5-10 - Divrej Tora - Haazinu 5782

Divrej Tora

Torah Bytes

Tora

Paraša Ha’azinu

U Paršat Ha'Azinu nalazi se i stih: "Kad izgovorim B žje ime, neka to bude uz veliča nje." Komentatori objašnjavaju da to znači da kada izgo varamo B žje ime, moramo se koncentrirati na veliki zna čaj toga tko B g jest da On obuhvaća svu prošlost, sada šnjost i budućnost.

Ovo načelo učimo od velikog svećenika u Svetom Hramu u Jeruzalemu, koji je na čelu nosio zlatnu pločicu na kojoj je bilo ispisano B žje Ime. Dok je nosio ovu pločicu, od prvosvećenika se tražilo da se neprestanokoncentrirana B žje Ime koje je na njoj bilo napisano. Dakle, ako se od nekoga traži da se koncentrira na B žje napisano ime, ko liko se onda više traži da se koncentriramo kada izgova ramo B žje ime.

Imam prijatelja koji je jednom brojao koliko puta to kom dana izgovori B žje ime. Između molitve u sinagogi, blagoslova nad hranom i učenja Tore izgovorio je B žje ime 900 puta u danu!

Tijekom života, to je oko 25 milijuna prilika da se Bgu oda odgovarajuća čast i po štovanje!

Svemogući čini toliko toga za nas, svakog trenutka, svakog dana. Trebali bismo mu odati puno poštovanje i čast, jer kao što je rečeno u ovoj parši: "Kad izgovorim B žje ime, neka to bude uz veliča nje."

Velik dio paraše Ha'azinu ("Osluhni te") sastoji se od 70 redaka "pjesme" koju Moše predaje narodu izraelskom poslje dnjeg dana svog zemaljskog života.

Zazvavši nebo i zemlju kao svjedoke, Moše bodri narod: "Sjećaj se davnih dana; promisli o godinama brojnih naraštaja; upitaj oca i on će ti o njima pripovijedati, starine tvoje i oni će ti reći" kako ih je "B g pro našao u pustinji," učinio ih narodom, odabrao ih i učinio svojim i ostavio im u nasljedstvo prekrasnu zemlju. Pjesma upozorava i na zamke koje dolaze s obi ljem "Ješurun se udebljao i uzjogunio; ti si

se udebljao, očvrsnuo i zaoblio; napustio je B ga koji ga je načinio i prezreo Stijenu spa senja svoga" i na strašne nesreće do ko jih će doći, a što Moše opisuje riječima: "B g skriva svoje lice." Ipak, na kraju on obećaje da će B g osvetiti krv svojih slugu i pomiriti se sa svojim narodom i ze mljom.

Paraša završava B žjom uputom Mošeu da se popne na planinu Nevo s čijeg će vrha, prije nego što tamo umre, ugledati Obećanu zemlju. "Vidjet ćeš pred sobom zemlju, ali nećeš tamo otići, u zemlju koju sam dao djeci Izraelovoj."

Prevela: Dolores Bettini

Rabbi Shraga Simmons

Alija po alija

Kohen prva alija 6 p'sukim (32,1 6)

Moše Rabeinu svoju oproštajnu "pjesmu" narodu započinje pozivajući Nebesa i Zemlju da budu svje doci onoga što će govoriti. Traži od naroda (na vrlo poetičan način) da dobro poslušaju njegove riječi. Moše nam govori da je B g posve fer i pravedan odgovornost za "ono što je uprskano" leži na nama.

S gledišta micvi

"Kada ja (jednina) prizovem B žje ime, vi (množina, minimalno 2) sla vite B ga za Njegovu veličinu." Iz ovog pasuka saznajemo da kada tri čovjeka jedu zajedno, jedan poziva drugu dvojicu da "blagoslove B ga" birkat hazimun (tj. benčanje m'zuman).

Iz ovog pasuka također učimo da kažemo Baruh Hu u'varuh Š'mo kada čujemo B žje ime u braha (osim ako ne postoji halahički razlog protiv "upadica").

Gemara kaže da iz toga učimo mi cvu da kažemo braha prije učenja Tore. (Neki ovu micvu izvode iz micve Birkat HaMazona.)

Drugi odavdje uče (uzimajući u obzir i kontekst) da bismo se trebali

moliti B gu kada dođe do nestašica kiše.

I, da imamo brahot za različite vrste namirnica, a ne samo jednu sveobuhvatnu braha

Ovaj svestrani pasuk koristi se za početak Musafa, Minhe i Ne'ila Amide.

G’matrija

Baal HaTurim primjećuje da je brojčana vrijednost hašamajim va'adabera (neka Nebesa počuju i ja ću govoriti) 5 + 300 + 40 + 10 + 40 = 395 i 6 + 1 + 4 + 2 + 200 + 5 = 218. 395 + 218 = 613, kao da Moše kaže "Poslušajte 613 micvot".

Levi druga alija 6 p'sukim (32,7 12)

Moše nas još jednom traži da se prisjetimo "rane povijesti" ove jedin stvene nacije Izraela i izuzetnih predaka koji su za nas uspostavili našu blisku vezu s B gom.

U stvarnom židovskom životu ne postoji generacijski jaz starija ge neracija uči novu, nova generacija ostvaruje korist postavljanjem pitanja starijima i učeći od njih.

B g je strukturirao svijet usporedno s razvijanjem naroda Izraela i

pružio nam posebnu zaštitu i vodstvo "kao što orao štiti svoje mlade ..."

Raši spominje različite naročite načine na koje se orlovi odnose prema svojim mladima, da bi ih zaštitili, postupaju s njima nježno i pa žljivo, te isto tako kako pripremaju svoje ptiće za život odrasle ptice. Usporedba kojom se Tora koristi stoga je vrlo prikladna. Š'liši - treća alija - 6 p'sukim (32,1318)

Unatoč zaštiti i uzdržavanju koje nam je B g pružio u pustinji, mi smo se pobunili. To se dogodilo i nasta vlja se događati. Mošeove riječi mo gu se smatrati opisom dor hamidbara, isto kao i poetsko proročanstvo da će narod postati previše samodopa dan u Erec Jisraelu te napustiti B ga kad se nađe u stanju izobilja i si gurnosti.

Čak i iz ovog poetskog i u suštini ne halahičkog konteksta, učimo stvari koje su halahičke prirode. Budući da Tora upotrebljava izraz: hraniti se medom iz stijene, učimo da med u halahi ima status tekući ne. Zbog svojih jedinstvenih fizičkih svojstava, med bi se mogao smatrati čvrstom hranom, a ne pićem.

R'vi'i četvrta alija 10 p'sukim (32,19 28)

Veći dio sadržaja Haazinu čine pjesnički oblikovane ideje koje su prethodno prikazane u knjizi D'varim.

Moše nam govori da je B žja reak cija na našu nevjernost hester panim skrivanje "B žjeg lica", da to tako nazovemo.

On nam također govori da je nekoliko puta B g poželio uništiti Izraelski narod, ali to nije učinio kako ne bi dao narodima svijeta razloga da posumnjaju u moć "B ga Izraelova".

B g je rekao salahti k'd'vareha Neki "daršen" tumače da ovaj izraz znači da će B g oprostiti prema našim riječima. Kako zatražimo.

Gemara nam, kroz igru riječi, kaže da je koncept hester panima personificiran u Esteri, koja je živjela u iz gnanstvu, i u vrijeme kada je B g odlučio da se ne otkrije na otvoreni način, te uglavnom djeluje kroz prirodu.

Jedna misao: Sada nam se po drugi put predstavljs snažna poruka o hester panim Dor hamidbar poznaje B ga kroz otvorena čuda koja je učinio dok su bili u Egiptu. Oni nikada nisu iskusili skrivenu, nečujnu stranu B ga, recimo to tako. Po stojanje hester panim sada mora biti dijelom njihova obrazovanja, tako da buduće generacije budu u stanju nositi se s manje očitim i otvorenim B gom. U protivnom, potpuno će ih shrvati kada otvorena čuda iščeznu. Hamiši peta alija 11 p'sukim (32,29 39)

Naš je izazov razmišljati o tome i razumjeti mnoge pouke koje su sadržane u B žjim (i Mošeovim) riječima. Zaključak je da čak i ako Izrael skrene s pravog puta, B g nas neće napustiti i On će ponovo stati na našu stranu pred našim neprijateljima. Kada bismo barem shvatili to i cijenili zadivljujuću B žju moć. S gledišta micvi

Pasuk 32,38 odnosi se na idolopok loničke žrtve i njihove ljevanice. Rambam citira ovaj pasuk kao izvo rište zabrane jajin neseha, svetog vina. Hinuh objedinjuje ovu zabra nu s onom protiv stjecanja koristi od hrane posvećene drugoj religiji.

Ovo je jedina micva koju Rambam ubraja među 613 a Sefer Hahinuh ne. (Kako bi broj 613 ostao nedirnut, mora postojati i jedan obrnuti slučaj. I postoji.)

Rabinska zabrana u vezi stam jei nam (doslovce, njihovog vina, nežidovskog vina) djelomično je inspi rirana ovom zabranom o jajin neseh. Postoje i drugi faktori, poput ogra ničavanja društvenog kontakta između Židova i ne Židova, koji doprinose rabinskoj zabrani stam jeinama

U svakoj Amida kažemo da nam je B g dao Jom kipur b'ahava, s ljubavlju. Tšuva je sama po sebi veliki dar od B ga, no uspostava posebnoga doba u godini, koje kulminira posebnim Danom pomirenja, uistinu je B žja gesta ljubavi. Našoj ljudskoj prirodi, koju On očito jako dobro poznaje, potreban je fokus. I, između ostalog, Jom kipur upravo to i jest.

Šiši šesta alija 4 p'sukim (32,40 43)

U ovom završnom dijelu odlomka pjesme Haazinu, Moše nas uvjerava u vječnu B žju prirodu i Njegovo obećanju da će osvetiti Izrael na drugim narodima.

Sedra je (u svitku Tore) do ove to čke pisana na neuobičajen način. Ovo je tradicija koja se prenosi ge neracijama od pisara do pisara. Jedini drugi dio Tore koji se piše drugačije od ostatka Tore (i drugačije od Haazinu) je Pjesma na moru u B'šalah. Ovdje je dovoljno reći da

pjesnička forma ove dvije Pjesme ostavlja prostora za sve vrste draša i tumačenja. Smatra se da prazne po vršine, razmaci, sadrže skrivene mi stične poruke, neku vrstu čitanja između redaka.

Kaže se u ime ARI Z"L da je svaki dan Aseret j'mei t'šuva (ne računa jući Roš hašanu i Jom kipur ima to čno 7 dana) model i dan popravka za isti taj dan u tjednu tijekom cijele godine. Stoga će Šabat Šuva dati ton svim našim šabatima. To od nas za htijeva da učinimo Šabat Šuva (koji često pada na ovu parašu) posebnim u svakom pogledu: pravilno uzdržavanje od svih zabrana i mo gućih zabrana, kao i ispunjenje s ushitom svih njegovih pozitivnih aspekata. Posebne molitve, valjano učenje, radosne zmirot, obilni obroci ... i još mnogo toga. Š'vi'i sedma alija 9 p'sukim (32,44-52)

Moše, pred Jehošuom, govori na rodu da slušaju upozorenje ove Šira i da čuvaju Toru koja će ih, zauz vrat, održati.

Važna točka koja se često ponavlja u knjizi D'varim je ovo: Zemlju Izraela nismo primili bez obaveza ve zanih uz nju. Uvijek moramo biti dostojni da zadržimo Erec Jisrael. To je vrijedilo kroz čitavu našu povijest, a ni danas nema ništa manju važnost. Ovu ćemo zemlju zadržati ako je zaslužimo zadržati.

B g zatim kaže Mošeu da se popne na Har Aravim Nevo, da vidi Zemlju odandje i umre, kao što je Aha ron umro ranije (Tora ponavlja raz log da ni Moše niti Aharon nisu mogli ući u Erec Jisrael), bez da uđe u Zemlju u koju će ući narod Izra ela.

Posljednjih pet p'sukim se pona vljaju u Maftiru.■

crta dobrote

zapovijedi

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

18. Negativna je zapovijed da se ne jede tevel, što znači nešto od čega t'ruma i desetine (razne vrste ma'asera) nisu odvojene.

jer je rečeno, I neka ne oskvrne svetinje Izraelaca, koje će odvojiti za Vječnog (Va jikra 22,15), a protumačeno je da to znači ono što su tek trebali odvojiti: drugim riječima, hranu od koje još nisu odvojene potre bne porcije. Ako netko prekrši ovu negativnu zapo vijed, on podliježe smrti od ruke Nebesa. U Midrašu nalazimo: Ako netko jede svoj urod kao tevel, to je kao da jede n'vela (meso životinje koja je umrla sama od sebe ili nije dobila odgovarajući šehita vidi negati vnu zapovijed §86) i t'refa (meso životinje koju su ra strgale zvijeri ibid. §87); značenje ovoga je da tevel ima istu negativnu, sramotnu kvalitetu kao i zabra njena hrana.

Ako netko uzme urod od osobe koja nije haver, u koju se ne može pouzdati u vezi ma'asera, čak i u vrijeme ka da bi većina neukih, običnih ljudi odvojila desetinu, on bi trebao ukloniti t'ruma (§11) i t'ruma od ma'asera (§13), trebao bi definirati tražene vrste ma'asera, i tre bao bi otkupiti ma'aser šeni (§14) kako bi ga učinio nesvetim.

Ovo se tiče svega za što ima obaveza trume i desetine, i odnosi se i na muškarca i na ženu. Zabranjeno je da vati tevel životinji da jede, kao i izvlačiti bilo kakvu korist od njegovog uništenja. Zabranjeno je prodati tevel, osim haveru, i to za točno određene potrebe.

19. Negativna je zapovijed da se ne mijenja utvrđen red prvenstva t'ruma i desetina, već se one moraju odvajati po redoslijedu jer je rečeno, Svoje prinose od suhog i tekućeg uroda s polja, nećete odgađati (Š'mot 22,28): što će reći, ne smijete ostaviti za kasnije nešto što bi s pravom trebalo biti ranije. Ispravan redoslijed je prvo odvojiti bikurim (prvine) u vrijeme kada je to na redu; zatim ukloniti t'ruma; potom od onoga što ostane izdvojiti ma'aser rišon; a nakon toga, ukloniti od ostatka bilo ma'aser šeni bilo ma'aser ani

20. Pozitivna je zapovijed ostaviti sve čime zemlja urodi u sedmoj godini kao ničije (bez vlasnika)

jer je navedeno, ali sedme godine, odri čete se i napuštate ga (Š'mot 23,11). Ako tko zaključa svoj vinograd ili zatvori svoje polje u sedmoj godini, prekršio je ovu pozitivnu zapovijed; isto tako i ako sakupi sav svoj urod u svoj ob jekt. S urodom sedme godine mora postupati na svet način, a ne postu pati s njima kao s robom i ne upropa stiti ga: jer je rečeno, Ali urod zemlje u godini odmora bit će vam za hranu (Va jikra 25,6), što su učenjaci pro tumačili (P'sahim 52b, Avoda Zara 62a): "za hranu", ali ne za trgovinu ili da se pokvari.

Primjenjuje se samo u zemlji Izrael. U današnje vrijeme, neki kažu da je na snazi po zakonu Tore, dok drugi kažu, po odredbi učenjaka (mid'rabanan). Odnosi se i na muškarca i na ženu.

21. Pozitivna je zapovijed predahnuti s radom na zemlji i drveću u sedmoj [š'mita] godini jer je rečeno, tada će zemlja imati šabat (razdoblje odmora) Vječnom (Va jikra 25,2)

Na snazi je samo u zemlji Izrael. U današnje vrijeme, ne ki kažu da je to na snazi po zakonu Tore, a drugi dr že, mid'rabanan, po presudi učenjaka i za muškarce i za žene.

22. Negativna je zapovijed ne obrađivati zemlju u sedmoj godini, godini š'mita jer je pisano, ali u sedmoj godini . . . nećeš zasijati svoje polje (Va jikra 25,4).

Na snazi je samo u zemlji Izrael. U današnje vremenu, neki kažu da je to na snazi po zakonu Tore, a drugi smatraju da po presudi učenjaka i za muškarce i za žene.

