Brend kultura specijal 2017 by Dhar media

brend

ISSN 1849-7489

HR GOD III, SPECIJAL 2017

TEMA:

Super brend u izdavaštvu INTERVJU:

Branko MaTIJAŠEVIĆ

BREND ID:

IZ KUTA AUTORA INTERVJU:

SANJA ROCCO JULIUS MEINL:

BREND KRITIKA:

Brend koji voli poeziju

JAGNA POGAČNIK SPECIJAL

samoizdavaštvo • Brend hrvatske književne scene

Novecento wide demi bold c= 0, M= 85INTERLIBER Y= 95 K= 0 ZA SVE • KRUNO LOKOTAR - OTKLJUČANI POTENCIJAL

Neka Vaš brend bude

Brand.ICON Priča li Vaš brend dovoljno snažnu priču? VALICON Brand Ident.ICON (Brand.ICON) • strateško poslovno rješenje za postavljanje strukturiranog brand identiteta pomoću arhetipa • … za konzistentnu priču (story-telling) i realizaciju branda (story-doing), te lakše upravljanje brandom i arhitekturom portfelja • …za sve situacije tijekom cijelog životnog ciklusa branda: od kreiranja branda i ekstenzija, preko dosljednog planiranja brand aktivatora i korisničkog iskustva, do pomlađivanja branda i lokalne implementacije globalnih platformi

Za detaljnije informacije o modelu: Kristina Črep, kristina.crep@valicon.net Kristijan Gregorić, kristijan.gregoric@valicon.net

Valicon d.o.o. • Baruna Trenka 16, Zagreb • info@valicon.hr

FUL KULTURNO Petak je navečer, još uvijek korigiram zadnje stranice Brend kulture i zaključujem kako je ovo zaista najbolji broj do sada. Znam da je subjektivno, autor sam - kultura i knjiga moj su alter ego. No, dozvolite nam da vas napunimo i impresioniramo s činjenicama koje smo iznijeli u ovom broju. Knjiga u Hrvatskoj okuplja niz entuzijasta, unatoč svim mogućim preprekama na koje nađu, to su kreativci čija se energija rotira i prelijeva iz jednog u drugi projekt, iz pera u stih, iz slova u roman pa i u kritiku. Svi oni, zajedno, tvore BREND hrvatske književne scene i moram reći da smo u ovom broju tek zagrebli u nepresušno tlo svijeta knjige. A zašto? Zato jer smo ove godine odlučili o brendiranju pričati na 40 godina starom sajmu Interliberu i našem FUL KULTURNO punktu koji će za vas organizirati tridesetak druženja na temu knjige, u razdoblju od 7.-12.11. i to u paviljonu 6. Za tu priliku ovu ćemo Brend kulturu podijeliti i nadamo se da će vas oduševiti kao i naš tim koji ju je sa zadovoljstvom stvarao. Oko četrdeset važnih pojedinaca iz svijeta knjige govorit će o svojim projektima, o idejama, entuzijazmu ali i preprekama te ponuditi neke nove ideje, savjete ili razmišljanja baš o tome kako je vrijeme da konačno svi počnemo igrati za isti tim.

uvodnik sadržaj

Brend Hrvatske književne scene

Mijenjati svijet poezijom 20

Neka nam ne zamjere oni koje nismo uvrstili u ovaj broj - nije bilo namjerno, magazin ipak ima samo 60 stranica.

10 Intervju: Branko matijašević

sadržaj 30

Intervju: Sanja rocco 37

Kraljica ljubića: kate mitchell

Književne nagrade 44

Trend: Samoizdavaštvo Impresum

Vrijeme za promjene 50 4

brend kultura

Izdavač: Dhar media Ulica kralja Zvonimira 66, Zagreb Glavna urednica: Lea Brezar Dizajn i prijelom: Dhar media Redakcija: Brend kultura Tisak: Kerschoffset Zagreb Naklada: 500 komada ISSN 1849-7489

Novecento wide demi bold c= 0, M= 85 Y= 95 K= 0

Natječaj za nagradu FUL KULTURNO otvara se 11. studenog 2017. Časopis Brend kultura i Superbrands Hrvatska najavljuju otvorenje natječaja

FUL KULTURNO za najbolje brendirani niskobudžetni događaj u kulturi FUL KULTURNO natjecanje za najbolji projekt u kulturi kojem je svrha promocija pisane riječi projekt je magazina Brend kultura kojeg podržava nezavisni autoritet za brending Superbrands Hrvatska.

Cilj natjecanja FUL KULTURNO je promovirati niskobudžetna kulturna događanja – promocije pisane riječi u svrhu pojačavanja njihovih aktivnosti brendiranja. Prijaviti se mogu promocije i predstavljanja, događanja i festivali. Budžetni prag za prijavu iznosi do 30.000,00 kuna.

Natjecanje FUL KULTURNO otvoreno je od 11. studenog 2017. do 1. travnja 2018. Fond nagrade FUL KULTURNO uključuje statuu FUL KULTURNO i nagradni iznos od 10.000,00 kuna, koji dodjeljuje Superbrands Hrvatska.

TEMA

Piše: Adela Juhas Foto: Shutterstock

Hrvatska

Književna

scena

Interliber, međunarodni sajam knjiga i učila, svoju tradiciju za ljubitelje pisane riječi održava još od davne 1977. godine. Zagrebački Velesajam u studenom svake godine postaje prijestolnica ukoričenog mozaika mnogih autora. Brojni naslovi i povoljne cijene tek su dio razloga za euforiju posjetitelja. Rekordan broj prošlogodišnjih posjetitelja sajma, njih preko 100.000, svoje je književne apetite nahranilo jednako kupovinom knjiga, kao i ostalim književnim zbivanjima koja su pronašla svoje mjestašce na Interliberu. Ovogodišnji sajam predviđa nove rekorde i najavljuje mnoge zanimljivosti i aktualne naslove za čitatelje. Upravo zato, važno je promotriti utjecaj ovakvih zbivanja na hrvatsku književnu scenu, idu li ukorak jedno s drugim, podržavaju li se ili razilaze, a sve u cilju podizanja oboje na visoku razinu kojom će hrvatska kulturna scena rasti izvan dometa dosadašnjeg poimanja. Kako bismo uopće povukli paralelu ovih dviju odrednica, svakako valja prokomentirati što (ili možda bolje rečeno, tko) čini hrvatsku književnu scenu, kakav je od6

brend kultura

nos autor-djelo-čitatelj, u kojem se smjeru razvija tržište hrvatske knjige, i koliki se potencijal ondje zapravo skriva. U sklopu projekta #FULKULTURNO na Interliberu, razgovaramo o hrvatskoj književnoj sceni kroz vizuru brendiranja. Na Okruglom stolu o spomenutoj temi sudjeluju Luka Ostojić, glavni urednik portala Booksa.hr, Nenad Bartolčić, suosnivač nekadašnje knjižare, a danas glavni i odgovorni urednik portala Moderna vremena te doc. dr. sc. Davor Piskač, profesor na Odsjeku za kroatologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Razgovor će moderirati prof. Sandra Pocrnić Mlakar, vlasnica i urednica izdavačke kuće Beletra. Prije samog razgovora, sudionici su za Brend kulturu čitateljima otkrili djelić svojih misli kao uvertiru u zanimljivu raspravu o hrvatskoj književnoj sceni. Kako zadovoljiti hrvatskog čitatelja?

Kada bismo predstavljali odnos autora i njegovih (potencijalnih) čitatelja, svakako bismo se morali upitati – što mu je činiti da zadovolji njegove književne apetite? Kako tvrdi Nenad Bartolčić, „pitanje na prvi pogled izgleda

jednostavno, no zahtijevalo bi mnogo kompleksniji i ekstenzivniji odgovor, a u najkraćim crtama može se reći da je publika vrlo heterogena, i ne postoji jedinstven recept“. Teško je pritom ne dotaknuti se hrvatskog tržišta, jer ono je „posljednjih godina pod dominacijom knjižnog mainstreama, sve se uglavnom vrti oko (naj)popularnijih beletrističkih ili publicističkih naslova, što samo po sebi nekad i nije bilo neka posebnost dokle god je postojala i značajnija prisutnost i onih manje komercijalnih naslova“. Naravno, reći će Nenad, zadatak autora nije samo pisati, već „uspijevaju više autori koji su spremni i sami se potruditi oko vlastite publike (a publika = tržište), ne čekajući da sve netko drugi (nakladnik, agencija, servis...) za njih odradi, a takvih je autora još uvijek premalo“. Luka Ostojić iz Bookse.hr otkrio nam je kako smatra da su književni kriteriji uspjeha neodredivi, no upravo to čini ljepotu ove umjetnosti. „Često najveći uspjeh postiže potpuno neočekivana knjiga. Recimo, tko bi rekao da će ”Moja borba Karla Ovea Knausgaarda”, roman u šest dijelova od 3500 stranica o svakodnevnom životu jednog norveškog pisca, postati ogroman hit u Norveškoj i inozemstvu?“, tvrdi, osvrćući se pritom na našu scenu: „u Hrvatskoj je tržište malo, broj čitatelja je malen, što ograničava mogućnost velikog uspjeha, ali također i smanjuje komercijalni

pritisak na autore. Stoga mi se čini da su najzanimljivije, a često i najuspješnije knjige onih autora koji pišu popularne forme (prozu, romane), ali se usuđuju napisati nešto drugačije i neočekivano. Naravno, takvih autora nema mnogo, ali ih ima dovoljno da nam vrijedi pratiti suvremenu književnu produkciju“. A kako ovaj odnos promatra književni stručnjak iz sfere obrazovanja? Docent Davor Piskač s Hrvatskih studija osvrnuo se na ‘’dobru književnost’’ kojoj je cilj djelovati snažno na čitatelja kroz razumljivo štivo i oplemeniti ga snagom pisane riječi: „Književnost svedena samo na temu ili samo na diskurs, ma kako on virtuozan bio, ukoliko ne obuhvati jezgru života, prelazi u nešto što se samo “uzme,

pročita i zaboravi”. Takvo čitanje nije idealno zbog toga što je pitanje koliko će nas duhom obogatiti, ali je definitivno korisno u marketinškom smislu, odnosno za proizvodnju profita zbog toga što uvijek treba više“. No, iako je stvaranje profita pisanjem sasvim razumljivo, često se to dvoje sukobljava na račun upravo kvalitete štiva. U tom slučaju, kako tvrdi Davor Piskač, ključnu ulogu imaju književni kritičari, uz bok dobrim autorima i djelima. Kada se radi o ‘’štivu iz razonode’’ tu posla za kritičare nema, smatra Davor Piskač, i nadodaje: „Naravno, književnost se može čitati i samo zabave radi, i to je puno bolje nego ne čitati ništa, no još je bolje čitati i razumijevati dobru književnost. Naravno, stvari nikad

nisu „crno-bijele“, ali mogu biti „svjetlije“ ukoliko im se posvetimo s voljom, znanjem i željom da uvedemo pozitivne promjene“.

Izdavači i autori vs. hrvatsko tržište

Spomenom stanja na hrvatskom tržištu u kontekstu izdavačke djelatnosti, mnogima je prva asocijacija na spomenuto – Algoritam. S obzirom na nedavni krah ovog izdavačkog lanca čije je poslovanje uključivalo (a time i također srozalo) ostale izdavače u Hrvatskoj, mnogi se od njih još uvijek oporavljaju i ne ostvaruju svoj predviđeni potencijal. Na pitanje o tome je li moguće ipak ‘’rasti’’ u pozitivnom smjeru, Luka je Ostojić ustvrdio da je takvo što upitno te da se pritom nameće širi

Zadatak autora nije samo pisati, već „uspijevaju više autori koji su spremni i sami se potruditi oko vlastite publike (a publika= tržište), ne čekajući da sve netko drugi (nakladnik, agencija, servis...) za njih odradi, a takvih je autora još uvijek premalo.

brend kultura

TEMA

Hrvatskoj će se otvoriti upravo onolik kulturni prostor za razvoj književnosti, koliko i društvo u cjelini bude svjesno uloge i vrijednosti književnosti te ovisi o tome koliko će društvo biti stabilno. Sigurno je da stabilni i transparentni demokratski procesi pridonose razvoju i širenju tržišta, pa tako i tržišta književnosti, što opet potiče zakon potražnje i ponude, odnosno, potiče i spontanu produkciju književnosti. Dakle, prostor za razvoj kulture pisane riječi postoji, a prije svega ovisi o stabilnosti društva.

problem, a to je „kako najbolje riješiti pitanje distribucije knjiga, jer knjižara je sve manje i uvjeti prodaje su sve gori. S jedne strane čini se da će broj izdavača i broj novih izdanja postati manji. S druge strane, u polju izdavaštva i distribucije možemo očekivati inovativna i raznolika rješenja, jer je sada jasno da sadašnje stanje ne vodi u dobrom smjeru“. S problemom krize izdavača slaže se i Nenad Bartolčić, a pritom ističe da se cjelokupna situacija odražava i na same autore. U ‘’lancu’’ koji čine i autori i izdavači, potreban je dijalog,

brend kultura

jer „bez dijaloga (bez fige u džepu) svih u tom lancu i međusobnog podupiranja mi nemamo šanse da se izvučemo iz te permanentne krize, a naravno da je tome, duži niz godina i u velikoj mjeri, suodgovorna i država, resorna ministarstva i dr.“. Davor Piskač dotaknuo se pritom pitanja ‘’što’’ se zapravo objavljuje, i problema hiperprodukcije kojom hrvatska književna scena počinje obilovati u tendencijama autora za profitom. Bilo izdavaštvo u krizi ili ne, prodaje se mnogo knjiga, i to često nauštrb njihove

kvalitete. „U kontekstu te hiperprodukcije, koliko znam, dosta se čita tzv. self-help književnost, dosta se prodaje ljubića i krimića, a razlog je vjerojatno u tome što se kvantitetom želi dostići kvaliteta, a prilike to potiču. Definitivno bilježimo rast broja naslova zbog toga što relacija autor-izdavač-Ministarstvo kulture sasvim lijepo kanalizira sredstva potpore, a knjižnice otkupe barem 250 primjeraka pa se sve nekako pokrije. U tome svemu autori profitiraju, a izdavači ne gube, no kada se naklada od 1000 primjeraka smatra veli-

U infrastrukturnom smislu mi i ne stojimo toliko loše, imamo sasvim solidnu mrežu knjižnica koje odrađuju veliki posao na promoviranja knjige i čitanja, broj knjižara nije mali, niti je nakladnika malo, ali se malo po malo smanjuje broj onih s čijim bi se nakladničkim programima bez ikakvih rezervi mogli ponositi, a novih nakladnika se premalo pojavljuje. kom, potreban je i velik broj naslova koji će se moći objaviti kako bi spomenuta relacija bila održiva’’, smatra Davor Piskač.

Kultura pisane riječi u Hrvatskoj i svijetu

Hrvatska ima dobre predispozicije za razvoj kulture pisane riječi, mišljenje je profesora Piskača. Ipak, sve dok postoji nestabilno društvo, potporu će pričekati i izdavačko tržište i produkcija književnosti, kao i književni kritičari da lakše odrade svoj posao. Shodno tome, tvrdi, „Hrvatskoj će se otvoriti upravo onolik kulturni prostor za razvoj književnosti, koliko i društvo u cjelini bude svjesno uloge i vrijednosti književnosti te ovisi o tome koliko će društvo biti stabilno. Sigurno je da stabilni i transparentni demokratski procesi pridonose razvoju i širenju tržišta, pa tako i tržišta književnosti, što opet potiče zakon potražnje i ponude, odnosno, potiče i spontanu produkciju književnosti. Dakle, prostor za razvoj kulture pisane riječi postoji, a prije svega ovisi o stabilnosti društva“. S njim se u potpunosti ne slaže Luka Ostojić, tvrdeći kako na inozemnim scenama postoji veći prostor za razvoj književnosti „ne samo u smislu većeg broja izdanja, nego i većeg broja malih izdavača koji objavljuju manje komercijalna, ali vrijedna i originalna izdanja. U Hrvatskoj ne postoji veliki prostor za takve izdavače i izdanja, dobrim dijelom zbog malog tržišta, ali i dijelom jer javna tijela nemaju

jasnu strategiju kakvu književnost i na koji način žele poticati. To vodi prema sceni kojom dominira nekoliko većih izdavača, što pogotovo nije dobro za književnost“. Nenad Bartolčić, iskusan jednako u izdavačkom i medijskom radu, zauzima pak drugačiji stav, tvrdeći kako „u infrastrukturnom smislu mi i ne stojimo toliko loše, imamo sasvim solidnu mrežu knjižnica koje odrađuju veliki posao na promoviranja knjige i čitanja, broj knjižara nije mali niti je nakladnika malo, ali se malo po malo smanjuje broj onih s čijim bi se nakladničkim programima bez ikakvih rezervi mogli ponositi, a novih nakladnika se premalo pojavljuje“. Za otkliznuće u mainstream dobrim su dijelom zaslužni mediji, no, napominje, sve se to događa i na inozemnoj sceni, premda u manjoj mjeri.

„Književnost interpretira i nas same“

a malo nas je toga zaista svjesno. Najlakše se zakopati u akademske i povijesne rasprave o književnosti, ali ipak je najljepše dopustiti književnosti da nam npr. tijekom interpretacije kaže nešto o sebi, ali i o nama samima. Jer, koliko god mi interpretirali književnost, i ona u tome procesu interpretira i nas same, samo to treba moći i htjeti razumjeti, i čuti. Naime, svatko od nas u književnosti može pronaći samo ono što je integrirao u svome životnom iskustvu, ono što poznaje, a ono što ne poznaje, o tome malo može kazati. S druge strane književnost nudi ogromno životno iskustvo drugih koje višestruko nadilazi životno iskustvo nekog pojedinca, no integriranje iskustva iz književnosti nije niti spontan niti samo intuitivan proces“. Može li takav pristup književnosti probuditi hrvatsku književnu scenu?

Davor Piskač se, kao dugogodišnji profesor književnosti, osvrnuo na još jedan važan element književnosti – ono što je za život ‘’korisno’’: ”Uz sveukupnost književne teorije, književno djelo treba promotriti i na način da „najviše i najljepše govori o sebi samome kada ga se razumije s poetske, s duhovne, psihološke i neke druge “pragmatične” razine. Odnosno kada ga se tumači i razumije s aspekta života. U školama je nastava književnosti zaista jedini predmet koji nas izravno može poučiti umijeću življenja dobroga života, brend kultura

Intervju Razgovarala: Lea Brezar

Naš guru za kulturu se godinama bavi knjigama u svim njihovim oblicima i fazama. Biranje naslova koji će biti objavljeni, uređivanje, a na kraju i promocija knjiga velika su mu strast. Tek kad pojedina knjiga stigne u ruke pravog čitatelja, misija je ispunjena.

Foto: Shutterstock, Branko Matijašević

Urednik, pr-ovac, knjigoljubac, strastveni čitatelj romana fantazije, guru za kulturu. Iza tebe je dosta godina u svijetu knjige, izdavača i autora. Možeš li opisati književnu scenu u Hrvatskoj sa stanovišta brendiranja: tko su ti igrači? Godina nije toliko puno, ali oduvijek me to zanimalo pa se nekako kompenzira (možda ). Vremena jakog brendiranja u izdavaštvu su prošla. Imali smo Profil koji je ulagao nevjerojatno puno i to je činio vrlo dobro. Zatim, Algoritam je imao jak brend, temeljen na svjetskim bestselerima. To je sada iza nas. Mislim da, u ovom trenutku, najprepoznatljivi brend ima Fraktura, oni to izvrsno rade. Često možete čuti, kada nekog pitate što voli čitati, on odgovori “čitam Frakturu.” E, to je brending. Nevažno koja knjiga, koji autor – čita se Fraktura. Taj brending izvrsno je prilagođen hrvatskom mentalitetu – mi volimo misliti da smo pametan narod te volimo isticati kako čitamo knjige koje se smatraju “kvalitetnijima”. Ovaj je nakladnik to majstorski kapitalizirao. Frakturin brend ipak ne donosi komercijalni uspjeh, već je ključan za stjecanje sredstava od države ili fondova, putem razno-raznih nagrada stvara se “kulturni kapital”. Ali je u svakom slučaju jak brend. Komercijalne kuće su na zalazu i u brendovskom mraku u svojoj dekadenciji i izgubljenosti, vrijeme je za nove igrače. Kada će se nešto konkretno dogoditi, nejasno je. Jedan jak manevar koji vrijedi spomenuti je popularna “Knjiga dostupna svima - KDS”, biblioteka Znanja. Za nju stvarno svi znaju. No to ne pomaže da se autori predstavljeni u toj biblioteci jače istaknu van nje.

Guru

za kulturu

Branko Matijašević

brend kultura

Je li došlo vrijeme za promjene (s obzirom na nedavni raspad jedne izdavačke kuće)? Promjene će se teško dogoditi prije nego što se očisti cjelokupna država. Kako se čini, to se još dugo neće dogoditi. Ja uvijek govorim da je jedna stvar ključna: dokle god se izdavači ne moraju boriti za prodaju na tržištu neće biti dobro. Drugo je reguliranje plaćanja, ali to nema veze s izdavaštvom. Treće je elitizam, većina izdavača je iskompleksirana i boji se kritike medija. To se mora promijeniti, potpuno je besmisleno. Četvrto, gotovo svi ljudi u izdavaštvu funkcioniraju na krivim postavkama, a novima je ulaz onemogućen ili se ne mogu istaknuti zbog vlasničkih struktura. Nadam

se da će zaživjeti jedan lanac kao Hoću knjigu koji uredno plaća, progresivan je, i uistinu želi nešto učiniti. Pratio sam situaciju od propasti AMK, i shvatio da ostali žele raditi isključivo na način koji dovodi do problema, a to je imati izdavaštvo i knjižare unutar jedne firme. Sukob interesa ne može biti očitiji.

Problem s domaćim autorima je što ne vole pisati žanrovsku književnost pa ima jako malo hitova. A za brend je važno da se stvaraju hitovi jer tako za autora čuje veći broj ljudi.

