, tešuva koja se vrši ka da se pokajemo iz ljubavi, iz snažne želje da se povežemo sa Svjetlom i dobrotom je "Tešuva ila'a" (viša razina tešuve), koja ima moć da promi-

jeni prošlost i preobrati tamu u Svje tlo, gorko u slatko, i zlobu u vrlinu. Šabat tešuva ima vrlo posebno obi lježje da nam donosi ovu vrstu po kajanja.

U paraši VaJeleh stoji zapisano: "I Mojsije ode..." Zohar pita odakle je Moše došao i kamo je otišao? Zohar objašnjava da je Mošeov odlazak poput odlaska sunca. Zalazak sunca donosi noć, mrak i sve što to povlači za sobom. Doba nakon Mošeovog odlaska srodno je noći, koja dolazi nakon četrdeset godina tijekom ko jih je vodio narod kroz čuda i duho vna otkrića, kakva se nisu zbila ni prije niti poslije. Sunce, kaže Zohar, mora zaći kako bi dozvolilo mjesecu da sja svojom svjetlošću. Mjesec su Jošua i Izraelci, koji sada mogu sjati svojim svjetlom, preuzeti inicijativu i djelovati u skladu s Mojsijevim učenjima. Stvoritelj obećava Mojsiju da će njegovo svjetlo i dalje sjati. Zohar nam govori da kada mjesec rasvijetli noć, to je zapravo sunce

koje i dalje osvijetljava svijet putem mjeseca. Mojsije kaže Jošui "ti ćeš ići" (Ponovljeni zakon 31,7), i "ti ćeš donijeti" (Pnz 31,23). Na taj način, svjetlo Mojsija je ono koje će i dalje osvijetljavati svijet sve dok se tikun čovječanstva ne dovrši i dođe Mašijah, donoseći kraj tame i patnje. To je svjetlo koje će donijeti otkupljenje i manifestirati učenje i život Mojsija (Zohar Sulam, VaJeleh, redak 15). U paraši VaJeleh ima 30 (lamed) redaka, kao paralela velikom "lamedu" u pa raši Nicavim. Slovo lamed je, prema Sefer Jecira (Knjizi stvaranja), stvo rilo astrološki znak Vage, mjesec tišrej. "Lamed" je jedino hebrejsko slovo koje se izdiže iznad gornje crte, i ovo izdizanje simbolizira vezu s Gornjim svijetom, Olam haba, sefirom Bine, odakle nam dolazi ži vot u narednoj godini.

■

Neka ovaj šabat bude pun svjetla i tešuve iz ljubavi.

Prevela: Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: VAJELEH

Upiši nas u Knjigu života

U prvom stihu parše koja se čita ovog tjedna, Parašat Vajeleh, Moše kaže narodu: "Danas mi je sto i dva deset godina; više ne mogu odlaziti i dolaziti, a B g mi je rekao: 'Nećeš prijeći preko ovog Jordana [rijeke]'". Jedan je rabin objasnio da ovo znači da je Moše, kada je navršio sto dva deset godina, dosegao krajnju točku vjerskog ispunjenja, ako možemo zamisliti tako nešto. Jedino vjersko postignuće koje je tek trebao spo znati bilo je držanje micvot u zemlji Izraelovoj, a B g mu je zabranio da prijeđe u tu Zemlju. Stoga, on kaže narodu, za njega više nema razloga da nastavi živjeti. Ako osoba ne ra ste i ne napreduje, ako više ne gradi na svojim prethodnim dostignući ma i ne nastoji postati nešto veće, tada je svrha života izgubljena.

Ova poruka koja proizlazi iz paršat Nicavim (parše od prošlog tjedna)

Tebe radi, o živi B-že

neposredno pred Roš Hašanu. Na Roš Hašanu mi pristupamo B gu i tražimo Ga da nam daruje još jednu godinu. Paršat Nicavim služi da nas podsjeti da imamo pravo na ovaj zahtjev samo ako se obvežemo da ćemo tu godinu iskoristiti za vjerski rast i postignuća. Nemamo pravo moliti za još jednu godinu života

.c Ako osoba ne raste i ne napreduje, ako više ne gradi na svojim prethodnim dostignućima i ne nastoji postati nešto veće, tada je izgubljena svrha života.

samo zato da bismo ostali tamo gdje jesmo, bez da radimo da krenemo naprijed, učinimo sebe boljima i približimo se B gu.

