Divrej Tora - Sukot 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 16 Broj 52 Zagreb, 30. rujna

Večeras započinjemo blagdan Sukot, na našem jeziku poznat i kao Blagdan sjenica.

To je skroman blagdan. Uzimamo grančicu palme, plod citrusa i par listića mirte i vrbe kako bismo se podsjetili na moć prirode da preživi u nadolazećim mračnim zimskim danima.

I sjedimo u suki, sjenici, koja je samo daščara, kolibica, otvorena prema nebu, kojoj krov čini tek pokrivač od lišća. To je naš podsjetnik, jednom godišnje, koliko je naš život osjetljiv, koliko je izložen silama prirode.

Pa ipak, mi Sukot nazivamo svojim blagdanom radosti, jer dok sjedimo tamo na hladnoći i vjetru, prisjećamo se da su iznad i oko nas ruke b-žanske prisutnosti koje nas zaklanjaju.

Kada bih htio sažeti poruku Sukota, rekao bih da je on praktični vodič kako živjeti s nesigurnošću, a ipak slaviti život.

A sada živimo u vremenu nesigurnosti. Prestali smo živjeti za budućnost i počeli zahvaljivati B-gu za svaki dan. Time sam shvatio značenje Sukota i njegovu poruku za naše vrijeme. Život može biti pun rizika, a opet biti blagoslov.

Vjera ne znači živjeti sa sigurnošću. Vjera je hrabrost da se živi s neizvjesnošću, znajući da je B-g s nama na tom teškom, ali nužnom putu prema svijetu koji poštuježivoticijenimir.

Od svih blagdana, Sukot zasigurno najsnažnije progovara našem dobu.

(Rabbi Lord Jonathan Sacks)

Tijekom 40 godina lutanja naših predaka Sinajskom pustinjom prije njihova ulaska u Svetu zemlju, okruživao ih je, lebdio nad njima i štitio ih od opasnosti i pustinjskih nepogoda čudesni "oblak slave." Od tada pamtimo B-žju dobrotu i boravkom u suki tijekom blagdana Sukot ponovo potvrđujemo svoju vjeru u njegovu providnost. Sedam dana i noći jedemo u suki, pa na takav i mnoge druge načine držimo je svojim domom.

Četiri vrste su još jedan običaj kojeg se pridržavamo za Sukot: etrog, lulav, tri grane mirte (hadasim) i dvije grane vrbe (aravot). Svakog dana tijekom blagdana (osim na Šabat), uzimamo četiri vrste, kazujemo nad njima blagoslov i držeći ih sve zajedno u rukama, mašemo s njima u svih šest smjerova (lijevo, desno, naprijed, natrag, gore, dolje). Prema kazivanju midraša, četiri vrste predstavljaju različite tipove i karaktere koji čine zajednicu Izraelovu, a čije unutarnje jedinstvo ističemo na Sukot.

Sukot se naziva i dobom naše radosti. I stvarno je posebnom radošću prožet ovaj blagdan.

Sedmi dan Sukota naziva se Hošana raba i zaključuje razdoblje B-žanskog suda koji je počeo na Roš hašanu. Poseban običaj je arava – uzimanje snopa vrbinih grana.

Na sedmodnevnu proslavu Sukota, nastavlja se dvodnevna proslava Šemini aceret i Simhat Tora (u Izraelu je to spojeno u jedan dan).

Šemini aceret znači "osmi (dan) čuvanja". Hasidski učitelji tumače da je prvotna svrha tog blagdana bila sačuvati i osvijestiti duhovno otkrivenje i moći koje smo dobili tijekom blagdana mjeseca tišreja, pa da ih poslije možemo primijeniti tijekom čitave godine.

Drugi dan blagdana Šemini aceret naziva se Simhat Tora ("Torino veselje"). Tim danom završavamo jednogodišnji ciklus čitanja Tore i počinjemo novi. Taj se događaj obilježava velikim veseljem, posebno tijekom ophodnje "hakafot" kad u sinagogi oko bime hodamo, pjevamo i plešemo sa svicima Tore. "Na Simhat Tora," kaže hasidska izreka, "radujemo se Tori i Tora se raduje nama; i Tora želi plesati, pa mi postajemo njezine rasplesane noge."

Među ostale blagdanske običaje spada posebna molitva za kišu za vrijeme musafa na Šemini aceret i običaj pozivanja svih k Tori na Simhat Tora.

Prevela Dolores Bettini

Nadrabin Šalom Miroslav Freiberger: Sukot

Sukot svetkujemo od 15. do 21. tišrija. Prva dva dana su praznici (Jamim tovim), ostalih pet su polublagdani (Hol hamoed). Svetkujemo ga na uspomenu četrdesetogodišnjeg lutanja kroz pustinju, pa zato i gradimo suku, kolibicu (sjenicu) granjem pokrivenu, kao simbol nestalnog života naših predaka, a ujedno kao simbol B-žje zaštite koja se kroz svu našu istoriju ukazala Izraelu.

Sukot je ujedno i blagdan berbe (hag heasif), sabiranja na koncu godine. Stoga kroz sedam dana sukota uzimamo u ruke za vrijeme

Halela (koji se i o polublagdanima kaže u cijelosti) i za vrijeme posebnih sukotskih molitava koje molimo nakon musafa arbaa minim, t.j.

četiri vrste bilja: Lulav (palminu granu), Etrog (plod jedne vrste citrusa), Hadasim (grančice mirte) i Aravot (grančice vrbe).

Posljednji polublagdan se zove Hošana raba jer molimo "Veliki Hošana", molitve kod kojih sedam puta obilazimo oko almemora sa "arbaa minim" u ruci. Na koncu uzimljemo pet grančica vrbe.

Šemini Aceret i Simhat Tora

Završne praznike Sukota: Šemini Aceret i Simhat Toru svetkujemo 22. i 23. tišrija. Za te dane više ne postoji obveza suke, niti "arbaa minim". Od Šemini Acereta dalje umećemo u tefili Mašiv haruah umorid hagešem. U musaf tefili molimo gešem, pijut o kiši. Simhat Tora, radost poradi

Tore se zove posljednji dan praznika. Toga dana završujemo čitanjem Tore. Uvečer i prije podne uzimljemo sve svitke Tore iz svetoga kovčega, te ih u povorci nosimo sedam puta oko almemora. Prije podne se čita iz triju svitaka, a pozivaju se k Tori što je moguće više ljudi, u manjim općinama svi prisutni, pače i kol hanearim, djeca koja još nijesu bar micva. Pozvanik, kojim završujemo Toru, zove se Hatan tora, onaj kome se čita prvi otsječak Tore, zove se Hatan berešit, a koji čita maftir Hatan maftir

Strana 2 Divrej Tora

Rastimo svakoga dana

Sedam ćeš dana boravit u sjenicama (Lev. 23,42)

. . . i biti ćeš samo radostan (Pnz 16,15).

90,10).

Pomisao na smrtnost čovjeka je otrežnjavajuća, nije baš pogodna za veselje. Mi najčešće ne razmišljamo o svojoj smrtnosti, a kada nas okolnosti na to prisile, mi to brzo otjeramo iz svog uma pa se nastavimo ponašati kao da ćemo živjeti zauvijek.

bismo dobili priliku da se pripremimo za vječni život.

Sukot je blagdan određen kao ןַמְז וּנֵתָחְמִׂש, razdoblje našeg veselja. Pa ipak, komentari kažu da je jedna od simboličkih uloga suke, privremene kolibe, da u njoj boravimo sedam

dana kako bismo time predstavili čovjekovu prolaznost na ovoj zemlji, jer prosjek je njegova životnog vijeka sedamdeset godina (Psalmi ■

Koliko su različite vrednote Tore od naših sekularnih vrednota! Tora nas uči da postoji vječni život, u potpunosti duhovan život, čija sreća daleko nadmašuje ono što ljudski um može zamisliti. Mi smo stavljeni na ovu planetu za naše prolazno zemno postojanje samo zato da

Tora nas uči da uživamo u životu, pa ako nam i uskraćuje neka zadovoljstva, to čini samo zato da bismo uživali u životu onako kako to priliči ljudskom biću. Osim toga, naša radost življenja ne bi trebala biti umanjena sviješću o našoj smrtnosti, niti je trebamo poricati. Suka – simbol našeg privremenog boravka na zemlji – prekrasno je ukrašena, i u njoj uživamo u svojim blagdanskim obrocima. Čak i naše prolazno postojanje može biti lijepo i sretno, a naša vjera u vječni život tu radost treba uvećati.

Sukot

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Rabbi Shlomo Riskin:

Podijelite s drugima

Vrlo radostan i obredno bogat blagdan Sukot dolazi iza Jom Kipura, Dana praštanja i očišćenja. Sada kada su nam, nadam se, oprošteni naši prijestupi, počinjemo iznova, čistog računa. Svakako je prekrasan osjećaj započeti novu godinu radosnim danima obiteljskog i kolektivnog zajedništva. Slavimo ga tako što svoje obroke objedujemo u šareno ukrašenim sjenicama (sukot) koje nas podsjećaju na B-žju zaštitu u pustinji. A naše su molitve u sinagogi isprekidane mahanjem s četiri vrste bilja kojima zahvaljujemo B-gu na Njegovoj poljoprivrednoj blagodati.

Iz ovog opisa čini se da je naglasak na vjerskom ritualu koji povezuje B-ga i Izrael. Međutim, veliki legalistički filozof Maimonides u svojim Zakonima o blagdanima (6, 18) daje sljedeći komentar: Kad netko jede i pije na proslavi blagdana, dužan je nahraniti obraćenike, siročad, udovice i druge koji su siromašni i u neimaštini. Nasuprot tome, onaj koji zaključava vrata svog dvorišta (ili suke) i jede i pije sa svojom

djecom i svojom suprugom, a da nije nahranio siromašne i razočarane, ne prepušta se veselju koje je povezano s micvom, već veselju koje je povezano s njegovim trbuhom.

A u vezi takve osobe primjenjuje se stih (Hošea 9,4): "Njihove će žrtve biti poput kruha ožalošćenih, svi koji jedu od njega postat će nečisti, jer su kruh svoj držali samo za sebe." Ova sreća je sramota za njih, na što upućuje i stih (Malahija 2,3): "Raspršit ću vam izmet u lice, izmet vaših proslava."

Četiri vrste simbolično su opisane od strane midraških učenjaka kao da predstavljaju četiri vrste Židova: "Etrog Židov" je i učen i pun dobrih djela; "Lulav Židov" je učen, ali nema dobrih djela; "Mirta Židov" ima dobra djela, ali nije učen, a "Vrbove grane Židov" nije ni učen niti ima dobrih djela. Nama je zapovijeđeno da povežemo ove četiri vrste zajedno, kako bi nas to podsjetilo da se židovska zajednica sastoji od brojnih vrsta Židova koji svi moraju biti prihvaćeni i s ljubavlju uključeni u

našu židovsku zajednicu. Stoga blagdan za koji se površno čini da je orijentiran samo u smjeru vjerskog obreda zapravo iznosi važne pouke o međuljudskim odnosima.

U tom smislu htio bih vam ispričati jednu priču. Reb Aryeh Levin, sveta bila uspomena na njega, bio je na glasu kao pravedan čovjek u Jeruzalemu. Bio je poznat po svom pomnom poštivanju svake od obrednih zapovijedi i silnom suosjećanju sa svakim ljudskim bićem. Dva dana prije dolaska blagdana Sukota otišao je u jeruzalemsku četvrt Geula kako bi odabrao svoje četiri vrste. Odmah se proširio glas da veliki cadik Reb Aryeh stoji pred dugačkim stolom na ulici i bira svoje vrste. Oko njega se okupilo veliko mnoštvo, uostalom, etrog (citron) se u Bibliji spominje kao prekrasan plod (ec hadar), a budući da nam se nalaže da "uljepšavamo zapovijedi", pobožni Židovi posebno paze da

Strana 4 Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice) Rabbi Shlomo Riskin: Podijelite s drugima

kupe najljepši, izniman etrog. Sve je zanimalo promatrati koje kriterije će veliki cadik upotrijebiti pri odabiru svog etroga. Međutim, na zaprepaštenje gomile, Reb Aryeh je pogledao jedan etrog i spustio ga, uzeo drugi, pregledao ga, a zatim se vratio na prvi i kupio ga zajedno sa svoje ostale tri vrste. Cijela transakcija trajala je manje od 5 minuta. Mnoštvo se, prilično razočarano, brzo raspršilo misleći da je veliki rabin imao vrlo hitan sastanak.

Kad netko jede i pije na proslavi blagdana, dužan je nahraniti obraćenike, siročad, udovice i druge koji su siromašni i u neimaštini.

■

Nasuprot tome, onaj koji zaključava vrata svog dvorišta (ili suke) i jede i pije sa svojom djecom i svojom suprugom, a da nije nahranio siromašne i razočarane, ne prepušta se veselju koje je povezano s micvom, već veselju koje je povezano s njegovim trbuhom.

Jedan je čovjek odlučio slijediti Reb Aryeha da vidi kamo točno ide. Što bi moglo biti važnije od odabira etroga na dan prije Sukota? pomislio je ovaj jeruzalemljanin. Rav Levin ušao je u starački dom. Čovjek koji ga je slijedio čekao je vani, i 90 minuta kasnije veliki učenjak je izašao. Jeruzalemljanin mu je prišao. "Poštovani rabi", rekao je. "Molim vas, nemojte me smatrati drskim, jer želim naučiti nešto iz Tore, pa vam stoga postavljam pitanje."

Velika zapovijed za Sukot uključuje mahanje prekrasnim etrogom. Siguran sam da je posjeta starijim ljudima u Domu za stare također važna micva, ali oni će biti u Domu za starije i tijekom blagdana Sukota, kao i nakon njega. Kupnja etroga je prilika koja se ukazuje jednom godišnje. Očekivao sam da će poštovani rabin utrošiti malo više vremena na odabir etroga."

Rav Levin uzeo je za ruku čovjeka koji ga je pitao i s ljubavlju mu se

rekao je. "Postoje dvije micvot u kojima Tora koristi izraz hidur, (uljepšavanje), jedna je: micva o prekrasnom etrogu (pri ec hadar), (Levitski zakonik 23,40), a drugi lijepo dati počast licu starije osobe - (vehadarta pnei zaken) (Levitski zakonik 19,32). Međutim, etrog je objekt, a ostarjeli pojedinac subjekt, ljudsko biće, a ne urod. Stoga vjerujem da se mora provesti puno više vremena u uljepšavanju zapovijedi koja se odnosi na ljudsko biće od uljepšavanja zapovijedi koja se odnosi na voće."

Strana

OU Israel's Torah Tidbits Alija

po alija

Čitanje za Sukot 1. i 2. danVajikra 22,26 - 23,44, te Bamidbar

29,12 - 29,16

Kohen – prva alija – 22,26-23,3

Tek rođeno mladunče životinje ostaje s majkom 7 dana, i tek nakon toga se smije koristiti kao korban

Zabranjeno je zaklati (kao korban ili za osobnu uporabu) životinju i njezino potomstvo istog dana.

Tora nas još jednom podsjeća da za korbanot koje se jede postoji vremensko ograničenje koje se ne smije prekoračiti.

Do ove točke u sedri, Tora se bavila onime koji prinosi žrtvu i žrtvama. Ona sada mijenja brzinu, te nalazimo drugo značenje riječi žrtva, kao biti spreman umrijeti za posvećenje B-žjeg Imena.

Ne smijemo oskvrnuti B-žje Ime; Njegovo Ime moramo posvetiti. Te micvot imaju mnogo aspekata. Židov je dužan da se radije odrekne svog života nego li da počini ijedan od "velika tri prekršaja": ubojstvo, incest/preljub i idolopoklonstvo. U vrijeme "prisilnog obraćenja", zahtijeva se mučeništvo čak i za "najmanji" prekršaj.

S gledišta micvi

Naši su učenjaci proširili opseg ovog vrlo značajnog para micvi: kiduš/hilul HaŠem. Pored teme mučeništva, onaj tko prekrši bilo koju zabranu na posebno zloban način, osobito u javnosti, smatra se da je oskvrnuo i B-žje Ime. Nasuprot tome, poseban način na koji neka osoba može izvršiti micvu, čime će ojačati poštovanje prema micvot u očima drugih ljudi, a čime raste pošto-

vanje prema Tori i Židovima koji drže Toru, takva osoba ne samo da je izvršila micvu - ona je posvetila

B-žje Ime u narodu. Ista ova ideja proširena je na bilo koji aspekt ljudskog ponašanja. Religiozni Židov (ili Židov koji barem izvana djeluje kao religiozan) ima stalnu mogućnost za kiduš/hilul HaŠem. Obična djela uobičajene ljubaznosti ili neljubaznosti mogu imati dalekosežne posljedice, ovisno o tome tko je uključen, tko gleda, kako se stvari percipiraju i sl.