Nema industrije u kojoj ne treba lobirati. Tako je i u svijetu knjige. Tko lobira za hrvatske autore? Traže li ih izdavači, znam da ih autori traže? Ne volim riječ “lobiranje”. Najvažnije je da svatko u izdavačkoj kući zna svoj posao. Tada cijela firma “lobira”. Autori se, jadni, trude lobirati za sebe pa se zaposle kao kolumnisti u novinama ili nešto slično. Ljudi čitaju te njihove misli i kupuju sve manje njihovih knjiga. Nije posao autora stalno kritizirati društvo. Možda i je, ali to se odražava na popularnost njegovih knjiga. Stajališta smo da svaki proizvod ima kupca samo ako se o njemu ispriča dobra priča. Zašto izdavači radije biraju strane autore i kupuju prava za strane knjige? Dobra priča je svakako nužna, ali smatram da je važniji materijal za priču. U suprotnom se potroši puno energije za promoviranje nečega što neće uhvatiti korijenje jer nema u sebi taj potencijal. Najbolje je osluškivati ritam i disanje tržišta i vidjeti što ljude zanima. Što se tiče prodaje i pričanja priča, tu bi trebalo dodati i trenutak u kojem se nešto događa. Probajte sada prodati knjigu o vampirima ili neku erotiku ili bojanke za odrasle. Nije nemoguće, ali je teško. Kada objavljujete prijevode stranih knjiga, ako je knjiga uspješna svugdje u svijetu, imate snažnu polugu jer se informacija izvana prelijeva. Problem s domaćim autorima je što ne vole pisati žanrovsku književnost pa ima jako malo hitova. A za brend je važno da se stvaraju hitovi jer tako za autora čuje veći broj ljudi. Nišni brend u Hrvatskoj je besmislen, tržište je premalo. Što je to što prodaje knjigu? Može li se svakoj knjizi naći put do čitatelja? Knjigu sigurno ne prodaje njezina kvaliteta. Primjerice, “Sluškinjina priča” je kvalitetna

i izvrsna knjiga, a sve do ove godine bila je zaboravljena. Posljednje izdanje je objavljeno 1988. ili tako nekako. Da, serija je odlična, ali zašto je serija uspješna? Ima puno veze s politikom i kolektivnim stanjem svijesti, zar ne? Imate ovdje jedan zanimljiv bestseler s početka 20. stoljeća, “Gospodar svijeta”. Knjiga je gotovo zaboravljena u svijetu, ali u Hrvatskoj se odlično prodaje zbog snažnog utjecaja Crkve na svijest. Moglo bi se reći da je Trump prodao Margaret Atwood, a papa Franjo spomenutog “Gospodara”. Uputio bih hrvatske autore da im Trump i papa rade PR jer su uspješni u tome. Smatraš li da knjiga kao medij nosi mnoge vrijednosti koje danas mlađa populacija ne prepoznaje? Mislim da knjiga nema nikakvu posebnu vrijednost onome koga ne zanima. Bez strastvenog, čitanje je samo predmet. Možda kao lijep ukras za Instagram fotku. Čitanje je aktivnost koju osobno obožavam, ali ne vole svi čitati. Ima puno drugih stvari koje ljudi

rade. Problem je što se čitanje smatra najboljim načinom prenošenja znanja, ali bojim se da nije tako. Meni se sviđa, opušta me i daje mi snagu za dalje. Ali pametniji sigurno nisam postao, baš suprotno. Kad razgovarate s ljudima koji su puno pročitali, shvatite da su se uhvatili u opasnu klopku iz koje je teško pobjeći. Najbolje brendiran hrvatski autor/autorica/ projekt? Miljenko Jergović je jak brend. Ja ga obožavam. Često razmišljam o njemu i prijatelje upućujem na njegove knjige. Odmahuju glavom, ali ja sam uporan. Ponovno ću od izdavača izdvojiti Frakturu, kao možda jedini brend među nakladnicima. Imamo tu druge projekte tipa “Čitaj knjigu” koji se odlično prezentiraju i učvršćuju svoju poziciju. Vjerujem da će knjižare Hoću knjigu izgraditi snažnu priču, ali to ćemo vidjeti. Također, Ingrid Divković je odlično i vrlo suptilno odradila posao.

brend kultura

Intervju Razgovarala: Adela Juhas Foto: Fraktura

Seid Serdarević, nakladnik

SUPER brend u izdavaštvu

FRAKTURA 12

brend kultura

Osnovana 2002. godine, Fraktura je pod okriljem svojih stvaralaca, Sibile i Seida Serdarevića, kročila putem objavljivanja beletristike i publicistike hrvatskih i stranih autora. Time je donijela pravo osvježenje na hrvatsku izdavačku scenu, a prepoznali su ga prvenstveno autori, a potom i njihovi čitatelji. Stvarajući posebnu priču svojeg izdavačkog posla, Frakturin tim danas pazi na svaki detalj, stoga ne čudi kad se Frakturu i njezine knjige opetovano nagrađuje važnim književnim priznanjima. Razgovarali smo sa Seidom Serdarevićem, suosnivačem i nakladnikom Frakture koji nam je otkrio kako ljubav prema knjizi pretvoriti u biznis, kako ga zatim brendirati i opstati na tržištu gdje nakladništvo gubi na trendu. Fraktura je nastala prije čak 15 godina s jasnom vizijom što će biti objavljivano iz njezine kuće. Što izlazi iz Vaše nakladničke kuće – o kakvoj je literaturi riječ, koliko je to knjiga godišnje? Kada smo prije 15 godina započeli naš rad, znali smo što želimo. Željeli smo profiliranu nakladničku kuću koja neće „svaštariti“, u kojoj ćemo objavljivati ponajbolje autore, kako suvremene klasike, tako i neke nove glasove. Što smo već u prvoj godini pokazali. Tokom godina naš program se povećavao i sada smo se

Mi smo nakladnik koji pazi i prati autore, trudimo se pratiti ih i vjerujemo u njihov autorski potencijal. Dakle mi nismo kuća koja će objaviti jednu knjigu pa se prestati zanimati za tog autora.

stabilizirali, izdajemo nekih 70 knjiga godišnje –broj s kojim možemo optimalno raditi, da ja kao glavni urednik stignem pročitati svaku knjigu, da svi u kući stignu biti informirani o knjigama. Mi izdajemo ono što se zove ‘’lijepa književnost’’, gdje pazimo najviše na kvalitetu. Kada biste svoj rad opisivali naslovima izdanih knjiga, čak i više, samim autorima, koje biste spomenuli? Mi smo nakladnik koji pazi i prati autore, trudimo se pratiti ih i vjerujemo u njihov autorski potencijal. Dakle mi nismo kuća koja će objaviti jednu knjigu pa se prestati zanimati za tog autora. Naš rad obilježio je izbor jakih autora, od domaćih prije svega bih naveo Mirka Kovača kao autora s kojim smo surađivali od samih početaka naše nakladničke djelatnosti. Od inozemnih autora Amoz OZ, Cees Nooteboom, Péter Esterházy, Imre Kértesz, Carlos Ruiz Zafon, Stieg Larsson i mnogi drugi; od domaćih Miljenko Jergović, Igor Štiks, Slavenka Drakulić, Ivana Šojat, Ludwig Bauer, Sibila Petlevski i čitav niz drugih. Mi vjerujemo autorima, a oni vjeruju nama. Mislimo da je povjerenje između urednika i autora najvažnije u našem poslu, da krajnji rezultat čitanja i rada na rukopisu bude što bolja knjiga. Ista je stvar i kod prevoditelja. S nekima radimo od samih početaka, primjerice Xenia Detoni, Latica Bilopavlović Vuković, Romana Perečinec... prevoditelji su također autori i jednako su važni za nastanak neke knjige. Bez vrhunskih pisaca, prevoditelja, dizajnera, urednika, lektora, čitavog tima, ne može nastati kvalitetna knjiga. Već u prvoj godini postojanja knjige izdane u Frakturi zaslužile su posebne književne nagrade. Potom ih je pristizalo sve više. S koliko biste se nagrada mogli danas pohva-

liti, o kojima je uopće riječ, i što one znače za vaš daljnji rad? Mi nismo netko tko bi trčao za nagradom. Nagrade su nešto što je posljedica, držimo tako, kvalitetnog rada. Dosad su knjige i autori koje smo mi objavili, dobili 80-ak što domaćih, što regionalnih i međunarodnih nagrada … od Nazorove nagrade, nagrade Meša Selimović, nagrade Gjalski, nagrade Njegoš, da nabrojim samo neke. Nagrada je uvijek s jedne strane naravno priznanje, a s druge strane poticaj i znak da morate ljestvicu postaviti još više.

čitati kvalitetnu književnost. Duboko vjerujem da je izbor, posebno u današnje vrijeme kada se objavljuju i pišu neizmjerne količine, ono što je važno i što čini razliku, i u tom smislu urednički potpis je bitan i tu nema i ne smije biti kompromisa. Urednik i nakladnik moraju stajati iza svake knjige koju objave, moraju vjerovati u nju. Onda naravno slijedi i način kako pripremate knjigu za objavljivanje, ali i kako je pratite nakon objavljivanja. U svim tim segmentima stalno i iznova se susrećemo s izazovima i trudimo se biti najbolji, ali i prepoznatljivi.

Prepoznaju li i cijene takvo priznanje i sami autori? Utječe li to na njihov izbor upravo vas za svojeg izdavača? Naravno. Možemo reći da je ta interakcija između nas i autora konstantna. Autori žele biti objavljeni u Frakturi, a mi smo dosta strogi pri izboru i tako stalno podižemo ljestvicu. To nije samo bitno za autore, bitno je i za naše čitatelje. Važno nam je da Fraktura postane i bude prvi izbor ljudima koji vole

Surađujete li s drugim nakladničkim kućama? U čemu se ostvaruje vaša suradnja? Surađujemo s drugim nakladničkim kućama, surađujemo s agentima u cijelom svijetu. Partnere imamo diljem globusa od Južne Amerike do svih europskih zemalja, Sjeverne Amerike i nekih azijskih zemalja. Suradnja je obostrana, s jedne strane mi kupujemo, ali s druge i prodajemo prava za objavljivanje hrvatskih autora u inozemstvu, tako da smo

Važno nam je da Fraktura postane i bude prvi izbor ljudima koji vole čitati kvalitetnu književnost. Duboko vjerujem da je izbor, posebno u današnje vrijeme kada se objavljuju i pišu neizmjerne količine, ono što je važno i što čini razliku, i u tom smislu urednički potpis je bitan i tu nema i ne smije biti kompromisa. brend kultura

intervju Festival je kruna naših napora, da što bolje prezentiramo knjige i autore, da ih dovedemo u živi kontakt s publikom. Tako na FSK-u pozivamo autore i koje mi objavljujemo, ali u jednakoj mjeri i autore drugih nakladnika.

dosad prodali prava za gotovo 200-tinjak djela naših autora u inozemstvo. Najuspješniji su pritom Miljenko Jergović, Igor Štiks, Slavenka Drakulić, autori koji su prevođeni u 20-ak svjetskih zemalja. S domaćim nakladničkim kućama također surađujemo, posebno na Festivalu svjetske književnosti koji organiziramo već peti put. Festival je kruna naših napora, da što bolje prezentiramo knjige i autore, da ih dovedemo u živi kontakt s publikom. Tako na FSK-u pozivamo autore i koje mi objavljujemo, ali u jednakoj mjeri i autore drugih nakladnika. Kakvo je stanje na tržištu po pitanju izdavača u Hrvatskoj, razvija li se hrvatska književna scena u pozitivnom smjeru podjednako za izdavače i autore? Situacija nije baš blistava i ova godina je jedna od težih za hrvatsko nakladništvo. Urušio se najveći lanac knjižara, Algoritam MK, a kriza je bila i u Tisku kao još jednom lancu knjižara. 14

brend kultura

Mnogi izdavači, a među njima i mi, ostali su bez velikog dijela svojih sredstava. Ne postoji uređeno tržište, odnosi na tržištu nisu regulirani. Kada se uspoređujemo s europskim zemljama, broj novoobjavljenih naslova na 1000 stanovnika debelo je ispod prosjeka. Kako ćemo preokrenuti te trendove, to je pitanje za poseban intervju, ali kriza je uvijek prilika za promjenu, nadam se na bolje. Cjelokupnu djelatnost Frakture oplemenjuje nagrada s Londonskog sajma knjiga za najboljeg međunarodnog nakladnika. Je li i na koji način je ta nagrada doprinijela vašem utjecaju na tržištu po pitanju nakladništva? Iskreno, mi smo se osjećali jako počašćeno već onda kad smo ušli u uži izbor u kojem smo bili s najvećim kineskim nakladnikom, nakladnikom zemlje koja je u strašnom usponu u svim područjima pa i nakladništvu. Drugi je nakladnik bio iz Indije, tako da nam je ova nagrada jako laskala i pokazala da radimo

dobre stvari, da je izbor naslova koji imamo odličan, da način na koji prezentiramo i autore i knjige pokazuje da smo lideri ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu s nekim inovativnim stvarima koje često i iz nužde izmišljamo. Tu istu nagradu godinu dana kasnije dobila je jedna od najvažnijih francuskih nakladničkih kuća u Francuskoj Actes Sud. Nagrada nam je bitna jer nas vrednuje netko drugi, neovisan, drugim očima, ujedno ona je bila i poticaj da zastanemo i razmislimo gdje želimo biti za pet, deset godina. Nakon toga krenuli smo u proces digitalne transformacije kao ključne stvari u poslovanju 21. stoljeća. S idejom da i tu budemo lider u našoj branši.

Nismo sami

ristina Ercegović u svijet poduzetništva donjela je mnogo noviteta. Njezina tvrtka Heraklea prva je tvrtka za mistery shopping u Hrvatskoj. Nakon što ju je postavila na noge i nakon što je posao bio u punom zamahu, Kristina ga je prodala - i to prije svoje tridesete. Nedugo nakon postala je sinonim za networking jer je s Kristinom Zagreb dobio svoj Business Cafe. I ne samo Zagreb, posao se širio regijom pa se tako danas, jednom mjesečno poduzetnici sastaju i u Puli, Varaždinu, Ljubljani, Beogradu i Skopju. Sve ih veže isti motiv, a to je ujedno i slogan Business Cafea “Nismo sami.” No, Kristina je tijekom svoje poduzetničke karijere prepoznala da je njen medij za komunikaciju zapravo knjiga i da je to kanal kroz koji se s lakoćom slijevaju riječi... Business Cafe, mjesto gdje se susreću poduzetnici nosi slogan “Nismo sami.” U kulturi se mnogi osjećaju “vrlo sami”. Kako prerasti taj osjećaj, kako pronaći inspiraciju za “guranje” i može li se ta inspiracija naći na Business Cafeu? Mislim da je ključ uspjeha u svemu „pronaći svoje ljude“ jer je istina ono što su nas učili – s kim si, takav si. Kažu i da postajemo prosjek pet osoba s kojima provodimo najviše vremena. Zato je to ključno u svemu – odabir ljudi koji će nas podržati. Taj osjećaj samoće možemo prerasti ako se otvorimo i podijelimo s drugima ono što nosimo u sebi. Tada i mi i drugi vidimo da smo svi isti, od krvi i mesa, s istim problemima. I uvijek je netko već nešto prošao i može nam pomoći. Da, zato se takva inspiracija može naći na Business Cafeu jer tamo otvoreno pričamo o svemu sa čime se nosimo kad pokrenemo i vodimo svoj biznis. Motivacija je nešto što nas gura, a inspiracija vuče, to je moje mišljenje, i zato kad nam nestane ono nešto što nas gura mislim da je dobro vratiti se osnovama i počecima – ZAŠTO radimo to što radimo, koje su naše vrijednosti, do čega držimo...

Tvoja knjiga “Sam svoj gazda”, praktični priručnik za otvaranje tvrtke, rodila se iz tvog poduzetničkog duha, na tvom webu je još nekoliko njih. Za sebe kažeš da je pisana riječ tvoj medij, zašto? Volim i predavanja i u malim grupama i nastupe pred stotinama ljudi, ali nekako kad krenem pisati blog ili knjigu, kao da slušam riječi koje mi dolaze i ja samo zapisujem. Predivan je osjećaj biti takav „kanal“. Nikad ne pišem na silu, tako se organiziram da pišem kad stigne inspiracija. Novu knjigu “What is ROI on joy?” zasad se može kupiti samo na Amazonu i to na engleskom jeziku. Nosi vrlo zanimljiv podnaslov, a to je “kako ne izgorjeti u poslu”. Kako ne izgorjeti općenito pa i u svijetu knjige? Naslov nosi još veću poruku – koji ti je povrat investicije na radost. Zato što smatram da je svrha života uživati u njemu i živjeti ga, pa tako držim da je dobro imati vlastiti posao kojeg volimo. Kad sam u jednom razgovoru čula da osoba radi samo ono što joj se isplati a ne ono što je raduje, to me rastužilo i potaknulo na ovakav naslov. A podnaslov – da, kako izgraditi biznis bez

Brend café Razgovarala: Lea Brezar Foto: Business Cafe

da pritom izgorimo. Jednostavno, ne nužno lako. Dakle, važno je od početka raditi sustavno NA, ne samo U biznisu, postaviti pravila, misiju – zašto to radimo, viziju – kamo želimo doći, što postići, definirati naše vrijednosti kako mi to radimo. SUSTAV je bitan jer 94% pogrešaka nastaje zbog pogreške u sistemu, zatim LJUDI – važno je naučiti privući vrhunske zaposlenike i zadržati ih, jer danas je prava borba u borbi ZA kadrovima a ne međusobno, jer ako želimo vanserijske rezultate, trebaju nam vanserijski ljudi. Kad imamo takve ljude, možemo im pravilno delegirati posao da svi rade ono što vole i u čemu su dobri. Zatim tu su KLIJENTI – njih isto treba pažljivo odabrati, ne možemo biti sve svima, jer smo onda nikom ništa, i na kraju NOVAC naravno, pred nama je i izazov mudrog upravljanja novcem jer je puno važnije naučiti što radimo s onim što, nego koliko imamo.

brend kultura

Kolumna Piše: Sandra Pocrnić Mlakar Foto: Brend kultura

INTERLIBER

za sve Jednom godišnje utihnu naricanja nad propašću knjige u Hrvatskoj, prekida se kuknjava izdavača i knjižara, prestaju žalopojke profesora i intelektualaca da kod nas nitko ne čita i počinje – Interliber. Treba se predstaviti u najboljem svjetlu, ponuditi, prodati, utržiti jer Interliber je jednom godišnje, a na tu petodnevnu sajamsku priredbu posvećenu knjizi nagrne više od stotinu tisuća (!) posjetitelja. Gužvaju oko štandova, upijaju informacije o novim knjigama i kupuju knjige koje su željeli cijele godine pa su čekali sajamski popust ili pak knjige koje su prikladan dar za Božić i Novu godinu. Takav kakav je, Interliber svake godine otkriva najslabije točke hrvatskog nakladništva – slab protok informacija o novostima i previsoka cijena knjige za osiromašene kupce. Ali otkriva i najjaču snagu zbog koje se knjiga u Hrvatskoj još drži - a to je zlatna publika. Sa svih strana entuzijastično se dolazi na središnju sajamsku priredbu posvećenu knjizi, traže se najdraži naslovi po povoljnijoj cijeni, razgledavaju noviteti, prognoziraju hitovi. Unatoč besparici, medijskoj blokadi knjige i propasti knjižarskih lanaca zbog neisplativosti. 16

brend kultura

Ne znamo, nismo nikad probali, ali bilo bi zanimljivo vidjeti kakvi bi se učinci postigli kad bi se svi resursi povezali i skladno usmjerili prema razvoju branše, scene, naklada i autora. Kad bi se urednici i direktori razdragano opustili i posvetili se ostvarivanju vlastitih ideja, umjesto da se štite od drugih, skrivaju prave namjere i nastoje biti brži od ljute konkurencije. Sva ta silna energija koju guta strah mogla bi se usmjeriti u razvoj. Sad je već svima jasno da poslovna politika borbe svih protiv svih nije dobra ni za koji biznis, pa zašto barem u nakladništvu ne pokušati za promjenu zaveslati u istom smjeru?

U vrijeme sajma knjiga u Frankfurtu, veliki i ugledni Frankfurter Allgemeine Zeitung (čija je svakodnevna naklada, prema Wikipediji, 380.000 primjeraka) tiska posebno, svakodnevno sajamsko izdanje koje se dijeli na ulazu u prostor sajma. Kod nas je jedino sajamsko glasilo na webu, pod izgovorom da se novine ne isplati tiskati. Dok svaki trgovački lanac ima besplatno tjedno glasilo koje dostavlja u svaki poštanski sandučić, ne bi li središnja sajamska priredba posvećena knjizi mogla imati barem godišnjak?

Kolumna

Program sajma je slaba točka i već desetljećima vreća za boks kritičarima. Kao da je lakše kritizirati nego okupiti uredničke glave književnih portala i časopisa i namijeniti im prostor koji bi, uzajamno promotivno, mogli ispuniti svojim dosad nerealiziranim idejama. U Booksi, Kvaki, H-Alteru, Modernim vremenima moglo bi se naći i ideja i resursa za tribine, razgovore, kritike, predstavljanja, uredničke preporuke i top-liste.

Tramvaji za Novi Zagreb za vrijeme Interlibera obično voze okićeni plavim zastavicama s logom ZV, a istaknuti su i plakati na frekventnijim lokacijama. Zato nije neizvedivo da se program sajma, ili barem pokoji bookmarker, u vrijeme sajma nađu i na stolovima kafića u Centru, Medveščaku ili Dubravi.

Školska knjiga imala je proteklih godina i u svojim knjižarama prodajnu akciju, podsjećajući plakatima kupce da Interliber nije samo na Zagrebačkom velesajmu.

Publika vjerojatno ne bi imala ništa protiv kad bi i (pre)ostale knjižare prihvatile običaj prigodnog sajamskog sniženja.

Najtraženiji prateći sadržaj sajma je, naravno, sajamska kobasica iz kotlovine, a odnedavno sve hrabrije niču i vegie-kiosci. Urbana i globalizirana gastronomska ponuda iz Tesline i Tkalčićeve - wrapovi, burrito i salate - zacijelo bi imali klijentelu i na sajmu, osobito vikendom kad stiže najveći broj posjetitelja izvan Zagreba.

6 7

Noćenja za poslovne ljude ili publiku dostupnija su otkako se Zagreb naviknuo na turiste, pa je i Interliber prilika za čvršće povezivanje dva Zagreba – Novog i starog. Mrežu „Čitaj knjigu“ prati više od 350.000 čitatelja, ali dok blogovi posvećeni knjigama cvatu, u mainstream medijima knjiga je na lošem glasu. Još u osvit našeg mahnitog kapitalizma ozloglašena je kao dosadna i nekomercijalna, ubojica naklade i otrov za publiku željnu senzacija kojoj je trebalo brend kultura

Kolumna Sva ta silna energija koju guta strah mogla bi se usmjeriti u razvoj. Sad je već svima jasno da poslovna politika borbe svih protiv svih nije dobra ni za koji biznis, pa zašto barem u nakladništvu ne pokušati za promjenu zaveslati u istom smjeru? nametnuti potrošački tempo. Sad, kad su se naklade tiskanih medija ispuhale unatoč svakodnevnim spektaklima – a za strmoglavljenje ovaj put doista se ne može okriviti knjiga – možda bi bilo dobro razmisliti o povratku prokušanim načinima odgajanja građanske publike zabavnoedukativnim knjiškim podizačima naklada - a to su romani u nastavcima, popularna žanrovska literatura i stripovi.

