TUŽALJKE — Dva usporedna hrv. prijevoda Tiš’a be’av 5782.
10. ava 5782. 7. kolovoza 2022.
Broj 45, Godina 15
Eiha jašva badad, hair rabati am, haitai k'almana prijevod: Lujo Bakotić
prijevod: Ivan Šarić poglavlje 1
poglavlje 1
1 Ah, kako leži pust grad - nekada bogat stanovnicima!
1 Gle! Osamljena sjedi ova mnogoljudna prijestolnica! Kao udovica posta! Velika je među narodima bila, silna je među državama bila, a u ropstvo pade! voje noći u plaču provodi, lice joj je puno suza. Od svih koji je volješe nitko je ne tješi. Iznevjeriše je svi prijatelji njezini, dušmani joj postadoše. 3 U progonstvu Juda čami, u mukama teškog robovanja; među narodima sjedi i nigdje mu mira nema. U tjesnacu stigoše ga svi gonitelji njegovi. 4 Žalosni su putovi sionski, nitko više ne ide na svetkovine, i sva su vrata njegova pusta. Svećenici uzdišu njegovi, žalosne su djevojke njegove, a i sam je pun čemera. 5 Pobjediše mučitelji njegovi, spokojni su dušmani njegovi, jer ga G-spod ponizi zarad mnogih grijeha njegovih. U roblje djecu njegovu pred dušmaninom odvode. 6 Svu je slavu svoju kći sionska izgubila. Glava ri su njeni kao jeleni koji paše ne nalaze, pa nemoćni bježe ispred gonitelja svoga. 7 U danima muke i tjeskobe svoje sjeti se Jeruzalem svega blaga stare svoje baštine, kada pade narod njegov bez pomoći poda ruku mučitelja svoga. Gledaše ga dušmani njegovi, smijaše se propasti njegovoj. 8 Mnogo zgriješi Jeruzalem, zato prezren posta. Preziru ga koji ga štovahu, gledajući njegovu golotinju, a on tek uzdiše i sakriva glavu. 9 Skutovi mu bjehu uprljani; nije on na kraj svoj mislio! Čudno pade, i nitko ga ne utješi! Muku moju pogledaj, G-spode, i bijes neprijatelja mojih! 10 Rukom svojom neprijatelj poseže na svim dragocjenostima njegovim, i on vidje u svom svetilištu provalu naroda kojima si ti branio da u sabor tvoj ulaze. 11 Uzdiše sav narod njegov, kruha traži! Sve dragulje svoje za hranu dadoše da
Udovica je postao - nekada gospodarica narodima. Nad zemljama nekada kneginja postade podanica. 2 Gorko plače noću - suze mu na obrazima. Nikoga nema, da ga utješi, od svih milosnika njegovih. Svi prijatelji njegovi
postaše mu nevjerni, postaše mu neprijatelji. 3 Iseli se Juda od
jada,
od
ljutoga
ropstva,
boravi
sad
među
neznabošcima, ne nalazi mira: svi tlačitelji njegovi hvataju ga u tjeskobi. 4 Putovi na Sion tuguju, jer nitko ne dolazi na blagdan, Sva su vrata njegova pusta; svećenici njegovi uzdišu. Djevojke su njegove pune jada; i sam je jadan. 5 Tlačitelji njegovi dođoše na vlast; neprijatelji se njegovi raduju; jer ga G-spod rinu u žalost zbog svih grijeha njegovih. Djeca njegova idu u ropstvo pred tlačiteljem. 6 Pade sa sionske kćeri sav sjaj njezin. Knezovi su njezini kao ovnovi bez pašnjaka. Vuku se tamo posve iznemogli pred goničem. 7 U vrijeme svoje muke i nevolje spominje se Jerusalem sve krasote, što ju je imao u dane davne; sada narod njegov pada u ruke neprijateljeve, a nitko mu ne pomaže. Neprijatelji to gledaju i propasti se njegovoj smiju. 8 U krivnju je zapleten Jerusalem; zato posta ogavan. Svi laskavci njegovi preziru ga: vidješe golotinju njegovu. A on sam uzdiše i okreće se natrag. 9 Nečistoća pokriva skute njegove; nije mislio na kraj svoj. Zato je pao tako duboko; nije imao nikoga da ga potješi. “G-spode, pogledaj nevolju moju: jer se je ponio neprijatelj!” 10 Tlačitelj poseže rukom na sve blago njegovo. Morao je vidjeti, kako prodiru u svetište njegovo neznabošci, kojima si zabranio pristup u zajednicu svoju. 11 Sav narod njegov uzdiše tražeći kruha.