23. Negativna je zapovijed ne raditi nikakav posao brige oko drveća u sedmoj, š'mita godini

jer je rečeno, ali u sedmoj godini ... ni svoj vinograd nećeš ob rezati (Va jikra 25,4). Prema zakonu Tore čovjeku se daje malkot (udarce bičem) samo za sadnju, obreziva nje, žetvu ili branje plodova. Za druge vrste rada na zemlji, ono izvedeno od njih ili druge glavne katego rije, daje se makot mardut (bičevanje zbog neposlu šnosti)

Zapovijedi za zemlju Izraela

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pošto smo prošli tjedan, u parši Vajeleh, bili učili dvije posljednje od 613 micvos, u parši Ha’azinu ne pojavljuje se niti jedna

micvos

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Pitanja

1. Koja je glavna razlika između pjesme koju Mojsije pjeva na po četku ove paraše i pjesme koju pjeva nakon što su Izraelci prešli Crveno more?

2. Koji se simbol najčešće koristi u paraši Ha'azinu da opiše B ga? Koliko puta se pojavljuje?

3. Mojsije upućuje ljude da, kako bi se znali vratiti na B žje puteve, moraju ponovno otkriti koji su toputevi. Što im predlaže da saz naju?

4. B g je mislio uništiti Izraelce, ali je potom odlučio da to ne uči ni. Zašto?

5. Tko je stajao pored Mojsija dok je pjevao svoju pjesmu na rodu?

6. Nakon što je Mojsije završio svoju pjesmu, kojom je odred bom zadužio narod?

7. Gdje je B g rekao Mojsiju da ode da bi tamo umro?

8. Mojsiju nije bilo dopušteno da uđe u zemlju jer je propustio po svetiti B ga usred Židovskog naroda kada?

Odgovori

1. Kada je Mojsije pjevao na Crvenome moru, narod se još nije bio predao zlim putevima. U ovoj su paraši ljudi puni grijeha, i Mojsijeva pjesma opisuje kako su oni napustili B žje zakone.

2. B g je u Mojsijevoj pjesmi šest puta opisan kao stijena. (32,4. 15. 18. 30. 31. 37.)

3. Mojsije kaže narodu neka tra že svoje očeve da im govore o B žjim putovima. (32,7)

4. Budući da narodi ne bi uočili da je to bila zaslužena kazna za Izraelovu tvrdoglavost, oni bi mislili da su oni bili jaki, a da je Izraelski B g bio slab. (32,27)

5. Jošua ben Nun. (32,44)

6. Mojsije je zadužio da ljudi ču vaju riječi koje je on izgovorio tog dana i da pouče svoju djecu da poštuju B žje zakone. (32,46)

7. B g je uputio Mojsija da ode na goru Nebo u Moabu, s pogledom na Jerihon. (32,49)

8. Mojsije je propustio posvetiti B žje ime kad su ljudi tražili vo du u Meribat kadešu u pustinji Zin. (32,51)

Prevela Tamar Buchwald

24. Negativna je zapovijed ne žeti ono čime zemlja sama urodi u sedmoj godini, na način na koji se žanje svake godine jer je rečeno, ne smiješ žeti ostatak svoje žetve (Va jikra 25,5), a namjera je da se ne bi smjelo požnjeti cijelo polje, staviti urod na hrpu i vršiti ga uz pomoć domaćih ži votinja (goveda). Isto tako, ne smije ga se žeti u svr hu obrađivanja zemlje. Neka ga radije žanje onako kako se može žeti ono što nema vlasnika: bez ikakve prave pripreme ili dogovora, ali malo po malo, mla titi (izlupati) i pojesti.

Učenjaci su, međutim, donijeli zakon da ono što nikne samo od sebe treba biti zabranjeno za hranu. A zašto su tako odredili za to? zbog prijestupnika: da neko ne ode i krišom posadi na svojoj njivi, pa kad usjev nikne, on će jesti od njega, tvrdeći da je niknulo samo od sebe. Stoga su učenjaci zabranili baš sve što izraste samo od sebe u sedmoj godini. Dakle, ne smijemo jesti bilo kakav urod sedme godine osim plodova s drveća i plodova tla koje većina ljudi ne sadi: a isto tako i ono što samo nikne na mjestima gdje ljudi općenito ne sade. Isto tako, ako je nežidov kupio zemljište u zemlji Izrael i zasadio ga u sedmoj godini, njegov usjev je dopušten jer su učenjaci donijeli propis o onome što samo uzraste samo radi prijestupnika, dok za nežidove nema nikakvih ograničenjima u pogledu sedme godine, pa da bismo im trebali nametnuti bilo kakav propis.

25. Negativna je zapovijed ne sakupljati plodove koji

.

ma urodi drvo u sedmoj godini, na način na koji se sakupljaju svake godine

jer je navedeno, ni grožđe sa svoje neobrezane loze nećete bra ti (Va jikra 25,5), što znači: ne smijete ih brati na na čin berača, niti u svrhu rada na vinovoj lozi ili voćki. Kako to onda treba učiniti? Smokve sedme godine neka se ne režu običnim alatom za rezanje, već oš trim nožem, radi sušenja. Grožđe ne treba gaziti u kaci, već u koritu; i tako i druge stvari. Što god netko može učiniti drugačije [od svog uobičajenog načina] treba učiniti drugačije, da pokaže da je bez vlasnika.

26. Negativna je zapovijed ne naseljavati štovatelje idola u našu [svetu] zemlju

jer je rečeno, Neka ne žive u tvojoj zemlji, da te ne navedu da griješiš protiv Mene (Š'mot 23,33). Ne treba im proda vati kuće ili polja u zemlji Izraelovoj, jer je rečeno, v'lo th'hanem (D'varim 7,2): i ne dajte im hanaja, nase lje, na zemlji. Međutim, može im se iznajmiti kuće da od njih načine skladišta, ali ne i mjesta za stano vanje, jer oni u njih unose idolopoklonstvo, a Tora kaže: Ne unosite nikakve gnusobe u svoju kuću (D'varim 7,26). Ako je netko prihvatio sedam zapovijedi [koje je Svevišnji nametnuo svim Noahovim potomcima] on time postaje ger tošav ("stranac koji boravi"), i nje mu je dozvoljeno prodati. Međutim, ger tošav nije prihvaćen [u naše redove] osim u vrijeme kada se poštuje zakon jubileja (jovel). Stoga je zabranjeno [sa da] prodavati [kuće ili polja] bilo kojem ne Židovu. Ovo je na snazi u sva doba, i za muškarca i za ženu.

(nastavak s 4. stranice) Sefer Hamicvot Hakacar Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

dvaš

Pojam "med" (dvaš שב na heb rejskom) pojavljuje se 55 puta u Bibliji, a samo dva puta se ne odnosi na med od datulja ili smokava: u Sucima 14,8 9, kada Samson uzima med iz lavlje lešine, i I Samuelovoj 14,27, kada Jonatan umače svoj štap u saće tijekom bitke te mu lice zasja.

Sarna ima istovjetnu bilješku u svom komentaru na Šemot 3,8:

Med je u Bibliji (hebr. devaš) pre težito gusti, slatki sirup koji se do biva iz datulja i poznat je kod arapa kao dibs. Pčelarstvo je izgleda bilo nepoznato u Palestini; nekoliko izri čitih referenci na pčelinji med u Bibliji odnosi se na divlje vrste pčela. I makar same datulje nikada nisu spomenute, ubrajanje meda među sedam karakterističnih pro

izvoda zemlje, navedenih u Ponov ljenom zakonu 8,8 ukazuje da, poput svih ostalih, i on dolazi iz zemlje.

Iz lokalne sam knjižnice posudio knjigu koja ovo razmatra do detalja: Biblijsko drveće u biblijskoj i talmud skoj literaturi, od Yehude Feliksa (Rubin Mass, 1994). Poglavlje o dvašu je na hebrejskom, i ne mogu ga u cijelosti ovdje citirati, no sva kako ga preporučujem svakome koga interesira ova tema. Sumirat ću nekoliko stvari koje on iznosi:

•Fraza שב ע״בלח״ בז״ץהא ("zemlja kojom teče mlijeko i med") u Tori se jasno odnosi na med od voćaka, jer ona veliča poljoprivedno obilje zemlje.

• Međutim, u Izaiji 7,22, kada se spominje

ץהאד״בהקב "Svatko tko ostane u zemlji hranit će se sirom i medom", to je prisjećanje na stihove iz Tore. Jer ovdje prorok opisuje vrijeme

kada je zemlja opustošena pa se stoga pčele mogu razmnožiti. (Mli jeko za sir će također biti posvuda dostupno, jer će krave i ovce moći pasti na nekada obrađivanim po ljima).

• Pčelinji med se ne smatra zna kom blagoslova za zemlju, iako se smatra srećom ako se naiđe na njega (kao u priči o Jonatanu koju smo već spomenuli). Jaakov je također vje rojatno poslao med Josefu (Berešit 43,11), jer se spominje

"mala količina meda", a pčelinji med se teško mogao nabaviti.

• Mnogi izvori u kojima se spomi nje da med dolazi iz kamena (Deva rim 32,13, Tehilim 81,17) vjerojatno govore o medu od smokava, jer smokve (za razliku od datulja) rastu na kamenitom tlu.

• Iako rabini uglavnom smatraju da biblijski dvaš dolazi od datulja (Sifrei Devarim 297, Mechilta D'Ra shbi 13,5), kada sami upotrebljavaju riječ dvaš, oni govore o pčelinjem medu. Na primjer, Yerushalmi (Bi kkurim 1,3) tumači biblijske riječi: "A dvaš to je datuljin med. Može li to biti pravi dvaš (tj. pčelinji med)?" Oni odgovaraju da budući da je od dvaša u tom stihu obavezno odvojiti desetinu, to se ne može odnositi na pčelinji med već na med od datulja. Također vidimo da ako netko učini zavjet da neće jesti dvaš, dozvoljeno mu je jesti med od datulja (Nedarim 6,9).

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik Dvaš i ahmar

ahmar

Do sada su se boje o kojima smo raspravljali izravno koristile za opi sivanje predmeta. Tako iako možda ne znamo točno koja je boja kahol ili jarok, znamo da je to boja. Ali danas ćemo govoriti o boji koja se nikada izravno ne pojavljuje u hebrejskom pa čak ni aramejskom jeziku, a ipak može biti izvor mnogih uobičajenih hebrejskih riječi.

Na arapskom jeziku ahmar znači "crveno". Ono je izvor naziva crvene palače, Alhambra, u Granadi, u Špa njolskoj:

od arapskog (al kal'at) al ham ra "crveni (dvorac)," od ž. za ahmuru "crveno". Tako su na zvane opeke osušene na sun cu od kojih su izgrađeni nje govi vanjski zidovi.

Klein izvodi niz hebrejskih riječi iz korijena ה ח, čije je značenje "biti crven":

• hemar

bitumen, asfalt. "Tako nazvan aludirajući na njegovu crvenkasto smeđu boju". To mišljenje citira Ibn Ezra ("Dugi komentar") na Šmot 2,3

ne boje.)"

• jahmor

srndać. "Vjero jatno doslovnog značenja 'crvena životinja'."

• homer

glina, mort, a kasnijeg značenja materijal, tvar. "Tako nazvano aludira jući na boju gline."

Klein donosi još dva značenja (prema njemu, očito nepovezanih) za korijen

a) Pjeniti se, kuhati, fermentirati. Odavde on izvodi:

• hamira

kvasac. Ova je aramejska riječ poznata iz izjave koja se izriče pri palje nju hameca prije Pesaha.

• hemer

vino. Ponovno aramejska riječ, koja se, na primjer, koristi u halahičkom konceptu "hamar medina"

piće koje se na nekim mjestima koristi umjesto vina.

• ה

fermentirati.

Međutim, postoje mišljenja koja povezuju sva tri navedena značenja s crvenom bojom. Na primjer, po stoje oni koji tvrde da je fermenta cija, vrenje, povezano s upalom

je povezano s crvenom bojom. Ka ddari i Daat Mikra

Job 16,16 prevode kao "postalo crveno". A vino je, mada je svakako fermen tirano, također crveno kao što vi dimo u Devarim 32,14

Oni su pili krv (dam) od gro žđa kao vino." Radak o Jišajahu 27,2 također komentira da "hemer znači crvenilo, jer kod vina je važno nje govo crvenilo, a crveno se na arap skom jeziku kaže ilhamer."

Od svih ovih značenja vino, fer mentirati Akademija hebrejskog je zika dala je izraz hamarmoret

za "mamurluk".

b) Gomilati, breme, otežavati, biti striktan. Iz ovog značenja dobiva

• hamur

strog, striktan, i humra

strogost. Tako đer i homer iz "kal vahomer" לק

a fortiori (tim više), ili zaključivanje od većeg ka manjem.

• homer

hrpa, naziv za mjeru suhe tvari.

hamor

magarac. "Ove riječi vjerojatno znače doslo vno. 'crvena životinja' ... Za razvoj značenja usp. španjol ski burro (= magarac), od ka sno latinskog burricus, buri cus (= mali konj), od burrus (= crveni), od grčkog purros (= boje plamena, žućkasto crve

Kaddari citira jednog učenjaka kako kaže da ovo značenje breme može biti izvor za hamor (magarca), jer on služi kao životinja za nošenje tereta. Ima onih koji Šoftim 15,16 vide igru kao riječi u vezi s time. Rosenthal, govoreći općenito o kori jenu

tvrdi da naziv hamor

potjecati od tvrdoglave prirode ži votinje (iako u žargonu kažemo da je hamor budala.)

Curwin: Balashon, detektiv

hebrejski Dvaš i ahmar

Nek se nauk moj spusti kao kiša

U veličanstvenoj pjesmi koju je Mojsije uputio zajednici, on poziva narod da razmišlja o Tori o njiho vom savezu s B gom kao o kiši ko ja natapa zemlju kako bi ona doni jela rod:

Kao kiša neka se spusti nauk moj, Kao rosa neka pada riječ moja, Kao sitna kiša na mladu travu, Kao krupna kiša na odraslu travu. (Pnz 32,2)

B žja riječ je poput kiše u suhoj zemlji. Ona donosi život. Ona čini da stvari rastu. Postoji mnogo toga što možemo učiniti sa svoje strane: možemo orati zemlju i sijati sjeme. Ali na kraju naš uspjeh ovisi o ne čem što je van naše kontrole. Ako ne padne kiša, neće biti žetve, kakve god da smo pripreme napravili. Isto je i sa Izraelom. Nikada ne smijemo doći u kušnju oholosti da kažemo: "Svojom moći i snagom svojih ruku postigao sam ovo bogatstvo" (Pnz 8,17).

Međutim, mudraci su primijetili nešto više u toj analogiji. Evo kako to kaže Sifrei (kompendij komentara na Brojeve i Ponovljeni zakon koji datira u period Mišne):

Nek se nauk moj spusti poput

kiše: Kao što je kiša jedna stvar, pa ipak pada na stabla i omogućava svakom od njih da donese ukusan plod prema svojoj vrsti lozi na njen način, stablu masline na njen, a stablu datulje na njen tako je i Tora jedna, a njene riječi ipak do prinose Pismu, Mišni, zakonima i poukama. Poput sitne kiše na mladu travu: Kao što kiša pada na biljke i čini da one rastu, neke zeleno, neke crveno, neke crno, neke bijelo, tako i riječi Tore proizvode učitelje, vri jedne pojedince, mudrace, praved nike i pobožnike.

Samo je jedna Tora, ali ona ima mnogostruke efekte. Ona daje po leta različitim vrstama učenja, raz ličitim vrstama vrlina. Toru neki njeni kritičari smatraju pretjerano punom propisa, kao da teži tome da sve ljude učini istima. Midraš tvrdi suprotno. Tora se uspoređuje sa ki šom upravo zato da bi se naglasilo da je njen najvažniji efekt to da učini da svatko od nas izraste u ono što treba postati. Mi nismo svi isti, niti Tora traži uniformnost. Kako to ka že poznata Mišna: "Kada čovjek napravi mnogo novčića od istoga kova, oni su svi isti. B g čini sve na istu sliku Svoju sliku pa ipak ni tko nije jednak drugome" (Mišna

Sanhedrin 4,5).