Za vrijeme Visokih blagdana našoj

želiš život, i upiši nas u Knjigu ži vota Tebe radi, B že živi!" Neki su završnu frazu objasnili ovako "Tebe radi, o živi B že", kao opis vrste života za koju tražimo da budemo upisani. Molimo Svemogu ćeg da nas upiše za još jednu godi nu života, ali ne života stagnacije, jela, pića, spavanja i zabave. Prema američkim standardima takav se život smatra vrlo dobrim životom. Ali mi tražimo život koji je "Tebe radi, živi B že", život posvećen Tori i micvot, i život bogat vjerskim smi slom i duhovnošću, život koji kori stimo u svrhu rasta, podižući sebe na nove visine, a ne u svrhu da "stojimo" na jednom mjestu kao anđeli. Samo ako se zaista obave žemo, da ćemo raditi prema višim razinama, malo po malo svakog da na, imamo pravo pristupiti Svemo gućem na Roš Hašanu i moliti: "Sjeti

■

Rabbi Eli J. Mansour:

Biseri hasidske mudrosti

Dosljednost u svemu

Hladne zimske noći umoran se putnik jedva dovuče do malog naselja. U daljini spazi kućicu s osvijetljenim prozorom. Čovjek pokuca na prozor i zamoli da se malo ugrije uz vatru. Domaćin, mjesni rabin, otvori vrata i pusti nepoznatog gosta da uđe. Dao mu je nešto hrane i vode, pa mu pokaza mjesto kraj peći gdje se može zagrijati i prespavati. Čovjek se glasno zahvali, ali istovremeno u sebi po misli: "Kakav je to svijet u kojem su izmiješane sretne i žalosne sudbine: rabin živi u miru i sigurnosti, dok ja moram lutati unaokolo da bih dobio koricu kru ha."

Sljedećeg jutra upita on domaćina: "Kako sam ja si romah i toliko patim u ovom životu, mogu li se na dati da će mi u sljedećem životu biti bolje?"

"Jaakov je kao prethodnicu poslao glasnike svom bra tu Esavu…"(Postanak 32,4). Ovo čitamo uz stih "Čovjek se s njim hrvao" (Postanak 32,25), uz Rašijevo tumačenje da je riječ va jeavek ("hrvao se") povezana s rječi avak ("prašina"). Postoji debata vezana uz taj stih u Talmudu. Jedno je uvje renje da je Jakov mislio kako je čovjek s kojim se hrvao neži dov, a drugo da je on mislio kako je to bio rabinski učenjak. To su prilično čudni argumenti…

…Cadik voli Stvoritelja i svako biće na svijetu [kol adam beo lam]. Na primjer, Rabi Johanan Ben Zakai je rekao: Ja po zdravljam svaku osobu na tržnici, uključujući i nežidove, prije nego što oni imaju priliku pozdraviti mene (Brahot 17 a). Većina ljudi nije takva…Samo cadik koji voli sve podje dnako ima takvu snagu.

…U stvarnosti, ljubav često nije podjednaka prema svima Židovima i nežidovima. Nečija ljubav prema Židovima mo že biti potpuna, dok prema nežidovima može biti manjka va, može još uvijek zadržati doživljaj onog drugog kao stra nca. To je uvjerenje da je Jaakov mislio da je njegov proti vnik nežidov. Bila je to unutrašnja borba da oslobodi sebe od tragova prašine [osjećaja da je netko drugi stranac].

Slično tome, uvjerenje kako je Jaakov mislio da je čovjek s kojim se zavadio učenjak, podrazumijeva kako njegova lju bav za tog čovjeka nije bila potpuna. To je zato što je Jaakov spoznao da taj učenjak još uvijek nije usavršio sve svoje ka rakterne osobine. Jaakov ga je volio, ali ta je ljubav još uvi jek bila nepotpuna zbog tih nedostataka. To je smisao stiha, "Čovjek se hrvao s njime sve do svitanja (alot hašahar)." On se borio da odstrani tamu (šhorut) u tom čovjeku, kako bi ga u potpunosti mogao voljeti.

~ R. Elimeleh iz Liženska

Rabin mu odgovori: "Ako slijedimo tvoj način razmi šljanja, onda tvoj konj ima bolje šanse od tebe. Vidiš, ti sada sjediš kraj vatre, dobro si se naspavao i najeo. U isto vrijeme konj radi više od tebe, a vani se smrza va. I, kao da sve to nije dovoljno, on je spreman da te, bez prigovaranja, u svakom trenutku ponese kamo god ti poželio."

ašto biti zabrinut oko svijeta koji nije vaš?

