Ivan Bačmaga Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja, tjelovježbe i sokolstva u Zagrebu

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

Ivan Bačmaga

Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“ Frankopanska 26, Zagreb ivan.bacmaga@gmail.com UDK: 796.03(091) Izvorni znanstveni rad Prihvaćeno: 14.9.2020

Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja, tjelovježbe i sokolstva u Zagrebu

Temeljem podataka iz raznovrsne građe – relevantne literature, objavljenih izvora (npr. školska izvješća), napisa u različitim periodičkim publikacijama i dr. – u članku je rekonstruiran životopis te kontekstualizirano i valorizirano djelovanje bečkoga Nijemca Friedricha Miroslava Singera (1821–1876), prvoga učitelja tjelesnoga odgoja u hrvatskim zemljama, jednoga od začetnika Hrvatskoga sokola, kojega se nastoji portretirati kao profesionalca, javnoga djelatnika, ali i kao ‘privatnu’ osobu. Donesene su šture spoznaje o Singerovu životu prije dolaska u Rijeku 1855, gdje je kao učitelj tjelovježbe djelatan nešto manje od četiri godine. Najveći dio rada prikazuje različite aspekte njegova života u Zagrebu, gdje se nastanio 1859. te ondje živio do smrti. Posebna je pažnja posvećena Singerovu nastavničkom radu u zagrebačkim školama, privatnoj poduci gimnastike koju ju održavao, djelovanju u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu i Hrvatskom sokolu, ali i pogrebu, s obzirom da je bio prvi pokojnik pokopan na Mirogoju. Usto je, kroz nekoliko mjerljivih i nemjerljivih parametara, razmotren njegov socioekonomski položaj.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

Ključne riječi: Friedrich Miroslav Singer, životopis, tjelesni odgoj, tjelovježba, gimnastika, mačevanje, Zagreb, klasična gimnazija, realka, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Hrvatski sokol, pogreb, Mirogoj.

Friedrich Singer razmjerno je poznata ličnost u hrvatskoj povijesti, te su neki od ‘osnovnih’ biografskih podataka o njemu dostupni u enciklopedijskim izdanjima koja bismo, s obzirom na koncepcijsku usmjerenost prema ‘užim’, specifičnim temama, mogli označiti specijalističkim leksikografskim projektima.1 No činjenica da se kratak Singerov životopis nalazi i u općoj nacionalnoj Hrvatskoj enciklopediji2 potvrđuje da je nesumnjivo riječ o pojedincu koji zauzima istaknuto mjesto u ‘svom području’, odnosno u povijesti hrvatskoga sporta i tjelovježbe, ali i u povijesti hrvatskoga školstva. Dakako, u odnosu na sažete enciklopedijske natuknice, bitno više podataka o njemu pružaju odabrani prilozi objavljivani u periodičkim publikacijama i drugim izdanjima. O Singeru su pisali i njegovi suvremenici, u nekoliko navrata „otac“ hrvatskoga sporta Franjo Bučar,3 a možda najzaokruženiji, sadržajno najpotpuniji prikaz njegova života i rada proizišao je iz pera Milivoja Radovića. Objavljen 1974. u časopisu Povijest sporta, Radovićev je članak nezaobilazna građa pri pokušaju svake detaljnije rekonstrukcije Singerova životopisa, a s obzirom na materijale kojima se autor služio, iskoristiv je i kao polazna točka za izradu bibliografije o Singeru.

I.

Zanimljivo, Singerov je život(opis) prije 1855. i dolaska u Rijeku gotovo potpuna nepoznanica. Unatoč stanovitim razmimoilaženjima, u konzultiranoj je građi uglavnom prihvaćeno da je Singer rođen u Beču 1821 (točan datum nigdje se ne navodi), a s obzirom na društveno-političke okolnosti te kulturne i druge specifičnosti sredina u kojima je djelovao, ime mu je u izvorima zabilježeno u nekoliko različitih