Stranica 2 Za jelo daje nakit svoj, da produlji život. “Ah, G-spode, vidi ipak i pogledaj, kako sam veoma prezren!” 12 “Vi svi, koji prolazite putem, pogledajte i vidite, ima li boli, kakva je moja, koja me pogodila, kad me G-spod rinuo u žalost u dan žestokoga gnjeva svojega! 13 S visine posla oganj u nutrinu moju za kaznu. Postavi mrežu nogama mojim, prebaci me. Ostavi me bez pomoći, te jednako tugujem. 14 Opremljen je jaram grijeha mojih, privezala ga je ruka njegova. Bio mi je metnut na vrat, i skrši se snaga moja. Gspod me predade takvima, kojih ne mogu prevladati. 15 Sve je junake moje ugrabio G-spod usred mene. Sazvao
proti meni svečanost, da pogubi ratnike moje. G-spod je sam kao grožđe u kaci izgazio djevojku kćer Judinu. 16 Zato ja moram gorko plakati; oko moje pliva u suzama. Daleko je od mene utješitelj, koji bi me okrijepio. Postiđena su djeca moja, jer je nadvladao neprijatelj.” 17 Sion pruža ruke svoje; nema mu utješitelja. G-spod je podigao unaokolo proti Jakovu neprijatelje njegove, Jerusalem posta kod njih gadan. 18 “G-spod je jedini pravedan; jer ja sam mu prkosio. Čujte, svi narodi, i vidite bol moju! Djevojke moje i mladići moji otidoše u nevolju. 19 Pozvao sam milosnike svoje, ali su oni bili nevjerni. Svećenici moji, starješine moje poginuše u gradu tražeći jela, da produlje život svoj. 20 Pogledaj, G-spode, kako mi je teško; nutrina moj a gori! U grudima mi se prevrće srce; jest, velik je bio prkos moj! Vani bjesni mač, a unutra smrt. 21 Čuli su, kako jecam, ali ne nađoh nikakva utješitelja. Svi su neprijatelji moji čuli za nesreću moju, radosni, da si to učinio, da si poslao dan, kojim si zaprijetio. Nek ih pogodi kao mene! 22 Nek izađe pred lice tvoje sva zloća njihova! Tada učini
TUŽALJKE — Dva usporedna hrv. prijevoda
okrijepe život svoj. Poniženje moje pogledaj, G-spode! 12 Vama se obraćam koji ovuda idete! Pogledajte i vidite ima li bola kao što je moj bol, bol koji me ošinu! Rastuži me G-spod u dan gnjeva svoga plamenoga. 13 S visine on u kosti moje baci plamen ljut; mrežu mojim nogama razape, obori me nauznak, baci me u tugu, u muku beskrajnu. 14 Svojom rukom sveza jaram grijeha mojih - zapleteni su, na vrat mi ih navalio. - Slomio je G-spod snagu moju, predao me u ruke kojima odoljeti ne mogu. 15 Obori G-spod sve ratnike moje iz moje sredine; na mene je vojsku sakupio da bi satro uzdanicu moju. Kao grožđe zgazi G-spod djevicu Judinu. 16 Zato plačem, zato oči moje suze liju, jer se utješitelj udalji od mene koji bi mi dušu ukrijepio. Žalosna su djeca moja jer dušmanin pobijedi. 17 Pruži Sion ruke svoje ali ga nitko ne utješi. Posla G-spod odasvuda neprijatelje na Jakova. Jeruzalem užas među njima posta. 18 Pravedan je G-spod; jer se ja usprotivih riječi njegovoj. Slušajte svi narodi i moj bol gledajte! U sužanjstvo odvedoše djevojke i mladiće moje. 19 Prijatelje zazvah svoje, ali me oni iznevjeriše. Svećenici moji i starješine u gradu izdahnuše, smalaksaše tražeći hranu da okrijepe život svoj. 20 Tjeskobu moju pogledaj, G-spode! Gori mi utroba, srce mi je ustreptalo u grudima, jer sam buntovnik bio... Vani je mač, unutra smrt. 21 Čuli su se uzdisaji moji, ali me nitko ne utješi. Svi dušmani moji čuše za pogibiju moju, i raduju se što si je na mene naveo. Daj da dođe dan što si ga objavio, da i njima kao i meni bude! 22 Neka iziđe preda te sva zloća njihova, pa učini njima kao i meni za sve moje prijestupe! Jer su teški uzdisaji moji i srce je moje žalosno.
njima, što si učinio meni za sve grijehe moje.” Jer su bez
poglavlje 2
broja uzdasi moji, slabo je srce moje.”