Levi – druga alija - 23,4-14 i Šliši –treća alija – 23,15-22

23. poglavlje u Vajikra je "Odjeljak o blagdanima". Ono počinje izjavom: "Ovo su blagdani ..." Šabat je predstavljen kao prvi od blagdana (mi na to ukazujemo u kidušu petkom uvečer kada kažemo da je šabat spomen na Izlazak i prvi od "dana koji se nazivaju svetima").

Na 14. dan nisana, prinosi se korban Pesah. Petnaestoga započinje Blagdan macesa (koji zovemo Pesah), koji zahtjeva maces tijekom 7 dana. Prvi dan je sveti dan kada je većina vrsta "melahe" zabranjena. (U svakom konkretnom slučaju jom tova, postoji pozitivna naredba da se suzdrži od "melahe", te zabrana vršenja "melahe"). Korban Musaf treba prinositi na 7 dana Pesaha. Sedmi dan je jom tov

Nakon prvog dana Pesaha treba prinijeti omer (prinos ječma). Posebne korbanot se prinose na dan omera. Ne smijemo jesti različite vrste mladog zrnja sve do prinošenja omera

Od dana prinošenja omera trebamo brojati razdoblje od 7 tjedana - 49

dana. Tora kaže 50 dana, no mi to razumijemo kao "do 50. dana, ali ne i uključujući ga".

Podsjetnici za omer

Ako iz bilo kojeg razloga više ne brojite omer s braha, molim Vas znajte da za vas još uvijek vrijedi micva brojanja. To znači da ne biste trebali odustati od brojanja narednih nekoliko tjedana i upotrijebiti izgovor "eh, propustio sam 13. dan, a i ionako ne govorim braha". Brojanje omera je posebna i dragocjena micva.

Učinite to!

Još jedna stvar. Čak i ako ste propustili noć i dan, i više ne brojite s braha - ako ste brojali omer svakog ponedjeljka uvečer (ili utorka tokom dana), tj. 7., 14., 21. i 28. (do sada), onda možete brojati s braha svakog ponedjeljka do kraja. To je stoga što postoji i micva da se broji tjedni omer

Uključite u svoju kavana željeno iščekivanje putovanja (kako stvarnog tako i duhovnog) iz Egipta do Sinaja.

Nakon 49. dana treba prinijeti poseban prinos 2 štruce kruha od nove pšenice. To se čini na blagdan Šavuot koji ima ograničenje "melahe". Ovaj odlomak završava podsjećanjem na darove s polja koje se mora ostaviti za siromašne.

S gledišta micvi

Zbog gore navedenog skupa micvot

postoji rasprava među autoritetima o tome je li u naše vrijeme brojanje omera obvezatno kao biblijska micva ili nije. Jedno od gledišta (i većinsko) jest budući da više nema prinosa omera i dvije štruce kruha, odnosno bez onoga odakle se broji i prema čemu se broji, nema ni micve brojanja. Međutim, učenjaci su objavili da trebamo brojati čak i bez Beit HaMikdaša, kao spomen na Hram, i iz drugih razloga. Rambam i Chinuch smatraju da je brojanje omera neovisna micva koja vrijedi i danas - D'o'rajta (s autoritetom Tore). Imajte na umu da uvodni odlomak kod brojanja - hineni muhan... izgleda da podrazumijeva da je brojanje zakon po Tori, čak i danas. S druge strane, završna minimolitva - Harahaman, podrazumijeva da je to rabinska odredba za komemoraciju Beit HaMikdaša. Ovako ili onako, naloženo nam je da brojimo dane omera. Također bismo trebali koristiti period omera za poboljšavanje samih sebe, svojih karakternih osobina i vjerskog postupanja, baš kao što su i naši preci prolazili kroz razdoblje duhovnog rasta pripremajući se da stanu na Sinaju i prime Toru.

R’vi’i – četvrta alija – 23,23-32

Prvi dan 7. mjeseca (tišreja) je svet (Roš hašana), zabranjena je "melaha". Prinose se i posebne žrtve Musaf, pored Roš hodeš Musafa. Imajte na umu da šofar ne ulazi u popis zapovijedi ovdje, već u paršat Pinhas Ovdje se Roš hašana naziva Zihron t'ru'a, sjećanje na t'ru'a. U Pinhas, Tora nam kaže neka održimo "dan t'ru'a" - ovo je zapovijed da se puše u šofar.

Deseti tišreja je Jom kipur. Moramo postiti. U Mikdašu na Jom kipur ima

Musaf. (Dodatno na posebnu službu na Jom kipur opisanu u "Ahrei mot"). Jesti ili piti (bez valjanog razloga) kažnjivo je odsijecanjem (smrću i više od toga s Neba). Isto tako, na Jom kipur je zabranjena sva "melaha", te jelo i piće. Na Jom kipur se moramo suzdržati od (šabatne) "melahe".

"…Uvečer devetoga u mjesecu, od večeri do večeri, držite svoj šabat."

Iz ovog neobičnog izraza u tom pasuku, Gemara uči ideju o tosefot šabat i jom tov, dodavanja iz svog dana u tjednu svetosti šabata i haga, kako na njegovom početku tako i na kraju. Naša praksa računanja vremena od zalaska sunca do izlaska zvijezda kao kodeš na oba kraja, dio je tosefete šabata, kao i dodatne minute na oba kraja šabata i jom tova Hamiši – peta alija – 23,33-44

Petnaestog tišreja je Sukot, 7-dnevni blagdan. "Melaha" (ograničenja za jom tov) je zabranjena na njegov 1. dan. Žrtve musaf treba prinositi svakog od sedam dana. Osmi dan (ponekad se Šmini aceret - odnosno Simhat Tora - smatraju zasebnim blagdanom, a ponekad kao 8. dan Sukota) je također jom tov, s vlastitim korban musafom.

To su blagdani, osim godišnjih šabatot i drugih prinosa u Hramu. U vrijeme žetve, u jesen treba slaviti Sukot.

Prvoga dana obavezni smo uzeti 4 vrste (lulav, etrog, hadasim, aravot).

Za vrijeme blagdana Sukota moramo boraviti u sukot. Ovo je s ciljem da poučimo sve naraštaje o onome što je uslijedilo nakon Izlaska, kad smo imali privilegiju božanske zaštite u pustinji.

Maftir za Sukot 1. i 2. danBamidbar 29,12 - 29,16, te dnevna čitanja za Hol hamoed Sukot 29,17 - 29,34

Na posljetku, musafim Sukota i Šmini acereta. Broj životinja na Sukot varira od dana do dana, do ukupnog broja od 70 bikova, koji je simbolički univerzalan broj. Ovi odlomci o musafu za hagim su pojedinačni maftiri za blagdane.

Sukot Šabat hol hamoed - Šemot 33,12-33,26, te maftir Bamidbar

29,26 - 29,31

Kohen – prva alija – 33,12-16

Moše raspravlja s B-gom da B-g mora ostati usred svog naroda kako bi mu pokazao da nas je On uistinu izabrao. Ovdje osjećamo jedinstveni odnos između B-ga i Mošea koji Mošeu dopušta da Mu govori na ovaj način.

U isto vrijeme kada se naš odnos s B-gom mijenja zbog Zlatnog teleta, Moše B-ga traži još prisnije razumijevanje B-žanske Biti.

Levi – druga alija - 33,17-19 i Šliši – treća alija – 33,20-23

B-g prihvaća Mošeov zahtjev, zbog Svojih posebnih osjećaja prema Mošeu. Tada Moše zatraži B-ga da mu se B-g još više razotkrije. B-g kaže Mošeu da je takva objava nemoguća, no Moše će moći iskusiti više B-žje biti. I to tako da mu bude jasno da to nije sve. P’sukim u ovom odlomku vrlo su zagonetni. Komentari pokušavaju otkriti tajne u ovim

Jedna misao…

Zar nije čudno da upravo kada se Bnei Jisrael nalaze usred vrlo teškog

(nastavak s 6. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

perioda, Moše traži B-ga da mu se razotkrije više nego li je to učinio do sada? Možda je Mošea pomalo zahvatila "duhovna panika" da će se B-g, Koji je bio toliko blizu naroda na Sinaju sada udaljiti od nas. I Moše se uplašio da će i on to izgubiti. Zajedno sa svojim naporima za narod, Moše želi osigurati i pojačati odnos koji ima s HaŠemom. To će također pomoći i u njegovoj molbi za narod.

R’vi’i – četvrta alija – 34,1-3 i Hamiši – peta alija – 34,4-10 Ovaj odlomak (čita se na postove) sadrži 13 B-žanskih atributa. Mogli bismo reći da B-g ne samo da je oprostio narodu za Zlatno tele, već im (nam) je dao i metodu kako da Mu pristupimo u molitvi. Mi ne samo da trebamo govoriti tih 13 atributa, već ih i oponašati koliko god od njih možemo. "Upravo onako kako je On milosrdan, tako i mi moramo biti milosrdni…" Na taj način mi ćemo poznavati Njegove atribute, a ne samo ih mehanički izgovarati.

B-g potom kaže Mošeu da iskleše nove kamenove da zamijeni one koje je slomio. Moše se još jednom uspinje na Sinaj da primi nove Luhot, atribute, i B-žju poruku B-žanskog oproštenja. Ovaj 40-dnevni period – elul i 10 dana t'šuve, postali su dani posebnog približavanja između B-ga i naroda.

Šiši – šesta alija – 34,11-17 i Š'vi'isedma alija – 34,18-26

Naš je položaj u odnosu na druge narode uvjetovan našim držanjem micvot. Zabranjeno nam je sklapati saveze s narodima Erec Jisraela Konkretno, zabranjeno nam je jesti ili piti od idolskih prinosa. Sve to

stoga da se izbjegne da podlegnemo njihovim iskušenjima i da izbjegnemo sklapanje međusobnih brakova. Mi moramo uništiti njihove idole.

Zapovijeđeno nam je da Pesah držimo u proljeće. Kao izravna poveznica s Izlaskom, imamo 3 tipa micvot za b’hore – za ljudska bića, košer domaće životinje, i magarca.

Spominju se šabat i šabat za zemlju, šmita

Korban Pesah ne može se prinijeti dok njegov vlasnik posjeduje hamec, niti smijemo ostaviti Korban Pesah do jutra.

Bikurim treba donijeti u Mikdaš, a meso i mlijeko ne smije se jesti zajedno, za razliku od kuhanja, koje je zabranjeno u Mišpatim

Pomalo je čudno da se ove dvije micvot nalaze u istom pasuku. Neki kažu da običaj da se na Šavuot jedu mliječna jela potječe odavdje, a njegov identični dvojnik nalazi se u Mišpatim

Šmini Aceret - Dvarim 14,22-16,17, te maftir Bamidbar 29,35 - 30,1

Kohen – prva alija – 14,22-29

(Približno 2% prinosa usjeva dajemo kohenu kao t'ruma, a od ostatka se odvaja desetina kao ma'aser da bi se dala Leviju.) Jedna desetina onoga što je preostalo odvaja se kao ma’aser šeni, koji ostaje u posjedu

vlasnika, ali se smatra svetim i mora se donijeti u Jerušalajim i tamo pojesti u stanju obredne čistoće. Ako je iznos ma’aser šenija velik, čovjeku je dopušteno da otkupi proizvod po poštenoj tržišnoj cijeni te pridoda petinu. Ako netko otkupi ma’aser šeni od svog susjeda, poštena tržišna cijena je dostatna. Prihod od otkupljivanja treba potrošiti na hranu i piće u Jerušalajimu. Još jednom nas Tora podsjeća da se brinemo o Leviju, koji nema vlastite imovine. (Ovo pravilo o ma’aser šeni vrijedi 1., 2., 4., i 5. godine Šmita ciklusa.) U trećoj (i 6-oj) godini ciklusa Šmita drugu desetinu treba predati siromašnima. Ovaj velikodušni čin cedake bit će nagrađen blagoslovima od B-ga.

Levi – druga alija - 15,1-18

Ako godina Šmita prođe, ne može se tražiti otplata osobnih zajmova. To se pravilo primjenjuje kada su i zajmodavac i zajmoprimac Židovi. Zajmovi koje duguju ne-Židovi moraju se prikupljati, ali je micva otpisati osobni dug svog bližnjeg Židova nakon godine Šmita. Ako se židovski narod vlada kako valja prema Tori i micvot, bit ćemo blagoslovljeni time da među nama neće biti siromaštva. A imat ćemo i vladajući položaj među narodima svijeta.

Međutim, kada smo suočeni sa siromaštvom, ne smijemo potiskivati velikodušnost prema siromaštvu, ne smijemo potiskivati velikodušnu potporu onima koji su siromašni. Naprotiv, velika je micva dati cedaka i potpomoći one koji nisu tako sretne ruke kao mi, davanjem i to na dostojanstven način. Budite posebno oprezni da ne uskratite zajmove siromašnima jer se približava godi-

(nastavak s 5. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

(nastavak s 8. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

na Šmita. Ako siromašna osoba zavapi B-gu, on će vas smatrati odgovornima što niste pomogli. Budite velikodušni u području cedake i heseda, i time zaslužite blagoslov od B-ga. Siromaštvo će biti "realnost života" u normalnim okolnostima –cedaka dajte bez zadrške.

Ako Židov postane prinudni sluga svom bližnjem Židovu, on će raditi najviše šest godina i biti oslobođen sedme godine. Nitko ne smije oslobođenog "eved ivrija" otposlati praznih ruku, već mu treba dati velikodušni dar kada ga otpušta iz službe. Moramo se sjetiti da smo bili "avadim" u Egiptu i da nas je B-g otkupio, te očekuje od nas da imamo osjetljivosti prema onima koji nisu tako sretne ruke kao mi. Ako "eved ivri" ne želi biti oslobođen, obredno mu se probuši uho i on ostaje u službi svog gospodara do jovela. Nemojte biti škrti sa slugom, jer vam je služio naporno i dugo.

Šliši – treća alija – 15,19-16,3, R’vi’i – četvrta alija – 16,4-16,8, i Hamiši –peta alija – 16,9-16,17

Prvorođeno od krava, koza i ovaca je sveto. S njima se ne smije raditi niti od njih ostvarivati korist. Oni su dani kohenu kao jedan od njegovih darova što mu ih dodjeljuje Tora (nakon 30-50 dana otkako dođu na svijet). Njih će pojesti kohen i njegova obitelj nakon što budu prineseni kao korban – tijekom prve godine, osim ako "nisu prikladni za žrtvenik". U tom slučaju oni su kohenova imovina, da radi s njima što mu drago. B'hor ove vrste vrijedi čak i u naše vrijeme, kada nema Beit Ha-Mikdaša. Samo što nam učenjaci zabranjuju da vršimo tu micvu, jer dok smo trenutno bez Beit HaMikdaša, to bi bilo tegoba nametnuta

kohenu koji prima b'hor, te iskušenje za različite prijestupe kohena.

Čuvajte proljetni mjesec i donesite korban Pesah. (To je ponavljanje micve da se kalendar prema potrebi prilagodi dodavanjem mjesecadrugog adara – kako bi se Pesah pogurnuo u proljeće.) Hamec je zabranjen na poslije podne Erev Pesaha Hagiga (dobrovoljna žrtva koja se prinosi uz pashalno janje na Pesah, op.pr.) ne može biti ostavljena duže od dva dana. Korban Pesah se ne smije prinijeti na osobnom žrtveniku. Radujte se na blagdane. Donesite korbanot u Mikdaš na hagim Ne pojavljujuj se tamo praznih ruku.

znate, Šulhan Aruh spominje čitanje Tore na Leil Simhat Tora, ali ne iz V'zot HaBraha. Umjesto toga čitaju se razne paršijot za svaku alija. (Ne znam čini li to itko, ali to se još uvijek nalazi u knjigama.)

Na Simhat Tora ujutro, nakon hakafot, čitamo sedru V'Zot HaBraha, prvo 5 osoba (kao u svim danima jom tova). Čitanje je o Mošeovim brahot plemenima. Tih se pet dijelova čitaju iznova i iznova, mnogo puta iz različitih Tora istodobno na različitim mjestima u šulu. To omogućuje da svatko primi alija na Simhat Tora. Postoje šulovi u kojima se čita samo pet alijot, tretirajući Simhat Tora jednako kao i svaki drugi jom tov. Nakon pet alijot (jednom ili više puta), poziva se hatan Tora

noć u godini u kojoj čitamo iz Tore, nakon što radosno plešemo s Torama i radimo hakafot oko bime. Ovo odražava radost i ljubav koju osjećamo prema Tori na ovaj dan njenog slavljenja. Stari Minhag Jerušalajim (GR"A) je da se ne čita Toru u noći Simhat Tore. I tek toliko da

hupa za ovu aliju (običaji mogu varirati od šula do šula). Čita se čitavo prvo poglavlje B'reišita, kao i prva četiri p'sukim drugog poglavlja, koji opisuju prvi Šabat.