Televizija ne voli knjigu, čak toliko da jedno vrijeme nije dopuštala ni da se knjiga pojavi u kadru kako izdavač ne bi prodao koji primjerak više. Izdavači su se prilagodili, neki hipertrofirali, drugi preživjeli i pokazalo se da je zbog tv-bojkota knjige zapravo više patila televizija nego knjiga. Pravi je izazov smisliti

brend kultura

televizičan način za predstavljanje knjige. Čak toliki da ga televizija (nijedna!) nikako ne prihvaća.

Mjesec hrvatske knjige, koji završava Interliberom, a obilježava se u svim knjižnicama, prilika je za češća gostovanja pisaca, turneje i predstavljanja jer u listopadu i studenom gradske knjižnice imaju nešto više novca za tu namjenu. Gradovima je posjet svakog, a osobito uglednog pisca, dobra prilika za promociju, pa bi Mjesec hrvatske knjige u hrvatskoj provinciji mogao biti inspirativniji i utjecajniji nego u kulturnim centrima, gdje su cijele godine događanja češća. Dovoljno je samo malo obratiti pažnju na događanja na književnoj sceni, kako bi se izabrali autori, naslovi i sadržaji koji će ne samo zanimati

publiku knjižnica, već i privući novu, tako da nam hrvatske knjižnice ne zjape prazne.

Dok se navikavamo na tržište na svim područjima, pa i na književnom, kritičari su nam potrebniji nego ikada. Između krajnosti valja i ne valja, mnogo je više od pedeset nijansi sive, stoga bi književna kritika trebala davati smjernice kako bi svaka knjiga stigla u prave ruke. Pa ako se ne očekuje da, primjerice, političari ili bankari budu volonteri i entuzijasti koji ulažu svoje znanje i vrijeme u kolektivni boljitak, zašto očekivati entuzijazam od književnih kritičara i podrazumijevati da će oni pisati samo iz ljubavi i zbog odgovornosti prema jeziku, pisanoj riječi, kulturi i civilizaciji?

Brend ID

Kruno Lokotar

OTKLJUČANI

potencijal

Kruno Lokotar poznato je književno uredničko ime. No, ne i „samo“ to. Kako ga opisuje Hrvatsko društvo pisaca, on je „freelancer širokog spektra“. I doista, svestran u svojem području, s okom koje to „svoje područje“ vidi puno šire – i prostorno i vremenski, jer svi njegovi projekti imaju za cilj prostorno opće dobro i vremensko ostavljanje traga. Od brojnih rukopisa tada nepoznatih autora, do knjiga koje sada držimo u rukama, preko festivala i književnih nagrada, udruga i nagrade za urednika godine, do kreiranja storytelling scene, ali i vlastitog brenda. Možda nesvjesno postignut, osobni brend Krune Lokotara ima sve osobine ful kulturnog osobnog brenda; svojom kvalitetom rada širi vrijednosti koje obogaćuju hrvatsku književnu scenu, njene protagoniste, a posljedično i čitatelje, a upravo ti rezultati pričaju originalnu i jedinstvenu priču. Molim Vas da se predstavite kroz nekoliko za Vas najznačajnijih projekata koje ste odradili/ koje odrađujete te da ispričate nekoliko rečenica o njima. Volim grupne projekte, a bez dimenzije općeg dobra ne znam misliti. Ipak ću samo prezentirati prezent. Nagrade Prozak i Na vrh jezika su u svojoj 12oj godini postale vjerojatno najvažnije književne nagrade za autore do 35 godina, pored nagrade Goran. Iz njih se izrodio poletan Festival Prvi prozak na vrh jezika koji predstavlja mlade, selektirane autore, književnu budućnost. Hvala Olji Savičević Ivančević i Marku Pogačaru na suradnji. Festival FALIŠ je moja duhovnost. Koja nekim čudom dopire izravno do građana Šibenika.

Hvala osovini FALIŠ-a Emiru Imamoviću Pirkeu i Srećku Horvatu. Bestival KaLibar u Zadru je književni dalmatinski, a i šire, best-fest, jedinstvene emocije s kojega je uvijek teško otići. Hvala domaćinima, Želimiru Perišu, Adrijani Vidić i Staši Nikolić Aras. Oko Bestivala je zaživjela i prva svjetska nagrada za književnost na društvenim mrežama Post scriptum, kojoj se kraj još ne nazire. Spikigin, scena kazivanja, pokazuje neviđenu adaptabilnost i širinu. Hvala Pričiginu na kojem sam učio, formirajući ga. Naravno, hvala svim autorima koji mi ukazuju povjerenje svojim rukopisima. Pa tako nekih 300 puta. Što je Vaš pokretač, inspiracija, motivacija, a što cilj Vaših aktivnosti na hrvatskoj književnoj sceni? Motiv je užitak rada na dobrom tekstu i sudjelovanje u eventualnom uspjehu autora, a

Razgovarala: Petra Sedlanić Foto: Brend kultura

cilj izlučiti kvalitetu i prezentirati je na najbolji mogući način, bez prostituiranja, pa tako ostaviti komad virulentno dobrog svijetu. U kojem smjeru ide hrvatska književna scena; pojavljuje li se nešto novo što ima potencijala probuditi hrvatske čitatelje? Autori su najbolji dio lanca autor – izdavač/ knjižara – publika. Književna scena opstaje unatoč svemu i regionalno je najživahnija. Dosta naših autora da piše na velikom jeziku, engleskom ili njemačkom, bili bi odmah prepoznati kao svjetski autori. Samo autori teško mogu probuditi čitatelje. To je zadaća cijelog sistema, medija, kulturne politike, a posebno Ministarstva znanosti i obrazovanja. Čitatelj se postaje u djetinjstvu, s kratkim nogama, kao u laži. Književnost i jest laž koja govori istinu.

brend kultura

TEMA

Mijenjati svijet

poezijom

rvi put sam se susrela s „Jutrom poezije“ kada sam počela potragu za izdavačem svoje zbirke pjesama. Ova se manifestacija održava pola stoljeća, još od ere Tingl Tangla kada su se u tom zagrebačkom kafiću okupljali poznati hrvatski pjesnici. Njihovi pjesnički dvoboji – genijalno osmišljeno ”ratovanje” poezijom, izražavanje opjevanih stavova, ljubavi, boli i frustracija u određenom vremenu, preživjelo je sve – pedeset i tri godine pjesništva danas se održava u jednom dobro poznatom zagrebačkom kafiću u Basaričekovoj ulici - Kod Žnidaršića. ”Jutro poezije” koje svake subote u podne okupi poznate autore, poetske boeme, neafirmirane pjesnikinje i pjesnike i potiče ih da izađu ”iz svojih riječi” i naglas recitiraju zapisane osjećaje i misli. „Jutro poezije“ koje točno u podne započinje svoj recitalski krug, ne

brend kultura

zove se jutro prema dobu dana, već podsjeća na veličinu jednog od najpoznatijih pjesnika svih vremena, koji se proslavio objavljujući svoju poeziju u časopisu ista imena – Sergeja Jesenjina.

Prva svjetska tribina poezije

Kulturna tribina „Jutro poezije“ koja je zahvaljujući nekolicini hrvatskih pjesnikinja i pjesnika - Vesna Parun, Gustav Krklec, Vjekoslav Mayer, Salih Alić, Berislav Nikpalj – osnovana davne 1964. godine, danas je jednako poznata i posjećena - gotovo uvijek se traži stolac više. Iako zanemarena od medija kao i većina niskobudžetnih događanja, ova je kulturna tribina preživjela sve oscilacije koje je donijelo vrijeme, a jedan izvjestan period uživala je boemski imidž. Ono što malo tko zna je da je “Jutro poezije” prva svjetska tribina poezije te

Piše: Lea Brezar Foto: Shutterstock, Brend kultura, Julius Meinl

da su se tek osamdesetih godina prošlog stoljeća u New Yorku, Londonu i Amsterdamu, počeli okupljati pjesnici s istim ciljem.

FRIKK donosi novo vrijeme

U ovom brzom vremenu izmjene trendova, sadašnji voditelj ”Jutra poezije”, pjesnik, pisac, dramaturg i glumac Robert Roklicer, osnivač udruge FRIKK kaže: ”Prateći suvremene trendove u kulturi i umjetnosti, “Jutro poezije” je angažiralo na svojim redovnim tribinama glumce, glazbenike, izložbe slika, live snimanja, nakladništvo itd. S obzirom na to da je domet djelovanja bio toliko velik, u skladu sa zakonima o udrugama registrirao sam FRiKK (Film, radio, kazalište i književnost) koji po svome statutu sada može osim žive pjesničke riječi na tribinama, ali i šire, prezentirati i ostale ogranke književnosti i umjetnosti.”

Nakon smrti Saše Meršinjaka, Robert Roklicer izabran je kako bi preuzeo organizaciju ovog kultnog događanja. Svjestan kako novo vrijeme nosi neke nove trendove, FRIKK - Udruga filmskih, radijskih, kazališnih i književnih umjetnika osnovana je s ciljem umrežavanja svih zainteresiranih koji bi u nekom trenutku poželjeli proširiti svoj krug djelovanja i posegnuti za nečim novim – primjerice postaviti svoj roman na kazališne daske. Udruga svojim kanalima potiče umrežavanje te dijeli sve bitne informacije o događanjima, suradnjama te natječajima relevantnim za svoj djelokrug.

Financijska potpora

Preživjeti bez financijskih sredstava priličan je izazov, u prilog tome idu okolnosti da je ova tribina održavala boemski duh što ju je držalo neovisnom, ali ne i autsajderskom. Prepoznata je od institucija koje su joj svojevremeno, iako danas to više nije tako, dodjeljivale sred-

stva za kulturne nagrade u svijetu poezije. „Jutro poezije“ ustanovilo je dvije književne nagrade: ”Ružica Orešković“ koja se dodjeljuje za prvu knjigu pjesama i ”Josip Sever” za pjesničku knjigu godine. Svijet poezije u Hrvatskoj još uvijek izdavačima ne znači mnogo – autore se ne prepoznaje iako mnogi od njih u sebi skrivaju golemi potencijal. Možda je to tako baš zato što izdavači ne vide da i poezija može postati brend, a brendovi se grade dugoročno, te da se investicije isplate nakon nekoliko godina. Hrvatska poetska scena zaslužuje svjetla pozornice, a ne samo boemski štih. No, dok kulturnjaci spavaju, neki brendovi prepoznaju da je poezija upravo “najkraći put do srca”, vjeruju da svatko u sebi skriva pjesnika te vjeruju da se poezijom može mijenjati svijet.

Ono što malo tko zna je da je “Jutro poezije” prva svjetska tribina poezije te da su se tek osamdesetih godina prošlog stoljeća u New Yorku, Londonu i Amsterdamu, počeli okupljati pjesnici s istim ciljem.

brend kultura

TEMA Brend koji voli poeziju Globalna inicijativa promocije poezije sletjela je na krilima jednog brenda i u Hrvatsku. Julius Meinl, koji je inspiraciju našao u poeziji, šalicu tog najdražeg nam napitka povezao je s najljepšim stihovima i tako zavrtio genijalnu kampanju koja već niz godina na svjetski dan poezije, 21. ožujka plijeni pozornost diljem svijeta pa i u hrvatskim gradovima. Taj dan je dozvoljeno platiti kavu nečim što nije novac, a mnogi će se složiti da motivira i pokreće vjerojatno i brže – pjesmom.

Julius Meinl svoju je kampanju ”Poetry for change” lansirao 2013. u Bukureštu s poetskom podzemnom željeznicom koja je zaživjela i u Zagrebu - pet tramvaja prepunih pjesama, zatim suradnjom s britanskim konceptualnim umjetnikom Robertom Montgomeryjem koji svoje stihove rezbari u drvetu, obasjava svjetlima i postavlja na bilboarde, kako bi poeziji dao glas naglašavajući pritom snagu i umjetnost riječi. “Potrebna nam je poezija kao što nam je potrebna priroda. Trebamo ju kako bismo oživjeli mjesta lišena osjećaja, snova i mašte. Poezija može promijeniti našu svakodnevicu nabolje. Učinila je to 21.ožujka. I čini to ponovno sada.” Robert Montgomery. U jednom od prošlih brojeva Brend kulture pisali smo o brendovima koji mijenjaju svijet, pa je tako kampanja koja dolazi iz čarobnog svijeta kave zasigurno jedna od velikih ideja koje nadahnjuju. “Na jedan dan inspirirali smo ljude da započnu pokret protiv materijalizma. Koristili su najnježnije oružje na svijetu: poeziju. Ljubitelji kave u 1153 caffe barova iz 27 zemalja platili su svoju kavu stihom i svi entuzijasti socijalnih mreža popratili su kampanju službenim hashtagom kampanje, #PayWithAPoem.”, kažu u Julius Meinlu.

“Potrebna nam je poezija kao što nam je potrebna priroda. Trebamo ju kako bismo oživjeli mjesta lišena osjećaja, snova i mašte. Poezija može promijeniti našu svakodnevicu nabolje. Učinila je to 21.ožujka. I čini to ponovno sada.” R. Montgomery 22

brend kultura

“Julius Meinl kroz poeziju želi svijet učiniti ljepšim mjestom, u malim ali značajnim koracima…“

Brend ID

Pripremila: Adela Juhas

Brezar

ea S

voje si ime u redove hrvatskih književnika dovela sama, a kao novoafirmirani autor postigla veliki uspjeh u žanrovima poezije, poslovnih priručnika, osobnih priručnika (self-help), romana, a izdala si čak i slikovnicu odnosno priču za djecu. U kojemu od tih smjerova ponajviše pronalaziš svoj spisateljski žar? Gdje povlačiš svoju inspiraciju? Vjerojatno dosta leži u mom poduzetničkom duhu - stvoriti ni od čega nešto za mene ne predstavlja veliki izazov. Jedna ideja ili misao lako se pretvore u realizaciju kad znaš što je za nju potrebno. Moj je književni put otvorila Dvostruka duga i Aleksandra Hampamer, zatim je moj književni rad prepoznala blogerica Alis Marić i sve ostalo je povijest - hrabrost “dati se na dlanu, u riječima” se nagrađuje, to sam oduvijek znala. Danas moj rad krasi dosta književnih formi. Najduže živim u pjesmama, pjesnikinja sam u duši, tu se najlakše izrazim. One nekako odgovaraju mom praktičnom karakteru i brzom djelovanju, a ujedno su najbrži put do srca. Pišem je od puberteta, no samo je bilo pitanje trenutka kada ću se okušati i u ostalim književnim i ne književnim formama (priručnici). Inspiracija se dogodi u trenutku, ona je uzrokovana životnim situacijama i iskustvima te osjećajima. Ona me potiče da skrećem u razne žanrove kako bih se izrazila pa su tako nastali moji priručnici ”Izvan okvira” i ”DA,I?”, koji utemeljeni na osobnom iskustvu isprepliću

Poezija je najbrži put do

srca

praktične savjete koje i sama primjenjujem u životu i priče ljudi s kojima sam imala prilike živjeti i raditi. A što se tiče romana, on je čarobna forma. Tu se mašta najbolje razigra i ostavlja najviše prostora za vlastiti izričaj. Self-help koji je prisutan u mojim romanima stavljam u formu u kojoj ne dociram već sugeriram i promišljam. Okolnosti u kojima se moji junaci nalaze upravo su one u kojima se često nalazimo sami, no radi nekih subjektivnih razloga ne uspijevamo ih mijenjati. Tu moji junaci nadvladavaju svoje strahove i uzimaju život u svoje ruke kako bi postali svoji superjunaci ili krojači sreće. Ti si spisateljica i poduzetnica u jednoj osobi. Ipak, Lea u jednoj ulozi razlikuje se od druge Lee, a obje rade svoj posao fenomenalno. U čemu je tajna? Mislim da tu i nema previše razlike. Stvar je samo u fokusu. Sve što radim radim sa srcem i potpuno predano. Drugačije i ne znam. Razvijajući svoj poduzetnički duh učila sam o sebi i o drugima. Duhovnost je postala moj put i osobni razvoj koji je u mom fokusu već niz godina, učinio je svoje - kanali su prohodni, energija kola, tijelo postaje samo sredstvo za izražavanje kreativnosti. Kad se dogodi to, gdje nam je kraj? U tim okolnostima nije problem biti kreativan, spajati posao i hobi, osmišljati projekte, odustajati kad ne ide i okrenuti se nečem novom. Otpustiti.

A tajna? Tajna je u nama. Mi biramo. Biramo što ćemo sa svojim životom, hoćemo li ga proživjeti punim plućima i u sadašnjosti ili ćemo drviti po prošlosti vadeći i kopajući po starim ranama. Moj put je ovo prvo. Kao stručnjakinja u svijetu brendiranja i talent pisane riječi, kako komentiraš odnos kulture knjige/autora i tržišta u Hrvatskoj? Mislim da je odnos prema svemu isti. Odnos u turizmu, u proizvodnji, u kulturi - uvijek je ista šema - maćeha i posinak. U svijetu knjige vladaju lobiji - netko vas mora gurnuti ako se ne možete gurnuti sami. Mnogi to nisu u stanju, jer im to nije profesija, a i to nije posao autora. Posao autora je da stvara, posao izdavača je da plasira taj stvaralački rad na najbolji mogući način kako bi ga publika prepoznala. Problem kod naših izdavača je to što ne prepoznaju potencijal autora pa je autorima danas teško naći izdavača. Još jedan problem je što se književna kritika ne bavi svim žanrovima te što nema kulture odgovaranja na važna postavljena pitanja fenomene. Vrijeme je za neke nove puteve, književnost i knjiga se moraju naći na toj cesti jer jedna bez druge ne mogu opstati. Književna scena u smislu brenda ono je što donosi novac. Ako taj novac generiraju ljubavni romani ili krimići, oni su prema struci jednako važan i nezaobilazan fenomen kao i književnost. Vrijeme je da se te razdvojenosti konačno spoje u jednu cjelinu.

brend kultura

Brend ID

G točka

Vrhunac na kazališnim daskama

Ruski povjesničar Vasilj Ključevski je rekao: “Dosadno je kazalište kada na sceni ne vidiš ljude, već glumce.“, a Tomislav Kuzmanović, Vedrana Bibić, Vladimir Šagadin i Ivan Jozić napravili su upravo to, odabrali su umjetnike i stavili ih na kazališne daske bez scenarija, bez pripreme. Stavili su ljude na scenu i na oduševljenje ljubitelja kazališta predstavili zagrebačkoj publici jednu novu umjetničku formu. U zagrebačkom dramskom kazalištu Gavella, koje je nastalo rukama “pobunjenika“ iz Hrvatskog narodnog kazališta, taj “pobunjenički“ umjetnički duh nikad ne spava s mirom. Skupina umjetničkih entuzijasta je osmislila G točku: Grad u Gavelli, mjesečni program s ciljem stvaranja inovativne i hibridne umjetničke forme - spajanjem live acta, rock koncerta, talk showa, razgovora s gostima, čitanjima književnosti uživo te projekcijama različitih vizualnih umjetnosti. Event je nastao kao projekt Festivala europske kratke

brend kultura

price (FEKP), a osmišljen je kao platforma za predstavljanje novih, talentiranih i mladih domaćih umjetnika te za jačanje književne i generalno umjetničke scene u Zagrebu i Hrvatskoj. “Pružamo mogućnost drugačijeg doživljaja umjetnika i umjetnosti“, istaknuo je Ivan Jozić i dodao da je koncept G točke svaki put ugostiti tri umjetnika iz tri područja umjetnosti: književnosti (pjesnika ili pisca), vizualne umjetnost (fotograf, slikar, filmaš, animator) te performativne umjetnosti (glumci, slikari, plesači). Uz umjetnike na stageu možemo vidjeti i tzv. glazbeni stage s nekim najpoznatijim domaćim mladim nadama - Porto morto, Lovely Quncies, Sara Renar, Luce i druge, dok dodatan začin predstavljaju gosti poput Rundeka, Josipe Lisac, Rade Šerbedžije, Urbana i drugih. “Kazališne daske sigurno imaju čar, i doprinose tom opuštenom i arty ugođaju. Zbog toga smo sretni što je kazalište Gavella prepoznalo i podržalo naš projekt. Ako pitate ekipu iz Gavelle, vjerojatno bi vam odgovorili da je G točka svakako neki ‘novi kut’ kazališ-

Piše: Josipa Celinić Fotografije: G točka

nih dasaka u odnosu na “klasični” repertoar, kao i zgodan način animacije nove publike“, kazao je Jozić i dodao da dosadašnji uspjeh pokazuje da u Zagrebu ima ekipe koja “brije na umjetnost”, koja voli književnost i kazalište, voli taj opušteni, prijateljski umjetnički đir. I dok je u početku povjerenja bilo manje i komentari poput - ‘na književna događanja će vam doći pet ljudi, deset ako budete imali sreće’, organizatori se danas mogu pohvaliti da su prošlu godinu odradili s prosječno 200 gostiju po eventu, a novu sezonu otvorili sa preko 350 posjetitelja. Kvalitetan i inovativan program sa visokom produkcijom, gledateljima daje osjećaj neposrednosti, gotovo osobni doživljaj umjetnika i njihove umjetnosti. Ljudi dolaze po taj dobar osjećaj, zabaviti se i vidjeti neke od najvećih domaćih umjetnika. “Ukratko G točka nudi čisti užitak, kako joj i ime kaže“, naglasio je Jozić.