1 Kćer sionsku kako zastre oblakom G-spod u gnjevu svome! S neba odgurnu na zemlju slavu Izraelovu, i ne spomenu se podnožja nogu svojih u dan gnjeva svoga. ve stanove Jakovljeve satra G-spod bez milosti, i u gnjevu svome gradove kćeri Judine razvali; prokle kraljevstvo i knezove njegove. 3 U žestokom gnjevu svome svu je silu Izraelu oborio, desnicu je svoju ispred neprijatelja trgnuo i ognjeni plamen u Jakovu raspalio koji oko sebe sve proždire. 4 Kao neprijatelj je luk svoj nategnuo, desnicu je svoju kao dušmanin podigao, pobio je sve što je očima milo, gnjev je svoj na šator kćeri sionske kao oganj sasuo. 5 G-spod je kao neprijatelj bio; razorio je Izraela, uništio dvore njegove, raskopao gradove njegove, a kćeri Judinoj jad i žalost umnožio. 6 Raskopao je šator svoj kao njivu, razorio mjesto sabora svoga. G-spod učini da Sion zaboravi i svetkovine i subote, i u gnjevu svome žestokome kralja i svećenika odbaci. 7 Omrznu G-spod žrtvenik svoj odbaci sveti-
poglavlje 2 1 Ah, kako naoblači G-spod u gnjevu svojemu kćer sionsku! Baci s neba na zemlju sjaj Izraelov, ne pomisli na podnožje
nogu svojih u dan gnjeva svojega. 2 Neštedice uništi G-spod sva polja Jakovljeva, Poruši u gnjevu svojemu tvrđave kćeri Judine. Poruši u prah, oskvrni kraljevstvo, knezove njegove. 3 Slomi u žestini gnjeva svojega svu snagu Izraelovu. Potegnu natrag desnicu svoju od neprijatelja, raspali se na Jakova kao oganj plameni, što proždire sve. 4 Kao neprijatelj nateže luk svoj, kao protivnik pruži desnicu svoju; što obraduje oko, sve to uništi u šatoru kćeri sionske. Izli gnjev svoj kao oganj. 5 Kao neprijatelj pokaza se G-spod, uništi Izraela, uništi sve palače njegove, sruši tvrđave njegove, nagomila na kćer Judinu jad na jad. 6 Pogazi kao lijehu hram njegov, poruši svetište njegovo. G-
TUŽALJKE — Dva usporedna hrv. prijevoda spod vrže u zaborav na Sionu blagdane i subotu. U žestokom gnjevu svojemu odbaci kralja i svećenika. 7 Pogrdi G-spod žrtvenik svoj, zamrzi na svetište svoje. Pusti da padnu u ruke neprijatelju zidovi dvorova njegovih. Stade ih vika u kući G-spodnjoj kao u dan blagdana. 8 Odluči G-spod da uništi zidove kćeri sionske. Rasteže mjeračko uže i ne ustavi ruke svoje kod rušenja. Ražalosti opkop i zid; tugovali su skupa. 9 Utonuše u zemlju vrata njezina;
polomi
i
razbi
prijevornice
njezine.
Kod
neznabožaca su klali njezin, knezovi njezini. Nema više zakona. I proroci njezini ne dobivaju viđenja od G-spoda. 10 Šuteći sjede na zemlji starci kćeri sionske, posuli su prahom glavu svoju, vrećom se ogrnuli. Pognule k zemlji glavu svoju djevojke jerusalemske. 11 Ispadoše mi oči od plača; grudi moje hoće da puknu. Sav mi je život otet zbog pada kćeri moga naroda, jer dijete i nejače ginu na ulicama gradskim. 12 Svojim materama viču: “Gdje je kruh?” Ginu kao smrtna rana na ulicama gradskim, izdišu dušu svoju na grudima matera svojih. 13 Što da ti predočim, čim da te izjednačim, kćeri jerusalemska? Kakvu ću ti priliku naći, da te utješim, djevojko, kćeri sionska? Jer je velika kao more nesreća tvoja; tko da te iscijeli? 14 Proroci tvoji navješćivali ti laž i prijevaru, nijesu otkrivali krivnje tvoje, da okrenu sudbinu tvoju. Samo su ti utvare govorili, da te prevare i zavedu. 15 Nad tobom pljeskaju rukama svi, koji prolaze putem. Šiću i mašu glavom nad kćerju jerusalemskom: “To li je grad, za koji su govorili da je najljepši, milina svemu svijetu?” 16 Otvaraju usta na te svi neprijatelji tvoji. Škripe zubima, šiću i viču: “Ha, mi proždrijesmo! Jest, ovo je dan našega nadanja; dočekasmo ga, doživjesmo!” 17 Svršio je G -spod, što je naumio, prijetnju svoju ispunio, koju je davno rekao: razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja, učinio je ponosnim protivnik tvoje. 18 O poviči gore visoko G-spodu, djevojko, kćeri sionska! Daj da teku suze tvoje kao potok dan i noć! Ne daji sebi nikada mira; neka se oko tvoje nikada ne odmori! 19 Ustani! Tuguj glasno ob noć, u početku straže! Izlijevaj srce svoje kao vodu pred licem Gspodnjim! Podiži k njemu ruke svoje za život djece svoje, što ginu od gladi na uglovima svih ulica! 20 “G-spode, vidi ipak i pogledaj, kojemu si učinio ovako! Jesu li smjele žene jesti plod tijela svojega, dječicu svojega staranja? Je li se smjelo u svetištu G-spodnjem ubijati svećenika i proroka? 21 Na ulicama leže na zemlji dječak i starac. Djevojke moje i mladići moji padoše od mača. Ti i ih pobio u dan gnjeva svojega, poklao si ih okrutno 22 Sazvao si kao na blagdan odasvud one, koji me straše. U dan gnjeva G-spodnjega nije bio nitko, koji bi utekao i umaknuo. Koje othranih i brižno odgojih, njih mi neprijatelj moj pobi.