Nakon toga se čita Maftir iz treće Sefer Tore. Maftir je iz paršat Pinhas i donosi Musaf Šmini Acereta.

Unutarnja crta dobrote

Tarjag - 613 zapovijedi

293. Osam dana u tjednu: Obveza da se pri- nosi samo životinja stara najmanje osam dana

... od osmog dana, prihvatljivo je ... (Levitski zakonik 22,27)

294. Majka i čedo ponovo zajedno: Zabrana da se zakolje životinju i njeno mlado

... nju i njezino potomstvo ne smijete klati u jednom danu. (Levitski zakonik 22,28)

295. Hilul Hašem: Zabrana da se obeščasti B-žje Ime

Ne oskvrnite moje sveto Ime ... (Levitski zakonik 22,32)

296. Kiduš Hašem: Obaveza da se posveti B-žje Ime

... bio bih posvećen među Izraelcima ... (Levitski zakonik 22,32)

297. Budi optimist: Obaveza da se počine na prvi dan Pesaha

Prvoga dana bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,7)

298. Dobro, ne baš sasvim ...: Zabrana da se vrši rad prvoga dana Pesaha

... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,7)

299. Još! I još!: Obaveza da prinese dodatnu žrtvu svakog dana Pesaha

Sedam dana prinosite prinos... (Levitski zakonik 23,8)

300. Koliko vam drago: Obaveza da se počine na sedmi dan Pesaha

... sedmi dan bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,8)

301. Isto: Zabrana obavljanja rada na sedmi danu Pesaha

... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,8)

302. Što sad?: Obaveza da se prinese Omer na drugi dan Pesaha

... donijeti omer od prve žetve ... (Levitski zakonik 23,10)

303. Jošon: Zabrana da se jede kruh od novog uroda prije Omera

Nećete jesti kruh, pečeno zrno ili svježe zrno do toga dana, kada donosite prinos ... (Levitski zakonik 23,14)

304. Sprženo: Zabrana da se jede prženo zrnje novog usjeva prije Omera

... pečeno zrno ... (Levitski zakonik 23,14)

305. Svježe!: Zabrana da se jede svježe zrnje novog usjeva prije Omera

... ili svježeg zrna ... (Levitski zakonik 23,14)

306. Omeromjer: Obaveza da se broji Omer

Od dana nakon blagdana, računat ćete kada prinijeti Omer ... (Levitski zakonik 23,15)

307. Lehem Mišne: Obaveza da se prinese dva kruha

... donijet ćeš kruh da njime bude mahano, dva kruha ... (Levitski zakonik 23,17)

308. Uzmi si slobodan dan: Obaveza da se počine na Šavuos

Ovaj dan ćete proglasiti sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,21)

309. Prihvati taj posao i Šavuotaj: Zabrana obavljanja rada na Šavuos

... nećete raditi nikakav rad ... (Levitski zakonik 23,21)

310. Sretna Nova Godina! Obaveza da se počine na Roš Hašana

... bit će vam dan odmora ... (Levitski zakonik 23,24)

311. Zatvoreno na Novu godinu: Zabrana obavljanja rada na Roš Hašana

... nećete raditi nikakav rad ... (Levitski zakonik 23,25)

312. Poslije ću ti reći: Obaveza da se na Roš Hašana prinese dodatna žrtva

... i prinesite žrtvu paljenicu B-gu. (Levitski zakonik 23,25)

313. Čini se kao da vrijeme ide vrlo polako: Obaveza da se posti na 10. tišreja

... mučit ćete sebe ... (Levitski zakonik 23,27)

314. Dugačak dan!: Obaveza da se prinese dodatnu žrtvu na Jom Kipur

... i prinesite žrtvu paljenicu B-gu. (Levitski zakonik 23,27)

315. Tako i tako smo većinu dana u sinagogi: Zabrana obavljanja rada na Jom Kipur

Nećeš raditi nikakvog posla na taj dan ... (Levitski zakonik 23,28)

316. Druga strana priče: Zabrana da se jede ili pije na Jom Kipur

Tko god ne bi sebe mučio, bit će odsječen ... (Levitski zakonik 23,29)

317. Uzmi dan za sebe: Obaveza da se miruje na Jom Kipur

To je dan potpunog odmora za vas ... (Levitski zakonik 23,32)

318. Lijep dan za to: Obaveza da se počiva na Sukos

Prvi dan bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,35)

319. Može i noge podići na stol: Zabrana obavljanja rada na Sukos

... nećete raditi nikakvog posla. (Levitski zakonik 23,35)

320. Ovo je nešto drugo: Obaveza da se na Sukos prinese dodatna žrtva

Sedam dana prinosite ćete žrtvu vatrom ... (Levitski zakonik 23,36)

321. Ovo nije Sukos: Obaveza da se počine na Šemini Aceres

Osmoga dana bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,36)

322. Ovo je za vas: Obaveza da se prinese dodatnu žrtvu na Šemini Aceres

I prinijet ćete prinos vatrom B-gu ... (Levitski zakonik 23,36)

323. Znate kako to ide: Zabrana da se obavlja posao na Šemini Aceres

... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,36)

324. Maši, maši, maši: Obaveza da se uzme četiri vrste na Sukos

Uzet ćete ... plod citrusa, grane datuljine palme, grane mirisa i vrba ... (Levitski zakonik 23,40)

325. Koliba: Obveza da se sedam dana boravi u suki Boravit ćete u koilibama sedam dana ... (Levitski zakonik 23,42)

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag

111. Opozvano: Zabrana da se jede hrana ili pije vino prineseno idolima

Ne smiješ sklapati pakt s lokalnim stanovništvom, te vrludati za njihovim idolima, vršiti klanje tim idolima i biti pozivan da jedeš od takvih prinosa (Izl 34,15)

Ovaj nam micva može izgledati opskurno, no zapravo je vrlo relevantna i ima utjecaja na nas danas. Praksa korištenja jajin mevušala, vina koje je prokuhano iznad odre- đene temperature, nastala je zato što je provrelo vino neprikladno za sakramentalne svrhe (i time se eliminira mogućnost njegovog korištenja u idolopokloničkoj službi). Polemika koja se razvila 2005. godini u vezi šeitela (perika koje nose udane ortodoksne aškenaske žene, op. pr.) od ljudske kose uvezenih iz Indije također se bazirala na ovoj micvi; otkrilo se da je kosa koja se koristila za iz- rade ovih perika ostrižena ženama koje su dolazile kao hodočasnice u hinduistički hram, što je izazvalo zabrinutosti da to čini šeitele neprikladnima za uporabu. (Iako ovdje ne možemo do detalja opisati ovaj slučaj, čini se da se kosa nije koristila za žrtvovanje pa su, prema nizu autoriteta, takve perike odobrene za uporabu. Posavje- tujte se sa svojim rabinom za upute u vezi tog pitanja.)

112. U vezi godine počinka (šabatne godine): Obaveza da se zemlja odmori svake sedme godine

Odustat ćeš od oranja i berbe (Izl 34,21)

113. Nisi li to već rekao?: Zabrana da se jede meso i mlijeko koje je kuhano zajedno

Ne kuhaj mlado u mlijeku njegove majke (Izl 34,26)

Da, ova micva umnogome liči na Micvu br. 92, ali zapravo postoje tri diskrecijske zabrane u pogledu kombinaci- ja mlijeka i mesa: (1) ne kuhati ih zajedno; (2) ne jesti ta- kvu mješavinu; (3) ne stjecati korist od takve mješavine. (Od nekih vrsta zabranjene hrane možemo stjecati korist, a od nekih drugih ne.) Micva br. 92 je zabrana kuhanja nečega takvog, dok je ova micva zabrana jedenja ili stjecanja koristi od toga na neki drugi način.

473. Od sedam četiri: Obaveza da se odvoji druga desetina

Odvojit ćeš desetinu od svog usjeva koji si posadio ... (Ponovljeni zakon 14,22)

474. Od sedam dva: Obaveza da se odvoji desetine za siromašne Na kraju tri godine, uzet ćeš svaku desetinu ... (Ponovljeni zakon 14,28)

475. Agent za naplatu dugova: Zabrana da se zahtijeva plaćanje Šemita zajmova

... neće utjerivati duga od svoga bližnjega ili brata ... (Ponovljeni zakon 15,2)

476. Agent za naplatu dugova 2. dio: Obaveza da se naplati od ne-Židova

Od tuđinca ćeš utjerati ... (Ponovljeni zakon 15,3)

477. Otpiši: Obaveza da se u Šemita ponište dugovanja

... onoga što ti brat duguje, odreći ćeš se (Ponovljeni zakon 15,3)

478. Ne budi škrt ...: Zabrana uskraćivanja milostinje siromašnima

... ne otvrdni svoje srce niti stisni šaku svoju ... (Ponovljeni zakon 15,7)

479. ... Budite darežljivi!: Obaveza dobrotvornog davanja

... otvorit ćeš mu ruku svoju ... (Ponovljeni zakon 15,8)

480. Daj, budi prijatelj…!: Zabrana da se prije Šemita suzdržava od pozajmljivanja Pazi da ti se u srcu ne javi nedostojna pomisao ... (Ponovljeni zakon 15,9)

- 613 zapovijedi

... nećeš ga poslati praznih ruku. (Ponovljeni zakon 15,13)

482. Ho-ho-ho: Obaveza da se eved Ivriju daju darovi kada odlazi

Daj mu velikodušno od svojih stada, od svog vršenja žita i svog vinskog podruma ... (Ponovljeni zakon 15,14)

483. Nema posla za bika Ferdinanda: Zabrana rada posvećenih životinja

... nećeš raditi sa svojim prvorođenim bikom ... (Ponovljeni zakon 15,19)

484. Šišanje: Zabrana striženja posvećenih životinja

... nećeš strići prvence svoga stada. (Ponovljeni zakon 15,19)

485. Sedam dana - i polovina: Zabrana jedenja homeca u popodnevnim satima Erev Pesaha

Ništa kvasno ne jedi nad njom... (Ponovljeni zakon 16,3)

486. Uvijek ima mjesta za hagiga: Zabrana da nešto ostane od blagdanskih žrtava

... niti će išta od mesa ... preostati do jutra... (Ponovljeni zakon 16,4)

487. Micva 487 ... recimo ...: Zabrana prinošenja korban Pesaha na osobnom žrtveniku

Ne smiješ zaklati žrtvu Pesah u nekom od svojih gradova ... (Ponovljeni zakon 16,5)

488. Ne brini se, budi sretan: Obaveza da se raduje na blagdan Radovat ćeš se na svoj blagdan ... (Ponovljeni zakon 16,14)

489. Gosti Kuće: Obaveza da se pojaviš u Hramu na blagdane Tri puta godišnje svi se muškarci moraju pojaviti pred B-gom na mjestu koje će On odrediti ... (Ponovljeni zakon 16,16)

490. Donio sam ti nešto: Zabrana da se u Hram dođe praznih ruku ... neće se pojaviti pred B-gom praznih ruku. (Ponovljeni zakon 16,16)

1. B'Ša'a Tova: Obveza da muškarac ima djecu sa svojom ženom Postoji samo jedna micva u sedri Berešis (i samo tri micvos u cijeloj Knjizi Postanka, daleko manje nego u bilo kojoj od pet knjiga Mojsijevih!). Redak 1,28 nam govori da je B-g blagoslovio Adama i Havu (Evu), i zapovjedio im da "budu rodni i množe se".

Razlog za tu micvu je jednostavan: B-g je stvorio svijet zato da bi ga se koristilo. Budući da ga je on načinio za čovjeka, to nalaže da bude ljudi! (Sefer HaHinuh navodi redak iz Izaije, 45,18, da je B-g stvorio svijet zato da bude naseljen.)

Micva o tome da se ima djecu je obavezujuća u svako vrijeme i na svakom mjestu, ali samo za muškarce (vidi Jevamos 65b-66a). Naravno, čovjek ovu micvu ne može ispuniti bez pomoći žene (koja, budimo iskreni, vrši većinu tog posla!), ali žene nisu dobile obvezu u vezi toga, jer trudnoća i porođaj uključuju značajan rizik. Kontekstualno, to je micva jedino sa svojim supružnikom. Čak i Ha’Ezer 1,1 počinje: "Čovjek je dužan oženiti se ženom kako bi bili plodni i množili se ..." Da, fizički je moguće imati djecu i van braka, ali to je pomalo poput posluživanja pečene svinje na Seder Pesahu - ono što čovjek čini ispravno na neki način je poništeno onime što čini pogrešno.

Obveza je imati sina i kćer, koji su, svako od njih, sposobni razmnožavati se. (Beis Šamai smatra da je obveza ispunjena s dva sina, ali ovaj stav ne odražava konačni pravorijek.)

481. Velikodušni oproštajni darovi: Zabrana da se eved Ivrija otpusti praznih ruku ■

Ova se micva može naći u talmudskom traktatu Jevamos, počevši od stranice 61b, i u Šulhan Aruhu u Even Ha'zer 1. Ona je 212. od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvos i 43. među 77 pozitivnih micvos koji se mogu ispuniti danas kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Hofec Hajima.

The Book of Our Heritage, Feldheim Publications: Dovršenje Tore

Moše Rabenu je odredio da se Toru čita svakog šabata. Kasniji autoriteti su propisali kojeg šabata se čitaju određeni dijelovi (sidrot) Tore i kad treba početi, a kada završiti s čitanjem Tore.

U Izraelu je najčešći običaj pročitati cijelu Toru tijekom jedne godine i to tako da se parašijot u Tori podijele na 54 sidrot, što odgovara broju šabata u prestupnoj godini. Kad u godini ima 50 ili 51 šabat, dva odlomka iz Tore se spajaju i čitaju kao jedan. Čak i prestupne godine se ponekad na šabat čita više od jednog odlomka jer neki blagdani padaju na šabat, i na koje se iz Tore čita onaj odlomak koji je važan za taj blagdan.

Sidra Berešit se čita prvog šabata poslije blagdana Šemini acereta, a Toru se završava čitanjem sidre

V'zot haberaha na Šemini aceret u Izraelu ili na Simhat Tora izvan Izraela. Služi se blagdansko jelo kako bi se veseljem, pjesmom, plesom i molitvom obilježio završetak čitanja Tore, a sve to u čast Tore. U Tori piše: "I Šlomo se probudi i opazi da je to bio san (tj. duh svetosti je

nju da se iz ovoga može zaključiti da su se održavale gozbe i da se veselilo kad god se privelo kraju čitanje Tore (Midraš kohelet I).

Komentatori nude brojna tumačenja o proslavama blagdana Simhat Tore i Šemini acereta.

Danas nemamo ni suku, ni četiri vrste, ni izlijevanje vode, ni aravu. Sve što nam je ostalo jest ova Tora s kojom se radujemo.

počivao na njemu) i dođe u Jeruzalem i stade pred Zavjetni kovčeg i prinese žrtve paljenice i načini žrtve pomirenja i pripravi gozbu za sve sluge svoje" (Melahim I 3,15). Mudraci napomi-

Tijekom sedam dana Sukota narod se veseli uz posebne blagdanske micvot: suku, četiri vrste, izlijevanje vode, aravu koju se nosi dok se kruži oko žrtvenika. Kad nastupi Šemini aceret, narod objavljuje pred B-gom: "Danas nemamo ni suku, ni četiri vrste, ni izlijevanje vode, ni aravu. Sve što nam je ostalo jest ova Tora s kojom se radujemo."

A to veselje je veće od ijednog drugog jer je stalno i ustrajno; nikad neće biti ukinuto niti umanjeno. Pa iako je Bejt hamikdaš razoren i Jeruzalem opustošen; premda je narod izraelski prognan iz Zemlje i pokorili su ga narodi, njihovo veseljenje s Torom nikad nije prestalo niti se umanjilo. Kao što naši mudraci kazuju: Od onoga dana kad je naš Bejt hamikdaš razoren, jedino što B-g ima su četiri amot halahe (tj. učenje Tore) (Berahot 8a).

Od doba razaranja Bejt hamikdaša, cijeli je svijet pretrpio pustošenje jer je rušenje Bejt hamikdaša utjecalo na sve. Čak se i snaga micvot umanjila. Ali na učenje Tore i na četiri amot halahe – razaranje nije imalo nikakva utjecaja. Veselje je ostalo savršeno i cjelovito kao i prije uništenja Hrama. Zato Šehina nastavlja prebivati tamo i zajedno se s Izraelom veseli na Simhat Tora. ■

Strana 12 Divrej Tora

Čitanje Tore na Simhas Tora sadrži dobro poznati pasuk [redak]: "Toru nam je zapovijedio Moše, morašu [nasljeđe] zajednice Jakovljeve." [Devorim 33,4] Ima jedno zanimljivo učenje u Talmudu Jerušalmi: Svugdje gdje naiđemo na riječ moraša, ona podrazumijeva slabljenje ideje o nasljeđu (lašon deeha) [Bava Basra 8,2].

