5-10 - Divrej Tora - Haazinu 5781

Divrej Tora Godina 14 Broj 52

Zagreb, šabat 18. rujna 2021. - 12. tišreja 5782.

http://twitter.com/DivrejTora B’’H Šabat Ha’azinu Jeruzalem 18:07

19:18

Zagreb

6:45 P

19:43

Rijeka

18:51

19:50

Split

18:42

19:41

Dubrovnik 18:35

19:34

Vinkovci 18:33

19:32

Sarajevo 18:35

19:33

Doboj

18:36

19:35

B. Luka

18:40

19:38

Beograd 18:27

19:27

Novi Sad 18:30

19:30

Subotica 18:31

19:32

Zrenjanin 18:28

19:28

Niš

18:21

19:20

Beč

18:44

19:43

Frankfurt 19:16

20:14

Edison, NJ 18:44

19:52

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Na dan: utorak 21.9.2021.

Broj 52 divrejtora@gmail.com

Paraša Ha’azinu

se udebljao, očvrsnuo i zaoblio; napustio je (D’varim 32,1 - 52)

B-ga koji ga je načinio i prezreo Stijenu spa-

Velik dio paraše Ha'azinu ("Osluhni-

senja svoga" - i na strašne nesreće do ko-

te") sastoji se od 70 redaka "pjesme" koju

jih će doći, a što Moše opisuje riječima:

Moše predaje narodu izraelskom poslje-

"B-g skriva svoje lice." Ipak, na kraju on

dnjeg dana svog zemaljskog života.

obećaje da će B-g osvetiti krv svojih slugu

Zazvavši nebo i zemlju kao svjedoke,

i pomiriti se sa svojim narodom i ze-

mljom.¸

Alot Hašahar

5:13

Moše bodri narod: "Sjećaj se davnih dana;

Najranije Talit

5:48

promisli o godinama brojnih naraštaja; upitaj

Paraša završava B-žjom uputom Mošeu

Nec Hahama

6:42

oca i on će ti o njima pripovijedati, starine

da se popne na planinu Nevo s čijeg će

Najkasnije Š’ma

9:45

tvoje i oni će ti reći" kako ih je "B-g pro-

vrha, prije nego što tamo umre, ugledati

Zman Tefila

10:46

našao u pustinji," učinio ih narodom,

Obećanu zemlju. "Vidjet ćeš pred sobom

Hacot

12:49

odabrao ih i učinio svojim i ostavio im u

zemlju, ali nećeš tamo otići, u zemlju koju

Minha Ketana

16:23

nasljedstvo prekrasnu zemlju. Pjesma

sam dao djeci Izraelovoj." ■

Plag Haminha

17:39

Šekia

19:37

Cet Ha-kohavim

18:56



upozorava i na zamke koje dolaze s obiljem – "Ješurun se udebljao i uzjogunio; ti si

Prevela Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



Pjesma Ha'azinu

(nastavak s 2. strane)

Pjesma Ha’azinu

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija - 6 p'sukim (32,1 -6) Moše Rabeinu svoju oproštajnu "pjesmu" narodu započinje pozivajući Nebesa i Zemlju da budu svjedoci onoga što će govoriti. Traži od naroda (na vrlo poetičan način) da dobro poslušaju njegove riječi. Moše nam govori da je B-g posve fer i pravedan - odgovornost za "uprskane stvari" leži na nama.

S gledišta micvi "Kada ja (jednina) prizovem B-žje ime, vi (množina, minimalno 2) slavite B-ga za Njegovu veličinu." Iz ovog pasuka saznajemo da kada tri čovjeka jedu zajedno, jedan poziva drugu dvojicu da "blagoslove B-ga" – birkat hazimun (tj. benčanje m'zuman).

Iz ovog pasuka također učimo da kažemo Baruh Hu u'varuh Š'mo kada čujemo B-žje ime u braha (osim ako ne postoji halahički razlog da se ne "upada").

Gemara kaže da iz toga učimo micvu da kažemo braha prije učenja Tore. (Neki ovu micvu izvode iz micve Birkat HaMazona.)

Drugi odavdje uče (uzimajući u obzir i kontekst) da bismo se trebali moliti B-gu kada dođe do nestašica kiše.

I, da imamo brahot za različite vrste namirnica, a ne samo jednu sveobuhvatnu braha.

Ovaj svestrani pasuk koristi se za početak Musafa, Minhe i Ne'ila Amide.

G’matrija Baal HaTurim primjećuje da je brojčana vrijednost hašamajim va'adabera (neka Nebesa počuju i ja ću govoriti) 5 + 300 + 40 + 10 + 40 Strana 4

= 395 i 6 + 1 + 4 + 2 + 200 + 5 = 218. 395 + 218 = 613, kao da Moše kaže "Poslušajte 613 micvot".

Levi - druga alija - 6 p'sukim (32,712) Moše nas još jednom traži da se prisjetimo "rane povijesti" ove jedinstvene nacije Izraela i izuzetnih predaka koji su za nas uspostavili našu blisku vezu s B-gom.

U stvarnom židovskom životu ne postoji generacijski jaz - starija generacija uči novu, nova generacija ostvaruje korist postavljanjem pitanja starijima i učeći od njih.

B-g je strukturirao svijet usporedno s razvijanjem naroda Izraela i pružio nam posebnu zaštitu i vodstvo - "kao što orao štiti svoje mlade ..."

Raši spominje različite naročite načine na koje se orlovi odnose prema svojim mladima, da bi ih zaštitili, postupali s njima nježno i pažljivo, te isto tako kako pripremaju svoje ptiće za život odrasle ptice.

Usporedba kojom se Tora koristi stoga je vrlo prikladna. Š'liši - treća alija - 6 p'sukim (32,1318) Unatoč zaštiti i uzdržavanju koje nam je B-g pružio u pustinji, mi smo se pobunili. To se dogodilo i nastavlja se događati. Mošeove riječi mogu se smatrati opisom dor hamidbara, isto kao i poetsko proročanstvo da će narod postati previše samodopadan u Erec Jisraelu te napustiti B-ga kad se nađe u stanju izobilja i sigurnosti. Čak i iz ovog poetskog – i u suštini ne-halahičkog konteksta, učimo stvari koje su halahičke prirode.

Budući da Tora upotrebljava izraz: hraniti se medom iz stijene, učimo

da med u halahi ima status tekućine. Zbog svojih jedinstvenih fizičkih svojstava, med bi se mogao smatrati čvrstom hranom, a ne pićem.

R'vi'i - četvrta alija - 10 p'sukim (32,19-28) Veći dio sadržaja Haazinu■ čine pjesnički oblikovane ideje koje su prethodno pokazane u knjizi D'varim.

Moše nam govori da je B-žja reakcija na našu nevjernost hester panim - skrivanje "B-žjeg lica", da to tako nazovemo.

On nam također govori da je nekoliko puta B-g poželio uništiti Izraelski narod, ali to nije učinio kako ne bi dao narodima svijeta razloga da posumnjaju u moć "B-ga Izraelova".

B-g je rekao salahti k'd'vareha.

Neki "daršen" tumače da ovaj izraz znači da će B-g oprostiti prema našim riječima. Kako zatražimo.

Gemara nam, kroz igru riječi, kaže da je koncept hester panima personificiran u Esteri, koja je živjela u izgnanstvu, i u vrijeme kada je B-g odlučio da se ne otkrije na otvoreni način, te uglavnom djeluje kroz prirodu.

Jedna misao: Sada nam se po drugi put predstavljs snažna poruka o hester panim. Dor hamidbar poznaje B-ga kroz otvorena čuda koja je učinio dok su bili u Egiptu. Oni nikada nisu iskusili skrivenu, nečujnu Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

stranu B-ga, recimo to tako. Postojanje hester panim sada mora biti dijelom njihova obrazovanja, tako da buduće generacije budu u stanju nositi se s manje očitim i otvorenim B-gom. U protivnom, potpuno će ih shrvati kada otvorena čuda iščeznu.

Hamiši - peta alija - 11 p'sukim (32,29-39) Naš je izazov razmišljati o tome i razumjeti mnoge pouke koje su sadržane u B-žjim (i Mošeovim) riječima. Zaključak je da čak i ako Izrael skrene s pravog puta, B-g nas neće napustiti i On će ponovo stati na našu stranu pred našim neprijateljima. Kada bismo barem shvatili to i cijenili zadivljujuću B-žju moć.

S gledišta micvi Pasuk 32,38 odnosi se na idolopokloničke žrtve i njihove ljevanice.

Rambam citira ovaj pasuk kao izvorište zabrane jajin neseha, svetog vina. Chinuch objedinjuje ovu zabranu s onom protiv stjecanja koristi od hrane posvećene drugoj religiji.

Ovo je jedina micva koju Rambam ubraja među 613 a Sefer Hahinuh ne. (Kako bi broj 613 ostao nedirnut, mora postojati i jedan obrnuti slučaj. I postoji.)

Rabinska zabrana u vezi stam jeinam (doslovce, njihovog vina, nežidovskog vina) djelomično je inspirirana ovom zabranom o jajin neseh.

Postoje i drugi faktori, poput ograničavanja društvenog kontakta između Židova i ne-Židova, koji doprinose rabinskoj zabrani stam jeinama.

U svakoj Amida kažemo da nam je B-g dao Jom kipur b'ahava, s ljubavlju. Tšuva je sama po sebi veliki dar od B-ga, no uspostava posebnoga doba u godini, koje kulminira posebnim Danom pomirenja, uisGodina 14 5 Broj 52 Strana

Alija po alija

tinu je B-žja gesta ljubavi. Našoj ljudskoj prirodi, koju On očito jako dobro poznaje, potreban je fokus. I, između ostalog, Jom kipur upravo to i jest. Šiši - šesta alija - 4 p'sukim (32,4043) U ovom završnom dijelu odlomka pjesme Haazinu, Moše nas uvjerava u vječnu B-žju prirodu i Njegovo obećanju da će osvetiti Izrael na drugim narodima.

Sedra je (u svitku Tore) do ove točke pisana na neuobičajen način.

Ovo je tradicija koja se prenosi generacijama od pisara do pisara. Jedini drugi dio Tore koji se piše drugačije od ostatka Tore (i drugačije od Haazinu) je Pjesma na moru u B'šalah. Ovdje je dovoljno reći da pjesnička forma ove dvije Pjesme ostavlja prostora za sve vrste draša i tumačenja. Smatra se da prazne površine, razmaci, sadrže skrivene mistične poruke, neku vrstu čitanja između redaka.

Kaže se u ime ARI Z"L da je svaki dan Aseret j'mei t'šuva (ne računajući Roš hašanu i Jom kipur ima točno 7 dana) model i dan popravka za isti taj dan u tjednu tijekom cijele godine. Stoga će Šabat Šuva dati ton svim našim šabatima. To od nas zahtijeva da učinimo Šabat Šuva posebnim u svakom pogledu: pravilno uzdržavanje od svih zabrana i mogućih zabrana, kao i ispunjenje s ushitom svih njegovih pozitivnih aspekata. Posebne molitve, valjano

učenje, radosne zmirot, obilni obroci ... i još mnogo toga. Š'vi'i - sedma alija - 9 p'sukim (32,44-52) Moše, pred Jehošuom, govori narodu da slušaju upozorenje ove Šira i da čuvaju Toru koja će ih, zauzvrat, održati.

Važna točka koja se često ponavlja u knjizi D'varim je ovo: Zemlju Izraela nismo primili bez obaveza vezanih uz nju. Uvijek moramo biti dostojni da zadržimo Erec Jisrael. To je vrijedilo kroz čitavu našu povijest, a ni danas nema ništa manju važnost. Ovu ćemo zemlju zadržati ako je zaslužimo zadržati.

B-g zatim kaže Mošeu da se popne na Har Aravim-Nevo, da vidi Zemlju odandje i umre, kao što je Aharon umro ranije (Tora ponavlja razlog da ni Moše niti Aharon nisu mogli ući u Erec Jisrael), a ne da uđe u Zemlju u koju će narod Izraela ući.

Posljednjih pet p'sukim se ponavljaju u Maftiru. Čini se da postoje različite tradicije o tome kako podijeliti alijot u Haazinu. Ne znam mnogo o toj razlici u mišljenjima, no u slučaju da u vašem šulu alijot ne odgovaraju ovdje navedenoj podjeli, unaprijed ste upozoreni.

Ha'azinu je podvojena ličnost što se tiče haftare. Prisjetite se da je ova sedra ponekad Šabat Šuva (kao što je to svaki puta kada Roš hašana padne u četvrtak ili na šabat), a ponekad je između Jom kipura i Sukota (ove godine je takav slučaj, i uvijek kada Roš hašana padne u ponedjeljak ili utorak).

A kada se Ha'azinu čita na Šabat Šuva, postoje različiti običaji što se čita za haftaru. ■ Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi Pošto smo prošli tjedan, u parši Vajeleh, bili učili dvije posljednje od 613 micvos, u parši Ha’azinu ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Negativne zapovijedi 132. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman s ženom obredno nečistom od menstruacije (nastavak) Sada, što se tiče konkretne obaveze obrednog uranjanja za ženu nečistu od menstruacije, nema potrebe da mi o tome govorimo. Jer tko od našeg naroda ne poznaje ozbiljnost njezine obaveze prema Tori? Ona je dakako obredno nečista od menstruacije sve dok se ne podvrgne uranjanju. Čak i ako prođe mnogo godina od vremena kada je vidjela [doživjela svoju menstruaciju] i već je ostarjela, tako da je prestala viđati [bilo kakvo tečenje], ona svejedno ostaje nečista po zakonu Tore od vremena kada je vidjela [menstruaciju]. Ona još uvijek nije postala obredno očišćena. ...A zabrana o nida, ženi nečistoj zbog menstruacije, dobro je i naširoko poznato među Židovima, čak i među najmlađima od mladih koji tek ponešto znaju iz Pet knjiga Mojsijevih u našoj Pisanoj Tori. Jer ovaj je redak razumljiv i izričit: I nećeš pristupiti ženi da otkriješ njenu golotinju dok je okaljana od svoje menstrualne nečistoće (Vajikra 18,19). A potom je zapisano na kraju odlomka Svetoga pisma: Jer tko god počini ijednu od ovih zloća, duše koje ih počine bit će odsječena od svog naroda (Va-jikra 18,29); što znači da i žena također biva podvrgnuta karetu [bogomdanom prestanku postojanja] zbog toga. I mnogo puta u ovom dijelu Svetoga pisma ponavlja se da je zloća ta koja skvrni zemlju i koja skvrni dušu, tako da je duša te osobe u potpunosti odsječena od zemlje živih. Čak i ako ga neznabošci primoravaju da to učini, čovjek se treba prije odreći svoga života nego počiniti taj grijeh, jer je on jednak idolopoklonstvu.