Stranica 3
šte svoje, a neprijatelju bedeme dvorova sionskih u ruke preda. Vika je u domu G-spodnjemu odjeknula kao u dan blagdanski. 8 Naumi G-spod da raskopa temelje kćeri sionske; nape uže mjerničko, ne ustegnu desnicu svoju prije no što je uništi. U tugu baci bedeme i zidove, u žalosne ruševine. 9 U zemlju sva vrata njena propadoše, on polomi i skrši prijevornice njezine, među narodima su kralj i knezovi njeni. Nema više Zakona, a ni proroci ne primaju viđenja G-spodnja. 10 Glava ri kćeri sionske na zemlji sjede i šute, glavu su pepelom posuli, kostrijet pripasali. Glavu svoju oboriše k zemlji djevojke jeruzalemske. 11 Od suza mi oči iščilješe, gori mi utroba, žuč se moja na zemlju prosula zbog sloma kćeri naroda mojega. umiru djeca i dojenčad na ulicama gradskim. 12 Govorahu majkama svojim: “Ima li gdje žita, ima li gdje vina?” Kao ranjenici na ulicama izdisahu, u naručju majki svojih dušu ispuštahu. 13 Što da ti kažem, s čime da te usporedim, kćeri jeruzalemska? S čime da te usporedim, koju da ti dam utjehu, djevice, kćeri sionska? Rana tvoja kao more je silna; tko da te iscijeli? 14 Zaludna i varljiva viđenja proroci su tvoji za tebe imali; nisu oni grijehe tvoje otkrivali, da bi robovanje od tebe odvratili, nego ti lažna i prijevarna proroštva govorahu. 15 Prolaznici rukama plješću nad tobom, zvižde i vrte glavom zbog kćeri jeruzalemske: “Je li to grad koji je resila ljepota, radost svemu svijetu?” 16 Šire usta na te svi dušmani tvoji, zvižde i zubima škripe, govoreći: “Proždrijesmo je! Dođe dan na koji smo čekali, dočekasmo i ugledasmo ga!” 17 Izvrši G-spod što je naumio, ispuni riječ odavna rečenu. Bez milosti je pustošio. Neprijatelj likuje zbog tebe, podigao je silu mučitelja tvojih. 18 Srce im G-spodu vapije... Bedeme kćeri sionske, potoke suza dan i noć prolijevaj, ne daj sebi mira, ne daj odmora zjenici oka svoga! 19 Ustani i zaridaj čim naiđe noćna straža, srce svoje pred G-spodom kao vodu izlij! K njemu ruke svoje podigni zarad života djece svoje, što na uglovima ulica izdišu od gladi! 20 Pogledaj, G-spode, kome si to učinio! Je li trebalo da majke plod utroba svojih jedu, djecu što njišu u naručju? Da se u Svetištu G-spodnjemu svećenici i proroci kolju? 21 Na zemlji, po ulicama, leže starci i djeca; djevojke moje i mladići moji od mača padoše. U dan gnjeva svoga ubijao si i klao bez milosti. 22 Dozvao si kao na svetkovinu sa svih strana strahote na mene. U dan gnjeva G-spodnjega nitko se spasio ni preživio nije. One koje
Stranica 4
TUŽALJKE — Dva usporedna hrv. prijevoda
poglavlje 3
sam odnjihala i othranila, njih mi pobi moj dušmanin.