~ R. Moše Leib iz Sasova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Haftara za Šabat Šuva

Hošea 14,2 10; Mika 7,18 20.

Šabat između Roš hašane i Jom kipura poznat je kao Šabat Šuva ili "Šabat po vratka (pokajanja)". Naziv je nastao iz početnih riječi ovotjedne haftare: "Šuva Israel Vrati se, o Izraele." Ova se haftora čita u čast Deset dana pokajanja, dana između Roš hašane i Jom kipura.

Prorok Hošea preklinje Židovski na

rod "Vrati se, o Izraele, G spodu B gu svom," hrabreći ih da se istinski po kaju i zatraže B ga oproštenje. Ho šea poziva Židove da svoje pouzda nje uprave u B ga, a ne u Asiriju, moćne konje ili idole. U tom času B g obećava da će ukloniti Svoj gnjev od Izraela: "Bit ću poput rose Izraelu, procvjetat će poput ruže." Pro rok nastavlja s proricanjem povra tka izgnanika i prestankom štovanja idola među narodom.

Haftora završava kratkim odlom kom iz Knjige Mike (Miheja), koja opisuje B žju milost u opraštanju grijeha Njegovog naroda. "On ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, jer on voli milosrđe. Opet će se smilovati na ma, pod noge će baciti bezakonja naša i baciti u dubinu morsku sve grijehe naše." Mika završava s pozivom B gu da se spomene saveza s praocima, Abrahamom, Izakom i Jakovom.

■

Ljudi, čitatelji, ne identificiraju se s ljubaznim nego s onim što je bolno – to je bit književnosti

Express,24sata,14.9.2022.

BestBook vam predstavlja osam suvremenih izraelskih pisaca, nagrađivanih, iznimno popularnih u ze mlji, prevođenih u inozemstvu, koje biste trebali dr žati na oku. I čitati ih kad se pruži prilika za to. U ekskluzivnim intervjuima s njima razgovaramo o nji hovim knjigama, obitelj skoj, društvenoj, kulturnoj i političkoj svakodnevici Iz raela, njihovom forteu što se tiče književnosti i općenito o tome što im je važno u životu.

Rođena 1975. godine, izraelska spisateljica Noa Yedlin pripa dnica je srednje generacije su vremenih izraelskih pisaca. Njezini romani čine iskorak od politike prema svakodnevici iz raelskog društva, prema obite lji, pojedincu, životu u gradu, nelogičnostima života. Svaka njezina nova knjiga uspješnica je u Izraelu. Tako je roman „House Arrest“ osvojio nagradu Sapir i dospio na kazališne da ske, a roman „Stockholm“ pre tvoren je u međunarodno us pješnu seriju, za koju je Yedlin napisala scenarij. Njezin poslje dnji roman, „People Like Us“, objavljen 2019. godine, bavi se tegobama jedne obitelji koja je zbog visokih cijena nekretnina bila primorana preseliti se u lo šije susjedstvo u gradu, a spi sateljica se u njemu dotiče glo balnog problema: visokih cije na nekretnina nedostupnih obi čnim ljudima.

BestBook: Dobitnica ste nagrade Sapir, koja je po znata i kao izraelski Booker, za svoj roman „House Arrest“. Kako je osvajanje tako prestižne nagrade ut jecalo na tijek vaše karijere?

s bestselerom u rukama. No mislim da je ovo dobra prilika da citiram poznatog pokojnog izraelskog pisca Amira Gutfre unda, još jednog dobitnika na grade Sapir, koji je znao govo riti da vas nagrada samo može staviti u središte zbivanja ono što ljudi vide kad svjetlo padne na vas ovisi o vama, ili još bolje rečeno, o vašem ra du. Uz dužno poštovanje na gradama, ipak su od toga va žniji nečiji romani.

BestBook: „House Arrest“ roman je koji se osvrće na izraelsku politiku, nesugla sice ljevice i desnice, no i obiteljske teme. Zašto je ova tema privukla toliko pozornosti? Čak toliko da je prema romanu postavljena kazališna predstava.