Sada, u kontekstu šireg sagledavanja, ovo je općepoznato među Židovskim narodom i moglo bi djelovati čudno ili zagonetno kada bismo čitatelju predstavili koliko je ozbiljna ova zabrana – to je potrebno jednako koliko je potrebno svakoga upozoriti da si ne odrubi glavu. No ipak, zbog brojnosti naših grijeha, ljudi koji ne razmišljaju i nerazumni su počeli su potpuno zanemarivati kršenje pitanja obrednog uranjanja. Njihove žene uopće se ne podvrgavaju uranjanju za svoju nečistoću od menstruacije, misleći da je to tek neki običaj u židovstvu. Stoga je nužno da malo opsežnije progovorimo o važnosti ovog prekršaja, kako bismo upozorili ljude na ovaj ogroman, zastrašujući grijeh.

Prije svega, čovjek mora znati da se sve kazne navedene u našoj svetoj Tori, i od naših učenjaka, blagosloveno bilo sjećanje na njih, za svakoga tko prekrši zabranu stupanja u intimne odnose s bliskim srodnicima, odnose i na zabranu o ženi nečistoj od menstruacije; i njih su oboje [oba partnera u grijehu] pod prijetnjom kazne kareta [bogomdanog prestanka postojanja] zbog toga.

Ukoliko je netko prekrši zbog sebičnosti svoga srca, on je krajnje pokvaren i isključen je od toga da bude svjedok na sudu ili da dâ zakletvu. Njega se zbog toga naziva Židovskim grešnikom koji svjesno griješi svojim tijelom, i na njega se odnosi presuda (Talmud Bavli, Roš Strana 6 5-01 5774 poz 41

hašana 17a) da ako netko [na nebeskom sudu] većinom ima grijehe, a među tim grijesima se nađe i ovo zlo djelo, njega se osuđuje na dvanaest mjeseci u Gehinomu [čistilištu], nakon čega se postojanje njegova tijela završava, i dušu mu proguta vatra, a vjetar raznese njegov pepeo pod noge pravednika. Tko li može izmjeriti ili zamisliti silne muke i nevolje koje će njih oboje [muškarac i žena] podnositi u Gehinomu čak i ako ovu zabranu prekrše samo jednom, a kamoli ako su (ne daj B-že) postali ravnodušni prema ovom teškom grijehu, pa ga počinili koliko god puta.

Nadalje, u mnogo prilika ovaj grijeh dovodi do toga da ona premine kada dođe trenutak da rodi. Kao što su učenjaci, blagosloveno bilo sjećanje na njih, učili (Talmud Bavli, Šabat 31b): Zbog tri grijeha umiru žene prilikom poroda: jer ne paze u vezi menstrualne nečistoće, jer ne odvajaju dio tijesta za kohena, i jer ne pale šabatne svijeće. Ovaj je grijeh uz to i mnogo puta uzrok da im i djeca umru. Ali čak i ako čovjek vidi da njegova djeca požive, neka ne pomisli da će sve biti dobro; jer on ne zna što će se dogoditi na kraju njegovih dana. Dalje, djeca koja mu se rode kao rezultat ovog prijestupa sigurno će biti u potpunosti zla. Jer ona su jedan od devet tipova – jer jedan od njih devet su sinovi menstrualno nečiste žene – o kojima Pismo kaže, Ja ću očistiti iz vaše sredine buntovnike i one koji griješe protiv Mene (Jehezkel 20,38) – kao što učenjaci, blagosloveno sjećanje na njih rekoše (Talmud Bavli, Nedarim 20b). ...Koliko li će patiti zbog toga u dalekoj budućnosti: jer kao da nije dovoljno što je sebi uništio sve dane svog života, on je također donio na svijet zle ljude da se bune protiv Vječnoga i Njegove Tore sve dane njihova života.

Njihovi će pokvareni postupci ostati stalni podsjetnik na njegov grijeh. I tako čitamo u svetom Zoharu (odjeljak Š'mot): Potomstvo koje on začne u tom času navlači na njih duh nečistoće, i oni će se sve svoje dane nalaziti u nečistoći. Jer u ovome ono što je izgradio i zasnovao ostaje u većoj i snažnijoj nečistoći od svih prljavština na svijetu (pogledaj tamo što dalje o tome piše).

Iz tog razloga neka se svaki čovjek koji nosi ime Židov smiluje sebi i svim svojim naraštajima akon njega, da ih ne progutaju njegovi grijesi. Neka protiv svog nagona prikupi svoje snage, kako ne bi prekršio ovu tešku zabranu; i bit će to na njegovo dobro kako na ovom svijetu tako i na slijedećem.

Iz ovoga slijedi da je neophodno jako voditi računa da sa svojom ženom ne živi u mjestu ili gradu u kojemu nema košer [pravih, dopuštenih] mikvi (obrednog kupatila). Čak i ako čovjek ima djecu koja ovise o njemu i njegov je osnovni način zarađivanja za život, kako ga on vidi, povezan isključivo s tim mjestom, neka ne pristane zamijeniti svijet koji postoji uvijek za svijet koji je prolazan. Jer sasvim je sigurno, ako sa svojom ženom stalno živi u tom mjestu, tijekom vremena on će se spotaknuti o zabranu koja se kažnjava karetom (B-že sačuvaj). Stoga neka se pouzda u Vječnoga. ■

Divrej Tora

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:

Šulhan Aruh

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim Poglavlje 45 - Četiri vrste Na Sukos čovjek mora držati četiri vrste: palmovu granu (lulav), dvije grančice vrbe, tri grančice mirte i citron (esrog); vidi 651,1. Prve tri vrste trebaju biti vezane zajedno, tako da su im donji krajevi poravnati, a mirta da se proteže više od vrbe, a također je uobičajeno lulav vezati na tri mjesta; vidi 651,1. Tri se vrste drže u desnoj ruci, a citron u lijevoj ruci, sve okrenute prema gore (vidi 651,2); u vezi toga što čini ljevoruka osoba ili osobe koja nema ruku vidi 651,3-4. Vrste se mogu držati posredno, pod uvjetom da se drže na respektabilan način (651,7). Vrste se drži zajedno (vidi 651,11) i protrese ih se kada se kaže blagoslov, a također i na "Hvalite Vječnoga ..." i "Vječni, molimo te, spasi nas" u Halelu (vidi 651,8); to se čini tako da ih se pokreće (u smjeru kazaljke na satu) naprijed, natrag, lijevo, desno, prema gore i prema dolje (vidi 651,9 -10).

Blagoslov se govori samo ako osoba ima sve četiri vrste (651,12-13), ali ako ijedna od njih nedostaje ili je nevaljana (649,6), može ih se držati kao spomen (646,11; 651,12). Ne smije se koristiti druge vrste ili više od potrebnog broja svake vrste (651,14-15). Četiri vrste treba se prvi put držati ujutro (nakon izlaska sunca, ili ako je potrebno nakon zore); može ih se držati čitavog dana, a osobito dok se kazuje Halel (652,1). U vezi toga da se jede obrok prije nego što ih se drži vidi 652,2. U vezi stjecanja koristi od njih tijekom blagdana vidi 653,2 i 665,1-2; u vezi Godina 14 7 Broj 52 Strana

udisanja njihova mirisa vidi 653,1.

Može se uzimati svježe tijekom blagdana; u vezi njihova stavljanju u vodu kako bi ih održali svježima vidi 654,1. O vrstama koje su donijete izvan šabatnih granica vidi 655,1.

Biblijska zapovijed o četirima vrstama primjenjuje se izvan Hrama samo na prvi dan Sukosa, ali rabini su to proširili na svih sedam dana (658,1). S četiri vrste se ne smiju rukovati na šabat, čak niti prvog dana (658,2). Prvoga dana, čovjek može ispuniti zapovijed samo s vrstama koje su u potpunosti njegove (649,2; 658,3.7.); on je može ispuniti ako ih primi kao dar, čak i pod uvjetom da ih mora vratiti (vidi 658,3-9). U vezi ostalih problema oko vlasništva nad vrstama vidi 649,1-5. U vezi davanju vrsta djetetu vidi 657,1 i 658,6; u vezi važnosti nabavljanja vrsta vidi 656,1 i 658,9.

Lulav bi trebao biti svjež (vidi 645, 5; 649,6) i ravan (vidi 645,8-9); lišće bi trebalo biti u parovima koji leže

ravno, pokrivaju srčiku, i nisu razdvojeni ili rašireni (vidi 645,1-4.7.); i njegovi gornji listovi ne smiju biti odrezani (vidi 645,6). Mirta mora biti svježa (vidi 646,6-9; 649,6) i treba se sastojati uglavnom od zelenog lišća ili bobica (vidi 646,1-2); lišće bi trebalo biti trostruko (spojeno na podnožju svojih peteljki, vidi 646,35), a njezin vrh trebao biti neoštećen (vidi 646,10). Vrba bi trebala biti svježa i njezin vrh neoštećen (vidi ■ 647,2); njeno lišće bi trebalo biti dugačko i glatko ili malo nazubljeno (vidi 647,1). Esrog bi trebao biti svjež (vidi 648,1) i neoštećen (vidi 648,2-6), uključujući njegov vrh i njegovu peteljku (vidi 648,7-8) i bez izraslina (vidi 648,9-15); u vezi njegove boje vidi 648,15-17.21.; u vezi njegova obliku vidi 648,18-20; u vezi njegove veličine vidi 648,22. Popustljivi smo u vezi nekih vrsta nedostataka nakon prvog dana; vidi 649,5-6. Grančice mirte i vrbe trebaju biti dužine od barem tri pedlja, a srčika lulava barem četiri pedlja (650,1-2). ■

■

Strana 7

Pardes Institute of Jewish Studies:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Pitanja 1. Koja je glavna razlika između pjesme koju Mojsije pjeva na početku ove paraše i pjesme koju pjeva nakon što su Izraelci prešli Crveno more?

2. Koji se simbol najčešće koristi u paraši Ha'azinu da opiše B-ga?

Koliko puta se pojavljuje?

3. Mojsije upućuje ljude da, kako bi se znali vratiti na B-žje puteve, moraju ponovno otkriti koji su to putevi. Što im predlaže da saznaju?

4. B-g je mislio uništiti Izraelce, ali je potom odlučio da to ne učini. Zašto?

5. Tko je stajao pored Mojsija dok je pjevao svoju pjesmu narodu?

6. Nakon što je Mojsije završio svoju pjesmu, kojom je odredbom zadužio narod?

3. Mojsije kaže narodu neka tra-že svoje očeve da im govore o B-žjim putovima. (32,7)

7. Gdje je B-g rekao Mojsiju da ode da bi tamo umro?

4. Budući da narodi ne bi uočili da je to bila zaslužena kazna za Izraelovu tvrdoglavost, oni bi mislili da su oni bili jaki, a da je Izraelski B-g bio slab. (32,27)

8. Mojsiju nije bilo dopušteno da uđe u zemlju jer je propustio posvetiti B-ga usred Židovskog naroda - kada?

Odgovori 1. Kada je Mojsije pjevao na Crvenome moru, narod se još nije bio predao zlim putevima. U ovoj su paraši ljudi puni grijeha, i Mojsijeva pjesma opisuje kako su oni napustili B-žje zakone.

2. B-g je u Mojsijevoj pjesmi šest puta opisan kao stijena. (32,4. 15.

18. 30. 31. 37.)

5. Jošua ben Nun. (32,44)

6. Mojsije je zadužio da ljudi čuvaju riječi koje je on izgovorio tog dana i da pouče svoju djecu da poštuju B-žje zakone. (32,46) 7. B-g je uputio Mojsija da ode na goru Nebo u Moabu, s pogledom na Jerihon. (32,49) 8. Mojsije je propustio posvetiti Bžje ime kad su ljudi tražili vo-du u Meribat-kadešu u pustinji Zin. (32,51) ■ Prevela Tamar Buchwald

■

Strana 8

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Vatra, sumpor i istina Ovaj odjeljak Tore je pjesma, prekrasna poema koju je Mojsije naučio Židovski narod.

No, ipak, judaizam doista vjeruje u život poslije smrti, pa zašto nam Tora ne želi govoriti o tome, barem da nas prosvijetli?

Ona pripovijeda o kušnjama i nevoljama tijekom 40 godina u pustinji. U Židovskoj je svijesti bilo, sve do današnje generacije, da svako židovsko dijete poduči da nauči napamet Ha'azinu. Na taj način, mi usvajamo pouke iz naše povijesti.

Santayana je rekao: "Onaj koji ne nauči pouke iz povijesti osuđen je da ih ponovi." Mi Židovi, čini se da smo mnogo puta dokazali da je bio u pravu.

Odlomak završava time što je Mojsiju rečeno da se uspne na Goru N'vo da vidi Obećanu zemlju prije nego što umre, i "bude pribran svom narodu". Takav način izražavanja, tumače rabini, aluzija je na zagrobni život.

Sve je pripremljeno i spremno za tragičan, a ipak uzvišeni vrhunac.

Pobrinite se da odete u lokalni šul na Simhas Toru kako bi saznali epski rasplet. Dickens je moj drugi najomiljeniju pisac. B-g je prvi.

Kao što je gore spomenuto, u ovoj paraši se aludira na zagrobni život, mada se o njemu ne govori eksplicitno. Nigdje se u Tori ne govori o zagrobnom životu izravno.

Ostale monoteističke religije naširoko raspredaju o zagrobnom životu u svojim glavnim tekstovima. I to svakako ima smisla. Ako želite privući sljedbenike, možete im obećati bilo što u životu nakon smrti - kako nagrade tako i kazne - i nitko se nikada neće vratiti da to opovrgne. Čini se kao da je Tori ovo promaGodina 14 9 Broj 52 Strana

Mislim da za to postoji jedan uistinu naročit razlog.