1 Ja sam, koji sam iskusio nevolju od pruta gnjeva njegova.
poglavlje 3
2 Potisnuo me je i potjerao u taman mrak. 3 Proti meni
1 Ja sam čovjek koji muku vidje pod bičem gnjeva njegovoga. 2 Odvede me, u tamu me uvede, ali ne na svjetlost. 3 Na mene obraća i prevraća ruku svoju povazdan. 4 Sasušio je svu put moju i svu kožu moju, i polomio kosti moje. 5 Zazidao me, optočio me otrovom i mukom. 6 Pustio je da čamim u tami; kao oni što već davno umriješe. 7 Ogradio me zidom da se ne pomaknem, okove je teške na me stavio. 8 A sve i da vičem i vapijem, ne prima on molitve moje. 9 Zagradio mi put tesanim kamenom i prevratio staze moje. 10 Bio mi je kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji. 11 Pomeo je staze moje i razderao me, u očaj me bacio. 12 Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice. 13 Ustrijelio me u bubrege strijelama iz tobolca svoga. 14 Postao sam ruglo svom narodu i pjesma njegova povazdan. 15 Nasitio me gorčinom, opio me pelinom. 16 kamenom mi zube polomio, zakopao me u pepeo. 17 Mir si duši mojoj oduzeo, više ne znam što je sreća. 18 I ja rekoh: Snaga moja propade i nadanje moje u G-spoda! 19 Kad se muke svoje i svog jada sjetim, pelina i žuči; 20 kad ih duša moja spomene, klone sva u meni. 21 Ali evo što ću u srcu svom spominjati i što će mi nadu dati: 22 Nisu se iscrple milosti G-spodnje, i nije nestalo milosrđa njegovog. 23 One se svakog jutra ponavljaju, velika je vjernost tvoja! 24 G-spod je moj dio, veli duša moja. Zato ću se u njega uzdati! 25 Dobar je G-spod onima koji se u nj uzdaju, duši koja ga traži. 26 Dobro je čekati u miru na pomoć G-spodnju. 27 Dobro je čovjeku nositi jaram u mladosti svojoj. 28 Osamljen će i u šutnji sjediti, jer mu tako B-g odredi. 29 Usta svoja uz prah će priljubiti, možda još ima nade. 30 Podmetnut će obraz onom koji ga bije, sramote će se nasititi. 31 Jer G-spod nikoga ne odbacuje zauvijek. 32 Jer ako i rastuži, smiluje se po velikom milosrđu svome. 33 Jer on niti ponizuje, niti rado rastužuje sinove čovječje. 34 Kada se nogama gaze svi sužnji zemaljski, 35 kada se izvrće ljudska pravda ispred lica Svevišnjega, 36 kada se čovjeku krivo čini u parnici njegovoj, zar da G-spod to ne vidi? 37 Tko će reći da se nešto zbiva a da G-spod ne naredi? 38 Ne dolazi li od volje Svevišnjega zlo i dobro? 39 Zašto da se živ čovjek tuži? Neka se svatko za svoje grijehe tuži. 40 Pretražimo i gledajmo putove svoje, vratimo se G-spodu! 41 Prignimo srce i ruke svoje k B-gu na nebesima! 42 Zgriješismo i buntovnici bijasmo, a ti nam nisi opraštao. 43 Sakrio si se u gnjevu svome i gonio si nas, bez milosti ubijao. 44 Obastro si se oblakom, da ne prođe molitva. 45 Načinio si od nas smeće i odmet među narodima. 46 Šire usta svoja na nas svi neprijatelji naši. 47 Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje, 48 Potoci suza te-
obraća ruku svoju uvijek iznova povazdan. 4 Učinio je, da uvene tijelo moje, koža moja, polomio je kosti moje. 5 Sazidao je i nagomilao oko mene otrovnu nevolju. 6 U tamu me obavio kao mrtvace davnih vremena. 7 Ogradio me, da ne izađem, oteščao mi okove moje. 8 Kad vičem i zovem, on ne čuje vapaja mojega, 9 Zazidao je putove moje tesanim kamenom, povaljao stazu moju. 10 Bio mi je kao medvjed što vreba, lav u skrivalištu. 11 Odvukao me s puta,
razderao me. Pustio me da uginem. 12 Nategao luk svoj, stavio me za biljegu strijeli svojoj. 13 Probo mi bubrege strijelama iz tobolca svojega. 14 Postao sam podsmijeh svemu narodu svojemu, ruglo njihovo svaki dan. 15 Nasitio me gorčinom; dao mi pelin da pijem. 16 Polomio mi zube kamenjem, dao mi pepeo da jedem. 17 Uzeo si mir duši mojoj, zaboravio sam sreću. 18 Rekoh: “Ode mi život, ufanje moje u G-spoda.” 19 Spomeni se nevolje moje, tumaranja
mojega,
pelina
gorkoga!