Taj naglasak na razlike je opetova na tema u judaizmu. Primjerice, ka da Mojsije moli B ga da postavi nje govog nasljednika, on koristi neobi čnu frazu: "Neka bi G spod, B g sve ga životnog daha u svakom tijelu, po stavio nad zajednicom čovjeka" (Br 27,16). Na to Raši komentira:

Zašto se koristi ovaj izraz ("B g svega životnog daha u svakom tije lu")? Mojsije Mu je rekao: Gospo daru svemira, Ti znaš karakter sva kog čovjeka i da nema dvoje ljudi koji su isti. Stoga, postavi za njih vođu koji će se prema svakoj osobi odnositi u skladu s njenom naravi. Jedan od temeljnih uvjeta za vođu u judaizmu jest da on ili ona poštu je razlike među ljudskim bićima. To je osobito naglašeno u Majmonide sovom Vodiču za zbunjene:

Čovjek je, kao što znate, najviši oblik stvaranja, i zato on uključuje najveći broj sastavnih dijelova.

Zbog toga ljudska rasa sadrži toliko veliku raznolikost pojedinaca, da ne možemo pronaći dvije osobe koje su potpuno iste u bilo kojoj moralnoj kvaliteti ili vanjskoj pojavi… Ta velika raznolikost i potreba za dru štvenim životom su osnovni ele menti ljudske prirode. Ali dobrobit društva zahtjeva postojanje vođe koji je sposoban regulirati ljudsko djelovanje. On mora nadopuniti svaki nedostatak, otkloniti svaki eks ces, i propisati ponašanje za sve, ta ko da prirodna raznolikost bude ura vnotežena sa uniformnošću zakono davstva, te da društveni poredak bude dobro uspostavljen.

Rabbi

Jonathan

Politički problem, kako ga je vidio Majmonides, jest kako regulirati lju dski rod na način da se poštuje in dividualnost ljudi, bez da se stvori kaos. Slična poanta proizlazi iz izne nađujućeg rabinskog učenja: "Naši rabini su učili: Ako netko vidi masu Izraelaca, neka kaže: Blagoslovljen Onaj koji razlučuje tajne jer um svakoga je drugačiji od drugih, baš kao što je lice svakoga drugačije od drugih" (Brahot 58a).

Očekivali bismo da blagoslov ma se ističe njenu veličinu i masu: ljude u njihovoj ukupnosti. Masa ljudi je dovoljno velika skupina da indi vidualnost lica bude izgubljena. Pa ipak blagoslov naglašava upravo suprotno da je svaki pojedinac u toj masi još uvijek pojedinac sa ra zličitim mislima, nadama, strahovi ma i težnjama.

Isto je vrijedilo i u odnosu između mudraca. Mišna kaže:

Kada je umro R. Meir, nestali su oni koji su stvarali priče. Kada je Ben Azai umro, nestali su marljivi studenti. Kada je umro Ben Zoma, nestali su izlagači. Kada je R. Akiva umro, nestala je slava Tore. Kada je umro R. Hanina, ljudi dobrih djela su nestali. Kada je R. Jose Ketanta umro, nestali su pobožnici. Kada je umro R. Johanan b. Zakai, nestao je sjaj mudrosti… Kada je Rabbi umro, nestala je poniznost i strah od grijeha. (Mišna Sota 9,15)

Nije postojao jedinstven obrazac za mudrace. Svaki od njih imao je svoje različite zasluge, svoj jedin stven doprinos kolektivnoj baštini. U tom smislu, mudraci su jednosta vno nastavljali tradiciju same Tore.

Ne postoji jedinstven model religioznog heroja u Tanahu. Praoci i pra majke su svaki za sebe imali svoj prepoznatljiv karakter. Mojsije, Aron i Miriam, imali su svatko drugačiji tip osobnosti. Kraljevi, svećenici i pro roci su svi imali različite uloge koje su igrali u izraelskom društvu. Čak i među prorocima, "Ne ma dva proroštva u isto me stilu," kažu mudraci (Sanhedrin 89a). Elijahu je bio vatren, Eliša blag. Hošea je govorio o lju bavi, Amos o pravdi. Iza ijine vizije su jednosta vnije i manje nerazum ljive od Ezekielovih.

Isto vrijedi čak i za samu objavu na Sinaju. Svaki pojedinac je u istim riječima čuo drugačiji izražaj:

Glas G spodnji je u moći (Ps 29,4): to jest, prema moći svakog pojedin ca, mladog, starog, i onih vrlo ma lih, svakome prema njegovoj moći (razumijevanja). B g je rekao Izra elu, "Nemojte misliti da ima mnogo bogova na nebu zato što ste čuli mnogo glasova. Znajte da sam Ja jedini G spod, vaš B g.

Prema Maharshi, postoji 600 tisu ća tumačenja Tore. Svako pojedino od njih je teoretski sposobno za jedinstven uvid u njeno značenje. Francuski filozof Emmanuel Levi nas je komentirao:

Otkrivenje ima jedinstven način proizvođenja značenja, koji leži u njegovom pozivu onog jedinstvenog

u meni. To je kao da je mnoštvo lju di preduvjet za puninu "apsolutne istine," kao da svaka osoba, vrlinom svoje vlastite jedinstvenosti, garan tira otkrivenje jednog jedinstvenog dijela istine, tako da neke njene či njenice nikad ne bi bile otkrivene kada neki ljudi ne bi bili dio čovje čanstva.

Judaizam, ukratko, naglašava dru gu stranu maksime E pluribus unum ("Iz mnoštva, jedan", sa značenjem jedinstva u različitosti). On kaže: "Iz Jednoga, mnoštvo."

Čudo stvaranja je u tome što je dinstvo na nebu proizvodi raznoli kost na zemlji. Tora je kiša koja hra ni tu raznolikost, dozvoljavajući svakome od nas da postane ono što samo on može biti.

Šabat šalom.

Prevela Anja Grabar

Lord Jonathan Sacks: Nek se nauk moj spusti kao kiša

Pjesma Haazinu

Vodič za preživljavanje

Mošeov dugi govor izraelskom narodu ulazi u završnu fazu u parši Haazinu. Moše govori svojoj gene raciji da sad kreću u osvajanje i na seljavanje zemlje Izraelu i govori svim kasnijim generacijama Židov skog naroda, tisućama godina kas nije.

Pjesma Haazinu predstavlja čitav obrazac i sudbinu Židovske povi jesti. I dok su dva mišljenja Midraša i Talmuda koje navodi Raši posve jasna, poruka koja je u to uključena ne odnosi se samo na Židovski na rod, nego ima sveopće posljedice.

Svatko tko poznaje opću ljudsku povijest odmah će prepoznati da je utjecaj Židova na tu povijest neraz mjeran. Svjetska povijest uvelike ovisi o povijesti Židova. Tlačitelji Židova se stalno pojavljuju, no na kraju budu poraženi, ali tek nakon što su izazvali ogromnu štetu kod Židova, kod svog vlastitog naroda i svijeta u cjelini.

Židovi prežive, kao što je obećano

u proročanstvima i pjesmi Haazinu, ali u procesu obnove Židovskog ži vota, pojavljuju se novi neprijatelji. Nitko ne uči ništa iz prošlosti i pro šlih događaja, ni Židovi, a niti nji hovi neprijatelji i tako se obrazac koji vidimo u parši nastavlja gotovo u nedogled. U suštini to je bit upo zorenja Tore protiv služenja drugim bogovima. Ovi su se tuđi bogovi već ranije u povijesti dokazali kao lažni. Pa ipak, njima se i dalje služi, doduše pod "novim" nazivom i u novom ruhu.

Glavno je pitanje u Židovskoj po vijesti, ono s kojim se i danas suo čavamo, dok se osjećamo ograniče ni i izolirani, kako prekinuti ovaj ci klus. U pjesmi Haazinu, Moše suge rira da se jedino vraćanjem čitavim srcem vrijednostima i tradicijama saveza između B ga i Izraela može prekinuti ovaj začarani krug mržnje i razaranja.

Pobuna Židova protiv B žjeg sa veza sa sobom donosi i pobunu pro

tiv pristojnosti i zdravog razuma što se odražava u nastavljanju progon stva od ostatka svijeta. Moše to iz nosi posve jasno u svojim riječima u parši. Istina je u tome da, iako ovu pjesmu Haazinu Moše zapovijeda Židovskom narodu da je zapamti i smatra je vječnim svjedokom Židov ske povijesti, Židovi nikad u potpu nosti nisu povjerovali Mošeovoj opomeni.

I mi se u današnje vrijeme spotiče mo kroz maglu aktualnih zbivanja tražeći inovativan način da se izvu čemo iz svojih problema. Moše na ziva narod Izraela "djecom koja su izgubila moje povjerenje." To je zbog užasne sklonosti da se ponav lja prošle greške i da se neprestano traga za Židovskom naklonosti da se usvoji najnovije kulturne i druš tvene hirove. Povjerenje se gradi na mudrosti i upornosti. Pjesma Haa zinu nas u dovoljnoj mjeri opskrb ljuje s obje ove nužne osobine koje nam jedine jamče naš opstanak i uspjeh u budućnosti.

Divrej Tora

Vodič za preživljavanje

Prva riječ ovotjedne proročke pje sme/parše zapravo obuhvaća čitavu poruku ovog odjeljka Tore. Haazi nu podrazumijeva obraćati pažnju, koncentrirati se, pozorno slušati i upijati riječi i poruke koje se izgova raju. Kad ljudski sluh vremenom počinje slabiti i propadati, pozadin ska buka postaje problem dok po kušavate čuti što vam netko govori. U prometnoj gužvi, razgovorima i žamoru naše urbane svakodnevice, navikli smo da ne čujemo ono što nam drugi govore, i možda važnije od toga, što nam govore životni do gađaji.

To što ne čujemo jasno značajno nas ograničava u našim mogućno stima u životu i ponašanju, pa ni smo u stanju razaznati što bismo trebali znati i zapamtiti, a što od baciti i zaboraviti. To možemo us porediti s odlaskom u restoran gdje pokušavamo čuti konobara koji nam navodi menu i jela po izboru. Ako nekako ne čujemo ili ne ra zumijemo što je konobar rekao ni kada nećemo moći izabrati ono što želimo iz ponude restorana.

Dakle, u najširem smislu riječi, ovo vrijedi za svaki aspekt života. Pred nama je uvijek mnogo izbora, ali većinu vremena ne uspijevamo čuti kad nam se predstavljaju.

Moše traži da na neki način obrati mo pažnju i čujemo poruku koju nam on daje. Dobro slušanje na kraju će dovesti do dobrih odluka i produktivnog života. Nije ni čudo da Talmud one koji nisu u stanju

čuti stavlja na popis ljudi koji ne mogu biti stvarno odgovorni za svoje postupke i ponašanje.

Ovotjedna parša obuhvaća čitavu Židovsku povijest, prošlu, sadašnju i buduću. Ona nam daje pojedinosti i o uspjesima i neuspjesima, kroz stoljeća. Ona ističe loše odluke koje su bile donesene kad nismo čuli ili obratili pažnju na posljedice koje će nesumnjivo proizaći iz tih propuš tenih riječi.

Jedna od ideja kojima nas Midraš podučava je da glas šofara koji se čuo na gori Sinaj prije 4700 godina, još uvijek odjekuje i čuje se u sve vijeke. Jedini je problem u tome što se mnogo ljudi ne koncentrira do voljno da bi bili u stanju istinski ga čuti i prepoznati. Ogromna poza dinska buka života ometa našu spo sobnost da čujemo odjek tog šofara

sa Sinaja.

Posljedica toga je da u našim živo tima ima mnogo pozitivnih izbora i mogućnosti kojih jednostavno ni smo svjesni, jer nismo čuli da nam se objavljuju. Budući da postoji mnogo novih tehnoloških naprava koji mogu blokirati pozadinsku buku, sramota je da još nismo iz mislili takvu spravu za naš duhovni i intelektualni sluh.

Doba godine kada se u sinagogi čita Haazinu podudara se s velikim ciljevima pokajanja, pozitivnog ži vljenja i duhovne obnove. Stoga je Mošeova zapovijed da pažljivo i pomno slušamo riječi Tore i izbore koji se pojavljuju pred nama, uis tinu pravodobna i relevantna za naš život i svijet oko nas.

Šabat šalom

Berel Wein: Pjesma Haazinu

Osvrt na Aseres jemei tešuva

Turov Šulhan Aruh donosi alegorijsku priču o podanicima koji su kralju bili dužni platiti ogroman porez, a kralj je osobno dolazio sakupiti porez, uz pratnju velike voj ske.

Ugledni članovi i vođe zajednice izišli su na susret kralju i preklinjali ga za milost. Kralj je umanjio porez za trećinu.

Kada se kralj približio gradu, i običan je puk izišao pred kralja i molio ga da ublaži porez. Kralj je saslušao njihove molbe i smanjio porez za još trećinu.

Kada je kralj ušao u grad, svi su ga stanovnici došli pozdraviti, a kralj im je oprostio čitav porez.

Tumačenje je očito. Bnej Jisroel duguju Vječnom, Kralju nad kra ljevima, veliki dug. Mi dolazimo pred Vječnog s molitvama i molba ma kako bi se smilovao.

Prema Turu odatle dolazi običaj da ugledni ljudi poste na Erev Roš hašana. Kao i u priči, oni prvi idu u susret Kralju, i Klal Jisroelu bude op roštena trećina njihovih averos

Tijekom Aseres jemei tešuva, Deset dana pokajanja, i obični ljudi poste, te im Vječni oprašta još jednu tre ćinu grijeha.

Čim Klal Jisroel dođe do Jom kipura, kada svi poste, Klal Jisroel dobiva kapara (pomirenje) i mehila (oproš tenje) za posljednju trećinu.

Bejs Josef pita: Kako uopće može mo pomisliti da se dan Jom kipura,

koji je zauvijek postavljen za dan pomirenja i opraštanja kao što je rečeno (Va jikra 16,30), "Jer u taj dan On će učiniti pomirenje za vas, da vas očisti od svih vaših grijeha…" može usporediti s Roš hašanom i Aseres jemei tešuva u smislu pokajanju?

Bejs Josef odgovara da postoje tri različita nivoa averos. Trećina koja se oprašta na Roš Hašanu su manje teški prekršaji. Tijekom Aseres jemei tešuva, dobijamo pomirenje za zna čajnije prijestupe. Na Jom Kipur op roštene su nam najkritičnije averos.

Sefer Jereh Ha’Esanim navodi ranije komentare u vezi tri različita izraza u vidui na Jom Kipur: Selah lanu, me hal lanu, kaper lanu oprosti nam, pomiluj nas, učini pomirenje za nas i napominje da se oni odnose na tri kategorije averos.

Prva kategorija predstavlja one averos koje čine pobunu protiv Kra ljevstva Vječnog.

Druga kategorija averos odvaja nas od Vječnog. Kao što je navedeno (Hoše’a, 14,2), "Vratite se Bnej Jisroel Vječnom …" Isto tako i Rambam (Hilhos Tešuva 7,6) napominje da te šuva dovodi Bnej Jisroel bliže Šehini.

Treća kategorija averos najozbiljnija je, i rezultira time da Vječni odbija naše micvos i tefilos. Ovo negativno uzvraćanje Vječnog je i najbolnije. Mi iznova uspostavljamo svoju du boku povezanost s Vječnim putem tešuve na Jom kipur. Nakon što učinimo tešuvu, Vječni saslušava naše povike i mi bivamo istog trena us lišeni; mi vršimo micvos i Vječni ih prihvaća bez odlaganja.

Rabbi Dovid Goldwasser:

Rabbi Eli J. Mansour: Jedan je Šef

Pasuk u ovotjednoj paraši kaže: "Vidite, dakle, da sam Ja, Ja sam On". Trebamo znati da je Hašem Onaj jedini koji upravlja svime. Nitko drugi tu nema pravo glasa. Pasuk nastavlja: "Ja sam onaj koji daje umi rati i živjeti" Hašem je Onaj koji uzi ma život i Onaj koji daje život. "Koji rane zadaje i iscjeljuje" Hašem je Onaj koji uzrokuje ozljede i Onaj koji liječi.

Mi puno govorimo o Hašemovom upravljanju, no vjerujemo li stvarno u to? Pasuk kaže: "Moje je srebro i mo je je zlato, riječ je Vječnoga" Hašem posjeduje sav novac na svijetu.