Tora je priručnik za duhovno življenje, za uključenje u B-žji način življenja. Ako ljudima za to obećaš nagradu i kaznu ukoliko ne budu postupali tako, odvratit ćeš ih od uzvišenije svrhe. Ljudi će držati Toru jednostavno zbog nagrade ■ koju će primiti, a ne zato što su iskreni. Međutim, kao što je moj rabin običavao govoriti, da je vrag platio više oni bi slijedili njega.

klo.

Meni je razlog prilično jasan. Tora se nikada nije bavila privlačenjem pristaša. Ona je na sebe gledala jednostavno kao na iskaz istine.

Ako je netko zainteresiran za istinu,

■

Judaizam smatra da je sadašnjost ono što je bitno

on slobodno može doći i proučavati je. Ako ne, i to je u redu. On je na gubitku, ne B-g. Stoga, Tora ne treba davati grandiozna obećanja, ili strašiti ljude vatrama pakla. Uostalom, ne možete plašiti ljude kako bi prihvatili istinu. Oni je ili vide ili ne vide.

Judaizam je, kako je to u 12. stoljeću izrekao Maimonides, "život s istinom samo zbog toga jer je to istina". Nema smisla držati Toru ako ne mislite da je ona istina. A ako mislite da je istina, što će vam onda nagrada da bi vas motivirala ili kazna da vas prestraši? Nije li istina dovoljna?

Govoriti o životu nakon smrti usredotočilo bi ljude na to da traže korist za sebe. Usmjerilo bi pozornost ljudi na budućnost koja bi bila važnija od današnjice. To je sklizak teren koji ljude vodi prema dolje, na dnu čega se nalazi spremnost da se na sebe stavi samoubilački prsluk za bolju budućnost. Judaizam smatra da je sadašnjost ono što je bitno. Živjeti dobar i pobožan život i raditi ono što se čini ispravno u ovom trenutku. Pričanje o životu poslije smrti samo može spriječiti narod u tom nastojanju. Šabat šalom ■

Strana 9

Rabbi David Stav:

Kakva je to pjesma?

Nadolazećeg šabata čitamo paršu Haazinu – ili, da budemo precizniji, širat Haazinu (pjesmu Haazinu). B-g kaže Mošeu da ta pjesma ima vitalnu ulogu u oblikovanju židovske svijesti – koju sve prethodne Mošeove opomene nisu uspjele ostvariti – i da će ta pjesma biti uz narod u vremenima krize.

Zapravo, dok je postojao Hram, pjesma Haazinu bila je podijeljena na sedam dijelova, po jedan za svaki dan u tjednu. Svakog dana, čitao bi se prikladni isječak. Kako stvari stoje, oni su na tu pjesmu gledali kao na znak upozorenja koji bi trebao privući svačiju pažnju.

Iako Tora naziva Haazinu "pjesmom", to nam se čini neobičnim.

Uistinu, nigdje u Tori ne nalazimo ništa slično: raspoređena je u više odlomaka, napisanih u određenom formatu za svaki dio: jedna skupina riječi, praznina, pa druga skupina riječi.

Jezik pjesme Haazinu je također pomalo arhaičan, daleko od današnjeg hebrejskog načina izražavanja.

Gotovo svaki izraz zahtijeva lingvistički i egzegetski trud kako bi razumjeli tekst. Pa ipak nakon što uklonimo vanjsku ljusku i razmislimo o srži stihova, ostajemo bez riječi.

Nakon svega, kako itko može

smatrati slijed proročkih riječi i ukora poezijom? U Tori, poezija izražava radost zbog nekog pozitivnog doživljaja. Na primjer, u Širat Hajam (Pjesmi na moru), pjesmi koju su Izraelci pjevali na Trstikovom moru, narod je pjevao sa Mošeom u zahvalnosti za razdvajanje mora, izbavljenje Židova od

Mi smo vezani uz Vječnoga ■ neraskidivim vezama, ne nužno zato što smo najbolji ili zato što smo Njegov narod

Egipćana, i tako dalje.

Slično tome, u Pjesmi o Izvoru (Brojevi 21,17-20), narod je zahvaljivao Hašemu za izvore koji su ih pratili kroz njihovo lutanje pustinjom.

Tekst u pjesmi Haazinu, koji sadrži dio tog osjećaja, vezan je uz to kako je Hašem pratio narod, štitio ih

"poput orla koji širi krila nad svojim mladima", i doveo ih u prekrasnu i dobru zemlju Izrael.

Međutim, pjesma nastavlja: narod je odbacio svog B-ga, "udebljao se i pobunio", odbacio je svoje židovske vrijednosti i prihvatio kulturu Kanaanaca, te na kraju ušao u konflikt sa svim narodima svijeta koji je rezultirao uništenjem izraelskog kraljevstva i izgnanstvom naroda iz zemlje, pa su Židovi postali poput otirača po kojem gaze svi drugi narodi.

Opis je strašan: "Svoje ću strijele ■ poslati na njih… Izvana, mač će ih sustizati, a teror iznutra." Najstrašniji stih kaže da će u određeno vrijeme, Hašem razmišljati o brisanju naroda: "Rekao sam da ću ih dovesti do kraja, izbrisati sjećanje na njih iz čovječanstva."

Živeći samo nekoliko generacija nakon Holokausta, ne možemo drugo nego drhtati nad takvom retorikom. Čini se kao da nas je Hašem htio "izbrisati iz sjećanja", ili drugim riječima, izbrisati Izraelovo ime sa Zemlje, baš kao što su Nijemci nedavno učinili, i kao što Iranci planiraju učiniti sada.

Tekst obiluje opisima koji kritiziraju narod koji, unatoč svim tragedijama koje je iskusio, nikada ne zastaje kako bi pokušao razumjeti duhovno bezakonje koje je dovelo do tragedija koje su nas zadesile.

Ali naše prvotno pitanje izlazi na površinu: zašto je to poezija? Gdje je poezija u tome? Zbog čega smo toliko sretni? Nakon svega, svakoga tko čita to ražalošćuje i frustrira, pa zašto onda to nazvati poezijom?

Nagovještaj odgovora nalazi se u stihu na kraju pjesme: "Pjevajte hvale, o narodi, za Njegov narod!

Jer On će osvetiti krv svojih slugu,

Strana 10

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi David Stav:

Kakva je to pjesma?

izliti osudu na Svoje neprijatelje i dati Svoju zemlju Svom narodu".

vam reći; vaše starješine i oni će vas informirati." (isto 32,7)

Tora nam ne kaže što će proizvesti promjenu u Hašemovom ponašanju, ili zašto se isti B-g koji traži naše uništenje nekoliko stihova ranije, odjednom upušta u kampanju protiv drugih naroda zbog onoga što su učinili Izraelu. Ni riječi o globalnom pokretu pokajanja, ili spomena o pokajanju židovskog naroda, potrage za svojim korijenima, ili bilo što slično.

Čini se da nas ova molba koju Moše upućuje narodu traži da opću povijest uključimo među glavne predmete u srednjoškolskim, ješiva i sveučilišnim nastavnim programima. Drugim riječima, trebali bismo proučavati povijest čitavog svijeta, a ne samo povijest židovskog naroda.

Uostalom, rečeno nam je da se "prisjetimo davnih dana ovog svijeta".

Zašto bismo trebali proučavati svjetsku povijest? Stih spominje potrebu da pamtimo i razumijemo - "razmislite o godinama [drugih] generacija".

Kako bismo odgovorili na to pitanje, moramo primijetiti da je bez nekog očiglednog razloga, duboko ispod ljuski u koje smo zatvoreni svakodnevno, i neovisno o našim djelima, povezanost između židovskog naroda i njegovog B-ga neraskidiva. Čak i nakon što smo Ga odbacili i nakon što nas je htio kazniti i udaljiti od Sebe, otkrili smo da smo vezani neraskidivim vezama, ne nužno zato što smo najbolji ili zato što smo Njegov narod.

Ova pjesma sliči na sina koji, nakon što se bezbroj puta borio sa svojim ocem, gnjevan napušta očevu kuću. Otac zatim lišava svog sina sve imovine, u životu i smrti. Ali trenutak prije no što je prekasno, oni se pomire, shvativši da nema drugog načina. Oni su obitelj.

Uistinu, to je poezija. Poezija je znati da čak i nakon što je sve propalo, još uvijek imamo Nekoga na Koga se možemo osloniti i Kome se možemo vratiti.

Paršat Haazinu također je ispunjena nadom u budućnost, izraženom u stihovima koji predviđaju iskupljenje naroda na kraju dana.

Jedan se važan stih posebno ističe: "Sjetite se davnih dana ovog svijeta, razmislite o godinama [drugih] generacija. Pitajte svog oca i on će Godina 14 11Broj 52 Strana

Međutim, svaki cinik među nama opravdano bi se zapitao ponavlja li se povijest uvijek na isti način. Ne bi li bilo patetično pripremati se za ratove budućnosti samo razumijevanjem proteklih bitaka? Što je s kasnijim tehnološkim napretkom i svim ostalim razlikama između vojski i kultura? Što bismo dobili proučavanjem prošlosti?

Mogli bismo shvatiti važnost razumijevanja povijesti i povijesnog sjećanja na nekoliko razina. Mogli bismo pokušati učiti iz ponašanja drugih naroda koji su pod pritiskom i pokušati definirati kodekse ponašanja koje bi čovječanstvo prihvatilo u sličnim situacijama u budućnosti. Sa sigurnošću možemo pretpostaviti da će znanstvenici koji se bave poviješću imati koristi od svog izučavanja, ali ne možemo se jednostavno osloniti na njihove uvide i koristiti ih za predviđanje budućnosti. Stoga ova vrsta izučavanja, po svojoj prirodi, donosi ograničene koristi.

Naizgled, proučavanje i zadiranje u prošlost prvenstveno je važno jer doprinosi našem razumijevanju da djela naših predaka oblikuju naš

židovski i ljudski identitet danas.

Drugim riječima, mnogi se ljudi mogu zapitati: "Što mogu naučiti iz Holokausta?", ali svaka osoba može doći do različitih zaključaka, a u nekim slučajevima i do dijametralno suprotnih zaključaka.

Neki bi mogli reći da se trebamo osloniti samo na svoju vojnu moć, dok bi drugi mogli predložiti da se naš narod rasprši na sve strane svijeta itd. Zaključci će općenito proizaći iz mišljenja i uvjerenja koja su prethodila samim događajima. Povijesne činjenice obično služe za jačanje naših unaprijed stvorenih predodžbi.

Ipak, po jednom pitanju postoji jednoglasan stav. Holokaust očito ima utjecaja na nas i oblikuje naš dijalog. Nismo mogli, na primjer, razmatrati burnu javnu raspravu o iranskom nuklearnom pitanju, a da ne uzmemo u obzir način na koji holokaust utječe na ovaj dijalog. Čak i ne znajući ništa o prirodi prijetnje i kolika je vjerojatnost da se ona ostvari, svi znamo da narod koji se suočio s tolikim kušnjama i nevoljama, uključujući pokušaje uništenja, od izgnanstva u Egiptu pa sve do nedavnog Holokausta, volju za preživljavanjem ima programiranu u svojoj DNK, zajedno sa senzorima koji nas upozoravaju na svaku nadolazeću opasnost.

Možemo pretpostaviti da bi se povijesno osviješten vođa ponašao drugačije od onoga na kojeg povijest nije utjecala. Najvjerojatnije se svi molimo da naši vođe doista budu upoznati s "davnim danima ovog svijeta" i kroz takvo razumijevanje donesu ispravne odluke radi naše budućnosti u zemlji Izrael. ■ ■

Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

Suditi drugima s naklonošću Parša Haazinu sadrži neke od najveličanstvenijih dijelova biblijske poezije i neke od najuzvišenijih teoloških i filozofskih koncepata. Naši rabini kažu da se temeljna vjerovanja vezana uz svijet koji dolazi mogu naći upravo u parši Haazinu.

U traktatu Taanit 11a, rabini tvrde da je Haazinu izvor koncepta B-žje nadležnosti u ovom svijetu, i u onom koji dolazi. Stih koji ističu (Ponovljeni zakon 32,4) je stih u kojem Mojsije opisuje B-ga: "Stijena! Savršeno je Njegovo djelo jer sve staze Njegove su pravda; B-g vjere u kojem nema nepravde, pravedan i nepristran je On." Izraz, "B-g vjere," kažu nam rabini, uči nas da B-g kažnjava i najmanji prijestup zlih u svijetu koji dolazi, te kažnjava pravedne u ovom svijetu za svaki prijestup koji počine. Nadalje, kažu rabini, izraz "u kojem nema nepravde," uči nas da kao što će pravedni primiti svoju nagradu u svijetu koji dolazi za čak i najmanje plemenito djelo, tako će i zli biti nagrađeni u ovom svijetu za svako, pa i najmanje dobro djelo koje učine.

Rabini zatim nastavljaju analizirajući riječi, "pravedan je i nepristran On," te kažu: Kada čovjek ode u svoj vječni dom, sva njegova djela izbrojena su pred njim i rečeno mu je: Tu i tu stvar učinio si na tom i tom mjestu tog i tog dana. Čovjek kojemu se sudi zatim odgovara, "Da." Oni mu kažu, "Potpiši!" I on potpisuje, kao što je rečeno, "On zapečaćuje ruku svakog čovjeka" (Job 37,7). Što je još važnije, čovjek zatim obznanjuje pravednost tog proglasa i kaže, "Dobro ste mi presudili," kaStrana 12

k o b i bile

ispunjene riječi Pisma (Psalam 60,6), "Da možeš biti pra-vedan dok govoriš."

Može se činiti slučajnim da odjeljak Tore koji se čita tijekom Deset dana pokajanja govori o B-žjoj nadležnosti. Kako li je samo prikladna ta poruka u vrijeme dok B-žje stado prolazi ispod Njegovog štapa, dok

"Čovjeku se mjeri mjerom ■kojom je sam mjerio."

