68 minute read
Ivan Armanda Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.) u Bosni i Hercegovini
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
Dr. sc. Ivan Armanda Leksikografski zavod “Miroslav Krleža” Frankopanska 26 10 000 Zagreb ivan.armanda@gmail.com UDK: 271.3(497.6)(091) Izvorni znanstveni rad Prihvaćeno: 25.9.2020.
Advertisement
U članku se kritički izlaže život i djelovanje štajerske redovnice Gertrude Neuwirth (1865.-1948.) iz Kongregacije školskih sestara franjevki sa sjedištem u Mariboru. Prvo se ukratko prikazuje život njezinih triju sestara i nećakinje, članica iste redovničke zajednice, a potom se govori o životu i djelovanju s. Gertrude u Sloveniji (1864.-1899.), kritički se opisuje njezin dolazak s prvim sestrama u Mostar 1899., djelovanje u Hercegovini do 1932. i uloga kod osnivanja nekih filijala u Dalmaciji i Bosni. Analizira se razvoj Kongregacije u Hercegovini i ulogu koju je s. Gertruda u tome odigrala te se govori o uspostavi i razvoju Mostarske provincije kojoj je od 1932. do 1938. bila prva predstojnica. Na kraju se opisuje posljednje desetljeće njezina života. Ključne riječi: Gertruda Neuwirth, školske sestre franjevke, Mostarska provincija, Hercegovina, odgojnoobrazovni rad, apostolat, provincijalna poglavarica.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
Uvod
U prvoj polovici 19. stoljeća skupina franjevačkih trećoredica u Grazu, okupljenih oko Antonije Lampel, posvetila se prosvjetnom radu u privatnoj školi za djevojčice koju su utemeljile. Ubrzo su odlučile osnovati samostansku zajednicu, za što su tražile odobrenje crkvenih vlasi. Uz podršku mjesnoga biskupa, 1843. formalno je utemeljena zajednica koja je prihvatila pravila Trećega franjevačkoga reda, a – budući da im je prosvjetna djelatnost bila glavna vrsta apostolata i razlog njihova okupljanja – prozvane su školskim sestrama franjevkama. Zajednica je 1864. otvorila filijalu u Mariboru koja se 1869. odvojila od matične kuće u Grazu S. Gertruda Neuwirth i tako je nastala Kongregacije školskih sestara franjevki s kućom maticom u Mariboru.1 Toj zajednici pripadala je od 1882. godine i s. Gertruda Neuwirth, rođena u austrijskoj obitelji u povijesnoj pokrajini Štajerskoj, a redovničkim služenjem vezana poglavito uz Hercegovinu i njezin središnji grad Mostar. Tu je 1899. došla s prvim sestrama kao predstojnica prve filijale mariborske Kongregacije školskih sestara franjevki izvan slovenskih granica te je stekla nemjerljive zasluge za razvoj svoje Kongregacije u Hercegovini. Utemeljila je više filijala, godinama je upravljala filijalom i sirotištem u Mostaru i od 1930. svim zajednicama u Bosni i Hercegovini, a od 1932. do 1938. bila je prva predstojnica Mostarske provincije školskih sestara franjevki. Iz rečenoga se može zaključiti da su lik i djelo s. Gertrude Neuwirth nezaobilazni u povijesti njezine redovničke zajednice, osobito u Hercegovini.
Premda je izvan Mostarske provincije sjećanje na ovu redovnicu i njezine zasluge poprilično izblijedjelo, u rečenoj provinciji uspomena na nju zauzima posebno mjesto. Stoga ne čudi da je povjesničarka te provincije, s. Branka Natalija Palac, ne odstupajući od historiografske kritičnosti, s neskrivenim simpatijama i pijetetom pisala o njoj u kontekstu povijesti Mostarske provincije,2 a u provincijskom nekrologu objavila je i njezin kratki životopis.3 Njezino pisanje pružilo nam je osnovne podatke o s. Gertrudi, putokaz za daljnje istraživanje i nezamjenjivu literaturu o Mostarskoj provinciji i
1 Više o povijesti Kongregacije vidi u: Kodrič, Marija Smiljana i Palac, Branka Natalija, Školske sestre franjevke
Krista Kralja. Povijest – poslanje – život, Mostar – Sarajevo – Split 1987. 2 Usp. Palac, Branka Natalija, Stoljeće života. Školske sestre franjevke Krista Kralja u Hercegovini 1899.-1999.,
Mostar 2000. (vidi kazalo imena). 3 Usp. Palac, Branka Natalija, U knjigu života upisane, Mostar 2013., str. 63-65.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
njezinim članicama. Polazeći od te literature, podatke o s. Gertrudi potražili smo i u drugoj literaturi i izvorima te smo kritički prikazali njezin život i djelovanje. Budući da je život s. Gertrude bio vezan uz sestrinske zajednice u Hercegovini, priča o njezinu životu ujedno je pričao o dolasku i razvoju Kongregacije školskih sestara franjevki u Hercegovini. Jedno je bilo neodvojivo od drugoga u stvarnosti, pa drugačije ne može biti ni u prosudbi povjesničara. Osim toga, bez šire kontekstualizacije ne bi bilo moguće sagledati ni ispravno vrednovati prinos s. Gertrude razvoju njezine zajednice u Hercegovini, ali ni prinos te zajednice pod njezinim vodstvom razvoju karitativnoga, socijalnoga, odgojno-obrazovnoga, pastoralnoga, kulturnoga i inoga rada u Hercegovini.
Članice obitelji Neuwirth u Kongregaciji školskih sestara franjevki
Nakon što su školske sestre franjevke u listopadu 1864. došle u Maribor i potom razvile odgojno-obrazovni i karitativni rad u Sloveniji, njihovoj zajednici pristupalo je sve više djevojaka iz tih krajeva. Među prvim naraštajima domaćih sestara bila je i s. Brigita Neuwirth, koju će slijediti u samostan četiri nećakinje, četiri rođene sestre: Gertruda, Paskalija, Sebastijana i Fabijana Neuwirth. Sve su rođene u austrijskoj obitelji u Svetoj Ani, u povijesnoj pokrajini Štajerskoj (danas Slovenska Štajerska), na sjeveroistoku današnje Republike Slovenije. Otac im se zvao Johann i bio je poljoprivrednik, a majka se zvala Maria rođena Schumann.4 S. Lavoslava Turk, prenoseći sjećanja s. Sebastijane Neuwirth, piše da im je otac bio patrijarhalno nastrojen te se njegova riječ u obitelji smatrala zakonom, a djeca su i u samom njegovom pogledu znala prepoznati očevu volju i pokoriti joj se. No, premda strog, nije bio tiranin. Djecu je, osobito za zimskih večeri, okupljao oko sebe i pričao im priče. Majka im je bila vedre i blage naravi, pa je predstavljala protutežu očevoj strogosti. Znala je ublažiti njegov nastup, ali je pritom pazila da ne naruši očev autoritet nad djecom. Nakon njezine prerane smrt, otac se drugi put oženio. Zahvaljujući tome djeca su nastavila odrastati u toplom obiteljskom ozračju.5
Premda su središnja tema ovoga rada život i djelovanje s. Gertrude, držimo shodnim osvrnuti se ukratko i na život njezinih triju sestara, jer su sve kao članice Kongregacije školskih sestara franjevki djelovale ponajviše među hrvatskim vjernicima, ali i na život njihove nećakinje s. Barbare Šenekar jer je i ona veći dio života provela u hrvatskim krajevima.
S. Paskalija (Jerica) rođena je 16. ožujka 1869., a u novicijat je stupila 15. kolovoza 1902. u Mariboru. Tu je 15. kolovoza sljedeće godine položila prve redovničke zavjete i 15. kolovoza 1906. doživotne. Samo godinu poslije polaganja prvih zavjeta, 14. listopada 1904. s. Paskalija je s još jednom sestrom poslana u Split. Kao prve redovnice
4 Nadškofijski arhiv Maribor, Sv. Ana v Slovenskih Goricah, Krstna knjiga 1862-1889, str. 39. 5 Usp. Turk, M. Lavoslava, “S. Marija Sebastijana Neuwirt, O. S. Fr.”, Ave Maria 28, Chicago 1936., br. 1, str. 85.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
iz Kongregacije školskih sestara franjevki na području današnje Republike Hrvatske, u Splitu su preuzele stari samostan franjevačkih trećoredica sv. Ciprijana, obnovile ga i udahnule mu nov život te ubrzo počele s odgojnom i obrazovnom djelatnošću.6 No, u listopadu 1908. s. Paskalija je premještena u Mostar, gdje se već nalazila njezina starija sestra Gertruda. Poslije dvije godine, 1910. poslana je u novoutemeljenu filijalu u Bijelom Polju te je do 1918. bila njezina prva predstojnica. Tu je službu ponovo vršila od 1920. do 1923., a u međuvremenu je od 1918. do 1920. upravljala filijalom i sirotištem u Mostaru. U kolovozu 1923. poslana je u novoutemeljenu filijalu u Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin) u Vojvodini. Tu je sa sestrama preuzela upravljanje domom za stare.7 Bila je i prva predstojnica ove zajednice od njezina utemeljenja do 1929. kad su joj redovničke poglavarice ponovo namijenile pionirsku ulogu. U ljeto te godine poslana je s prvim sestrama u Bosnu i imenovana prvom predstojnicom filijale u Visokom. Tom brojnom zajednicom upravljala je do kolovoza 1931.8 Potom se vratila u Hercegovinu i od 1935. do 1936. upravljala filijalom u Nevesinju. Posljednje godine života provela je uz svoju sestru Gertrudu, u provincijalnoj kući u Mostaru, gdje je i preminula 23. studenoga 1946. Tijelo joj je pokopano na groblju Grubanu u Bijelom Polju.9 S. Branka Natalija Palac, autorica nekrologa Mostarske provincije školskih sestara franjevki, sa žaljenjem je ustvrdila da s. Paskalija u povijesnom pamćenju te provincije “nema toliko upečatljivo mjesto, unatoč nesumnjivoj zasluzi koju je imala u stasanju zajednice sestara u Hercegovini.” Dodala je sljedeći osvrt na njezinu osobnost: “S. Paskalija radila je u kuhinji, ali nisu joj bili strani ni drugi poslovi. Isticala se uzornim obdržavanjem siromaštva, što je bilo vidljivo na više načina. Nije dopuštala da išta propadne. Od krpica neupotrebljivih u šivaonici znala je izrađivati jastučiće, a od končiča iz pletionice tepihe. Bila je društvena osoba, obdarena veselom naravi i duhovitošću koja je nije ostavljala ni u vrijeme bolesti. Svoje posjetitelje znala je do suza nasmijati, šaleći se i na vlastiti račun. Ona koja je zauvijek ostavila ‘svoju zemlju i svoj grad’ da bi od nepoznatih krajeva i ljudi učinila sebi drugi dom u kojem se samoprijegorno žrtvovala, zaslužuje trajan spomen i poštovanje.”10
S. Sebastijana (Amalija) rođena je 25. srpnja 1872., a u novicijat je stupila 15. kolovoza 1893. u Mariboru. Tu je sljedeće godine položila prve redovničke zavjete i 5. kolovoza 1897. doživotne. Poslije polaganja prvih zavjeta djelovala je u Celju, gdje su sestre vodile pučku školu i dječji vrtić. Prosvjetni rad je od 1912. nastavila u župnim školama za djecu hrvatskih i slovenskih iseljenika u Sjedinjenim Američkim Državama. Prvo je od studenoga 1912. predavala u hrvatskoj župnoj školi Marijina
6 Usp. Nazor, Berhmana Rozarija, Lovretske sestre. Provincija Presvetoga Srca Isusova školskih sestara franjevaka,
Split 1986., str. 35. 7 Usp. Kodrič, M. S. i Palac, B. N., Školske sestre franjevke, str. 215. 8 Usp. Dramac, Željka, Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, Sarajevo 2017., str. 67-69. 9 Usp. Palac, B. N., U knjigu života upisane, str. 56-57. 10 Isto, str. 58.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
Pohođenja u Jolietu, potom od 1916. u slovenskoj župnoj školi sv. Roka u La Salleu, od 1920. u hrvatskoj župnoj školi sv. Pavla u Clevelandu i od 1922. u slovenskoj župnoj školi sv. Stjepana u Chicagu. U sve ove škole došla je s prvim sestrama koje su u njih poslane, a od 1923. do 1929. bila je prva predstojnica Sjevernoameričke provincije školskih sestara franjevki (danas Lemontska provincija). Sjedište joj je isprva bilo u Chicagu, a 1926. s. Sebastijana ga je preselila u Lemont, gdje je smjestila i novicijat. S fra Kazimirjom Zakrajšekom je od travnja 1917. do lipnja 1918. uređivala list Mali Ave Maria za slovensku omladinu u SAD-u. Preminula je 10. prosinca 1935. u Lemontu, a tijelo joj je sahranjeno na mjesnom katoličkom groblju sv. Alfonsa.11