Festivali koji se posjećuju

Istinska slika kulturnog entuzijazma i upornosti

KADA? Tjedan na prijelazu iz lipnja u srpanj, od 10 do 23 sata GDJE? Zrinjevac, Zagreb ORGANIZATOR? Lumen izdavaštvo OSNIVAČICA I VODITELJICA? Ana Marija Žužul GODINA OSNIVANJA? 2015. POKROVITELJI I PARTNERI? Grad Zagreb, Kreativna Europa OSOBITOST: Plaža u središtu grada, sa suncobranima i ležaljkama, pored kojih čitatelje čekaju pripremljeni najnoviji izdavački hitovi. Oko plaže su kiosci s ponudom osvježenja. Pijesak, ležaljke, suncobrani, šum vode i puno knjiga nadohvat ruke – „More knjiga“ jedinstvena je priredba za zagrebačke knjigoljupce koja usred grada, na Zrinjevcu, stvara ugođaj pješčane plaže. Neobičnu ideju o čitanju na plaži u središtu grada domišljato je ostvarila mlada ekipa iz Lumen izdavaštva Školske knjige, a publika je s oduševljenjem prihvatila ljetne izlaske u grad u kupaćim kostimima i na „Moru knjiga“ provode se vruća ljetna popodneva, opuštajući vikendi i traži se knjiga i ležaljka više. „Htjeli smo vezati čitanje i knjige uz zabavu, ugodu, nešto uzbudljivo. A kada ljudi najviše čitaju? Kada idu na more i na plažu. Plaža je zabavna, na njoj je toplo i ugodno. Taj začudni element željeli smo iskoristiti u našem događanju i palo nam je na um doslovno napraviti plažu u središtu grada. Isprva nam se takva ideja učinila neostvarivom, ali odlučili smo upustiti se u taj poduhvat,“ priča Ana Maria Žužul kako je nastalo „More knjiga“. Na 240 četvornih metara ponudili su 200 naslova koji su se mogli besplatno čitati uz osvježenje s kioska. Knjigama Lumen izdavaštva dodani su i klasici svjetske književnosti Školske knjige te još veći izbor knjiga na engleskom jeziku za turiste.

Pripremila Sandra Pocrnić Mlakar Fotografije arhiva sajmova Riječ nosi ideje i povezuje ljude, u riječi je prošlost, budućnost i sadašnjost. Nigdje to nije očito kao na književnim festivalima. Odvijaju se na reprezentativnim gradskim prostorima, pune kinodvorane, muzejske atrije, trgove i kavane, otvaraju najaktualnije svjetske teme, najavljuju rješenja. Tu se ljudi upoznaju, pronalaze zajedničke interese i dogovaraju nove projekte, na svim svjetskim jezicima.

MORE KNJIGA brend kultura

Festival svjetske književnosti KADA? Početak rujna GDJE? Zagreb - Kino Europa i Knjižnica Bogdan Ogrizović; Split - Knjižnica Marko Marulić ORGANIZATOR? Fraktura OSNIVAČ I VODITELJ? Seid Serdarević GODINA OSNIVANJA? 2012. POKROVITELJI I PARTNERI? Ministarstvo kulture RH, Grad Zagreb, Kreativna Europa, Knjižnice Grada Zagreba, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, kulturni instituti i strana veleposlanstva OSOBITOST: Predstavljajući poznate književnike i djela recentne svjetske književnosti, festival je stekao velik ugled u Hrvatskoj i regiji. Privlači književne znalce i poklonike, a izaziva i veliku pažnju medija koji koriste priliku za informiranje o aktualnom trenutku svjetske književnosti. Stotinu domaćih i stranih pisaca i istinske književne zvijezde na više od šezdeset priredbi u reprezentativnim prostorima, sa filmskim projekcijama i raskošnom multimedijskom podrškom – Festival svjetske književnosti doista je, kao što mu i ime govori, svjetski. Festivalski program stvara ugodnu gužvu oko lokacija gdje se održavaju književni razgovori o relevantnim temama s uglednim književnicima i publicistima. Festival je besprijekorno organiziran - razgovori s gostima simultano se prevode, svi su materijali pregledni i prepoznatljivog dizajna, distribuirani na najfrekventnijim kulturnim punktovima. O festivalu bruje svi kulturnjački portali, a mainstream mediji u vrijeme festivala otvaraju svoje stranice za portrete gostiju festivala i predstavljanja njihovih knjiga, pa čak i oni koji tijekom godine izbjegavaju književne sadržaje. Svjetski festival dio je projekta Sharing the Wor(l)d i razmjenjuje autore sa slovenskim festivalom Vilenica i irskim festivalom Cuirt. Pregled je aktualnoga, ali i onoga što dolazi pa je ove godine obuhvatio i strip predstavljanjem nekih od trenutno najtraženijih svjetskih stripaša.

brend kultura

Gornjogradski književni festival KADA? Prvi tjedan u listopadu GDJE? Didov san, Cinkuš, K&k Milčec, Škrabatorij ORGANIZATOR? Radio Gornji Grad, Kulturna mreža jugoistočne Europe OSNIVAČ I VODITELJ? Marijan Grakalić GODINA OSNIVANJA? 2012. POKROVITELJI I PARTNERI? Skupština Grada Zagreba, strana veleposlanstva. OSOBITOST: Gornji grad kao mjesto susreta različitih kultura i književnosti, jer su stotinama godina na Gornjem gradu, osim Hrvata, živjeli i Nijemci, Slovenci, Talijani, Srbi, Židovi i druge nacije. Mi smo festival bez izdavača, prodaje, estrade i parade, kaže Marijan Grakalić za Gornjogradski književni festival koji se održava u gornjogradskim gostionicama, gdje se, zaklonjeni starim zidinama od medija i senzacionalizma, okupljaju književnici kako bi jedni drugima bili i izvođači i publika. Festival se organizacijski naslanja s jedne strane na portal za kulturu Radio Gornji Grad, a s druge na tradicionalna okupljanja zagrebačkih urbanih pisaca i pjesnika u starim kavanama i gostionicama, u koje unose boemski duh sličan onome u pariškim umjetničkim četvrtima. Pjesnici će ovdje uvijek naći svoju publiku, a nadahnuta čitanja proze i stihova autentičan su kulturni sadržaj za ugostiteljske prostore s patinom. Na taj način stare kavane postaju atrakcija za domaće istinske ljubitelje pisane riječi, kao i za strane turiste koji zastaju kako bi zapljeskali piscima i njihovim temperamentnim ili pak samozatajnim nastupima.

Festival europske kratke priče KADA? 2017. godini od 28. svibnja do 2. lipnja GDJE? Zagreb - Polukružna dvorana Teatra &td, Klub Booksa, Multimedijalna dvorana Filozofskog fakulteta; grad partner sljedeće godine - Rijeka ORGANIZATOR? Hrvatsko društvo pisaca GODINA OSNIVANJA? 2002. OSNIVAČ I VODITELJ? Roman Simić POKROVITELJI I PARTNERI? Grad Zagreb, Ministarstvo kulture RH te kulturni instituti i veleposlanstva (British Council, Goethe Institut, Talijanski kulturni institut, Francuski institut za kulturu, Austrijski kulturni forum... veleposlanstva Španjolske, Nizozemske, Mađarske, Švedske, Izraela...). OSOBITOST: Kontinuitetom i kvalitetom jedinstven na našoj književnoj sceni, ovaj projekt prepoznat je i izvan Hrvatske. Član je međunarodne platforme Literature AcrossFrontiers i surađuje s brojnim europskim kulturnim fondacijama i institucijama (Traduki, ILE, ITHL, Scottish Art Council, Institut Etxeparre…). FEKP je jedini festival na kojem mladi pisac može ravnopravno nastupiti uz dobitnika Bookerove ili Pulitzerove nagrade pred istom publikom koja je tu isključivo zbog dobre priče, ističe Roman Simić, neumorni organizator najstarijeg europskog književnog festivala posvećenog kratkoj formi. Na FEKP svake godine u Zagrebu i gradu-partneru gostuje četrdesetak pisaca, a nešto manje od pola su gosti iz inozemstva. Kako kaže Roman Simić, prije desetak godina bio je to prvi domaći festival koji je imao zemlje-partnere i svako izdanje bilo je posvećeno nekoj nacionalnoj književnosti. Prednost su pritom imale takozvane „male književnosti“ ili književnosti koje nastaju na više jezika, a izbor jezika za pisca je osobni, estetički, ali i politički izbor. Predstavljena je tako irska, škotska, katalonska, nizozemska, velška, brazilska književnost… Tema 16. FEKP-a je ‘Luka Europa’, posvećena portretu suvremene Europe kao mjesta susreta i suživota različitosti, čime se festival, po riječima kreativnog direktora i urednika projekta Romana Simića, pridružuje promišljanju slike današnje Europe kao prostora prelaska i brisanja granica. „Mi sastavljamo Europu od raznih priča, ali isto tako nas zanimaju svi mogući prelasci granica. To je neka konstanta ovog festivala, mi stalno pokušavamo pomaknuti granicu, istražiti gdje je to gdje se putevi račvaju, što zanima pisce i što je ono što ih tjera da pišu.“ FEKP se dijelom programa seli u druge hrvatske gradove (Osijek, Beli Manastir, Hvar, Zadar, Rijeka, Split, Dubrovnik, Pazin, Varaždin, Šibenik…).

Zagreb Book Festival KADA? Kraj svibnja, od 22. do 28. svibnja 2017. GDJE? Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt ORGANIZATOR? Naklada Ljevak / Udruga Mediart OSNIVAČICA? Petra Ljevak GODINA OSNIVANJA? 2015. POKROVITELJI I PARTNERI? Ministarstvo kulture, Grad Zagreb, strana veleposlanstva OSOBITOST: Atraktivan prostor Muzeja za umjetnost i obrt, glazbeni program i intermedijalni sadržaj. Svake godine partner festivala je jedna od stranih zemalja, a književni program festivala upotpunjen je radionicama stripa za najmlađe i projekcijama filmova vezanih uz književna djela. Bajkoviti atrij Muzeja za umjetnost i obrt, spoj neba, zelenila, lijepe muzejske zgrade i pozornice postavljene za knjige i autore koji su u prvom planu, scenografija su Zagreb Book Festivala. Glavni njegov dio hrabro se održava u atriju na otvorenom, unatoč svibanjskim promjenama vremena, a program se širi i u prostor muzeja i ispred njega. „Festival povezuje različite grane umjetnosti, glazbu, film i književnost u njihovom stvarnom ishodištu, a to je dobra priča, bez koje nema ni skladbe ni filmskog ostvarenja,“ kaže Ivana Bodrožić, koordinatorica programa. „Pokazujemo kako je konzumiranje kulturnih sadržaja u izravnoj vezi s kvalitetom života i bavimo se aktualnim društvenim temama iz našeg bližeg i šireg okruženja te dovodimo renomirane svjetske pisce koji nam približavaju udaljene svjetove i čine nas širima.“ Atrij Muzeja za umjetnost i obrt u danima festivala postaje pretijesan za sve koji bi htjeli pratiti priredbe festivala, književne večeri upotpunjuje glazbeni i filmski program, koji se ove godine održavao u Kinu Tuškanac. Festival se razvija prema intermedijalnim sadržajima, a posebna pažnja i ubuduće će se poklanjati sadržajima za djecu, kaže Ivana Bodrožić i dodaje: „Djeca koja zavole knjigu postaju čitatelji za cijeli život, a onda i građani razvijenijeg kritičkog mišljenja.“ Planovi za budućnost vezani su uz aktivnije medijsko praćenje festivala. „U dogledno vrijeme bilo bi nam važno da i ostali programi nacionalne televizije, pored trećega, prepoznaju važnost i stvarnu atraktivnost kulturnih sadržaja. Tako se odgaja publika, a to je jedan od glavnih ciljeva Zagreb Book Festivala,“ napominje Ivana Bodrožić.

Fra Ma Fu festival KADA? Drugi vikend u rujnu GDJE? Virovitica i okolica ORGANIZATOR? SINKO, Studijski institut za novinarstvo, kulturu i obrazovanje, Virovitica GODINA OSNIVANJA? 2015. OSNIVAČ I VODITELJ? Goran Gazdek POKROVITELJI I PARTNERI? Hrvatsko novinarsko društvo, Turistička zajednica Virovitice i Grad Virovitica. OSOBITOST: Festival reportaže i reportera nazvan po slavnom piscu, fotoreporteru i scenaristu stripova Franji Martinu Fuisu. U znak sjećanja na Fra Ma Fua, festival je posvećen svim njegovim talentima, pa okuplja novinare, fotoreportere, stripaše i književnike. Već nakon prvog izdanja Fra Ma Fu festivala, organizator Goran Gazdek nominiran je za Povelju F.E.S.T. koju Europska federacija turističkih novinara dodjeljuje zaslužnim pojedincima. Goran Gazdek je 2015. prvi put organizirao festival reportera i reportaže, koji afirmira danas nepravedno zanemarenu novinarsku vrstu, što je naišlo na veliko odobravanje kolega. I sama nominacija je veliko priznanje, a kao i kolege novinari, potencijale festivala reportera i reportaže prepoznali su i nadležni u lokalnoj turističkoj zajednici i gradskoj upravi, pa je festival ove godine u svom drugom izdanju dobio i izdašniju potporu i veći publicitet. Virovitica nije zaboravila Franju Fuisa, rođenog u tom gradu 1908. godine. Virovitički je Strip klub 85 organizirao Dane stripa i dodjeljivao nagradu za afirmaciju stripa koja je nosila ime Fra Ma Fu. Fuisove stripove i danas objavljuje nakladnik i urednik Veljko Krulčić, a veliki Fuisov poklonik je i stripaš Davor Schunk, koji se pobrinuo i za superiorni vizualni identitet festivala. No, strip je samo dio sadržaja jer festival obuhvaća izložbe reporterske fotografije, filmske projekcije te radionicu reportaža. Održavaju se okrugli stolovi o stanju u novinarskoj profesiji, a mladi novinari mogu razmijeniti iskustva sa starijim kolegama. Za novinare je posebno atraktivan obilazak lokacija o kojima je nekada pisao Fuis pod radnim naslovom „Tragovima Fra Ma Fua“, koje prati i gastronomsko i enološko predstavljanje virovitičke županije, Bilogore, Podravine i Slavonije.

Prvi prozak na vrh jezika

Sa(n)jam knjige u Istri KADA? Početak prosinca. GDJE? Pula - Dom hrvatskih branitelja, Galerija Makina, Muzejsko-galerijski prostor Sveta srca, Galerija Cvajner, Galerija Poola, Gradska galerija Antun Motika, Srpski kulturni centar u Istri, Restoran Alighieri, Caffe bar P14 ORGANIZATOR I SUORGANIZATOR? Udruga Sa(n)jam knjige u Istri i Castropola d.o.o. OSNIVAČICA I DIREKTORICA? Magdalena Vodopija GODINA OSNIVANJA? 1995. POKROVITELJI I PARTNERI? Generalni pokrovitelj: Zagrebačka banka. Pokrovitelji: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Istarska županija, Grad Pula, Grad Ljubljana – Oddelek za kulturo. Donatori: Turistička zajednica grada Pule i Turistička zajednica Istarske županije. Partneri: CasaFernandoPessoa, InstitutoCamões Zagreb, Francuski institut Zagreb, Arheološki muzej Istre, Hrvatski P.E.N. centar, Sveučilišna knjižnica u Puli OSOBITOST: Najveći autorski sajam knjiga u Hrvatskoj, najveći festival autora u široj regiji, hrvatski Leipzig. Izlaže 250 nakladnika i sudjeluje više od 200 autora, prevoditelja i književnih kritičara. Prvi i najdugovječniji sajam književni festival u Hrvatskoj je Sa(n)jam knjige u Istri koji je prije više od 20 godina započeo nastupima autora i razmjenama knjiga. Organizirao je predstavljanja u Zagrebu i prvi stvorio poticajnu gužvu oko knjige. Pulski festival knjige i autora osnovala je Magdalena Vodopija koja napominje kako i danas razmišlja kao knjižar i festivalske aktivnosti smatra vrhuncima cjelogodišnjeg promoviranja knjiga koje je nužno za razvoj čitateljske publike. Izostanak dodjele nagrade Kiklop, namijenjene najboljim izdavačkim projektima, proteklih je godina izazvalo dosta ogorčenja među izdavačima. Dvije godine, međutim, nisu dovoljne za oporavak jer se Kiklop neće vratiti. „Nakladnička scena ipak nije poražena, zaključuje Magdalena Vodopija, iako su uvjeti vrlo teški. „Odbijanje potpore knjigama koje su važne za hrvatsku kulturu u koju se Ministarstvo zaklinje znači da smo direktno uletjeli u teatar apsurda, ali onaj opasnih namjera. Ono što je poticajno u svemu tome jest da izdavači i u nemogućim uvjetima nisu posustali niti odustali. Objavljuju se, istina usporeno, sjajne knjige.“

Prvi prozak na vrh jezika, festival nagrađenih pisaca mlađih od 35 godina okuplja najbolje mlade književnike nagrađene nagradama „Prozak“ za prozu, „Na vrh jezika“ za poeziju, „Goran za mlade pjesnike“, Nagrade Kvirin, Zdravko Pucak, natječaja „Ulaznica“ iz Zrenjanina i „Edo Budiša“ iz Pazina. Festival se održava u kafiću „U dvorištu“, uz proglašenje dobitnika nagrada „Prozak“ i „Na vrh jezika“, predstavljanja knjiga prošlogodišnjih dobitnika, te medijsku pažnju i festivalsku atmosferu koju mnogi mladi pisci ovdje prvi put okuse. Uredništvo festivala, uz Lokotara, čine najprevođeniji hrvatski pisci Olja Savičević Ivančević i Marko Pogačar, prvi laureati nagrada Prozak i Na vrh jezika, koje je Lokotar utemeljio prije trinaest godina.

brend kultura

Razgovarala: Adela Juhas Foto: Andrija Zelmanović, VPŠZ

mr.sc. Sanja Rocco

Voditeljica studija Menadžment i produkcija u kulturi, Visoka Poslovna Škola Zagreb

Hrvatska

kultura danas i sutra Potencijal kojem nedostaje strateški pristup

brend kultura

Intervju

Kultura je u Hrvatskoj često na nivou koji zamišljamo pomalo apstraktnim. Nije to zato što Hrvate toliko kultura ne zanima, ili ih nema dovoljno u raznim područjima kulturne sfere. Moguće je da danas kulturu u kontekstu biznisa poimamo tek kroz vizuru turizma (hrvatske turističke atrakcije i tradiciju, neke festivale ili prilike poput Adventa), dok se ostali kulturni elementi, često nepravedno, guraju u drugi plan. Da su upravo ti elementi prepuni iskoristivog potencijala, prepoznala je Visoka poslovna škola Zagreb. U sklopu svojih studijskih programa, razvila je tako studij Menadžmenta i produkcije u kulturi. Iako s jedne strane poprilično hrabar pothvat, s druge se strane ovaj potez pokazao kao izuzetno pogođen spoj. Zašto je to tako, i zbog čega je ovakav studij važan, ispričala nam je mr. sc. Sanja Rocco, pročelnica Katedre za marketing te nositeljica studijskog programa Menadžment i produkcija u kulturi na Visokoj poslovnoj školi Zagreb.

Hrvatskoj kao i gradu Zagrebu kao kulturnom središtu nedostaju obrazovani stručnjaci za menadžment i produkciju kulturnih projekata na raznim područjima, od vizualnih umjetnosti i dizajna, preko kazališta i filma do književnosti.

Promotivni slogan Kultura means business pogodio je temeljnu bit studija Menadžmenta i produkcije u kulturi. Kako je sve počelo na Visokoj poslovnoj školi Zagreb? Zapravo je do ove ideje došlo prilično spontano. Koncept studijskog programa nam je ponudila dr.sc. Ana Lederer, kasnije i autorica razrade čitavog projekta. Uprava naše institucije te dekan dr.sc. Lukša Lulić ocijenili su da ovaj studij ima dobre potencijale, jer Hrvatskoj kao i gradu Zagrebu kao kulturnom središtu nedostaju obrazovani stručnjaci za menadžment i produkciju kulturnih projekata na raznim područjima, od vizualnih umjetnosti i dizajna, preko kazališta i filma do književnosti. Spajate postojeće s apstraktnim, odnosno marketing i komunikacije s kulturom i umjetnošću. Predstavlja li vam to izazov? Marketing i komunikacije razvijeni su kao naš prvi studijski program, no zapravo se menadžment i produkcija u kulturi, iako okrenut vrlo specifičnom segmentu kreativnih industrija, na njega komplementarno nadovezuje. Zasad se neki kolegiji s prvog studija, prilagođeni potrebama kulture, izvode i na ovom drugom, no u skorijoj budućnosti namjeravamo snažnije potaknuti zajedničke projekte studenata dva studijska programa. Imamo na primjer internu studentsku marketinšku agenciju i bit će sjajno kad se udruže sa studentima produkcije u kulturi kako bi samostalno realizirali neki projekt. Humanističke znanosti u Hrvatskoj nisu često u fokusu tržišta rada. Vjerujete li da ovakva vrsta studija radi jednu vrstu iskoraka ovog nepisanog pravila? Zasigurno da je ovaj studij potreban a može se također reći da je u našim prilikama hrabar potez. Međutim ne očekujemo samo da ga prepoznaju institucije u kulturi koje u pravilu ne potiču svoje zaposlenike na stručno usavršavanje niti raspolažu budžetom za tu namjenu, već i same osobe koje se bave kulturnom i umjetničkom djelatnošću trebaju prepoznati priliku da ovakvim obrazovanjem mogu uspješnije plasirati u javnosti svoje projekte: bilo da se radi o likovnim, ili glazbenim

umjetničkim djelima, o festivalima, filmskoj ili kazališnoj produkciji, dizajnerskim ili izdavačkim projektima i tome slično. Možete kao samostalni umjetnik slikar steći menadžerska znanja kako biste znali ponuditi svoja djela ili možete na primjer postati menadžer većem broju glazbenika i producirati njihove nastupe. Mogućnosti za samozapošljavanje su dakle velike. Kako na vašu ideju gledaju kulturne institucije u Hrvatskoj? Povezujete li se? Već sam nešto o tome rekla u prethodnom odgovoru. Same institucije, pogotovo državne, su u tom pogledu dosta trome. Međutim, radeći na studijskom programu, dobili smo potporu više značajnih kulturnih institucija kao i nekoliko umjetničkih udruga. Od trenutka kada smo prošle godine dobili od Ministarstva obrazovanja dopusnicu za provođenje ovog studijskog programa povezujemo se s raznim institucijama (muzeji, galerije, kazališta, knjižnice), te sklapamo ugovore o suradnji koji nam s jedne strane omogućuju da studenti na raznim projektima tamo ostvaruju praksu, a s druge da nam iz tih institucija dolaze stručni predavači u pojedinim specifičnim područjima, s bogatim iskustvom. Prepoznaju li studenti i mladi potencijal Menadžmenta i produkcije u kulturi? Čime se odlikuje vaša strategija pri upisima? Iako smo svjedoci da upravo kulturna događanja i manifestacije najsnažnije pokreću novi turistički val u Zagrebu i ostatku Hrvatske (spomenimo samo kao primjer Advent u Zagrebu, Ultra festival u Splitu, koncerte velikih glazbenih zvijezda u pulskoj areni, Dubrovačke ljetne igre, ili snimanje nastavka filma Mamma Mia na Hvaru), proces prepoznavanja je dugotrajan i toga smo svjesni. No ovo je boutique studij namijenjen niši studenata specifičnih interesa, studij koji ne podnosi velike grupe jer je u radu s njima važan individualan pristup. Prošle smo godine tek započeli s predstavljanjem studija i upisali prvu generaciju, tada je i nastao slogan KULTURA MEANS BUSINESS. Iako je nekima duhovit, dok se drugima ne sviđa povezivanje kulture s biznisom, slogan ulazi u uho i ostaje brend kultura