1 Usp. Milivoj Radović, „Singer, Friedrich-Miroslav“, Enciklopedija fizičke kulture, knj. 2, Zagreb 1977, 234; „Singer, Friedrich - Miroslav“, Sportski leksikon, Zagreb 1984, 401; „Singer, Friedrich Miroslav“, Židovski biografski leksikon, „radna verzija“ (https://zbl.lzmk.hr/?p=2199, pristupljeno 15. IX. 2020). — U vezi s uvrštavanjem Singerova životopisa u Židovski biografski leksikon, ističem da se u dostupnim izvorima i literaturi kao vjeroispovijest toga učitelja tjelovježbe spominje jedino katolicizam, o čem najstariji podatak datira iz 1858. godine. Nije mi poznato je li Singer možda prethodno prešao s judaizma na katoličanstvo. 2 „Singer, Friedrich Miroslav“, Hrvatska enciklopedija, knj. 9, Zagreb 2007, 767. 3 Bučar je objavio više vrijednih priloga o Singeru, a nekima od tih tekstova koristio sam se pri pisanju ovoga članka. Stoga pomalo iznenađuje što Singerova biografija nije uvrštena u izdanje Znameniti i zaslužni Hrvati 925–1925, Zagreb 1925, projekt u izradi kojega je Bučar sudjelovao kao član uredništva i autor pojedinih natuknica. Naime, premda nema Singerova, u toj se knjizi može pronaći životopise nekoliko pojedinaca sličnoga profila, tj. učitelja tjelovježbe i sokolaša – npr. Andrije Hajdinjaka, Josipa Hanuša, Franje Hochmana,

Vilka Mahorića, Hinka Mašeka – među njima i onih koji nisu bili etnički Hrvati, kao što to nije bio ni Singer.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

inačica, pa se, uz najčešće Friedrich te pohrvaćenu varijantu Miroslav, spominje i kao Fridericus, Fridrik, Friderik, Fridrich, Federico. Radović u jednom kraćem prilogu navodi da mu je „otac bio Austrijanac, a majka Švicarkinja“,4 čime je, barem u očevu slučaju, naznačena ‘zavičajnost’, a ne etnička/nacionalna pripadnost. Ne zna se ništa o Singerovu školovanju, kao ni o osposobljavanju za učitelja tjelovježbe i mačevanja. Njegova učenica, spisateljica Antonija Kassowitz-Cvijić5, zabilježila je da je taj „katolički Nijemac“ „za svog nemirnog života bio proputovao dobar dio starog i istočnog svijeta, a poradi temeljitog svog poznavanja arapskog i drugih orijentalnih jezika slovio kao vrsni orijentalista i istraživač, a povrh toga i kao mineralog“.6 Franjo Bučar pak navodi da je Singer „dugo bio u Carigradu, te se je zanimao za turski jezik i napisao u rukopisu tursko-njemački rječnik“.7 I iz Bučarova i iz teksta KassowitzCvijić – koji su, valja naglasiti, objavljeni oko 50 odnosno oko 60 godina nakon Singerove smrti – da se zaključiti kako je ‘orijentalna’ faza Singerova života prethodila njegovu dolasku u Hrvatsku.

Zaposlivši se 30. svibnja 1855. u nižoj realki u Rijeci (Civica scuola reale inferiore in Fiume) kao učitelj tjelesnoga odgoja (umjesto ovoga ‘suvremenoga’, u onodobnim izvorima i literaturi rabe se izrazi tjelovježba, gimnastika i gombanje),8 Singer je ujedno postao prvi nastavnik tjelesnoga na čitavom hrvatskom ozemlju. Naime, nakon prvih poteza koje je s ovim u vezi bečko ministarstvo prosvjete povuklo revolucionarne 1848, „Osnove za organizaciju gimnazija“ u banskoj su Hrvatskoj stupile na snagu 1850 – tako je i u ovdašnjim srednjim školama zaživio tjelesni odgoj, i to kao „izvanredni“, „neobligatni“, odnosno neobavezni, izborni predmet.9 No kako u hrvatskim zemljama nije bilo učiteljskoga kadra toga profila, a niti ustanova za školovanje takvih nastavnika, u naše krajeve, na poziv gimnazijskih ravnatelja, od sredine 1850-ih dolaze stranci, prvi među njima Singer. U duhu neoapsolutističke politike, vladajući krugovi u Beču i njihovi eksponenti u hrvatskim zemljama težili su i posredstvom učiteljskoga kadra pospješiti germanizacijska nastojanja.10 Kao etnički Nijemac, Singer se jamačno činio idealnim oruđem za realizaciju takvih

4 M. Radović, „Mirogojska zagonetka“, Vjesnik, 7. XI. 1966, 7. 5 O njezinu životu i radu vidi: Jo. Ba. i R. [Joško Barić i Redakcija], „Kassowitz-Cvijić, Antonija“, Hrvatski biografski leksikon (dalje: HBL), knj. 7, Zagreb 2009, 125–126. 6 Antonija K. [Kassowitz] Cvijić, „Prva djevojačka ‘tjelovježba’ u Zagrebu“, Zagreb. Revija Društva Zagrepčana, br. 10, 1934, 310. 7 Franjo Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola – Matice u Zagrebu 1874.–1885. (dalje: Povijest Hrvatskog Sokola),