I s. Fabijana (Elizabeta) je većinu redovničkoga života provela među hrvatskim pukom. Rođena 5. studenoga 1874., stupila je u novicijat 15. kolovoza 1896. u Mariboru, gdje je 15. kolovoza 1897. položila prve i 15. kolovoza 1900. doživotne redovničke zavjete. U samostanu je završila učiteljsku školu pa je kao učiteljica djelovala u nekoliko slovenskih filijala. Kad su na molbu franjevaca iz sinjskoga samostana školske sestre franjevke prihvatile vođenje njihova gospodarstva u obližnjem Čitluku, s. Fabijana je 1. siječnja 1927. došla u to selo s prvim sestrama, i to kao njihova predstojnica. Tu je službu vršila do 1933. i – poslije jednogodišnje pauze – ponovo od 1934. do 1943. Osim toga, kako je pučka škola bila daleko, organizirala je i do prvih godina Drugoga svjetskoga rata vodila privatnu četverorazrednu pučku školu. Oslabljena zdravlja, došla je 1943. u provincijalnu kuću na splitskom Lovretu i tu preminula 20. studenoga te godine. Tijelo joj je sahranjeno u samostanskoj grobnici na gradskom groblju Lovrincu.12 Povjesničarka Splitske provincije, s. Berhmana Nazor, piše da je s. Fabijanu resila “posebno sadržajna ozbiljnost, uzorna točnost i skromnost” te u njezinu nekrologu dodaje: “Sestre su je voljele i poštivale. Bila je stroga, ali od drugih nije ništa tražila što nije pokazala vlastitim primjerom. Ujutro prije sviju bila je u kapeli, prva na molitvi i prva na poslu. (…) U splitskoj kući pokazivala je odlike vrlo jednostavne redovnice: skromna, šutljiva, bez ikakvih zahtjeva i želja, u svemu ovisna o svojoj kućnoj predstojnici. Za svaku i najmanju stvar tražila je dopuštenje; primjerice smije li ustati par minuta prije zvona da uzmogne doći k jutarnjoj molitvi na vrijeme, jer joj je trebalo malo dulje vremena za spremanje, nego drugim zdravima. U mnogim vanjskim vježbama bila je upravo uzor. Nikad se nije moglo vidjeti je u crkvi da se naslonila kod klečanja na klupu, već je molila uspravna tijela i čvrsto sklopljenih ruku. I još mnogo toga što nakana posvećuje, te premda djeluje kao nevažno i maleno, ipak zahtjeva katkada mnogo napora.”13
11 Usp.: H. B., “Naše šolske sestre”, Ave Maria 15, Chicago 1923., br. 4, str. 55-57; Krek, Miha, “Šolske sestre v
Slomškovem letu”, Zbornik koledar svobodne Slovenije 12, Buenos Aires 1960., str. 164; Kodrič, M. S. i Palac,
B. N., Školske sestre franjevke , str. 154-155, 174-175; Lukšić-Kacin, Marina i Mlekuž, Jernej, Go Girls! When
Slovenian Women Left Home, Ljubljana 2009., str. 32; Turk, M. L., “S. Marija Sebastijana Neuwirt”, str. 85-87. 12 Usp.: Nazor, B. R., Lovretske sestre, str. 150-151, 252; Nazor, Berhmana Rozarija, Put u svjetlo. Nekrolozi školskih sestara franjevaka Provincije Presvetog Srca Isusova, Split 1997., str. 49-50. 13 Nazor, B. R., Put u svjetlo, str. 50.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
Svijetli primjer ovih triju sestara i četvrte sestre Gertrude, o kojoj ćemo govoriti u nastavku, slijedila je s. Barbara (Genovefa) Šenekar (rođena 26. XII. 1896. u Zgornjoj Ročici), kćerka njihove pete sestre Marije Neuwirth udane za Franca Šenekara. I ona je 15. kolovoza 1916. u Mariboru stupila u Kongregaciju školskih sestara franjevki te je 16. kolovoza 1917. položila prve redovničke zavjete. Potom je otišla na školovanje u gornjobavarski Haag, odakle se 1919. vratila u Sloveniju i vodila domaćinske tečajeve u Repnjama. Od 1921. predavala je u samostanskoj domaćinskoj školi na splitskom Lovretu, gdje je 25. prosinca 1922. položila doživotne redovničke zavjete. Godine 1923. došla je u Mostar i bila učiteljica u domaćinskoj školi do 1932. te ujedno od 1926. do 1927. kućna predstojnica i od 1927. do 1932. učiteljica novakinja. Od 1938. do 1943. ponovo je bila predstojnica mostarske zajednice te od 1942. do 1947. učiteljica novakinja i od 1938. do dolaska komunista na vlast 1945. odgajateljica u dječjem vrtiću. U međuvremenu je od 1932. do 1938. bila kućna predstojnica i odgajateljica u dječjem zabavištu u Konjicu. Od 1947. bila je u Trebinju, odakle su je komunističke vlasti 1949. protjerale u Sloveniju pa je neko vrijeme boravila kod rodbine. Godine 1950. došla je u filijalu u Virovitici, a 1951. u Fojnici je preuzela službu učiteljice novakinja Bosansko-hrvatske provincije školskih sestara franjevki, čijom je članicom ostala do kraja života. Zbog nepovoljnih prilika u Fojnici, 1953. je premjestila novicijat u Viroviticu i ostala na službi učiteljice novakinja do 1956. Ujedno je od 1954. do 1962. bila provincijalna predstojnica. Godine 1958. preselila je sjedište Bosansko-hrvatske provincije iz Virovitice u Sarajevo. Od 1962. do 1967. bila je učiteljica novakinja u Kloštru Ivaniću, potom je poslana u filijalu u Maria Laachu u Njemačkoj, a 1969. vratila se u Kloštar Ivanić i tu ostala do smrti 3. siječnja 1985.14
S. Gertruda bila je najstarija od četiriju rođenih sestara Neuwirth koje su postale članice mariborske Kongregacije školskih sestara franjevki. Rođena je 5. svibnja 1865., a istog dana je na krštenju dobila ime Johanna.15 O njezinu djetinjstvu i mladosti ništa se ne zna, osim činjenice da je na početku osamdesetih godina 19. stoljeća došla u samostan Kongregacije školskih sestara franjevki u Mariboru. Tu je 19. ožujka 1882. obukla redovničko odijelo i tom prigodom dobila redovničko ime s. Gertruda. Poslije godine kušnje, u Mariboru je 15. travnja 1883. položila prve redovničke zavjete i 12. rujna 1886. doživotne.16
14 Usp. Dramac, Ž., Školske sestre franjevke, (vidi kazalo imena); Mrvelj, Renata Ruža, U domu Očevu. Nekrologij
Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, Zagreb 2011., str. 65-68. 15 Usp. Nadškofijski arhiv Maribor, Sv. Ana v Slovenskih Goricah, Krstna knjiga 1862-1889, str. 39. Napomenuti nam je da se dosad kao datum njezina rođenja redovito navodio 6. V. 1864. Nije nam poznato kako je došlo do pogreške, no držimo da smo je ispravili navođenjem datuma prema upisu u matičnu knjigu rođenih. 16 Usp.: Kronika materne hiše šolskih sester v Mariboru 1864-1919, 1914-1922 in 1939-1941, Ljubljana 2007., str. 26, 33; Palac, B. N., U knjigu života upisane, str. 63.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
Za redovničke formacije i života u Sloveniji s. Gertruda je imala prigode upoznati časnu majku Margaritu Pucher (1818.-1901.), koja je 1864. bila među prvim školskim sestrama franjevkama u Sloveniji, gdje su se pod njezinim vodstvom 1869. odvojile od kuće matice u Grazu i oformile Kongregaciju školskih sestara franjevki s kućom maticom u Mariboru. S. Gertruda je sačuvala mnogo lijepih uspomena na utemeljiteljicu i prvu vrhovnu predstojnicu svoje Kongregacije. Njezina sjećanja i ono što je o utemeljiteljici saznala od starijih sestara, osobito od Margaritine suradnice i nasljednice na čelu Kongregacije, s. Nepomucene Ziggal, poslužilo je s. Hedviki Puntar kod sastavljanja životopisa časne majke Margarite Pucher.17
Nekoliko dana poslije polaganja prvih zavjeta, s. Gertruda je 21. travnja 1883. poslana u Repnje kraj Ljubljane, gdje su školske sestre franjevke tog dana otvorile prvu filijalu u Kranjskoj. Prihvatile su poučavanje u pučkoj školi, pa je s. Gertruda poslana tamo kao učiteljica ručnoga rada. Kroničarka matične kuće u Mariboru detaljno je opisala dolazak sestara u Repnje. Njezin opis donosimo u cijelosti: “Sestre su najsvečanije primljene. Postavljeno je nekoliko slavoluka i sestre su došle dok su zvonila zvona i pucali mužari, a prva ih je dočekala utemeljiteljica te filijale gospođa Katarina Šporn, koja je u tu svrhu darovala kuću i 60 rali zemlje. Ispred samostanske crkve je stajala mladež, a na ulazu gospodin župnik, koji je sa škropilom u ruci uveo sestre u svečano urešenu crkvu. Na velikom oltaru Presvetoga Srca Isusova održao je dirljiv nagovor sljedećega sadržaja: Prvo je dirljivim, baš očinskim riječima pozdravio sestre koje su došle. U nagovoru je kazao da je 21. travanj veoma važan dan za cijelu Kranjsku – kao i za same sestre. Kranjčanima se otvorila škola koja će imati pred očima vremenito i posebno vječno dobro povjerenih joj učenika. A, sestrama je ljubljeni Isus pružio priliku da mu lako prinesu velike žrtve i steknu si velike zasluge za ljudsku sreću i za svoje vječno spasenje. Međutim, morale su napustiti svoj ljubljeni dom, svoje dobre susestre, i doći ovdje, gdje ih čekaju veliki napori, rad i brige. Kako bi Gospodin mogao ostaviti bez nagrade takve žrtve, koje se prinose sa suzama u očima? Presveto Srce Isusovo, pred čijim oltarom kleče, s ljubavlju će ih primiti pod svoju zaštitu, zaštitit će ih od svake nevolje te će njima i njihovim nasljednicama dati da obilno žanju gdje sada s mukom siju itd. Bila je mrtva tišina, a nijedno oko nije ostalo suho. Potom je njegova knezbiskupska milost, preuzvišeni Krizostom [Pogačar], otvorila školu i blagoslovila kuću. U 9.30 preuzvišeni je svečano ušao u samostansku crkvu. Prvo se zapjevalo Veni, Creator Spiritus [O dođi, Stvorče, Duše Sveti], a zatim je njegova knezbiskupska milost slavila svetu misu tijekom koje je pohranio Presveti Oltarski Sakrament u svetohranište. Na kraju je preuzvišeni nadpastir imao dirljiv nagovor sestrama, djeci i njihovim roditeljima. Potom je otišao u sestrinsku kuću i blagoslovio
17 S. Hedvika Puntar u knjizi Po sledeh M. Margarete Puhar (Ljubljana 1993.) često se poziva na pripovijedanje s. Gertrude.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
ju. U 11.30 bila je mala okrjepa, nakon čega je njegova knezbiskupska milost još jednom ohrabrila sestre i oprostila se te se odvezla natrag u Kamnik.”18
Tri dana poslije dolaska u Repnje, 24. travnja sestre su počele s nastavom u novoj školi u koju se upisalo 73 učenika.19 U rujnu sljedeće godine otvorile su filijalu Marjanišće u Ljubljani. Među prvim sestrama u toj filijali bila je i s. Brigita Neuwirth, a njezina nećakinja s. Gertruda došla je u ovu filijalu 1885. godine i ostala tu do odlaska u Mostar. Predavala je u pučkoj školi, a od 1898. možda i u novootvorenoj domaćinskoj školi, prvoj takve vrste u Sloveniji.20
Dolazak školskih sestara franjevki u Hercegovinu
Nakon što se mariborski samostan 1869. odvojio od matične kuće u Grazu i oformio novu Kongregaciju školskih sestara franjevki, zajednica je rasla i razvijala se. Priljev novih članica omogućio je otvaranje novih filijala, ali u prva tri desetljeća one su otvarane isključivo u slovenskim krajevima. Tek potkraj 19. stoljeća sazrelo je vrijeme za izlazak izvan slovenskih granica, pri čemu je Hercegovina imala čast da upravo u njoj mariborske školske sestre franjevke otvore svoju prvu filijalu izvan Slovenije. No, na putu od Maribora do Mostara sestre su morale svladati nekoliko poteškoća, što im zacijelo ne bi uspjelo bez pomoći hercegovačkih franjevaca i mostarskoga biskupa Paškala Buconjića.