Moraša je osebujna riječ. Nije je jednostavno prevesti. Značajno se razlikuje od riječi jeruša [nasljeđe]. Ona podrazumijeva da onaj koji je primio nešto kao "moraša" ima nad tim manje vlasništva od onoga kojemu je nešto došlo kao "jeruša."

Jeruzalemski Talmud se ne referira na izvor u našem pasuku u Zos HaBraha nego na pasuk u Parašas VaEra: "I dat ću je (odnosi se na Zemlju Izrael) vama kao moraša."

[Šmos 6,8] Jerušalmi ističe da oni ljudi kojima je bilo dano obećanje nikada nisu stigli u Zemlju Izrael. Gotovo čitav naraštaj koji je izašao iz Egipta preminuo je u Pustinji. Kako je onda Tora mogla ustvrditi da će im biti dana kao moraša? Jerušalmi stoga to navodi kao dokaz različitosti u nijansama između jeruša i moraša

Da je Tora obećala Erec Jisrael onima koji su izašli iz Egipta kao jerušu, ona bi im pripadala bez ikakvog ako ili osim. Međutim, Tora je upotrijebila blaži oblik – moraša, što znači da ona ne mora obavezno biti vaša. U stvari, ona nikada i nije postala njihova.

Ova riječ nagovještava "tvoje je – nekad doslovno, a ponekad samo do te mjere da je predate svojoj djeci bez da ste je ikada posjedovali."

Jerušalmi zatim propituje ovo objašnjenje navodeći pasuk u vezi toga da je Tora "moraša za Zajednicu Jakovljevu." Jerušalmi daje odgovor da se zapravo ovakav prijevod riječi 'moraša' primijenjuje i na Toru!

Tora nije jeruša. Samo zato što je moj otac imao Toru ne znači da ću i ja imati Toru. Katkad netko ima Toru samo kao 'morašu'. To znači da ako se čovjek pomuči nad Torom i potrudi se razumjeti Toru i uloži vrijeme potrebno da bi se ovladalo Torom, tada Tora stvarno postane njegova. No ništa nije zagarantirano. Tora nije nasljeđe (jeruša) bez ikakvih zahtjeva. Bez ulaganja truda i vremena, Tora će biti jedino nešto što će osoba potencijalno prenijeti sljedećem naraštaju (moraša).

Hazal uče tradiciju na osnovu pasuka: "Ova se Tora neće odvojiti od usta tvojih, niti od usta djece

tvoje, niti od usta unuka tvojih zauvijek." [Jehošua 1,8]: Ako su tri naraštaja predana učenju Tore, onda Tora nikada neće napustiti obitelj te osobe. Talmud [Bava Mecija 85a] ovu ideju rezimira izrazom "Tora se vraća svom domaćinu" (Tora hozeres al ahsania šela).

Netko je jednom upitao Chofetza Chaima vrlo očito i vrlo određeno pitanje: mi poznajemo ljude koji su potomci mnogih naraštaja učenjaka Tore, a koji sami ne poznaju Toru. Nažalost, vidimo milijune Židova koji pripadaju u tu kategoriju. Postoje obitelji koje nose prezimena reprezentativnih gedolim [velikana Tore], koji danas možda čak ne znaju niti kako izgleda slovo alef. Što onda znači "Tora hozeres al ahsania šela"?

Chofetz Chaim je objasnio da je analogija Gemare vrlo precizna. Tora je poput gosta koji traži dom svog domaćina. Ponekad gost zakuca na vaša vrata. Ako nitko ne otvori vrata, gost neće ući.

"Tora hozeres al ahsania šela" znači da ukoliko je Tora u nekoj obitelji tri generacije, Tora će dolaziti "kucati na vrata te obitelji" i u budućim naraštajima. No još uvijek, nova generacija mora otvoriti vrata gostu. Gosta još uvijek mora pozvati unutra svaki novi naraštaj.

Ona je postala njihovom samo u tolikoj mjeri da su je oni predali svojoj djeci. To je zapravo ono glavno što podrazumijeva riječ moraša ■

Nažalost, to se ne događa. Čuje se kucanje. Prilike postoje. No vrata se ne otvaraju. Tora nije jeruša. Ona je samo moraša. Razlika je u tome što je prvo automatizirano, dok ovo drugo iziskuje truda. Ako osoba ne uloži truda, njezin odnos prema Tori može biti jedino takav da je prenese na sljedeću generaciju.

Rabbi Yissocher Frand:

Strana

Godina

Jom kipur i Sukot

Na prvi pogled mogli bismo pomisliti kako su ova dva posebna dana u Židovskom kalendaru u oštroj suprotnosti u odnosu jedan na drugoga. Jom kipur je dan bogobojaznosti i ozbiljnosti, posta i uzdržavanja, dok je Sukot blagdan radosti i ljepote, dobre i obilne hrane i prijateljskog druženja. A opet postoji nešto što povezuje zajedno sve ove posebne dane u Židovskom kalendaru.

Nije to samo držanje halahe u vezi svakog od tih dana, kako je do pojedinosti za nas razrađeno u Židovskom zakonu, što je važno i od vitalnog značaja po nas, već postoji i dublja veza, ona koja se tiče srca i duša. Ta vrednota je to da mi na određeni način cijenimo ono što je naša svrha u životu, da služimo svom Stvoritelju, da ispunimo misiju samog stvaranja, da opravdamo svoje postojanje time što se nećemo mučiti za ono što je ništavo, i da ne budemo rođeni kako bismo bili smeteni i besciljni.

A služba B-gu poprima mnogo različitih formi i nijansi – nikada se ne vrši isključivo na jedan način. Tako se jelo na Erev Jom kipur na određeni način smatra istovjetnim samom danu posta na Jom kipur. I stoga je očito da su fizička i duhovna radost na Sukot također način služenja tom Stvoritelju, upravo kao što se to čini postom i svečanom ozbiljnošću na Jom kipur.

Ovo je važna životna pouka svaku priliku. Rabini su ustvrdili da "Upravo onako kao što čovjek mora reći blagoslov na dobru vijest koju je primio, on mora reći blagoslov i na vijesti koje su bolne, pa čak i tragične." Sve što se dešava u životu

usmjereno je službi B-gu.

Činjenica da nam B-g na Jom kipur oprašta svakako povećava naš osjećaj radosti i zadovoljstva na Sukot. Teško je duši čovjeka da bude zadovoljna i ispunjena srećom ako je opterećuje grijeh. Spoznaja da služimo B-gu koji prašta, Onome koji je blag prema ljudskim manama i pogreškama, i da nam se uvijek pruža još jedna šansa da se popravimo i napravimo duhovni i emocionalni pomak, samo po sebi izaziva unutarnju sreću i radosnu vanjštinu.

Tora nas oslobađa svakodnevnih spona u našem domu tijekom Sukota. Ona nam pruža priliku da uživamo u ljepoti B-žjeg svijeta prirode, sa zapovijedima koje osnažuju naše oči i ispunjavaju našu dušu. Sukot nas oslobađa od svakodnevice i dopušta nam da zavirimo u nadrealno i neuobičajeno, u svijet koji je udaljen od našeg svakodnevnog svjetovnog postojanja.

Sama po sebi, ta spoznaja i shvaćanje da takav svijet uistinu postoji izaziva zadovoljstvo, sreću i radost. Shvaćanje da ima nešto što je više

od nas samih i da na neki način možemo stupiti u kontakt s time, pa makar to bilo i samo na tjedan dana, izvor je optimizma i nadahnuća. Otvoreno nebo koje nas štiti simbol je Stvoritelja koji u konačnici upravlja našim sudbinama i usmjerava nas prema vječnoj i sigurnoj luci na našem životnom putovanju.

Blagdan Sukot je bio jedan od tri puta u godini kada se od Židova tražilo da se pokažu pred Vječnim, našim B-gom u Jeruzalemu. On je bio, možemo to tako reći, kraljevski ukaz da se pred Njim pokažemo. Budući da je on uslijedio odmah nakon Jom kipura, svi su se pred Vječnim pojavili, recimo to tako, čisti od grijeha i radosni zbog prilike da služe B-gu i čovjeku – što je svrha postojanja Židovskog naroda.

Tora nas upozorava da se pred B-gom ne pojavimo praznih ruku. To je neuljudno. Svaka osoba donosi svoje vlastite naročite darove – talente, bogatstvo, sposobnosti, osobnost i svoj pogled – u ovoj velikoj prigodi. Nema dvije osobe koje donose isti dar, jer ne postoje dva ljudska bića koja su potpuno jednaka. No dar mora biti iskren i izdašan, iz čitavog srca, a ne površan ili škrt.

Sukot je tako test naših dobrih namjera i duha darežljivosti. B-ga ne bismo trebali prikratiti niti svojim pristupom, niti djelima. Sukot je prilika da pokažemo svoje otvoreno srce i darežljiv duh svom Stvoritelju i stvorenjima koja je on jednako tako stvorio. Rabini su to jezgrovito izrekli kada su ustvrdili da "Čitav Izrael boravi u jednoj suki!" Biti zajedno također je jedan od izvora radosti i sreće.

Rabbi Berel Wein:

Solidarnost među Židovima pokazuje ne samo snagu već također i sreću, osjećaj sigurnosti i postignuća. Ali tek onda kad napustimo ograničenja svojih vlastitih kuća i izađemo pod otvoreno nebo Nebeske zaštite, tek tada nas takav osjećaj može istinski prožeti i u stanju smo ga istinski cijeniti.

Sukot dolazi u pravo doba godine, gledano psihološki i emocionalno. Da nije bilo dolaska Sukota i svih priprema vezanih za ovaj praznik radosti i sreće, svi bismo bili jako depresivni kad bismo se morali spustiti s vrhunca Jom Kipura u svakodnevicu običnog života.

Tora nam dopušta da razmišljamo o svojoj budućoj godini s osjećajem sreće i zadovoljstva. Suka predstavlja zaštitu koju će nam Gospodar pružati čitave naredne godine. Iako je stvarna suka možda mala i relativno krhka u usporedbi s našim domovima, ona ipak simbolizira vjeru, spokoj i pouzdanje u vječnost Izraela i njegove Tore.

Četiri vrste raslinja koje su sastavni dio Sukota pojačavaju naše uva-

žavanje ljepote B-žjeg svijeta. Podsjećaju nas da svijet može biti Edenski vrt i da se trebamo truditi da ga ne uništimo i da ne budemo protjerani iz njega.

Te različite biljke predstavljaju sklad prirode, bljesak njenih boja i simbiotsku narav koja je u nju ugrađena. Dok su pogani obožavali prirodu, judaizam je isticao njezinu ulogu kao jednog od velikih čuda B-žjeg stvaranja.

stoji iza toga.

Sukot nas podsjeća na potrebu da tog arhitekta tražimo uvijek, u svim aspektima naših života i svijeta.

Sukot također jasno otkriva našu ovisnost o nebu radi kiše - radi vode. Bez obilja vode, život ne može funkcionirati i rasti. Tora nam govori da nas je G-spod namjerno poslao u zemlju u kojoj je voda dragocjena stvar. Na pejsažu zemlje Izrael nema velikih rijeka ili divovskih jezera. Stoga ovisimo o kišama u zimsko doba.

Tora nas oslobađa svakodnevnih spona u našem domu tijekom Sukota i pruža nam priliku da uživamo u ljepoti B-žjeg svijeta prirode

Abraham je imao pravo kada je izjavio da se ljudi dive veličanstvenosti lijepe zgrade, ali zanemaruju genij arhitekta koji ju je projektirao. Židovstvo, iako uvijek impresionirano čudesnošću same zgrade, uvijek pomno gleda kako bi prepoznalo i odalo priznanje arhitektu koji

Na Sukot se molimo da te kiše budu obilne, blage i natapajuće. Kiša ima učinak čišćenja ne samo zraka kojeg udišemo, već i životnog duha koji postoji u nama. Otuda njena duboka povezanost sa veseljem Sukota.

Kiša i voda također simboliziraju Toru i pročišćenje. Moše u svom posljednjem govoru Izraelu navodi da bi njegove riječi Tore trebali osjetiti kao blagu kišu i rosu koje se spuštaju na Svetu zemlju. Prorok Ješajahu (Izaija) uspoređuje Toru s vodom kao i kralj David u Tehilim (Psalmima).

Praznik Sukot ovu vezu potvrđuje vlastitom povezanošću sa Simhat Torom, danom koji označava završetak ovog velikog i uzvišenog blagdanskog razdoblja. Jer koliko je očito da zemlja Izrael ne može opstati i napredovati bez vode, tako ni izraelski narod neće moći napredovati i opstati ako nije vezan uz Toru, njezine zapovijedi i vrijednosti. Poruka Sukota savršen je zaključak duhovnosti Jom Kipura.

Hag sameah.

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein: Jom kipur i Sukot

Rabbi Lord Jonathan Sacks:

Blagdan nesigurnosti - poruka za Sukot

Što je zapravo suka? Što bi ona trebala predstavljati?

Ovo je pitanje od ključne važnosti za samu micvu. Tora kaže: "Živite u sukot sedam dana: Svaki domaći Izraelac treba živjeti u sukot, kako bi tvoji potomci znali da sam ja dao da Izraelci žive u sukot kad sam ih izveo iz Egipta: Ja sam G-spod, B-g vaš" (Lev 23,42-43). Drugim riječima, spoznaja - promišljanje, razumijevanje, svjesnost – je sastavni dio micve. Iz tog razloga, kaže Raba u Talmudu (Suka 2a), suka koja je viša od dvadeset lakata (oko devet metara) nije valjana, jer kada je sehah, "krov", toliko visoko iznad vaše glave, vi ga niste svjesni. Pa što je suka?

U vezi s tim, dva mišnajska učenjaku se ne slažu. Rabi Eliezer smatrao je da suka predstavlja oblake slave koji su okruživali Izraelce tokom godina u pustinji, štiteći ih od vrućine tijekom dana, hladnoće tokom noći i kupajući ih u sjaju B-žanske prisutnosti. Ovo je gledište navedeno u brojnim targumim. Raši u svom komentaru to uzima kao "nedvosmisleno značenje" stiha.

S druge strane, Rabi Akiva kaže sukot mamaš, što znači da je suka suka, ništa više i ništa manje nego: koliba, kućica, privremeno prebivalište. Nema simbolike u tome. Ona je ono što jest (Suka 11b).

Ako slijedimo rabi Eliezera, onda je očito zašto slavimo pravljenje suke. Ona je tu da nas podsjeti na čudo. Sva tri hodočasna blagdana govore o čudima. Pesah govori o čudu Izlaska kada nas je B-g izveo iz Egipta znakovima i čudima. Prema usmenoj Tori, Šavuot govori o

čudu objave na gori Sinaj kada se B-g jedini put u povijesti prikazao čitavom narodu. Sukot govori o B-žjoj nježnoj brizi za Njegov narod, kako je ublažavao poteškoće na putu kroz pustinju, okružio ih svojim oblakom zaštite kao roditelj koji umotava malo dijete u dekicu. Još dugo nakon toga pogled na dekicu pobuđuje sjećanja na toplinu roditeljske ljubavi.

Međutim, mišljenje rabi Akive duboko je problematično. Ako je suka samo koliba, u čemu se sastoji čudo? Nema ništa neobičnog u tome da živite u kolibi ako živite nomadskim životom u pustinji. To je ono što su beduini činili sve do nedavno. Neki to još uvijek čine. Zašto bi trebao postojati blagdan posvećen nečem običnom, uobičajenom i nečudesnom?

Rašbam (Rašijev unuk) kaže da je suka bila tamo da podsjeti Izraelce na njihovu prošlost, tako da su se u onom trenutku kada su osjećali najveće zadovoljstvo življenja u Izraelu - u vrijeme sakupljanja uroda zemlje - trebali sjetite svojih skromnih početaka. Nekad su bili skupina izbjeglica, bez doma, živjeli su u faveli ili sirotinjskoj četvrti, nikada ne znajući kada će morati krenuti dalje. Sukot je, kaže Rašbam, integralno povezan s upozorenjem koje je Mojsije dao Izraelcima na kraju svog života o opasnosti koja prijeti od sigurnosti i bogatstva:

Pazite da ne zaboravite G-spoda, B-ga svojega ... Inače, kada jedete i nasitite se, kada sagradite fine kuće i smjestite se, i kad vam se stada povećaju, a vaše srebro i zlato se umnoži i sve što imate se uveća, tada će tvoje srce postati pono-

sno i zaboravit ćeš G-spoda, B-ga svojega, koji te izveo iz Egipta, iz zemlje ropstva ... Možda ćete si reći: "Moja sila i snaga mojih ruku stvorile su mi ovo bogatstvo." (Pnz 8,11-17)

Blagdan Sukot, prema Rašbamu, postoji kako bi nas podsjetio na naše skromno podrijetlo, tako da nikada ne padnemo u samozadovoljstvo uzimajući slobodu, zemlju Izraela i blagoslove koje ona daje, zdravo za gotovo, misleći da se to dogodilo normalnim tijekom povijesti.