20
Mnogim
mudrovanjem skučena je u meni duša moja. 21 Ovo ću pomisliti u sebi, iz toga ću ufanje crpsti: 22 Milost je Gspodnja, da nijesmo sasvim uništeni, neiscrpljivo je
milosrđe njegovo. 23 Ponavljaju se svako jutro. Vrlo je velika vjernost tvoja. 24 Velim: “G-spod je dio moj; zato se ufam u njega.” 25 G-spod je dobrostiv onome, koji ga čeka, duši, koja ga traži. 26 Dobro je mirno čekati pomoć Gspodnju. 27 Dobro je svakome nositi jaram svoj od mladosti. 28 Neka sjedi sam i šuti, cad mu on dosudi! 29 Neka prigne k prahu usta svoja; možda još ima ufanja! 30 Neka podmetne obraz svoj onome, koji ga bije, nek se najede sramote! 31 Jer G-spod ne odbacuje za vazda, 32 Ako i dosudi nevolju: on se i smiluje u veličini milosti svoje; 33 Jer on iz naslade ne ruši i ne rascvili ljude. 34 Kad su gazili nogama sve zarobljenike u zemlji, 35 Kad su izvrtali
pravo čovjeka pred očima Svevišnjega, 36 Kad su tlačili čovjeka pred sudom: ne vidi li to G-spod? 37 Tko je taj, koji je zapovjedio i zbilo se, a G-spod da nije zapovjedio? 38 Ne dolazi li nesreća i sreća po zapovijedi Svevišnjega? 39 Zašto se tuži čovjek, koji još živi, čovjek zbog kazni svojih? 40 Ispitajmo, pretražimo putove svoje, obratimo se G-spodu! 41 Podignimo srce i ruke k B-gu u nebu! 42 Griješili smo i bunili smo se; tada nam nijesi oprostio. 43 Obavio si se gnjevom, progonio si nas, ubijao neštedice; 44 Zaogrnuo si se u oblak, da više ne prodre molitva; 45 Učinio si od nas smeće, izmet usred naroda. 46 Razjapili usta svoja proti nama svi neprijatelji naši. 47 Zadesi nas groza i jama,
TUŽALJKE — Dva usporedna hrv. prijevoda uništenje i zatiranje. 48 Potoci vode teku iz očiju mojih zbog pada kćeri naroda mojega. 49 Oči moje liju suze bez prestanka, 50 Dokle G-spod ne pogleda i ne vidi s neba. 51 Oko moje muči dušu moju zbog svih kćeri grada mojega. 52 Tjerali su me kao pticu neprijatelji moji ni za što. 53 Svaljivali su u jamu život moj, bacali kamenje na me. 54 Vode su pokrile glavu moju; pomislio sam: “Izgubljen sam.” 55 Tada sam zazvao,
G-spode, i ime tvoje iz dubine
jame. 56 Ti si čuo zaziv moj: “Ne zatiskuj uha svojega vapaju mojemu!” 57 Bio si blizu mene, kad sam te zvao, rekao si: “Ne boj se!” 58 Vodio si, G-spode, stvar moju, izbavljao si život moj. 59 Vidio si, G-spode, krivdu moju; pribavi mi pravicu! 60 Vidio si svu osvetljivost njihovu, sve osnove njihove proti meni. 61 Čuo si ruganje njihovo, Gspode, sve osnove njihove proti meni, 62 Mojih protivnika govore i spletke proti meni povazdan. 63 Pogledaj sjedenje i ustajanje njihovo: ja sam podsmješnica njihova. 64 Gspode, ti ćeš im platiti po djelu ruku njihovih. 65 Zaslijepit ćeš srca njihova; kletva tvoja na njih! 66 Ti ćeš ih u gnjevu progoniti, uništiti ih pod nebom, G-spode! poglavlje 4 1 Ah, kako je poblijedjelo zlato, kako se je pokvarila kovina plemenita! Razasuto je sveto kamenje po uglovima svih
ulica. 2 Plemeniti sinovi Siona, nekoć zlatom izmjereni, kako su cijenjeni kao zemljani sudovi, kao djelo ruke lončarove! 3 I čagalji podaju grudi, doje mlade. Kći naroda mojega okrutna je kao nojevi pustinje. 4 Jezik je nejačetu prionuo za nepce od zeđi. Dječica su iskala kruha, a nitko im ga nije lomio. 5 Koji su nekoć jeli poslastice, ginu na ulici. Koje su nosili na grimizu, valjaju se u blatu. 6 Jer je krivnja kćeri naroda mojega bila veća od grijeha Sodome, koja je bila srušena u čas, a da se nijesu trudile ruke. 7 Knezovi njezini sjali su jasnije od snijega, bjelje od mlijeka. Crvenije bilo je tijelo njihovo od korala, lik je njihov bio kao safir: 8 Ali je lice njihovo postalo crnje od čađe, ne poznaju
se na ulicama. Koža im se prilijepila za kosti, osušila se kao drvo. 9 Sretniji je tko je pao od mača, negoli tko je poginuo od gladi: polagano ginu oni od nestašice hrane. 10 Kuhale su vlastitom rukom nježne žene djecu svoju. Ona su im bila hrana, kad je padala kći naroda mojega. 11 Iscrpao je Gspod gnjev svoj, izlio je jarost srdžbe svoje, oganj je na Sionu raspalio, što proždrije tvrđe njegove. 12 Nikada nijesu pomislili kraljevi zemaljski, ni svi stanovnici zemaljski, da bi ušli tlačitelj i neprijatelj na vrata Jerusalema. 13 Dogodilo se to za grijehe proroka njegovih, za opačine svećenika njegovih, koji su prolijevali usred njega krv pravednika. 14 Vrludali su kao slijepci po ulicama,