Zašto nam On to govori? To nas uči da svaki novčić koji zaradimo ili izgubimo je samo zbog Njega. Naša parnasa ne dolazi nam od naših še fova ili od naših kupaca. Oni su sa mo lutke koje vrše Hašemovu volju. Ne trebamo neiskreno laskati ili ra diti nešto zabranjeno da bismo zara dili novac. Ne moramo se osjećati kao da radimo za stotinu različitih ljudi. Mi imamo samo jednog šefa, i On je taj na koga moramo ostaviti dobar dojam.

Pasuk kaže "Ja sam Vječni, tvoj lije čnik" Hašem je naš liječnik. On mo že izliječiti bilo što. Jedan rabin mi je pričao da je prije nekoliko mjeseci jednom paru iz njegove zajednice liječnik rekao neka prekinu trudno ću, jer je otkrio velike komplikacije s djetetovim srcem, i rekao im da ne ma šanse da bi ono moglo preživje ti. No par je vjerovao u Hašema i rekli su: "Moramo učiniti svoj dio, kako bi On mogao učiniti svoj." Di jete se nastavilo lijepo razvijati, da

leko iznad svih očekivanja. Rodila se prekrasna djevojčica i baruh Ha šem, uspjeli su pronaći srce i obaviti transplantaciju srca. Beba je sada dobro i očekuje se da živi sasvim normalnim životom. Nikada nis mo vezani liječnicima ili prirodom. Hašem može učiniti sve.

Hazal nam kažu, "Muškarca i ženu spaja Hašem". On je jedini Šadhan On odlučuje tko, kada i kako. Ljudi se brinu da će im kćeri ostati nepri mijećene. Mlada žena mi je plakala

cŠto čovjek više vjeruje da je Hašem taj koji upravlja, to mu je život jednostavniji

na telefon da je majka neće pustiti na neko događanje ukoliko se ne odjene neskromno. Majka joj je re kla: "Kako drugačije očekuješ da se udaš?" Da je brak u našim rukama, možda bi to imalo smisla, ali hazal nam kažu "Muškarca i ženu Hašem spaja." Ako Ga zadivimo i slijedimo Njegov kodeks oblačenja, imat će mo puno veće šanse da postignemo rezultat.

Što više čovjek vjeruje u kontrolu Hašema, to mu je život jednostavniji. Bez obzira kojim se područjem bavi, on može otići izravno do ishodišta, umjesto da gubi vrijeme sa svim tim glasnicima. Da, moramo uložiti svoj trud, ali trud koji Hašem želi od nas, a ne trud o kojem nam svijet govori.

Ako neko želi više vjerovati u Hašemovu silu, ali prolazi kod težak period, on se može moliti Hašemu za pomoć. Mnogi mi kažu da poznaju principe emune (vjere), ali kada je u pitanju njihovo sprovođenje, na to me se slome. Postaju nervozni, gnje vni ili prestrašeni. Zaborave na Hašema u najvažnijem trenutku i to im zasmeta. Oni mogu u bilo kojem trenutku od Hašema zatražiti da im pomogne da u svojim srcima osjete da je On taj koji upravlja stvarima i da čini ono što je najbolje. Emuna je stalna bitka. Bit će uspona i padova. Ali, kad je čovjek izričit u svojoj emuni, on postaje snažan. Ima hra brosti, bistrine i duševnog mira.

Neka nam Hašem pomogne da bismo stalno imali stvarnu emuna u Njega.

■

Sudbina velikog vođe

Ovaj odjeljak Tore je pjesma: pre divna poema koju je Mojsije iznio židovskom narodu. U njoj se prisje ća kušnji i nevolja tokom četrdeset godina lutanja pustinjom. Židovska spoznaja, sve do današnje genera cije, bila je da svako dijete treba na učiti da zapamti Ha'azinu. Na taj način, mi smo usvojili lekcije iz naše povijesti. Santayana je rekao, 'Onaj tko ne nauči lekcije iz povijesti, osu đen je na to da ih ponavlja.' Mi Ži dovi izgleda da smo to dokazali po novo i ponovo.

Odjeljak završava time što je Moj siju rečeno da se popne na brdo N'vo kako bi vidio Obećanu zemlju prije no što umre i bude 'pridružen svom narodu'. Ta fraza je, objašnja vaju rabini, aluzija na život nakon života.

Sve je postavljeno i spremno za tragičan, pa ipak ohrabrujući vrhu nac. Svakako se uključite u sinago gu na Simhat Tora za herojski ras plet.

Kada živimo za nešto veće od nas samih, naša postignuća žive daleko iznad našeg kratkog životnog vijeka

Dok se približavamo kraju Mojsi jeva života u ovoj i idućoj parši, uvi jek sam ispunjen osjećajem tuge. Osjećam se tužnim jer smo izgubili

velikog vođu poput Mojsija čak iako je to bilo prije 3500 godina! Ali osjećam se tužnim također i zato što ga oni koje je vodio nisu dovoljno cijenili za njegova života. No onda opet, čini se vrlo židovskom crtom ne cijeniti naše vođe. Izvan židov skog svijeta, ponekad nailazimo na velike vođe koji su cijenjeni za nji hova života Mandela, Ghandi i Washington neki su od njih. Ali ne mogu se sjetiti nijednog židovskog vođe kojega je cijenila većina, a kamoli svi, dok je još bio živ; svaka ko ne u drevna vremena. Daleko od toga da je bio iznimka od tog pravi la, Mojsije je zapravo više praotac

tog pravila. To je sramota jer to ne čini židovsko vodstvo osobito atrak tivnim poslom.

Ali Mojsiju to nije bilo važno.

Kad govori o Mojsijevoj smrti, To ra kaže, 'i Mojsije, sluga B žji, je um ro'. Taj izraz, 'sluga B žji' uvijek re zonira duboko u meni. U sebičnoj, samo na sebe fokusiranoj generaciji, čovjek koji iskreno služi 'višem do bru' je rijetkost. Čovjek koji bira ži vjeti život služenja, iskrenog služe nja, a ne služenja iz časti, poštovanja ili moći, vrlo je poseban. A u tome, Mojsije je bio primjer.

U trenucima sjete, često se pitam da li bi ljudi to rekli o meni. U ovom trenutku života ne bi (ili barem ne bi trebali ako me doista znaju!!), ali možda jednog dana… to je svakako najveća počast koju se nadam pri miti. Sir, Lord, predsjednik, premi jer, nobelovac… nijedna od tih titula ne može se izjednačiti sa 'onim koji služi za više dobro'.

Kada živimo da bismo služili svo jim namjerama, sva naša postignuća umiru s nama. Ali kada živimo za nešto više od nas samih, naša posti gnuća žive daleko iznad našeg krat kog životnog vijeka. Mojsije je bio takav čovjek. I njegov značajan utje caj na naš svijet nastavlja se čak i 3500 godina nakon njegove smrti.

■

Prevela Anja Grabar

A Moše je bio najponizniji od svih ljudskih bića na zemlji (Bamidbar 12,3)

Nije slučajno da je najveći od svih Židovskih vođa bio najponiznije ljudsko biće. Poniznost i istinsko vodstvo su sinonimi. Vodstvo bez poniznosti je površno to je vodstvo putem moći i straha, a ne istinskog poštovanja i ljubavi.

Šabat šalom i Jom Tov!

Da smo bili mudri

O B že, stvori mi čisto srce, i obnovi u meni duh pošte nja (Psalmi 51,12).

Istinsko se pokajanje sastoji od promjene vlastitog karaktera do te mjere da osoba više nije u stanju ponoviti određene postupke.

Neki se ljudi mogu uplašiti tog pojavljivanja nove osobnosti. U pra vilu, mi se svi najugodnije osjećamo s onime što nam je poznato, dok je stvaranje nove osobe put u nepo znato. Kakva će biti ta nova osoba? Što će joj se sviđati, i što joj se neće sviđati? Hoće li mi dopustiti da i dalje radim stvari u kojima sam do sada uživao, ili će me toliko ograni čavati da će mi oduzeti svaku ra dost života? Kako će se drugi ljudi odnositi prema toj novoj osobi? Ho će li se sviđati mojim prijateljima? Hoće li je moja obitelj prihvatiti?

Strepnja pred tim nepoznatim bi ćem koja se može pojaviti mogla bi biti toliko velika da osoba donese odluku da radije ostane onakva ka kva jest. Sve ako je njen sadašnji ka rakter pun mana, ovdje barem nala zi utjehu nečeg poznatog.

No čovjek mora skupiti hrabrosti iz svojih vlastitih uvjerenja. Svako napredovanje sa sobom nosi i rizik nelagode. Novorođene bebe plaču kada napuste sigurnost majčine ut robe, a "boli odrastanja" su životna činjenica.

Izbjeći takvu bol na način da se jednostavno ne napreduje ne bi trebala biti opcija osobi koja imalo

razmišlja.

Na kraju krajeva zašto ne sada?

"Da su mudri oni bi to razumjeli, do kučili bi to od svog kraja" (32,29)

Nitko ne želi razmišljati o svom kraju. Većina ljudi radi kao da će živjeti zauvijek. Ima šala da živimo kao da nikada nećemo umrijeti, a umiremo kao da nikada nismo ži vjeli. Ovo je poricanje stvarnosti i čovjek se ne može dobro prilagoditi životu ako poriče stvarnost.

c Svi se mi najugodnije osjećamo s onime što nam je poznato, dok je stvaranje nove osobe put u nepoznato.

Mi možemo verbalizirati svijest o našoj smrtnosti, ali naši postupci odaju naše osjećaje. Koliko bi dru gačije bilo naše ponašanje kada bi smo emocionalno pojmili našu smr tnost.

I kao rabin i kao liječnik bio sam s ljudima u posljednjim danima nji hova života, kad im se poricanje slomilo i kada su osjetili da im se život primiče kraju. Mnogi su rekli, "Kad bih mogao sve ispočetka, pro veo bih više vremena sa svojom dje com. Volio bih ih bolje upoznati." Nitko nikada nije rekao: "Jedino če ga mi je žao je što nisam proveo više

vremena u uredu."

Zašto ta mudrost često dolazi ka da je se više ne može iskoristiti?

No, to je ironija života: Naša mu drost dolazi prekasno.

U mom rehabilitacijskom centru primamo adolescente na liječenje od alkoholizma i ovisnosti o drogama. Kad odrasli pacijent vidi da nekog mladog primamo na liječenje, on bi mogao reći: "Volio bih da sam imao takvu sreću, da su me liječili od moje ovisnosti kad sam imao 15 godina. Sada sam ovdje sa 49 godi na, iza sebe imam dva neuspjela braka i nisam u kontaktu sa svojom djecom ni iz ijednog od tih brakova. Sve što sam mogao imati u životu izgubljeno je kao posljedica mog opijanja. Nemam obitelj, nemam ku ću, nemam posao."

■

Ja predlažem tom čovjeku: "Zašto ne razgovarate s ovim mladićem i kažete mu koliko ima sreće što mu se pružila prilika da nadvlada svoju ovisnost?"

Malo kasnije, ovaj mi pacijent ka že: "Pokušao sam razgovarati s ma lim, ali neće slušati. Ovdje je zbog toga što mu je sudac to odredio. Vratiti će se natrag i nadrogirati se. Ali ni ja nisam bio drugačiji od tog djeteta. Ni ja nisam slušao ljude koji su mi govorili da će me alkohol uni štiti."

Da smo barem bili mudri! Mojsije kaže da smo bili mudri, razmišljali smo o našem kraju dok smo bili mladi. Živjeli bismo tako da nema mo ništa za požaliti kada se pribli žimo svom kraju.

Twerski:

Pogreb krojača pijanice

Naši rabini nas uče da je prvi sveti Hram bio uništen zbog krivice Židova tog vremena, koji su počinili tri kar dinalna grijeha: štovanje idola, pro sipanje krvi i seksualni nemoral. A što je s drugim Beis HaMikdašem (Sve tim Hramom u Jeruzalemu)? Zašto je pao u ruke Rimljana? Zato što su Yidden (Židovi) mrzili jedan drugog bez razloga. I tako su naši mudraci za ključili, da je mržnja bez razloga stra šna koliko i tri najgora grijeha na svi jetu.

Zašto mrzimo druge ljude? Zato što mislimo da znamo sve o njima tko su oni, zašto rade ono što rade. Roditelji misle, "Ovo su moja djeca, pa znam što se s njima deša va." Ali nažalost, mi smo najčešće potpuno u kri vu…

Mi pogrešno procjenjujemo jed ni druge. Zbog to ga Tora kaže da ako mrzimo ljude, pa čak i ako smo samo ljutiti moramo pronaći način da im kažemo, da razgo varamo s njima o tome. Jer u stvari, u pitanju može biti samo nesporazum.

Nekada sretnemo ljude koji nam se čine pomalo grubima, pomalo nečistima svakako ne svetima. Zato ih se želimo riješiti. Ali istina je da mi nemamo pojma što bi Yiddele (Židov) mogao dok ga ne gledamo. Zato nam sveti Baal Šem Tov kaže da, čak kada vidimo dru ge da nešto rade pogrešno, trebamo vje rovati da su oni u svojoj nutrini zapra vo najsvetiji od svetih….i zaslužuju najveća čuda.

Svi smo stvoreni na B žju sliku. Što to znači? Da baš kao što je B g tako Dubok, tako Skriven baš kao što mi ne možemo vidjeti B ga tako također ne možemo stvarno znati što se dešava u nutrini drugih ljudi. I ukoliko ih mi ne volimo svim svojim srcima, nikada to nećemo ni znati…

Zato moramo zapamtiti: nikada ne sudi. Jer nikad ne znaš….

Prije dvije stotine godina, u gradu Koretzu svi su Židovi bili dobri, bo gobojazni Yidden. Svi su oni držali

šabos i jeli samo košer hranu. Dave nali (molili) su tri puta na dan. Svi, to jest, svi osim jednog krojača, šnajdera. Avramele nije nikada oti šao u sinagogu kupiti košer meso. On nikada nije sudjelovao u oku pljanju Židova iz Koretza. Jedino mjesto na kojem su ga ljudi mogli vidjeti bila je u mjesnoj cretchmi (kr čmi), kasno noću, pijanog. Tako je Avramele bio potpun otpadnik. U redu, ali ako bi se nekome poderala odjeća on je morao otići kod njega naposljetku, on je bio jedini krojač u gradu. No, osim toga, nitko nije s njim razgovarao. I nikome uopće nije bilo stalo do njega.

Dakle, u to je vrijeme rebi u Ko retzu bio R. Pinchas Shapiro, jedan od tri najbolja učenika svetog Baal Šem Tova. Jednog dana nakon ju tarnje molitve R. Pinchas je primije tio da se gomila ljudi okupila u kutu šula (sinagoga). Šames (Rebeov po moćnik) pokušavao je skupiti mi njan (kvorum od deset muškaraca za molitvu) za nešto, ali se nitko nije htio pridružiti. R. Pinchas je požurio tamo: "Čemu sva ova gužva? Što se ovdje dešava?"

Šames je gledao posramljeno. "Nije ništa, Rebe. Ne uznemiravajte se zbog toga."

"Ali," inzistirao je R. Pinchas: "Ka ži mi. Želim znati"

"Pa…radi se samo o tome da je najgnusniji Židov u gradu zaista najniži mogući danas umro, i ni tko mu ne želi otići na sprovod."

R. Pinchas je zurio u šamesa. "Ja nisam znao da je bilo ikakvih gnu snih Židova u Koretzu," hladno je rekao. "Samo …koga se u našem gradu smatra toliko nevrijednim da nitko neće izvršiti micvu (zapovijed) da ga se otprati do njegovog mjesta konačnog počinka?"

Onda mu je šames rekao, "Avra mele šnajder, krojač…"

R. Pinchas je problijedio. Ljudi oko njega uplašili su se da će se one svijestiti. Na zaprepaštenje svih on je počeo plakati mamash (stvarno) iz

dubine svog srca. "Ne mogu to vjerovati," jecao je. "Gevalt, gevalt! (jao, jao). Moj najdraži prijatelj, kro jač, napustio je svijet! Kada je njego va levaja (sprovod)? Ja ću, kao prvi, biti tamo…"

U Koretzu se brzo pročulo da će sveti R. Pinchas ići na sprovod Av ramela šnajdera. Ali svi su znali da Rebe nikada nije išao na sprovod osim kada je u pitanju bio cadik, sve ti čovjek. Zato su svi Židovi u gradu odmah zaključili da Avramele nije bio tek krojač; on je bio lamed vav cadik, jedan od tridesetšest skrivenih svetih ljudi. I odjednom su svi htjeli ići na njegov sprovod.