Čini se da su inicijatori dolaska školskih sestara franjevki u Mostar bili fra Luka Begić, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, i biskup Buconjić. Na njihov poziv dvije su sestre ujesen 1897. došle u Mostar izvidjeti na licu mjesta mogućnost otvaranja filijale. U Maribor su se vratile s lijepim dojmovima i sa željom da što prije dođu u Mostar i otvore tamo filijalu. No, msgr. Mihael Napotnik, mariborski biskup pod čijom se jurisdikcijom nalazila matična kuća u Mariboru, nije bio skloni slanju sestara u Hercegovinu. Za njega je to još uvijek bio “turski kraj” u kojemu je prevladavalo muslimansko i pravoslavno stanovništvo, pa se bojao neugodnosti na koje bi sestre tamo mogle naići. Taj dojam je, kako ispravno objašnjava s. Branka Natalija Palac, nosio u sebi “prizvuk zaostalosti, divljine, zabačenosti, nečega što je bilo teško prihvatljivo onima koje su rasle odgajane u njemačkom duhu.”21 Osim toga, zacijelo je i vrhovno predstojništvo držalo da broj sestara u Kongregaciji nije toliko velik da bi se odlazak u Hercegovinu mogao ostvariti bez da se osjeti manjak sestara u slovenskim zajednicama. No biskup Buconjić nije odustajao nego je 18. siječnja 1898. osobno uputio biskupu Napotniku molbu da dopusti sestrama otvoriti filijalu
18 Kronika materne hiše, str. 26-27. 19 Usp. Isto, str. 27. 20 Usp.: Catalogo cleri tum saecularis tum regularis nec non parochiarum & beneficiorum Dioecesis Labacensis ineunte anno MDCCCLXXXVI, Labaci 1886., str. 105; Kodrič, M. S. i Palac, B. N., Školske sestre franjevke, str. 143144; Kronika materne hiše, str. 29; Palac, B. N., U knjigu života upisane, str. 63. 21 Palac, B. N., Stoljeće života, str. 49.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
u Mostaru. Pritom je izrazio nadu da će vjernici i franjevci dobro primiti sestre, da će im biti pri ruci kad im nešto zatreba i da će im iskazivati poštovanje poglavito zbog štovanja koje među vjernicima uživa sv. Franjo Asiški i zbog poštovanja prema njegovim duhovnim sinovima. Poslije tri mjeseca, 3. travnja 1898. Napotnik je ipak dao dopuštenje da sestre osnuju u Mostaru filijalu podložnu matičnoj kući u Mariboru, a Buconjić je preuzeo na sebe rješavanje svih birokratskih pitanja s državnim vlastima i odlučio je pobrinuti se za smještaj sestara. To je potrajalo pa je Buconjić tek u travnju 1899. došao u Maribor i Napotniku detaljno izložio plan za osnivanje filijale u Mostaru. Dogovorili su se da prve sestre dođu u Mostar početkom školske godine, a u međuvremenu je jedna sestra poslana u Zagreb kod sestara milosrdnica radi učenja hrvatskoga jezika.22
Sukladno dogovoru dvojice biskupa, 1. kolovoza 1899. u Mostar su došle s. Rafaela Kovačić i s. Benedikta Zupančić, a 26. kolovoza pridružile su im se s. Roza Jug i s. Štefanija Detiček. Poslije jednog mjeseca, 22. rujna vrhovna predstojnica s. Stanislava Voh dopratila je u Mostar još dvije sestre, Gertrudu Neuwirth i Inocenciju Ozmec. Tridesetpetogodišnja s. Gertruda bila je najstarija članica mostarske filijale i njezina prva predstojnica. Sestre su se smjestile u kuću koju im je u ulici Podhum na broju 35 stavio na raspolaganje biskup Buconjić. Tu je, u veoma skromnim uvjetima, počeo život i rad prve filijale Kongregacije školskih sestara franjevki izvan Slovenije.23
Glavni razlog dolaska sestara u Mostar bilo je vođenje sirotišta kojega je utemeljio biskup Buconjić. On je 1898. tražio odobrenje Zemaljske vlade u Sarajevu za otvaranje sirotišta, ali je vlada odgađala pozitivan odgovor dok se nije uvjerila da će se sirotište moći uzdržavati bez pomoći vlade. Buconjić je u tu svrhu namijenio najamninu od svojih kuća u Mostaru i Nevesinju te je stavio na raspolaganje imanje u Bijelom Polju na kojemu se može uzgajati voće i povrće. Nakon što je to javio Zemaljskoj vladi u Sarajevu, ona mu je na početku 1899. odobrila osnivanje sirotišta.24
Djelovanje s. Gertrude u prvoj mostarskoj filijali od 1899. do 1932.
Prva zadaća s. Gertrude po dolasku u Mostar bila je organizirati život novoutemeljene male zajednice, daleko od matične kuće u Mariboru. Imenovanje prvom kućnom predstojnicom, jasan znak da redovničke poglavarice imaju povjerenja u nju, omogućilo joj je da se s punim autoritetom tome posveti. Službu kućne predstojnice u Mostaru obnašala je od dolaska sestara u taj grad do 1918. Te godine je otišla na službu predstojnice u Bijelom Polju, odakle se 1920. vratila na službu predstojnice u Mostaru. Poslije šest godina, 1926. upravljanje zajednicom predala
22 Usp.: Kronika materne hiše, str. 52-53; Palac, B. N., Stoljeće života, str. 21-24; Vukšić, Tomo, “Školske sestre franjevke u Hercegovini i mostarski biskupi”, u: Školske sestre franjevke u Hercegovini 1899.-1999., Mostar – Split 2002., str. 120. 23 Usp.: Kronika materne hiše, str. Str. 55-57; Palac, B. N., Stoljeće života, str. 24. 24 Usp.: Palac, B. N., Stoljeće života, str. 25-26; Vukšić, T., “Školske sestre franjevke”, str. 121-122.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
je svojoj nećakinji s. Barbari Šenekar koja se na tom položaju zadržala samo jednu godinu, a potom je 1927. predstojnicom mostarske zajednice ponovo imenovana s. Gertruda. Zajednicom je upravljala do imenovanja provincijalnom predstojnicom 1932. godine. Ukupno je upravljala mostarskom zajednicom trideset godina, ušavši u njezinu povijest kao predstojnica s najdužim “stažem” u toj zajednici.25
Godine 1900. s. Gertruda se pobrinula da se u kući uredi kapela u kojoj se gotovo svakoga dana slavila misa i u kojoj su se sestre okupljale na molitvu.26 Poslije dvije godine, u kolovozu 1902. došla je u Maribor i prisustvovala redovničkom oblačenju svoje sestre Jerice, koja je dobila redovničko ime s. Paskalija.27 Ona se, kako smo već spomenuli, u listopadu 1908. pridružila svojoj starijoj sestri u Mostaru.
U međuvremenu je u kolovozu 1900. u prvu kanonsku vizitaciju mostarske filijale došla vrhovna predstojnica iz Maribora, s. Stanislava Voh, koja je i poslala sestre u Hercegovinu. No, zbog bolesti se kratko zadržala. U Mostar je ponovo došla potkraj rujna 1901., u ožujku 1903. i u kolovozu 1904. Njezin novi posjet zbio se u kolovozu 1906. Obavila je kanonsku vizitaciju te je, kako bilježi kroničarka mariborskoga samostana, bila “prilično nezadovoljna.” Kroničarka ne piše ništa o razlogu njezina nezadovoljstva, ali bilježi da je 26. rujna ponovo otputovala u Mostar sa s. Mihaelom Plohl. U ožujku 1910. vrhovna predstojnica s. Stanislava Voh ponovo je došla u Mostar i prisustvovala obilježavanju 30. obljetnice Buconjićeve biskupske službe, a u travnju 1914. posljednji je put došla u Mostar u svojstvu vrhovne predstojnice.28 Njezina nasljednica s. Lidvina Purgaj prvi put je posjetila Mostar u prosincu 1915. i potom u svibnju 1918.29
Prvih godina u mostarskoj su filijali boravile tri ili četiri sestre, a do 1906. broj se popeo na sedam. Povećavao se i sljedećih godina te nije opao ni nakon osnivanja filijale u Bijelom Polju 1910. godine. Ujedno se povećavao broj domaćih sestara, pa je 1911. u mostarskoj filijali boravilo dvanaest sestara od čega ih je pola bilo iz Hercegovine. S. Gertruda je ulagala mnogo napora kako bi organizirala život i apostolat svoje redovničke obitelji, a činjenica da je mostarska filijala iz godine u godinu napredovala te su sestre ubrzo proširile rad i na druga mjesta u Hercegovini daje nam za pravo zaključiti da je dobro upravljala zajednicom.30
Prepreka normalnom odvijanju života i rada mostarske zajednice bio je skučeni prostor u kojemu su sestre živjele. Njihova prva kuća bila je privremeno rješenje. Biskup Buconjić namijenio im je dvokatnicu s dvorištem, voćnjakom i neobrađenim
25 Usp. Palac, B. N., Stoljeće života, str. 169. 26 Usp. Isto, str. 29. 27 Usp. Kronika materne hiše, str. 81. 28 Usp. Isto, str. 64, 73, 94, 108-109, 125, 151, 212. 29 Usp. Isto, str. 279, 329, 377, 405. 30 Usp. Palac, B. N., Stoljeće života, str. 29-30.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
zemljištem u Zahumskoj ulici. Taj posjed oporučno im je ostavio u rujnu 1899., a do 1911. povećao ga je kupnjom okolnih zemljišnih čestica. Svoju redovničku obitelj i sirotište s. Gertruda je preselila ovdje 1913. godine.31
Već spominjano sirotište bila je glavna briga na srcu s. Gertrude od njezina dolaska u Mostar. Odmah je preuzela upravljanje sirotištem u kojemu je već prve godine bilo 14 djevojčica. U organizaciji rada ove za čitavu Hercegovinu iznimno važne ustanove s. Gertruda se oslanjala na biskupa Paškala Buconjića, na njegova nasljednika Alojzija Mišića i neizostavno na braću franjevce. Oni su joj pomagali riječima i djelima. Ipak, financijskih sredstava nikad nije bilo u izobilju, osobito u doba Prvoga svjetskoga rata i poraća kad je porastao broj sirotica. Sestre su privređivale radom svojih ruku i s poniznom zahvalnošću primale pomoć dobročinitelja, ali su nerijetko odlazile i u prošnju kako siroticama u Mostaru ne bi ništa manjkalo.32
Priloge za potrebe sirotišta sestre su prikupljale i na priredbama koje su sirotice sa sestrama uvježbavale i potom ih javno izvodile. Priredbe su redovito imale dobar uspjeh i posjećenost te je o njima pisao onodobni tisak.33 Među prvim vijestima o jednoj takvoj priredbi napis je u listu Kršćanska obitelj o Božićnoj priredbi 1901. godine. U napisu se govori o uspjeloj priredbi, koja nije prva takva u sirotištu, te se apostrofiraju sestre i uprava ustanove, utjelovljena prvenstveno u s. Gertrudi. U napisu, među ostalim, stoji: “U nedjelju pred Božić [1901. godine] bili smo svjedoci ganutljive zabave, koja će ostati u vječnoj uspomeni. Sirotice-pitomice bisk. ženskog sirotišta, prirediše pod vodstvom svoje uprave izvanredno milu i nježnu zabavu, koja je morala i najtvrdje srdce ganuti i u zamrlom sebičnjačkom srdcu oživiti samilost za siromašnim bližnjim; što su posvjedočile i suze na licu prisutnih. Baš hvala zaslužnoj upravi, vriednim sestrama, hvala siroticama, koje su i ovom zabavom dječinjom najbolje potvrdile plemenitu svrhu sirotišta.”34
Na Novu godinu 1903. sirotice su izvele predstavu Gospa Lurdska, koja je imala osobito dobar odjek u javnosti,35 baš kao i priredba održana na Badnjak 1904. O potonjoj je Kršćanska obitelj donijela sljedeći napis: “Na Badnji dan bili smo svjedoci veoma ganutljive zabave, koju su pitomice sirotišta pod vodstvom vriedne svoje uprave priredile. Najprije je Filomena Bogut deklamovala veoma liepo pjesmu ‘Na Božić’, za tim sve pitomice veoma skladno odpjevaše ‘Svietu se porodi’. Sada dolazi Anka Vlašić, te s uspjehom deklamuje drugu pjesmu ‘Božić’, na što pitomice i opet skladno odpjevaše ‘Hajd’mo braćo!’ – Sada dolazi živa slika Angjeo, navješćuje pastirom rodjenje Isusovo. Nakon toga Marica Rokić deklamuje osobitim uspjehom ‘Slava
31 Usp. Isto, str. 27-29. 32 Usp. Isto, str. 29, 31-33. 33 Usp. Isto, str. 32. 34 “Zabava sirotišta”, Kršćanska obitelj 3, Mostar 1902., br. 1, str. 16. 35 Usp. “Zabava sirotišta”, Kršćanska obitelj 4, Mostar 1903., br. 1, str. 11-12.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