INTERVJU zamijećen, a time postiže svrhu. Baziramo se na sponzoriranju programa specifičnih internetskih portala koji prate kulturna zbivanja, radiopostajama gdje se opet vežemo uz takve sadržaje, te se oglašavamo online. Također se trudimo u direktnom kontaktu informirati srednjoškolce usmjerene prema kulturi i umjetnosti. Povezujete li se samo s hrvatskim kulturnim institucijama ili nastojite proširiti projekt i izvan granica Lijepe Naše? S obzirom na to da je ovaj studij vrlo mlad, tek nam predstoji povezivanje s drugim sličnim studijima u Europi i svijetu, prvenstveno kako bismo omogućili studentima kao i nastavnicima razmjenu i posjet drugim fakultetima. Neke od obrazovnih institucija s kojima već imamo sklopljen Erasmus ugovor o suradnji provode bliske studijske programe, a suradnju ćemo svakako širiti i na one koje su nam bile svojevrstan uzor pri razradi projekta. Namjeravate li „produbiti“ cjelokupni program? Kakvi su daljnji planovi za studij Menadžmenta u produkciji i kulturi? Već se radi na diplomskoj razini studija, u suradnji s dr. Lederer. Namjera nam je

brend kultura

započeti s izvođenjem diplomskog studija menadžmenta i produkcije u kulturi kroz dvije godine, kada prva generacija dovrši preddiplomski studij. Nadamo se da će to pobuditi dodatno interes diplomiranih umjetnika i kulturnih djelatnika koji žele uložiti u sebe i nadograditi svoja znanja menadžerskim vještinama. Studij će po uzoru na ponajbolje europske primjere biti koncipiran tako da će se iz velikog broja ponuđenih izbornih kolegija moći birati specifično usmjerenje prema vlastitom interesu. Valja još istaknuti da Visoka poslovna škola Zagreb do kraja godine mijenja svoj naziv i status, te prerasta u Poslovno veleučilište Zagreb. I za kraj, Kultura means business. U kojim zemljama vjerujete da je to prepoznato na zavidnom nivou, i može li ga Hrvatska doseći? Puno je zemalja u našem europskom okruženju koje zarađuju na kulturi, ali u skladu s potrebama ne samo turista nego i domicilnog stanovništva, jer u svemu treba postići ravnotežu. Tu je Italija, zatim Austrija i Njemačka, Francuska, Španjolska, pa Skandinavske zemlje i naravno Velika Britanija. Očuvana kulturna baština, velike izložbe, koncerti, festivali i druga događanja s jedne strane

pružaju posjetiteljima sadržaj, a s druge stanovništvu daju mogućnost zarade prodajom raznih proizvoda i usluga. Može li Hrvatska? Naravno, jer to dokazuju već brojni uspješni realizirani kulturni projekti. Potrebno je malo više strateškog promišljanja, sinergije interdisciplinarnih stručnjaka i institucija u kulturi, te koordinacije na svim razinama.

Može li Hrvatska zarađivati na kulturi? Naravno, jer to dokazuju već brojni uspješni realizirani kulturni projekti. Potrebno je malo više strateškog promišljanja, sinergije interdisciplinarnih stručnjaka i institucija u kulturi, te koordinacije na svim razinama.

oran Lisjak, autor za kojeg izdavač naglašava da piše u maniri najboljih američkih trilera. Jesu li ti visoki standardi za autora svojevrstan izazov, pogotovo ako znamo da je ovo Vaša tek prva knjiga? Ovo je moja treća knjiga. Prva knjiga je roman “Dva svijeta”, objavljen 2012. godine, druga knjiga je zbirka pjesama “Boje duše”, objavljena godinu dana kasnije. Za prve dvije knjige nisam tražio izdavača, razdijelio sam ih poslovnim partnerima i prijateljima. “Savršeni ustroj” je moja treća knjiga. Prije nego što sam počeo rad na “Savršenom ustroju” zadao sam si cilj da ću napraviti drugačiji roman. U početku nisam bio svjestan kako je to veliki izazov. Napraviti štivo koje će moći na identičan način doživjeti čitatelji Zagreba, Beča, Londona ili nekog drugog mjesta na ovom planetu. Uz pisanje je trebalo pročitati dosta knjiga vezanih uz temu romana. Bilo je tu i dosta čačkanja po internetu vezanih uz određena znanstvena područja. Uvijek sam volio raditi povučeno, sebe ne svrstavam u rang pisaca američkih trilera. Moj roman je sličniji romanu “Procedura” poznatog nizozemskog pisca Henryja Mulischa. ”Savršeni ustroj” doživljavam kao unikatno štivo, po tematici potpuno drugačije od brojnih komercijalnih trilera. Uz napetu i dinamičnu radnju u fokusu mog pisanja bile su dvije znanstvene teme: prvu čine potencijalna znanstvena otkrića na polju genetičkog inženjeringa, druga je poredak u društvu i čovjek. Njegovo individualno i društveno ponašanje u vremenu. Za mene osobno najveća vrijednost romana je u tome što postepeno otvara vrata smisla ljudskog postanka. Koliko su visoki moji standardi, to ne znam. Probat ću Vam pobliže opisati svoj rad na romanu. Poslije dvije i pol godine pisanja napravio sam prvu verziju koja je imala 456 stranica, poslije su to književni kritičar, izdavačica i lektorica smanjili na 365 stranica. Prije njih sam napravio jedanaest ručnih korekcija teksta. Kada pomnožite 456 stranica knjige puta 11 korekcija, dobit ćete oko pet tisuća isprintanih stranica koje sam ručno korigirao, nakon toga korekcije unosio u računalo. To je trajalo skoro dvije godine.

oran

Brend ID

Lisjak

Pripremila: Lea Brezar Foto: Zoran Lisjak, Shutterstck

U maniri U četiri godine koliko sam ukupno radio na romanu, uz desetine pročitanih knjiga, pročitao sam i jedanaest knjiga, manje-više znanstvenog karaktera, i proveo ne znam koliko sati na računalu istražujući određena znanstvena područja. Sve to mi je pomoglo da napišem “Savršeni ustroj”. Uz sve to moj privatni posao nije trpio, dapače, imali smo svake godine rast poslovnih aktivnosti. Na temelju toga možete procijeniti kako sam sebi zadao visoke standarde. Poduzetnik ste, planirate dugoročno, stoga nije čudno da i Vaš roman najavljujete kao trilogiju. Zahvaljujući roditeljima, bavim se poduzetništvom od dvadesete godine, neprekidno dvadeset i pet godina. U poduzetništvu ste sami, kroz godine steknete radnu disciplinu ili propadate. Poduzetništvo vas jednostavno prisiljava da se naučite boriti. Ja sam to preslikao na pisanje. Možda će Vam se činiti malo neuobičajenim ali s vremenom sam postao majstor u planiranju radnih dana. Prije objavljivanja “Savršenog ustroja” već sam imao završenu trećinu njegovog nasljednika. Taj roman će se zvati “Tajanstvena čestica”, radi se o drugačijem pristupu temi. Na preporuku književnog kritičara trenutno radim na romanu “Strune tuge”. U romanu istražujem uzroke samoubojstva mog ujaka koje se dogodilo 1956. godine, njega planiram završiti do proljeća sljedeće godine. Ako

najboljih trilera

publika dobro prihvati “Savršeni ustroj”, nastavak se može napraviti za kratko vrijeme. Danas se u svijetu sve više traže egzotični krimići s našeg podneblja. Planirate li nastup na strana tržišta? “Savršeni ustroj” je drugačije štivo, zašto ne probati negdje vani? Previše je truda uloženo u njega. Zašto ne pokucati i tamo, nikada ne znate koja vam se vrata mogu otvoriti.

brend kultura

KULbrend Razgovarala: Lea Brezar

Foto: Slaviša Brezar

Kako sam izgradila

Čitaj knjigu Alis Marić

Malo tko ne zna za fan stranicu koja okuplja ljubitelje knjiga Čitaj knjigu. Istoimeni blog broji 50 tisuća posjetitelja mjesečno. Mediatoolkit uvrstio je Alis Marić na listu regionalnih influencera 2016. Što god mislili o čitanju, priznat ćete da je Alis Marić zaista napravila fenomen. 34

brend kultura

“Čitaj knjigu” ima sve karakteristike brenda: ima svoju priču, ima svjesnost, ima pouzdanost, dosljednost i kvalitetu. Što je jedan blog pretvorilo u brend? S Facebook stranicom “Čitaj knjigu” krenula sam sasvim slučajno i spontano početkom 2014. godine. Tada nisam mogla ni sanjati da će se to ime pretvoriti u pravi brend. Vodila me ljubav i strast prema knjigama. Danas, nakon tri godine postojanja i svakodnevnog dijeljenja sadržaja “Čitaj knjigu” je megauspješan. Do danas je blog “Čitaj knjigu” ostvario preko milijun prikaza, baza obožavatelja iz dana u dan raste pa sada stranica okuplja rekordnih 350.000 pratitelja iz čitave regije, na Instagramu se druži 24.000 zaljubljenika u knjige. Brojke rječito govore o uistinu strelovitom uspjehu i pravoj čitateljskoj revoluciji. Svojom ljubavlju prema knjigama zarazila sam čitavu regiju. Osim virtualno, “Čitaj knjigu” se i aktivno druži sa svojim pratiteljima kroz originalne književne večeri, organiziranu razmjenu knjiga, otvaranja kutaka za knjige u bolnicama i kroz različite društveno osvještene projekte. Imam i svoje brendirane proizvode - šalicu koju traže moji pratitelji, majice koje su rasprodane i platnene torbe “Čitaj knjigu”. Blog “Čitaj knjigu” je u brend, osim velike ljubavi prema knjigama, pretvorila moja vlastita upornost, marljivost, autentičnost, iskrenost i disciplina u dosljednom plasiranju kvalitetnog sadržaja, postova, preporuka i tekstova o raznim književnim i literarnim temama. Od prvog dana nema stajanja, odustajanja, sumnje da je ono što radim dobro i korisno. Danas je evidentno i kristalno jasno da je moja stranica ozbiljan vodič za knjigoljupce u regiji. Već dvije godine povezujem knjige s kavom, udobnim namještajem, najvećim hrvatskim brendovima, brojnim izdavačima, modom i naočalama. Bez svih tih proizvoda čitanje je manje atraktivno i poželjno. Statistike pokazuju da tzv. influenceri, utjecajni pojedinci – a to sam i ja, u očima korisnika imaju zavidan kredibilitet i mogu više utjecati na odluku o kupnji korisnika koji ih prate. Vjeruje mi se i moja se stranica pokazuje kao dobar alat za povećanje prodaje. Je li “Čitaj knjigu” autentičan i je li autentičnost to što prepoznaju Vaši čitatelji i pratitelji na društvenim mrežama? Da, “Čitaj knjigu” je krajnje autentičan. Od prvog dana samo ja postavljam na Facebook i Instagram stranicu postove, tekstove, citate, pozitivne misli, vlastita

KULbrend

razmišljanja o životu i sve ono što možemo naći u knjigama, a što je zanimljivo. Radim to spontano, iz srca uz puno ljubavi. Tu energiju čitatelji jednostavno osjećaju. To je ona svemirska energija koja nas sve povezuje. Moja publika i ja se kroz toliko godina druženja već dobro poznajemo. Tako da ja jako dobro znam čime ću “nahraniti” svoje gladne knjigoljupce. Dokazala sam da ljudi vole pozitivu, traže dobro i ljubav i uživaju u lijepim i pozitivnim mislima. Kada radim i stvaram, osjećam zanos i nema umora. Preko 350.000 fanova na Facebooku, 23.500 fanova na Instagramu – time se ne mogu pohvaliti ni neke korporacije. Što čini sadržaj “Čitaj knjigu” mamcem za fanove? Mamac je ljubav i zanos koji osjećam kada pišem i informiram svoje pratitelje informacijama iz svijeta knjiga i književnosti. Osim toga kroz inbox svakodnevno iskreno komuniciram sa svojim pratiteljima. Darujem i udomljavam redovno knjige. Ta velikodušnost i želja da ugodim drugima se osjeća. Rezultati su kao boomerang. Glad za knjigama se uspješno utažuje. Iz dana u dan knjjigoljupci su siti i namireni. Sve knjige koje spominjem fotkam sama, držim ih u ruci, čitam ih, listam, živim s njima. To je jako važno. Jer moja stranica nije reklamna agencija niti neka ovlaš napunjena stranica. Svaki proizvod koji fotkam ili spominjem uz knjige ja zaista koristim, volim i podržavam. To je ta autentičnost i primamljivost. Osim toga tu je i moj životni put i životno iskustvo koje me dovelo do ovoga što radim danas. To također daje velik kredibilitet mom radu i onome što nudim na “Čitaj knjigu”.

Komentar:

Dobar trend u hrvatskoj književnosti, no što nedostaje? TATJANA BARAT, magistra edukacije hrvatskog jezika i književnosti, novinarka, suradnica knjižarskog lanca Hoću knjigu i bloga Čitaj knjigu, suosnivačica Udruge za promicanje kulture čitanja “Čitaj knjigu”.

osljednjih godina napokon se događaju pozitivne promjene na hrvatskoj književnoj sceni. Novi književni festivali, novi autori koji obaraju rekorde u količini prodanih knjiga, kao i sve veća zainteresiranost čitatelja za pisanu riječ najava su nekih, nadam se, boljih vremena. Osim toga, tome pridonosi i sve veća popularnost književnih blogova u čemu ne zaostajemo za svjetskim trendovima. Dakako, ne nude svi jednaku kvalitetu, no svi imaju zajednički cilj, a to je popularizacija književnosti i to je ono što je najvažnije. Jednako uspješno pratimo kako svjetsku književnost, čiji prijevodi na hrvatski jezik redovito završavaju u našim knjižarama i knjižnicama, tako i nastajanje hrvatskih književnika nove generacije. Književni fenomeni poput Kristiana Novaka pokazali su da pisac najbolje piše o onome što najbolje poznaje, a za Novaka je to naš međimurski kraj. Damir Karakaš pak, primjerice, opisuje svoj lički kraj, Marina Vujčić zadire duboko u svoja bolna privatna sjećanja, kao i Ingrid Divković kojoj su najteži životni trenuci poslužili kao podloga za književne usp-

ješnice. Ono što je također važno jest to što i oni i brojni drugi hrvatski književnici progovaraju o ozbiljnim temama s kojima se svakodnevno suočavamo poput smrti, stigmatizacije nacionalnih manjina u društvu, ali i njihovog iskorištavanja istog, borbe sa samim sobom, traženja svog mjesta u svijetu, skidanja okova koje nam nameću drugi, stalnoj potrazi za srećom i slično. To su prepoznali i autori književnosti za djecu i mlade koji također posljednjih godina posvećuju sve veću pažnju i tom aspektu. Budimo realni, djetinjstvo nije svima med i mlijeko pa u prepoznavanju likova u literaturi sličnih sebi mnoga djeca mogu naći utjehu i nadu u bolje sutra. I dok su sve to redom pozitivne promjene, u jednom smo ostali isti. Još uvijek je karakteristika našeg društva književni elitizam. Nerijetko se među visokoobrazovanima kvalitetnom literaturom smatraju samo klasici ili pak suvremena djela napisana od strane poznatih sveučilišnih profesora i slično, dok se nove autore za koje prije nitko nije ni čuo gleda sa skepsom. Sjetimo se da su i Dostojevski, Tolstoj, Neruda, Hemingway, sestre Brönte i drugi veliki književnici jednom također bili početnici, a da je njihova kvaliteta uočena tek nakon niza godina. Uostalom, ni Novak, iako sveučilišni profesor, nije postao popularan preko noći. Zato svakoj knjizi treba dati priliku i ne je suditi prema koricama. Kao što je jednom rekao jedan meni vrlo drag urednik, baš svatko može uživati u nekoj knjizi.

brend kultura

Brend ID

ngrid

Pripremila: Lea Brezar Foto: Alaksandra Đorđić, Hoću knjigu

Divković

Proza

za dušu

et brendiranih tetovaža - citata na pet čitateljica. Znam da su te već pitali o stvaranju vlastitog brenda, no sad od te činjenice ne možeš pobjeći. Što je izgradilo brend Ingrid Divković? Najprije vam želim zahvaliti na prilici da kažem što ja mislim o tome da sam postala “brend” i da je to kako i sami kažete nešto od čega ne mogu pobjeći. Zapravo, što više razmišljam o tome shvaćam da nemam odgovor na to pitanje, barem logičan odgovor. Možda je to zato jer moja glava nije glava poduzetnice i ne znam što točno znači “biti brend”. Ako izgraditi i biti brend znači raditi ono što najviše voliš, pod svojim vlastitim uvjetima, u strasti i neiscrpnoj volji i entuzijazmu, onda sam baš to, brend. No ako je to prodavati se pod tuđim uvjetima, u rukavicama i za masu, onda to svakako nisam. I na koncu, ako je itko zaslužan za moj brend, onda su to moji divni čitatelji kojima se i ovim putem zahvaljujem na ljubavi i povjerenju. Nova knjiga je tu, iza vrata. “Živi mi se” je nekako slogan koji bi mogao opisati ono o čemu općenito pišeš. Ti si inspiracija mnogim ženama – pozivaš ih da se susretnu sa sobom, da prkose nametnutim pravilima, da se probude i da žive za svoju sreću. Sreća se danas posvuda ”prodaje” – prodaju je gotovo u svim industrijama, što je s autentičnošću?

brend kultura

Dobro pitanje. Po meni bi autentičnost trebala biti na prvom mjestu. Prije odluke čime ćemo se baviti, koliko i na koji način. U mom slučaju sreća je produkt mojih životnih navika i pogleda na život, a autentičnost je način na koji realiziram svoje navike i životne poglede. Na koncu, moje su knjige dokaz tome, naročito prva. Iako su me mnogi savjetovali da radim drugačije, čak i po njihovom mišljenju bolje i sigurnije, ja sam ostala dosljedna sebi i svojoj tihoj misiji. Životu u “Živi mi se”. Odnedavno si profesorica na Visokoj poslovnoj školi PAR, predaješ kreativno

pisanje. Je li to posao koji si priželjkivala, dijeliti znanje? Tako je. Od ovog semestra počela sam predavati na Visokoj poslovnoj školi PAR u Rijeci. Predajem kolegij “Osnove jezičnoga izražavanja” I zaista sam ugodno iznenađena što kolektivom koji radi na PAR-u, što studentima koji mi svakim novim predavanjem dokazuju kako je pred nama neka nova struja mladih umova. Moram priznati da donedavno nisam razmišljala o predavačkom poslu, no kada je ponuda stigla, objeručke sam je prihvatila. Mislim da će mi posao na fakultetu pružiti nova znanja, iskustva i na koncu neki novi vjetar u leđa.

Brend ID

Kraljica

način da izađe i pisanjem su i ta vrata otvorena - volim ljubav, volim život, volim ljude. Svjesna sam da smo ovdje samo u prolazu, i zašto bih živjela kao da sam prisiljena na to? Milijun puta sam se uvjerila kako osmijeh zna biti djelotvoran, kako ljubaznost zna izazvati iznenađenje. Zašto se ljudi začahure i boje emocija? Možda zato jer se boje da ne budu povrijeđeni - upravo takve osobe posežu za mojim knjigama.

ljubića

raljica hrvatskih ljubića – brend dobro znan, Kate Mitchell? Zašto pseudonim? O toj laskavoj tituli volim misliti kao nekoj duševnoj naknadi za sve one dane i noći koje sam provela nad laptopom, za sve ono vrijeme koje sam otela od svoje djece, za sve protekle godine koje sam vrijedno radila. Iza mene je dvadeset godina pisanja i realno je očekivati da postoji i rezultat. Ta titula mi daje obavezu da budem što bolja, i vjerujte mi, uistinu se trudim opravdati povjerenje koje su mi ukazale moje drage čitateljice. Nikada, ni u jednom trenutku nisam pomislila da sam zbog te ‘’titule’’ posebna, niti sam ustala ili legla s mišlju da vrijedim više od drugih. Ja sam sasvim obična i jednostavna osoba i nadam se da to svojim načinom života i opravdavam. Pseudonim nisam izabrala. Presudna odluka je donesena od strane urednika, a meni je bilo sasvim svejedno koje će ime pisati na koricama. Samo sam željela da pokoja, od tisuća ideja koje imam u sebi, ugleda svjetlo dana. Ta silna želja za pisanjem mi je bila najvažnija. Ja imam svoj posao, a pisanje mi je ljubav života. Urednik se vodio iskustvom, a ja kažem, kada bi moje dvije knjige stajale jedna pored druge i na jednoj pisalo Kata Mijić, a na drugoj Kate Mitchell, vjerujem da bi većina čitateljica odabrala drugu. Odrasle smo na američkim ljubićima pa nam je nekako lakše zamisliti nekog Brada, Nicka ili Richarda kao romantičnu osobu, nego Matu, Duju ili Stipu. Ipak, sve se iskristaliziralo. Približili smo se publici, a ja sam to iskoristila da bih počela seriju dalmatinskih ljubića. Mišljenja sam da nijedna strana spisateljica ne može opisati naš mentalitet poput naših spisateljica, niti im je naše materijalno i nematerijalno naslijeđe blisko. Moji ljubići nisu samo limunade - pisanje koristim da bih pisala o problemima u kojima je naše društvo, i koji su nam bliski. Pišem o iseljavanju, o prodaji starih kamenih kuća, pišem o krutom

dalmatinskom odgoju, a koje smještam u ovo moderno vrijeme. Ljubav je postala i način zarađivanja novca. U ljubavnim romanima ona je vječni protagonist. Iza Vas je 13 knjiga i više stotina priča. Zašto Vas ljubav inspirira? Više od 600 životnih priča, objavljenih u mjesečnicima poput Moj život, Moja sudbina…. Više od 220 objavljenih ljubavnih romana. Većinu njih sam (189) objavila u dnevnim novinama 24 sata, pod pseudonimom Katarina Mich, te 13 knjiga. Ljubav se danas koristi za sve i svašta. Mišljenja sam da ljubav treba živjeti, a ne koristiti u svrhe koje nisu uvijek i plemenite. Možemo voljeti sve i svašta, ali i svakoga. Ja sam zaljubljena u ljubav, no nisam izabrala ljubav kao inspiraciju, ona je izabrala mene. Znam to, a oduvijek sam znala. Još kao dijete sam sanjala da postanem spisateljica ljubića i taj mi se san ostvario. Ono što sam oduvijek nosila u sebi, tražilo je

Živite li od vlastitog brenda – pisanja pod pseudonimom Kate Mitchell? Može li se živjeti od pisanja ljubića u Hrvatskoj? Ne može se živjeti od pisanja. Na sreću, ja radim. Skromna sam osoba, sa skromnim zahtjevima, ali ih pisanjem ne bih mogla podmiriti. Novac koji dobivam od pisanja je smiješno malen, no ne bunim se. Nije sve ni u novcu. Meni je puno važnije od onog materijalnog kad moje pisanje nekog dotakne, kada dobijem povratne informacije za koje svaki pisac živi. Djelomično su za to krive i izdavačke kuće. Naše pisce treba stvarati, njegovati, podržavati, ulagati u njih, ali oni to rade malo ili nimalo. Jednostavnije im je prevesti neki hit. Ali… ja imam strpljenja. Imala sam ga svih proteklih godina. Ja idem korak po korak, a tako se najdalje i stiže. Neću se buniti, jer nemam razloga za to. Imam svoje čitateljice, imam puno razloga za sreću, naravno, i nadu da ću, jednom kad ne budem mogla raditi, barem moći živjeti od pisanja. Barem imam vjeru i nesalomljiv duh, jer volim misliti da će sve biti idealno, a ako i ne bude, to je samo život.

ate Mitchell Kata Mijić

brend kultura

Brend ISTRAŽIVANJE

Koliko se čita u Hrvatskoj? I možda još zanimljivije pitanje: što? Naravno da smo si dali truda i

pripremili se za pitanje o čitanju koje se već niz godina vrti po medijima. Odgovor nećemo precizirati, o tome ćemo detaljno na Interliberu, na PUNKTU FUL KULTURNO i to u subotu, u najvećoj gužvi. Koliko se u Hrvatskoj čita zna agencija za istraživanje Valicon, no prije njih znaju to i knjižnice. Da, knjige se čitaju i traže. Liste čekanja za neke autore, traju mjesecima, ali moramo naglasiti da naši podaci govore kako se radi samo o jednom hrvatskom autoru i to u Zagrebu. Ipak, vrijeme je da se demistificira to uvriježeno

mišljenje da Hrvatska nema čitača i da se poradi na tome da ih se odgoji još više. Tome u prilog ide i naše istraživanje. Brojke koje ćemo dobiti istraživanjem odnose se na sljedeća pitanja: Koliko se čita? Da li se knjige više kupuju ili posuđuju, te koji je čitateljski omiljeni žanr? Za vas smo potražili top liste najčitanijih naslova u knjižnicama u svim većim gradovima Hrvatske i donosimo kratki rezime nađenog. A što se tiče istraživanja, vidimo se u subotu, 11.11. u paviljonu 6 FUL KULTUNO PUNKT, točno u 15 sati.