Zagreb 1925, 14. 8 M. Radović, „Prvi učitelji tjelovježbe i plesa u Zagrebu“ (dalje: „Prvi učitelji“), Povijest sporta, br. 17, 1974, 1550. 9 Ana Popovčić, Povijest sportskoga mačevanja u Zagrebu, doktorski rad, Hrvatski studiji, Zagreb 2015, 40. — Opširnije o razvoju nastave tjelesnoga odgoja u Hrvatskoj vidjeti u: Zrinko Čustonja, Nastava tjelesnog odgoja u banskoj Hrvatskoj do Prvoga svjetskoga rata, doktorski rad, Kineziološki fakultet, Zagreb 2012; Zrinko

Čustonja i Petra Husain Pustaj, Idemo na tjelesni! (katalog izložbe), Zagreb 2019. 10 Usp. Radović, „Prvi učitelji“, 1543.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

ciljeva. Ipak, neoapsolutistički period nije odveć dugo trajao, a domaće je stanovništvo znanja, vještine i iskustva stranih učitelja prihvaćalo i usvajalo, te ih, u promijenjenim društveno-političkim okolnostima, uspješno koristilo za jačanje nacionalnoga duha, time kao sredstvo otpora germanizaciji i mađarizaciji.11 Hrvatsku nacionalnu ideju Singer će kasnije i izravno pomagati, o čemu će još biti riječi.

U Rijeci se zadržao do početka 1859. godine. U nižoj realki radio je do sredine 1857, učenici koji su pohađali njegovu „gimnastičku školu“ (scuola di ginnastica) vježbali su triput tjedno.12 Dodajmo da je iste godine njihov „Maestro di Ginnastica“ objavio brošuru Scuola di Ginnastica per fanciulli, fanciulle e adulti [tj. Škola gimnastike za dječake, djevojčice i odrasle].13 Nakon realke, tjelovježbu i mačevanje do 1858. podučavao je na Mornaričkoj akademiji,14 a navodno je sličan angažman dobio i u „jednom grad. zabavištu“.15 Usto, Bučar bilježi da je u gradu na Rječini „imao i svoj privatni gimnastički zavod“.16

Iz malobrojnih dostupnih podataka o Singerovim ‘riječkim’ godinama teško je zaključiti kako se snašao i koliko je bio (ne)zadovoljan životom u toj sredini. No primanja su mu bila prilično skromna te se očito nadao iskoraku u profesionalnoj karijeri, koji bi mu omogućio uspješnije nošenje s osnovnim egzistencijalnim problemima. Stoga se prijavio na natječaj za radno mjesto u jednoj budimpeštanskoj gimnaziji. Ipak, iz natječajne dokumentacije od 23. veljače 1858. vidljivo je da je njegov jedini protukandidat Ignaz Clair imao znatno više radnoga iskustva (18 godina i 4 mjeseca naspram Singerove tri godine), te je kao takav dobio posao.17 Singeru se pak razmjerno brzo ukazala nova prilika.

11 Isto. 12 Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (dalje: NSK), Primo programma della Civica scuola reale inferiore in Fiume per l’anno 1854–55, 8; Secondo programma della Civica scuola reale inferiore in Fiume per l’anno 1855–56, 9; Terzo programma della Civica scuola reale inferiore in Fiume per l’anno 1856–7, 10; Quarto programma della Civica scuola reale inferiore completa in Fiume per l’anno 1857–8, 13. 13 Brošura je tiskana u Rijeci i datirana 6. ožujka 1857 („Fiume, li 6 Marzo 1857“). Izvornik je dostupan u NSK pod signaturom II-1907, a faksimil u izdanju Idemo na tjelesni!, koje sadržava i hrvatski prijevod talijanskoga originala. Vidi: Čustonja i Husain Pustaj, n. dj., 90–95. 14 Usp. Antun Cuvaj, Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. V, Zagreb 1910, 252; F. Bučar, Pedeset godina tjelesnog uzgoja u kr. gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu (dalje:

Pedeset godina tjelesnog uzgoja), Zagreb 1908, 2; Isti, Povijest Hrvatskog Sokola, 14; Isti, „Stari zagrebački športski portreti“, Zagreb. Revija družtva Zagrebčana, br. 8/9, 1941, 203; Isti, „Miroslav Singer“, Hrvatski šport, 10. [i. e. 17.] XI. 1944, 3; Kassowitz-Cvijić, n. dj., 310; Popovčić, n. dj., 41. — Mornarička (također pod imenom Pomorska ili Vojno-pomorska) akademija u Rijeci otvorena je 1857. godine. Više o toj ustanovi:

Ervin Dubrović, Vojno-pomorska akademija u Rijeci 1866.–1914., Rijeka 2011; Stjepan Jecić, „Mornarička akademija u Rijeci“, Hrvatska tehnička enciklopedija, knj. 1, Zagreb 2018, 391–393. 15 Gjuro Stjepan Deželić, „Prvi hrvatski gimnastički učitelj i sokolaš“ (dalje: „Prvi hrvatski...“), Sokol, br. 9, 1906, 18. 16 Bučar, Pedeset godina tjelesnog uzgoja, 2. 17 Radović, „Prvi učitelji“, 1550.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

II.