No ima još jedan način na koji se može razumjeti rabi Akivu, a on se nalazi u jednom od najvažnijih redaka proročke literature. Jeremija kaže, riječima koje smo govorili na Roš Hašanu, "Sjećam se tvoje mladenačke ljubavi, kako si me kao nevjesta ljubio i slijedio me kroz pustinju, kroz zemlju koja nije zasijana" (Jer. 2,2). Ovo je jedan od vrlo rijetkih redaka u Tanahu koji govori u slavu ne B-ga, već naroda Izraela.

"Kako čudno od B-ga da je odabrao Židove", poznati je satirični distih na koji odgovor glasi: "Nije baš tako čudno: Židovi su izabrali B-ga." Oni mogu ponekad biti svadljivi, buntovni, nezahvalni i ćudljivi. No, oni su imali hrabrosti putovati, otići, ostaviti po strani sigurnost i slijediti B-žji poziv, kao što su to učinili Abraham i Sara u zoru naše povijesti. Ako suka predstavlja B-žje oblake slave, gdje je bila "ljubav vaše mladosti"? Nema žrtve ako vas B-g vidno štiti na svaki način i u svakom trenutku. Ali ako slijedimo Rabi Akivu i suku vidimo onakvom kakva jest, privremeni dom privremenih beskućnika, onda ima smisla reći da je Izrael pokazao hrabrost

mladenke spremne da slijedi svoga muža na riskantnom putu do mjesta koje nikad ranije nije vidjela - ljubav koja se iskazuje time da je spremna živjeti u kolibi, i vjeruje obećanju koje joj je suprug dao da će jednog dana imati stalni dom.

Ako je tako, tada se u tri hodočasna blagdana otkriva prekrasna simetrija. Pesah predstavlja B-žju ljubav prema svom narodu. Sukot predstavlja ljubav naroda prema B-gu. Šavuot predstavlja uzajamnu ljubav izraženu savezom na Sinaju u kojem se B-g obavezao narodu, a narod B-gu. (Za sličan zaključak, do kojeg je došao nešto drugačijim putem, vidi R. Meir Simcha iz Dvinska, Meshekh Chokhmah na Pnz 5,15. Zahvalan sam Davidu Freiu iz londonskog Bet Dina na ovoj referenci.)

Sukot, čitajući na ovaj način, postaje metafora židovskog stanja ne samo tijekom četrdeset godina u pustinji, nego i gotovo 2000 godina provedenih u egzilu, raspršeni. Židovi su stoljećima živjeli, ne znajući hoće li se mjesto u kojem su živjeli pokazati kao samo privremeno prebivalište. Uzmimo za primjer samo jedno razdoblje: Židovi su protjerani iz Engleske 1290. godine, a tijekom sljedeća dva stoljeća iz gotovo svake države u Europi. Vrhunac je bio progon iz Španjolske 1492., i Portugala 1497. Oni su živjeli u stanju trajne nesigurnosti. Sukot je blagdan nesigurnosti.

Ono što je uistinu vrijedno pažnje jest to da ga se, po tradiciji, naziva zman simhatenu, "našim vremenom radosti." Za mene je to čudo u srcu židovskog iskustva: da su Židovi kroz stoljeća bili u stanju da dožive rizik i nesigurnost na svim razinama svog postojanja, a ipak - dok su

sjedili becila de-mehemnuta, "u sjeni vjere" (ovo je način na koji Zohar opisuje suku: Zohar, Emor, 103a)mogli su se radovati. To je duhovna hrabrost najvišeg stupnja. Često sam tvrdio da vjera nije sigurnost: vjera je hrabrost da se živi s neizvjesnošću. To je ono što Sukot predstavlja, ako je ono što slavimo sukot mamaš, ne oblaci slave, već ranjivost stvarnih koliba, izloženih vjetru, kiši i hladnoći.

Tu vjeru danas nalazim u narodu i Državi Izrael. Zapanjujuće mi je kako su Izraelci bili u stanju živjeti uz gotovo stalnu prijetnju rata i terorizma od rođenja Države, i ne dozvoliti si da podlegnu strahu. Osjećam čak i kod najsekularnijih Izraelaca duboku vjeru, ne možda "religijsku" u konvencionalnom smislu, ali ipak vjeru: u život, budućnost i nadu. Čini mi se da Izraelci savršeno ilustriraju ono što tradicija kaže da je bio B-žji odgovor Mojsiju, kada je posumnjao u sposobnost naroda da vjeruje: "Oni su vjernici, djeca vjernika" (Šabat 97a). Današnji je Izrael živo utjelovljenje onoga kako je to živjeti u stanju nesigurnosti i još uvijek se radovati.

A to je poruka Sukota svijetu. Sukot je jedini blagdan za koji Tanah kaže da će ga jednog dana slaviti cijeli svijet (Zaharija 14,16-19). Dvadeset i prvo stoljeće nas uči što bi to moglo značiti. Kroz povijest, većina ljudi iskusila je svijet koji se za njihovog života nije bitno promijenio. No postojala su rijetka razdoblja velikih promjena: rađanje poljoprivrede, prvi gradovi, zora civilizacije, izum tiskarstva i industrijska revolucija. To su bila destabilizirajuća vremena i ona su sa sobom donijela poremećaje. Prijelazno razdoblje ko-

je smo mi doživjeli tijekom svog života, proisteklo prvenstveno iz izuma računala i trenutne globalne komunikacije, jednom će se smatrati najvećim i najbržim vremenom promjene od momenta kada je homo sapiens prvi put koraknuo zemljom.

Od 11. rujna 2001. godine doživljavali smo previranja. Dok pišem ove riječi, neke se nacije razdvajaju i nijedan narod nije oslobođen prijetnje terorom. Postoje dijelovi Bliskog Istoka i van njega koji podsjećaju na Hobbesov poznati opis "prirodnog stanja", "rat sviju protiv svih" u kojem postoji "neprestani strah i opasnost od nasilne smrti; i život čovjeka je samotan, siromašan, grozan, okrutan i kratak" (Hobbes, Leviathan, poglavlje XIII). Nesigurnost rađa strah, strah rađa mržnju, mržnja rađa nasilje, a nasilje se na kraju okreće protiv njegovih počinitelja.

Dvadeset i prvo stoljeće jednog će dana povjesničari smatrati Dobom nesigurnosti. Mi kao Židovi svjetski smo stručnjaci za nesigurnost, živjeli smo s njom tisućljećima. A glavni odgovor na nesigurnost je Sukot, kada iza sebe ostavljamo sigurnost svojih kuća i sjedimo u sukot mamaš, u kolibama izloženim vremenskim prilikama i neprilikama. Da smo u stanju to učiniti i još uvijek reći, ovo je zeman simhatenu, naš blagdan radosti, vrhunsko je dostignuće vjere, konačni protuotrov strahu.

Vjera je sposobnost radovanja usred nestabilnosti i promjena, putujući kroz pustinju vremena prema nepoznatom odredištu. Vjera nije strah. Vjera nije mržnja. Vjera nije nasilje. To su vitalne istine, nikada potrebnije nego li sada.

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Lord Jonathan Sacks: Blagdan nesigurnosti - poruka za Sukot

Rabbi Dovid Goldwasser:

Dragocjeno

Talmud (Suka 41b) piše da su R. Gamliel, R. Jehošua, R. Elazar ben Azarja i Rabi Akiva jednom putovali brodom, a R. Gamliel je bio jedini koji je imao lulav, kojeg je kupio za iznos od 1.000 zuza. R. Gamliel je njime izvršio micvu, a onda ga poklonio R. Elazaru ben Azarji koji je jednako tako njime ispunio micvu On ga je potom dao R. Akivi koji je njime ispunio svoju obavezu i onda ga vratio R. Gamlielu.

Talmud nakon toga pita zašto je potrebno da znamo da je cijena za koju je lulav bio kupljen iznosila 1.000 zuza, pa objašnjava da nas se time želi informirati koliko im je vrijedila mogućnost da ispune micvu.

Sefer Aruch LaNer usmjerava našu pažnju na tvrdnju da "im" je micva o lulavu bila dragocjena, i navodi da je trebalo biti rečeno da je micva bila posebno draga R. Gamlielu. Napokon, on je bio taj koji je utrošio veliku svotu novca za lulav

On objašnjava da je razlog zašto je R. Gamliel morao platiti toliko puno za lulav to što su ga svi učenjaci htjeli kupiti, pa su se počeli nadmetati, sve dok na kraju R. Gamliel nije ponudio najveći iznos i pribavio si taj lulav. Požrtvovnost učenjaka prema toj micvi bila je tolika, da se oni nisu ustezali od podizanja cijene za njega do tako pretjeranog iznosa.

Medraš Vajikra Raba iz ovoga zaključuje, koliko veću nagradu za-

služuje onaj koji ima prednost da ispuni micvu o arba minim. Prije makas behoros (udarca na prvorođene u Egiptu) Klal Jisroelu je bilo naređeno da na svoje dovratke stave krv kako bi se njihovi domovi razlikovali od ostalih. Uputa (Šemos 12,22) koristi izraz "ulekahtem – uzmite kiticu izopa " Zbog poštivanja ovog naloga koji nije koštao mnogo novaca, Židovski je narod bio nagrađen egipatskim plijenom iz mora, kao i plijenom Sihona, Oga i trideset i jednog kralja. Micva o lulavu isto tako koristi izraz "ulekahtem – uzmi za sebe na prvi dan…" (Vajkra 23,40). To nije toliko jednostavna micva, jer mnogo više košta ispuniti je, pa je time nagrada za to u svakom slučaju izuzetno velika.

Rabenu Bechaye nudi vrlo zanimljiv razlog za micvu o lulavu. Kao što esrog ostaje na stablu iz godine u godinu, tako ima i micvos koje čovjeku na ovome svijetu donose nagradu iz godine u godinu. Lulav se

udiže visoko, a listovi mu se sužavaju što aludira na uzvišene nagrade koje čekaju čovjeka na brojnim razinama olama haba. Pored toga, plod se pojavljuje jedino nakon sedamdeset godina, što nas upućuje na nagradu olama haba koja se može steći jedino nakon našeg života na zemlji, kao što kaže (Tehilim 90,10), "Dani naših godina među njima su sedamdeset godina…" Hadasim i aravos upućuju nas na tijek tešuve, tj. na bol i poniženje. Hadasim imaju miris, ali su gorkog okusa. Jednako tako pokajanje čovjeka može biti uznemirujuće, no miris tešuve na nebu je predivan. Grančice vrbe (aravim) ne rastu u planinskim regijama, već u nizinama u blizini vode. To sugerira ponizno i podložno srce koje prati proces tešuve

Veliki Rav iz Briska uvijek je tražio najveću mjeru hidura za svoj esrog. On je morao u potpunosti biti bez ikakve mane i nedvojbenog porijekla. Svake godine njegovi su uče-

Strana 18 Divrej Tora

nici prolazili kroz velike muke da se pobrinu da savršeni esrog, izabran posebno za njega, iz jednog posebnog voćnjaka u jednom određenom gradu u Maroku, bude donesen izravno Ravu Sukosa.

Kada se približio blagdan Sukos 1957. godine, u Maroko je poslan izaslanik da donese esrog za Brisker Rava. Međutim, kada se on na Erev Sukos vratio, carinski su službenici na aerodromu esrog zapijenili. Kako bi se izbjegla bilo kakva kontaminacije vegetacije u Izraelu, bio je postavljen embargo na uvoz proizvoda iz stranih zemalja.

Vrlo nervozan, izaslanik se požurio domu Brisker Rava i izvijestio ga o problemu. Rav je zamolio jednog svog rođaka, javnog askana koji je imao dobre veze, da pokuša ishoditi da esrog bude predan u dane jom tova

Taj je aktivist smjesta povukao potrebne veze i svakome od njih objasnio koliko bi Rav bio oduševljen kada bi taj posebni esrog dobio u dane blagdana, te koliko mu je važno da tu micvu može izvršiti s ovim uvezenim esrogom. Ta se stvar seljakala iz odjela u odjel, dok su sati lagano otkucavali.

Dan se bližio kraju, i carinski je ured bio već gotovo zatvoren. Izaslanik je shvatio da esrog neće biti predan na vrijeme za prvi dan Sukosa. On se vratio Ravovom domu i obavijestio ga o vezama, objašnjenjima i argumentima koji su izneseni, no bez ikakvog uspjeha.

Brisker Rav je razumljivo bio u velikoj boli. Onda se okrenuo izaslaniku i rekao, "Mada neću moći imati taj esrog mehudar za jom tov, još uvijek bi bilo predivno da ga imam barem na hol hamoed " Rav je ohrabrio

izaslanika da sa svojim nastojanjem nastavi nakon prvog dana jom tova

Tijekom dana hol hamoeda utrošeno je mnogo truda za Rava. Konačno je, na Hošana Raba, izaslanik primio potpisani dokument za esrog. Obavijestili su ga da po esrog može doći kasnije popodne.

Kada je kasnije popodne došao da preuzeme esrog, izaslanik je s ogorčenjem otkrio da je ured već zatvoren. Zapanjen time izaslanik se nerado vratio domu Rava, praznih ruku i u strahu što će Rav reći. Svejedno, morao se vratiti. Neočekivano, Rav se mirno nasmiješio i staloženo prihvatio tu razočaravajuću vijest.

Rav je objasnio učenicima da mada na kraju nije zaslužio da fizički ispuni micvu o lulavu, sva ta muka, nevolja i trud da je se uspije izvršiti svakako su bili hvalevrijedni.

(nastavak s 18. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Dragocjeno

Strana 19

Strana 19 Godina 16 Broj 52

Rabbi Shlomo Carlebach:

Naučite kako ustati

Ime svete majke Rebe Nahmana

bilo je Feigele. Zvali su ju Feigele hanavia, Feigele proročica. Ona je imala jasnu viziju svijeta, s jednog na drugi kraj svijeta. I ona je bila kćer od Udele, aiš das lamo, koja je bila kćer samog Heilegea - svetog Baal Šem Tova.

Magid iz Mezeriča je rekao, "Sve do dolaska Mašijaha, kada jedan Yid (Židov) samo jednom napravi krechts (vapaj B-gu), to je sve zbog Baal Šem Tova."

Ali Rebe Nahman je rekao, Ze mesehta bifnei acmo (ovo se odnosi na drugi blagdan).

Dvije stvari

U osnovi ovog učenja Rebe Nahmana nalaze se dvije stvari:

1) Što biste dali da ne prestanete disati? Milijardu puta više morate dati, sve, da nikada, ne daj

B-že, ne prestanete biti b'simha (ispunjeni radošću). Jer ako niste b'simha, ako niste ispunjeni radošću, vi ste mrtvi, tisuću puta u sekundi.

2) A potom on kaže, nikada nemojte odustati. Nikada, nikada ne odustajte.

Tri pouke

Heilege zeise (sveti slatki) Rebe Nahman, heilege Rebe, Rebe svih Rebea, cadik (sveti čovjek) svih cadikim, evo što je on rekao:

morate naučiti tri lekcije prije nego počnete služiti B-gu.

Prva stvar je: Morate naučiti kako hodati. Morate naučiti kako stajati… Vi morate naučiti kako hodati, i morate naučiti kako se držati na nogama.

Kada molite, kada davenate, vi stojite pred Jednim, pred Jednim Jedinim.

Kada vršite micvos, kada radite nešto dobro, vi hodate Njegovim putevima.

Ali samo onaj koji zna kako stajati, znat će kako hodati.

A oni koji znaju kako hodati, znaju također i kako stajati.

Naučite kako hodati…naučite kako stajati…naučite kako hodati…naučite kako stajati…

To je prvo učenje Tore. Drugo učenje je:

Naučite kako padati…naučite kako padati…naučite kako padati i kako ustati.

Drugo učenje je malo teže. Naučiti kako padati…naučiti kako padati i ustajati.

Pa kada padate, neka vam srce bude ispunjeno radošću, jer vas B-g uči kako ustati. Jer kada ne biste padali, nikada ne biste naučili kako ustati.

Kada padnete neka vaše srce bude puno radosti, jer Jedan, Jedini, uči

Ako ikada, bilo kada poželite biti sluga Jednoga, Jednog Jedinog, Strana 20 Divrej Tora

vas kako da ustanete.

Čujete prijatelji moji….Učite kako hodati, učite kako stajati. Učite kako padati i ustati.

Sada dolazi treće učenje: ono je teško. Otvorite svoja srca. Što vi učinite kada padnete i ne možete ustati? Što učinite kada padate i ne prestajete padati? Kada padate i padate i padate i dalje padate. Što radite kad padate i padate i padate? Što radite kad padate i nitko vas ne primi za ruku, nitko vam ne pomogne, i ne možete ustati?