Bogu’, a sad opet zaori pjesma ‘O slavna betlehemska noći’. Živa slika: pastiri kod jasalâ osobito je uspjela.”36
Slične napise, duže ili kraće, donosila je Kršćanska obitelj i sljedećih godina, ali i druge tiskovine. Začudo, svima im je zajedničko rijetko spominjanje imena upraviteljice sirotišta s. Gertrude Neuwirth, koja je bila duša i srce te ustanove. Ne treba ipak misliti da je pritom postojala zla namjera ili želja da se prešute zasluge s. Gertrude. Onodobni tisak ovakav je stav zauzeo ponajviše zato jer se sama s. Gertruda rijetko pojavljivala u javnosti. Bila je, kako se izrazila s. Branka Natalija Palac, “odsutna prisutnost!”37
Kratki napis Kršćanske obitelji iz travnja 1912., zbog osobite prigode, ipak nije mogao prešutjeti ime s. Gertrude. Napis u cijelosti glasi: “Na Josipovo [1912.] je biskupsko žensko sirotište imalo dvije ugodne svečanosti: č. s. Gertruda prestojnica sirotišta slavila je 30. godišnjicu svoga redovništva, a male sirotice imale su prvu sv. pričest. Dakako, da se je to sve proslavilo u kućnoj redovničkoj skromnosti.”38
Javno priznanje s. Gertrudi odao je list Narodna sloboda 1924. godine u napisu povodom 25. obljetnice sirotišta. Njezinu ulogu i značaj list je sažeo sljedećim riječima: “Napredak u radu sirotišta uz susretljivost vanjskih dobročinitelja ima se osobito pripisati žilavom i ustrajnom djelovanju predstojnice istoga zavoda č. s. Gertrude Neuwirth. Ona je za čitavih 25 godina vodila zavod, te sve sirotice i kandidatice primala i brinula se za svaku pojedinu. Osobitu je pažnju svraćala na to, da sirote ponesu u svijet čvrstu duboku vjeru, skromnost i pregaranje. Kroz punih 25 godina, čeličnom, snažnom, energičnom i osobitom blagošću prolazila je ona mnoge radosne i žalosne časove, te može mirno pogledati hrvatskom narodu u oči, sa sviješću, da je ispunila svoju dužnost zaboravivši često i često samu sebe, samo da može što više dobra sirotinji učiniti.”39
Ispočetka su djevojčice u sirotištu ostajale dok ne porastu, pri čemu bi naučile osnovne kućanske poslove, a potom su odlazile kod neke obitelji. Ta se praksa nije pokazala dobrom, pa je odlučeno da sestre otvore školu u kojoj bi sirotice, ali i druge djevojčice, stekle još bolju izobrazbu. Ta namjera ostvarena je tek poslije Prvoga svjetskoga rata, 1924. godine otvaranjem Domaćinske škole. Nekoliko godina prije toga, sestre su 1919. otvorile i dječji vrtić. Obje ove ustanove nalazile su se na istoj adresi sa sirotištem i imale su pravo javnosti.40
36 “Proslava božićnjeg drvca u biskupskom sirotištu”, Kršćanska obitelj 6, Mostar 1905., br. 1, str. 13. 37 Usp. Palac, B. N., U knjigu života upisane, str. 64. 38 “Svečanost u sirotištu sv. Frane”, Kršćanska obitelj 13, Mostar 1912., br. 4, str. 93. 39 “25. godišnjica opstanka ženskoga sirotišta sv. Franje u Mostaru (1899.-1924.)”, Narodna sloboda 6, Mostar 1924., sr. 48, str. 2. 40 Usp. Palac, B. N., Stoljeće života, str. 30-31.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
Nažalost, nedostatak arhivskih vrela ne omogućava analizu rada Domaćinske škole u Mostaru, pa stoga ne ostaje drugo nego pozvati se na sljedeći napis Kršćanske obitelji iz travnja 1938.: “Ta škola prava je blagodat za naš grad i za naša sela, jer se u njoj svake godine odgoji do trideset domaćica za valjano vođenje kućanstva i gospodarstva. Jer blagostanje i zadovoljstvo naših obitelji najviše zavisi o valjanosti, okretnosti i umijeću domaćica. Roditelji kojima je god moguće ne bi smjeli propustiti prilike, a da ne pošalju svoju žensku djecu u ovu školu, koja traje 10, 6 ili 3 mjeseca već prema prilikama, a počinje redovito u jesen. U školi djevojke uče: kućanstvo, kuhanje, knjigovodstvo, nauku o odgajanju, zdravstvo, stočarstvo, mljekarstvo, vrtlarstvo, voćarstvo, šivanje, vezenje i ukratko sve što je potrebno jednoj domaćici da zna. Ove školske godine, škola je počela 15. XI. 1937., a svršila je 10. III. 1938. sa lijepom zabavom i veselicom. Ove godine pohađalo je školu 27 učenica, iz raznih naših mjesta. Roditelji, ako želite sretnu budućnost vašoj ženskoj djeci mislite već sada, kako bi ih slijedeće godine poslali u ovu svake hvale vrijednu i vrlo potrebnu školu.”41
Razvoj rada i otvaranje novih filijala u Hercegovini od 1899. do 1932.
S. Gertruda zaslužna je za organizaciju i razvoj rada ne samo mostarske filijale, nego i cjelokupne svoje redovničke zajednice u Hercegovini, koja je pod njezinim vodstvom otvorila nekoliko filijala u tim krajevima. Priča o otvaranju tih filijala zapravo je umnogome priča o djelatnosti s. Gertrude na proširenju rada Kongregacije školskih sestara franjevki u Hercegovini. Stoga je osvrt na osnutak tih filijala i početak njihova rada zapravo osvrt na razvoj Kongregacije u Hercegovini pod vodstvom s. Gertrude, odnosno osvrt na njezina zalaganja uz podršku vrhovnoga predstojništva Kongregacije i u suradnji sa sestrama u Hercegovini. No, naglasiti nam je da s. Gertruda i u ovom slučaju ostaje, kako se izrazila s. Branka Natalija Palac, “odsutna prisutnost,”42 odnosno skrivena prisutnost.
U rujnu 1899. biskup Paškal Buconjić oporučno je ostavio sestrama, među ostalim, malu kuću sa zemljištem u Bijelom Polju kraj Mostara. Taj posjed trebao je imati važnu ulogu jer su sestre na njemu mogle uzgajati voće, povrće i domaće životinje kako bi tim proizvodima pomogle prehranjivati mostarsko sirotište. Gospodarstvo je moglo voditi nekoliko sestara, a osim toga se biskup nadao da će sestre i u Bijelom Polju žensku djecu iz okolice poučavati u kućanskim poslovima i ručnim radovima. Tako bi imanje zapravo imalo dvostruku ulogu: gospodarsku i prosvjetnu. No, taj plan se počeo ostvarivati tek 1910., nekoliko mjeseci prije Buconjićeve smrti.43 Otvorivši 11. travnja te godine kuću u Bijelom Polju, sestre su tamo vodile gospodarstvo, a 1913. Kršćanska obitelj je sljedećim kratkim napisom najavila da franjevke otvaraju u Bijelom Polju osnovnu školu: “Častne Školske sestre sv. Frane, otvaraju tamo sada
41 “Domaćinska škola u Mostaru”, Kršćanska obitelj 32, Mostar 1938., br. 4, str. 120-121., str. 120-121. 42 Usp. Palac, B. N., U knjigu života upisane, str. 64. 43 Usp. Palac, B. N., Stoljeće života, str. 36.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
početkom školske godine osnovnu školu za djevojčice iz biskup. ženskog sirotišta iz Mostara, a koliko prostor bude dostatan, i za druge djevojčice sa sela.”44
Škola je počela s radom u veoma skromnim uvjetima i u skučenom prostoru, samo s najnužnijim pomagalima. Pohađale su je poglavito sirotice iz Mostara, koje su tu i živjele za vrijeme školovanja, a poslije toga su se uglavnom vraćale u Mostar i pohađale građansku školu. Osim njih, školu su pohađala muška i ženska djeca iz okolice. Tako su sestre u Bijelom Polju, pod vodstvom s. Gertrude, upravljale sirotištem, osnovnom školom i gospodarstvom s kojega su ubirale plodove za sirotište. No, siromaštvo ih je pratilo poput sjene, pa su se na razne strane obraćale za pomoć. U veljači 1913. s. Gertruda je uputila molbu za pomoć Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Napisala je da sestre vode gospodarstvo u Bijelom Polju, ali ipak ne mogu priskrbiti sve potrebno za sirotište pa stoga moli da im se za dobro siročadi o kojoj skrbe dodijeli nekoliko ovaca, svinja, gusaka, pataka i kokoši te raznovrsno sjemenje. Sve to poslužiti će im za daljnji uzgoj domaćih životinja, žitarica i povrća na njihovu imanju kako bi od toga mogle prehranjivati siročad za koju skrbe.45
Unatoč oskudici, sestre su uspijevale voditi sirotište i školu, pa čak i proširiti školske prostore. Prvih osam godina filijalom je upravljala s. Paskalija Neuwirth, oslanjajući se na pomoć svoje sestre Gertrude u Mostaru. Godine 1918. službu kućne predstojnice preuzela je sama s. Gertruda, koja je ostala u Bijelom Polju dvije godine, do 1920. Te godine upravljanje filijalom ponovo je preuzela s. Paskalija, no u siječnju sljedeće godine požar je uništio kuću u Bijelom Polju, pa je iznova trebalo graditi i uređivati.46
U međuvremenu, sestre su u Mostaru pozvane voditi domaćinstvo u konviktu Petra Svačića, koji je bio u vlasništvu Hrvatskoga kulturnoga društva Napredak. Zbog manjka sestara to su odbile, ali je biskup Mišić insistirao i zapravo naredio s. Gertrudi da pošalje sestre tamo pa su, protiv svoje volje, na Badnjak 1920. počele voditi domaćinstvo u toj ustanovi. Prvih godina radile su temeljem usmenoga dogovora, a tek 1927. sklopljen je pismeni ugovor kojim su definirane obveze i prava ugovornih strana. Na tome je insistirala s. Gertruda, ali i vrhovno predstojništvo Kongregacije u Mariboru. Te godine konačno je sestrama uređen doličan stan u konviktu, i to na traženje biskupa Mišića, pošto se osobno uvjerio u kako teškim uvjetima žive sestre u toj ustanovi.47
Treća filijala koju su sestre otvorile u Mostaru bila je smještena u banovinskoj bolnici. Ta je ustanova, posredstvom provincijala hercegovačkih franjevaca fra Dominika Mandića, potkraj studenoga zamolila da sestre preuzmu njegovanje bolesnika. Premda u to doba u Hercegovini nije bilo sestara kvalificiranih za bolničarsku
44 “Djevojačka osnovna škola u Bijelom Polju kraj Mostara”, Kršćanska obitelj 14, Mostar 1913., br. 9, str. 215. 45 Usp.: Palac, B. N., Stoljeće života, str. 37-38; Vukšić, T., “Školske sestre franjevke”, str. 124. 46 Usp.: Palac, B. N., Stoljeće života, str. 38, 170; Vukšić, T., “Školske sestre franjevke”, str. 124-125. 47 Usp.: Palac, B. N., Stoljeće života, str. 44-46; Vukšić, T., “Školske sestre franjevke”, str. 126.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
službu, s. Gertruda je, uz dopuštenje vrhovnoga predstojništva, ipak prihvatila poziv i 15. prosinca 1929. prve sestre su došle u bolnicu. No, kako u Hercegovini nije bilo osposobljenih sestara bolničarki, vrhovno predstojništvo je poslalo sestre iz Slovenije.48 Istodobno se obratila provincijalu Mandiću molbom da dodijeli duhovnika sestrama u novoj filijali. U molbi je otkrila i neke zanimljive pojedinosti o razlozima koji su je naveli da otvori filijalu u bolnici, odnosno o ulozi koju su pritom odigrali franjevci. Mandiću je, među ostalim, pisala: “Naše su sestre u bolnici izložene svakakvim neprilikama i nezgodama, gdje im je potrebna osobita opreznost, a najviše pomoć od Boga. Treba im providjeti duh. sredstva, da svojoj teškoj dužnosti za spas duša samih bolesnika, a i svojoj duhovnoj sigurnosti mognu odgovoriti. Mi smo teška srca se odlučili na ovaj korak. Da nije bilo nagovora i savjetovanja od strane pp. oo. Franjevaca mi se ne bi lako, bolje, ne bi nikako, na taj sudbonosni korak odvažile.”49
Iz navedenoga se vidi da je s. Gertruda ponudu za otvaranje ove filijale prihvatila prema savjetu i uz nagovaranje braće franjevaca, što dokazuje da se oslanjala na njih, ali i da je očekivala njihovu duhovnu pomoć i podršku. Braća franjevci nisu je iznevjerili, premda joj je ispočetka bilo teško pronaći svećenika za svakodnevno slavljenje mise u kapeli bolničke filijale. Čak je ustvrdila kako će, ako se taj problem ne riješi, biti prisiljena otkazati rad u bolnici i povući sestre. Problem je ipak riješen pa su sestre ostale u bolnici, a narednih godina se njihov broj u toj ustanovi i povećao.50