TOP LISTA najčitanijih naslova u knjižnicama

KGZ - Zagreb

GKMM - Splitlit GISKO - Osijek

GK Pula

Moja borba, memoari

Sve, baš sve, ljubavni roman

Razgovori s Bogom: jedan neobičan dijalog (popularna psihologija)

Djevojka u vlaku, roman

Noćni vlak za Lisabon, roman

Par iz susjedstva, psihološki triler

Kad bi ljubav bila jednostavna, ljubavni roman

Črna mati zemla, roman

Djevojka u vlaku, roman

Genijalna prijateljica, društveni roman

Moja borba, memoari

Ponoćno sunce, kriminalistički roman

Gonič zmajeva, obiteljski roman,

Ona prije mene, triler

Krv na snijegu, kriminalistički roman

Zov kukavice, kriminalistički roman

Putujem sama, kriminalistički roman

Leptirov efekt, kriminalistički roman

brend kultura

Foto: Shutterstock, Jagna Pogačnik

anas sve manje književnika može živjeti samo od pisanja. S druge strane, sve više ljudi piše i objavljuje knjige. Što mislite, zašto? Koliko je to dobro ili loše za čitatelje i za samu književnost? Ni meni samoj taj fenomen nije do kraja jasan, ali moram priznati da postoji. S jedne strane, stvarnost u kojoj živimo i sve njezine neuralgične točke koje nas iz dana u dan sablažnjuju čim provirimo u neki od medija, vjerojatno je pojedinca potakla da sve više razmišlja o “okopavanju vlastitog vrta”, odnosno tome kako da se od svega toga zaštiti, ‘prokopa’ po sebi i učini nešto suvislo i smisleno, odnosno ispriča neku svoju priču. Na žalost, pisanje se još uvijek drži nekakvim hobijem, aktivnošću u slobodno vrijeme, pa ni oni najbolji i najuporniji ne mogu od toga živjeti, ali bez obzira na to književna scena je i dalje vrlo živa i živahna, ponekad čak i hiperproduktivna. Čitateljima to, svakako, daje vrlo veliku mogućnost izbora, ali ih ujedno i zbunjuje. Ovdje, naime, svakako treba napraviti distinkciju između književnosti i knjige. Jedno su knjige koje nadopisuju, nadopunjavaju, mijenjaju, obogaćuju ono što nazivamo književnim

Brend KRITIKA

Književnost i knjiga poljem i zadovoljavaju određene zakonitosti književnog sadržaja i forme. To su knjige kojima se bave književni kritičari i teoretičari, jednom u budućnosti i književni povjesničari i koje imaju svoju čitateljsku publiku. Drugo su knjige koje objavljuju oni koji su svoje ime izgradili u nekim drugim profesijama, pa u jednom trenutku požele iskušati i pisanje. Te su knjige, medijski vrlo zanimljive čak i do te mjere da recepcijom zasjenjuju kvalitetna književna djela u užem smislu, koje često svoje utemeljenje imaju više u svome autoru, nego literarnosti. One su ponekad dio osobnog marketinga, ponekad modni dodatak, a ponekad i vrlo zanimljive, pa ih ne treba unaprijed s visoka odbaciti. No, ne može se sve to skupa ni ubaciti u istu ladicu i na njih primjenjivati iste kriterije, jer tu dolazi do potpune zbrke. I jedna i druga skupina su, dakako, posve legitimne i svaka će pronaći svoje čitatelje, pa načelno podržavam sve što potiče kulturu čitanja i pisanja. Druga su vremena, književnost nikako ne može više biti neka djelatnost iz ‘kule bjelokosne’, ali neki kriteriji procjene ipak i dalje trebaju postojati jer će inače i u ovome književnom polju nastati kaos, a njega imamo doista previše izvan njega. Sve je više književnih blogova (“Čitaj knjigu”, “Najbolje knjige”…samo su neki od njih). Koliko su oni zaslužni da se danas više kupuju ili posuđuju knjige? I mogu li i u kojoj mjeri utjecati na književni ukus čitatelja? O tome bi trebalo napraviti ozbiljno istraživanje, jer se svakako također radi o fenomenu. S jedne strane imate vrlo ozbiljnu situaciju u branši – male honorare za pisce, nakladnike na aparatima za održavanje života, propast knjižarskih lanaca, a sa druge

stotine tisuća ljudi, potencijalnih čitatelja, koji lajkaju takve književne blogove i očito su zainteresirani za knjigu kao takvu. Blogovi su preuzeli ulogu koju su ranije imali i koju bi još uvijek trebali imati mainstream mediji i časopisi i svakako su zaslužni za informacije o knjigama i interes za njih. Ali, uloga je tih blogova uglavnom usmjerena na razinu informativnosti i neke oblike marketinga koji svakako pomaže izdavačima i čitateljima, dok oni ne mogu zamijeniti književnu kritiku koja polazi od činjenice da je knjiga izašla, ima određenu tematiku, spada u određeni žanr..., ali sve to nadograđuje vrijednosnim sudom koji izriče stručan kritičar. Nedostaje upravo ta kritička oštrica koja bi pokazala kako mnoge među knjigama koje se objavljuju imaju i svoje mane, manjak literarnosti. Prateći književne blogove dobivate dojam da je sve dobro i lijepo, što ipak nije posve točno, a manje dobivate informacije o tome na što u toj nepreglednoj šumi novih naslova doista vrijedi uložiti vrijeme, trud, pa i godišnji odmor. Voljela bih kad bi književni blogovi, koje dakako podržavam, živjeli u sretnom suživotu sa zdravom, medijima zanimljivom i kontinuiranom književnom kritikom jer knjige nisu samo roba koju treba, s više ili manje stila, posložiti na police. To govorim kao profesionalna književna kritičarka, no kao privatna osoba mogu reći kako i sama gotovo svakodnevno otvaram blogove koje ste spomenuli, na njima dobivam određene informacije, divim se entuzijazmu i energiji ljudi koji iza njih stoje i uživam u činjenici da ih toliko ljudi prati. Gledajući žanr popularne psihologije još uvijek ne postoji kritičar za to područje. Da li je tome razlog što se popularna psihologi-

Jagna Pogačnik književna kritičarka ja ne svrstava u književnost? Mijenjaju li se dovoljno izdavači, a i kritičari sukladno trendovima na tržištu? Sami ste odgovorili na to pitanje, književni se kritičar bavi književnim tekstom koji ima svoje zakonitosti koje nikako nisu iste kao i one u popularnoj psihologiji. Tu se radi o publicističkim i popularno znanstvenim tekstovima koji zahtijevaju posve drukčiju recepciju za koju književni kritičar nema ovlasti niti potrebne alate, možda ni interesa. Za pisanje o takvim knjigama potrebna su neka druga znanja i drukčija forma pisanja. Pogrešno je misliti da je književni kritičar onaj koji piše o knjigama kao predmetu, jer bismo tom logikom došli do kuharica, priručnika o travarstvu ili odgoju djece. Književni kritičar piše o književnim tekstovima, literaturi u užem smislu riječi, koja je doživjela svoje knjižno izdanje. I u tome smislu se ne treba prilagođavati nikakvim trendovima tržišta, ionako se sve već dovoljno tome prilagođava, neka barem književni kritičari ostanu u tom dobrom, starom svijetu u kojem još uvijek vrijede pravila kvalitete, znanja, umijeća, talenta… Makar on bio samo privid.

brend kultura

TEMA Piše: Petra Sedlanić Foto: Tportal, V.B.Z., Express, Shutterstock

Književne nagrade

Tportalova

književna nagrada: vidljivost i važnost hrvatskog romana Desetu književnu nagradu tportala dobio je „Ciganin, ali najljepši“ Kristiana Novaka, koji proteklih mjeseci puni medijske priče, književne susrete i izloge knjižara. „Črna mati zemla“, također nagrađena, u režiji Dore Ruždjak Podolski dobila je svoje mjesto na repertoaru Zagrebačkog kazališta mladih. Znače li dakle, književne nagrade popularnost i uspješnost autora i njegovih djela, kao i koji je zapravo njihov cilj i doprinos za hrvatsku književnu scenu, pitali smo književnika i pjesnika te predsjednika žirija desete književne nagrade tportala Miroslava Mićanovića. Cilj tportalove književne nagrade je dodijeliti ju najboljem romanu pisanom na hrvatskom jeziku i objavljenom kod domaćeg izdavača, a kako kaže Mićanović, cilj je i izgraditi nagradu koja će biti važna u hrvatskom kulturnom, društvenom prostoru. Dodaje kako se u jednostavnosti takvog cilja skrivaju mnoge nepoznanice i pitanja; uvjeti i okolnosti pisanja i objavljivanja, status autora, kao i što je danas roman i na osnovi čega ga vrednujemo. „Nije nevažno tko su članovi žirija, što ih generacijski, poetički obilježava, a da ne navodim

brend kultura

Živimo u prostoru izgubljenih veza, nerijetko muzejskom i mrtvom, a upravo su hrvatska književnost i njezini autori, pojedini izdavači – propulzivna i kreativna živa zona.

sve ono drugo što određuje namjere i učinke književnog teksta, romana,“ kaže. Kao faktor razlikovanja od ostalih književnih nagrada, Mićanović kod tportalove nagrade ističe: „Nagrada za najbolji roman razlikuje se već po tome jer je upućena na hrvatski roman, različite uvjete i okolnosti njegova čitanja, objavljivanja i prisutnosti u prostoru koji je odavna izgubio nužne, elementarne uvjete i infrastrukturu: čitalačku, književno-kritičku, izdavačku i distribucijsku. Živimo u prostoru izgubljenih veza, nerijetko muzejskom i mrtvom, a upravo su hrvatska književnost i njezini autori, pojedini izdavači – propulzivna i kreativna živa zona.“ Mićanović smatra da sve nagrade u Hrvatskoj, nažalost, utječu daleko manje na uspješnost i popularnost djela koja se nagrađuju jer „ne mogu nadoknaditi nepostojanje knjižara, odustajanje od sustavnog stvaranja publike, što je sada, ipak, na pomolu, od nemogućnosti da se provede reforma obrazovanja itd, itd, itd...“ Kad govorimo o kriterijima dodjele nagrade, Mićanović kaže kako su članovi tportalovog žirija manje od romana tražili, a više se dogovarali što od njega dobivamo i što s njim možemo. U tom kontekstu, ponovio je nekoliko rečenica s ovogodišnje dodjele: „Vjerujemo da je rad žirija, njegovo strasno čitanje i zagovaranje različitih poetika (...) barem u određenoj mjeri pridonio i prisutnosti hrvatskog romana, njegovoj vidljivosti i važnosti za književnost, čitateljsku zajednicu i kulturu, da je ukazao na strah od nestanka temeljnih institucija neophodnih za njegov opstanak: od čitatelja do izdavača, od kritike do knjižara. I daleko više od toga.“ Na natječaj se prijavljuju i mladi i stari autori, i poznati i nepoznati. „Baš kakva je i hrvatska književnost i njezini protagonisti: različiti, u dijalogu i izvan njega, bijesni i mudri, kreativni i doučeni, poticajni i važni. Što sve skupa nije malo, naprotiv,“ kaže Mićanović. brend kultura

TEMA

Na natječaj se prijavljuju i mladi i stari autori, i poznati i nepoznati. „Baš kakva je i hrvatska književnost i njezini protagonisti: različiti, u dijalogu i izvan njega, bijesni i mudri, kreativni i doučeni, poticajni i važni. Što sve skupa nije malo, naprotiv.

V.B.Z.-ova

književna nagrada: anonimnost jamči ravnopravnost V.B.Z.-ova nagrada za najbolji neobjavljeni roman godine dosad je dodijeljena trinaest puta, a glavni urednik V.B.Z.-a Drago Glamuzina kao bitnu razliku od ostalih književnih nagrada navodi anonimnost natječaja, čime se želi osigurati da se nagrada dodijeli kvalitetnom djelu, a ne određenom poznatom autoru. „Nagrada se dodjeljuje za neobjavljeni rukopis (sve ostale važne nagrade dodjeljuju se za objavljene rukopise), tekstovi se šalju pod šifrom, a na natječaj se mogu javiti svi pisci koji pišu na štokavskim jezicima, odnosno pisci iz Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore. Dakle, druga je bitna karakteristika ove nagrade to da je ona, uz nagradu Mirka Kovača, jedina regionalna književna nagrada koja se dodjeljuje u Hrvatskoj. Treće, to je najviša novčana nagrada u Hrvatskoj: ona se sastoji 42

brend kultura

od skulpture, novčanog iznosa od 100.000 kuna brutto i tiskanja pobjedničkog romana“, rekao je Glamuzina i dodao kako ta nagrada uvijek izaziva veliki interes medija, kritičara i čitatelja, „što pokazuje da ispunjava svoj temeljni cilj – promoviranje dobre literature, poticanje čitanja i razgovora o knjizi”. „V.B.Z.-ova nagrada sigurno utječe na vidljivost romana i autora. Nije samo riječ o velikom broju tekstova o romanu, nego i velikom interesu za nagrađeni roman čitatelja, književnih prevoditelja, redatelja“, rekao je Glamuzina što je potkrijepio pričama o nedavnoj premijeri predstave u zadarskom HNK, nastale po romanu Specijalna potreba Lade Vukić, koji je lani podijelio nagradu te o završenom scenariju za film po romanu “Brdo” Ivice Prtenjače. Dodao je kako njihovi podaci govore da nagrada podiže prodaju koja je, kako kaže, inače, kad je riječ o hrvatskim autorima, uglavnom vrlo slaba. Svake godine na natječaj im stigne više od 100 romana, a prijavljuju se i iskusni, afirmirani i neafirmirani, mladi pisci. „Mislimo da je odaziv tako masovan upravo zbog anonimnosti, koji svima jamči ravnopravnost, kao i činjenica da su nagradu znali dobivati i posve nepoznati pisci, kojima je upravo ova nagrada pomogla da se afirmiraju na hrvatskoj književnoj sceni. Tako su, na primjer, prošle godine nagradu podijelili Ivica Ivanišević, dobro poznat autor niza romana, i na književnoj

V.B.Z.-ova nagrada sigurno utječe na vidljivost romana i autora. Nije samo riječ o velikom broju tekstova o romanu, nego i velikom interesu za nagrađeni roman čitatelja, književnih prevoditelja, redatelja. sceni dotad potpuno nepoznata Lada Vukić,“ zaključuje Glamuzina.

Književna nagrada Fric cijenit će aktualnost: djela, ne autori

Dok tportal broj deset, a V.B.Z. trinaest dodijeljenih nagrada, nedavno se na sceni pojavila i nova književna nagrada nazvana po nadimku Miroslava Krleže – Fric. Puštena je u javnost ljetos na Krležinu Gvozdu, a tad je o Fricu pričao i urednik Kruno Lokotar, kojeg smo zamolili da i nama predstavi novi ful kulturni brend. „Nagrada Fric pokušat će stvoriti brend koji bi značio bitno pojačanu prodaju knjige i dati autoru na prestižu,“ rekao je Lokotar i dodao: „Jedina obuhvaća područje fikcijske proze, to je opseg bivše Nagrade Jutarnjeg lista, a za razliku od ostalih nagrada žiri čine publicist, umjetnica, znanstvenik i samo jedna osoba izravno povezana s književnošću. To je minimalizirana receptura nagrade Booker. Bit će inovacija i oko skulpturalnog dijela nagrade, ali to je još tajna.“ Za nagradu Fric kandidiraju se premijerno objavljene neprevedene knjige u Hrvatskoj (dakle i srpskih, bosansko-hercegovačkih i crnogorskih autora), u zadanom razdoblju, ukoliko su u UDK sistemu dobile oznaku – 3, odnosno romani, zbirke priča i novela. „Nagrada će pokušati cijeniti aktualnost tek-

sta, shvaćenu na najširi mogući način. Autori i autorice nagradu ne zanimaju, samo njihova djela“, rekao je. Na pitanje o utjecaju nagrade na popularnost i uspješnost djela, Lokotar je prokomentirao: „Na žalost, neke nagrade koje su prije baštinile ugled, učinile su sve da se po tom pitanju samorazbaštine. U moru nagrada, neke pridonose vidljivosti autora, neke, kao Nagrada Ivan Goran Kovačić ugledu autora, a velika većina ih je tu bezveze, da se podijeli nekome po nekakvim prijateljsko-političkim linijama ili cehovskim natezanjima i podmetanjima. Takve nagrade štete književnosti, jer neinformirani kupac na temelju toga što je čuo da je knjiga dobila nagradu posegne za njom, onda se duboko razočara, pomisli, bože blagi, ako je ovo nagrađena knjiga, kakav li nam je tek ostatak književnosti, i prezre domaću književnost”. Najutjecajnijom mu se trenutno čini tporta-

lova nagrada za roman godine. „S tim što je to nagrada za roman, pa joj je i komercijalni domet veći, jer roman je najčitaniji žanr. To je korporativna nagrada pa je oslobođena klanovskih nadmudrivanja“, rekao je. Kako kaže, nije književna vrijednost baš tako neegzaktna, „koliko se mistificira ne bi li se njome manipuliralo”. Smatra kako bi bilo mudro da se nagrade atribuiraju, pa da dobitak svake s visokom atribucijom znači da se autoru automatski otkupljuje povećani broj naslova. „Zbrka se provodi i na drugim razinama. Recimo, roman Olje Savičević Ivančević “Pjevač u noći” je dobio laude, prevodi se na njemački, talijanski, engleski i slovenski, za sada, ali to sve skupa ništa ne znači Komisiji koja je u 2016. našla čak 30 objavljenih boljih djela, pa Pjevač nije dobio potporu za izvrsnost!“, komentirao je Lokotar.

brend kultura

KULtrend

Samoizdavaštvo Kako izdati knjigu u Hrvatskoj i koje su prednosti i zamke samoizdavaštva?

Piše: Petra Sedlanić Foto: Brend kultura

brend kultura

Riječi oduvijek nekontrolirano iskaču iz moje glave na papir, a sada, nakon godina rada i brušenja talenta, odlučila sam ih kontrolirati i – pretvoriti u knjigu. Bilo je stresno, ali uspjela sam! Ok, a što sad? Kako izdati knjigu u Hrvatskoj? Prva informacija na koju sam naišla spustila me na zemlju – većina će me izdavača odbiti jer koliko god moja knjiga bila dobra, njena je sudbina nepredvidiva. Neizdavanje knjige ne dolazi u obzir. Moram biti uporna. Svoj sam rukopis poslala nakladnicima koji su me ili odbili ili nisu ni odgovorili. Prijavila sam se na nekoliko natječaja u kojima su pobijedile bolje knjige. No, i dalje mislim da je moja knjiga vrijedna objavljivanja i da će jednom kad ju otisnem, pronaći put do svoje publike. Dobila sam i savjet da razmislim o e-knjizi. Ali ja želim onu koju mogu nekome dati u ruke! Kako bih to mogla učiniti, uzela sam stvar u svoje ruke. Odlučila sam izdati knjigu u vlastitoj nakladi. Ova priča u mojem slučaju nije istinita – jer nisam napisala knjigu, ali htjela sam vas uvesti u priču o tome kako otprilike izgleda proces izdavanja knjige novog autora, odnosno, u zadnje vrijeme sve češća pojava samoizdavaštva. Kako bih saznala što je to zapravo izdavanje knjige u vlastitoj nakladi, kontaktirala sam u tom području iskusne autorice Leu Brezar i Ingrid Divković. Na pitanje zašto je samoizdavaštvo u porastu, odgovorila mi je kreatorica bloga Čitaj knjigu, Alis Marić, koja aktivno prati i razumije razne segmente hrvatske književne scene. Osim samog procesa izdavaštva, bitno je i ono što slijedi (ili prethodi) – put do publike, što je

bio povod za razgovor s PR stručnjakinjom Hanom Klein koja nam je objasnila koje vještine i znanja autor mora usvojiti osim samog talenta za pisanje. Što je samoizdavaštvo?

