Grad svjetlosti

Piše: Selvedin Pajalić

Bio jednom jedan Grad svjetlosti . Bio je drugačiji . Ljudi su ga činili drugačijim, a i sam je bio drugačiji . Vjerovalo se da je u tom gradu bilo mnogo heroja . I bilo je . I još ih ima . Jednom je bio jedan čovjek koji je život proveo baš u tom gradu . Imao je mnogo djece i svi su živjeli tu . Jednom je bio jedan park, mali park, park sa puno cvijeća . U tom parku su bile drvene klupe, neke čiste i prazne, neke išarane mladošću . Mnogi su se odmarali na tim klupama . Baš kad bi krenuli ili vraćali se sa pijace, sjeli bi tu i koju prozborili . U parku je raslo drveće, lijepo drveće . Pored parka je žuborio mali potočić, svirao svoje pjesme . Ljudi su slušali . Djeca su se igrala, preskačući taj potočić . U tom parku ljudi su šetali, živjeli svoje ljepše trenutke života . Bio jednom tako jedan park . Ne tako daleko, bila jedna džamija . Na brdu . Kako je ezan lijepo zvučao kad bi se začuo s njene munare . Bila je kao srce grada . Bila jednom tako jedna pjesma koja je pjevala o ljubavi prema ovom gradu . U tom gradu rado su je pjevušili svi . U njoj su bile opjevane ljepote tog grada . I ponos . Imala je neku posebnu melodiju . Imala je melodiju istine i ljubavi i ljudskosti . Bila je pjesma, ali drugačija . Bile jedne ulice, u tom gradu . Ljudi su šetali njima, sa osmijesima pozdravljali jedni druge . Dok se tako šetalo, kao sjenka, uvijek je pratio miris friških kifli koji je dopirao iz obližnjih pekara . Koliko su samo te ulice nosile novih upoznavanja . Ko je jednom kročio tim ulicama, postao je njihov prjatelj . Živjeli tako jednom neki ljudi u tom gradu . Imali su svoje kuće iz kojih je dopirao miris tradicionalne hrane . Govorilo se da nema bolje baklave nego što je tu . Ti ljudi su voljeli dočekivati goste . Bili su gostoljubivi . Pričalo se da su jednom neki musafiri došli na konak u taj Grad, te da su onda i ostali . Nisu, kazivali su mnogi, ostali samo zbog baklave, nego zbog svih čari koje je taj grad imao . Kakve je voćke taj Grad imao . Kakve su samo pite od jabuka tu se pravile i mirisale u avlijama . Sve je napredovalo, sve je raslo i cvjetalo . Sve je mirisalo . . . Vjerovalo se da je tu bilo najviše ptica . Vjerovalo se da je tu bilo najviše slobode, da su ljudi tako se osjećali . Šta je to ljepše od jutarnjeg buđenja uz cvrkut ptica – govorilo se . . .

A onda, niotkud, potpuno neočekivano i potpuno nepozvani, pojavili su se neki ljudi koji bi taj grad da sruše . Htjeli su da one heroje izbrišu i da onom malom potočiću, koji je ponosno žuborio kao da je nabrajao ljepote Grada, narede da prestane teći . Htjeli su da se zvukovi ezana sa one gradske džamije ugase, da prestane kucati, poput srca kad više snage nema da kuca . Onu pjesmu o Gradu, himnu, htjeli su da izbrišu, da joj svaki ton mira pokvare, da joj melodiju iskrive u pogrešnu i ružnu, da postane zaboravljena . Htjeli su da malim ali lijepim ulicama Grada niko više ne šeta, da te ulice postanu puste poput hladne beživotne pustinje i da sva prijateljstva, koja su nastala tu, pretvore u neprijateljstva . Htjeli su da najljepši mirisi kifli iz čaršijskih pekara izlape, da mirise tradicionalne hrane, tradiciju, spakuju u crnilo . Htjeli su da one voćke, friško cvjetale, odsjeku, kako bi prestale davati plodove i da one orahe, od kojih se pravila tradicionalna baklava, pometu poput najgoreg smeća . Htjeli su, ali nisu uspjeli . Nisu mogli . Nisu mogli jer ovaj Grad je imao heroje, imao je dušu, imao je srce, imao je hrabrost . Imao je tad i još ima .

Ljudi vjeruju da istina uvijek pobijedi . Izgleda da je to tačno . Izgleda da je pobjeda na strani pravde . Kad bi svoje loše navike čovjek nastojao da mijenja dobrim, čovjek bi postajao bolji . Ptice pjevaju o slobodi . I pjevale su . Mnogo je svjetlosti koja taj Grad obasjava, mnogo puteva kojim čovjek može ići, kao gost, kao musafir i kad domaćin . Mnogo je života u tom Gradu bilo i ima da bi se lahko on predao . Sunce sija jače onda kad misliš da ga više nema, da se ugasilo . Sunce se ne gasi . Potok tako lahko ne prestaje teći . A tamo, gdje je život lijep, gdje istina i pravda žive, gdje su ljudi sretni - baš tamo je Grad svjetlosti .