Naime, ravnatelji dviju zagrebačkih srednjih škola bili su zagovornici uvođenja tjelovježbe u nastavni program, u skladu s već spomenutom odlukom nadležnoga ministarstva iz 1848, odnosno „Osnovama“ koje su u nas bile na snazi od 1850. godine. Klasičnom je gimnazijom (službeno: kraljevska Velika gimnazija18) od školske godine 1851/52. pa do sloma neoapsolutizma, tj. zaključno sa šk. god. 1859/60, ravnao profesor latinskoga jezika Josip Premru, Slovenac iz Kranjske, „zloglasni bachovac“,19 dok je ravnatelj realke na Griču (službeno: kraljevska Velika realka20) od 1858. bio Josip Torbar, svećenik i prirodoslovac te budući akademik.21

S obzirom da je u klasičnoj gimnaziji tjelovježbu 1857. nakratko, svega dva mjeseca, podučavao Adalbert Brüll, Nijemac iz Češke,22 Premru je nastavu gimnastike zapravo težio obnoviti, dok ju je Torbar u realki tek trebao uvesti. U svrhu realizacije toga projekta, dvojica su ravnatelja pozvali Singera, a on je poziv prihvatio te vlakom iz Rijeke 2. veljače 1859. stigao na zagrebački kolodvor (današnji Zapadni kolodvor).23 Prema Bučarovim navodima Premru je Singera već poznavao iz Rijeke,24 što, u kombinaciji sa spomenutim crticama iz Premruove biografije i etiketom gorljiva režimlije koju je tom Slovencu prilijepio Đuro Deželić, sugerira da je Singeru doista bila namijenjena uloga jednoga od Bachovih husara u odgojno-obrazovnom sustavu. Činjenicu da je bio Nijemac i katolik, te da je podučavao na njemačkom jeziku, vlasti su mogle vidjeti samo kao dodanu vrijednost njegovu angažmanu. No nedugo nakon Singerova dolaska u Zagreb neoapsolutizam je postao prošlost, a ovaj je Nijemac svoj identitet, svjesno ili spontano, sve više ispunjavao hrvatskim nacionalnim sadržajem. S tim u vezi, zasigurno su i na njega utjecale nove, povoljnije društveno-političke okolnosti, odnosno činjenica da je hrvatstvo dobilo (povratilo)

18 Škola se u vlastitim godišnjim programima odnosno izvješćima objavljivanima za Singerova učiteljevanja spominje kao: (carska i) kraljevska Gimnazija (od šk. god. 1858/59. do 1867/68), kraljevska Velika gimnazija (od 1868/69. do 1870/71, i potom od 1873/74) te kraljevska Viša gimnazija (1871/72. i 1872/73). 19 Deželić, „Prvi hrvatski...“, 18. 20 Kao što je vidljivo iz njezinih godišnjih izvješća, ustanova se 1859, kad je Singer u njoj počeo podučavati, zvala „carska i kraljevska Niža realka u Zagrebu“ (k. k. Unter-Realschule in Agram), vladarevom dozvolom od 18. prosinca iste godine omogućeno joj je prerastanje u Višu realku (u izvješću za šk. god. 1859/60: k. k. Ober-Realschule in Agram), da bi u šk. god. 1864/65. bila preimenovana u kraljevsku Veliku realku.

Osim njezinih godišnjih izvješća, o nastanku i djelovanju realke u prvih dvadesetak godina postojanja vidjeti:

Rudolf Horvat, „Realne gimnazije u Zagrebu“, Spomenica Prve gimnazije u Zagrebu 1854.–2004., Zagreb 2004, 11–19. 21 Vidi: „Torbar, Josip“, Hrvatska enciklopedija, knj. 10, Zagreb 2008, 816; Branimir Dakić, „Kroz izvješća škole od 1854. do 1940.“, Spomenica Prve gimnazije, 28–29. 22 Više o Brüllu i njegovu angažmanu u klasičnoj gimnaziji u: Bučar, Pedeset godina tjelesnog uzgoja, 1; Radović, „Prvi učitelji“, 1546–1548. 23 Usp. Kassowitz-Cvijić, n. dj., 310; Radović, „Prvi učitelji“, 1549–1550. 24 S ovim u vezi, skrećem pozornost da se u većini korištene literature navodi kako je Singer u Zagreb stigao na Premruov poziv, pri čem se Torbara u tom kontekstu ne spominje. Usp. Deželić, „Prvi hrvatski...“, 18;