I obitelj i politika središnje su teme izraelskog društva, a pri ča koja nudi kombinaciju je dnog i drugoga vjerojatno je bila privlačna. Rekavši to, vje rujem da je priča sekundarna, na neki način; pravo pitanje je govori li priča nešto značajno o bivanju čovjekom. U tom smi slu, mislim da su roman i pre dstava o tome što zapravo zna či biti nečije dijete, što je vje rojatno najuniverzalnija tema koja postoji.

BestBook: Oded Nir piše da su se u izraelskoj književnosti u 21. stoljeću pojavila tri žanra: spekulativna fik cija, detektivska fikcija i romani dijaspore. Koji su, po vašemu mišljenju, do minantni žanrovi i teme suvremene izraelske knjiže vnosti?

Jedna od najvažnijih promjena kroz koje je prošla izraelska književnost proteklih desetljeća je tranzicija od takozvanih va žnih tema poput Holokausta, pojave Izraela kao nezavisne države, izraelsko arapskog su koba prema osobnijoj oblasti i književnoj atmosferi u kojoj se sve teme I žanrovi smatraju

legitimnima. Mislim da je ovo znak zrelosti i samopouzdanja. BestBook: U romanima “House Arrest”, „Stock holm” I “People Like Us” pišete o običnim ljudima, njihovim odnosima i pro blemima. Što u vašem pisa nju predstavlja trajni fokus? Jesu li to ljudi ili dru štvo kao cjelina?

Vjerujem da je književnost pri ča ljudske duše najprivatnija, najosobnija stvar, koja nudi društvo našim slabostima i po dsjeća nas da nismo jedini s nesavršenostima. Politika, soci ološki procesi, i tako dalje, su sekundarni ako je osobna priča dovoljno dobra, onda će se političke i druge općenitije, globalne implikacije i razumije vanja prirodno stvoriti iz toga, a da to pisac ne mora posebno isticati.

BestBook: Rekli ste kako vjerujete da je pripovijeda nje suprotno od pristoj nosti te kako podučavate svoje studente kako biti drski kad otvaraju određe nu priču. Što ste mislili pod tim? Zašto mislite da je dr skost bitna u književnosti?

Lju baznost je umjetnost iz vanjskoga to je način na koji se percipiraju stvari, to je izni mni napor da se sakrije neugo dno i da se stvori ljepša slika toga kako stvari stoje, kako se osjećamo prema njima i najva žnije kakvi smo to mi. Knji ževnost je potpuno suprotna: To je umjetnost internoga, onoga kakve stvari uistinu je su: to je građenje kampa unu tar duše lika i opisivanje što sve vidite oko sebe, bez ikak vog uljepšavanja. Ljudi, čitate lji, se ne identificiraju s ljuba znim na isti način, kao što se ne identificiraju s odjećom koju ljudi nose; identificiraju se s onim što je autentično, što je bolno, što dolazi iznutra to je bit književnosti.

članak o tome kako je Tel Aviv postao najskuplji grad na svijetu, prestigavši Pariz, Hong Kong i Singapur. U svom romanu “People li ke Us” pišete o tome kako grad nije pristupačan i ka ko je teško pronaći stan ili kuću po pristojnim cijenama. Kako se ovo oslikava na društvo? Možda bismo mogli dodati i to da kupnja doma nije bila toliko nemoguća misija samo genera ciju ili dvije ranije. Što se otad promijenilo?

Osvajanje nagrade imalo je og roman utjecaj na moju karije ru: Otišla sam u krevet kao pri lično nepoznata spisateljica, a sljedeće jutro probudila sam se ■

BestBook: Prije nekoliko dana u medijima se pojavio

Nisam ekonomistica nego spi sateljica, tako da mogu odgo voriti samo iz perspektive spi sateljice. Porast cijena nekret nina u Tel Avivu otežao je obi teljima život tamo i uzrokovao ubrzani proces gentrifikacije, isti kao u mnogim velikim gra dovima diljem svijeta: područja i susjedstva koja su prije sma trana “lošima” počelo je nase ljavati više i više mladih profe sionalaca koji su prije živjeli u centru grada, a više si to nisu mogli priuštiti, te su polako ta susjedstva učinili modernijima i skupljima, zbog čega je prvo tnim stanovnicima postalo ne moguće nastaviti tamo živjeti. Ovo su komplicirani procesi ko ji utječu na ekonomiju, struktu ru društva i mnoge druge as pekte života u Izraelu i dru gdje, a smatram da je to fas cinantna tema za roman.