To podrazumijeva da se čovjeku sudi jednako kao što on sudi drugima

traktatu Megila 12b, naši nas ■rabini uče da se "čovjeku mjeri mjerom kojom je sam mjerio." To podrazumijeva da se čovjeku sudi jednako kao što on sudi drugima. Mišna u Avot 1,6 (Etika Otaca) citira rabi Jošuu, sina Perahjinog, koji je običavao govoriti, "Pronađi si rabina, stekni prijatelja, i svim ljudima sudi s naklonošću."

Uopće nije slučajnost da odjeljak Tore tijekom Deset dana pokajanja toliki naglasak stavlja na naše odnose s drugim ljudskim bićima. Umjesto da se fokusira samo na naš odnos sa Svemogućim, koji je u ovo vrijeme bitniji nego ikad, Tora govori o međuljudskim odnosima.

Pred kraj godine 1776., Thomas Paine napisao je svevremene riječi: "Ovo su vremena koja iskušavaju ljudske duše." Lako je moguće da je

Pastir sudi. U vrijeme dok Svemogući odlučuje tko će živjeti, a tko umrijeti, mi smo prestrašeni i zabrinuti.

mislio na Deset dana pokajanja, jer je način na koji mi sudimo (iskušavamo) duše drugih ljudi, način na koji će naše duše biti prokušane od strane Svemogućeg B-ga.

Pa ipak, postoji važna poruka koju moramo imati na umu u to kritično vrijeme hebrejskog kalendara. U

Još jedan fantastičan uvid u ljudsko stanje izražen je u riječima rabi Hilela, citiranog u Avot 2,4. On je Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

znao reći, "Ne sudi svog bližnjeg sve dok nisi bio u njegovoj poziciji."

Mi želimo od Svemogućeg da uzme u obzir sve moguće olakotne okolnosti dok nam sudi. Treba nam da nam B-g ponekad "progleda kroz prste" i možda učini neki preokret kako bi otpustio naše pogreške, te se nadamo da ćemo naći naklonost u Njegovim očima kad nam sudi.

Upravo to je ono što mi moramo činiti s drugima. U našim odnosima s drugim ljudima, mi moramo prijeći preko nekih stvari i učiniti neke preokrete kako bismo svima onima koji su nas povrijedili dali povlasticu sumnje. I sve to unatoč činjenici da, barem naizgled, oni ne zaslužuju našu dobrotu i velikodušnost.

Ali, ne zaslužujemo ju ni mi!

Molimo da B-g pogleda iz Svog nebeskog prebivališta i da nam

svima presudi za sretnu, mirnu i zdravu 5782.

Dr. Jisrael Eldad, koji je prije nekoliko godina umro u Izraelu, napisao je jedan od uistinu nevjerojatnih i osobitih suvremenih komentara Tore. Komentar, pisan kompleksnim, ali predivnim poetskim stilom, naziva se Heg'jonot Mikra, "Meditacije na Bibliju," no nažalost nije dostupan u prijevodu. Dr. Eldad ističe da dvije velike poeme stoje na početku i na kraju 40 teških godina u pustinji. Lutanja započinju sa Az Jašir, pjesmom ispjevanom nakon razdvajanja mora, a zaključuju se sa Haazinu, pjesmom ispjevanom na završetku Mošeova života. Na obalama Crvenog mora (ili Trstikovog mora), Izraelci su se gotovo utopili u strahu od egipatskih snaga koje su ih gonile, a u velikom preokretu, oni su se uzdigli u veliGodina 14 13Broj 52 Strana

Suditi drugima s naklonošću

koj pobjedi dok su valovi njihove neprijatelje pokrili u dubinama.

Nastaje sjajna pjesma u kojoj svaka nijansa ushićuje. Znaci i čuda su svakidašnji, dok narod pjeva: Mi kamoha, "Tko je kao Ti nad svima G-spod?"

Kao kontrast tome, posljednja pjesma, Haazinu, odražava promjene u sadašnjoj i budućoj sudbini Izraela, usponima i padovima. To nije svjedočanstvo o prošlosti, već radije upozorenje za sadašnjost i budućnost. Pjesma na moru je dramatična, ispjevana od strane Mošea i Miriam. Bilo je toliko veselja da su izraelske žene bile potaknute zaplesati. S druge strane, atmosfera u kojoj se događa Haazinu je suzdržana i turobna. Pjesma nije upućena radosnim i ushićenim oslobođenim robovima, nego drugačijoj zajednici, onima koji su rođeni u slobodi. Haazinu nije pjesma koju ljudi trebaju pjevati (šira), nego poruka koju ljudi moraju čuti i razumjeti (to je ono što Haazinu znači), tako da može biti efektivno prenesena budućim generacijama.

Kakva li je to poruka! Dok su bili na moru, fizičko postojanje Izraela bilo je osigurano, ali sada je, nakon četrdeset godina u pustinji, potrebno da Moše osigura duhovnu budućnost naroda. Ova poruka je poruka upozorenja, pouke, nade. B-žju ljubav i brigu za Izrael treba ponovno potvrditi. Narod mora znati da i pored njihove buntovne prirode B-g nikada neće napustiti svoj narod.

Z’hor j’mot olam, "Sjeti se prošlih dana", kaže Moše. Proučavajte židovsku povijest, on kaže narodu!

Prošlost je za Izrael doista vitalna;

mnogo se može naučiti od prethodnih generacija. Mnoge boli i patnje mogu se izbjeći ako se budućnosti priđe s mudrošću prošlosti pred našim očima.

Njemački židovski komentator iz 19. stoljeća, rabin Samson Raphael Hirsch, ne nimalo ne uljepšava kad govori o nedostacima židovskog naroda. Mada je istina, kaže Hirsch, da bi najviši stupanj morala trebao biti u potpunosti sukladan s najvećom mjerom materijalne sreće, kod Izraela to često nije slučaj. Zapravo, kaže Hirsch, ova pjesma, Haazinu, sadrži suštinu sve kasnije židovske povijesti. "U pravilu", piše Hirsch, "židovski se narod pokazao sjajnim u razdobljima patnje. Ali, rijetko je uspio podnijeti sreću ... [Izrael je često] propuštao iskoristiti obilje i suvišak koji je imao za povećanje duhovnih i moralnih rezultata ... Njegov moralni napredak nije išao ukorak s njegovim materijalnim prosperitetom. On nije razumio kako zadržati kontrolu nad svojim bogatstvom i svojim prosperitetom ...

Umjesto toga, dopustio si je da ga preplave bogatstvo i prosperitet, i dopustio da se njegovo bolje duhovno, moralno ja utopi u njima."

I zato, tijekom ovih dana koji izazivaju strahopoštovanje i koji prethode Roš Hašani, pozorno poslušajmo riječi Haazinu. Prignimo svoje uši kako bi b-žansko učenje moglo prodrijeti u nas poput kiše i B-žje obećanje na nas blago se spustiti poput rose. Šana tova.

■

Neka biste bili blagoslovljeni. ■ Prevela Anja Grabar Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Pjesmu Haazinu – Vodič za preživljavanje Mošeov dugi govor izraelskom

u proročanstva i pjesmi Haazinu, ali

se odražava u nastavljanju progon-

narodu ulazi u završnu fazu u parši

u procesu obnove Židovskog života,

stva od ostatka svijeta. Moše to iz-

Haazinu. Moše govori svojoj gene-

pojavljuju se novi neprijatelji. Nitko

nosi posve jasno u svojim riječima u

raciji da sad kreću u osvajanje i na-

ne uči ništa iz prošlosti i prošlih do-

parši. Istina je u tome da, iako ovu

seljavanje zemlje Izraelu - i govori

gađaja, ni Židovi, a niti njihovi ne-

pjesmu Haazinu Moše zapovijeda

svim kasnijim generacijama Židov-

prijatelji – i tako se obrazac koji vi-

Židovskom narodu da je zapamti i

skog naroda, tisućama godina kas-

dimo u parši nastavlja gotovo u ne-

smatra je vječnim svjedokom Ži-

nije.

dogled. U suštini to je bit upozore-

dovske povijesti, Židovi nikad u

nja Tore protiv služenja drugim

potpunosti nisu povjerovali Moše-

bogovima. Ovi su se tuđi bogovi

ovoj opomeni.

Pjesma Haazinu predstavlja čitav obrazac i sudbinu Židovske povijesti. I dok su dva mišljenja Midraša i Talmuda koje navodi Raši posve jasni, poruka koja je u to uključena ne odno-si se samo na Židovski narod, nego ima sveopće posljedice.

Svatko tko poznaje opću ljudsku povijest odmah će prepoznati da je utjecaj Židova na tu povijest nerazmjeran. Svjetska povijest uvelike ovisi o povijesti Židova. Tlačitelji Židova se stalno pojavljuju, no na kraju budu poraženi, ali tek nakon što su izazvali ogromnu štetu kod Židova, kod svog vlastitog naroda i svijetu u cjelini. Židovi prežive, kao što je obećano

Strana 14

već ranije u povijesti dokazali kao lažni. Pa ipak, njima se i dalje služi, doduše pod "novim" nazivom i ruhom.

I mi se u današnje vrijeme spotičemo kroz maglu aktualnih zbivanja tražeći inovativan način da se■izvučemo iz svojih problema. Moše na-

Glavno je pitanje u Židovskoj po-

ziva narod Izraela "djecom koja su

vijesti, ono s kojim se i danas suo-

izgubila moje povjerenje." To je

čavamo, dok se osjećamo ograni-

zbog užasne sklonosti da se ponav-

čeni i izolirani, kako prekinuti ovaj

lja prošle greške i da se neprestano

ciklus. U pjesmi Haazinu, Moše su-

traga za Židovskom naklonosti da

gerira da se jedino vraćanjem čita-

se usvoji najnovije kulturne i druš-

vim srcem vrijednostima i tradicija-

tvene hirove. Povjerenje se gradi na

ma saveza između B-ga i Izraela

mudrosti i upornosti. Pjesma Haa-

može prekinuti ovaj začarani krug

zinu nas u dovoljnoj mjeri opskrb-

mržnje i razaranja.

ljuje s obje ove nužne osobine koje

Pobuna Židova protiv B-žjeg saveza sa sobom donosi i pobunu protiv pristojnosti i zdravog razuma što

nam jedine jamče naš opstanak i uspjeh u budućnosti.

Prva riječ ovotjedne proročke pje-

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Pjesmu Haazinu – Vodič za preživljavanje

sme/parše zapravo obuhvaća čitavu poruku ovog odjeljka Tore. Haazinu podrazumijeva obraćati pažnju, koncentrirati se, pozorno slušati i upijati riječi i poruke koje se izgovaraju. Kad ljudski sluh vremenom počinje slabiti i propadati, pozadinska buka postaje problem dok pokušavate čuti što vam netko govori.

U prometnoj gužvi, razgovorima i žamoru naše urbane svakodnevice, navikli smo da ne čujemo ono što nam govore drugi, i možda važnije od toga, što nam govore životni događaji.

To što ne čujemo jasno vrlo nas ograničava u našim mogućnostima u životu i ponašanju, pa nismo u stanju razaznati što bismo trebali

znati i zapamtiti, a što odbaciti i zaboraviti. To možemo usporediti s

čuti stavlja na popis ljudi koji ne mogu biti stvarno odgovorni za svoje postupke i ponašanje.

sa Sinaja.

Posljedica toga je da u našim životima ima mnogo pozitivnih izbora i

odlaskom u restoran gdje pokuša-

Ovotjedna parša obuhvaća čitavu

mogućnosti kojih jednostavno ni-

vamo čuti konobara koji nam navo-

Židovsku povijest, prošlu, sadašnju

smo svjesni, jer nismo čuli da nam

di menu i jela po izboru. Ako neka-

i buduću. Ona nam daje pojedinosti

se objavljuju. Budući da postoji

ko ne čujemo ili ne razumijemo što

i o uspjesima i neuspjesima, kroz

mnogo novih tehnoloških naprava

je konobar rekao nikada nećemo

stoljeća. Ona ističe loše odluke koje

koji mogu blokirati pozadinsku

moći izabrati ono što želimo iz

su bile donesene kad nismo čuli ili

buku, sramota je da još nismo iz-

ponude restorana.

obratili pažnju na posljedice koje će

mislili takvu spravu za naš duhovni

nesumnjivo proizaći iz tih propuš-

i intelektualni sluh.

Dakle, u najširem smislu riječi, ovo vrijedi za svaki aspekt života.

tenih riječi.

Doba godine kada se u sinagogi

čita Haazinu podudara se s velikim

Pred nama je uvijek mnogo izbora,

Jedna od ideja kojima nas Midraš

ali većinu vremena ne uspijevamo

podučava je da glas šofara koji se

ciljevima

čuti kad nam se predstavljaju.

čuo na gori Sinaj prije 4700 godina,

življenja i duhovne obnove. Stoga je

još uvijek odjekuje i čuje se u sve

Mošeova zapovijed da pažljivo i

vijeke. Jedini je problem u tome što

pomno slušamo riječi Tore i izbore

se mnogo ljudi ne koncentrira do-

koji se pojavljuju pred nama, uis-

voljno da bi bili u stanju istinski čuti

tinu pravodobna i relevantna za naš

ga i prepoznati. Ogromna pozadin-

život i svijet oko nas.

ska buka života ometa našu spo-

Šabat šalom ■

Moše traži da na neki način obratimo pažnju i čujemo poruku koju nam on daje. Dobro slušanje na kraju će dovesti do dobrih odluka i produktivnog života. Nije ni čudo da Talmud one koji nisu u stanju

Godina 14 15Broj 52 Strana

pokajanja,

pozitivnog

sobnost da čujemo odjek tog šofara Strana 15

Rabbi Yissocher Frand:

Beethovenova Peta simfonija Rav Herzog o usporedbi Tore sa pjesmom Stih iz kojeg učimo micvu o pisanju svitka Tore kaže "A sada napišite sebi ovu pjesmu…" (Devorim 31,19).

Tora se naziva "pjesmom" (šira).

Zašto se Tora naziva 'šira'?

Rav Herzog jednom je dao sljedeće objašnjenje: U gotovo svim poljima učenja, čovjek koji nije upućen u neku disciplinu ne nalazi zadovoljstvo u slušanju teorija ili objašnjenja iz te discipline. Uzmimo za primjer fiziku: Fizičar nalazi veliko zadovoljstvo kada čuje "hiduš" (novo tumačenje ili uvid) iz polja svoje struke. Međutim, netko tko nikada nije učio niti bio zainteresiran za fiziku bit će potpuno ravnodušan

prema istom tom tumačenju ili otkriću. To se odnosi i na mnoge druge discipline.