Evo što heilege cadik (sveti i pravedni) Rebe Nahman kaže: U međuvremenu, nastavite hodati, u međuvremenu nastavite se držati na nogama… u međuvremenu nastavite hodati. U međuvremenu dopustite da se vaše srce ispuni radošću. U međuvremenu nastavite pjevati, nastavite plesati. Sve dok vam jednog dana, sve dok jednog dana, jednog dana, jednom, ne bude otkriveno da niste nikada pali, da niste nikada pali, jer kako je moguće pa-

Olama (Gospodara svijeta), Njegovo me svijetlo cijelo vrijeme okružuje i obavija me, Židov ne može nikada pasti.

Naučite kako hodati, naučite kako stajati. Naučite kako pasti i ustati… dignuti se. Naučite kako padati, a pri tom znate da Židov nikada ne može pasti.

ćete biti tako sveti? O, Ribono Šel Olam (Gospodar svijeta) vam je otvorio vrata. I odjednom ste tako čisti i tako sveti. Možda će B-g otvoriti vrata čitavom svijetu u B-žji svijet. B-g ih je stvorio.

Na Jom Kipur ja stojim pred B-gom i kažem, "Gospodaru svijeta, oprosti mi, ja padam i tako sam puno padao." Onda, dok sjedim u suki (privremenoj nastambi) becilo demehemnusa, becilo beKeduša Brih Hu (zaštićen u sjeni B-ga) ja shvaćam da nikada nisam pao, zbog Ribono Šel

Na Sukot mi prinosimo sedamdeset žrtava za cijeli svijet. Kad bih vas upitao, "Mislite li da će stvarno jednog dana doći Mašijah, i da će cijeli svijet biti popravljen?" Vi bi mi rekli, "Ma ne, ja to ne mogu vjerovati. Slušaj radio, vidi novine i televiziju. U krivu ste."

Dozvolite mi da vas pitam, da li ste prije četiri tjedna vjerovali da

Zato na Sukot kažemo, "Gospodaru svijeta, letaken olam bemalahus šin dalet jud. Gospodaru svijeta dozvoli mi da sudjelujem, pomognem u popravljanju cijelog svijeta."

"Vejotenu kol leavdcha, vevarhu šem kevodeha, vejagidu roim cidkeha, vajitinu leha keter meluha. I oni će samo tebe slušati, i oni će blagosloviti Tvoje časno ime, a pastiri (duhovni vođe) će govoriti o Tvojoj pravednosti i oni će ti dati krunu kraljevstva."

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Shlomo Carlebach: Naučite kako ustati

Strana 21 Strana

Godina

Broj

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Blagdan radosti

Ovog tjedna nema posebnog odjeljka Tore zato jer je Sukot – blagdan radosti.

Tako je lako pogubiti se u poslu, frustraciji i brizi, i zaboraviti uživati u postojećim blagoslovima života –blagoslovima koji se nalaze u procvatu i u slomovima, u mjehurićima kao i u pucanju mjehurića, u rastu, u recesiji, pa čak i u depresijama. Život je jednostavno previše dobar da bismo dozvolili prolaznim okolnostima da ga naruše. To je glavna poruka Sukota.

Koheles (Propovjednik) je knjiga koju čitamo na Sukot. Površno gledajući, ona djeluje kao nevjerojatno

turobna i pesimistična knjiga. No, promotrimo li malo dublje, ona se u potpunosti sastoji od radosti koja je glavna tema Sukota. Evo nekoliko

citata: "sve rijeke teku prema moru, ali se more nikada ne prepuni" , "jedno pokoljenje dolazi, drugo odlazi, a svijet ostaje nepromijenjen" , "što je bilo, bit će i što je učinjeno, već je bilo učinjeno i nema ničega novog pod suncem."

Iz moje perspektive, ove su misli veoma utješne. Ljudi se često osjećaju usamljenima. Misle da je ono što prolaze jedinstveno. Nitko nikada nije bio ovako nesretan. Nitko nikada nije bio u ovako teškoj situaciji. Kohelet je pravi podsjetnik da su svi naši doživljaji tek opće ljudsko iskustvo. Nema ničega novog. U redu je. Sunce će sutra ponovo izaći. Ljudi su i prije kroz ovo prolazili – i pre-

vladali su to. Čovječanstvo je prošlo kroz nevjerojatne nedaće – i preživjelo da nam ispriča što je doživjelo.

To mi je postalo jasnije kada mi je jedan čovjek poklonio zanimljiv poklon za moj 50. rođendan. Bila je to

išta novoga u ovim vijestima???

Da je netko pao u komu 1966. i probudio se danas, čitao bi istu priču, samo sa drugim likovima.

Pa kud nas sve to vodi? Vodi nas do konačne poruke Koheleta. "Kada je sve rečeno i učinjeno, boj se B-ga i vrši Njegove zapovijedi jer to je svrha ljudskih bića." To je poruka za religiozne, ali može biti izrečena i sekularnim rječnikom – na kraju svega, ne uzimaj svijet i njegove okolnosti preozbiljno, sve je to prevrtljivo; umjesto toga, pogledaj u svoju dušu, nađi ono što je vrijedno i posveti se tome. Život je jednostavno prekratak da bismo ga potrošili u brigama i frustracijama zbog stvari koje se nisu promijenile tisućama godina.

kopija izdanja novina The Times izdanih na dan mog rođenja. Ovo su neki od problema s kojima se svijet tada suočavao – rat na Bliskom Istoku, pokušaj ubojstva trojice policajaca, mladi liječnici u štrajku zbog premalih plaća, potres na dalekom istoku, zastrašujuća ideologija, sposobna za svaku brutalnost, koja je prijetila dominirati svijetom, mladić pretučen na smrt, silovanje maloljetnice, visoke cijene nekretnina na britanskom tržištu i rekordna svota u nogometnim transferima (Alan Ball za 110.000 funti!) Vidi li itko

To je poruka Sukota. Selimo se iz naših domova u privremene nastambe. Izlazimo iz naših kuća, iz opipljivog 'svijeta', tražeći neku dublju i trajniju vrijednost, nešto pred čim će životni usponi i padovi izgledati nevažnima; nešto što će nam toliko značiti da ćemo se uzdići iznad svake okolnosti i pronaći radost života slobodnog od briga.

Čovjek koji pronađe ono što mu je vrijedno i živi kako bi to postigao, uvijek iza onog što jest vidi ono što može biti. To je radost. Neka bi ju svi iskusili tijekom nadolazećeg blagdana Sukota.

Prevela Anja Grabar

David Golinkin:

Pouka o poniznosti

Zašto sjedimo u suki?

Blagdan Sukot je blagosloven mnogim lijepim zakonima i običajima: govorenje Halela, ušpizin, Hošanot, slavlje Simhat Bet Hašoeva, čitanje knjige Koheleta i, naravno, blagoslov i ljuljanje arba minim – četiri vrste.

Ipak, nije potrebno navoditi, najosnovnija micva je ona sjedenja u suki. Ali zašto sjedimo u suki? Sama Tora daje nam dva razloga – jedan je poljoprivredni, a jedan povijesni.

Poljoprivredni povod nalazimo na dva mjesta u Tori. Čitamo, na primjer, u Izlasku (23,16): "i svečanost okupljanja na kraju godine, kada skupite s polja urod svog rada "

Tako, prema tom stihu, Sukot je blagdan zahvalnosti za žetvu.

Povijesni razlog nalazi se u knjizi Levitskog zakona (23,42-43): "Živjet ćete u kolibama sedam dana kako bi buduće generacije mogle znati da sam Ja učinio da Izraelski narod živi u kolibama kada sam ih izveo iz zemlje egipatske "

Tako, prema Levitskom zakoniku, mi sjedimo u suki da očuvamo povijesnu vezu s našim precima i da se sjetimo svega što je B-g učinio za nas kada smo izašli iz Egipta.

Ovo su jednostavni razlozi koje nam Tora daje za držanje ovog blagdana. No Židovi nisu nikada, o čemu god se radilo, zadovoljni s jednostavnim razlogom. Nekolicinu stihova u Bibliji često su detaljno razmatrali kasniji rabini i filozofi. Sukot nije u tome iznimka.

Filon je bio helenističko-židovski filozof koji je živio u Aleksandriji tijekom prvog stoljeća naše ere. U svojim brojnim radovima napisanima na grčkom, dao je alegorijsko tumačenje priča i zapovijedi iz Biblije. U svojoj knjizi O naročitim zakonima (2:204, 206-211), on nadodaje

brojne razloge na ove do sada spomenute. On kaže da je za uspješnu osobu užitak prisjetiti se "teških starih dana."

No on ide i korak dalje, on kaže da je sjedenje u suki prisjećanje kako smo daleko stigli i navodi nas na slavljenje i zahvaljivanje B-gu za svu dobrotu koju je pokazao nad nama.

mi počinjemo vjerovati u svoje domove, ne u B-ga.

Isto tako, mi smo skloni potpuno se pouzdati u ljude, posebno utjecajne vladare i vođe. Živeći u krhkoj suki sedam dana, još jednom izloženi vanjskim utjecajima, mi shvaćamo da na koncu moramo svoje pouzdanje upraviti na B-ga, koji vlada nad našom kućom, prirodnim pojavama i svim ljudskim vladarima.

Tora nam daje dva razloga za sjedenje u suki – jedan poljoprivredni, a jedan povijesni.

Rašbam, jedan od čuvenih Rašijevih unuka, živio je u Francuskoj u 12. stoljeću. U svom komentaru na netom navedeni stih iz Levitskog zakonika, on dodaje još jedan razlog za sjedenje u suki

Suka je pouka o poniznosti; ona dolazi da spriječi ljudsku nadutost. B-g nam je zapovijedio da sjedimo u suki upravo u doba žetve kada sami sebi čestitamo na svojoj uspješnoj žetvi i našim uređenim i ukrašenim domovima. Skromna suka podsjeća nas da sve što jedemo i sve što posjedujemo dolazi od B-ga.

Rabin Jichak Aboab živio je u Španjolskoj u 15. stoljeću. U svom klasičnom djelu o židovskoj etici, Menorat Hamaor, on daje sljedeće objašnjenje za sjednje u suki. On smatra da je glavni razlog za sedam dana življenja u suki to da time uvećamo svoju vjeru u B-ga. Dok živimo u čvrstoj kući, mi smo zaštićeni od različitih vremenskih uvjeta: ni kiša ni hladnoća ni vrućina ne mogu nam naškoditi. Kao rezultat toga,

Rabin Samson Raphael Hirsch bio je vođa neo-ortodoksije u Njemačkoj 19. stoljeća. U svojoj knjizi Horeb, on kaže da je suka simbol univerzalnog mira i bratstva, kao što to kažemo u večernjoj službi na Šabat i blagdane: "Razastri nad nama svoju suku mira "

Pojam "suka" se koristi u ovoj molitvi da simbolizira mir i bratstvo koje se neće temeljiti na ekonomskim ili političkim interesima, već na zajedničkoj vjeri u jednog B-ga.

Konačni razlog za sjedenje u suki je moj vlastiti, iako sam siguran da ga je netko drugi već izrekao. Sjedeći u krhkoj suki, izloženi suncu i vjetru (a na nekim mjestima i kiši i snijegu), mi se prisjećamo onih koji imaju manje sreće od nas. Upravo u vrijeme žetve, kada zahvaljujemo B-gu na obilju koje nam je dao, mi se moramo sjetiti da to podijelimo sa siromašnima i gladnima.

I ako mene pitate što je stvarni razlog za boravljenje u suki sedam dana, ja ću vam odmah uzvratiti s Talmudskim izrazom: "Oboje, i ovo i ono, riječi su živog B-ga" (Eruvin 13b).

Svako od ovih objašnjenja ima nam ponešto za reći, ali "od istraživanja Tore važnije je držanje Tore" (Avot 1,17).

Dok sjedi u suki, svaki Židov može naći svoj vlastiti vjerski, nacionalni ili osobni razlog za držanje te micve

I vi ste također novi

"Uzet ćete za sebe prvoga dana plod drveta citrusovog ... i radovat ćete se ..." (Levitski zakonik 23,40).

"Nije dobro biti star; čak nije dobro niti biti stari hasid ili stari cadik. Morate se obnavljati svakog dana, uvijek kretati iznova. Samo se jedno poboljšava s godinama. Talmud (Šabat 77b) podučava da ‘to drugo’ [svinja] kako stari, s godinama postaje sve jače," (Rabbi Nachmanova Mudrost # 51).

"Kad netko održava pozitivan stav tijekom cijelog dana, lako mu je izdvojiti neko vrijeme tijekom dana da osjeti i izrazi svoju bol u srcu pred B-gom" (isto, # 20).

Kada razmislite o tome kako počinje Židovska godina, o redoslijedu svetih dana na početku godine i kako je početni mjesec ispunjen s keduša (svetosti), teško je biti nesretan. Razmotrite ovo: Prije nego što nam se sudi zbog naših uvjerenja, ponašanja i stavova, dopušteno nam je - zapravo pozvani smo i ohrabreni – da svoje živote ponovno posvetimo cilju stvaranja, živeći životom B-žanske svijesti. To se

događa na Roš hašanu. Potom imamo deset dana da pokažemo da smo posve sposobni da to učinimo, da smo sposobni napraviti promjenu potrebnu da bismo uspjeli. To su Deset dana pokajanja. Zatim, ovisno o tome koliko smo se na Jom kipur primakli "bliže" B-gu, On se primiče "bliže" nama i čisti nas. Stiže Sukot i izlazimo iz kuće, ulazimo u kolibu. I jako smo sretni zbog brojnih razloga. Drago nam je što imamo priliku obnoviti našu predanost, i sretni smo jer smo "prikupili plodove sa zemlje" (Levitski zakonik 23,39). Sada slušajte. Hrana ima veliku važnost. Većina nas, kada dođemo do određene razine gladi, postaje mrzovoljna. S druge strane, jesti nešto u čemu uživamo jako podiže raspoloženje (knjiga AlephBet, radost A,3). (Samo nemojte pretjerivati u tome.) Skupljanje našeg uroda – žita, vina i ulja - ne daje nam samo sigurnost da ćemo biti dobro opskrbljeni hranom za zimu pred nama. Naša ubiranja su različite vrste duhovne inteligencije koju smo skupili tijekom života, a koja nam je omogućila da napravimo tešuva (povratak B-gu).

Naša zaliha starih "plodova" je gotovo potrošena, ili jedva hrani naše duše na način koji održava našu svijest o B-gu svježom. Ali bilo je

dovoljno da nam omogući da skupimo neke nove misli i nove uvide, i da shvatimo da starenje i neaktivnost neća funkcionirati. A ti novi plodovi dovoljno dobro funkcioniraju da nas premjeste u suku. Iseljenje iz udobnosti doma je potvrda, dokaz da nas nova žetva može prehranti u novim situacijama koje nas ove godine mogu zadesiti.

Novo, svježe, osvježeno razmišljanje je razlog za slavljenje. I kada razmišljamo na nove načine, lakše je naći vremena za razgovor s B-gom, jer želimo razgovarati s Njim. Mi znamo da biti sretni, imati novu žetvu plodova ili naših ideja, ne znači da ćemo vječno živjeti sretno. Ali, to nam daje nadu da će tamo gdje još postoji siromaštvo ili nestašica - u praznini koja još ostaje u srcu – doći do punine, obilja, potpunosti i zadovoljstva. Sam "čin" novog razmišljanja, dolaženja do novih spoznaja o tome kako i koliko možete biti svjesni Židovstva, govori vam da B-g, da tako kažem, također može doći do novog razmišljanja da vam pomogne – kao i ostatku svijeta –živjeti bogatiji život.

Radujte se vašoj žetvi, koju ste imali u Roš hašani, koju ste imali u Jom kipuru. Radujte se novosti vašeg razumijevanja i spoznaji da B-g uvijek stvara nove stvari.

A gutn Shabbos! gutn yom tov!

Šabat šalom! Hag same'ah!

Prevela Tamar Buchwald

Breslov Research Institute, Ozer Bergman:

Strana 24 Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti

Uznanju je spas

Neki je kralj imao dobroga prijatelja koji je, u isto vrijeme, bio i njegov prvi savjetnik. Jednom mu kralj reče: "Pročitao sam u zvijezdama da će svi ljudi koji budu jeli kruh od ovogodišnje žetve poludjeti. Savjetuj me, zato, što da radimo?"

Savjetnik mu odgovori: "Najbolje je da izdaš naredbu da za nas pripreme zalihu od prošlogodišnje žetve, kako ne bismo morali jesti od ovogodišnjeg uroda."