Lea Brezar autorica je koja sama izdaje svoje knjige, ali nije klasična samoizdavačica – ona je također vlasnica marketinške i agencije za odnose s javnošću. Na pitanje što je zapravo samoizdavaštvo i što ono sve podrazumijeva, kaže: „Riječ govori za sebe. Izdati knjigu u vlastitoj nakladi. No, priča ne staje na tome. Moja nije stala i tu sam vjerojatno u prednosti pred mnogim autorima samoizdavačima: svoje knjige objavljujem sama, izdavač je moja tvrtka. Za promociju bilo kojeg proizvoda moramo zadovoljiti proces. Ako već postoji rukopis i ako vjerujemo u njega, dobro je da ga pročita jedna ”hladna” glava, po mogućnosti urednička – ona će napraviti redakturu teksta, formirati poglavlja, izdvojiti pasuse, skrenuti nam pažnju na ”rupe” u radnji. Nakon toga rukopis mora na lekturu pa u prijelom. Odabir naslovnice ključan je za prodaju. Tu treba razmišljati o veličini naslova, podnaslovu, komunikaciji između kupca i knjige. Važno je odgovoriti na pitanje ”Zašto bi ovu knjigu netko uzeo u ruke?” Ako mu date odgovor u naslovu, napravili ste pola kupovine.“ Nakon toga – naklada i distribucija. „Obično se knjige tiskaju u 1000 komada, to nekako pokriva sve knjižarske lance i vaše promocije koje ćete naravno isplanirati nakon izlaženja knjige. Distribuciju prema knjižarskim lancima radite sami, no važno je da u tom slučaju imate tvrtku s kojom knjižarski lanci sklapaju ugovor. Ista je priča s knjižnicama,“ rekla je Lea. Zaključila je kako je samoizdavaštvo širok pojam, pojam koji možemo objasniti na dvije razine: prema cilju. „Ako je cilj da naklada vaše knjige završi u uskom krugu prijatelja,

onda ste mali samoizdavač. Ako je želite distribuirati, razmislite o osnivanju j.d.o.o., kako biste došli do većeg broja čitatelja. Za to vam treba oko tisuću kuna, javni bilježnik i knjiga Kristine Ercegović, Sam svoj gazda,“ rekla je.

Zašto se autori odlučuju na samoizdavaštvo?

Ingrid Divković iza sebe ima dvije knjige u autorskoj nakladi, i te iste dvije knjige izdane od strane izdavača. Dok danas slovi kao

Ako već postoji rukopis i ako vjerujemo u njega, dobro je da ga pročita jedna ”hladna” glava, po mogućnosti urednička – ona će napraviti redakturu teksta, formirati poglavlja, izdvojiti pasuse, skrenuti nam pažnju na ”rupe” u radnji. Nakon toga rukopis mora na lekturu pa u prijelom.

brend kultura

KULtrend jedna od uspješnijih spisateljica, njen put do prve knjige pratili su savjeti da je bolje da potraži „normalan“ posao jer pisati se ne isplati. „Tješila sam se da nikada nisam bila normalna, pa sam prema tome njihove riječi doživjela kao izazov. S obzirom na to da izdavača nisam mogla pronaći, tiskala sam vlastito, autorsko izdanje. Dala se u trošak ne znajući hoće li mi se to ikada isplatiti i ne mislim to samo materijalno. Ali morala sam. To je bilo jače od mene. Je li se isplatilo? Prosudite sami,“ prisjeća se Ingrid. Kada danas promatra odnos nakladnika prema mladim autorima, kaže: „Tržište je prezasićeno različitom literaturom, svakojakim autorima koji nerijetko traže uspjeh i popularnost preko noći. Zato se nakladnici ne klade na mlade autore i idu nekom sigurnijom, utabanom stazom koja će im na koncu osigurati poslovnu stabilnost. To ne znači da su u pravu, dakako,“ kaže Ingrid i dodaje kako se svijet mijenja pa se tako autori pomoću interneta mogu u kratkom vremenu isfiltirirati i pokazati svoj talent velikom broju

Mnogi su autori shvatili da im je puno lakše izdati knjigu u autorskoj nakladi, nego čekati nekog izdavača da prepozna njihov rad i talent. Sve se to događa zahvaljujući internetu koji nam osigurava da svoju robu u najkraćem mogućem vremenu plasiramo na tržište i krajnjem čitatelju.

brend kultura

čitatelja. „Danas je uz talent koji je dakako najbitniji, autoru potrebno i ono što mu ranije možda nije trebalo ili što je za njega obavljao sam izdavač, a pri tome mislim na osobni angažman autora, njegovu viziju, fokus te na koncu, strpljenje i rad. Ne slažem se da dobar PR i promocija odrađuju sve jer bi u tom slučaju mnogi ljudi pisali, ulagali u PR i pri tom zaključujete imali bestellere, no neosporno je da je danas autoru bitno da bude sto posto involviran u promociju svog rada, pa na koncu i sebe,“ rekla je Ingrid. „Mnogi su autori shvatili da im je puno lakše izdati knjigu u autorskoj nakladi, nego čekati nekog izdavača da prepozna njihov rad i talent. Sve se to događa zahvaljujući internetu koji nam osigurava da svoju robu u najkraćem mogućem vremenu plasiramo na tržište i krajnjem čitatelju,“ rekla je Ingrid i dodala da se ne slaže s uvriježenim mišljenjem da knjiga koja nema „pravog“ izdavača vrijedi manje. Smatra kako se svatko ima pravo okušati kao autor i vidjeti kako njegov rad djeluje na čitatelje i ima li on u pisanju svoju budućnost. Što se tiče budućnosti njene treće knjige koju je planirala izdati u vlastitoj nakladi, zbog obujma posla koji trenutno radi, ipak je odlučila predati ju u ruke izdavaču Stilus. „Stilus dijeli moje viđenje izdavaštva i promocije, pa će, ne sumnjam ni najmanje u to, sve biti kako sam i sama zamislila,“ zaključuje Ingrid.

Što je korijen sve većeg rasta samoizdavaštva?

Alis Marić putem njenog bloga Čitaj knjigu dnevno kontaktira barem dva do tri autora s prijedlogom da pročita i prokomentira njihov rukopis. Možemo zamisliti koliki broj istih stiže na adrese izdavačkih kuća, no većina autora zapravo nije upoznata s time što osim rukopisa trebaju predati izdavaču. „Izdavači obično očekuju da im autor uz rukopis pošalje i sinopsis kao i obrazloženje zašto želi da mu objave rukopis. To autori ne čine. Time već nastaje problem jer izdavač prvu sliku dobiva na temelju sinopsisa. Iskusan urednik može i na temelju nekoliko pročitanih stranica zaključiti ima li rukopis uopće ikakvu književnu

Ne vjerujete li vi u svoje djelo, neće ni nitko drugi. Zato treba „gurati“, „gurati“ sebe kao osobni brend prepoznatljivog autora iza kojeg stoji nesporno kvalitetno djelo i puno učenja i istraživanja.

KULtrend vrijednost,“ kaže Alis i dodaje kako je stav izdavačkih kuća prema novim autorima vrlo selektivan jer nemaju volje za riskiranjem. „Hrvatske izdavačke kuće igraju na sigurno. Računaju na poticaje za prijevode, troškove tiskanja i lekture, a taj novac iz EU fondova ili državnih poticaja mogu dobiti samo za renomirane i već nagrađivane autore. Tako da tu nema puno prostora za kvalitetnu suradnju između izdavača i novih hrvatskih autora. Oni su prepušteni sami sebi i samoizdavaštvu,“ rekla je i napomenula kako su oni prepušteni sami sebi i samoizdavaštvu, čiji trend polako zahvaća i Hrvatsku, najviše zato što je samoizdavaštvo postalo dostupno svima. „Nove tehnologije mnogima daju priliku da slože i izdaju vlastitu knjigu. Nekad je to bila nemoguća misija. Danas svatko tko je dovoljno kreativan, uporan i talentiran za pisanje može preskočiti izdavača i skratiti put do vlastite knjige. Na taj način prvenstveno kontrolira put svoje knjige do čitatelja, ali i naknadu za vlastitu kreativnost. Tisak je sve jeftiniji, a male naklade su moguće,“ rekla je Alis te dodala kako autori mogu izbjeći i troškove tiska i distribucije knjiga po knjižarama ako se odluče za e-knjigu, format u kojem se plasira otprilike 30% knjiga u inozemstvu, a ako se autor zna promovirati i plasirati putem društvenih mreža, on zapravo sve može odraditi sam. Samoizdavaštvo za sobom vuče i neke nove rasprave. „Koja je kvaliteta knjige gdje autor sam kreira, sam uređuje, sam cenzurira, sam lektorira, sam objavljuje, sam distribuira, ostavljam za neku drugu diskusiju. Mogu li knjige izdane na ovakav način biti prihvaćene od struke, ali i zahtjevne publike s obzirom na to

da ih nisu pod svoje uzele velike i poznate izdavačke kuće? To će tek vrijeme pokazati,“ rekla je. Kad se radi o karakteristikama samog sadržaja, Alis je istaknula da samoizdavač treba biti talentiran, kreativan, poseban i prepoznatljiv, a osim toga treba biti pomalo sam svoj menadžer; poslovan i organiziran, jer kako kaže „knjiga je velikim dijelom i business ako želite da ona dođe do što većeg broja ljudi,“ a kad se radi o konkretnim autorima, Alis ističe: „Među njima je najaktivnija i najupornija Lea Brezar. Zatim Ingrid Divković, Jelena Hrvoj, Tomica Šćavina, Andrea Tomić, Tomislav Perko.“

kreativnih promocija te im savjetovala da se kreativnovnošću svoje autorske poruke istaknu u gustoj šumi informacija iz priopćenja koje mediji svakodnevno primaju. „Ne bih generalizirala, no ono što vidim u medijima uglavnom su naslovnice knjiga uz kratke sažetke, objavljuje se ono što nakladnik pošalje. Ponekad, kada se radi o nekom poznatom autoru ili temi naprave intervju, no ne prečesto,“ prokomentirala je Hana trenutno stanje te dodala kako postoji još mnogo prostora za predstavljanje i knjiga i autora, za kreiranje predavanja, radionica te da se upravo tim aktivnostima može unaprijediti i prodaja samih knjiga.

Kako do PRepoznatljivosti?

Multidisciplinarnim znanjima i vještinama do svojeg mjesta na tržištu

Nedavno se u medijima pojavila vijest o, kako su oni to nazvali, čudu u svijetu knjiga; poezija je pobijedila triler! Rupi Kaur objavila je zbirku poezije isti dan kada je izašao i triler Dana Browna. Iako njegova djela redovito zasjaju na tronu Amazonove top-liste najprodavanijih naslova, ove je godine to mjesto zauzelo pjesništvo autorice koja je svoje pjesme počela objavljivati na Instagramu. Osim neizbježnog pjesničkog talenta, stila i vjerujemo, velikog rada, Rupi je kreirala i prepoznatljiv, uočljiv i strateški vizualni identitet i putem društvenih mreža ispunila poantu književnog stvaranja – da sadržaj pronađe put do publike tako da se svojom originalnošću istakne. Kako, dakle, do PRepoznatljivosti, a da u tome nema PR-a? Teško. Hana Klain, savjetnica za odnose s javnošću, smatra da autori trebaju biti proaktivni i prije izdavanja same knjige. „Trebaju dogovoriti sve detalje u vezi promocije, u Zagrebu i u okolnim gradovima. Važno je da budu vrlo aktivni na društvenim mrežama, već zgodan teaser najave nove knjige kreira interes, a ako zamole i svoje followere da podijele informaciju, vjerujem da će dospjeti do velikog broja ljudi. Važna je i uloga web-stranica ili web-shopa – tamo se knjiga može predstaviti opširnije, izdvojiti nešto zanimljivo,“ rekla je Hana te autorima samoizdavačima preporučila edukaciju s područja komunikacije na društvenim mrežama, svladavanje vještine pripreme priopćenja za medije i osmišljavanja

Zaključak se sam nameće – tzv. nepriliku, odnosno činjenicu da svi izdavači nisu zainteresirani za sve pa tako možda neće biti ni za svakog mladog autora koji će eventualno postati poznat, treba pretvoriti u priliku! Današnje tržište zahtijeva multidisciplinarna znanja i vještine iza čega neosporno stoji veliki rad. To je zapravo to – ne vjerujete li vi u svoje djelo, neće ni nitko drugi. Zato treba „gurati“, „gurati“ sebe kao osobni brend prepoznatljivog autora iza kojeg stoji nesporno kvalitetno djelo i puno učenja i istraživanja. Inovativnost sadržaja, ali i pristupa promociji sebe i svojeg djela, igra veliku ulogu u kreiranju osobnog brenda. Publiku autor može sam privući, nikako preko noći, ali kad se put do nje jednom čvrsto utaba, teško da će volja ili nevoljkost izdavača imati ikakav utjecaj.

brend kultura

Brend ID

voj put pisanja okrunjen je s nekoliko nagrada za priče i pokojom nominacijom za “Mušku svinju”, a na kraju odlaskom u Frankfurt - odličan početak karijere jednog pisca. Koliko si dugo tražio izdavača i što je to u tvom stilu pisanja što te lansiralo u svijet književnosti? Naći dobrog izdavača je velika sreća, pogotovo u zemlji u kojoj pisanje (i prodaja) knjiga nije biznis, nego skoro pa hobi, ili posao “sa strane.” Fraktura je vjerovala u rukopis, prije svega je u rukopis vjerovao moj urednik Roman Simić - jer se na kraju svaki posao svede na ljudski faktor. Ne znam što me je “lansiralo” ali znam što je u mojoj knjizi drugačije od neke prevladavajuće, “stvarnosne” hrvatske proze: pomalo filmski zapleti, nadrealni ili fantastični elementi, humor, i neki brži, žešći tempo pripovijedanja. Ne mislim da sam time bolji niti lošiji od ostalih, samo mi je tako bilo zabavno pisati, a to kritika vidi kao neku “mini-novost” na sceni. S obzirom na to da dolaziš iz struke – marketinga, zanima nas stavlja li te to u malo jednostavniju poziciju iz koje se gradi brend autora, s obzirom na znanje koje posjeduješ? Radiš li na izgradnji sebe kao brenda? Sigurno je jednostavnije u tehničkom smislu - znaš što je brendiranje, kako se to radi, poznaješ alate, poznaješ ljude. S druge strane, kada to radiš sam za sebe (a opet se vraćamo na “hobistički” pristup domaćoj književnosti, gdje je nerealno očekivati da se

van

Jozić

brend kultura

neki tamo team ljudi bavi piscem i promocijom djela) dakle kada to radiš sam - onda je isforsirano, kontraproduktivno i opasno po vlastito djelo, a opet ako ne radiš ništa - onda se s knjigom ništa ni ne dogodi. Ali doslovno ništa. Tako da sam ja za prvu knjigu (pošto sam bio anonimac na sceni) odlučio raditi promociju isključivo naslova, a ne sebe kao pisca. Nemam neke ambicije graditi se kao književni brend, jer mi je poslovna karijera jednako važna, i ne želim nijednom dijelu života davati preveliku težinu. Na kraju dana, trudim se koliko mogu na oba polja. Danas se u kulturi nerijetko pojavljuju autori poduzetnici, menadžeri… U tvom slučaju u pitanju je marketing i direktorska pozicija. U jednom intervjuu si izjavio da si “autsajder” na sceni. Zašto? Pozicija autsajdera mi odgovara: kad si autsajder onda ne postoje očekivanja - u kontekstu praćenja neke “prevladavajuće književne struje” ili “brzine pisanja” ili nekih književnih smjerova. To je olakšavajući faktor. Ako knjigu napišem za dvije ili za deset godina, nemam (ili ga barem ne osjećam) vanjski pritisak. A nemam ni emotivnu, niti ijednu drugu obvezu da se konformiram unutar te zajednice. Ova pozicija je i otežavajuća jer kad si solo, lako se izgubiš, prepušten si sam sebi, nema poguranca sa strane, sve otkrivaš, saznaješ (pa tako i griješiš) sam. U svakom slučaju, vjerujte - u odnosu na korporativni život, pisanje je čisto veselje, ljepota i ljubav.

Pripremila: Lea Brezar Foto: Shutterstock Ivan Jozić, Bruno Šantek

Odličan start

Brend ID

runo

Šantek

O važnim temama

se ne šuti

admetati se s velikanima ili podilaziti kritičarima je u startu osuđeno na propast”, izjavili ste u jednom intervjuu prilikom usporedbe s velikanima hrvatskih krimića. Zašto ne volite da Vas uspoređuju? Ima li to veze i sa željom da ostanete vjerni svom stilu pisanja i sebi? Postoji jedan strah da je u ovom našem svijetu već sve izmišljeno i isprobano, pa tako i strah da je sve već napisano. Nije nužno žudjeti za različitošću pod svaku cijenu, tj. pisati drugačije bez obzira na kvalitetu i čitanost, ali u tom pisanju mora biti bar dio mene, moje osobnosti i posebnosti. To čak ne znači, u mom slučaju, da me se mora prepoznati kao pisca već nakon nekoliko pročitanih stranica, da budem prepoznatljiv po stilu ili temama, već da u svakoj novoj knjizi želim istraživati sebe i svoje mogućnosti, putovati i sazrijevati skupa sa svojim pisanjem. Znam da to nije igranje na sigurnu kartu, da ću na tom putu imati i negativnih trenutaka, ali kad bi sve ličilo jedno na drugo bilo bi mi dosadno i nemotivirajuće za pisanje, a vjerujem i mojoj čitalačkoj publici.

Zašto krimići? Je li to Vaša osobna borba, inicijativa za promjene u svijetu – skretanje pozornosti na neke važne teme? I dalje se borim protiv tog termina jer mislim da to nisu krimići u pravom smislu, već akcijski trileri, dok krimići tek čekaju svoj red. No, kao odgovor na Vaše pitanje, recimo da se tako jednostavno desilo. Moja prva pisana i napisana knjiga bavila se teškom i tmurnom temom astme. Još nije objavljena ali je iz nje kasnije kao derivat nastala prva autobiografska knjiga “Astma - Izdisaj”. “Trileri” nisu nastali kao derivat te tmurne priče, već kao lijek od iste, ali i kao želja za istraživanjem drugog područja i načina pisanja. Dakle, više kao fikcijska zabava i bijeg od stvarnosti koje sam prije opisivao, te istraživanje mogu li napisati i fikciju. Međutim, svatko tko živi u stvarnom svijetu, osjeća stvarni svijet oko sebe, i u fikcijskim će romanima pronaći stvarnost koja nas okružuje i od koje ne možemo pobjeći. A ne samo da ne možemo već i ne smijemo pobjeći, ne smijemo ni šutjeti o mnogim problemima u našem društvu jer će se samo glasnim otkrivanjem i ukazivanjem na njih oni moći i rješavati. Tako da ispada da se stvarnost sama izborila za mjesto u mojim romanima, i sama izborila da se o važnim temama ne šuti.

Vaša dva romana objavio je Profil, jeste li u potrazi za novim izdavačem i pišete li novi roman? Profil je objavio moju već spomenutu knjigu o astmi, te dva romana (“Tajkunovi nasljednici” i “Dosta!”), dok je Gradska knjižnica Dugo Selo objavila moju prvu zbirku pjesama “Stvarajmo svemir”. Vidjet ćemo što će biti s ovim već napisanim djelima koja čekaju svoje izdavače. Romani se uvijek pišu, čak i kada se ne piše. Moj način pisanja je takav da sve prvo posložim u glavi, vodim sve bitke iznutra, istražujem, raspitujem se, te kada se sve napokon posloži, kada najbitnije kockice ili puzzle sjednu na svoje mjesto, mogu početi pisati. Tada je pisanje na prazan papir ili ekran najednostavija stvar cijelog procesa. Nažalost, ispada da je pisanje najednostavniji dio i cijelog procesa izdavanja knjige, jer u trenutnom stanju našeg izdavaštva nema sigurnih stvari i teško se izboriti za novo izdanje. Sve je puno uvjeta, ako, ili, ali, možda, kad,… Teško je čak i meni koji više ne krećem od nule, ali izdavači ne traže nove tekstove, niti mi nude ugovore na slijepo, kao što to negdje rade, već ja moram ponovo kucati na mnoga vrata. Kako li je tek totalnim početnicima bez veza? U tako nesređenom sustavu od mene se očekuje da budem i agent, promotor, marketingaš, organizator, PR-ovac i još mnoštvo toga za što bi se trebali potruditi drugi dijelovi industrije vezane za knjigu. To je strašno demotivirajuće za pisanje. A ja bih samo pisao i dijelio svoje misli s čitateljima.

brend kultura

Brend budućnost Piše: Petra Sedlanić Foto: Brend kultura

Vrijeme za

promjene Hoću knjigu! & Znanje

„Algoritam pred stečajem.“ „Algoritam na koljenima.“ „Propada Algoritam.“ „Krah hrvatskog nakladništva.“ „Počeo rat za Algoritmove knjižare.“ - medijski su to naslovi koji su se pojavili ovog proljeća. Algoritam MK bio je najveći knjižarski lanac u Hrvatskoj, 99-postotni vlasnik kojeg je bilo Algoritam nakladništvo, dok je jedan posto pripao Mozaik knjizi. Spomenut ćemo višemilijunski dug, medijske priče o nesavjesnom poslovanju i bahaćenju, previsoke cijene najamnina, a budući da je tema ovog članka promjena i pogled u budućnost, više od toga nećemo ulaziti u razloge propadanja Algoritma. Na svim se Algoritmovim knjižarama pojavio natpis „IZVANREDNA INVENTURA“, a sudbina tridesetak prostora postala je neizvjesna. Tridesetak prostora za prodaju knjiga, 260 radnih mjesta. Da zajedno s prostorom, ne propadne i hrvatska knjižarska mreža, na pozornicu su stigli Hoću knjigu, zajedno sa Znanjem i Menar50

brend kultura

tom. Zagreb, Rijeka, Slavonski Brod, Split, Varaždin i Zadar dobili su svoje nove stare knjižare. Nakon što su svoja vrata ponovno otvorile knjižara u Gajevoj (sada knjižara Znanje) te ona u Bogovićevoj (sada Hoću knjigu), dvije poznate i na neki način ključne lokacije u srcu glavnog grada daju nadu da će se situacija promijeniti – vjerujemo na bolje. Uče li na (tuđim) greškama te kakva je njihova vizija promjene, pitali smo Matiju Fojsa, direktora Hoću knjigu te voditelja nabave Znanja, Vanju Čučkovića.