Ipak, kod glazbe to nije slučaj.

Kada čujemo Beethovenovu Petu

simfoniju – neovisno o tome je li

prošlih dana; razmišljaj o godinama

netko koncert majstor ili čovjek

svake generacije; pitaj svog oca i reći će

neupućen u glazbu – postoji nešto

ti, svog djeda i kazat će ti" (Devorim

što iz nje možemo izvući. Glazba je

32,7). Čak i na najjednostavnijoj

nešto u čemu svatko može uživati

osnovnoj razini, ovaj stih uči nas

na svojoj razini. Svatko se može

važnosti toga da cijenimo povijest.

povezati sa glazbom.

Za nas je vrlo važno da cijenimo

Rav Herzog kaže da se iz tog raz-

povijest. Ako čovjek cijeni ono što je

loga Tora naziva pjesmom (šira). S

bilo, tradiciju, ono što je prošlo tije-

jedne strane, netko može biti veliki

kom godina, tada je sposoban nositi

učenjak Tore (talmid hohom) i učiti

se sa sadašnjosti. Čovjek ima duž-

"Berešit bara Elokim…" (prve tri ri-

nost sjećati se i razumjeti te poku-

ječi Tore) i u njima vidjeti mudrost.

šati vidjeti B-žju ruku (Hašgoha) u

S druge strane, petogodišnje dijete

povijesti.

koje tek počinje čitati može učiti "Berešit bara Elokim…" i također iz toga nešto izvući. Svaka osoba može cijeniti Toru na vlastitoj razini. Sukladno tome stih Toru uspoređuje

sa pjesmom kada kaže "A sada, napišite sebi ovu pjesmu…"

Menahem Cion o "Binu Šnos Dor V'Dor" Stih u parši Haazinu kaže "Sjeti se

■

Kada je William Shirer napisao svoju knjigu "Uspon i pad Trećeg Reicha" (1959), on je kao epigraf iskoristio citat američkog filozofa Georgea Santayane: "Oni koji se ne

sjećaju prošlosti osuđeni su na to da je ponove." To je istina. Moramo se sjećati povijesti (zehor jemos olam).

Na jednostavnoj razini riječi u stihu koje kažu "Binu šnos dor v'dor". (razmišljaj o godinama svake generacije), čine se suvišnima. Izgleda kao da su one ništa više doli poetsko ponavljanje onog što je rečeno na početku stiha. Ipak, na homiletskoj razini, Menahem Cion nudi

krasno tumačenje ove fraze.

Da, mi moramo razumjeti povijest, učiti iz nje lekcije te primijeniti naučeno u svojoj generaciji, ali isto tako trebamo se držati toga "binu šnos dor v'dor". Menahem Cion objašnjava da riječ "šnos" ne dolazi od riječi "šana" (godina), već od riječi "šone" (drugačiji). Značenje je da moramo razumjeti promjene koje se Strana 16

Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

događaju iz generacije u generaciju.

Ne možemo slijepo slijediti pra-

Beethovenova Peta simfonija

Tišbi (Elijahu) ne providi odgovore).

vila koja su funkcionirala u proš-

Razlog tome je, kaže Berditchever,

losti u našim sadašnjim situacijama.

to što Elijahu nikad nije umro – on

Ako pokušamo, to će brzo pasti u

je bio prisutan u svim generacijama.

vodu. Svaka generacija je drugačija.

Mi trebamo nekoga tko ima razu-

Ne možemo glatko reći "Tako je bilo

mijevanje svake generacije kako bi

pa stoga tako treba biti i sada.“ Binu

izdao rabinske odredbe po pitanji-

šnos dor v'dor – učimo lekciju iz

ma halahe za tu generaciju. Zato je

povijesti, ali imajmo na umu pro-

jedino Elijahu, koji je bio prisutan u

mjene iz generacije u generaciju.

svim generacijama, kvalificiran da

Vremena se mijenjaju, ljudi se mi-

razriješi "Tejkus."

jenjaju, okolnosti se mijenjaju. Postoje vremena kada moramo promijeniti sebe i smjer kojim idemo, a ne samo ići za onime što je bilo.

Rav Gedaliah Schorr o otkrivenim i sakrivenim B-žjim manifestacijama Stih kaže (Devorim 32,39) "Vidite

Kada bi netko danas poslao pola

sada da sam ja sam (Ani, Ani) Jedan,

milijuna ljudi da se bore na obali

nema drugih bogova uz mene; Ja

Normandije, odmah bismo ga pro-

dajem i smrt i život, zadajem tešku

zvali "mešuganerom" (luđakom). Iako

ranu, ali ju i liječim i nitko se ne mo-

je prije više od 50 godina ta bitka

že spasiti od Moje Ruke." Komenta-

bila

ri su zbunjeni sa dva "Ani." Trebalo

potrebna,

danas

je

bitka

završena; bitka je već izborena i dobivena. Ne možemo uvijek nastavljati boriti iste bitke.

Trebamo

razumjeti

je riječ Ani reći samo jednom.

Kli Jakar objašnjava da je taj stih došao kako bi bio kontradiktoran

promjene

vjerovanju u dvije sile koje vladaju

(šnos) u svakoj generaciji. Trebamo

svijetom: silu koja nam donosi do-

razumjeti da svaka generacija ima

bro i silu koja nam donosi zlo. Ovaj

svoje probleme, svoja pravila i svoje

stih kaže da to nije točno. Isti B-g

okolnosti. Moramo se sjećati prošlih

koji daje smrt, daje i uskrsnuće. Isti

dana, ali upariti to sjećanje sa razu-

B-g koji daje bolest je i B-g koji liječi.

mijevanjem promjena koje se do-

Ani Ani Hu. (Ja, sam, sam Jedan).

gađaju u svakoj generaciji.

Ne postoje dvije "sile."

Rav Gedaliah Schorr, zt''l, kaže da kabalistička djela raspravljaju o dva načina na koja se B-g objavljuje svijetu – otkrivajući se (gilui) i sakrivajući se (hester). Otkrivena manifestacija vezana je uz "Ani" – iz toga jasno možemo vidjeti da je "Ja – B-g" koji nam se objavljuje. Ali kada govorimo o sakrivenoj manifestaciji,

u kabalističkoj terminologiji govorimo o "Hu" – On, treća osoba. Kao da ne djeluje B-g, nego neka druga sila, kao da je riječ o "On", a ne o "Ja." Koristeći te termine, Rav Schorr nudi krasno tumačenje stiha: "Ani, Ani, Hu" znači da je osoba koja ti se objavljuje kao "Ani" ista ona koja ti se objavljuje kao "Hu". Kada nam se B-g objavljuje na misteriozan način

tako da ne možemo razumjeti Njegove puteve, mi svejedno trebamo vjerovati da je u pitanju ista sila; isti Ribono šel Olam (Gospodar svijeta) kao onaj čija nam je prisutnost jasno vidljiva.

Prije vrlo kratkog vremena, tukli smo se o prsa priznanjem "grijeha koje smo počinili protiv Tebe" sa 'Timhon levav'. 'Timhon levav' znači da imamo 'temihos' (pitanja) jer ni-

smo vidjeli Ribona šel Olam kao osobu u prvom licu (Ja), već kao sakrivenu osobu u trećem licu (On); pro-

Nekad sam citirao "Chassideshe

pustili smo vjerovati potpunom

vort" Reb Levi Yitzchaka vezano uz

vjerom da sakrivena i otkrivena

to zašto je Elijahu HaNavi (prorok

manifestacija dolaze od istog Ribona

Ilija), a ne Moše Rabeinu ili netko

šel Olam. ■

drugi, bio određen za to da riješi sve talmudske "Tejkus" (akronim

Prevela Anja Grabar

koji se koristi u Talmudu za pitanja koja će ostati neodgovorena sve dok Godina 14 17Broj 52 Strana

Strana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Premoć Tore

Zašto je uopće bilo nužno da Mojsije kaže da Tora nije "prazna stvar"? Nadalje, on nastavlja, "jer ona je vaš život."

Možemo si zamisliti da bi netko za neku stvar rekao: "Ona nije bezvrijedna. Ima neku vrijednost." Ali je previše drastičan kontrast reći: "Nije bezvrijedna, ona je sam tvoj život. " Mojsije je proročki govorio našoj generaciji, kao što je jasno izrekao: "Nevolja će vas snaći, na kraju dana će vam se dogoditi šteta, ako činite što je loše u B-žjim očima" (Pnz 31, 29).

Jeruzalemski Talmud daje oštar komentar: "Ako mislite da je Tora prazna, to je pogreška vaše percepcije" (Pea 1,1)

Mi se koristimo znanstvenim dostignućima bez presedana. Tko bi sanjao da će ljudsko biće hodati po Mjesecu, da će biti izmišljena računala koja mogu u nekoliko sekundi izvršiti tisuće, ako ne i milijune složenih izračuna, ili da će liječnici zamijeniti bolesne bubrege, jetre, pa čak i srca. Čak i ta epohalna postignuća blijede pred mogućnostima koje leže u budućnosti: uklanjanje svih bolesti genetskim inženjeringom.

Neosporna dostignuća znanosti mogu navesti roditelje da svojoj djeci pruže obrazovanje koje će im omogućiti pristup znanosti. Međutim, roditelji mogu biti toliko očarani znanošću da izgube iz vida činjenicu da znanost na pitanja o životu može dati odgovore samo u vezi "kako", ali ne i "zašto". Čak niti razbijanje genetskog koda ne daje osobi konačnu svrhu života.

Midraš kaže: "Možete vjerovati da Strana 18

u sekularnom svijetu postoji znanje, ali ne vjerujte da postoji Tora u sekularnom svijetu" (Eiha Raba 2,17).

Nije li paradoksalno da u ovom dobu znanstvenih čuda, kada imamo mogućnost da živimo udobno kao nikada ranije, epidemija droga opustošuje našu mladost i da nasilje koje uzima sve više maha i nemoral ugrožavaju sam opstanak čovječanstva?

Neki roditelji nikad ne bi tolerirali da se njihovoj djeci da slabo sekularno obrazovanje, ali su sasvim spremni dopustiti da njihova djeca ne poznaju Toru. Kako li je glupo dopustiti da "kako" života potpuno zamagli važnost "zašto" života, davanja značenja i vrijednosti životu.

Da, Mojsije je govorio našoj generaciji, i evo što joj je morao reći: "Pazite da izvršite sve riječi ove Tore.

Jer to za vas nije prazna stvar, jer to je vaš život. " Na kraju krajeva zašto ne sada?

"Da su mudri oni bi to razumjeli, dokučili bi to od svog kraja" (32,29) Nitko ne želi razmišljati o svom kraju. Većina ljudi radi kao da će živjeti zauvijek. Ima šala da živimo kao da nikada nećemo umrijeti, a umiremo kao da nikada nismo živjeli. Ovo je poricanje stvarnosti i čovjek se ne može dobro prilagoditi životu ako poriče stvarnost.

Mi možemo verbalizirati svijest o našoj smrtnosti, ali naši postupci odaju naše osjećaje. Koliko bi drugačije bilo naše ponašanje bilo kada bismo emocionalni pojmili našu smrtnost.

I kao rabin i kao liječnik bio sam s ljudima u posljednjim danima njihova života, kad im se poricanje slomilo i kada su osjetili da im se život primiče kraju. Mnogi su rekli,

"Kad bih mogao sve ispočetka, proveo bih više vremena sa svojom djecom. Volio bih ih bolje upoznati."

Nitko nikada nije rekao: "Jedino čega mi je žao je što nisam proveo više vremena u uredu."

Zašto ta mudrost često dolazi kada je se više ne može iskoristiti?

No, to je ironija života: Naša mudrost dolazi prekasno.

U mom rehabilitacijskom centru primamo adolescente na liječenje od alkoholizma i ovisnosti o drogama.

Kad odrasli pacijent vidi da nekog mladog primamo na liječenje, on mogao bi reći: "Volio bih da sam imao takvu sreću, da su me liječili od moje ovisnosti kad sam imao 15 godina. Sada sam ovdje sa 49 godina, iza sebe imam dva neuspjela braka i nisam u kontaktu sa svojom djecom iz ijednog od brakova. Sve što sam mogao imati u životu izgubljeno je kao posljedica mog opijanja. Nemam obitelj, nemam kuću, nemam posao."

Ja predlažem tom čovjeku: "Zašto ne razgovarate s ovim mladićem i kažete mu koliko ima sreće što mu se pružila prilika da nadvlada svoju ovisnost?"

Malo kasnije, ovaj mi pacijent kaže: "Pokušao sam razgovarati s malim, ali neće slušati. Ovdje je zbog toga što mu je sudac to odredio.

Vratiti će se natrag i nadrogirati se.

Ali ni ja nisam bio drugačiji od tog djeteta. Ni ja nisam slušao ljude koji su mi govorili da će me alkohol uništiti. " Da smo barem bili mudri! Mojsije kaže da smo bili mudri, razmišljali smo o našem kraju dok smo bili mladi. Živjeli bismo tako da nemamo ništa za požaliti kada se približimo svom kraju. ■

Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti P oučna priča Rabi Nahman iz Breslova jednom je svojim hasidima ispričao ovu poučnu priču. Živio jednom kralj, astrolog, koji je pročitao u zvijezdama da će te godine žetva propasti, ako ne bude požnjevena do određenog vremena. Zato je on pozvao stotine žetelaca i dao im sve što je potrebno, kako bi na vrijeme spriječili nevolju. Između ostalog, bilo je tu ića i pića napretek, pa su se oni ubrzo prepustili užitku i zaboravili na svoj posao. I tako su upropastili čitav urod. Znali su da će teško izvući živu glavu, pa su grozničavo smišljali kako da se izvuku.

N

esebična se ljubav uzdiže iznad vlastitih potreba.

Ona predstavlja nadilaženje samoga sebe, istinsko povezivanje s dušom druge osobe i, na taj način, s B-gom.

Kad je ljubav transcendentna, dosežete do višeg plana; zajedno dosežete do B-ga. Ne postoje uvjeti za takvu nesebičnu ljubav; kada je transcendentnost u fokusu naše ljubavi, mi prestajemo sa stalnim promjenama naših želja i potreba.