Nezadovoljan odgovorom, kralj nastavi: "Mudri prijatelju, kakvo dobro donosi tvoj savjet? Što vrijedi naše zdravlje usred sveopćeg ludila? Oni će reći da su oni zdravi, a mi ludi. Ako savjetuješ da i za druge spremimo od prošlogodišnje žetve, neće biti dovoljno za sve nas."

"Što nam je, onda, činiti?"

Većina nas je spremna voljeti, ali nismo naučili vjerovati drugim ljudima, ponekad s dobrim razlogom. Jedini način da otpustimo, da postanemo ranjivi, da se otvorimo mogućnostima istinske ljubavi je da vjerujemo B-gu i božanskom u osobi koju volimo.

Da bi došli do nesebične ljubavi, morate prvo naučiti voljeti sami sebe, ostvariti harmoniju između svog tijela i duše. To znači razumjeti tko ste uistinu i što trebate postići u ovom životu. Vaš poziv ne smije vam stvarati neugodu i morate izbjegavati svako ometanje. Ako ste u konfliktu sa samim sobom, kako onda možete očekivati da postignete zadovoljavajuću ljubav s drugom osobom.

Naučiti voljeti samoga sebe može predstavljati poteškoću. U početku, ego ne može postojati u isto vrijeme s B-gom. Ili slijedite svoje prioritete ili B-žje; vi doživljavate sebe ili kao da ste isključivi proizvod svog rada, samodovoljno biće, ili da ste stvoreni na sliku B-ga. Da biste mogli rasti, morate naučiti isključiti svoj ego, isprazniti se i napraviti mjesta za nešto veće od sebe.

"Meni se čini da mi nemamo izbora, već moramo jesti od iste žetve i poludjeti kao i svi ostali. Ali moja je namjera da se nas dvojica barem razlikujemo od ostalih ljudi po tome što ćemo mi znati da smo ludi, a ostali neće biti toga svjesni."

"A kako ćemo to postići?"

"Ja ću urediti da nam ucrtaju na čelu znak ludila. Svaki puta kad ja pogledam u tebe i ti pogledaš u mene, znat ćemo da smo ludi." ■

Molite se za svoje neprijatelje, kako bi i njima bilo dobro.

Mislite da tako ne služite Svevišnjem?

Budite uvjereni da, bolje nego svim drugim molitvama, tako služite upravo Njemu.

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

~ R. Menachem Mendel Schneerson

■

~ R. Jehiel Mihal iz Zločova

■

Harav Yitzchak Ginsburgh:

- Sukot: četiri razine veselja

Sukot: četiri nivoa veselja

Praznik Sukot je najveseliji praznik godine. Postoje četiri nivoa veselja tokom ovog praznika, a svaki od njih odgovara jednom od slova osnovnog B-žjeg imena, Havaja:

Proslava vađenja vode (Simhat Beit Hašoeva): tokom ove svečane ceremonije u Hramu, voda se crpila iz izvora Šiloah, istovremeno privlačeći B-žji Sveti Duh (ruah hakodeš) u dušu Izraela. Ovaj nivo veselja odgovara slovu jud, prvom slovu B-žjeg imena Havaja, kao i svojstvu

izvorišta hohme

Veselje suke koja nas štiti, i fizički i

duhovno. Ovaj nivo veselja odgovara slovu he B-žjeg imena i obilježju bine

Veselje Četiri Vrste, koja s ljubavlju i jedinstvom Israela aktivira emocije srca. Ovaj nivo veselja odgovara slovu vav B-žjeg imena i emocijama srca.

Veselje žetve, veselje svojstveno svakom zemljoradniku, kada on žanje obilje kojim ga je B-g obasuo. Ovaj nivo veselja odgovara krajnjem slovu he B-žjeg imena, koje daje život svoj prirodi.

Veselje naših srca tokom Sukota

Svo veselje se očituje u srcu (hebrejski: lev). Riječ lev ima mnoge povez-

nice sa praznikom Sukot:

Kada zasebno ispisujemo nazive slova iz riječi lev (בל) lamed bet = תיב דמל, lamed,mem, dalet, bet, jud, tav), i zbrojimo njihove gematrijske vrijednosti, dobijemo broj 486, što je i vrijednost riječi sukot (תוכס). Kada sjedimo u suki, blagosiljemo B-ga što nam je zapovijedio da sjedimo unutra. Riječi koje karakteriziraju ovaj blagoslov su lešev basuka ("sjedi u suki"). Početna slova ove dvije riječi su ponovno lamed, bet - dakle opet nas i te riječi upućuju na lev (srce).

Lulav - palmina grana - je jedna od četiri vrste, i sastoji se od slova lamed, vav, lamed, bet. Mi riječ lulav možemo čitati i kao lo lev - on ima srce!

Naši mudraci nas uče da etrog (citronovac), još jedan od četiri vrste, svojim izgledom podsjeća na srce.

Numerička vrijednost sve četiri vrste, etrog, arava, lulav, hadas )סדה בלול הברע גורתא) je broj 1024, tj 322, što je u biti lev pomnoženo sa lev

Neka i tokom ovog praznika Sukota naše srce osjeti pravo veselje izbavljenja cijelog židovskog naroda diljem svijeta.

Kriza koja se mijenja u novu priliku

Jedna od najpoznatijih molitava u Židovstvu je Adon Olam, pjesma koja se sastoji od deset stihova a izgovara se svaki dan prije jutarnje molitve (Šahrita), a u nekim zajed-

Strana 26 Divrej Tora

stranice) Harav Yitzchak Ginsburgh: Gematrija - Sukot: četiri razine veselja

nicama i nakon večernje molitve petkom. Adon Olam doslovno znači Gospodar Svijeta. Rabi Jišaja Horowitz, poznatiji pod imenom Shlah, autor Shnei Luchot Habrit-a, piše da te dvije riječi, Adon Olam odgovaraju riječima Ein Sof (Ein=Adon, Olam=Sof), što doslovno znači Bez Kraja.

K tome, on piše da tko god ujutro tokom izgovaranja molitve Adon Olam razmišlja o toj podudarnosti, tog dana ta osoba sigurno neće doživjeti nikakvu nezgodu; naprotiv, imati će odličan dan.

Da bi dali potpunu sliku, spomenimo da dvije riječi Adon Olam možemo također izjednačiti sa riječju Or - svjetlo, što nas upućuje na kabalističku predodžbu kako je svjetlo vezano uz beskraj, često koristeći izraz "svjetlost beskonačnosti".

Spomenimo usputno, da sa gledišta Kabale i Hasiduta, upravo ovo što smo gore spomenuli leži u srcu Einsteinovog poimanja svjetlosti kao najbrže stvari u svemiru, čime je on brzinu svjetlosti nazvao beskonačnom brzinom unutar granica našeg stvorenog svijeta.

Deset stihova iz Adon Olam odgovara sefirotima, kojih je također deset. Stih koji odgovara sefiri pobjede je "On je moj B-g i moj živući spasitelj, stijena i porođajne muke u doba krize"

Jedno od najpoznatijih učenja Baal Šem Tova je da se tokom molitve može meditirati nad hebrejskim riječima, pri čemu, premještajući slova u riječima, mijenjamo im i značenje. Pri tome upravo daje primjer koristeći riječi "u doba krize". Premještajući slova u riječi kriza הרצ dobijamo riječ cohar רהצ, što znači prag ili sjaj (cohar je jedno od 13 sinonima za svjetlost u hebrejskom jeziku, pri čemu kod ove riječi zamišljamo svjetlost na kraju tunela). Zaista, koristeći stihove "oh, jer taj dan je velik, nema takvoga kao što je on, i, ovo je doba krize za Jakova, i on će biti izbavljen iz nje", Baal Šem Tov podučava da kriza postaje izvor izbavljenja, kriza koja ispočetka izgleda kao da navješćuje kraj, postaje zapravo prag za novi početak dobrog perioda. Prema Hasidskom učenju, razmatrajući riječi na ovaj način mi vršimo utjecaj na stvarnost, omogućujući tako pročišćenje naše svijesti i pre-formuliranje našeg razumijevanja o tome gdje smo i što radimo. Iznenada, iz nove perspektive, pružaju nam se nove mogućnosti i Svemogući nam omogućuje da ih iskoristimo na pozitivan način. Stoga, mada ova godina može biti godina krize, ona je i prag za stupiti na novi nivo dobrote i prosperiteta, na novi nivo B-žanskog sjaja.

* * *

odnositi i na gramatički korijen (šoreš) hebrejske riječi. Korijen hebrejske riječi "kriza" je ררצ. Međutim ako uzmemo cjelovitu riječ הרצ, kriza, i gledamo kao da ta riječ predstavlja korijen (šoreš), jedinu riječ u hebrejskom koja ima korijen (šoreš) הרצ, je riječ ירצ, melem.

Melem je povezan sa iscjeljenjem i u Bibliji se smatra homeopatskim lijekom. Jeremija kaže: "Pa zar nema melema u Giladu, zar tu nema iscjelitelja? Zašto onda moj narod nije povratio svoje zdravlje?" Tako i ovdje vidimo da se, kada se vratimo korijenu krize, dobijemo melem. Ako to preslikamo u naš praktični život, kada uzdignemo našu dušu da se u trenutku krize koncentrira upravo na B-ga, transformiramo krizu u prag ozdravljenja i rast u B-žjem sjaju.

U kabali, proces mijene iz negativnog u pozitivno naziva se "hamtakat hadinim bešoršam", ili "zasladiti presudu u njenom korijenu". Ne ulazeći u kabalističko značenje cijelog ovog procesa, zamijetimo da se riječ korijen iz gornjeg izraza može

Pogledajmo sada riječi "u doba krize". Na hebrejskom, izraz "u doba krize" (gematrijsku vrijednost 765) je: ■

Na kraju, takozvana "kumulativna vrijednost" jednog slova (U kabali zvana mispar kidmi) je zbroj vrijednosti svih slova od alefa do tog slova, uključujući to slovo. Na primjer, kumulativna vrijednost slova bet je 3 ( alef=1, bet=2, 1+2=3), kumulativna vrijednost od jod je 55, i tako dalje. Kumulativna vrijednost hebrejskog izraza "u doba krize" je 3125. 3125 je broj 5 na petu potenciju. Dakle, možemo reći da 3125 na najpotpuniji način predstavlja broj 5. U biti, kada broj 5 podignemu na petu potenciju, to je kao da imamo na temelju 5 koji ima još viši 5 na sebi (55). Podizanje broja 5 sa još višom slikom samog sebe, upućuje nas na הרצ transformaciju (kriza) u ירצ (melem) budući da zadnje slovo he ( koje ima vrijednost 5) postaje slovo jod (koje ima vrijednost 10 = 5+5).

Preveo Aleksandar Mihael S.

(nastavak s 26.

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Sukot prema kabali

Sukot je jedan od tri biblijska hodočasna praznika. Slavi se 15-og dana u mjesecu tišriju i traje sedam dana. Biblijski reci navode da se ovaj praznik slavi u spomen na Izlazak i sjenice (nadstrešnice - sukot) u kojima su Izraelci živjeli za vrijeme 40 godišnjeg putovanja pustinjom. Međutim, ako je taj praznik u spomen Izlaska koji je bio u proljeće, zašto Sukot slavimo u jesen?

Pa, kako bismo otkrili pravo mistično značenje Sukota prvo trebamo shvatiti opću strukturu mjeseca tišrija.

Mudrost kabale uči da su praznici u mjesecu tišriju zapravo jedan praznik koji počinje s Roš hašanom i završava sa Simhat Torom (22. tišrija), a svrha je praznika da obnovi "posudu" (našu dušu) kako bi nam pružio priliku za obnovu. To je složen proces podijeljen u nekoliko faza:

Deset dana pokajanja - Dani presude

Ova prva faza traje 10 dana, od Roš hašane do Jom kipura, a riječ je o izgradnji naše želje da primamonaše lijeve kolone. Ova faza nas povezuje sa stvaranjem svijeta, a time i ponovnim stvaranjem nas samih za nadolazeću godinu. Tijekom ove faze svoje želje čistimo od svih negativnosti koje su se u prošlosti uz njih privezale, i time nas sprečavale da ispunimo svoje stvarne želje. Oproštenje, pokajanje, samoispitivanje, molitve i zvuci šofara su alati predviđeni za postizanje duhovnog pročišćavanja i čišćenja; pripremajući nas da primimo obilje za godinu koja dolazi. Tijekom ovih dana se utvrđuje tko će živjeti, a tko će umrijeti, tko će biti bogat, a tko će biti

siromašan tijekom naredne godine.

Sukot - Dani milosrdne dobrote (heseda)

Kad završi Jom Kipur energija u svemiru se pretvara u energiju desne kolone, energiju milosrdne dobrote (heseda). Ta energija, također, ulazi u našu dušu, našu "posudu" u nekoliko faza:

Prema Ariju, na završetku Jom kipura Svjetlost heseda (milosrdne dobrote) - energija života ulazi u našu dušu. Ulazak tog svjetla izravno je povezan s onime što smo činili na duhovnom planu tijekom elula i Deset dana pokajanja. Količina tog svjetla određuje razinu našeg zadovoljstva, naš osjećaj postignuća, naše financijsko stanje, naše zdravlje i životnu snagu u nastupajućoj godini. To se svjetlo naziva Unutarnjim svjetlom.

Mudrost kabale objašnjava da svatko od nas posjeduje dvije vrste

Svjetlosti:

Unutarnje svjetlo (Or Penimi) je Svjetlo koje već imamo u sebi ("u posudi") i ono simbolizira sve ono što smo u svojoj duši uspjeli ispraviti (tikun), i što je postalo dijelom nas. To svjetlo ulazi postupno, u pet

faza, između 11. i 15. tišrija. To unutarnje svjetlo je sve ono na čemu smo radili tijekom Deset dana suda, tijekom prijašnjih godina i prethodnih inkarnacija.

Okolno svjetlo ili Svjetlo koje nas okružuje (OrMakif) je svjetlo oko nas koje još nismo uspjeli doseći i ispraviti (tikun) u svojoj duši. Svatko od nas ima drugačije Okolno svjetlo, jer svatko od nas ima drugačiji tikun. (Mi imamo za postići različite ciljeve, steći različite uvide ili prevladati različite probleme, itd).

15-og tišrija Okolno svjetlo počinje ulaziti u naše duše. To svjetlo određuje našu motivaciju i viziju za godinu koja dolazi. Okolno svjetlo ima dvije komponente: intenzitet i kvalitetu. Jako okolno svjetlo ispoljit će se kod osobe kao osjećaj snažne motivacije, entuzijazma i visoke sposobnosti za prevladavanje prepreka. Kvaliteta našeg Okolnog svjetla znači da imamo viziju, da imamo dobra mjerila, nadahnuće i sposobnost da gledamo iza horizonta.

Mudrost kabale uči da naše Okolno svjetlo dovodi do toga da budemo zaštićeni, budući da kada imamo snažno i vrlo kvalitetno Okolno Svjetlo ono će nam osigurati da uvi-

Strana 28 Divrej Tora

jek budemo na pravom mjestu u pravo vrijeme. Zamah našeg napretka i naše vlastite promjene će nas zaštititi od toga da zapadnemo u nevolje i propast. To je tajna suke, korijen ove riječi je - SKK, zasjeniti, zaštiti i braniti (na hebrejskom)

Mistična tajna suke

Pa, u kakvoj je to vezi s Izlaskom?

Prema Zoharu, tijekom svih godina lutanja u pustinji Izraelci su imali tri dara zahvaljujući dvojici braće i sestri: Mošeu (mana - poseban kruh koji je dolazio s neba), Miriam (izvor vode) i Aharonu (Oblaci Slave). Ti su oblaci održali Izraelce neozlijeđenima, čuvanima i zaštićenima. Kad se kaže da je suka spomen na te oblake, to nam nagovještava da kada sjedimo u njoj mi privlačimo obrane, ta "Svjetla Hasadima (milosrdne dobrote)" koja ispunjavaju svemir u dane Sukota. Ova Svjetla također nastupaju postupno, u sedam faza, tijekom sedam dana praznika.

Najjače Okolno Svjetlo nastupa prvog dana Sukota, koji je ujedno peti dan ulaska Unutarnjeg svjetla, i ono je tog dana najjače. Ovaj poseban intenzitet heseda koji teče u svemir razlog je što je taj dan određen da bude praznik (hag). U ostale dane Sukota Okolno Svjetlo je manje intenzivno i to je razlog zašto se ti dani nazivaju Hol HaMo'ed - to znači da su ti dani polublagdani, rad je dopušten, međutim ograničen je.

Spajanje na Okolno Svjetlo se događa dok sjedimo u suki i sudjelujemo u meditaciji za ostvarivanje povezivanja, dok jedemo, spavamo, učimo ili molimo, naš je cilj privući to Svjetlo u naše živote.

Magen David - simbol zaštite

Znak Y magen Davida (Davidove zvijezde) u kabali je poznat kao mi-

stični simbol duhovno uravnotežene energije koja se koristi za zaštitu. Simbol je sastoji od dva trokuta:

Gornji trokut simbolizira ravnotežu u duhovnom svijetu, dok donji trokut simbolizira ravnotežu u fizičkom svijetu.