Tako su se svi Židovi Koretza po javili na Avrameleovoj levaja. Svi su kukali i molili. "Krojaču, molimo oprosti nam što smo govorili o tebi. Mi nismo znali da si bio toliko svet…Šnajderu, molimo te, blago slovi nas…" Sve su majke molile, "Sveti Avramele, molimo te moli za našu djecu…molim te blagoslovi moju kćer Malku da se uda… nemoj zaboraviti moju kćer Saru, ona treba dobrog muža…" Svi su plakali. R. Pinchas je išao odmah iza lijesa, a velike suze su se kotrljale niz njego ve svete obraze. A znate, naši nam rabini kažu da ako želite znati koli ko je koja osoba važna na Nebu, po gledajte njezin sprovod. Sprovod Avramela krojača je mamash bio gevalt!

Sada, dogodilo se da je upravo tog dana Rebe R. Yaivah, također vr hunski učenik svetog Baal Šem Tova, bio u Koretzu u posjeti svom dragom prijatelju R. Pinchasu. I, na ravno, i on je išao na sprovod. Tiho je promatrao cijeli prizor, ne izustiv ši ni riječi, ali kada je sprovod zavr šio otišao je do R. Pinchasa i rekao,

"R. Pinchas, dragi moj prijatelju, šte se ovdje događa? Možda možeš zavarati cijeli grad da misle da je krojač bio svet. Ali ti i ja znamo: on je bio upravo takav kakav je i djelo vao, običan Židov, možda pomalo grješan. Pa, reci mi istinu. Zašto si ga toliko oplakivao? Što je on učinio da zasluži takav sprovod?"

Rabbi

"Ah, R. Yaivah," uzdahnuo je R. Pinchas. "Mi stvarno tako malo zna mo o drugim ljudima. Dozvoli da ti ispričam priču…"

Sjećaš li se djevojčice koja je bila siroče, Feigele, koja je odra sla u mojoj kući? Moja žena i ja smo ju usvojili kad je bila beba i brinuli se o njoj kao da je naša vlastita kći. Ona je prije šest mjeseci navršila četrnaest go dina i bila spremna za udaju. Dogovorili smo joj vjenčanje s mladićem koji je bio siroče dobar mladić, izuzetno sladak iz susjednog grada. Posudili smo novac od svih koje smo znali da joj napravimo krasnu hupu (ceremoniju vjenčanja). Vjenčanje je bilo prije nekoliko tjedana. I samo par minuta prije nego što je obred trebao početi, Feigelin mladoženja je dotrčao do mene i rekao,

"Rebe, nešto ste zaboravili! Niste mi kupili novi talis" (mo litveni šal). Jer znate, običaj je da mlada svom mladoženji da novi molitveni šal.

Rekao sam, "O, Eli, u pravu si. Ali molim te, imaj milosti! Sada odmah ne mogu nabaviti novi molitveni šal za tebe. Talis košta deset rubalja i ne samo da ne mam više ni novčića čak ne znam nikoga od koga bih mo gao posuditi taj novac. Dozvoli mi da ti ga nabavim za nekoliko tjedana. "

Ali Eli je mamash (stvarno) plakao. "Rebe" molio je "svi će mi se smijati ako nemam novi talis."

Znao sam da je u pravu. I on nije imao nikog drugog na svi jetu osim mene. Kako bih ga mogao odbiti? Zato sam rekao, "U redu, Eli. Napravit ću sve što mogu. Čekaj ovdje, možda će mi B g otvoriti vrata."

Krenuo sam niz ulicu, pokuša vajući se sjetiti nekoga bilo ko ga od koga mogu dobiti novce za talis za Elija. Nisam znao ku da da idem niti što da radim pa

sam odlučio da ću prići prvoj kući u kojoj gori svijetlo i za moliti novac. Ubrzo nakon toga ugledao sam svjetlo na jednom prozoru pa sam otišao do kuće i pokucao na vrata. A bila je to krojačeva kuća.

Kada je Avramele otvorio vrata i vidio me da stojim pred vratima, njegovo se lice ozarilo radošću. "Rebe," promucao je, "nikad nisam ni sanjao da ćete me doći posjetiti. To je takva čast, znam da ju ne zaslužujem, hvala vam što ste došli. Znate, ja vas toliko volim, sve bih uči nio za vas…"

Gevalt, on je učinio da se do bro osjećam!

"Dragi krojaču" rekao sam. "Znaš li da se Feigele, siroče, večeras udaje? A ja trebam deset rubalja da kupim novi molitveni šal za mladoženju."

Krojačevo lice je problijedilo. "Oh ne, Rebe," rekao je skoro šapatom. "Želio bih da vam mogu pomoći, ali vi znate koli ko sam siromašan. " I znao sam. Onda je on polako rekao, "Ali mislim da vam mogu dati jednu rublju."

Nasmiješio sam mu se. "Šnaj deru", rekao sam, "puno ti hvala za ono što možeš napraviti. Neka te Gospodar svijeta blagoslovi sa svime."

Krojač mi je dao jednu rublju i ja sam otišao. I dalje nisam znao gdje da nabavim ostatak novca, ali sam se na neki način osjećao lakše. To mi je dalo toliko više nade. Hodao sam polagano uli com razmišljajući gdje još da odem, i tada sam iznenada za čuo da netko trči za mnom. Stao sam i pričekao. Bio je to krojač. Kad je došao do mene vidio sam da je on mamash plakao kao da mu je srce bilo slomljeno.

"Avramele!" uzviknuo sam. "Što te tako jako povrijedilo? Kako ti mogu pomoći?"

"Rebe," jecao je, "B g zna ko

liko sam siromašan. Ali tu i ta mo sam uspio uštediti koji nov čić, i sada imam točno devet rubalja. Sveti učitelju, to je ušte đevina koju sam štedio čitav svoj život. Ali ako vam ju dam cijelu…ako vam sada dam sav svoj novac …mislite li…" i po čeo je plakati tako žestoko da je jedva uspijevao govoriti. …"Mi slite li da bih ja možda…da može biti da bih mogao…imati mjesto u svijetu koji dolazi?"

Stavio sam svoje ruke na Av ramelovu glavu i rekao, "Sveti krojaču, ja znam koliko si siro mašan, ja to stvarno znam. Ali Feigele čeka, njen mladoženja Eli čeka za njih je svaka minu ta kao vječnost. Ako učiniš tu veliku micvu i sada mi daš sav svoj novac, onda će se zbog tebe njihovo vjenčanje održati. I ja ti se kunem B gom Abrahama, Izaka i Jakova, B gom naših četiriju svetih majki, da ćeš ti imati mjesto u Svijetu koji dolazi…"

"I tako," R. Pinchas rekao je R. Yaivahu, "Išao sam na Avrame lov pogreb…. I plakao sam dok sam hodao iza njegovog lijesa. Jer sam mogao vidjeti da je nje gova duša bila umotana u talis koji je kupio sa svojih zadnjih deset rubalja mladoženji Fei gele, siročeta."

Znate, mi mislimo da imamo ta kvu moć zapažanja. Mi tako čvrsto vjerujemo u ono što vidimo. Ali istina je, ako gledamo samo svojim očima, ponekad smo mamash slijepi. Zato što ne možemo pro drijeti u samu dubinu. Možemo li ikada vidjeti u kakvu vrstu moli tvenog šala su zamotane duše drugih ljudi?

Mi moramo jedni druge gledati na drugačiji način, ne samo svojim očima već i svojim srcima. A iznad svega moramo zapamtiti: bez obzira što mislimo da smo jako pametni, mi nikada ne znamo.

Prevela Tamar Buchwald

Bio je oglašen kao simpozij na velikoj psihološkoj konferenciji. Bila je to rasprava o pamćenju i zabora vu. Ali pokazalo se da je to bio je dan od najintenzivnijih i poučnijih dana kojima sam ikada svjedočio.

Prvi govornik započeo je inzistira njem da je očita činjenica da se sje ćamo stvari. Ono što zahtijeva obja šnjenje, tvrdio je, jest zašto zaborav ljamo. U nas je prirodom usađeno da se prisjećamo svakog događaja koji se dogodi u našem životu. Me hanizmi zaboravljanja su misterija i zahtijevaju program znanstvenog istraživanja.

Drugi je govornik zauzeo dijame tralno suprotno stajalište pretho dnom. Vjerovao je da je jedino pri rodno to da zaboravljamo. Jedno je od čuda prirode, ustvrdio je, da se uopće bilo čega sjećamo.

Treći je govornik zauzeo srednje stajalište. Za njega glavni izazov znanosti psihologije pamćenja nije zašto se sjećamo. Ili zašto zaborav ljamo. Nego, zbog čega se nekih stvari sjećamo, a druge zaboravlja mo. I zašto iskrivljujemo čak i one stvari kojih se sjećamo, tako da su naša sjećanja krajnje netočna i nepo

uzdana.

Stajalište ovog trećeg govornika ostalo je predmetom mog zanimanja tijekom mnogih godina nakon te konferencije. I tek nedavno, dok smo se prisjećali tragičnog događaja od 11. rujna 2001., oživio je moj in teres za ovu temu.

Tog kobnog dana mnogi od mojih poznanika bili su na mjestu ili u bli zini srušenih tornjeva Svjetskog tr govačkog centra. Do danas, neki se od njih jasno sjećaju svakog trenu tka onoga što su proživjeli. Drugi tvrde da se sjećaju samo nekih živo pisnih, kratkotrajnih, epizoda, a da im je po pitanju većine vremena u kojem su bili izloženi tom tragi čnom prizoru ostala samo prazninu.

Neki imaju sjećanja koja su jedna ko točna i jasna poput "fleš sjećanja" koje su psiholozi proučavali još od Drugog svjetskog rata. Za druge sje ćanja su djelomično, a ponekad i znatno potisnuta, i više ih ne mogu prizvati u sjećanje. Njihove snažne i oštre emocionalne reakcije razorile su mogućnost da se točno sjete do gađaja tog dana.

Sjećanje i zaborav su glavne teme u našoj židovskoj vjerskoj tradiciji. Zapovijeđeno nam je, na primjer, da se sjećamo šabata, da se prisjetimo lekcija koje treba izvući iz života Mirjam i da ne zabo ravimo neprijateljstvo Amaleka. U ovotje dnom dijelu Tore, Par šat Ha'azinu, postoje barem dva stiha koja

se odnose na ove teme. Jedan glasi: "Sjeti se davnih vremena, razumij godine iz generacije u genera ciju." (Ponovljeni zakon 32,7), a drugi kaže: "Zanemarili ste Stijenu koja vas je rodila i zaboravili B ga koji vas je izveo." (isto 32,18)

Oduvijek me je intrigirala ideja o zaboravljanju B ga. Ranije u knjizi Ponovljenog zakona, opomenuti smo da pazimo, da se "naša srca ne uzohole pa da zaboravimo G spoda, B ga našega". (Ponovljeni zakon 8,14) Mogu shvatiti agnostičku nevjeru i mogu suosjećati s onima koji su iz gubili vjeru, ali uvijek mi je bilo za gonetno razmišljati o zaboravljanju na B ga. Čovjek ili vjeruje, ili ne vjeruje, ali kako da razumijemo da zaboravimo na Njega?

Prije mnogo godina naišao sam na spise psihologa Roberta Desoillea, i upravo sam u tim spisima otkrio koncept koji mi je pomogao da shvatim pojam zaboravljanja B ga.

Desoille je skovao frazu "represija uzvišenog." Ustvrdio je da nam je odavna poznata ideja da potisku jemo nagone i sjećanja koja su neu godna. Potiskujemo sjećanja na tra gediju, potiskujemo pobude koje su sramotne ili zabranjene. Čak se mo že tvrditi da je ta moć represije ko risna za pojedince i društvo. Kada pojedinci ne bi mogli zaboraviti na tragediju i gubitak, potencijalno bi mogli zauvijek ostati emocionalno paralizirani i nesposobni da nastave svoj život. Društvo čiji članovi rea giraju na svaki neprijateljski pod strek, umjesto da ga potisnu, bilo bi društvo koje ne bi bilo u stanju

Rabbi dr. Tzvi Hersh Weinreb: Represija uzvišenog

dugo potrajati.

Desoille je uočio da, jednako kako potiskujemo negativna sjećanja, mi potiskujemo i pozitivne težnje. Boji mo se izvrsnosti. Postoji po nas po guban aspekt koji se boji superior nosti i izbjegava potpuno ispolja vanje našeg potencijala. To se pose bice odnosi na područje religije i duhovnosti, gdje se ne usuđujemo izraziti punu silu naše vjere i u tom smislu to ograničava naše altruisti čke tendencije. Možda se radi o stra hu približavanja božanskom. Mo žda nas lažna poniznost sprečava od proklamiranja našeg unutarnjeg duha. Ili možda samo ne želimo svojoj subraći izgledati "svetijima od njih".

Kako god netko razumijevao ra

"represije uzvišenog" objašnjava pojam zaboravljanja B ga. Kao da imamo vjeru u Njega, ali nemamo vjere u sebe da izrazimo svoju vjeru u Njega u svojim odnosima i život nim okolnostima. Mi potiskujemo svoj uzvišeni potencijal.

Postoje mnoge prepreke temeljitoj osobnoj promjeni i samopoboljša nju. Desoille nalaže da razmotrimo prepreku koja nam se nikada prije nije dogodila: bojimo se realizirati unutarnji duhovni potencijal koji svi posjedujemo. Mi smo prirodno za dovoljni ograničenim izražavanjem naših vjerskih pobuda. Mi potisku jemo ono uzvišeno u nama.

Sada kada smo završili Visoke blagdane i njihovu uistinu uzvišenu liturgiju, svojim smo duhovnim

Usudili smo se izraziti vjerske osje ćaje koji su izbili u nama u trenuci ma nadahnuća koje smo zasigurno svi iskusili tijekom ovog svetog pe rioda.

Sada je vrijeme u kojem naša vjera zahtijeva da se oslobodimo okova represije koja nas ograničava, da na sebe preuzmemo rizik potpunijeg iskazivanja svojih vjerskih uvjere nja, i time više ne budemo krivi što "zaboravljamo B ga koji nas je iz veo".

Neka bismo bili uspješni u svojim naporima da oslobodimo ono uzvi šeno u nama, da djelujemo hrabro prema svojim vjerskim uvjerenjima i time zaslužimo blagoslove Svemo gućeg za sretnu i slatku novu godi nu.

Rabbi dr. Tzvi Hersh Weinreb: Represija uzvišenog

Biseri hasidske mudrosti

D

osljednost u svemu

Hladne zimske noći umoran se putnik jedva dovuče do malog naselja. U daljini spazi kućicu s osvijetljenim prozorom. Čovjek pokuca na prozor i zamoli da se malo ugrije uz vatru. Domaćin, mjesni rabin, otvori vrata i pusti nepoznatog gosta da uđe. Dao mu je nešto hrane i vode, pa mu pokaza mjesto kraj peći gdje se može zagrijati i prespavati. Čovjek se glasno zahvali, ali istovremeno u sebi po misli: "Kakav je to svijet u kojem su izmiješane sretne i žalosne sudbine: rabin živi u miru i sigurnosti, dok ja moram lutati unaokolo da bih dobio koricu kru ha."

"Jaakov je kao prethodnicu poslao glasnike svom bra tu Esavu…"(Postanak 32,4). Ovo čitamo uz stih "Čovjek se s njim hrvao" (Postanak 32,25), uz Rašijevo tumačenje da je riječ va jeavek ("hrvao se") povezana s rječi avak ("prašina"). Postoji debata vezana uz taj stih u Talmudu. Jedno je uvje renje da je Jakov mislio kako je čovjek s kojim se hrvao neži dov, a drugo da je on mislio kako je to bio rabinski učenjak. To su prilično čudni argumenti…

…Cadik voli Stvoritelja i svako biće na svijetu [kol adam beo lam]. Na primjer, Rabi Johanan Ben Zakai je rekao: Ja po zdravljam svaku osobu na tržnici, uključujući i nežidove, prije nego što oni imaju priliku pozdraviti mene (Brahot 17 a). Većina ljudi nije takva…Samo cadik koji voli sve podje dnako ima takvu snagu.