Uvjetovana, sebična ljubav nestaje kad njezini uvjeti nisu zadovoljeni, dok je bezuvjetna, nesebična ljubav postojana i vječna. Uvjetovana ljubav nerijetko donosi zatiranje ili podređivanje jedne individue; umjesto da dvoje postanu jedno, ljubav dominantne osobe sagori onu drugu. S druge strane, bezuvjetna, transcendentna ljubav omogućava da stavite na stranu svoje sebične želje i volite drugu osobu na odgovarajući način.

Uvjetovana ljubav ne potiče rast zato što je ona samo ispunjenje trenutačne potrebe. Kao što trebate ponovo jesti svega nekoliko sati nakon prethodnog obroka, netko tko uvjetovano voli stalno će trebati novu pomoć, potvrdu, brigu i prihvaćanje. Nasuprot tome, bezuvjetna ljubav je osnova ljudskog rasta. Ona je sveobuhvatna ona se širi i ne utječe samo na vaše osnovne potrebe, već na čitavo biće. I dok je uvjetovana ljubav podijeljena na kategorije, bezuvjetna ljubav je sastavni dio vašeg života.

I na kraju, ona je oruđe kojim učimo osjetiti najvišu realnost: B-ga. ■ ~ R. Menachem Mendel Schneerson Godina 14 19Broj 52 Strana

I dok su oni tako razmišljali, odjednom se nepozvan pojavi neki mudrac i objasni im da kralj neizmjerno žudi za jednom rijetkom pticom. Ako uspiju uloviti tu pticu, kralj će od sreće sve zaboraviti. Ali, ptica je živjela na vrhu najvišeg drveta u kraljevstvu, a nisu postojale ljestve koje dosežu do takvih visina. I zato ih mudrac posavjetova da naprave ljestve od svojih tijela, tako što će jedan drugome stati na ramena, sve dok ne dosegnu do ptice. Spasonosni savjet prometnuo se uskoro u katastrofu. Svaki od njih je želio biti na vrhu, nadajući se da će upravo on uhvatiti pticu i tako zaslužiti posebnu nagradu. I dok su se tako prepirali oko redoslijeda, podigla se nečuvena graja, pa se ptica prestrašila i odletjela. Tako su, na koncu, žeteoci ostali sami s kraljevom ljutnjom. ■

P

otraži sveto u svakodnevici.

Potraži izuzetno u običnom.■ ~ R. Nahman iz Breslova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana 19

Ozer Bergman:

Primjer kako koriti U našoj paraši Židovski je narod

na učinkovit način koji bi donio

dobio prijekor u obliku pjesme, po-

plod u srcima Židovskog naroda,

ezije, što je poslužilo da ublaži riječi

kao što kiša i rosa gase žeđ zemlje i

prijekora. Prijekor je lakše prihvatiti

daju da iznikne bilje za sva B-žja

kada se kaže blago, a ne izravno i

stvorenja.

grubo. Moše je rekao (Devarim 32,2): "Neka moja učenja padnu poput kiše, i neka riječi moje poteku poput rose."

B-žja je riječ uspoređena sa ugodnom kišicom koja izaziva rast zadovoljstava i užitaka, koja kao da kaže, "Pogledajte koliko vas želim obasuti blagoslovom. A vi, Izraelski narode, trebate ispuniti stih: "Veličajte B-ga našega," ljubite B-ga svom snagom svojom. Nemojte postupati glupo i nepromišljeno. B-g koji voli Židovski narod i pruža mu beskrajnu dobrotu mada on juri za fizičkim željama i drugim ludostima, i dalje će bezgranično voljeti Svoj narod."

"Kao olujni vjetrovi nad raslinjem i poput kišnih kapi na vlatima trave" (32, 2). Riječi Tore uzdižu one koji ju uče

i čine da oni rastu. Iako rezultati možda nisu odmah vidljivi i možda nemaju utjecaja u trenutku kada ih se čuje, ipak, utjecaj Tore je uvijek pozitivan i on će izvršiti utjecaj na nas tijekom naših života. Raši objašnjava: "Baš kao što olujni vjetrovi jačaju vegetaciju i uzrokuju da ona raste, tako i riječi Tore uzrokuju da čovjek raste".

štetu Djeci Izraelovoj i on će izvršiti odmazdu u njihovo ime kroz zemlju Izrael: "I On će umiriti Svoju zemlju Svoj narod" (32,43). Zemlja Izraela

Zaključak pjesme

iskupljuje prijestupe Židova. Raši

Pjesma Ha'azinu opisuje strašnu

piše: "A što je to ‘Njegova zemlja‘ –

To nas uči da kad god netko iz-

patnju izgnanstva. Pjesma završava

to se odnosi na Njegov narod. Kada

nosi prijekor svom bližnjem ili za-

na iznenađujući način. Činilo bi se

se B-žji narod utješi, njegova zemlja

jednici, on svoje riječi mora izložiti

da bi zaključak pjesme trebao biti

se također utješi. "Kada je B-žji na-

nježno, blago i ugodno, kako bi oni

poziv na pokajanje, ali nije tako.

rod iskupljen, i njegova će se Zemlja

prihvatili i usvojili njegovu poruku.

Nahmanides piše u svom komenta-

također utješiti. Židovski narod nije

Prijekor koji se iznese ljutito, oštro

ru: "Pjesma ne uvjetuje buduće iz-

iskupljen samo zbog svojih zasluga,

ili grubo može uvrijediti, i sigurno

bavljenje

već i zbog zasluga zemlje Izrael.

neće postići svoj cilj. Moše je ukorio

B-gu." B-g vodi Svoj narod i neće

"Privijte svoja srca svim riječi koje

narod na način da ih je preklinjao,

podnositi zle narode koji nanose

danas svjedočim protiv vas ... da pazite

pokajanjem

i službom

da izvršite sve riječi ove Tore" (32,46).

Raši kaže: "Čovjekove oči i uši

moraju biti potpuno usklađene s riječima Tore."

"Jer ona nije prazna stvar za vas, jer ona je vaš život, i time ćete produžiti svoje dane na Zemlji ..." (32,47). Vaši napori da naučite i izvršavate Toru nisu isprazni, velika nagrada ovisi o tome, "jer to je vaš život." (Raši). ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 20

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Paraša (priča) Ha'azinu govori o povezivanju s blaženstvom Roš hašane i mjeseca tišrija. Paraša Ha'azinu se uvijek čita nakon Roš hašane i ona nam daje snagu i savjete kako bi nam godina bila bolja.

Primjećujemo da ponekad parašot

u Tori naizgled nisu sinkronizirane s kalendarom. Na primjer, priča o izlasku iz Egipta, koja je povezana s mjesecom nisanom i Pesahom čita se nakon Hanuke. Isto tako paraša Ha'azinu, koja se čita tijekom blagdana u mjesecu tišriju, iznosi priču o Mošeovoj smrti koja se dogodila 7-og dana mjeseca adara, tjedan dana prije Purima.

Zohar objašnjava da se paraša

Ha'azinu čita u mjesecu tišriju, čiji je astrološki znak "moznaim" (Vaga), a obje te riječi u korijenu imaju slova A.Z.N (.

.‫ז‬.‫)א‬

(Ova slova također

tvo-re i hebrejsku riječ za uho, organ koji održava našu ravnotežu i koji koristimo da čujemo, a isto tako simboliziraju i sefiru Bina. Zapravo, čitavo to razdoblje na kraju godine priprema nas za blagdane u tišriju i povezivanje sa sefirom Bina.

lo, stvara onu stvarnost koju on želi. šanu, Novu godinu, ponovno stvoreni i u tu svrhu smo se spojili sa sefirom Bina, kozmičkim spremištem svemira, kako bi iz nje crpili obilje i blagoslove koji su nam potrebni za narednu godinu.

šanu kada se svijet vraća na Berešit, početak. Mi možemo primiti pravu Svjetlost Berešita kada prihvatimo da smo ovdje da budemo kreatori, kada se oslobodimo bijesa, ljutnje i

Paraša počinje riječima: "Slušajte

osjećaja žrtve, i kada napravimo

nebesa i ja ću govoriti, i počuj, zemljo

mjesta za radost, optimizam i lju-

riječi usta mojih", za razliku od biblij-

bav, kad u svemu vidimo priliku za

skog teksta u knjizi proroka Izaije:

rast, stvaranje, i kad shvatimo da je

"Čujte nebesa i slušaj zemljo, jer G-s-

sve za dobro. Na taj način privla-

pod je govorio". Slušajte je snažniji

čimo Beskrajno Svijetlo, beskrajno

izraz od riječ čuj. Prema Midrašu, u

obilje i blagoslove za narednu godi-

trenutku kada je Izaija rekao: "Čujte

nu.

nebesa i slušaj zemljo", začuo se glas i upitao tko se to usuđuje tako govoriti, i zato je Izaija odmah nastavio

dalje i rekao: "jer G-spod je govorio".

Veliko slovo "lamed" u paraši Nica-

To je drugačije nego kod Mošea koji

vim, 30 stihova u paraši Vajeleh (la-

je rekao: "Slušajte nebesa, ja ću govo-

med ima numeričku vrijednost 30), i

riti." On i nitko drugi. Kao što je

oblik slova lameda koje ide iznad

Moše, a ne Stvoritelj, bio taj koji je

gornje linije, dokazuju našu spo-

prije četrdeset godina učinio da se

sobnost da se spojimo sa višim

razdvoji more, sada je Moše taj koji

svjetovima. Štoviše, "lamed" je taj

preuzima

koji je stvorio astrološki znak Vage.

"Slušajte nebesa, ja ću govoriti." On

Podsjećamo se da smo na Roš ha-

preuzima inicijativu, ostvaruje dje-

Godina 14 21Broj 52 Strana

■ haTo je ono što se događa na Roš

odgovornost

rekavši:

Kabalisti objašnjavaju da ne postoji ništa veće od radosti koja je zapovijeđena, jer kad tako činimo (odlučimo, naredimo si da ćemo biti radosni, sretni) onda možemo ostvariti našu zasluženu radost. To se dešava kroz razumijevanje i povezivanje sa suštinom stvaranja, koje je na dobro stvorenih bića, i to je snaga koja nam je dana u paraši Ha'azinu, bezgranična moć koju je potvrdio i naš učitelj Moše. ■

Strana 21

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara PUT (nastavak) Daljnje prakse Godišnji ciklus Kad ste konačno stigli do kraja jedne cijele godine prakse, morate učiniti nekoliko stvari.

Do tada ste završili ogromnu količinu introspektivnog rada, više nego što mnogi ljudi učine u čitavom životu. Sebe ćete vidjet i spoznavati potpunije i dublje nego ikada prije.

U djelima i mislima koje ispunjavaju vaš dnevnik moći ćete razabrati novu preciznu sliku sila koje pokreću vaš unutarnji život.

Kraj godine vrijeme je za izvođenje nekih zaključaka. Dajte si malo vremena da na temelju pregledavanja svoje bilježnice koju držite pored kreveta sastavite sažetak onoga što ste noć za noći pisali tijekom godine dana. Ovo ne smije biti rekapitulacija pojedinosti, već sažetak, a posebice sažetak koji izvlači teme i osobine u vama koje su kroz praksu došle do izražaja.

Ponavljam, nitko osim vas neće vidjeti ovaj sažetak, osim ako ga ne odlučite pokazati drugima, stoga ne razbijajte glavu ako vaša gramatika ili vještina pisanja nisu ispolirane da do najfinijeg sjaja. Ono što treba ići na stranicu je vaša iskrena istina, a ne kreativno pisanje ili književnost.

Možda biste htjeli pisati tek u formi natuknica ili navesti sažetak točaka za svaku od osobina. Činite to na svoj način, sve dok je ono što izlazi na vidjelo iskrena procjena vas samih u pogledu svake od osobina koje pratite cijele godine. Budite što iskreniji i izravniji u pogledu onoga što se može vidjeti u bilješkama koje ste vodili.

Ovaj završni čin na kraju godine podebljanim slovima vašem umu ističe ono što tijekom godine možete vidjeti o svojim unutarnjim duševnim osobinama koje su aktivno djelovale u vašem životu. Možda biste ispod svake osobine htjeli započeti s izjavom. "Početkom godine bio sam. . ." A onda nastaviti Strana 22

govoriti o onome što ste uvidjeli, a možda čak i o svakoj promjeni koju ste vidjeli da se događa. Mnoge izjave mogu započeti sa "Ja sam. . ." i to je dobro. Sljedeći primjeri mogu vam dati ideju kako da započnete kad sjednete da pišete za sebe: • "Početkom godine sebe sam vidio kao osobu kojoj nije problem biti odlučan, a na kraju godine sam potvrdio to gledište."

• "Zaključio sam da ne poštujem čvrstu granicu između onoga što je istina i onoga što je laž."

• "Moju smirenost više od svega narušavaju događaji koji potiču moju pohlepu."

I tako dalje sa svime što je za vas istinito, onako kako se otkrilo prikupljanjem u vašoj bilježnici tijekom čitave godine.

Možda vam se sada, čitajući ovo prije nego što ste i započeli s praksom, čini da će ovaj sastav biti teško pisati, ali mogu vam reći da kad činite praksu, on se piše gotovo sam od sebe.

Pročitajte svoj sažetak, umetnite ga na kraj bilježnice i znajte da je vaša godina završena. Sada imate dobre temelje da prepoznate osobine koje ćete htjeti imati na svom popisu tijekom naredne godine vaše prakse.

Sve prakse koje su vremenski ograničene dodatno se pojačavaju simbolima i proslavama. Kad završite godinu, obilježite kraj tog perioda na način koji će za vas imati posebno značenje. Ako ništa drugo nabavite si barem novu bilježnicu za novu godinu koja dolazi. Možda ćete poželjeti učiniti nešto više od toga, pa vam predlažem da razmislite o običajima koji se tradicionalno rade pri obilježavanju drugih vrsta dovršetaka i početaka. Za rođendane imamo torte i svijećice. Završetak učenja traktata Talmuda slavi se s prijateljima i kolegama (i hranom i pićem). Šišanje, nova od■ jeća, darovi, posebna hrana - učinite bilo što što će za vas biti simbol zaključivanja jednog važnog razdoblja u vašem životu. Ali, molim vas, učinite nešto čime ćete obilježiti ovaj završetak. To obilježavanje završetku daje konačnost, a vama čast koju zaslužujete jer vam je bilo dovoljno stalo do sebe i vašeg svijeta da dovršite taj proces.