Stranica 5
ku iz očiju mojih zbog propasti kćeri naroda moga. 49 Oči moje suze liju bez prestanka, bez odmora, 50 dokle G-spod s visine neba ne pogleda i ne vidi. 51 Muči mene oko moje zbog svih kćeri grada moga. 52 Kao pticu progone me koji me mrze bez razloga. 53 Htjedoše u jamu život moj svaliti i kamenje nabacaše na me. 54 Potopi me voda preko glave, i ja rekoh: “Pogiboh!” 55 Prizvah ime tvoje, G-spode, iz dubine jame, 56 i ti ču glas moj. Ne začepljuj uho svoje na moje uzdahe, na vapaj moj! 57 Približio si se kada te prizvah. Rekao si: “Ne boj se!” 58 Izborio si, G-spode, pravdu duši mojoj, život si mi iz-bavio. 59 Vidio si, G-spode, patnje moje, daj mi po pravdi mojoj! 60 Vidio si, G-spode, sve osvete njihove, sve urote njihove protiv mene. 61 Čuo si, G-spode, ruganja njihova, sve podvale njihove protiv mene, 62 govore protivnika mojih i naume što protiv mene svaki dan smišljahu. 63 Vidi kada sjede i kada ustaju: ja sam njima pjesma-rugalica. 64 Daj im plaću, G-spode, po djelima ruku njihovih. 65 Neka im otvrdnu srca, udari ih prokletstvom svojim. 66 Goni ih gnjevom svojim, istrijebi ih pod nebesima, G-spode! poglavlje 4 1 Kako potamnje zlato, pokvari se čisto zlato! Kamenje svetišta rasu se po uglovima svih ulica. 2 Plemeniti sinovi sionski, cijenjeni kao žeženo zlato, smatraju se, jao, kao posude zemljane, djelo ruku lončarskih. 3 I šakali dojke svoje daju i doje mladunčad, a kći naroda moga posta nemilosna kao nojevi iz pustinje. 4 Lijepi se za nepce jezik dojenčetu, usahnut od žeđi. Djeca hljeba prose, a nitko im ga ne daje. 5 Oni koji su jela najslađa jeli, po ulicama izdišu; nekoć nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu. 6 Kazna je kćeri naroda moga teža nego kazna nad Sodomom, koja se učas zatre, a da nitko za njom rukom ne posegnu. 7 Svjetliji od snijega knezovi joj bijahu, i bjelji od mlijeka; obrazi im crveniji od koralja bijahu, lice kao safir. 8 Sada im je lice tamnije od čađe, ne prepoznaju se na ulici; koža im je za kosti prionula, suha kao drvo. 9 Sretniji su oni što od mača ginu nego oni koji izdišu od gladi i padaju iznemogli otrgnuti od ploda zemlje. 10 Žene pored sve nježnosti svoje djecu svoju daju da se kuhaju; ona su im hrana u propasti kćeri naroda moga. 11 G-spod gnjev svoj ispuni, plamenu jarost svoju izli, i raspali oganj po Sionu koji mu temelje proždire! 1vi kraljevi zemlje ne bi vjerovali, i nitko na svijetu vjerovao ne bi da će neprijatelj, da će dušmanin ući na vrata jeruzalemska. 13 Evo ploda grijeha proroka njegovih i nedjela svećenika njegovih, koji usred njega prolijevahu krv pravednu! 14 Po ulicama lutahu kao slijepci, krvlju poprskani, da se haljine njihove ne mogahu doticati. 15 “Odstupite, nečisti”, vikalo se za njima, “odstupite, odstupite, ne dirajte!” I
Stranica 6
okaljani krvlju, da se čovjek nije mogao dotaći haljina njihovih. 15 Vikali su im: “Natrag, nečist, natrag, natrag! Ne dodijevajte ga se!” Kad bi bježali i skitali se, tada bi se govorilo među neznabošcima: “Ne smiju dalje boraviti.” 16 Lice ih je G-spodnje rasulo; on ih više ne može. Prezirali su čast svećenika, nijesu štedjeli staraca. 17 Oči naše uzalud čeznu još uvijek za pomoći. Na stražari svojoj čekali smo narod, koji ne pomaže. 18 Spriječiše nam, vrebajući nam korake, da hodimo po ulicama svojim. Svršetak je naš bio, dani se naši navršili; jest, došao je svršetak naš. 19 Progonitelji naši bili su još brži od orlova nebeskih. Gonili
su nas po gorama, vrebali nas u pustinji 20 Bio je naš životni dah, pomazanik G-spodnji, uhvaćen u jame njihove, a za njega smo mislili: “U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima.” 21 Raduj se i veseli, kćeri edomska, koja stanuješ u zemlji Usu! I na te će još doći časa; opit ćeš se i otkrit ćeš se. 22 Krivnja je tvoja uništena, kćeri sionska; on te više ne izgoni. On će kazniti krivnju tvoju, kćeri edomska, otkrit će grijehe tvoje. poglavlje 5 1 Spomeni se, G-spode, što nas je zadesilo! Pogledaj i vidi sramotu našu! 2 Baština naša dopade drugima, kuće naše