…U stvarnosti, ljubav često nije podjednaka prema svima Židovima i nežidovima. Nečija ljubav prema Židovima mo že biti potpuna, dok prema nežidovima može biti manjka va, može još uvijek zadržati doživljaj onog drugog kao stra nca. To je uvjerenje da je Jaakov mislio da je njegov proti vnik nežidov. Bila je to unutrašnja borba da oslobodi sebe od tragova prašine [osjećaja da je netko drugi stranac].

Slično tome, uvjerenje kako je Jaakov mislio da je čovjek s kojim se zavadio učenjak, podrazumijeva kako njegova lju bav za tog čovjeka nije bila potpuna. To je zato što je Jaakov spoznao da taj učenjak još uvijek nije usavršio sve svoje ka rakterne osobine. Jaakov ga je volio, ali ta je ljubav još uvi jek bila nepotpuna zbog tih nedostataka. To je smisao stiha, "Čovjek se hrvao s njime sve do svitanja (alot hašahar)." On se borio da odstrani tamu (šhorut) u tom čovjeku, kako bi ga u potpunosti mogao voljeti.

~

R. Elimeleh iz Liženska

Sljedećeg jutra upita on domaćina: "Kako sam ja si romah i toliko patim u ovom životu, mogu li se na dati da će mi u sljedećem životu biti bolje?" Rabin mu odgovori: "Ako slijedimo tvoj način razmi šljanja, onda tvoj konj ima bolje šanse od tebe. Vidiš, ti sada sjediš kraj vatre, dobro si se naspavao i najeo. U isto vrijeme konj radi više od tebe, a vani se smrza va. I, kao da sve to nije dovoljno, on je spreman da te, bez prigovaranja, u svakom trenutku ponese kamo god ti poželio."

ašto biti zabrinut oko svijeta koji nije vaš?

~ R. Moše Leib iz Sasova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Paraša (priča) Ha'azinu govori o povezivanju s blaženstvom Roš ha šane i mjeseca tišrija. Paraša Ha'a zinu se uvijek čita nakon Roš ha šane i ona nam daje snagu i savjete kako bi nam godina bila bolja.

Primjećujemo da ponekad parašot u Tori naizgled nisu sinkronizirane s kalendarom. Na primjer, priča o izlasku iz Egipta, koja je povezana s mjesecom nisanom i Pesahom čita se nakon Hanuke. Isto tako paraša Ha'azinu, koja se čita tijekom blag dana u mjesecu tišriju, iznosi priču o Mošeovoj smrti koja se dogodila 7 og dana mjeseca adara, tjedan dana prije Purima.

Zohar objašnjava da se paraša Ha'azinu čita u mjesecu tišriju, čiji je astrološki znak "moznaim" (Vaga), a obje te riječi u korijenu imaju slova A.Z.N ( .ז.אן ) (Ova slova također tvore i hebrejsku riječ za uho, organ koji održava našu ravnotežu i koji koristimo da čujemo, a isto tako simboliziraju i sefiru Bina. Zapravo, čitavo to razdoblje na kraju godine priprema nas za blagdane u tišriju i povezivanje sa sefirom Bina

Veliki slovo "lamed" u paraši Nica vim, 30 stihova u paraši Vajeleh (la med ima numeričku vrijednost 30), i oblik slova lameda koje ide iznad gornje linije, dokazuju našu spo sobnost da se spojimo sa višim svjetovima. Štoviše, "lamed" je taj koji je stvorio astrološki znak Vage. Podsjećamo se da smo na Roš ha

šanu, Novu godinu, ponovno stvo reni i u tu svrhu smo se spojili sa sefirom Bina, kozmičkim skladištem svemira, kako bi iz nje crpili obilje i blagoslove koji su nam potrebni za narednu godinu.

Paraša počinje riječima: "Slušajte nebesa i ja ću govoriti, i počuj, zemljo riječi usta mojih", za razliku od biblij skog teksta u knjizi proroka Izaije: "Čujte nebesa i slušaj zemljo, jer G s pod je govorio". Slušajte je snažniji iz raz od riječ čuj. Prema Midrašu, u trenutku kada je Izaija rekao: "Čujte nebesa i slušaj zemljo", začuo se glas i upitao tko se to usuđuje tako govo riti, i zato je Izaija odmah nastavio dalje i rekao: "jer G spod je govorio". To je drugačije nego kod Mošea koji je rekao: "Slušajte nebesa, ja ću govo riti." On i nitko drugi. Kao što je Moše, a ne Stvoritelj, bio taj koji je prije četrdeset godina učinio da se razdvoji more, sada je Moše taj koji preuzima odgovornost rekavši: "Slušajte nebesa, ja ću govoriti." On preuzima inicijativu, ostvaruje dje lo, stvara onu stvarnost koju on želi.

To je ono što se događa na Roš ha šanu kada se svijet vraća na Berešit, početak. Mi možemo primiti pravu Svjetlost Berešita kada prihvatimo da smo ovdje da budemo kreatori, kada se oslobodimo bijesa, ljutnje i osjećaja žrtve, i kada napravimo mjesta za radost, optimizam i lju bav, kad u svemu vidimo priliku za rast, stvaranje, i kad shvatimo da je sve za dobro. Na taj način privla čimo Beskrajno Svijetlo, beskrajno obilje i blagoslove za narednu godi nu.

Kabalisti objašnjavaju da ne postoji ništa veće od radosti koja je zapo vijeđena, jer kad tako činimo (odlu čimo, naredimo si da ćemo biti ra dosni, sretni) onda možemo ostva riti našu zasluženu radost. To se dešava kroz razumijevanje i pove zivanje sa suštinom stvaranja, koje je na dobro stvorenih bića, i to je snaga koja nam je dana u paraši Ha'azinu, bezgranična moć koju je potvrdio i naš učitelj Moše.

Rabbi

Svrha Širat Haazinu

Ovaj šiur ljubazno je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Tko je kriv kad nešto pođe po zlu? Što se tiče tragedije koja je zadesila narod Izraela, Paršat Ha'azinu nudi vrlo hrabar, no u osnovi suštinski odgovor.

U ovom šiuru proučit ćemo uvod u 'širat Ha'azinu' (koji se nalazi na kraju Paršat Vajeleh) da pokažemo kako nam ona može pomoći da shvatimo o 'čemu sve' ta pjesma govori.

Uvod

Iako je riječi širat Ha'azinu prilično teško prevesti, njezinu glavnu temu i svrhu prilično je lako dešifrirati. Da bismo to učinili, naš šiur će prvo raspraviti o zanimljivom uvodu ove 'pjesme' koji objašnjava ne samo njenu svrhu, već i važna pitanja na koja bi ona trebala odgovoriti. Zatim ćemo pokazati kako šira prati ovu temu i odgovara na ta pitanja.

Uvod u Paršat Vajeleh

Na kraju Paršat Vajeleh nalazimo novu 'paršia' koja započinje u 31,14. [Prije nego što nastavite, preporuka je da prvo na brzinu pregledate cijeli odlomak, tj. 31,14 30.]

Ovaj odlomak započinje prilično depresivnim predviđanjem, dok B g poziva Mošea i Jehošuu u 'ohel mo ed', kako bi ih obavijestio da Jeho šua (i tko god preuzme vodstvo nakon njega) može 'očekivati naj gore':

"I B g reče Mošeu, ti ćeš uskoro umrijeti, ali bi ovaj narod mogao tada zastraniti za tuđim bogovima zemlje... i oni će Me ostaviti i [tako] prekršiti Moj savez... Onda [stoga] na taj dan Ja ću rasplamsati svoj gnjev

protiv njih, i Ja ću ih [naizgled] napustiti, i sakrit ću Svoje lice od njih, te će ih mnoge strašne stvari i tragedije zadesiti, i oni će reći na taj dan, sigurno zato što B g nije u našoj sredini su nas ta zla zadesila" (vidi 31,14 17).

Iako B g ne želi da se to dogodi, čini se da je On sasvim siguran da je ovaj scenarij neizbježan. [B žje iskustvo s Bnei Jisrael tijekom poslje dnjih četrdeset godina u pustinji moglo je dovesti do tog zaključka.]

Međutim, svrha B žje izjave nije da samo deprimira Mošea i Jehošuu. Umjesto toga, ona treba dati Am Jisrael potreban 'alat' koji će im pomoći da se nose (i pravilno reagiraju) ako se takva situacija pojavi. Da biste to dokazali, jednostavno pročitajte sljedeća dva pesukim, i zapazite kako se ovaj uvod u širu nastavlja:

"

I sakrit ću svoje lice od njih, jer su po činili zlo i okrenuli se ka drugim bogovima.

Stoga zapišite ovu šira [pjesmu] i naučite je Bnei Jisrael... kako bi ova pjesma bila Moj svjedok protiv naroda

Izraela jer kad ih dovedem u zemlju kojom teče med i mlijeko, kao što sam se zakleo njihovim precima, oni će jesti i nasititi se i udebljati i onda će se okrenuti drugim bogovima i obožavati ih, kršeći tako Moj zavjet."

Zatim, kada ih zadese ove strašne stvari, ova će ih pjesma suočiti kao svjedok, jer nikada neće biti zaboravljena od njihovih potomaka jer ja znam njihov jecer [zle sklonosti], čak i prije nego što ih dovedem u zemlju..." (vidi 31,19 21).

Na osnovu ovog uvoda, sada znamo što možemo očekivati od širat Ha'azinu. Međutim, da bismo u potpunosti razumjeli njegovu svrhu, moramo se vratiti na ključni pasuk u ovom uvodu (31,17), čije se značenje (na prvi pogled) čini nejasnim.

Koga okriviti? /Tko je kriv?

Prisjetite kako B g ne samo da je 'predvidio' kako će Bnei Jisrael odlutati za drugim bogovima, On je također predvidio kako će oni reagirati:

“I raspalit ću srdžbu svoju na njih u taj dan (tj. u to vrijeme) i ostaviti ih, jer ću sakriti Svoje

Rabbi

lice od njih, i snaći će ih strašne stvari i rećiće na taj dan (u to vrijeme) ta su nas zla zadesila zato što B g nije među nama“ (31,17).

Na prvi pogled, značenje (odgo vora Bnei Jisrael): "to je zato što B g nije među nama" nije jasno. Okrivljuju li Bnei Jisrael B ga za te stra šne događaje ili okrivljuju sebe! Drugim riječima, odražava li njiho va izjava osjećaj:

• Kajanja ['tešuve'], spoznaje da su sami krivi jer su napustili B ga. ili

• Gnjev prema B gu okrivljavajući ga jer je napustio svoj narod.

[Vidi Seforno.]

Međutim, odgovor na ovo pitanje leži u sljedećem pasuku: "Ali Ja ću sakriti svoje lice od njih, jer su činili zlo i okrenuli se drugim bogovima" (31,18).

B žje inzistiranje da će nastaviti skrivati svoje lice od njih podrazu mijeva da je izjava Bnei Jisrael u 31,17 bila odraz njihove srdžbe na B ga (a ne njihovo kajanje zbog nji hovih djela).

Dakle, čini se da smo došli do slijepe ulice, budući da B g okrivljuje Svoj narod za nevjeru; dok Am Jisrael krivi B ga za nebrigu.

[Pogledajte također Rambana na 31, 17, gdje on izjavu Bnei Jisraela stvarno razumije kao minimalnu tešuvu; među tim (najvjerojatnije zbog 31,18), Ramban ovu tešuvu smatra za površnu, i stoga B g nastavlja skrivati Svoje lice, čekajući da Am Jisrael izvrši snažniju i dublju tešuvu prije nego što zasluži iskupljenje.]

Stoga, da bi pripremio Bnei Jisrael za ovaj neizbježni 'obračun' po pitanju toga 'tko je kriv', Moše zadu

žuje narod prije svoje smrti, učeći ih širat Ha'azinu tako da 'odgovor' bude spreman za sve buduće generacije (vidi 31,22 30).

U kontekstu toga možemo započeti naše proučavanje šire, s ciljem da pokažemo kako je ona izravno povezana s pitanjima iznesenim u ovom uvodu.

32,1 3 Predgovor

Ponovo pogledajte prva tri pesukim (32,1 3) i zapazite kako oni for miraju predgovor. Zapravo, 32,3 objašnjava kome bi Bnei Jisrael trebali uzvratiti s 'hvalom G spodu' kad god Moše spomene B žje ime (i otuda naš običaj do dan danas da kažemo 'baruh Hu uvaruh šemo' kad god čujemo da se B žje Ime spomene u blagoslovu.]

[U vezi s 'šamajim' i 'arec' koji su po zvani da budu svjedoci, pogledajte drugi dio ovog šiura.]

Ovo zapažanje je važno, jer ako 32,1 3 čini uvod, onda možemo zaključiti da 32,4 čini uvodnu (i glavnu) tvrdnju šire

32,4 6 Uvodna riječ [Tko je kriv!]

Kako biste potvrdili ovu točku, ponovo pogledajte 32,4 6 i primijetite kako se ovi pesukim izravno bave ključnim pitanjem 'tko je kriv'! [tj. B g ili ljudi]:

Stijena [tj. B g] Njegova su djela savršena, svi su Njegovi putevi pravedni. Postojani B g ['emuna' vidi šiur o 'mei meriva'!] i bez nepravde. On je pravedan i čestit.

Ako je tako, koga onda da Bnei Jisrael okrive kada nešto pođe po zlu? Još jednom, šira daje odgovor:

[Pripisujete li] Njemu nepravdu? ['šihet lo'] ne ['lo' s

'alefom'] Krivnja je to njegove djece ['banav mumam'] Naraštaja tako izopačenog i pokva renog. Hoćeš li za ovo okriviti B ga? o glupi narode i nerazboriti. Jer On je tvoj otac koji te stvorio, On te načinio i osnovao. [I stoga, zašto bi vam želio nauditi, osim ako to nema neku svrhu.]

Na temelju našeg uvoda, jasno je zašto ovo mora biti uvodna izjava jer to je upravo pitanje koje će Bnei Jisrael postaviti kada se suoče s tra gedijom. Budući da su B žji narod, oni očekuju da ih njihov B g zaštiti i spasi ih od nevolja.

Međutim, ovo pitanje proizlazi iz strašnog nerazumijevanja posebnog odnosa između B ga i Njegovog na roda. B g nije obećao da će biti po put 'dobre vile', brinući se za svaku i najmanju potrebu razmaženog djeteta. Umjesto toga, B g je sklopio savez s Bnei Jisrael sa svrhom da Ga predstavlja pred narodima svijeta. [Pogledajte Tanach Study Center šiurim o Breišit, Noah, Leh Leha, Vajera, itd.]

Ovaj savez ne sadrži samo privilegije (tj. obećanja zaštite), već i odgovornosti. Budući da je cilj ovog saveza toliko važan, B g prijeti da će kazniti Bnei Jisrael ako budu nevjerni ovom savezu, baš kao što obe ćava da će im pomoći ako budu vjerni. [Ova se tema ponavlja mno go puta u Humašu, posebno u 'tohahot' i kroz Sefer Devarim.]

Stoga je svrha božanske kazne po dsjetiti Bnei Jisrael na njihovu zavje tnu odgovornost ako krenu stranputicom. [Zamijetite način na koji Tora upotrebljava riječ 'brit' u 31,16 i 20!] Stoga, šira počinje time da nam kaže da ne krivimo B ga kada narod zadesi tragedija. Umjesto toga, krivite sami sebe, jer B g nema razloga da vas kazni osim ako niste otišli

krivim putem.

32,7 12 Sjetite se zašto i kako ste izabrani

Posljednja točka iznesena u ovom dijelu (tj. 31,6) predstavlja uvod u sljedeći dio šire. Prisjetite se poslje dnje B žje primjedbe: "Zar ćete za ovo kriviti B ga o, glupi narode i nerazboriti? Jer On je tvoj otac koji te stvorio, On te načinio i osnovao."

Sada, B g objašnjava kako i zašto trebamo pamtiti ovo, pružajući brzu rekapitulaciju židovske povijesti, od doba stvaranja.