Cuvaj, n. dj., sv. V, 252; Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 14; Isti, „Stari zagrebački športski portreti“, 203;

Isti, „Miroslav Singer“.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

‘pravo javnosti’, te ga je nesmetano mogao upijati iz neposredne ‘blizine’.25 Doduše, Singer će i nadalje podučavati na njemačkom,26 jer, prema Kassowitz-Cvijić, koja je mu je bila učenicom već kao četverogodišnjakinja, „[h]rvatskih zapovijedi nije nikad naučio, a nije bilo ni nužno. […] Hrvatska gimnastička terminologija, vrijedila je samo za javne nastupe i parade, a u praksi pako ostao udomaćen – kao svuda po Zagrebu – švapski šlendrijan.“27 Unatoč tome, Singer je, vidjet ćemo kasnije, doprinio razvoju hrvatskoga gimnastičkoga nazivlja, time u širem smislu i domaće sportske terminologije, a navodno se potkraj života trudio naučiti i hrvatski jezik.28 O njegovu pak udomaćivanju svjedoči nam i to što se nakon sloma neoapsolutizma počeo služiti i hrvatskom inačicom svoga imena – Miroslav.29 A da kroatiziranje imena nije bilo tek simboličan iskaz prilagodbe i(li) poštovanja zemlji i narodu s kojim će živjeti sve do smrti, Friedrich Miroslav Singer potvrdio je svojim djelovanjem.

Stigavši u Zagreb, brzo je prionuo poslu, te je neobligatnu nastavu gimnastike u klasičnoj gimnaziji počeo održavati 15. ožujka 1859,30 da bi nedugo potom krenuo

25 Primjerice, kraljevsko Namjesničko vijeće izdalo je 4. svibnja 1861. naredbu kojom je odlučeno „da učevni jezik na ovozemnih gimnazijah ima biti izključi[v]o hérvatski, i da se imaju ukloniti svi učitelji, koji nepružaju nade, da će moći početkom buduće školske godine predavati hérvatski“. NSK, Program kraljevske gymnazije u Zagrebu koncem školske godine 1861, 30. — Od mnogobrojnih primjera rasplamsavanja hrvatskoga nacionalnoga osjećaja nakon sloma neoapsolutizma, ovdje ću skrenuti pozornost na govor Dragutina Franka, učenika V. razreda zagrebačke realke, koji se svojim kolegama i nastavnicima obratio prigodom završetka šk. god. 1860/61. Taj govor, iz kojega zrači naglašen nacionalni naboj, samo je jedna sličica o promjenama u društvenom i političkom životu, te, dakako, u odgojno-obrazovnom sustavu na koji su te promjene uvelike utjecale. Singer je u to vrijeme bio „izvanredni učitelj“ za gimnastiku u školi koju je Frank pohađao. NSK,

Sedmo godišnje izvěšće kralj. više realke u Zagrebu koncem školske godine 1861, 19, 24–29. 26 Zbog toga su u časopisu Napredak, glasilu Hrvatskoga pedagogijsko-književnoga zbora, otprilike jednu godinu prije Singerove smrti smatrali potrebnim istaknuti kako nema bojazni da će se njegovi đaci (u ovom slučaju polaznici zagrebačke muške učiteljske škole) te njihovi budući učenici ponijemčiti: „[p]rem se na mužkoj preparandiji taj predmet [tj. gimnastika] rukovodi njemačkim jezikom, to se je ipak dotični g. učitelj pobrinuo i za to, da se pripravnici usposobe, da će moći rukovoditi vježbe hrvatski. [...] sasvim je dakle suvišan strah neke gospode, da će se mladež na vježbaonicah germanizirati.“ „Raznice“, Napredak, 1. XI. 1875, 495–496. 27 Kassowitz-Cvijić, n. dj., 311. — Prema Bučaru, „[nj]emački termini još su se dugo u Zagrebu održali, dok nijesu dolaskom novog učitelja Čeha Franje Hochmana, praškog Sokola, bili zamienjeni s hrvatskim nazivljem“. Inače, nakon Singerove smrti nastavu tjelovježbe u klasičnoj gimnaziji nakratko je vodio Andrija

Hajdinjak. No Singerovim ‘pravim’ nasljednikom postao je upravo Hochman, koji je od 1877. bio učitelj gimnastike u zagrebačkoj klasičnoj gimnaziji, realki te u muškoj i ženskoj učiteljskoj školi, kao i vođa