Osim u Mostaru i u obližnjem Bijelom Polju, sestre su osnivale filijale i drugdje u Hercegovini. U Nevesinju, gdje su temeljem oporuke biskupa Buconjića baštinile malu kuću i vrt, otvorile su 17. svibnja 1924. filijalu s dječjim vrtićem. Vrtić je počeo raditi u rujnu te godine, a pravo javnosti dobio je već u listopadu. No, ispočetka su živjele i vrtić vodile u župnoj kući, jer su u njihovoj bile dvije stanarke. S. Branka Natalija Palac piše da je ovu filijalu otpočetka mučila oskudica, više nego druge filijale.51 Zato se s. Gertruda obratila za pomoć franjevcima. Starješinstvu Hercegovačke franjevačke provincije podastrla je 23. ožujka 1928. sljedeću molbu: “Za eksistenciju ovog našeg zavoda u Nevesinju veoma je potrebno, da se zgradi jedna mala ekonomska zgrada, koju smo naumile ovog proljeća otpočeti. U tu svrhu umoljavamo i Mnogop. Naslov, da ovom zavodu odstupi, proda ili pokloni barem 10m2 Vašega, župskoga zemljišta u Nevesinju tik [do] naše male bašćice, koju takorekuć nemožemo više skraćivati, jer bi ekonomska zgrada bila preblizu stana i škole.”52
Provincija je uvažila molbu i ustupila sestrama traženo zemljište, pa su 1928. podignule malu gospodarsku zgradu te su vođenjem skromnoga gospodarstva ublažile
48 Usp. Kronika materne hiše, str. 648. 49 Citirano prema faksimilu dokumenta u: Palac, B. N., Stoljeće života, str. 206. 50 Usp. Palac, B. N., Stoljeće života, str. 59-60. 51 Usp.: Luburić, Ante i Šarac, Anton, Katolička Crkva u Nevesinju i Gornjoj Hercegovini, Nevesinje 2017., str. 252-256, 285286; Palac, B. N., Stoljeće života, str. 53-54. 52 Luburić, A. i Šarac, A., Katolička Crkva u Nevesinju, str. 281.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
oskudicu u nevesinjskoj filijali. Poslije dvije godine, u travnju 1930. uredile su u kući kapelu pa je s. Gertruda ishodila kod biskupa dopuštenje da se u njoj smije čuvati Presveti Oltarski Sakrament i slaviti misu.53
Istodobno s otvaranjem filijale u Nevesinju, razmišljalo se o otvaranju filijale i u Trebinju, gdje je jedna udovica ponudila sestrama dvije kuće s dvorištem i vrtom u zamjenu za doživotnu podvorbu. Uz podršku mjesnoga župnika i mostarskoga biskupa te uz dopuštenje vrhovnoga predstojništva Kongregacije, sestre su u travnju 1925. došle u Trebinje i otvorile filijalu s dječjim zabavištem. Već sljedeće godine otvorile su i Žensku obrtnu školu. Obje ustanove imale su pravo javnosti, a sestre su povremeno održavale i domaćinske tečajeve. Dječji vrtić, školu i tečajeve polazila su, uz katoličku djecu, također muslimanska i pravoslavna djeca. Sestre su u kući imale i mali internat te kapelu posvećenu Bezgrješnoj Djevici Mariji.54
Stanovnici Konjica zamolili su sestre da dođu u njihov grad i posvete se odgojnoobrazovnoj djelatnosti, obećavajući im pritom svoju financijsku pomoć. Prihvativši poziv, sestre su u rujnu 1929. došle u Konjic i smjestile se u iznajmljenim prostorima, a kasnije su podignule vlastitu kuću. Prvo su otvorile dječji vrtić, koji je 1932. dobio pravo javnosti, a kasnije i stručnu školu, o čemu ćemo govoriti u nastavku. U kući su imale i kapelicu posvećenu Svetoj Obitelji.55
Posljednja filijala utemeljena u Hercegovini prije osnivanja Mostarske provincije bila je u Širokom Brijegu. Tu su sestre 1930., na molbu provincijala fra Dominika Mandića, preuzele vođenje domaćinstva u franjevačkom konviktu.56
Pri otvaranju filijala u Hercegovini s. Gertruda se dogovarala s vrhovnim predstojništvom Kongregacije u Mariboru, tražeći savjete i dopuštenja, ali i sestre koje bi poslala u nove filijale. U počecima su nove sestre dolazile iz Slovenije, no s. Gertruda i druge sestre svojim su primjerom redovničkoga služenja privlačile i za redovništvo oduševljavale sve više hercegovačkih djevojaka. Kako u Hercegovini još nije postojao novicijat, s. Gertruda ih je slala u Maribor. Prva hercegovačka školska sestra franjevka bila je s. Jeronima Buntić iz Gradnića. Nju je s. Gertruda već 1900. primila u mostarsku filijalu kao kandidaticu i poslala ju u Maribor gdje je 1904. stupila u novicijat i obukla redovničko odijelo.57 Otada do rujna 1923., kad je otvoren
53 Usp. Luburić, A. i Šarac, A., Katolička Crkva u Nevesinju, str. 281-282, 286-287, 291; Palac, B. N., Stoljeće života, str. 53-54. 54 Usp.: Palac, B. N., Stoljeće života, str. 55-56; Vukšić, T., “Školske sestre franjevke”, str. 130-131. 55 Usp.: Palac, B. N., Stoljeće života, str. 56-57; Vukšić, T., “Školske sestre franjevke”, str. 132-133. 56 Usp. Palac, B. N., Stoljeće života, str. 63. 57 Prva hercegovačka školska sestra franjevka Jeronima Buntić (1883.-1906.) ujedno je prva od hercegovačkih sestara koja je prešla u život vječni. Razboljevši se od tuberkuloze, u to doba neizlječive bolesti, preminula je 21. XI. 1906. u Mostaru u 24. godini života, dvije godine poslije oblačenja redovničkoga odijela. Njezina smrt zacijelo je teško pogodila mostarsku filijalu, osobito s. Gertrudu koja je primila s. Jeronimu u samostan. Usp.:
Kronika materne hiše, str. 125; Palac, B. N., U knjigu života upisane, str. 11-12.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
novicijat u Mostaru, Kongregaciji se pridružilo više od 20 djevojaka iz Hercegovine. Ta činjenica i opravdana pretpostavka da bi broj bio i veći kad bi postojao novicijat u Hercegovini jasno su ukazivali na potrebu otvaranja novicijata u Mostaru. Osim toga, vrhovno predstojništvo Kongregacije i sestre u Mostaru bili su zabrinuti zbog činjenice da su neke hercegovačke djevojke nedugo po dolasku u Maribor oboljele te su neke tu i preminule, ili kratko nakon povratka u Hercegovinu. To je zabrinulo i mostarskoga biskupa Alojzija Mišića pa je počeo zagovarati osnivanje provincije i novicijata za sestre u Hercegovini.58
Namisao o osnivanju provincije u Hercegovini uklapala se u planove vrhovnoga predstojništva o podjeli Kongregacije na provincije, ali ta podjela ipak nije išla na ruku filijalama i sestrama u Hercegovini. Sveta Stolica je u prosincu 1922. donijela odluku o podjeli Kongregacije na četiri provincije: slovensku, talijansku, sjevernoameričku i hrvatsku koja bi obuhvatila zajednice u Dalmaciji i Hercegovini. No, Vrhovni kapitul Kongregacije, održan u Mariboru od 2. do 5. siječnja 1923., koji je trebao donijeti mjere za provođenje te odluke, a u čijemu je radu sudjelovala i s. Gertruda, zaključio je kako bi bilo “upravo nemoguće” te “ne bi nikako uspjelo” okupiti u jednoj provinciji zajednice u Dalmaciji i Hercegovini. Umjesto toga, kako je biskupu Mišiću pisala vrhovna predstojnica s. Angelina Križanič, odlučeno je da dalmatinske zajednice oforme provinciju sa sjedištem u Splitu, a s. Gertruda “je dobila zadaću da sve potrebno priskrbi i uredi da se najprije mogne otvoriti novicijat u Mostaru,” a tek nakon toga i provincija u Hercegovini. U međuvremenu, hercegovačke zajednice privremeno će ostati “pod imenom Hrvatske provincije.”59
Navedene riječi vrhovne predstojnice s. Angeline Križanič jasno daju do znanja da hercegovačke zajednice neće biti u sastavu provincije sa sjedištem u Splitu, ali je ostao nejasan njihov pravni položaj. Izjava da će privremeno ostati “pod imenom Hrvatske provincije” otvara pitanje o kojoj provinciji je riječ, budući da provincija tog naziva nije ni osnovana. Dobro je zaključila s. Branka Natalija Palac da su zajednice u Hercegovini bile “pravno, samo na papiru, u okviru jedne provincije, a stvarno izvan svake, izravno podvrgnute Vrhovnom predstojništvu u Mariboru.”60 Ove anomalije, koja je za sobom povlačila pravnu nesigurnost, bilo je svjesno vrhovno predstojništo Kongregacije u Mariboru pa je 1928. uputilo Svetoj Stolici molbu da hercegovačke filijale priključi Mariborskoj provinciji, što je Sveta Stolica i učinila.61 To je s. Gertrudi omogućilo da u ožujku 1929. sudjeluje na Kapitulu Mariborske provincije, na kojemu
58 Usp.: Palac, B. N., Stoljeće života, str. 29, 48-49, 51; “Popis sestara u Hercegovini u proteklih stotinu godina”, u: Školske sestre franjevke u Hercegovini 1899.-1999., Mostar – Split 2000., str. 347-362. 59 Palac, B. N., Stoljeće života, str. 50. 60 Isto, str. 50. 61 Usp. Isto, str. 50-51.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
je izabrana za izaslanicu te provincije na sljedećem Vrhovnom kapitulu Kongregacije, drugomu po redu, koji je održan u srpnju te godine u Mariboru.62
Rečeni događaji nisu, nasreću, usporili provođenje odluke Vrhovnoga kapitula o osnivanju novicijata u Hercegovini. To je u cijelosti bilo u ingerenciji s. Gertrude, koja je očito vrlo brzo i dobro obavila pripreme te je Sveta kongregacija za redovnike već 28. travnja 1923., malo više od tri mjeseca po završetku Vrhovnoga kapitula, izdala dekret o ustanovljenju novicijata u Mostaru. Prvom učiteljicom novakinja imenovana je s. Bogoljuba Sušac, a prvi hercegovački novicijat počeo je redovničkim oblačenjem četiriju djevojaka 8. rujna te godine. Otad do 1938., kad je s. Gertruda prestala upravljati filijalama u Hercegovini i samom Mostarskom provincijom, u novicijat je primljeno oko 90 djevojaka iz Hercegovine.63
Spomenimo da je s. Gertruda dala svoj prinos i utemeljenju prve filijale školskih sestara franjevki u Hrvatskoj. Naime, 1904. godine sestre su odlučile utemeljiti filijalu u Splitu pa je vrhovna predstojnica s. Stanislava Voh 17. kolovoza te godine iz Maribora dopratila u Mostar s. Ladislavu Kalinšek, određenu za prvu predstojnicu u Splitu. Poslije tri dana obje su, u pratnji s. Gertrude, “tumačice za hrvatski jezik”, došle u Split. Tu su ostale nekoliko dana, a potom se s. Ladislava sa s. Gertrudom vratila u Mostar gdje je zbog učenja hrvatskoga jezika ostala do 14. listopada. Tog dana je s Gertrudinom sestrom Paskalijom došla u Split te su u tom gradu osnovale novu filijalu.64 S. Gertruda je ostala povezana sa splitskom zajednicom pa je 18. lipnja 1921. otišla tamo na oporavak.65
Ime s. Gertrude vezuje se i uz dolazak sestara u Dubrovnik. Tamo je, prema želji biskupa Josipa Marčelića i uz dopuštenje vrhovnoga predstojništva Kongregacije, došla 15. listopada 1919. sa s. Danijelom Velenšek. Zadaća im je bila izvidjeti mogućnost prihvaćanja ponude jedne gospođe koja je sestrama u zamjenu za doživotnu podvorbu ponudila svoju kuću. Vrhovnom predstojništvu su javile da su zahtjevi te gospođe neprihvatljivi, pa im je iz Maribora poručeno neka napuste Dubrovnik. No, dotična gospođa nije bila time zadovoljna i obratila se časnoj majci, ali se ona nalazila u Americi pa joj nije mogla odgovoriti. S. Gertruda se vratila u Bijelo Polje, a s. Danijela je ipak ostala u Dubrovniku kod rečene gospođe, gdje joj se pridružila jedna kandidatica koju je ubrzo zamijenila zavjetovana sestra. Sljedeće godine se otvorila nova mogućnost, pa je s. Gertruda 1. srpnja 1920., prema odluci vrhovnoga predstojništva, ponovo došla u Dubrovnik i preuzela upravljanje Dječjim zakloništem. Ustanovu je 25. kolovoza predala prvim četirima sestrama određenima za tu filijalu i potom se 28. kolovoza 1920.
