Zlatko Bender Zoološko-botaničko društvo iz Beča - pokretač izdvajanja zaštitnog područja Klekovače

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 465-471 Zlatko Bender: Zoološko-botaničko društvo iz Beča - pokretač izdvajanja zaštitnog...

Zlatko Bender

Društvo prijatelja Austrijanaca u BiH “DABIH” Banja Luka Bosna i Hercegovina UDK: 502(497.6)(091) Izlaganje sa znanstvenog skupa Prihvaćeno: 1.9.2020.

Zoološko-botaničko društvo iz Beča - pokretač izdvajanja zaštitnog područja Klekovače

U radu je autor istaknuo značenje Zoološko-botaničkog društva iz Beča, koje je daleke 1909. godine potaknulo izdvajanja zaštitnog područja Klekovače u prašumski rezervat ili park prirode što se, dakako u znatno smanjenom površinskom obimu, ostvarilo u petom desetljeću 20. stoljeća. Ključne riječi: Zaštitno područje Klekovača, prašumski rezervat, park prirode

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 465-471 Zlatko Bender: Zoološko-botaničko društvo iz Beča - pokretač izdvajanja zaštitnog...

Poveznica i ispreplitanje prošlosti u sadašnjosti

U nastavku istraživanja tema u kojima su poveznica Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu već niz godina ističem značenje Austro - Ugarske Monarhije i njenih vladajućih krugova u poticanju gospodarskog razvoja i rješavanju upravno-političkih prilika u Bosni i Hercegovini, i to posebice od 1878. godine (Bosansko - hercegovačkog ustanka) i prvog desetljeća 20. stoljeća nakon pripojenja Bosne i Hercegovine K und K Monarhiji.

U tom kontekstu je „Zoološko-botaničko društvo“ iz Beča daleke 1909. godine potaknulo izdvajanja zaštitnog područja Klekovače u prašumski rezervat ili park prirode što se i u ovom 21. stoljeću ponavlja.

Naime, Projektom zaštite i razvoja šuma u Bosni i Hercegovini novcem Svjetske banke i talijanskog granta pomaže se proces reforme u šumarstvu da bi se povećali prihodi od šumskih resursa. To bi doprinijelo poboljšavanju upravljanjem šuma i unapređenjem zaštite biodiverziteta područja Klekovače kroz odluku o formiranju zaštićenih područja.

Zašto baš Klekovača - i u prošlim stoljećima, a i danas?

Jednostavan je odgovor jer dolazeći s istočne strane Bosanskom Petrovcu, s lijeve strane se ukazuje moćan bedem Osječenice i Klekovače. Taj veličanstveni masiv Klekovače (1962m ) najviši je vrh od Alpa prema jugoistoku. Za vrijeme vedrih dana sa vrha Klekovače se vidi Jadransko more.

Prema podacima iz prošloga stoljeća na potezu od Osječenice do Vitoroga bilo je oko 25.000 hektara skoro netaknute prašume. Okolno stanovništvo ovih slabo naseljenih predjela nalazilo je dovoljno drva za ogrjev i gradnju na rubovima planine. To je bilo skoro netaknuto područje do dolaska austro-ugarske uprave od kada počinje eksploatacija šuma za potrebe drvne industrije. Prva bosansko-hercegovačka pilana podignuta je 1894. godine u Dobrljinu na ušću Sane u Unu, a 1900. je otvorena pilana u dolini Unca na jugozapadnom podnožju Klekovače. U potonjem desetljeću u području Klekovače izgrađena je za industrijske potrebe mreža uskotračnih pruga te se provodila nemilosrdna sječa drva pa je 1909. predsjedništvo Austrijskog zoološkobotaničkog društva iz Beča na zamolbu Međunarodnog kongresa botaničara uputilo ministru financija Austro - Ugarske Monarhije predstavku u kojoj je traženo da se dio područja planine Klekovače izdvoji u prašumski rezervat. Godinu dana potom na skupštini toga Društva utvrđeno je da su poduzete mjere za navedeno traženje. Posebno je zanimljivo da je u jesen te 1910. godine i njemački Komesarijat za zaštitu spomenika prirode uputilo istom ministarstvu financija dopis u kojemu izražava posebno zanimanje za to područje i traži informaciju o aktivnostima na izdvajanju šumskog rezervata na Klekovači. Na temelju toga je od 1911. godine provedeno ograničavanje i postavljanje graničnih znakova na površini od 1748 ha mješovitih šuma bukve, jele i smreke i 300 ha neobraslog i krivuljom obraslog zemljišta.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 465-471 Zlatko Bender: Zoološko-botaničko društvo iz Beča - pokretač izdvajanja zaštitnog...

U zaključku je bitno da do početka Prvoga svjetskoga rata nisu okončane aktivnosti za izdvajanje ovog objekta zaštićene prirode iz sastava šumsko-privrednog područja kojim je upravljala tvrtka vlasnika Otto Steinbeis, a izbijanjem Prvoga svjetskoga rata i propašću Austro - Ugarske Monarhije prekinute su sve aktivnosti na izdvajanju ovog i drugih rezervata prirode u Bosni i Hercegovini. Tek nakon Drugoga svjetskoga rata 1956. godine zakonski je zaštićen na površini od 298 ha što i je bila zamisao „Zoološko-botaničkog društva“ iz Beča još daleke 1909. godine.