Hrvatskoga sokola. Usp. Bučar, Pedeset godina tjelesnog uzgoja, 4–6; Isti, Povijest Hrvatskog Sokola, 16 i dalje;

Isti, „Stari zagrebački športski portreti“, 203; F. Fć. [Franjo Frntić], „Hochman, Franjo“, HBL, knj. 5, Zagreb 2002, 593. 28 „Vjestnik“, Napredak, 20. XI. 1876, 526. 29 S pohrvaćenim je imenom prvi put zabilježen u izvješću klasične gimnazije za šk. god. 1860/61. NSK,

Program kraljevske gymnazije u Zagrebu koncem školske godine 1861, 29. 30 NSK, Programm des k. k. Gymnasiums zu Agram am Schlusse des Schuljahres 1859, 44, 50; Programm des k. k.

Gymnasiums zu Agram am Schlusse des Schuljahres 1860, 16; Program kraljevske gymnazije u Zagrebu koncem školske godine 1861, 29; Program kraljevske gimnazije u Zagrebu koncem školske godine 1862, 23; Program kraljevske gimnazije u Zagrebu koncem školske godine 1863, 19; Program kraljevske gimnazije u Zagrebu koncem školske godine 1864, 15; Program kraljevske gimnazije u Zagrebu koncem školske godine 1865, 19; Program kraljevske gimnazije u Zagrebu koncem školske godine 1866, 17; Program kraljevske gimnazije u Zagrebu koncem

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

podučavati i učenike realke.31 U objema će školama, kao jedini učitelj tjelesnoga odgoja, raditi sve do smrti. Usto, kad je za Mažuranićeva banovanja, u sklopu reformi obrazovnoga sustava, gimnastika zaživjela kao obavezan predmet u pučkim, učiteljskim i građanskim školama, Singer je 1875. tjelovježbi počeo podučavati polaznike zagrebačke muške učiteljske škole, buduće pučkoškolske nastavnike.32 A s obzirom da je uoči šk. god. 1875/76. tek manji dio tadašnjega učiteljskoga kadra u pučkim školama posjedovao minimalna znanja i vještine za održavanje nastave tjelesnoga odgoja, u ljeto 1875. u Zagrebu je priređen dvomjesečni tečaj na kojem su 22 pripravnika usvojila „vještinu i sigurnost u rukovođenju gombanja“. Dakako, taj tečaj vodio je Singer.33

Njegov tjelovježbeno-pedagoški rad u hrvatskoj metropoli priskrbio mu je reputaciju izvrsna, iznimno cijenjena učitelja i gimnastičkoga stručnjaka, o čem svjedoče i zapisi u ondašnjoj periodici. Naime, Singerova predanost, profesionalnost i požrtvovnost u poslu, stručnost, iskustvo te neophodan oprez („nikad mu se još nije dogodila pri podučavanju kakova nesreća!“),34 rezultirali su time da se o njemu – još 1875. „u Zagrebu jedinomu vještaku i izpitanomu učitelju [gimnastičke] struke“35

školske godine 1867, 23; Program kraljevske gimnazije u Zagrebu koncem školske godine 1868, 17; Program kralj. velike gimnazije u Zagrebu koncem školske godine 1868/9, 37; Program kraljevske velike gimnazije u Zagrebu koncem školske godine 1869–70, 37; Program kraljevske velike gimnazije u Zagrebu koncem školske godine 1870–71, 30; Izvěstje o kraljevskoj višoj gimnaziji u Zagrebu koncem školske godine 1871/2, 28; Izvěstje o kraljevskoj višoj gimnaziji u Zagrebu koncem školske godine 1872/3, 35; Izvjestje o kraljevskoj velikoj gimnaziji u Zagrebu koncem školske godine 1873/4, 27; Izvješće o kr. velikoj gimnaziji u Zagrebu koncem školske godine 1874/5, 29;

Izvješće o kr. velikoj gimnaziji u Zagrebu koncem školske godine 1875/6, 94; Izvješće o kr. velikoj gimnaziji u

Zagrebu koncem školske godine 1876/7, 24. — U nadolazećim fusnotama na ove ću se izvore referirati u kraćim inačicama, oblikujući ih prema njihovim naslovima koji, kako se vidi, nisu bili ujednačeni. 31 NSK, Fünfter Jahresbericht der k. k. vollständigen unter-realschule in Agram. Veröffentlicht am Schlusse des

Schuljahres 1859, 29; Sechster Jahresbericht der k. k. ober-realschule in Agram. Veröffentlicht am Schlusse des