62 Kronika materne hiše, str. 645-646. 63 Usp.: Kronika materne hiše, str. 632; Palac, B. N., Stoljeće života, str. 51-52; “Popis sestara u Hercegovini”, str. 347-362. 64 Usp. Arhiv Splitske provincije školskih sestara franjevki, Školske sestre III. r. sv. Frane Split – Lovret. Kronika od 1904 do 1939., str. 4-5. 65 Usp. Isto, dne 18. VI. 1921.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
vratila u Mostar. Iz rečenoga se vidi da je vrhovno predstojništvo imalo povjerenja u s. Gertrudu pa joj je povjerilo da u ime predstojništva riješava pitanje otvaranja filijale u Dubrovniku i da preuzme upravljanje Dječjim zakloništen.66 Poslije nekoliko godina, u ožujku 1924. s. Gertruda je dopratila u Dubrovnik vrhovnu vikariju Kongregacije, s. Stanislavu Voh, koja je došla obaviti kanonsku vizitaciju. Zajedno su obišle i filijale u Konjicu i Trebinju.67
Ni dolazak sestara u Bosnu nije prošao bez angažmana s. Gertrude. Franjevci su već osamdesetih godina 19. stoljeća tražili dolazak školskih sestara franjevki u Bosnu, ali im to nije uspjelo. Od 1922. pozivali su ih da preuzmu vođenje domaćinstva u Visokom, gdje su imali gimnaziju i sjemenište. Vrhovna predstojnica s. Angelina Križanič zamolila je s. Gertrudu da ode u Visoko i o svemu razgovara s franjevcima. Ona je to učinila i poslala vrhovnom predstojništvu pohvalan izvještaj i pozitivno mišljenje o otvaranju filijale. Temeljem Gertrudina izvještaja vrhovno predstojništvo je u svibnju 1924. donijelo odluku o otvaranju filijale u Visokom, ali ona nije provedena u djelo. Premda je plan, zbog raznih poteškoća propao, 1929. ponovo je aktualizirano pitanje otvaranja filijale u Visokom. S. Gertruda je opet putovala u Visoko te je na licu mjesta dala upute što još treba prilagoditi u prostorima predviđenima za sestre, a u ožujku je ponovo bila u Visokom dogovoriti se s franjevcima o još nekim otvorenim pitanjima. Ubrzo nakon toga, u ljeto 1929. školske sestre franjevke su došle u Visoko na čelu s Gertrudinom sestrom Paskalijom kao prvom kućnom predstojnicom. Dolaskom u Visoko, što nije prošlo bez Gertrudinih zasluga, sestre su utemeljile prvu filijalu u Bosni, gdje će potom razviti svoj rad i 1942. osnovati novu provinciju.68
Prva provincijska predstojnica mostarske provincije Svete Obitelji (1932.-1938.)
Razvoj apostolata, osnivanje novih filijala, ustanovljenje novicijata u Mostaru i sve veći priljev domaćih zvanja jasno su ukazivali na potrebu osnivanja provincije u Hercegovini. Premda se to, kako smo vidjeli, nije dogodilo kod podjele Kongregacije na provincije 1923. godine, ipak se nije moglo previše ni odlagati. Hercegovačke zajednice nisu mogle ostati u sastavu Mariborske provincije, čega je očito bilo svjesno vrhovno predstojništvo Kongregacije pa je početkom 1930. imenovalo s. Gertrudu upraviteljicom svih kuća u Bosni i Hercegovini s ovlastima kakve inače imaju provincijalne predstojnice.69 Bila je to mudra odluka jer je s. Gertruda uvelike bila zaslužna za osnivanje i razvoj tih zajednica te je dobro poznavala njihovo stanje i probleme. Osim toga, svojim ugledom među hercegovačkim sestrama, klerom i
66 Usp. Arhiv Splitske provincije školskih sestara franjevki, Kronika šolskih sester v Diječjem zakloništu Dubrovnik, početak kronike bez datuma i paginacije. 67 Usp. Kronika materne hiše, str. 633. 68 Usp. Dramac, Ž., Školske sestre franjevke, str. 39-67. 69 Usp. Palac, B. N., Stoljeće života, str. 67.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
vjernicima jedino je ona mogla smiriti rastuće nezadovoljstvo zbog neosnivanja provincije u Hercegovini i pripraviti put za mirno ostvarenje tog čina, a da se pritom ne zaoštrava odnos prema vrhovnom predstojništvu u Mariboru.
Vrhovna predstojnica s. Angelina Križanič došla je sredinom ožujka 1930. u Mostar i ostala jedan mjesec u Hercegovini, gdje je ponovo boravila u listopadu i studenom te godine.70 Njezini dugi boravci dokazuju da hercegovačke filijale nisu bile prepuštene same sebi, a događaji koji su uslijedili pokazali su i da vrhovna predstojnica očito nije stekla dojam da bi te zajednice trebalo okupiti u posebnu provinciju. To je neizbježno vodilo do nesuglasica između Mostara i Maribora, pri čemu treba priznati da ih je ponajviše prouzročilo netaktično postupanje Mariborske provincije i vrhovnoga predstojništva Kongregacije. Nesuglasice su, neočekivano, izbile u prvi plan 1931. godine.
Nedvojbeno u dogovoru sa sestrama i s biskupom Mišićem, s. Gertruda je 1931. tražila dopuštenje vrhovnoga predstojništva Kongregacije za gradnju i uređenje samostanske crkve u Mostaru. No, vrhovna predstojnica joj je 10. kolovoza 1931. odgovorila da molbu treba uputiti predstojnici Mariborske provincije pod čiju nadležnost spadaju zajednice u Hercegovini. Ovakav odgovor morao je neugodno iznenaditi sestre u Mostaru, a poglavito s. Gertrudu koja je od 1930. upravljala zajednicama u Hercegovini gotovo neovisno, praktički s ovlastima kakve ima provincijalna poglavarica. Ipak je mirno reagirala i uputila predstojništvu Mariborske provincije molbu za odobrenje gradnje samostanske crkve u Mostaru. No, 24. kolovoza 1931. stigao joj je negativan odgovor, ali i neugodno iznenađenje jer joj je mariborska provincijalna predstojnica najavila da će povući sve kandidatice i novakinje iz Mostara u Maribor. Tu odluku je 30. kolovoza potvrdilo vrhovno predstojništvo Kongregacije, dodavši da novicijat mora preseliti u Maribor do 15. siječnja 1932.71
Zaprepaštene ovom odlukom, mostarske sestre su se obratile biskupu Mišiću te su mu dostavile sve predmetne spise. Ne treba sumnjati da je to učinjeno uz znanje i odobrenje s. Gertrude, baš kao što se ne smije isključiti mogućnost da je osobno tražila biskupov savjet i intervenciju u ovom pitanju. Svakako, sestrama i biskupu u Mostaru odluka vrhovnoga predstojništva je bila neprihvatljiva pa je biskup 11. rujna 1931. reagirao oštrim dopisom vrhovnome predstojništvu.72 Ni taj njegov dopis nije urodio željenim plodom, pa je 6. srpnja 1932. ponovo pisao vrhovnom predstojništvu, mnogo oštrije i rezolutnije nego prije. Zatražio je da se konačno uspostavi provincija u Hercegovini, napominjući da mu je to još 1922. obećala tadašnja vrhovna predstojnica s. Lidvina Purgaj. U dopisu iznosi i nigdje drugdje zabilježen podatak da je s. Gertruda Neuwirth već zapravo bila imenovana predstojnicom provincije za Hercegovinu, ali su
70 Usp. Kronika materne hiše, str. 648-649. 71 Usp. Vukšić, T., “Školske sestre franjevke”, str. 135-136. 72 Usp. Isto, str. 136-139.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
sva ta obećanja i odluke pali u vodu kad je u svibnju 1922. s. Lidvina razriješena službe vrhovne predstojnice i, kako Mišić ljutito prigovara, “iza više godina č. s. Gertrudu degradirali su na prostu predstojnicu i tako htjeli uništiti ono što je bilo uredjeno na dobro i Sestrama u Hercegovini i na dobro [Mostarske] biskupije.” Kategorički je zatražio “da se u Hercegovini č. sestre kongregacije Školskih sestara puste u miru” te da se konačno osnuje za njih provincija. Napomenuo je da će svaku protivnu odluku poništiti, da neće dopustiti boravak u biskupiji sestrama koje bi se protivile njegovim odlukama i da “sve naredbe za sestre u Hercegovini ima izdavati č. s. Gertruda ko Provincijalka.”73
Iz ovako oštroga biskupova dopisa vrhovno je predstojništvo shvatilo da se više ne može odgađati osnivanje provincije u Hercegovini i pogotovo da se ne može tražiti neko drugo rješenje za zajednice u tom kraju. Pritom je bilo jasno i da biskup na mjestu predstojnice buduće provincije vidi isključivo s. Gertrudu, što mnogo govori o Mišićevu stavu prema njoj, nedvojbeno proizišlom iz uvjerenja o njezinom korektnom držanju u problemima oko uspostave provincije u Hercegovini i iz osobnoga osvjedočenja o svemu što je učinila za narod u Hercegovini. Bez sumnje, s. Gertruda je priželjkivala uspostavu provincije i na tome je zdušno radila, što ne čudi kad se uzme u obzir činjenica da je buduću provinciju “gradila” od dolaska u Mostar 1899. i u nju “ugradila” najveći dio svojega života. K tomu, nalazeći se i sama u Hercegovini, shvaćala je specifičnosti područja i ljudi koji tu žive, njihove potrebe i potrebe mjesne Crkve. Bilo joj je jasno da je uspostava provincije sa sjedištem u Mostaru jedino ispravno rješenje, koje u konačnici smjera ka dobru Kongregacije.