I konačno, na kraju godine vrijeme je da se napravi novi popis od trinaest osobina. Možda će biti osobina koje želite prenijeti s prošlogodišnje liste na novu. Možda će biti novih, navedenih u ovoj knjizi, koje želite isprobati. Možda ste postali svjesni određene vlastite osobine koju želite dodati. Odaberite ili sastavite svoje fraze za podsjećanje i pripremite kartice. Postavite svoju novu bilježnicu kraj kreveta.

Kada to završava? Mogao bih odgovoriti: "Kad dosegnete savršenstvo," ali bolje je pitati: Zašto bi trebao postojati kraj? Kao što mi je moj učitelj usadio, život se sastoji od rasta i promjena, a ne dovršavanja.

Sve dok smatrate da vam ovaj proces pomaže da rastete i razvijate se, lišavate se dvojbi i postajete učinkovitiji, da jače zračite, on ima vrijednost i može se nastaviti.

Partneri i grupe Posljednja napomena. Opisao sam sve pripreme i prakse za pojedinca koji samostalno prakticira musar.

To nije jedini način. Mnogo se toga

Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Alan Morinis:

može reći o radu s partnerom ili čak u grupi. Glavna prednost rada s nekim drugim jest da dobijate snagu kroz njegovu ili njezinu podršku.

Imate nekoga kome se možete obratiti kad osjetite da će vam odlučnost iskliznuti ili ste zaglavili nastojeći si razjasniti neki aspekt sebe. Svi znamo koliko je lakše uvidjeti postojanje slabosti kod nekog drugog nego kod sebe samih, a ova sposobnost se može dobro iskoristiti u radu s partnerom.

Naši preci nas upozoravaju da se ne prevarimo u vezi svoje vlastite snage. Učitelji musara u Litvi devetnaestog stoljeća razvili su metode učenja u partnerstvima i grupama jer su prepoznali koliko je teško ovim putem proći sam. Svjetlonoše musara Rabbi Luzzatto (osamnaesto stoljeće) i Rabbi Cordovero (šesnaesto stoljeće) imali su svoje kružoke za učenje. Društvo drugih pored druženja (iako je to veliki dar kojeg se ne bi trebalo umanjivati), nudi nam pomoć da ispravimo svoj put.

Duhovni prijatelji su blago, bili oni učitelji ili učenici ili suputnici ili sve troje u jednom.

Ali - i ovo je veliki ALI - da bi partnerstvo ili grupa funkcioniralo, mora postojati ogromna količina povjerenja i sigurnosti. Vrijednost koju dobijamo kroz zajednički rad izravno je proporcionalna s poštenjem i istinom koje unosimo gledajući u sebe. Partner nam može pomoći da budemo iskreniji, ali mi moramo osjećati snažno povjerenje prema toj drugoj osobi ako želimo otkriti što to doista mislimo o sebi i vidimo u sebi. Preporučio bih da radite u partnerstvu s nekim s kim već imate vrlo čvrst odnos povjerenja, poput supružnika, bliskog prijatelja ili duhovnika ili člana obitelji.

Ovo nas dovodi do pitanja, bez obzira radite li samostalno, s partnerom ili u grupi, koliko od rezultata ove prakse biste trebali podijeliti s drugim ljudima, čak i onima koji su vam vrlo bliski. O tome ne postoje apsolutne smjernice. Neki ljudi dobivaju još bolji uvid kad govore o svom procesu i otkrićima, dok drugi radije to sve drže za sebe, poput osobnog dnevnika. Puno ovisi o motivu. Ako vam dijeljenje poboljšava jasnoću, izgleda da je to Godina 14 23Broj 52 Strana

Svakidašnja svetost pozitivna stvar. Ako se uhvatite kako ogovarate ili samo ponavljate stare priče, šutnja bi bila pravi način.

Nemojte se obeshrabriti ako izgleda da vaše proučavanje musara ne daje rezultate.

Ako vam se čini da vaše učenje ne ostavlja nikakav utisak na vašu dušu, ako vam se čini da se vaš način postupanja uopće nije promijenio, istinski vjerujte da čak i ako uspjeh nije otkriven očima vašeg tijela, on je otkriven očima vašeg uma.

Kako sve više i više učite musar, skriveni utisci koje on ostavlja na vas nakupljaju se i djeluju.

—Rabbi Yisrael Salanter

Zaključak PUT JE OTVOREN Dragi čitatelju - shvaćam da i ti znaš kao što i ja znam da u svojoj knjizi nisam iscrpio sve što je potrebno za pobožnost i da nisam rekao sve što se može reći o ovoj temi. No to je zbog toga što u ovoj stvari nema kraja i ne možemo dokučiti njene razmjere.

—Rabbi Moshe Chaim Luzzatto, Put pravednoga

TRADICIONALNE ŽIDOVSKE KNJIGE završavaju izjavom: "Dovršeno je i gotovo, hvala neka je B-gu, Stvoritelju svega." Te riječi izražavaju ono što osjećam dok zaključujem ovu knjigu, i nadam se da ćete mi se pridružiti u ovoj molitvi.

No, ono što vrijedi za ovu knjigu ne vrijedi za put duše. Putovanje duše će se nastaviti dok god ste živi.

Kao što Rabbi Luzzatto kaže na kraju Puta pravednoga: "Ovome nema kraja". Ne postoji točka u kojoj možete reći da ste naučili sve što trebate znati o vašim duševnim osobinama i kako se one odražavaju u vašem životu. Uvijek ima još nešto za naučiti. Uvijek postoje nove kušnje.

Postoje više razine duhovne zrelosti koje ne možete zamisliti s pozicije na kojoj danas stojite i gledate. Potencijal rasta nema kraja.

Moj učitelj musara, Rabbi Perr, pitao me zašto bismo uopće poželjeli doći do kraja učenja. Kako je rekao, poanta je čitati knjigu, a ne doći do kraja: biti na putovanju, a ne privesti putovanje kraju. Ovaj pojam ima duboke korijene u tradiciji. Maharal iz Praga kaže približno isto na način koji doista definira židovski pojam duhovnog putovanja: Čovjek nije stvoren u svojoj konačnoj potpunosti. Čovjek je stvoren da ostvari svoju potpunost. To je značenje stiha "Čovjek je rođen da mukotrpno radi". Čovjek je rođen i postoji s ciljem tog mukotrpnog rada, koji je ostvarenje njegovih potencijala. On, međutim, nikada ne može postići stanje ostvarenog bića. On vječito mora mukotrpno raditi, kako bi ostvario svoju potpunost. To je bit njegove konačne potpunosti. Čak i kad postigne određenu razinu ostvarenja, on i dalje ostaje potencijal i morat će se dovijeka nastaviti ostvarivati.

Na židovskom duhovnom putu, zauzeti i zadržati svoje mjesto hodočasnika na putu uspinjanja mnogo je važnije nego doseći vrh. To je razlog zašto se studenti musara tradicionalno nazivaju b'nei alija, oni koji se uspinju. Svetost na ovom svijetu nastaje u procesu postajanja potpunim (hištalmut), a ne u stanju same potpunosti (šlemut). Postati potpun - hištalmut - je glagol, dok je potpunost - šlemut - imenica.

Ti si duša. Da, postoji tijelo, osobnost i povijest, ali u osnovi, u korijenu i srži vašeg stvaranja, vi ste duša.

Budući da je ovo primarna stvarnost vašeg bića, trebali biste duši dati prvenstvo prilikom planiranja svog životnog puta. Lako je izgubiti iz vida svoju duševnost, pogotovo jer živimo u kulturi koja izravno negira život duše, ali nemojte se dati zavarati. Vaša duhovna priroda dublja je od vaše tjelesne i nikakva materijalna postignuća ne mogu se us-

Strana 23

(nastavak s 23. stranice)

Alan Morinis:

porediti s duhovnima.

Duša nije statična: vi se nalazite na putovanju. Ponekad se ne čini tako, baš kao što nam se u ovom trenutku ne čini da smo na planeti koja juri svemirom ogromnom brzinom. Ponekad možemo postati žrtvom iluzije da nas život drži u stacionarnom režimu nepomičnosti, svaki je dan manje-više isti kao onaj prije ili poslije njega. To nije istina. Mi se stalno nalazimo u pokretu.

Putovanje o kojem govorim ne odvija se kroz vrijeme i prostor, već proživljavanjem svog vlastitog programa duševnog razvoja. Zbog tog rada ste ovdje. Već ste se upoznali sa svojim programom duhovnog razvoja i ja vas potičem da motrite i učite još više, a potom da s voljom i energijom prihvatite taj plan i program razvoja. Činjenica je da nitko od nas nema nikakvog izbora o tome hoće li ili neće imati program razvoja duše. Život je program razvoja duše, i tijekom života se uči i raste. Ipak, imate izbor, a to je hoćete li se svjesno pozabaviti svojim duhovnim izazovima ili ne. Nitko vas ne može natjerati da se probudite zbog stepenica koje su na putu kojim hodate, ali vi sami možete izabrati to učiniti. Možete se otvoriti za usmjeravanje duše. Riječima Moše ibn Ezre: "U mom je tijelu zapalio svjetiljku njemu na slavu. Ona mi govori o putevima mudrih." Slušate li?

Kako i dalje postajete osjetljivi za osobine duše koje čine vaš osobni program razvoja, način će vam po-stati jasan. Sa sve većom jasnoćom vidjet ćete što točno unosite u svoj život, kao i u živote drugih, a iz te će jasnoće proizaći i motivacija da se promjenite i smjer djelovanja. Suočit ćete se s kušnjama, jer život donosi kušnje, a kad te kušnje sagledate kroz prizmu musara, tada će vas one koje savladate ojačati, a one koje ne savladate podučiti.

Kad dopustite da se vaš put rasta odvija bez vodstva vašeg mudrog ja, dopuštate da vam B-g otrgne promjenu iz srca, najčešće primjenjujući podvez tuge. Alternativa je svjesno krenuti putem samopreobrazbe kroz svojevoljnu duhovnu praksu. To je stvarni izbor s kojim Strana 24

Svakidašnja svetost smo suočeni. Idite kroz život vezanih očiju, udarajući i stružući po svim uglovima i rubovima i nalazeći svoj smjer prema onome od čega ste se odbili. Ili metodički radite na podizanju velova koji zamagljuju jasno opažanje i mudro vodstvo, tako da se životnim putem ide skladno i s mudrošću.

Musar vam nudi upravo taj metodički put. Musar ima pozitivan (iako manji) učinak kada se uči tek kao informacija, a potencijalno ogroman utjecaj ako ga se prihvati kao sustavnu praksu. Rano su me naučili da musar nije nešto što učite, već nešto što radite, a to se u stvarnosti pretvara u disciplinu osobne prakse.

Najvažnije je nastaviti poduzimati korake. Koraci koji su ispravni i dobri sami će donijet nagradu. Iz naših posrtaja također se ima što naučiti.

Ne možemo a da ne požalimo zbog svojih pogrešaka, i one na nas stavljaju obavezu da obavimo posao korigiranja smjera kojim idemo. Ali zašto nam se stalno događaju? Zašto, unatoč naših najboljih namjera da noge postavimo ravno na put uspinjanja, mi neizbježno klizimo i padamo?

Dio puta uzlaženja je da moramo steći novo srce, a prije nego što se to dogodi, naša stara srca se moraju slomiti i preoblikovati (pre-oblikovati). Postoje brojni dokazi da je život postavljen tako da nam lomovima otvori srca, bilo to zbog gubitka i razočaranja ili kao rezultat naše svjesne i hotimične duhovne prakse. To su pukotine koje omogućuju svjetlosti da prodre unutra.

Tora nas savjetuje da "obrežemo prepucij svog srca". Ovo nije jednostavno razumljiva slika, ali ako krenemo od uvažavanja činjenice da je zakrčeno, zidom ograđeno srce prepreka, ako ne i bolest, tada se proboj o kojem govori Tora čini posve poželjnim. Takve trenutke proživljavamo dok se naša srca pre-oblikuju. Život tada izgleda mnogo dinamičniji, i naše veze su mnogo važnije, čak i ako je bilo boli. Nemjerljivo više smo prisutni. Kotzker Rebbe je to najbolje rekao: "Ne postoji ništa tako cijelo kao (što je to) slomljeno srce."

No, malim i neprimjetnim koraci-

ma, uskoro se navikavamo na svoju novu situaciju, a srce koje je operirano iskustvom postalo tako nježno i pristupačno ponovno počinje nestajati iza zida koji polako raste. I onda će se u jednom trenutku iskustvo ponovno umiješati, i započeti ciklus iznova.

Ima nešto neizbježno u procesu koji opisujem. On se događa svima nama, bilo da sebe identificiramo kao da smo na duhovnom putovanju, ili nam je ta vrsta jezika potpuno strana. Duša je tvornički podešena da svoj kompas usmjeri prema potpunosti, no svejedno izgleda kao da nema načina da se dođe do potpunosti, a da se prethodno ne razbije stari oblik kako bi se mogao iznova sastaviti.

Tora koristi sliku obrezivanja■ i čini mi se da se na taj zavjetni čin poziva zato da nas nauči nečem dodatnom i važnom. Obrezivanje je inicijacija, svjesno poduzeta. Možda naša srca rastu prirodnim procesom koji je ugrađen u plan našeg života, ali onda dođe moment u kojem mnogi od nas shvate da možemo odlučiti proći kroz proces rasta kao svjestan, hotimičan čin, kao što bismo to učinili inicijacijom. Jasno je da nitko od nas nema veću mogućnost izbora o tome hoće li pred naše srce doći izazov da se produbi ili sazrije, nego li o tome hoćemo li ostariti ili ne, ali dragocjen izbor koji imamo u svojim rukama je da odlučimo hoćemo li kroz taj duhovni rast u kojem se duši daje vodeća uloga u određivanju našeg puta proći kao svjestan čin ili ne.