Schuljahres 1860, 35; Sedmo godišnje izvěšće kralj. više realke u Zagrebu koncem školske godine 1861, 19; Osmo godišnje izvješće kralj. više realke u Zagrebu koncem školske godine 1862, 25; Deveto godišnje izvěšće kralj. više realke u Zagrebu koncem školske godine 1863, 25; Deseto godišnje izvěšće kralj. više realke u Zagrebu koncem školske godine 1864, 44; Jedanaesto godišnje izvěšće kralj. velike realke u Zagrebu koncem školske godine 1865, 37; Godišnje izvěšće kralj. velike realke u Zagrebu koncem školske godine 1867, 38; Godišnje izvěšće kralj. velike realke u Zagrebu koncem školske godine 1868, 51; Godišnje izvješće kralj. velike realke u Zagrebu koncem školske godine 1869, 33;

Godišnje izvěšće kralj. velike realke u Zagrebu koncem školske godine 1870, 32; Godišnje izvěšće kralj. velike realke u Zagrebu koncem školske godine 1871, 30; Godišnje izvěšće kralj. velike realke u Zagrebu koncem školske godine 1872, 42; Godišnje izvješće kralj. velike realke u Zagrebu koncem školske godine 1874, 29; Godišnje izviešće kralj. velike realke u Zagrebu koncem školske godine 1875, 46; Godišnje izvješće kralj. velike realke u Zagrebu koncem školske godine 1876, 27. — U nadolazećim fusnotama na ove ću se izvore referirati u kraćim inačicama, oblikujući ih prema njihovim naslovima koji, kako se vidi, nisu bili ujednačeni. — Izvješća za šk. god. 1866. i 1873. nisu bila objavljena. 32 Usp. Cuvaj, n. dj., sv. VI, Zagreb 1911, 51–52; sv. VII, Zagreb 1911, 188–189. — Zakon kojim je tjelesni postao obavezan predmet u pučkim, građanskim i učiteljskim školama banske Hrvatske donesen je u listopadu 1874, a počeo se primjenjivati od sljedeće šk. god., 1875/76. U srednjim je školama, gimnazijama i realkama, tjelesni odgoj ostao neobavezan predmet. Usp. Čustonja i Husain Pustaj, n. dj., 20–22. 33 „Ispit iz tjelovježbe“, Narodne novine, 30. VII. 1875, 2 (prema: Čustonja i Husain Pustaj, n. dj., 26–27). 34 „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 20. X. 1869, 3. 35 „Raznice“, Napredak, 1. XI. 1875, 495.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

– pisalo kao o „podpuno vrst[nu]“ učitelju gombanja.36 A kako bi stekao i onda očuvao ugled, učitelj takva renomea morao je kontinuirano raditi na sebi, usavršavati se praćenjem svjetskih zbivanja, mijena i napretka u svojoj struci te usvajanjem novih znanja, vještina i iskustava. Bez obzira na to što su takva nastojanja mogla djelovati (pre)zahtjevno i odveć ambiciozno nekome tko živi i radi na periferiji podunavske monarhije, jedini školovani nastavnik gimnastike u Zagrebu težio je stalnom stručnom razvoju, što potvrđuju izvori. Na primjer, Singera je bečka „tvornica gombalištnih sprava Bruna Schleichera“ imenovala svojim prodajnim zastupnikom za bansku Hrvatsku, a to implicira da je morao raspolagati određenim saznanjima o najsuvremenijoj opremi za gimnastičke dvorane.37 Usto, poznato je da je u travnju 1872. boravio u Beču, gdje je obišao „sva ondašnja učilišta gombanja, kao i zavod iste nauke u Terezianumu, te se je obavjestio ne samo glede tamošnjih gombalačkih odnošajah, nego proučio je takodjer temeljito pravilne njihove temelje; tom zgodom pregledao je dotični gospodin takodjer cielo uredjene i sprave najglavnijih bečkih hrvaonicah. [...] nastoji da, koliko se to manjimi sredstvi dade, gombalačko učilište u Zagrebu, na istom niveau, a sa drugimi sličnimi zavodi u većih gradovih uzdrži.“38 Dojam je kako je Singer u tom nastojanju u dobroj mjeri uspio, što, naravno, ne znači kako je njegovo zagrebačko „učilište“ bilo opremljeno poput (naj)boljih bečkih ili praških tjelovježbenih zavoda. U svakom slučaju, za grad(ić) veličine Zagreba Singerova se postignuća čak može označiti iznimnima.