Rečeni sukob, koliko god bio neugodan, konačno je prokrčio put k uspostavi nove provincije u Hercegovini. Prije svega, vrhovno predstojništvo očito je odustalo od provođenja odluke o premještanju novicijata iz Mostara u Maribor, jer se to nije dogodilo, a osim toga se počelo s gradnjom samostanske crkve u Mostaru. Ona je dovršena sljedeće godine i blagoslovljena 8. prosinca 1932.74 Nekoliko mjeseci prije toga, suočeno s energičnim Mišićevim nastupom i činjeničnim stanjem u Hercegovini, čijim se podružnicama uistinu nije moglo kvalitetno rukovoditi iz mariborske središnjice, vrhovno predstojništvo Kongregacije je u srpnju 1932. uputilo Svetoj Stolici zahtjev za osnivanje provincije sa sjedištem u Mostaru. Molbi je udovoljeno već 26. kolovoza, a iz reskripta o utemeljenju Mostarske provincije, posvećene Svetoj Obitelji, vidi se da joj pripadaju zajednice u Mostaru, Bijelom Polju, Nevesinju, Trebinju, Konjicu i Širokom Brijegu. U tim zajednicama je boravilo 78 sestara i sve
73 Isto, str. 140. 74 Usp. “Mostar: Blagoslov nove crkvice.”, Katolički tjednik 11, Sarajevo 1932., br. 51, str. 5. Na istočni zid crkve postavljena je spomen-ploča na kojoj se kao datum njezina blagoslova navodi 4. X. 1932. (Usp. Palac, B. N.,
Stoljeće života, str. 70.) Možda je ona postavljena s namjerom da se tog dana crkva blagoslovi, no izvor na kojega smo se pozvali navodi datum 8. XII. 1932., pa nije isključeno da je blagoslov zbog nekog razloga bio odgođen.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
su postale članice nove provincije. Obavijest o ustanovljenju Mostarske provincije vrhovna predstojnica s. Angelina Križanič hercegovačkim je sestrama uputila 15. rujna 1932.75 U dopisu ih je sljedećim riječima obavijestila i o imenovanju njihove prve provincijalne predstojnice: “Vrhovni savjet je na sjednici dne 11. septembra ov. g. odabrao č. s. Gertrudu Neuwirth za provincijalnu predstojnicu Mostarske provincije. Molim i naredivam da je sve sestre primite i priznavate za svoju višu predstojnicu te joj iskazivate poštovanje, ljubav i pokornost. Starješine su namjesnici Božji. Njihova dužnost nije laka. Lakšajte im teret!”76
Nakon uspostave Mostarske provincije i smirivanja napetosti nastalih zbog odugovlačenja s tom odlukom, vrhovna predstojnica s. Angelina Križanič je sredinom 1933., prvi put poslije dvije i pol godine, posjetila Mostar.77 Dvije godine poslije toga istekao joj je mandat, pa je u srpnju 1935. u Mariboru održan Vrhovni kapitul Kongregacije. U njegovu je radu sudjelovala i s. Gertruda, i to kao prva predstojnica Mostarske provincije. Taj je Kapitul u povijesti Kongregacije ostao zapamćen po važnim odredbama o ekonomskim i disciplinskim pitanjima te o odgoju mladih sestara, ali i po tome što je proširio naziv Kongregacije te se ona otad naziva Kongregacija školskih sestara franjevki Krista Kralja. Na završetku uspješnoga Kapitula sestre nisu slutile da svijet ide ususret Drugome svjetskom ratu, ali ni da mnoge sestre, uključujući s. Gertrudu, neće dočekati sljedeći kapitul. On je, zbog ratnih i poratnih neprilika, održan tek poslije više od dva desetljeća, 1956. godine.78
Nedugo poslije povratka s Vrhovnoga kapitula, na početku srpnja 1935. s. Gertruda je poslala Biskupskom ordinarijatu izvještaj o broju filijala i sestara u Hercegovini te o njihovu apostolatu. Kazala je da je u Hercegovini prošle godine djelovalo 88 sestara, a sredinom 1935. bilo je 97 sestara i deset novakinja. Vodile su četiri dječja zabavišta koja je pohađalo više od 140 djece, dvije škole koje je pohađalo više od 160 djece i dva sirotišta u kojima su skrbile za 28 sirotica.79
Osim Gertrudina sudjelovanja na Vrhovnom kapitulu, 1935. godinu obilježilo je otvaranje dviju filijala u Hercegovini, prvih nakon ustanovljenja Mostarske provincije. Prvo je utemeljena filijala u Lištici s dječjim vrtićem i stručnom školom, gdje je poslije nekoliko godina podignuta nova kuća za ove ustanove. Kuću s kapelom blagoslovio je biskup Alojzije Mišić 18. studenoga 1938.80 I u Međugorju je 1935. utemeljena filijala s pučkom školom. Tu filijalu je s. Gertruda utemeljila na molbu međugorskih vjernika,
75 Usp. Palac, B. N., Stoljeće života, str. 66-70. 76 Citirano prema faksimilu imenovanja u: Palac, B. N., Stoljeće života, str. 207. 77 Usp. Kronika materne hiše, str. 654. 78 Usp.: Kronika materne hiše, str. 660; Kodrič, M. S. i Palac, B. N., Školske sestre franjevke, str. 64-65. 79 Usp. Usp. Luburić, A. i Šarac, A., Katolička Crkva u Nevesinju, str. 315. 80 Usp. “Posveta nove kuće i kućne kapelice Školskih Sestara sv. Frane na Lištici – Široku Brijeg”, Kršćanska obitelj 22, Mostar 1939., br. 1, str. 24.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
koji su sestrama osigurali privremeni smještaj.81 Vjernici su se zauzeli i do kraja 1937. podignuli kuću za sestre i školu, tj. Dom sv. Josipa. Prigodom njegova blagoslova 2. siječnja 1938. uputili su s. Gertrudi pismo u kojemu joj odaju priznanje za sav njezin rad u Hercegovini te joj osobito zahvaljuju što je, imajući razumijevanja za potrebe Međugorja, poslala sestre u tu župu.82
Godinu nakon dolaska u Lišticu i Međugorje, s. Gertruda je 1936. poslala sestre u Čapljinu. Tu su, u iznajmljenoj kući, otvorile dječji vrtić i stručnu školu, a uključile su se i u pastoralni rad u župi. Godine 1936. uspjela je otvoriti i stručnu školu u Konjicu, gdje su sestre imale filijalu još od 1929.83
Uz otvaranje novih filijala i novih škola u postojećim filijalama, s. Gertruda morala je voditi brigu o duhovnom dobru sestara i o njihovom fizičkom zdravlju. Da to nije uvijek bilo lako vidi se iz problema koji su 1937. izbili s upravom Napretkova konvikta u Mostaru, u kojemu su sestre vodile domaćinstvo od 1920. Godine 1937. uprava konvikta dostavila je sestrama na potpis novi ugovor o njihovim obvezama i pravima, ali bez prethodnoga dogovora i usuglašavanja s provincijalnom upravom. Njime se predviđalo smanjivanje broja sestara u konviktu i smanjivanje plaća za one koje će ostati raditi. Na ovo drugo sestre su, dovedene u bezizlaznu situaciju, bile voljne pristati, ali ne i na smanjivanje broja sestara u filijali jer preostale ne bi mogle obavljati sav posao. S. Gertruda je odbila potpisati predloženi ugovor, a potom je – po nalogu vrhovnoga predstojništva – odbila i mogućnost smanjenja plaća sestrama. Za spor je saznao biskup Mišić pa je naredio fra Leu Petroviću da u njegovo ime uredi prijepore između sestara i uprave konvikta. On se detaljno upoznao sa stanjem u konviktu i razgovarao sa s. Gertrudom koja mu se požalila da uprava konvikta nema razumijevanja za sestre i njihov poziv te obezvrjeđuje njihov rad. Među ostalim, kazala mu je kako svatko gleda “da njezine sestre izrabi kolikogod može” te glede konvikta dodala: “Trud i muke što one podnose niti se vide niti se cijene. Radije ću dignuti sestre i djevojke. Ne smijem dopustiti da mi sestre stradaju, a stradat će budu li preopterećene kao što su sada.”84
Navedene riječi s. Gertrude snažan su dokaz njezine starješinske odgovornosti za sestre, ali poglavito dirljive majčinske ljubavi prema njima. Fra Lea su iznenadile vijesti koje mu je s. Gertruda podastrla, ali i neutemeljene primjedbe i optužbe na račun sestara, pa im je pokušao pomoći. Uspio je samo djelomično te su sestre ostale u konviktu, premda je većina problema ostala neriješena do sredine 1938.85
81 Usp. Palac, B. N., Stoljeće života, str. 71-75. 82 Usp. “Međugorje”, Kršćanska obitelj 21, Mostar 1938., br. 2, str. 59. 83 Usp. Palac, B. N., Stoljeće života, str. 57, 77. 84 Isto, str. 47. 85 Usp. Isto, str. 46-48.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
Posljednje desetljeće života (1938.-1948.)
Godina 1932. za s. Gertrudu bila je godina velikih događanja. Dana 19. ožujka skromno je obilježila 50. obljetnicu redovničkoga života. Vrhovno predstojništvo je delegiralo s. Ladislavu Kalinšek iz Splita da zastupa Kongregaciju kod te svečanosti. Iz Čitluka je došla svečaričina sestra Fabijana, a zasigurno je prisustvovala i njezina druga sestra Paskalija te nećakinja s. Barbara Šenekar koja je u to doba živjela u mostarskoj filijali. Iz Zemuna je na svečanost došla s. Terezija Hanželić, predstojnica tamošnje filijale, koja je poslije tri godine postala vrhovna predstojnica.86 Pet mjeseci poslije rečene proslave, 26. kolovoza 1932. konačno je utemeljena Mostarska provincija, a s. Gertruda je 15. rujna imenovana njezinom prvom predstojnicom. Te godine dovršena je gradnja samostanske crkve u Mostaru te je blagoslovljena 8. prosinca.
Šest godina je s. Gertruda vodila Mostarsku provinciju kao njezina prva predstojnica, a potom je 1938. kormilo predala s. Bonifaciji Buntić. Vjerojatno se osvrnula unatrag i razmišljala o prijeđenom putu. Premda je na njemu bilo mnogo prepreka i problema, koji su dolazili s raznih strana, ipak je bilanca njezina djelovanja u Hercegovini bila pozitivna. Godine 1899. došla je s prvim sestrama u Mostar i počela od nule. Uz pomoć hercegovačkih franjevaca i mostarskih biskupa, sa sestrama je otvorila više filijala i proširila apostolat svoje redovničke zajednice u Hercegovini te primila brojne domaće djevojke u samostan i uspjela ishoditi utemeljenje Mostarske provincije. Podizanje te provincije i njezino učvršćivanje bez sumnje je životno djelo s. Gertrude. Oni koji su surađivali s njome toga su bili itekako svjesni, baš kao i vjernici u Hercegovini. To se jasno očitovalo u pismu koje su joj u siječnju uputili vjernici iz Međugorja. Držimo da su dobro saželi opći dojam katoličkoga puka u Hercegovini o s. Gertrudi, ostavivši vjerodostojno svjedočanstvo onih kojima je sa sestrama i došla služiti, “običnih” vjernika. Stoga njihove riječi, jednostavnu i iskrenu ocjenu koja je spontano došla s “terena”, prenosimo kao svojevrsni “pučki sažetak” života i rada s. Gertrude od dolaska u Hercegovinu do 1938.: “Već je trideset osmo prohujilo ljeto, kako na poziv blagopokojnoga biskupa Buconjića, stigoste iz bratske Slovenije k nama u Hercegovinu. Stigle ste samo četiri sestre. Vi ste im bila prva predstojnica. Jedva da ste se tada među nama zapažale. Bio je Božji blagosov: Pod Vašom smjernom upravom, gorušično posijano zrno nicalo i rađalo izbor plodove. Mnogo se sirotinje domoglo hljeba i prosvjete; a priličan broj djevojaka našlo spasonosno zaklonište i časnu halju djevičanske odlike. Vjerojatno u svoj domovini nije ovako hitno nijedan red iznikao i snažno pokročio, kao baš Vaš u Hercegovini. Kroz razmjerno kratko vrijeme broj je sestara toliko porastao, da je nedavno zasnovana i zasebna hercegovačka provincija sestara Franjevaka. Blagotvorni rad marnih i skromnih sestara svuda se lijepo zapaža, dostojno ocjenjuje.”87
86 Usp. Arhiv Splitske provincije školskih sestara franjevki, Školske sestre III. r. sv. Frane Split – Lovret. Kronika od 1904 do 1939., dne 19. III. 1932. 87 “Međugorje”, str. 59.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
Po završetku službe provincijalne predstojnice, s. Gertruda je 1938. imenovana savjetnicom i zamjenicom nove provincijalne predstojnice. Te je službe obnašala do početka 1944. U međuvremenu se razbuktao Drugi svjetski rat koji nikoga nije štedio pa ni Mostarsku provinciju, a potom su komunističke vlasti u bespoštednoj borbi protiv Katoličke Crkve nasrnule i na školske sestre franjevke u Hercegovini. Potkraj 1944. prestala je s radom osnovna škola u Bijelom Polju, a sljedeće godine su komunističke vlasti dokinule sve škole i dječje vrtiće koje su sestre vodile u Hercegovini, oduzele su im djecu iz sirotišta, a sestre iz širokobriješke filijale, svjedokinje partizanskoga zločina nad tamošnjim franjevcima, deportirali su u Split. Čapljinu su prije dolaska partizana početkom 1945. napustile sve sestre osim s. Regine Milas. Ona je ostala s vjernicima pa su je partizani zajedno s njima 2. veljače te godine i strijeljali, bez suđenja i presude. U studenom i prosincu 1945. komunisti su utamničili sedam sestara, a pet kandidatica su isključili iz državne preparandije jer nisu htjele ostaviti samostan i prijeći stanovati u državni konvikt.88 Sve te nevolje, a osobito zatvaranje sestara i ubojstvo s. Regine Milas, koju je kao provincijalna poglavarica osobno 1934. godine primila u mostarski samostan, za s. Gertrudu morali su biti iznimno teški udarci. Gledala je kako ideološki zadojene komunističke vlasti nemilosrdno ruše sve što je ona desetljećima sa sestrama gradila. Mostarska provincija – životno djelo s. Gertrude i plod molitava, žrtava i rada brojnih slovenskih i hrvatskih sestara – nestajala je pod udarcima komunističkih vlasti. No, najteži dani za Mostarsku provinciju uslijediti će 1949., ali s. Gertruda to nije dočekala.
Osim ratnih strahota i poratnih nevolja, ne treba sumnjati da je s. Gertruda s tugom gledala kako, jedna za drugom, odlaze u vječnost njezine rođene sestre, premda su sve bile mlađe od nje. U ljeto 1929. u Sloveniju je, zbog sudjelovanja na Vrhovnom kapitulu Kongregacije, došla s. Sebastijana iz Amerike.89 Vjerojatno nije slutila da joj je to posljednji posjet domovini i da svoje sestre nakon toga više neće vidjeti na ovom svijet. Preminula je u prosincu 1935. u dalekom Lemontu. Poslije nekoliko godina, u veljači 1939. bolesnu s. Gertrudu došla je posjetiti njezina sestra Fabijana iz Čitluka sa s. Ladislavom Kalinšek iz Splita.90 S. Gertruda se oporavila, a s. Fabijana je preminula u studenom ratne 1943. godine u Splitu. Na životu su nakon toga ostale još dvije sestre, Paskalija i Gertruda, obje u Mostaru. Nakon što je u studenom 1946. preminula i s. Paskalija, na životu je ostala još samo s. Gertruda. No, i njezin ovozemni život približavao se kraju. Posljednjih godina sve je više pobolijevala, a zadnjih nekoliko mjeseci provela je u samostanu u Bijelom Polju. Tu je 7. listopada 1948. i preminula.