Hoću knjigu, a i knjižare

Tri glavna lika, Matiju Fojsa te braću Zvonka i Juricu Čubrić, mediji već nazivaju poduzetnim trojcem. Zvonko i Jurica godinama su bili u poslu vezanom uz papir te su djelomično bili vezani i uz nakladništvo. Njihov otac odlučio je prodati svoj vlasnički udio u tvrtki Fokus, najvećem distributeru uredskog materijala, te je obitelj Čubrić dio zarade odlučila uložiti u pokretanje lanca knjižara Hoću knjigu. „Na taj potez odlučili smo se kako bismo dokazali da se u knjižarstvu može raditi pošteno, na vrijeme plaćati sve obaveze i na kraju

dana nešto i zaraditi. Ne manje važno, cilj nam je i modernizirati cijelo iskustvo čitanja u Hrvatskoj te pokazati da su knjige, ali i odlasci u knjižnice i knjižare, i u 21. stoljeću jedan od glavnih izvora zabave,“ rekao je Fojs. Većini zaposlenika bivšeg Algoritma ponudili su ugovore na tri mjeseca, i to, kako kažu, po boljim uvjerima i za veće plaće, što je rezultiralo time da je većina djelatnika i nastavila raditi s njima. „Što se nakladnika tiče, imali smo malo teži početak s obzirom na njihova negativna iskustva i poljuljano povjerenje u knjižarstvo, no sve se normaliziralo nakon prvih nekoliko mjeseci te smo sa svima ostvarili vrlo dobru suradnju“, kaže Fojs.

Kako trgovci vide knjižaru modernog doba

Osim djelatnika i nakladnika bitna je i njihova vizija knjižare modernog doba. „Ono što s našim knjižarama želimo postići je da kupac u knjižaru ne ulazi isključivo da bi kupio knjigu, nego zbog čitavog ugođaja koji će mu ta knjižara pružiti i u kojoj će pronaći sve ono što poželi“, rekao je Matija Fojs. Hoću knjigu je i spoj papirnice, gift shopa, hobby & crafta

Brend budućnost i multimedije, a sebe definiraju kao tržišno održiv brend koji će znati odgovoriti na potrebe kupaca. Uz društvene mreže, najbolji izvor informacija o željama kupaca njihovi su voditelji knjižara i djelatnici. „Iznimno cijenimo njihova iskustva i dojmove jer oni dobivaju povratnu informaciju na licu mjesta, stoga planiramo dodatno educirati djelatnike u našim knjižarama kako bismo maksimalno iskoristili njihov potencijal. Želje i potrebe kupaca stavljamo na prvo mjesto“, rekao je Fojs. Kao svoju najveću prednost pred konkurencijom ističu činjenicu da nisu izdavači, nego trgovci. „To nam olakšava posao s obzirom da nismo dužni gurati na police neke naslove koji možda nisu toliko atraktivni, a mi smo ih

izdali“, kaže Fojs i dodaje da oni kao trgovci udovoljavaju isključivo kupcu i njegovim željama. „U našoj ponudi nalazi se više od 10 000 naslova, a ponudu svakodnevno proširujemo novim naslovima. Pratimo svjetske trendove i u našim se knjižarama mogu naći hit naslovi. Za kupce koji vole čitati na izvornom jeziku proširujemo i ponudu strane knjige,“ kaže Fojs i dodaje da domaćih autora općenito nema puno, odnosno da se ne objavljuje toliko puno naslova godišnje, no nadaju se da će se i to promijeniti sada kada se stabilizirala situacija na tržištu te kako bi željeli dodatno potaknuti razvoj domaće književnosti uvođenjem, primjerice, novčanih poticaja za pisce u na-

stajanju. „Planiramo sudjelovati u VBZ-ovom natječaju za najbolji neobjavljeni roman, što bi bio prvi konkretni korak prema ulaganju u hrvatsku pisanu riječ“, dodaje.

Brend s pogledom u budućnost

„Iako se u medijima dosta spominje kako Hrvati kao narod ne čitaju, odnosno da pročitamo jednu ili dvije knjige godišnje, smatramo kako to i nije u potpunosti točno, odnosno da je puno veći problem dobavljivost knjige. Hrvatska nije veliki igrač na knjižarskoj mapi svijeta, stoga neki popularni inozemni naslovi kod nas stižu puno kasnije no što bi trebali. Kada bismo to promijenili, vjerujemo da bi se i trendovi čitanja promijenili nabolje. Kao i

Hoću knjigu! želje i potrebe kupaca stavljamo na prvo mjesto, nismo izdavači pa nismo dužni gurati na police neke naslove koji možda nisu toliko atraktivni, a mi smo ih izdali.

brend kultura

Brend budućnost

Iako to nije bio slučaj zadnjih nekoliko godina, Znanju je želja da knjižara ponovno postane mjesto susreta i razmjene znanja i iskustava. to da stvarna situacija nije toliko crna koliko statistike pokazuju,“ prokomentirao je Fojs najveće izazove s kojima se susreću hrvatske knjižare. Kad se radi o usporedbi Hrvatske s inozemnim trendovima u knjižarstvu, kaže: „Kako ne bismo bili previše strogi, reći ćemo da ima puno prostora za napredak. Počevši od samog izgleda knjižara do online ponude. Gotovo svaka knjižara u Hrvatskoj ima internetsku stranicu, društvene mreže i web shop, no neke ipak ne održavaju stranice redovito, u web shopu se ponekad teško snaći, puno naslova nije dostupno, a o zastarjelosti samih knjižara, odnosno njihovog izgleda, da ne govorimo”. Ipak, nada se da će Hoću knjigu u svemu navedenom postaviti neke nove trendove kojima će se priključiti i oni koji su u ovom poslu puno duže od njih. 52

brend kultura

Žele postati ne najveći, nego najbolji, odnosno imati najkvalitetniju ponudu te Fojs zaključuje: „S obzirom na to da smo na tržištu tek nekoliko mjeseci, ne možemo još pričati o emocijama i vrijednostima koje prenosimo nego o onima koje bismo željeli prenositi u budućnosti. A to su kvaliteta, prijateljsko i toplo okruženje u knjižarama, ali i moderna te otkačena atmosfera“.

Znanje: Promjena politike izlaganja hrvatskih izdanja knjiga

Kad govorimo o promjenama koje su knjižare Znanje uvele u odnosu na Algoritam, Vanja Čučković, voditelj nabave, naglašava: „Knjižare Znanja su proširile ponudu određenih robnih grupa čija je nabava bila otežana u zadnjim godinama poslovanja Algoritma MK. Ponajprije ovdje mislimo na multimedijalne

proizvode te na stranu knjigu. Odlučili smo da taj segment po kojem je Algoritam godinama bio poznat ne smije nestati s hrvatskog tržišta“ te dodaje kako se iz tog razloga njihovom timu priključio i dio ljudi koji je godinama radio na tom segmentu unutar Algoritma, a osim njih, u Znanju su ostali raditi gotovo svi zaposlenici iz knjižara čije su prostore preuzeli. Promijenili su i donedavno najveću boljku – politiku izlaganja hrvatskih izdanja knjiga. „Algoritmu MK se uvijek prigovaralo da protežira robu svojih vlasnika, tako da drugi naslovi nisu mogli doći do izražaja. Mi želimo poslovati isključivo tržišno i prezentirati kupcima novitete i hitove neovisno jesu li objavljeni u izdanju Znanja ili nekog drugog nakladnika“, rekao je Čučković.

Brend budućnost Ne znači nužno i da Hrvati manje čitaju kao što se obično piše po medijima. Mislimo samo da su ekonomske prilike u našem društvu bile takve da si ljudi nisu mogli priuštiti knjige po određenim cijenama pa su se okrenuli knjižnicama ili povoljnijim naslovima kao što je primjerice, naša biblioteka KDS.

Što se odnosa s nakladnicima i ostalim dobavljačima tiče, proces još uvijek traje. „Znanje ipak nije imalo svoju maloprodaju od 2007. godine pa su to sve odnosi koje je bilo potrebno izgraditi od početka, koliko god neki od njih već surađuju s nama kao nakladnikom ili tiskarom. Očekujemo da bi se taj proces trebao završiti do kraja godine kada bi se ponuda u svim knjižarama trebala popuniti do kraja”, rekao je.

Knjižara kao mjesto razmjene znanja i iskustava

Iako to nije bio slučaj zadnjih nekoliko godina, želja im je da knjižara ponovno postane mjesto susreta i razmjene znanja i iskustava, što će ostvariti skorim promocijama, događanjima i druženjima, a sve će te aktivnosti biti, kako kažu, multimedijski orijentirane i popraćene na društvenim mrežama i web stranici. Osim toga, u procesu je i redizajn webshopa koji će osim modernijeg izgleda, dobiti i proširenu ponudu koja će sadržavati sve artikle dostupne u njihovoj najvećoj knjižari, Bookshopu u Hotelu Dubrovnik u Gajevoj ulici u Zagrebu.

„Potrebe kupaca osluškujemo na dnevnoj bazi, kako putem društvenih mreža tako i u samim knjižarama. Ne smijemo zaboraviti da su knjižari ti koji redovno stupaju s kupcima u kontakt, a mislimo da imamo vrhunske knjižare koji su svoj zanat ispekli kako u Algoritmu MK tako i u ranijim tvrtkama koje su vodile knjižare“, rekao je Čučković te svoje iskusne zaposlenike istaknuo kao dodatnu razliku od konkurencije. Osim toga, Knjižare Znanja se izdvajaju po dva segmenta – multimediji i stranoj knjizi. „Ova dva segmenta pokrivamo šire nego ostale knjižare na tržištu, osobito kada govorimo o stranoj knjizi čiju ponudu želimo razviti do širine koju je nekada imao Algoritam,“ rekao je Čučković i dodao da je strana knjiga u ponudi u svim njihovim knjižarama jer ne žele zakidati niti jednog svog kupca zbog činjenice da možda ne živi u Zagrebu. Što se tiče glavnih izazova s kojima se susreću, Čučković kaže da se sve knjižare i svi nakladnici već godinama susreću sa smanjenom posjećenošću i smanjenom prodajom. „To ne znači nužno i da Hrvati manje čitaju kao što se obično piše po medijima. Mislimo samo da su ekonomske prilike u našem društvu bile takve da si ljudi nisu mogli priuštiti knjige po određenim cijenama pa su se okrenuli knjižnicama ili povoljnijim naslovima kao što je primjerice, naša biblioteka KDS. Vidljivo je da se situacija popravlja, ali da bi se kupci vratili natrag u knjižare za to moraju imati povoda pa stoga planiramo događanja koja smo ranije spomenuli“, najavljuje. Smatra da Hrvatska prati inozemne trendove, iako to ne treba uvijek slijepo činiti. „Koncept multimedijalne knjižare kakvog danas razvijamo, pojavio se na hrvatskom tržištu prije nego na npr. francuskom. Vani mnoge knjižare ne gaje tu multimedijalnost ili širinu ponude knjiga na drugim jezicima, čime se ističemo na područje cijele EU“, rekao je Čučković. U planu su knjižare u Puli i Dubrovniku, a pregovaraju i prostore u Osijeku. Ponudu će i dalje širiti, pa i na stranim jezicima, a cilj im je uspostaviti suradnju s manjim nakladnicima te i njihova izdanja ponuditi svojim kupcima.

brend kultura

Brend komentar Pripremile: Adela Juhas i Petra Sedlanić Foto: Shutterstock

Što generacija Z misli o knjigama

brend kultura

”Knjige i čitanje su moja nasušna potreba... Od najranijeg djetinjstva okružena sam knjigama, “čitačima knjiga”, stalno mi je netko nešto čitao i naravno da sam zavoljela knjige i ne mogu zamisliti niti jedan dan, a da nemam odgovor na pitanje što sada čitam. Knjiga mi je važna jer volim taj bijeg od stvarnosti i odlazak u neku drugu realnost, zato što mogu dobiti uvid u razmišljanja i poglede neke druge osobe, zato što se mogu vratiti stoljećima unatrag i zamišljati kako je to bilo kada je Euripid pisao Medeju ili Shakespeare svoje sonete, zato što mi širi poglede na život, zato što mi obogaćuje rječnik, zato što me čini tolerantnijom, zato što me čini empatičnijom. I za kraj, naravno, taj miris nove knjige... Čitam stalno, možda će to biti samo stranica ili dvije (zbog nedostatka vremena), ali nikad ne prođe dan da ne pročitam barem nešto. Čitam sve, ako gledamo povijesno, onda od antičkih djela preko renesanse i najdražeg Shakespearea, baroka do moderne književnosti, a ako gledamo prema književnim vrstama, to su najčešće romani, drame i ponešto poezije.” Lucija Vojković, treći razred Privatne umjetničke gimnazije

Brend komentar “Ja knjigu smatram iznimno važnom jer čitanje razvija našu maštu, inteligenciju i opću kulturu. Također, vjerujem da čitanje (kvalitetnog štiva) širi naš vokabular, što je posebno važno ako želimo pisati nešto – neovisno o tome je li riječ o našem literarnom radu ili eseju za maturu. Ne možeš pisati ako ne čitaš. Ne stignem čitati svaki dan, ali svaki tjedan svakako nešto pročitam. Osim lektira, prvenstveno čitam poeziju. Tu bih izdvojio strane klasike poput Jesenjina i Baudelairea, ali i naše domaće poput Matoša i Arsena Dedića. Također, čitam i živuće pjesnike od kojih neke i osobno poznajem. Od proze čitam prvenstveno prozu u trapericama – od legendarnog Lovca u žitu do naše Zagrepčanke Branislava Glumca.” Luka Premer, četvrti razred Privatne umjetnička gimnazija

‘’Čitati sam počela u višim razredima. Svaki popis novogodišnjih odluka uključivao je brojku knjiga koje moram pročitati.Popis je uvijek bio raznovrstan - od kriminalistike i ljubavnih romana do istinitih priča žena s Bliskog Istoka. Danas više vremena odvajam za čitanje stručne literature. No, za razliku od mojih poznanika, to mi ne predstavlja problem. Vjerujem kako je upravo čitanje onoga što mi se sviđa od ranih dana u meni stvorilo ljubav, ali i poštovanje prema knjigama općenito.’’ Darija Jeger, apsolventica studijskog smjera Upravljanje odnosima s javnošću, Visoka škola za komunikacijski i turistički menadžment Edward Bernays

”Uglavnom čitam biranu beletristiku. Knjiga za mene ima duboko značenje jer kroz nju priču doživljavam i osjećam na svoj način te se poistovjećujem sa sadržajem knjige. Knjige su za mene vodiči u neki drugi svijet, vrijeme i prostor, odmak od stvarnosti.” Lucija Prlić, 2. godina preddiplomskog studija Menadžmenta u produkciji i kulturi, Visoka poslovna škola Zagreb

brend kultura

Raspored Ku l t u r a n a l a z i n a č i n d a s e i z r a z i . Novecento wide demi bold c= 0, M= 85 Y= 95 K= 0

brend

ISSN 1849-7489

HR GOD III, SPECIJAL IZDANJE 2017 powered by

TEMA:

Super brend u izdavaštvu INTERVJU:

Branko MaTIJAŠEVIĆ

BREND ID:

IZ KUTA AUTORA INTERVJU:

SANJA ROCCO JULIUS MEINL:

BREND KRITIKA:

Brend koji voli poeziju

JAGNA POGAČNIK

PUNKT

SPECIJAL

samoizdavaštvo • Brend hrvatske književne scene

Novecento wide demi bold c= 0, M= 85INTERLIBER Y= 95 K= 0 ZA SVE • KRUNO LOKOTAR - OTKLJUČANI POTENCIJAL •

7.-12. studenog FUL KULTURNO PUNKT Interliber, paviljon

6. Moderatorice rasprava: Sandra Pocrnić Mlakar, Adela Juhas, Petra Sedlanić, Lea Brezar

brend kultura

7.11. utorak Brend: Književna scena Tportalove nagrade; Drago Glamuzina, predsjednik žirija VBZ-ove nagrade; Komentar: Lea Brezar, CEO Superbrands Hrvatska i Slovenija, glavna urednica časpopisa Brend kultura

• 12:00 “Brend hrvatske književne scene”, Nenad Bartolčić, glavni i odgovorni urednik Moderna vremena Info; Luka Ostojić, glavni urednik portala booksa.hr; Davor Piskač, prof.doc. dr.sc., Hrvatski studiji 8.11. srijeda • 16:30 “Iz kuta urednika - o hrvatskoj Brend: Izdavači književnoj sceni”, Branko Matijašević, urednik • 17:15 “Potraga za hrvatskim krimićem” - • 12:00 Razgovorna radionica: “Kako knjiga može biti brend?” - Ivan Pakozdi, Zoran Lisjak, pisac; Sandra Pocrnić Mlakar, izvršni direktor za razvoj, Edward Bernays izdavač, Beletra Visoka škola za komunikacijski i turistički • 18:00 “Književne nagrade”: menadžment i studenti: Karla Šalić, Kruno Lokotar, kordinator Nagrade Fric Lucija Žukina, Ivan Biošić, Darija Jeger Fric; Miroslav Mićanović, predsjednik žirija

• 16:30 “Super brendovi u izdavaštvu” Seid Serdarević, nakladnik, Fraktura; Školska knjiga • 17:15 ”Vrijeme za promjene”, Zvonko Čubrić, suvlasnik Hoću knjigu; Vanja Čučković, voditelj nabave, Znanje; Anela Mišanec, direktor promocije Tisak media; Sandra Karić Strsoglavec, voditelj kategorije, Tisak media

9.11. četvrtak Brend: Festivali i događanja • 12:00 Razgovorna radionica “Kako do PR-a?” s Hanom Klain, savjetnicom za odnose s javnošću • 16:30 “Festivali koji se posjećuju”, Roman Simić, pisac i organizator festivala FEKP; Seid Serdarević, Festival svjetske književnosti, organizator i nakladnik, Fraktura • “Može li poezija biti brend?”, Robert Roklicer, scenarist i pisac, FRIKK - Jutro poezije i Željko Buklijaš, pjesnik; Marko Crnogorac, direktor prodaje i marketinga te član Uprave tvrtke Julius Meinl Bonfanti Hrvatska, #odapoeziji • “Razgovor o razgovorima”, G točka: Suorganizatori: Vedrana Bibić, radnica u kulturi i Vladimir Šagadin, urednik i voditelj

• 14:00 “Pola sata iz kuta organizatora”, Dina Grozdanović Poštolka, voditeljica projekta, Interliber • 16:00 Najava nagrade “FUL KULTURNO” za najbolje brendirani niskobudžetni događaj u kulturi: Članice žirija - Lea Brezar, CEO Superbrands Hrvatska i Slovenija, glavna urednica časpopisa Brend kultura; Vesna Sekalec, direktorica projekta Superbrands; Sandra Pocrnić Mlakar, urednica, novinarka i vlasnica izdavačke kuće Beletra • 17:00 “Posao koji je iznjedrio knjigu”, Kristina Ercegović, Business Café

11.11. subota Brend: O čitanju • 12:00 ”Čita se o duhovnosti” Razgovor s autoricom Danielom Uzelac • 15:00 “Koliko se i što se u Hrvatskoj čita?” pokazatelji čitanosti - istraživanje tržišta - Josip Tvrtković, MSc., CEO Croatia VALICON

• 16:00 “Što se čita?” Tatjana Barat, suradnica bloga Čitaj knjigu i knjižarskog lanca Hoću knjigu, osnivačica udruge “Čitaj knjigu” • 17:00 “Razgovor o čitanosti kroz prizmu književne kritičarke”, Jagna Pogačnik, književna kritičarka

12.11. nedjelja Brend: Dan za autore • 14:00 #druženje sa spisateljicom Rosie Kugli • 14:40 #druženje s blogericom Alis Marić, Čitaj knjigu • 15:30 #druženje s piscem Ivanom Jozićem • 16:10 #druženje s piscem Brunom Šantekom • 17:00 “Samoizdavaštvo: prednosti i zamke”, sa spisateljicom i pjesnikinjom Leom Brezar

• 12:00 “Kultura means business”, mr. sc. Sanja Rocco, v. pred., Voditeljica studija menadžment i produkcija u kulturi, profesorica Dorotea Milas, mag. phil. et. mag. rel. (Prva godina studija), Lucija Prlić, studentica – Visoka poslovna škola Zagreb - Menadžment i produkcija u kulturi - “Kultura means business” gostuju učenici Privatna umjetničke gimnazije Tea Hofmann, prof., ravnateljica Ante Zlatko Stolica, prof., Luka Premer (četvrti razred), Lucija Vojković (treći razred), Petra Pavetić Kranjčec (treći razred), Pia Lasić (drugi razred)

Medijski pokrovitelj

10.11. petak Brend: Kultura means business

brend kultura

Što čitati ove jeseni? Od autorice hita

INJE”

“SUPERJUNAK

Lea Brezar

EĆ E KR AD LJ IV CI SR

KRADLJIVCI

sre ć e

o ne “Žalosno je to št ljivci ad kr o sm da o prepoznajem mi.” sa i upravo m sreće, vrlo često,

4-8

“Što bismo učinili kada bismo znali svoju pravu svrhu? Kako bismo svjesno odigrali svoju pravu ulogu i boju koju samo mi donosimo na ovaj svijet? Bi li se naše ponašanje promijenilo kad ne bismo lutali tražeći sebe u različitim ulogama, već igrali samo onaj lik u kojem ćemo najbolje izraziti svoje jedinstvene osjećaje?” Sandra Pocrnić Mlakar, urednica iz pogovora

www.leabrezar.com

“Roman Superjunakinje uči o važnim stvarima u životu - o krizi i kako je se može iskoristiti za napredak u psihoterapiji, o važnosti biblioterapije; o tome kako nije strašno liječiti se u bolnici na kraju grada kad se liječiš na pravi način.” Ljubica Uvodić-Vranić, psihologinja, iz recenzije

Interliber Paviljon 6.

Interliber 40. međunarodni sajam knjiga i učila

7. – 12. 11. 2017. na Zagrebačkom velesajmu

Radno vrijeme: 10-20 sati | Petak i subota do 21 sat Ulaz slobodan!

Pokrovitelji

Vlada Republike Hrvatske GRADONAČELNIK GRADA ZAGREBA

Svi mogu reÄ&#x2021;i da su NAJBOLJI. Samo neki to zaista JESU. www.superbrands.hr

2017 - 2018