PRAŠUMSKI REZERVAT LOM ILI PARK PRIRODE

Projektom zaštite i razvoja šuma u BiH izrađena je studija mogućnosti izdvajanja zaštićenog područja Klekovača – Lom koja će doprinijeti zaštiti endemskih vrsta i ugroženih svih vrijednosti ovog područja. Cilj je projekta očuvanje prirodne vrijednosti ovog prostora u izvornom stanju. Za turizam i gospodarstvo ovo je veliki izazov. U drugoj fazi projekta, studija će se baviti mogućnostima razvoja eko turizma u Bosni i Hercegovini i obuhvatiti područje Klekovače kao potencijalne turističke destinacije.

Studiju je izradio konzorcij Megaprojekt/Waldprojekt

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 465-471 Zlatko Bender: Zoološko-botaničko društvo iz Beča - pokretač izdvajanja zaštitnog...

Klekovača i Osječenica

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 465-471 Zlatko Bender: Zoološko-botaničko društvo iz Beča - pokretač izdvajanja zaštitnog...

Područje predviđeno za zaštitu nalazi se na zapadu BiH, u oblasti Dinarskih planina, u masivu planine Klekovače, jugoistočno od Bosanskog Petrovca, a sjeverno i sjeveroistočno od Drvara. Prostire se u unutrašnjem lancu Dinarskih planina nastavljajući se ka Osječenici ka zapadu, dok na istoku postepeno prelazi u vijenac Vitoroga. Entitetska granica prolazi sredinom područja idući grebenom planine Klekovače i prelazeći preko njenog vrha. Središnja točka – vrh Velike Klekovače je od susjednog Drvara udaljen 30 km, a od Petrovca 42 km. Regionalni centri: Bihać zapadno 94 km, Banjaluka 143 km. Najbliži glavni grad je Zagreb 220 km i Sarajevo 290 km. Od Nacionalnog parka “Plitvička jezera” udaljeni su 100 km, a od Jadranskog mora 160 km.

Geografski položaj prašume Lom na Balkanskom poluostrvu Položaj Prašume u odnosu na planinske masive Osječenice i Klekovače

Prirodno čišćenje i samoodržanje prašume Lom

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 465-471 Zlatko Bender: Zoološko-botaničko društvo iz Beča - pokretač izdvajanja zaštitnog...

Đulin bunar-oskudica vode je očigledna

Zaravni i udoline –dijelovi bez izražene stjenovitosti Snijeg se zadržava znatan dio godine

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 465-471 Zlatko Bender: Zoološko-botaničko društvo iz Beča - pokretač izdvajanja zaštitnog...

Zoološko-botaničko društvo iz Beča - pokretač izdvajanja zaštitnog područja Klekovače Sažetak

U radu je autor istaknuo značenje Zoološko-botaničkog društva iz Beča, koje je daleke 1909. godine potaknulo izdvajanja zaštitnog područja Klekovače u prašumski rezervat ili park prirode. do početka Prvoga svjetskoga rata nisu okončane aktivnosti za izdvajanje ovog objekta zaštićene prirode iz sastava šumsko-privrednog područja kojim je upravljala tvrtka Otto Steinbeisa, a izbijanjem Prvoga svjetskoga rata i propašću Austro - Ugarske Monarhije prekinute su sve aktivnosti na izdvajanju ovog i drugih rezervata prirode u Bosni i Hercegovini. Tek nakon Drugoga svjetskoga rata 1956. godine zakonski je zaštićen na površini od 298 ha što i je bila zamisao „Zoološko-botaničko društvo“iz Beča još daleke 1909. godine.

„Zoologisch-botanische Gesellschaft“ aus Wien - Anreger der Abtrennung des Schutzgebietes der Klekovača Zusammenfassung

In der Arbeit hob der Autor die Bedeutung der Zoologisch-botanischen Gesellschaft aus Wien hervor, welche in dem fernen Jahr 1909 die Abtrennung des Schutzgebietes Klekovača in ein Urwaldreservat oder Naturpark anregte. Bis zum Beginn des Ersten Weltkrieges wurden die Aktivitäten bezüglich Abtrennung dieses Objektes der geschützten Natur aus dem System des Wald-Wirtschaftsgebietes, welches das Unternehmen von Otto Steinbeis verwaltete, und nach Ausbruch des Ersten Weltkrieges sowie dem Zerfall der Österreichisch-Ungarischen Monarchie wurden alle Aktivitäten an der Abtrennung dieses und der anderen Naturreservate in Bosnien und Herzegowina abgestellt. Erst nach dem Zweiten Weltkrieg wurde es im Jahr 1956 gesetzlich geschützt, auf einer Fläche von 298 Hektar, was auch die Vorstellung der „Zoologisch-botanischen Gesellschaft“aus Wien schon im fernen Jahr 1909 war.