88 Usp.: Bubalo, Ancila Marija, “Provincija od II. svjetskoga rata do godine 2001.”, u: Školske sestre franjevke u Hercegovini 1899.-1999., Mostar – Split 2002., str. 103-110; Palac, B. N., Stoljeće života, str. 39, 44, 58, 66, 75, 77, 82-83; Palac, B. N., U knjigu života upisane, str. 52-54. 89 Usp. Kronika materne hiše, str. 646. 90 Usp. Arhiv Splitske provincije školskih sestara franjevki, Kronika provincijalne kuće školskih sestara III. r. sv. Fr. od g. 1939-‘48. od ‘58.-64. u Splitu, dne 16. II. 1939.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
Bila je u 84. godini života i 67. redovništva. Tijelo joj je pokopano na groblju Grubanu u Bijelom Polju, gdje počivaju i zemni ostaci njezine sestre Paskalije.91
Zaključak
Rođena 1865., godinu poslije dolaska školskih sestara franjevki iz Graza u Maribor, s. Gertruda Neuwirth pridružila se 1882. toj redovničkoj zajednici. Nije ni slutila da će odigrati veliku ulogu u njezinoj povijesti. Redovničke poglavarice poslale su je 1899. s prvim sestrama u Mostar, u svojstvu njihove kućne predstojnice. Otvaranje filijale u Mostaru ima posebno mjesto u povijesti Kongregacije školskih sestara franjevki sa sjedištem u Mariboru jer je dolazak u središnji hercegovački grad zapravo značio izlazak izvan slovenskih granica. Bez pretjerivanja se može reći da je taj događaj označio otvaranje ove redovničke zajednice vjernicima izvan Slovenije. S. Gertruda pritom je odigrala ključnu ulogu, pa se zanemarivanje njezina lika i djela izvan Mostarske provincije, koja je njezino životno djelo, može smatrati svojevrsnom povijesnom nepravdom. U nadi da smo ovim kritičkim člankom ispravili tu nepravdu, svjesni smo da je naš uspjeh samo djelomičan jer je zbog nedostatka pisanih vrela, uništenih u Drugom svjetskom ratu i poraću, nemoguće detaljno opisati Gertrudin život i sve što je učinila za svoju redovničku zajednicu i za vjernike među kojima je ostvarivala svoj redovnički poziv.
Bez obzira na nedostatak arhivskih vrela koji bi omogućili detaljnu analizu života i rada s. Gertrude, temeljem iznesenoga može se zaključiti da je odigrala iznimno veliku ulogu u povijesti svoje redovničke zajednice, osobito u Hercegovini gdje je provela gotovo pola stoljeća. Ujedno je zadužila (ne samo) hrvatski narod u tim krajevima jer je sa sestrama razvila odgojno-obrazovni, kulturni, zdravstveni, pastoralni i karitativni rad u Hercegovini, ne ograničavajući ga na pripadnike jednoga naroda i jedne vjere. Internacionalni i interkonfesionalni karakter služenja bližnjima bio je prisutan od dolaska sestara u Hercegovinu.
Budući da su Gertrudin lik i djelo zlatnim slovima upisani u povijest Hercegovine i Mostarske provincije školskih sestara franjevki, čije su članice sačuvale uspomenu na s. Gertrudu, držimo shodnim zaključiti ovaj rad riječima što ih je u njezinu nekrologu zapisala s. Branka Natalija Palac: “Danas nam je teško pojmiti svu žrtvu, patnju i samoprijegor s kojim su s. Gertruda i prve mostarske sestre prionule djelovanju u nepoznatoj sredini, među ljudima čiji jezik nisu poznavale, a čiji je mentalitet bio različit od onoga u kojem su rasle i odgajane, u ustanovi koja se uzdržavala od Providnosti. S. Gertruda kao dugogodišnja predstojnica sestarske zajednice i upraviteljica Sirotišta [u Mostaru] nosila je najveći teret i odgovornost. (…) Njezino ime, život i djelo ima posebno mjesto u zajedničkom pamćenju naše provincije.”92
91 Usp. Palac, B. N., U knjigu života upisane, str. 65. 92 Isto, str. 64, 65.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
Izvori i literatura
“25. godišnjica opstanka ženskoga sirotišta sv. Franje u Mostaru (1899.-1924.)”, Narodna sloboda 6,
Mostar 1924., sr. 48, str. 1-2. Arhiv Splitske provincije školskih sestara franjevki, Školske sestre III. r. sv. Frane Split – Lovret. Kronika od 1904 do 1939. Arhiv Splitske provincije školskih sestara franjevki, Kronika provincijalne kuće školskih sestara III. r. sv. Fr. od g. 1939-‘48. od ‘58.-64. u Splitu. Arhiv Splitske provincije školskih sestara franjevki, Kronika šolskih sester v Diječjem zakloništu Dubrovnik Bubalo, Ancila Marija, “Provincija od II. svjetskoga rata do godine 2001.”, u: Školske sestre franjevke u Hercegovini 1899.-1999., Mostar – Split 2002., str. 103-116. Catalogo cleri tum saecularis tum regularis nec non parochiarum & beneficiorum Dioecesis Labacensis ineunte anno MDCCCLXXXVI, Labaci 1886. “Djevojačka osnovna škola u Bijelom Polju kraj Mostara”, Kršćanska obitelj 14, Mostar 1913., br. 9, str. 215. “Domaćinska škola u Mostaru”, Kršćanska obitelj 32, Mostar 1938., br. 4, str. 120-121. Dramac, Željka, Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, Sarajevo 2017. H. B., “Naše šolske sestre”, Ave Maria 15, Chicago 1923., br. 4, str. 55-57. “Jedan rijetki jubilej”, Kršćanska obitelj 22, Mostar 1939., br. 9, str. 378. Kodrič, Marija Smiljana i Palac, Branka Natalija, Školske sestre franjevke Krista Kralja. Povijest – poslanje – život, Mostar – Sarajevo – Split 1987. Krek, Miha, “Šolske sestre v Slomškovem letu”, Zbornik koledar svobodne Slovenije 12, Buenos Aires 1960., str. 156-164. Kronika materne hiše šolskih sester v Mariboru 1864-1919, 1914-1922 in 1939-1941, Ljubljana 2007. Luburić, Ante i Šarac, Anton, Katolička Crkva u Nevesinju i Gornjoj Hercegovini, Nevesinje 2017. Lukšić-Kacin, Marina i Mlekuž, Jernej, Go Girls! When Slovenian Women Left Home, Ljubljana 2009. “Međugorje”, Kršćanska obitelj 21, Mostar 1938., br. 2, str. 59. “Mostar: Blagoslov nove crkvice.”, Katolički tjednik 11, Sarajevo 1932., br. 51, str. 5. Mrvelj, Renata Ruža, U domu Očevu. Nekrologij Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, Zagreb 2011. Nadškofijski arhiv Maribor, Sv. Ana v Slovenskih Goricah, Krstna knjiga 1862-1889. Nazor, Berhmana Rozarija, Lovretske sestre. Provincija Presvetoga Srca Isusova školskih sestara franjevaka, Split 1986. Nazor, Berhmana Rozarija, Put u svjetlo. Nekrolozi školskih sestara franjevaka Provincije Presvetog
Srca Isusova, Split 1997. Palac, Branka Natalija, Stoljeće života. Školske sestre franjevke Krista Kralja u Hercegovini 1899.-1999.,
Mostar 2000. Palac, Branka Natalija, U knjigu života upisane, Mostar 2013. “Popis sestara u Hercegovini u proteklih stotinu godina”, u: Školske sestre franjevke u Hercegovini 1899.-1999., Mostar – Split 2000., str. 347-362.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
“Posveta nove kuće i kućne kapelice Školskih Sestara sv. Frane na Lištici – Široku Brijeg”, Kršćanska obitelj 22, Mostar 1939., br. 1, str. 24. “Proslava božićnjeg drvca u biskupskom sirotištu”, Kršćanska obitelj 6, Mostar 1905., br. 1, str. 13. Puntar, Hedvika, Po sledeh M. Margarete Puhar, Ljubljana 1993. “Sirotište sv. Franje u Mostaru”, Kršćanska obitelj 20, Mostar 1919., br. 8-10, str. 123. “Svečanost u sirotištu sv. Frane”, Kršćanska obitelj 13, Mostar 1912., br. 4, str. 93. Turk, M. Lavoslava, “S. Marija Sebastijana Neuwirt, O. S. Fr.”, Ave Maria 28, Chicago 1936., br. 1, str. 85-87. Vukšić, Tomo, “Školske sestre franjevke u Hercegovini i mostarski biskupi”, u: Školske sestre franjevke u Hercegovini 1899.-1999., Mostar – Split 2002., str. 117-158. “Zabava sirotišta”, Kršćanska obitelj 3, Mostar 1902., br. 1, str. 16. “Zabava sirotišta”, Kršćanska obitelj 4, Mostar 1903., br. 1, str. 11-12.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 23-51 Ivan Armanda: Djelovanje štajerske franjevke s. Gertrude Neuwirth (1865.-1948.)...
DJELOVANJE ŠTAJERSKE FRANJEVKE S. GERTRUDE
U članku se kritički izlaže život i djelovanje štajerske redovnice Gertrude Neuwirth (1864.1948.) iz Kongregacije školskih sestara franjevki sa sjedištem u Mariboru. Budući da su tri njezine sestre i nećakinja kao članice iste redovničke zajednice djelovale ponajviše među hrvatskim pukom, na početku rada se iznose njihovi kratki životopisi. S. Gertruda Kongregaciji se pridružila 1882. i potom je djelovala u Sloveniji do 1899. Te godine je poslana u Mostar, gdje je imenovana predstojnicom prve filijale svoje Kongregacije izvan Slovenije. Godinama je upravljala sirotištem i filijalom u Mostaru, odakle je rukovodila osnivanjem novih filijala. Kritički se opisuje njezina uloga u razvoju Kongregacije u Hercegovini, ali također i kod utemeljenja nekoliko filijala u Dalmaciji i Bosni. Od 1930. upravljala je svim filijalama u Bosni i Hercegovini, a od 1932. do 1938. bila je prva predstojnica Mostarske provincije školskih sestara franjevki te je nastavila razvijati rad svoje redovnilče zajednice i osnivati nove filijale. Od 1938. do 1944. bila je savjetnica i zamjenica nove provincijalne predstojnice, a posljednje mjesece života provela je i 1948. preminula u samostanu u Bijelom Polju. Analiza njezina rada i rada drugih sestara u Hercegovini ukazuje na njihovu ulogu u razvoju karitativne, odgojnoobrazovne, kulturne i pastoralne djelatnosti u tom kraju.
DAS WIRKEN DER STEIERISCHEN FRANZISKANERIN
SCHW. GERTRUDE NEUWIRTH (1865-1948) IN BOSNIEN UND HERZEGOWINA Zusammenfassung
Im Artikel wird kritisch das Leben und Wirken der steierischen Franziskanische Ordensschwester Gertrude Neuwirth (1864-1948) aus der Kongregation der Franziskanischen Schulschwestern mit Sitz in Maribor dargestellt. Da ihre drei Schwestern und die Nichte als Angehörige derselben Ordensgemeinschaft wirkten, meistens unter kroatischem Volk, werden zu Beginn der Arbeit deren kurze Lebenslaufe dargestellt. Sch. Gertruda schloss sich der Kongregation im Jahr 1882 an und wirkte dann in Slowenien bis 1899. In diesem Jahr wurde sie nach Mostar geschickt, wo sie zur Vorsteherin der ersten Filiale ihrer Kongregation außerhalb von Slowenien ernannt wurde. Jahrelang leitete sie das Waisenhaus und die Filiale in Mostar, woher sie auch die Gründung neuer Filialen leitete. Kritisch wird ihre Rolle bei der Entwicklung der Kongregation in Herzegowina, aber auch bei der Gründung einiger Filialen in Dalmatien und Bosnien beschrieben. Ab 1930 leitete sie alle Filialen in Bosnien und Herzegowina, und ab 1932 bis 1938 war sie die erste Vorsteherin der Mostarer Provinz der Franziskanischen Schulschwestern und setzte die Entwicklung der Tätigkeit ihrer Ordensgemeinschaft und die Gründung der Filialen fort. Von 1938 bis 1944 war sie Beraterin und Stellvertreterin der neuen Provinzialvorsteherin und die letzten Monate ihres Lebens verbrachte sie und starb 1948 im Kloster in Bijelo Polje. Die Analyse ihrer Arbeit und der Arbeit anderer Schwestern in Herzegowina weist auf ihre Rolle bei der Entwicklung der Wohltätigkeits-, Erziehungs- und Bildungstätigkeit, der kulturellen und pastoralen Wirkung in dieser Gegend hin.