Musar ima namjenu da vam pomogne da preuzmete upravo takvu svjesnu ulogu koja vodi vaš put rasta. Postajući osjetljiviji na osobine duše koje stvaraju dinamiku u vašem životu, upoznat ćete svoj program rasta. Svaka situacija i međusobni odnos s kojima se susretnete ogledalo su vaših duševnih osobina.

Nadam se da ćete i dalje ostati budni za razmišljanja koja vam se tamo pojavljuju.

Nadam se i da ste dublje prepoznali dosege svoje slobodne volje. I mada se može činiti da se stanje vaših duševnih osobina ne mijenja, nemojte se zavaravati. Promjene se Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis:

uvijek događaju, i vi imate mogućnost izbora. Vi možete mijenjati stvari. Svi veliki i mali napori koje ste uložili možda su pripremili put tako da će već sljedeća vaša odluka koju donesete biti za vas potpuno nekarakteristična. Obrazac možda samo što se nije prekinut. Ne možete to znati prije nego što donesete tu odluku, ali na tom putu morate vjerovati da je promjena moguća.

Da se vratim na citat Rabbi Luzzatta, on kaže još jednu stvar. Ne samo da nema kraja našem učenju, postoji također i stvarnost čiji "opseg ne možemo dokučiti". On ovdje ukazuje na činjenicu da opseg musarskog djelovanja obuhvaća tajanstveno, kako veliku tajnu koja prožima najudaljenije dijelove svemira, tako i zastrte dimenzije vašeg vlastitog unutarnjeg života, koje su podjednako tajanstvene. Običan ljudski um poput vašeg i mog je prekrasna stvar, ali jednostavno nije u stanju shvatiti svu istinu o našem svijetu i nama samima.

Um je oruđe spoznaje, a Rabbi Luzzatto vas upozorava da se ne izlažete razočaranju, tako što ćete svoj um postaviti za jedinog suca vašeg napretka na vašem putu uspinjanja.

Um jednostavno ne može vidjeti ili dokučiti što se događa, posebno na najdubljim razinama, unutrašnjosti ili vanjštine. Zbog toga musar uvijek angažira vaš um, ali se obraća i vašem srcu. Vodila me definicija musara Rabbi Eliyahu Lopiana: "Učiniti da srce shvati ono što um zna."

I konačno, niste sami. Niste vi osmislili put duše, a Onaj koji jest ovdje je da vam pomogne. Ako poduzmete korake, svjetlo će zasjati na putu ispred vas. Talmud nas uvjerava: "Onaj koji dođe da očisti sebe dobija pomoć s Visina." Nastavlja: "Kad čovjek posveti sebe na ovom svijetu, posvećen je i na svijetu-kojiće-doći." Viša stanja, duhovna otkrića i kretanje prema potpunosti darovi su koje možete primiti. Ta djela milosti uvijek su moguća, a ipak su vjerojatnija kada poduzmete korake da sebi pomognete na tom putu.

Ono što učite na putu duše utiskuje svoju poruku u tkivo vašeg srca.

To postaje ono što jeste. Te promjeGodina 14 25Broj 52 Strana

Svakidašnja svetost ne mogu biti nevidljive vašem umu, pa ćete možda čuti i obeshrabrujući unutarnji glas koji vam govori da se ništa nije promijenilo. Ne vjerujte mu. Cilj nije da možete baciti pogled i vidjeti promjenu, kao da ste trebali postati viši, ili promijeniti boju kose. Prava je poanta da do promjene dođe tako duboko u utrobi vaše duše da kad se situacija pojavi pred vama, vi na nju reagirate prirodno i intuitivno, a ipak drugačije nego što biste reagirali na istu situaciju samo godinu dana ranije. Čuo sam priču od jedne studentice koja vrlo jasno pokazuje koliko duboko prodire učenje i kako malo onoga što se stvarno događa može biti dostupno svjesnom mišljenju.

Rekla mi je da je iz mog poučavanja naučila riječ nefeš, ali da ju je zapravo zaboravila. Zatim joj je, usred dana, dok je bila na raftingu rijekom, što je na nju imalo terapijski učinak, iznenada na pamet pala riječ nefeš.

Nije se mogla sjetiti odakle zna tu riječ, pa čak niti što ona znači, ali joj se nije činilo da se to slučajno dogodilo, pa kad je došla kući pogledala je u svoje bilješke, i tamo ju je našla "duša". Njezin svjesni um se nije sjećao ničega u vezi s učenjem, ali poruka se ukorijenila mnogo dublje, u duši koja je progovorila sama za sebe u vrijeme kada ju je hranila.

Tako funkcionira musar. Ja to znam iz svog vlastitog iskustva.

Nadam se da ste i vi u svom životu vidjeli ili ćete vidjeti nešto od ovoga na djelu, ali čak i ako niste, samo je pitanje vremena kada ćete.

Pokušao sam zadržati fokus u našem zajedničkom radu na onom pozitivnom. To nije uvijek glas koji možete čuti u musarskim spisima i učenjima. Ponekad su nas učitelji neumoljivo tjerali da se usredotočimo na svoje slabosti i nedostatke. I ja isto želim da budete iskreni prema sebi, ali inzistiram na tome da perspektiva kojom sagledavate svoju cjelokupnu situaciju bude pozitivna. Ako se čini da radimo na slabostima, to je samo zato da bismo mogli nadići rad na slabostima. U pojmovima potpunost i svetost koji su čvrste točke prema kojima usmjeravamo svoje korake ne postoji ništa osim integriteta.

I tako, čak i ako osjetite da vas neka duševna osobina drži u svom nepopustljivom stisku, odmaknite se na trenutak i zahvalite na tome što ste samo zbog dara svjesnosti u stanju uočiti ono što možete, i dar Tore koja vam pruža ideale za život, te one ideale prema kojima možete mjeriti sebe, i dar savjesti zbog kojeg vidite gdje se još možete poboljšati itd. Ne gubite iz vida svoje darove. Trebali biste "dvostruko vidjeti" kako biste istovremeno mogli vidjeti svoj program razvoja i darove koji su vam u ruci i koji vam omogućuju da idete tim putem. Potrebno je da vidite oboje.

Rabbi Simcha Zissel Zvi, Alter iz Kelma, potiče nas upravo u tom smjeru. "To je životno djelo", rekao je, "i upravo zato ste dobili svoj život da ga ostvarite."

Završit ću izrazom zahvalnosti i pjesmom.

Mnoge su generacije prije nas išle ovim putem. Mi imamo sreće što imamo pristup njihovoj dragocjenoj mudrosti, sakupljenoj kroz stoljeća pažljivog promatranja. Moramo im biti zahvalni. Rabbi Elyah Lopian nudi nam molitvu: "Zahvalimo našim učiteljima, vođama zajednice, koji su naširoko pisali o musaru kako bi njegovali i smekšali kamena srca."

Ovo je pjesma Shem Tov Ben Palquera, židovskog pjesnika iz trinaestog stoljeća koji je živio u Španjolskoj, čije riječi osvjetljavaju put i snaže srce, kao što se nadam da će vaš put duše biti osvijetljen i vaše srce biti snažno:

Ako je strah poput stijene Onda sam ja malj.

Ako je tuga plamen, Onda sam ja more.

Kad stigne, moje srce Ojača svoju snagu, Poput mjeseca koji sjaji jasnije Kad padne tama. ■ (kraj)

Strana 25

"NOVA VIZIJA"

Šef diplomatije Izraela predstavio plan stabilizacije odnosa sa Gazom Vijesti.me 13.9.2021.

Prije Lapid je ocijenio da bi jevrejska država trebalo da se posveti "višegodišnjem procesu u Gazi ekonomija u zamjenu za bezbjednost" Ministar spoljnih poslova Izraela Jair Lapid predstavio je "novu viziju" izraelskih odnosa sa pojasom Gaze, ocijenivši da bi jevrejska država trebalo da se posveti "višegodišnjem procesu u Gazi ekonomija u zamjenu za bezbjednost".

Govoreći na konferenciji u Institutu za kontraterorizam Univerziteta Rajhman (Reichman University) Lapid je rekao da je cilj takvog poteza da se "stvori stabilnost na obje strane gra-

nice".

"To nije predlog za pregovore sa Hamasom. Izrael neće davati nagrade terorističkoj organizaciji i slabiti Palestinsku upravu koja sa nama redovno sarađuje", rekao je Lapid o Hamasu, vladajućem u Gazi, rivalu Palestinske uprave palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa koja kontroliše drugu palestinsku teritoriju, Zapadnu obalu.

On je objasnio da plan ima dvije faze za izmjenu ekonomske realnosti u Gazi, kombinaciju međunarodnog investiranja izraelsko-palestinske saradnje i Hamas "u stanju mirovanja", što bi moglo izmijeniti živote običnih stanovnika.

Šef izraelske diplomatije sma -tra da u Gazi trebalo djelovati sada,a da politički uslovi u Izraelu i Palestinskoj upravi ne dozvoljavaju napredak na diplomatskom planu u ovom trenutku.

Izraelski zvaničnici su u ranije sugerisali takve planove, ali to nije urodilo plodom, podsjećaju izraelski mediji.

Palestinci su te planove kritikovali, upozoravajući da neće biti pravog rješenja bez političkog.

Izrael drži Gazu pod blokadom još od 2007. godine kada je Hamas silom preuzeo vlast od snaga lojalnih umjerenijem Abasovom Fatahu.

Izraelska vojska je od tada četiri puta ratovala sa tom ekstremističkom organizacijom.

Ubrzo poslije Lapidovog govora iz pojasa Gaze je ispaljena raketa na Izrael koju je presrela izraelska protivraketna odbrana.operativni direktor WJRO-a.■ .

Izraelski premijer u prvom službenom posjetu Egiptu nakon deset godina HRT Vijesti 13.9.2021.

Izraelski premijer Naftali Bennett sastat će se u ponedjeljak s egipatskim predsjednikom Abdelom Fatahom al-Sisijem radi razgovora o izraelsko-palestinskim odnosima i bilateralnim pitanjima, što je prvi službeni posjet jednog izraelskog predsjednika vlade Egiptu nakon deset godina.

Bennetta, čelnika krajnje desne stranke koji je preuzeo dužnost u lipnju, Sisi je prošli mjesec pozvao u posjet, a njih dvojica trebaju se sastati u Šarm elŠeiku na Crvenom moru.

Očekuje se da će razgovarati o "načinima i naporima za oživ-

ljavanje mirovnog procesa" između Izraela i Palestinaca, navodi se u priopćenju ureda egipatskog predsjednika, kao i o bilateralnim i regionalnim pitanjima.

Mirovni pregovori između Izraela i Palestinaca doživjeli su krah 2014., a analitičari kažu da nema izgleda za njihovo oživljavanje. Bennett, nacionalist na vrhu međustranačke koalicije, protivi se palestinskoj državnosti.

Jedan od fokusa razgovora u ponedjeljak bit će situacija u Pojasu Gaze, gdje je Egipat posredovao u dogovoru o prekidu vatre nakon 11 dana sukoba u svibnju između Izraela i Hama-

sa, palestinske frakcije koja kontrolira enklavu, rekli su diplomatski i sigurnosni izvori.

Porast prekograničnog nasilja od kraja kolovoza ugrozio je krhko primirje. U zadnjih tjedan dana palestinski militanti tri su noći zaredom ispalili rakete na Izrael, izazvavši izraelske zračne napade.

Očekuje se da će Bennett i Sisi razgovarati i o regionalnim pitanjima, uključujući utjecaj Irana na Bliskom istoku i krizu u Libanonu, rekli su diplomati.

Egipat je prva arapska zemlja koja je 1979. potpisala mirovni sporazum s Izraelom, ali odnosi su ostali hladni, ograničeni

na sigurnosnu suradnju i skromne gospodarske veze.

Posredovanje Egipta u primirju u Gazi omogućilo mu je da ponovno potvrdi svoju diplomatsku ulogu u regiji nakon što su četiri arapske države prošle godine normalizirale veze s Izraelom.

Zadnji službeni posjet izraelskog premijera Egiptu bio je kada se Benjamin Netanyahu sastao s bivšim egipatskim predsjednikom Hosnijem Mubarakom u siječnju 2011. u Šarm el-Šeiku, neposredno prije arapskog proljeća u kojemu je srušen Mubarak.■

Otkrivanje spomen-ploče karlovačkoj sinagogi srušenoj 1960. godine Ministarstvo kulture 12.9.2021.

U povodu obilježavanja 150. godišnjice posvećenja karlovačke sinagoge, izgrađene 1871. godine, a srušene 1959., u organizaciji Udruge za očuvanje židovske baštine i kulture'' Židovi u Karlovcu'' te uz podršku Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj, Veleposlanstva Izraela, Grada Karlovca i Karlovačke županije, otkrivena je danas Spomen-ploča karlovačkoj sinagogi.

Page 26 Strana 26

Izaslanik ministrice kulture i medija dr. sc. Nine Obuljen Koržinek, ravnatelja Uprave za zaštitu kulturne baštine Davor Trupković posebno je čestitao udruzi na postavljanju spomen ploče, koja će Karlovčane podsjećati ne samo na mjesto gdje se nekada nalazila sinagoga i cijeli dio grada zvan Židovska varoš, nego i na veliki broj pojedinaca i obitelji židovske zajednice koji su dali izniman doprinos za razvoj karlovačke i hrvatske nacionalne kulture i

gospodarstva. Ravnatelj Trupković je pri tome podsjetio i na neka od pojedinačno zaštićena kulturna dobra grada Karlovca poput glazbene škole i zgrade županije koje su izgradile židovske obitelji, a danas su u funkciji javne upotrebe, obnovljena sredstvima Grada Karlovca, Županije i Ministarstva kulture i medija koji saniraju i kontinuirano obnavljaju i groblje židovske zajednice u Karlovcu.

Divrej Tora

Spomen-ploču otkrio je rabin zagrebačke Židovske općine Luciano Moše Prelević, a prigodnim govorima okupljenima su se obratili veleposlanik Države Izrael u Republici Hrvatskoj Ilan Mor, županica Karlovačke županije Martina Furdek Hajdin, gradonačelnik Karlovca Damir Mandić, predsjednik Koordinacije židovskih općina Ognjen Kraus i predsjednica Udruge Židovi u Karlovcu Tena Bunčić.■

Godina 14

Broj 52