Sam pojedinac je simboliziran kao središte zvijezde.

Tijekom sedam dana Sukota mi gradimo sedam komponenti magen Davida pozivajući Ušpicin.

Ušpicin (na aramejskom: gosti)

Ušpicin su duhovni gosti koje pozivamo u suku svakog dana praznika. Ti gosti su biblijski praoci. Svaki od njih predstavlja različitu duhovnu snagu, a oni zajedno stvaraju magen David:

Prvog dana pozivamo praoca Abrahama koji predstavlja moć sefirat Hesed. Tim pozivanjem mi unosimo moć desne kolone gornjeg trokuta.

Drugog dana pozivamo praoca Jichaka koji predstavlja moć sefirat Gevura. Ovdje, unosimo moć lijeve kolone gornjeg trokuta.

Trećeg dana pozivamo praoca Jakova koji predstavlja moć sefirat Tiferet. Unosimo moć središnje kolone gornjeg trokuta.

Četvrtog dana pozivamo Mošea koji predstavlja moć sefirat Necah. Unosimo moć desne kolone donjeg trokuta.

Petog dana pozivamo Arona svećenika koji predstavlja moć sefirat Hod Unosimo moć lijeve kolone donjeg trokuta.

Šestog dana pozivamo Josefa pravednika koji predstavljamoć sefirat Jesod. Unosimo moć središnje kolone donjeg trokuta.

Sedmog dana pozivamo kralja Davida, koji predstavlja moć sefirat Malhut, našeg svijeta, naših života.

Četiri vrste - Arba'at HaMinim

Svrha Četiri vrste - lulava (mlade neotvorene grane datuljine palme), etroga (ploda citrusnog stabla), hadas (grančice mirte) i arave (grane vrbe) - je da unese Svjetlo iz gornjih svjetova kako bi ojačalo magen David za godinu koja dolazi.

Kad ih držimo zajedno mi unosimo Svjetlo od sefirot, iz gornjih svjetova, kako bi za sebe stvorili magen David:

dolje - Hod, iza sebe - Jesod, dok se mi nalazimo u sredini. Time tri grane mirte predstavljaju sefirot Hesed, Gevura i Tiferet, koje zajedno stvaraju gornji trokut.

Dvije grane vrbe predstavljaju sefirot Necah i Hod, a lulav predstavlja sefirat Jesod. Zajedno one stvaraju donji trokut.

Etrog predstavlja sefirat Malhut, naš svijet. On se nalazi u središtu magen Davida.

Tijekom molitve Halel, svakog jutra tijekom sedam dana Sukota, po pet puta se ljulja Četiri vrste što se podudara s pet sefirot: Keter, Hohma, Bina, Zeir Anpin i Malhut. Svako ljuljanje se vrši u šest različitih smjerova: jug - Hesed, sjever- Gevura, istok - Tiferet, gore - dolje, Netsah - Hod, i natrag (zapad) - Jesod; dok je osoba koja ljulja Malhut. Tim ljuljanjem mi ponovno gradimo magen David (Davidov štit) za našu zaštitu.

Osnovna ideja Sukota je da privuče Svjetla zaštite, duhovno napredovanje, osobnu energiju i životnu snagu za cijelu godinu punu sreće, ljubavi i dijeljenja.

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 28. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Tjedni Zohar: Sukot

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Simha Tora prema tradiciji

Simha Tora je poznata i kao Šemini Aceret i to je dan koji dolazi nakon što su završili 7 dana Sukota. Međutim, izvan Izraela to su imena dva različita dana praznika.

Simhat Tora se obilježava kako bi se ukazalo na završetak godišnjeg ciklusa čitanja Tore i ponovni početak čitanja. Vrhunac proslave je obilaženje bime hakafot u sinagogi sa svim svitcima Tore, plešući i pjevajući s njima. Hakafot se radi uvečer uoči Simhat Tore, te slijedećeg jutra prije čitanja Tore.

Nakon hakafot čita se posljednji dio Tore - i običaj je pozvati na Toru sve koji su u sinagogi, uključujući i svu djecu, a nakon toga se za šesto čitanje zove Hatana Tore (mladoženju Tore) i on čita sve do kraja Tore. Nakon toga sljedeće je čitanje Hatan Berešit (Postanak), i to je prvo poglavlje u Knjizi Postanka, početak Tore.

Uobičajeno je u večernjim satima održati druge hakafot, ali ovaj put na

ulicama.

Simhat Tora prema Kabali

Na kraju, nakon što smo tijekom praznika u tišriju stvorili vezu između "posude" i duše, između gornjih i donjih svjetova, između Stvoritelja i nas, stigao je trenutak braka - Simhat Tora, i kao što mlada obilazi oko mladoženje sedam puta na početku ceremonije vjenčanja, takav je smisao i sedam hakafot na Simhat Tora. Mi smo mlada, a Stvoritelj je mladoženja.

Izvor običaja na Simhat Toru je Zohar, koji nam je rekao da izvadimo sve Tore iz Aron hakodeša i radosno zaplešemo s njima. To je zapravo naša posljednja prilika da privučemo svjetlo u novu "posudu"

koju smo stvorili tijekom praznika u tišriju.

Nakon hakafot završavamo čitanje Tore s posljednjim odjeljkom knjige Ponovljeni zakon (Vezot habraha), i onda počinjemo iznova čitanjem knjige Postanka. Zbog toga Zohar i tumači da možemo promijeniti svoju sudbinu sve dok ne završimo s čitanjem Ponovljenog zakona, budući da u trenutku kad počnemo čitati Knjigu Postanka nova godina je počela.

Vjenčanje / sjedinjenje se dovršava u molitvi Musaf, netom prije nego što molimo molitvu za kišu (Tefilat hagešem) kako bi materijalizirali (gešem je kiša, ali i sve fizičko) sve blagoslove koje smo privukli od Roš Hašane do današnjeg dana.

U molitvi Keter u Musafu, kada kažemo "Šema Jisrael" sjedinjenje je dovršeno u svim sefirot i u svim svjetovima i time proces pripreme naše duše za iduću godinu - proces koji je započeo na Roš Hašanu –završava.

Zohar objašnjava da je na Šemini Aceret svjetlo Simhat Tore - svjetlo blagoslova svim bićima i svjetovima - dostupno svima, i dok plešemo s Torom mi dovodimo svjetlo i svekoliko obilje u naš svijet i ispunjavamo sve duše dobrom srećom i obiljem.

Prevela Tamar Buchwald

Strana 30 Divrej Tora

Haftare za Sukot i Šemini Aceret

(I Kraljevima 8,54 8,66)

Na Šemini aceret se čita glasoviti odlomak Aser t'aser koji počinje zakonima o desetinama (mesmer – davanje desetine prihoda). Sukot, blagdan prikupljanja, bio je doba kad su se razne vrste desetina davale levitima i siromašnima. Desetinu se davalo dva puta godišnje.

Prvu desetinu se davalo levitima, a drugu je trebalo donijeti u Jeruzalem i tamo je pojesti. Svake treće i šeste godine drugu desetinu bi zamijenila desetina za siromašne. (Sedme, šabatne godine ne daje se desetina ni od čega što raste i što ionako ne pripada vlasniku nego svima). U odlomku je riječ i o Šabatnoj godini (Š'mita), opraštanju dugova i oslobađanju robova.

litvu preklinjanja i otvorio svoje srce B-gu u Bejt hamikdašu, ustao je i blagoslovio izraelski narod:

"Nek' je blagoslovljen B-g koji je dao svome narodu Izraelu da otpočine, u skladu sa svime što je obećao; nije izostavio ni jednu riječ iz svih svojih dobrih obećanja koja je obećao preko Mošea, sluge svoga. Neka B-g naš B-g bude s nama kao što je bio s našim očevima. Nek' nas ne napusti i ne odrekne nas se; pa da može priviti naša srca k sebi, da idu Njegovim putovima i čuvaju Njegove zapovijedi i Njegove uredbe i Njegove presude koje je zapovijedio našim očevima.

Na šabat u vrijeme Sukota čitamo iz knjige Kohelet (Propovjednik). Veselje koje je donio Sukot lako nas može odvesti u svjetovna zadovoljstva i prouzročiti da izgubimo iz vida duhovnu prirodu istinske radosti. Knjiga Kohelet je osmišljena tako da nam pomogne koncentrirati se na bitno. Napisao ju je kralj Solomon. To je razborita knjiga koja ukazuje na ispraznost traganja za svjetovnim i vodi zaključku da samo duhovne vrijednosti imaju trajno značenje. Iako se čini da knjiga izražava pesimistički pogled na život, završni odlomak podvlači da je njezina namjera nadahnuti nas na veće priljubljivanje uz B-ga: "sve u svemu, kad se sve uzme u obzir: Boj se B-ga i čuvaj Njegove zapovijedi jer to je sva čovjekova dužnost." (Kohelet 12,13) ■

Za vrijeme maftira, osmog dana na Šemini aceret, čita se kratki odlomak iz Brojeva (29,35-39). Tema ove haftare nastavak je teme haftare za prvi dan Sukota. Nakon što je kralj Solomon završio svoju dirljivu mo-

I neka ove moje riječi, kojima preklinjem B-ga, budu tik uz B-ga našeg B-ga danju i noću; neka budu uzročnik ustrajnosti sluge Njegovog i ustrajnosti naroda Njegova, Izraela, za sva vremena; da svi narodi na zemlji spoznaju da B-g jest B-g i da nikog drugog nema.

Neka tvoje neokaljano srce zato bude s B-gom našim B-gom, i neka se drži Njegovih odredbi i čuva Njegove zapovijedi kao na ovaj dan."

Nije teško zamisliti veselje i nadahnuće takvog Sukota prilikom posvećenja novoizgrađenog Bejt hamikdaša. Haftara nam kaže da je "osmog dana on (kralj Solomon) otpustio ljude i oni su blagoslovili kralja i otišli u svoje šatore veseli i razdragana srca zbog sveg dobra koje je B-g učinio za Davida, slugu svoga i za Izrael, narod svoj."

Prevela Dolores Bettini

(Knjiga Kohelet)

Orbus.be

Praznik sjenica, ili Sukot, je starozavjetni jevrejski praznik, koji se obilježava u jesen, petnaestog dana mjeseca tišrija (sept./okt.). Traje osam dana i jedan je od triju velikih hodočasničkih praznika (uz Pesah) u kojima se Jevreji sjećaju biblijskog putovanja svog naroda prema Obećanoj zemlji.

Sukot doslovno znači sjenica, improvizirana kućica od pruća. Praznik sjenica se slavi kao uspomena na izlazak iz Egipta i dugi put do Izraela kroz pustinju. Praznik sjenica traje od petnaestog do dvadeset i drugog Tišrija. Dvadeset i trećeg Tišrija nastupa Šemini aceret (Osmi zaključni dan) koji se smatra zasebnim praznikom.

U toku svih sedam dana Sukota svi su punoljetni muškarci

Sukot

JCSarajevo

SUKOT doslovno: sjenice, Praznik sjenica koji se slavi kao uspomena na izlazak iz Egipta i dugi put do Izraela kroz pustinju.

Praznik Sjenica traje od petnaestog do dvadeset i drugog Tišrija. Dvadeset i trećeg Tiš rija nastupa šEMINI ACERET (Osmi zaključni dan) koji se smatra zasebnim praznikom. Kako se sedmodnevni period

DANAŠNJI BLAGDAN Srećan

obavezni spavati i objedovati u suka, izvan suka smije se samo užinati ili piti.

Suka je koliba koja se gradi pored kuće u kojoj se jede i spava u toku praznika Sukot. Zidovi suka mogu biti napravljeni od drveta, kartona, kamena ili cigli. Ono što je bitno je da suka ne smije biti pokrivena crijepom, lesonitom ili najlonom – nego granjem, drvenim letvama, trskom ili hasurama - i to tako da se kroz iste može vidjeti nebo. Najčešće se stavljaju palmine gane. U toku Sukota sav se život odvija u suka, a u pravu kuću ulazi se poslom i privremeno. Stoga se ćilimi, slike, vaze i drugi ukrasi prenose u suka.

Po svom porijeklu, Sukot je poljoprivredna svečanost. Naziva se i Praznik žetve. Na dovršetku žetve, Sukot se uzimao

Sukota završava zasebnim praznikom bilo je nemoguće proširiti u dijaspori sam Sukot na osam dana. – Tako Sukot i u Izraelu i u dijaspori traje sedam dana – s tim što je u Izraelu samo prvi dan Sukota JOM TOV (zapovjedni praznik) – a ostalih šest dana su HOL (H)AMOED (polupraznik); dok su u dijaspori prva dva dana praznika zapovjedni praznici – te tako u diajaspori polupraznici traju samo pet dana. šemini

U susret prazniku Sukot

JOBeograd

U susret prazniku Sukot

Sukot je hodočasni praznik, svetkovina koja počinje uoči petnaestog dana meseca Tišrija (oktobar) i traje devet dana. Prva dva i poslednja dva dana su puni praznici, a dani između polupraznici. Sedmi dan se zove Ošana Raba, osmi Šemini aceret, a deveti Simhat Tora.

Sukot slavi prikupljanje žetve i seća na čudesnu zaštite koju je Gospod pružio deci Izraela kada su napustili Egipat. Sukkot slavimo tako što sedam dana i noći obedujemo u Suka, koja postaje naš dom za vreme praznika.

Suka

Suka (senica, koliba), po čemu je praznik nazvan, simbolizuje

SUKOT

kao opća zahvalnost za urod u protekloj godini.

Običaj vezan za ovaj praznik: treba napraviti svežanj od četiri dijela, arba minim: lulav palmin list, etrog - plod vrste citrusa, hadasim - 3 grančice mirte i aravot - 3 grančice vrbe. Grančice mirte i vrbe vezuju se zajedno, a lulav se drži u drugoj ruci, a šake se drže skupljeno pri mahanju. Svakodnevno, osim na Šabat, obavlja se obred uz blagoslov koji se zove netilat lulav. U sinagogi se maše sa četiri biljne vrste na četiri strane svijeta: započinje se mahati u pravcu Jerusalima.

Osmi dan Sukota naziva se Šemini aceret, a sljedeći dan u dijaspori se slavi kao Simhat Tora, jer se u vrijeme jutarnje molitve čita posljednji dio iz Tore u knjizi Dvarim i prvo poglavlje knjige Berešit. Oni

Aceret svetkuje se u Izraelu jedan – a u dijaspori dva dana. U toku svih sedam dana Sukota svi su punoljetni muškarci obavezni spavati i blagovati obroke u suka, izvan suka smije se samo užinati ili piti.

SUKA - koliba koja se gradi pored kuće u kojoj se jede i spava u toku praznika SUKOT. Zidovi suka mogu biti napravljenmi od drveta, kartona, kamena ili cigli. Ono što je

koji su tom prigodom pozvani na čitanje Tore nazivaju se hatani, što u ovom slučaju znači nositelji časti. Kao nastavak veselog praznika, pozivaju goste kući, uz bogato opremljen stol.

četrdeset godinja lutanja naših predaka Sinajskom pustinjom, pre ulaska u Svetu zemlju, kada su živeli u kolibama koje su pravili od prirodnog materijala.

Arba minim

Običaj je da se za vreme pra-

znika u Hramu vrše obredi sa četiri biljke, to su: etrog (vrsta citrusa), lulav (listovi palme), adas (grančice mirte) i arava (grančice vrbe). Ove biljke su se koristile za ukrašavanje Suka a kroz istoriju je ovaj običaj se tumačio na različite

bitno je da suka ne smije biti pokrivena crijepom, lesonitom ili najlonom – nego granjem, drvenim letvama, trskom ili asurama - i to tako da se kroz iste može vidjeti nebo. Dozvoljeno je užinati izvan suka. U toku Sukota sav se život odvija u suka, a u pravu kuću ulazi se poslom i privremeno. Stoga se ćilimi, slike, vaze i drugi ukrasi prenose u suka. Na ŠEMINI ACERET već se više ne sjedi u suka.

■

načine. Po jednom tumačenju, četiri vrste simbolizuju različitost ali ujedno ukazuju da su međusobno razumevanje i zajedništvo važni da bi se omogućilo stvaranje srećnijeg društva.

Sukot se praznuje u jesen. U staroj jevrejskoj državi, gde se većina stanovnika bavila zemljoradnjom, praznovanje je počinjalo posle završene žetve i berbe voća.

Simhat Tora

Simhat Tora (radovanje Tore), Mi se radujemo Tori i Tora se raduje nama, je praznik koji se praznuje poslednjeg dana Sukota. Njime se obeležava završetak godišnjeg ciklusa čitanja Tore, nakon čega počinje da se čita od početka sledećih godinu dana.■