Spomeni se davnih dana, razmi sli o prošlim vjekovima. Pitaj svoga oca i on će ti reći, tako i tvoje starije. Kada je Eljon [B g] davao svakom narodu zemlju njegovu, Dok je dijelio narode [tj. pripovijest o Migdal Bavel]

On je utvrdio granice ovih naroda, prema broju Bnei Jisrael Jer B žji je dio Njegov narod [Dje ca od] Jaakov Njegov je dio (32,7 9).

Drugim riječima, kada je B g u početku uspostavio čovječanstvo, podijelivši ga na narode, On je već imao na umu ovu svrhu Bnei Jisrael da Ga predstavljaju među tim naro dima. [Pogledajte Tanach Study Center šiur na Paršat Noah re: Migdal Bavel.]

Sljedeća tri pesukim (32,10 12) opisuju kako je B g proveo Bnei Jisrael kroz pustinju, brinući se za njihove potrebe i pripremajući ih za njihov život u zemlji Izrael:

Našao ih je u pustoj zemlji... ...i bdio nad njima kao nad zjenicom svoga oka. Poput orla što bdi nad gnijezdom... Sam B g ih je vodio (kroz pustinju) Nijedan drugi bog nije Mu pomagao.

32,13 15 Od blagostanja do obi lja

Na ovom mjestu, šira sada prelazi iz prošlosti u budućnost, projicirajući što bi se moglo dogoditi kada Bnei Jisrael uđu u zemlju; tj. upozo renje kako blagostanje može dovesti do obilja, a potom do obožavanja idola, a zatim do božanske kazne. Drugim riječima, sve opisano u uvodu (vidi 31,16 20), sada je opisano poetskim detaljno.

Postavio ih je na vrhove gorja Da se hrane plodovima zemlje, Hranio ih je medom iz stijene i uljem iz kremena... Najboljom janjetinom, ovnovima i jareti nom Najfinijom pšenicom i pje nušavim sokom od grožđa. Tako se Ješurun [Izrael] ugojio i počeo ritati Debeo, zdepast i krupan. Napustio je B ga koji ga je stvo rio (usporedi 32,16) I odbacio Stijenu (vidi 32,4) svog spasenja.

32,16 18 Od obilja do štovanja idola

Razjarili su Ga tuđim stvarima, Uznemirili Ga gnusobama. Žrtvovali su demonima, ne bogovima. Bogovi koje nikad nisu poznavali, novima... Zanemario si Stijenu koja te rodila, Zaboravio B ga koji te donio na svijet. (opet, usporedite s 32,4 6!)

32,19 25 / B žji gnjev je planuo

Kada je Bnei Jisrael prekršio sa vez, B g nije imao drugog izbora nego da ih kazni, jer koja je svrha njihovog postojanja ako ne ispunjavaju svoju zavjetnu svrhu! Stoga, sljedeći odlomak opisuje ovu kaznu. Još jednom nalazimo kako je tema iz 31,17 (& 31,21) opisana poetskim detaljima.

G spod je to vidio i bio uznemi

ren. Odbacio je svoje sinove i kćeri, govoreći: Sakrit ću Svoje lice od njih ['hester panim' (vi dite 31,17 18)] Onda gledajte kako će proći na kraju! Jer oni su izdajnička vrsta, Djeca bez lojalnosti. Razjarili su Me ne bogo vima... Ja ću njih razjariti ne narodom Uznemirit ću ih nacijom budala. Jer vatra je planula u Mojem gnjevu... [ostatak pro čitajte sami]

Mač će dijeliti smrt izvana Kao što će užas iznutra Podjednako mladiću i djevojci, Maloj bebi kao i starcu.

32,26-38 – Spasilo ga zvono

U sljedećem odjeljku, B g nastavlja objašnjavati kako i zašto se Njegov gnjev rasplamsao, no On također objašnjava zašto prije ili kasnije mora priteći u pomoć svom narodu (ia ko oni to možda ne zaslužuju).

Mogao sam ih svesti na ništa Učiniti da sjećanje na njih nestane među ljudima Ali, zbog straha od poruge neprijatelja Njihovih neprijatelja koji bi mogli krivo procijeniti i reći "Naša vlastita ruka je pobije dila; ništa od ovoga nije uzrokovao Gospod"

Sada je dodan komentar, koji pri mjećuje koliko je narod bio glupa što nije prepoznao B žju ruku u ovim događajima.

Da su bili mudri, razmišljali bi o ovome (usporedite 32,7) Ste kli uvid u svoju budućnost: Ka ko je jedan mogao potjerati tisu ću, A dvojica natjerati deset ti suća u bijeg. Osim ako ih njiho va Stijena nije prodala... [32,32 25 nastavlja prijekor]

Zatim B g objašnjava kako i zašto će spasiti svoj narod, tako da ta sra mota u očima drugih naroda ne po

stane prevelika.

Kada B g bude sudio svome na rodu i imao milosti sa svojim slugama Jer će vidjeti da su bespomoćni... Da ne bi [drugi narodi] rekli Gdje je njihov B g? Stijena u kojoj su tražili utočište... [Vidite Ibn Ezra, Rašbam, Ramban, protiv Rašija]

32,39 43 Poziv na razmišljanje Iako je B g obećao konačno iskuplje nje, On još uvijek poziva Am Jisrael da prizna da je On bio uzrok njiho ve kazne i njihovog spasenja:

Vidite, dakle, da Ja Ja sam On Nema boga osim Mene Ja donosim smrt, i uzrokujem život Ja ranjavam i Ja liječim Nitko ne može izbaviti iz Moje ruke…

Na kraju, šira završava pozivom drugim nacijama da prepoznaju B žju ruku nakon ovih događaja:

O narodi, slavite Njegov narod

Jer On će osvetiti krv Svojih slugu Osvetiti se Svojim neprijateljima i Njegova će zemlja zaštititi (ili očistiti) Njegov narod.

[prijevod zadnje fraze je težak, pogledajte komentatore.]

Ova posljednja točka je također važna, jer se odražava na samu svrhu B žjeg saveza s Am Jisraelom, da predstavlja B ga među narodima. Na kraju, B g se nada da čak i kada Am Jisrael (nažalost) treba biti kažnjen; način izvršenja te teške kazne još uvijek može dovesti do priznavanja B ga od strane drugih naroda, dakle služi istoj temeljnoj svrsi

Oštar zaključak

Koliko god poruka širat Ha'azinu bila teška, njena tema u skladu je ne

samo s uvodom na kraju Paršat Vajeleh, već također slijedi istu osnovnu temu Humaša koja je započela B žjim izborom Njegovog naroda u Sefer Breišit, i zahtjevnim uvjetima B žjeg saveza s Bnei Jisraelom na Har Sinaju [pogledajte šiur o 13 midot].

Iako Am Jisrael može doći do po grešnog zaključka da B g 'skriva svoje lice od njih', glavna poanta šire je da je B g uvijek tu, iako se može činiti drugačije. [Vidite 32,29!] Ta kođer nije slučajno da se B g (u širi) dosljedno naziva 'cur' velika stijena, ili još više, koja se ne miče. Uvijek je tu i može čak pružiti zaštitu, iako često ostane neprimjećen ili se može uzeti zdravo za gotovo.

[Po mom mišljenju, upotreba riječi cur u Tori također se može odnositi na događaje u 'nikrat ha cur' na Har Sinaju gdje je B g prvi put objasnio Mošeu svoje atribute milosrđa / vidite Šemot 33,19 22, i njegov kontekst iz 33,12 19, kao i naš šiur na 13 midot 've akmal' tj. temu za budući šiur.]

Očito je cilj Humaša da nikada ne zatrebamo proživjeti slijed događaja opisanih u ovoj pjesmi. Međutim, šira ostaje kao vječni podsjetnik za Am Jisrael da se prisjeti svoje zavje tne svrhe, kao i poziv na pravilnu tešuvu u vremenima nacionalne ne sreće.

Kako je Jom Kipur stigao nakon godinu dana tako strašne tuge i tra

gičnih događaja, molimo se Haše mu da brzo ispuni svoje obećanje o konačnom iskupljenju, kao što pozivamo sebe same da ispunimo svoju sudbinu da postanemo Njegov po sebaan narod.

Svjedoci 'ŠAMAJIM va arec'

U svom predgovoru, širat Ha'a zinu poziva šamajim va arec ['nebo i zemlju'] da budu svjedoci. S jedne strane, sam spomen ovog 'biblijskog dvojca' lijepo povezuje kraj Sefer Devarim sa samim početkom Sefer Breišit. Međutim, oni također dodaju tematsko značenje samoj širi i njezinoj povezanosti sa samom osnovnom temom Humaša. Drugi dio ovog šiura raspravljat će o toj temi.

Uvod

Već u uvodu u širat Ha'azinu (prije u Paršat Vajeleh), nalazimo spominjanje 'šamajim va arec', i poziv nji ma da služe kao svjedoci:

"Okupite k Meni sve starješine svojih plemena da im mogu reći ove riječi, i da mogu pozvati šamajim va arec da svjedo če..." (vidi 31,28 29 / bilješku također 30,19).

Stoga ne treba čuditi što ih spomi njemo na samom početku pjesme:

"Ha'azinu ha šamajim va adabera, ve tišma ha arec imrei fi." Slušajte nebesa, i ja ću govoriti, a arec bi trebao čuti riječi mojih usta (vidi 32,1).

Ali zašto su baš 'nebo i zemlja' po zvani kao svjedoci? Iako se odgovor na prvi pogled može činiti očitim, kao što ćemo vidjeti, ovdje bi se mo glo nalaziti puno više nego što se na prvi pogled čini.

Rašijev pristup

Leibtag: Svrha

Raši citira dva klasična odgovora, temeljena na dva Midraša (Sifrei 306 i Tanchuma 1):

Vječni svjedok: Nebo i zemlja po stoje zauvijek i stoga mogu služiti kao vječni svjedoci. Budući je sam Moše smrtan, on mora pozvati vječne sile prirode kao svoje svjedoke. (Vidi Ibn Ezra.)

Službenik za provedbu: Kao što je objašnjeno u Devarim 11,13 17, 'nebo i zemlja' će nagraditi Bnei Jisrael odgovarajućom kišom i obiljem ako budu slijedili Njegov savez, i kaznit će ih sušom ako budu neposlušni. (Vidi također Rašbama.),

Istina, ova dva odgovora se među sobno ne isključuju. Oni pružaju 'dvostruki razlog' za B žji izbor šamajim va arec: ne samo da pru žaju vječno svjedočanstvo, već također pomažu u provedbi saveza. Ipak, prema drugim komentatorima, sami ti razlozi nisu dovoljni. Sada ćemo primijetiti kako i Ibn Ezra i Ramban daju dodatne ko mentare na ovaj pasuk koji nas upućuju na Sefer Breišit.

Vratimo se na Berešit

Počnimo s Rambanom. Prije svega, on priznaje da je gornji razlog (1) jednostavni 'pšat', i čak donosi dodatni dokaz iz sličnog događaja, gdje Jehošua proglašava kamen za vječnog svjedoka saveza (vidite Jehošua 24,25 28 ). No, nakon toga dodaje vrlo zanimljiv komentar:

"... ovo su izvorni šamajim i arec koji se prvi put spominju u Breišit. Budući da stupaju u savez s Izraelom, rečeno im je da slušaju..." (Ramban 32,1)

[Zapazite da Ramban ovaj pristup naziva 'al dereh

emet' [dosl. 'putem isti

ne'], za razliku od ocjene iz njegovog prvog peruša, kao 'al dereh ha pšat' [dosl. 'putem jednostavnog značenja teksta']. Ovaj izraz al dereh ha emet prilično često nalazimo u Rambanovim komentarima, obično kada on nagovještava mnogo dublje objašnjenje zbog čega je Tora odabrala određenu frazu, onu koja se odnosi na općenitiju temu u Humašu. (Vidi Rambanov uvod u Humaš.)]

Ovdje nalazimo da Ramban 'nago vještava' tematsku vezu između širat Ha'azinu i Berešita, no on ne objašnjava razlog ili značenje u po zadini ovog odnosa.

Iako pomalo nejasna, veza između Ha'azinu i početka Humaša također se pojavljuje u komentarima Ibn Ez re. Prvo, on navodi sugestiju Rav Sa'adije Gaona da se šamajim odnosi na 'anđele na nebu', a arec na 'ljude na zemlji'. Zatim nastavlja:

"... ili se svjedočanstvo [odnosi na] kišu koja će doći s neba i ze mlju koja će dati [zemaljski] urod. Ali ono što mi se čini naj ispravnijim je da oni oboje postoje zauvijek [razlog (1) gore], a ranije sam aludirao na činjenicu da je nešama (čovjeka) u sredi ni između gore i dolje..." (vi dite Ibn Ezra 32,1).

Što to točno Ibn Ezra ima na umu ni približno nij jasno. Međutim, čini se da je to aluzija na njegov poduži komentar na Brešit 1,26, u kojem ob jašnjava značenje B žjeg stvaranja čovjeka 'be celem Elokim'.

Krenemo li ovim 'tragom' na kojeg aludiraju i Ibn Ezra i Ramban, istra žit ćemo moguću tematsku vezu (na 'razini pšata') između šamajim va arec u prvom pasuku širat Ha'azinu i šamajim va arec u prvom pasuku Humaša.

'Tužitelj' ili 'Podsjetnik'?

Kao što smo ranije objasnili, oba objašnjenja koja je citirao Raši personificiraju šamajim i arec, tretira jući ih kao stvarne svjedoke koji će nametnuti izvršavanje saveza. Ova kvo shvaćanje podrazumijeva da je svrha ovog poziva šamajima va areca uplašiti Bnei Jisrael, tako da shvate da je 'netko' uvijek tu prisutan i promatra ako prekrše savez. Međutim, netko bi mogao ukazati na drugačiju funkciju šamajim va arec, na temelju ranijeg primjera u Sefer Devarim, gdje je Moše Rabei nu pozvao šamajim va arec da svje doče njegovoj posljednjoj optužbi Bnei Jisrael na kraju njegovog 'zavr šnog' govora:

"Danas pozivam šamajim i arec kao svjedoke, jer stavljam pred vas izbor između života i smrti blagoslova ili prokletstva a vi biste trebali izabrati ži vot..." (vidite 30,19 i njegov kontekst).

Komentirajući ovaj pasuk, Raši nudi lijepo objašnjenje. Nakon što je prvo identificirao njihovu funkciju kao 'vječnih svjedoka', Raši zatim citira drugačije objašnjenje iz Midraša:

"Hašem govori Bnei Jisrael: pogledajte šamajim koji sam stvorio da vam služe mijenjaju li se kada ona (nebesa) od svog ustaljenog obrasca? Pogledajte arec koji sam stvorio da vam služi..."

Prema ovom drugom perušu, ša majim i arec nisu personificirani; oni nemaju aktivnu ulogu. Umjesto toga, pasuk poziva Am Jisrael, da djeluje! Moraju gledati u njih i pro mišljati šamajim va arec, koji sada služe kao stalni podsjetnik, i tako pronaći svrhu u B žjem stvaranju.

Drugim riječima, B žji odabir ša-

majima i areca da svjedoče savezu nije imao svrhu 'uplašiti' nas, već 'naučiti' nas da kao što postoji svrha B žjeg stvaranja neba i zemlje, tako postoji i sveobuhvatna svrha Njegovog saveza s Izraelom.

[Vidite također Ramban o Breišit 6,18, u njegovom perušu o riječi brit, gdje on dodaje al dereh ha emet da je brit povezan s 'brija'. Drugim riječima, B žji savez s Noahom izravno se odnosi na samu svrhu Njegovog stvaranja.]

Ovaj midraš postavlja temeljno pitanje, do kojeg zaključka dolazi čovjek kada razmišlja o samom postojanju 'neba i zemlje'? Što čo vjek vidi u prirodi čistu slučajnost, djelovanje mnogih bogova (s deli katnom ravnotežom između njiho vih sukobljenih moći), stvarnost i silu izvan ljudskog poimanja ili organizirani svemir koji je stvorio Jedan B g za određenu svrhu?