strancima. 3 Sirote smo, bez oca, matere naše kao udovice. 4 Pijemo za novac vodu svoju, moramo plaćati za drva vlastita. 5 Na vratu su nam tlačitelji iscrpljeni smo i ne nalazimo mira. 6 Pružili smo ruku Egiptu i Asiriju, da se nasitimo. 7 Oci su naši sagriješili i nema ih više. Opačine njihove moramo mi nositi. 8 Sluge su gospodari nad nama; nitko nas ne izbavlja iz ruku njihovih. 9 Donosimo sebi kruh sa strahom za život od mača u pustinji. 10 Kao peć gori koža nas u žeravici gladi. 11 Sramotili su žene na Sionu, djevojke po gradovima Judinim. 12 Knezovi su bili vješani od l njih, prezrena je bila čast staraca. 13 Mladići nose mlin; pod teretom drva posrću dječaci. 14 Na vratima ne sjede
više starci; mladiće ne sjedinjuje igra. 15 Nestalo je radosti srcu našemu, igra se naša pretvorila u žalost. 16 Pala nam je kruna s glave; teško nama, što smo sagriješili! 17 Stoga je srce naše oslabilo, stoga je oko naše potamnjelo: 18 Zbog gore Siona, što je opustjela, i lisice brzaju po njoj. 19 Ti, Gspode, stoluješ u vijeke, prijestolje tvoje stoji odvijeka dovijeka. 20 Zašto hoćeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zauvijek? 21 Obrati nas, G-spode, k sebi! Mi se vraćamo natrag. Ponovi dane naše kako su bili prije! 22 Ili si nas zar sasvim odbacio? Srdiš li se na nas toliko?
TUŽALJKE — Dva usporedna hrv. prijevoda
bježe, i lutaju tamo i amo. Među narodima govori se: “Neće oni više stana svog imati!” 16 Rasija ih G-spod u svom gnjevu, na njih pogled više ne obraća. Ne poštuju se ni svećenici, ne čini se milost starcima. 17 Iščilješe nam oči, a uzalud pomoć čekasmo; pogled naš se s nadom obraćao k narodu koji nas ne može spasiti. 18 Vrebahu korake naše da ne hodamo po trgovima svojim. Kraj se naš približi, dani naši navršiše, dolazi nam kraj! 19 Gonitelji naši bijahu lakši od orlova nebeskih; po gorama nas gonjahu, po pustinji zasjede postavljahu. 20 Onaj koji život naš držaše - pomazanik G-spodnji - uhvati se u jame njihove, on, za koga govorasmo: “Pod sjenom ćemo njegovom među narodima živjeti!” 21 Raduj se, veseli se, kćeri edomska, stanovnice zemlje Usa! I na te će pehar doći, opit ćeš se i razgolit ćeš se! 22 Iskupljeno je nedjelo tvoje, kćeri sionska. Neće te u ropstvo više voditi. Kaznit će on zloću tvoju, kćeri edomska, otkrit će grijehe tvoje. poglavlje 5 1 Spomeni se, G-spode, onoga što nas zadesi, pogledaj i vidi sramotu našu! 2 Baštinu našu uzeše stranci, domove naše nepoznati razgrabiše. 3 Sirotinja smo, oca nemamo, majke su naše kao udovice. 4 Vodu koju pijemo plaćamo novcem, drva kupujemo. 5 Gone nas, jaram na vratu nosimo; iznemogosmo, a odmora nemamo. 6 Egiptu i Asiriji ruke svoje pružismo da se kruha nasitimo. 7 Oci naši zgriješiše, i više ih nema, a mi breme njihovih nedjela nosimo. 8 Robovi nad nama G-spodare, a nikoga nema da nas iz njihovih ruku spasi. 9 Kruh svoj sa strahom tražimo, izlažući život maču u pustinji. 10 Koža nam se od ljute gladi kao peć žari. 11 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevojke u gradovima judejskim. 12 Rukama svojim knezove povješaše, ni lica staračka nisu poštovali. 13 Mladiće pod žrvnje uzeše, pod drvima djeca iznemogoše. 14 Na vratima gradskim nema više staraca, a mladići prestadoše pjevati. 15 Ode radost iz srdaca naših, igra se naša u žalost pretvori. 16 Pade vijenac s glave naše! Teško nama što zgriješismo! 17 Ako li je srce naše tužno, i ako su oči naše tamne, 18 to je zato što se Sion raskopa i lisice po njemu šetaju. 19 Ti, G-spode, dovijeka kraljuješ, prijestolje je tvoje od koljena do koljena. 20 Zašto da nas zauvijek zaboraviš i za duge da nas godine napustiš? 21 Obrati nas, G-spode, k sebi, pa ćemo se obratiti; daj nam jošte dana kao što su raniji bili! 22 Jesi li nas sasvim odbio i hoćeš li se na nas beskrajno srditi?