Upravo na to pitanje pokušavaju odgovoriti prva dva poglavlja Sefer Breišit. Oni nas uče da je ono što mi doživljavamo kao prirodu tj. šamajim va arec i sve njihove vojske (vidi 1,1, 2,1 & 2,4) svojevoljno B žje djelo. Čovjek, vrhunac B žjeg stvaranja, bio je zadužen da služi B gu (vidi 2,15) i da vlada nad prirodom (vidi 1,28).

U isto vrijeme, međutim, upravo šamajim va arec mogu navesti čo vjeka da dođe do sasvim suprotnog zaključka. On možda doista doživljava stvaranje kao B žji čin, ali go lemi ponor koji razdvaja šamajim i arec čini se preširok da bi se premostio. Doista, B g je na nebu ali čovjek ostaje na zemlji, bez ikakvog načina da se poveže s nebom. B g može postojati, ali možda ne postoji 'hašgaha' [božanska providnost]. Iako čovjek može percipirati i pre poznati božansku kreaciju, još uvijek se može zapitati kako se taj

Stvoritelj odnosi prema vlastitom svakodnevnom životu.

Tora daje odgovor, predstavljajući 'proročansku povijest' B žjeg odno sa s čovjekom, koji je sam 'mješavi na' šamajima i areca (vidite 2,4 10, zapazite 'nešama' / ovo može biti ono na što Ibn Ezra misli u svom perušu na Devarim 32,1). Svaki brit koji nađemo u Humašu predstavlja primjer ovog odnosa.

[Kako to točno britot utjelovljuju ovaj odnos izvan je opsega ovotjednog šiura. Vidite šiur o 13 middot.]

Zapravo, nalazimo sličnu upotrebu šamajim va arec u odnosu na matan Tora najizrazitiji brit izme đu B ga i Am Jisraela:

"Sa šamajim On je dao da se čuje njegov glas... i na arecu ti je pokazao Svoju veliku vatru, i čuo si njegove riječi iz te vatre..." (vidite Devarim 4,36. Po četak te paršije 4,26 je prvo mjesto na kojem nalazimo ša majim i arec kao svjedoke! Pro nađite druge paralele između poglavlja 4 i 30 31.)

Hašgaha

Sada, dakle, možemo predložiti dodatni razlog za B žje zazivanje šamajim i areca kao svjedoka saveza. Vratimo se na pesukim u Paršat Vajeleh koji ocrtavaju razlog za širat Ha'azinu:

“... i oni će Me ostaviti, i Ja ću lice Svoje od njih sakriti, i stra šne stvari će ih zadesiti, i oni će reći u onaj dan zato što B g nije među nama, dogodile su se ove strašne stvari. Ali Ja ću i dalje skrivati svoje lice... Stoga, zapiši ovu šira... i pouči je Bnei Jisrael kako bi bila svjedok za Bnei Jisrael..." (vidi 31,16 19).

B g ovdje prijeti s 'hester panim' skrivanjem svog lica, najtežom ka

znom koju Bnei Jisrael mogu doži vjeti.

Ova užasna stvarnost postavlja kritično teološko pitanje: kako Bnei Jisrael mogu pronaći B ga ako On naizgled ne obraća pažnju na njih? B žji odgovor na ovo pitanje je šira B g očekuje da ga Am Jisrael prona đe razmišljajući o svojoj povijesti i razlogu svog postojanja. Čak i kada se čini da se B g skriva, On nastavlja voditi našu sudbinu poput roditelja koji 'kažnjava' dijete ignorirajući ga. Roditelj to ne čini zato što mu je svejedno, već zato da odgoji dijete kako bi i samo spoznalo važnost roditelja.

Ista 'samostalno naučena' lekcija koju širat Ha'azinu traži od nas (vidi 32,7) može biti lekcija i samog uvodnog pasuka. Šamajim i arec su pozvani kao svjedoci da nam pomognu prepoznati B žju hašgaha, čak i kada se čini da se skriva od nas.

[Ij"h, šiur na Paršat Breišit raspravljat će o značenju rakia stvorene drugog dana, koja izgleda da razdjeljuje između šamajim va arec (primijetite da nedostaje 'ki tov' na taj dan). Slično, u našem proučavanju Sukota, raspravljat ćemo o tome kako s'hah, koji razdvaja našu suku na arec dolje i šamajim iznad, ipak treba ostati djelomično otvoren tako da još uvijek možemo 'vidjeti zvijezde'!]

Dok proučavate širat Ha'azinu, primijetite kako se ova tema povijesne perspektive pojavljuje kao primarna tema. Nadalje, primijetite kako to zahtijeva da promišljamo ne samo prirodu, nego još više povijesne događaje budući da pruža vječni vodič za obrazac B žjeg dinamičnog odnosa s Njegovim narodom.

Izraelski stručnjak za vojna pitanja: ‘Nitko ne može jamčiti da Putin neće posegnuti za najgorim scenarijem’

Novilist,4.10.2022.

U masi govornika na ovogodišnjem Weekend Media Festivalu u Rovinju, od kojih je većina govorila o »lakšim« temama poput uobičajenog funkcioniranja marketinga i PR a, teopstanku novinarstva pod udarom društvenih mreža, našlo sejedno posebno ime: Yossi Melman, izraelski novinar i publicist, govorio je o tome koje tajne skriva mračni svijet špijunaže te što znači brinuti o među narodnoj sigurnosti. Melman jeautor niza knjiga o funkcioniranju Mossada, izrelske obavještajne agencije, koju uvijekprati veo misterioznosti i pojamje za disciplinu i efikasnost, aprema njegovoj knjizi snimljenje i film o terorističkom činukoji su izveli palestinski teroristina predstavnike izraelskogolimpijskog tima tijekom ljetnihOlimpijskih igara 1972. u Münchenu.

Melman je rođen u Poljskoj1950. godine, a s obitelji 1957.seli u Izrael, da bi od 1974. godine počeo raditi za list IsraeliHaaretz Daily u kojem je proveo većinu novinarske karijerekao stručnjak za nacionalnu sigurnost, obavještajni sektor istrateške teme, pri čemu sečesto borio protiv cenzure režima, da bi se potom posvetio ipisanju knjiga te napisao desetpublicističkih djela o izraelskojobavještajnoj zajednici, terorizmu i temama povezanim s nuklearnim naoružanjem. Jednaod tih knjiga bila je i među bestellerima New York Timesa čak 12 tjedana. Među ostalim,jedan od događaja koji je preživio jest i nedavna situacijakad je izbjegao otmicu, ili nešto gore, od strane iranskogrežima, nakon što je dobioWhatsApp poruku s pozivomna predavanje u Centru za sigurnosne studije na Švicarskom saveznom tehnološkom institutu ETH Zurich, na temu»Strateški dijalog Zürich«, pričemu je iranski režim evidentno koristio stvarna imena ljudii instituta, no radilo se o zamcikoja je kasnije »probijena«. Isam Melman uočio je da su tipozivi čudni jer ne stižu e ma ilom nego putem društvenihmreža te je kontaktirao izraelske obavještajne službe, te jeoperacija raskrinkana. Općenito, godinama je dobivao upozorenja od izraelskih sigurnosnih dužnosnika da Iran i Hez bollah čitaju negove članke, ana kraju je izraelska obavještajna agencija Shin Bet u objavi navela da su otkrili operaciju iranske obavještajne službe, Revolucionarne garde isnaga Quds garde usmjereneprotiv izraelskih akademika ibivših obrambenih dužnosnika,pri čemu je jedna od metairanske operacije bio i bivšiministar obrane Moshe Ya’alon.

Fusnota u udžbenicima

...Bili ste u Hrvatskoj prije nekoliko dana, a Hrvatska je jedna od zemalja koja je u relativno nedavnoj prošlosti proživjela rat kako je danas vidite,na karti EU a i geopolitičkoj

karti svijeta, kakve dojmovenosite?

Ne leži mi »jumping novinarstvo«, gdje uskačem u teme iponašam se kao stručnjak, jernisam stručnjak striktno za Balkan i jugoistok Europe, ali evoovo je drugi put da sam u Hrvatskoj, ali i na ovom putovanju ponašao sam se kao znatiželjni građanin i promatrao okosebe, jer je ono što me uvijekzanima ljudska priroda. Onošto sam uočio, jest da se Hrvatska ne razlikuje od drugih srednjeeuropskih država, rekaobih da se Rovinj ili posebnoZagreb ni po čemu ne razlikujuod Beča, primjerice. Vaša jezemlja zanimljiva, očito i veoma lijepa, a ljudi žive normalan život i da nisu preko mjereokrenuti prošlosti, što je dobro.

To naravno ovisi o tome s kim razgovarate, pa je jasno da ljudi koji danas imaju 50 ili višegodina još osjećaju određenetraume zbog rata, dok je mladima, rekao bih, to tek fusnotau udžbenicima. Mislim da jeHrvatska vrlo živo društvo, kaodio zapadnog demokratskogsvijeta, i zaista ne vidim razlikuizmeđu Zagreba ili Beča. Evo uZagrebu nalazim iste dućanekao drugdje u Europi, vidim daničega ne nedostaje, da se živinormalnim životom.

Stručnjak ste za Mossad i obavještajnu zajednicu, a ono štome zanima jest kako ste dolazili kao novinar do informacija u tom strogo zatvorenom području funkcioniranja, s kojimproblemima ste se suočavali. Itakođer, je li postojao dio radatih službi u kojima su vlastimožda čak željele i promoviratineke teme?

Prvo jedno pojašnjenje: Mossad nije jedina obavještajnaagencija u Izraelu, on je kakoje poznato agencija okrenutavanjskim okolnostima i protuterorističkoj borbi, a tu je još iAman kao vojna obavještajnaagencija koja je najveća i najvažnija, te interna agencijaShin Bet. No Mossad je uvijeku središtu zanimanja, a onnaravno nema ured za odnose s javnošću. CIA ima, MI6 toima, pa kad ih kontaktirate,neki odgovor ćete dobiti, barem da nemaju komentara. Tonije slučaj s Mossadom, zatomorate naći načine, krugovebliske Mossadu odakle ćete do bivati informacije. Mossad spada u ured premijera Izraela, ipremijer je odgovorna osobakoja donosi te odluke. Dakle,informacije možete dobivati izkrugova ureda premijera, izkrugova parlamenta, putemniza odbora koji to prate ili pakod osoba koje su bivši dužnosnici Mossada. Oni su nara vno dali zakletvu, odnosno potpisali ugovor, da o svojim poslovima nikad nikome neće govoriti, čak ni članovima svojihobitelji, kojima samo mogu reći»evo neće me biti par dana«,ali nikome neće govoriti o tomešto rade i gdje su bili. Ti ljudisu u agenciji proveli po 10,15ili 20 godina radeći u sjeni, ičesto smatraju da su svoj životpotrošili uzalud, jer ne mogupodijeliti svoja iskustva ni sa

kim, niti ikada govoriti otome... Čovjek u centru svega Kad pogledamo razvoj tehnologije, koliko je ona promijenila irad tih agencija, ali i novinarstva od početka vaše karijeredosad? Što je bolje, a što lošije?

Ja i dalje mislim da je čovjeknajvažniji, da je on u centrusvega. Tehnološke inovacijemogu napredovati, ali čovjek jeuvijek u centru, uvijek je čovjek taj koji stoji iza strojeva,uređaja. Naravno, tehnologijaje promijenila mnoge profesije,ali decision makeri, oni koji donose odluke uvijek su ljudi. Tehnologija je dvosjekli mač, jane mislim da je tehnologija sama po sebi progres, jer onamože graditi i neke barijere. Unovinarstvu je prednost svakako bolji doseg, bolji pristup. Jasad sjedim u Tel Avivu i razgovaram s vama, to je svakakoprednost. Prije deset godinarazgovarali bismo telefonom,30 godina prije pisali bi pisma.Ali, svakako je nedostatak utome što svatko sada može biti novinar, svatko misli za sebeda to može. Tu je i problemfake newsa. Nekad je novinarmorao dobiti informaciju, provjeriti je, pa još jednom provjeriti za svaki slučaj, pa je verificirati, pa je analizirati, a tekonda je objaviti, a čak i tadakad je već objavljena mogla setražiti greška. Sad svatko tkostigne gumb šalje u eter priču,ali to su najčešće neprovjereneinformacije, fake news. Mi smonekad morali za sve tražiti ko mentar druge strane, to jeabeceda profesije, toga danasviše nema. Danas čak ni profesionalni novinari više to ne či ne.

Jer vijesti toliko brzo stižu jedna drugu da vremena za komentar ili drugu stranu čestoviše jednostavno nema.

Konkurencija koja je danasnebrojena jednostavno ne davremena za to. Ali pravi novinar koji vjeruje u postulateprofesije, možda neće željetibiti nužno prvi, radije će imatiutemeljenu, objektivnu informaciju. Dužnost je tražiti drugustranu. Ovo danas me podsjeća na rat, gdje na vojnom poljuvojnik prvo puca, a onda gledakoga je pogodio. To je pomaloi opasno.

Pitanje svih pitanja danas, posebno za Europu, jest pitanjerata u Ukrajini. Dugo se baviteovim temama kako biste ka rakterizirali taj rat, kao konvencionalni ili hibridni rat, s obzirom da te nove tehnologije ratu velikoj mjeri sele u »cyberspace«?

Ne bih to nazvao hibridnim ratom, jer cyber space nije samo alat, on jest sastavni diorata. U Prvom svjetskom ratuili prije njega, ratovi su bili jednodimenzionalni i vodili su se na tlu, odnosno moru, potomsu se uskoro ratovi proširili uzračni prostor, a danas su ratovi trodimenzionalni, virtualna

dimenzija je postala sastavnidio rata. Danas je virtualnooružje samo još jedno oružje.Rat u Ukrajini se vodi na tlu, umoru i zraku, ali i u cyber prostoru, on je postao konvencionalno oružje.

Kako vidite ishod tog rata?

On će se nastaviti, ne očekujem da će tako brzo završiti,jer Vladimir Putin kao i svakidrugi diktator u povijesti, nezna više kako sada rat zaus taviti, ni kad.

Iako gubi taj rat, kako možemovidjeti.

Posebno baš zato. Poput Hitlera ili Saddama Husseina, onnije u stanju priznati poraz. Takvi su ljudi posebne »kreature«, njihov mindset, njihovapriroda ne prihvaća realnostkoju mi vidimo. Oni su u stanjugurnuti svoje ljude, svoje narode, do same ivice, osim ako ihnetko ne spriječi ubojstvom,asasinira, ili pak međunarodnom intervencijom, kao što jebilo s Hitlerom ili Sadamom. Ja sad svakako ne vidim međuna rodnu intervenciju kao opciju,sigurno nitko neće bombardirati Rusiju niti ratovati na ruskom tlu. Možda se situcijapromijeni, to ne znamo, ali zasad to ne vidim. Vidimo da stručnjaci koji su psiholozi, psihijatri i slično sada analizirajuje li Putin lud ili samo iracionalan.

Nezamislivo strašno oružje Što biste vi rekli?

Rekao bih oboje. Ponekadizgleda racionalno, ali ponekadzaista izgleda kao čovjek koji jelud. Racionalan čovjek rekao biidemo naći kompromis, stanimo, jer moji ljudi pate, ljudisve više bježe iz Rusije, ekonomija pada iz dana u dan. Alizasad se ne čini da racionalno rezonira, ni on, a nažalost nitiklika oko njega u Kremlju. No, vidimo da određenu podršku u svojoj javnosti još uvijekima, nažalost.

Da, mase se često povode zaliderima, ma kakvi oni bili. Ljudima kao da to treba, a diktatori uostalom slamaju opozicijuna sve načine, vidimo to i s Pu tinom i njegovim oponentima.Očito je da taj čovjek nemakočnicu. Pogledajmo situaciju uIranu, prosvjedi su svakodnevni, znamo situaciju do koje jedošlo nakon što je djevojka koja je navodno kršila propiseoko nošenja hidžaba izgubilaživot, no tamošnje vlasti islamske republike znaju manipulirati masama, i taktički su se postavili kao da podupiru prosvjede i marševe, pridružili su imse i »preuzeli« ih. Iranci znajuda ako upotrijebe previše sile,samo mogu dobiti narod protivsebe, zato su još uvijek oprezni. Ali ako situacija eskalira,odmazda vlasti će biti brutalna,kao što je uvijek bila, neovisnoo tome što danas ondje uvelikom broju protestiraju ženei cijele obitelji.....