Naime, nedugo po dolasku Grad mu je ustupio razmjerno prostranu prostoriju u prizemlju realke na Griču, u kojoj je Singer, također uz gradsku potporu, 1860. uredio prvu dvoranu za vježbanje u Zagrebu. Tu je djelovala njegova gimnastička škola, službenoga naziva „Zavod za vežbanje tela“, poznatija pod popularnim imenom „Singerova gombaonica“, za koju je tiskao i kućni red kojim je regulirao pravila ponašanja i rada u Zavodu. Zbog vrlo niskih prihoda, do smrti je živio u skromnom stanu uz samu dvoranu.39 Prostorija u kojoj je uredio gombaonicu ipak nije bila adekvatna za tjelovježbenu dvoranu, pa su Narodne novine 1863. prenijele da traži bolje rješenje, te, nadajući se materijalnoj pomoći gradskoga poglavarstva, planira „prirediti na primiernu miestu dvoranu i vèrt za svoje viežbe“.40 Kako po tom pitanju nije bilo nikakvih pomaka, isti je list 1869. pisao da su u Singerovoj dvorani „prostorije pretjesne, a za tjelovježbu uz tolik broj raznih učenikah neprikladne. Čujemo da je naše gradsko zastupstvo za tu stvar vrlo zauzeto, i da se zbilja o tom radi, da se jedared sazidje prostrana dvorana za tjelovježbu, koja bi svojoj svrsi podpuno odgovarala.“41

36 Usp. „Domaći glasovi“, Narod, 15. IV. 1872, 3; „Domaći glasovi“, Narod, 21. II. 1873, 3. 37 Usp. „Sprave za gombališta“, Napredak, 20. IX. 1876, 432. 38 „Domaći glasovi“, Narod, 15. IV. 1872, 3. 39 Usp. Bučar, Pedeset godina tjelesnog uzgoja, 3; Isti, „Stari zagrebački športski portreti“, 203; Isti, „Miroslav

Singer“; Radović, „Prvi učitelji“, 1550; Popovčić, n. dj., 42, 45–46. 40 „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 12. IX. 1863, 2. 41 „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 20. X. 1869, 3.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

Izgradnju nove dvorane Singer nije doživio, kao ni preseljenje u drugi prostor,42 te je brojne generacije zagrebačkih vježbačica i vježbača gimnastici podučavao u svojoj gombaonici u realki, koja je 1875. postala i prvim domom i vježbaonicom Hrvatskoga sokola.

Osim đaka realke i klasične gimnazije koji su pohađali neobaveznu nastavu tjelesnoga odgoja, pod Singerovim su stručnim okom gimnasticirali i polaznici privatnoga tečaja koji je vodio. Za njih su bila izrađena posebna gimnastička odijela, načinjena od „ruskoga platna“. Vježbali su u Singerovoj gombaonici, a za toplijih dana vani, na Promenadi (Strossmayerovu šetalištu), pri čem su znali privući zamjetnu pozornost prolaznika, te je njihove treninge na otvorenom katkad pratilo „dosta radoznala svijeta“.43

Vrijedi istaknuti da je Singer u svom Zavodu održavao i „prvi i to privatni tečaj za ženski podmladak“, te bi se možda moglo reći da je tako barem malo pomogao „vječitoj borbi protiv ženskog steznika“, odnosno pretpočecima ženske emancipacije u Hrvatskoj. Dakako, za oživotvorenje takva tečaja morao je imati poticaj, podršku i razumijevanje dijela okoline u kojoj je djelovao, što je uspio dobiti, „pa su se neke majke odlučile, da svoje kćeri povjere Singeru bez bojazni za narušivanje morala“. Na ovom je tečaju okupio tridesetak polaznica različita uzrasta, od četverogodišnje Kassowitz-Cvijić do šesnaestogodišnjih djevojaka, a sve su vježbale zajedno, te su, unatoč povremenim međusobnim „natezanjima“ i prepirkama, „svakog četvrtka veselo hrlile u gombaonu na promenadi“.44

Za vrijeme djelovanja Singerova Zavoda zagrebački je tisak objavljivao različite informacije o njegovu radu, primjerice, obavijesti o upisima, rasporedu i terminima vježbanja i sl.45 Koliko je pak privatni tečaj bio uspješan, odnosno koliko je polaznika Singer uspio privući, tek treba rekonstruirati detaljnijim istraživanjem.

42 Premda mu gradsko poglavarstvo nije osiguralo kvalitetniji prostor za dvoranu, bilo bi pretjerano tvrditi da Singerovo djelovanje nije imalo potporu gradskih vlasti. Jer, kolikogod neadekvatna bila, gombaonica u realki kojom se koristio – i to ne samo kao školski već i kao privatni učitelj tjelovježbe, ali i mačevanja – bila je gradsko vlasništvo. Usto, Grad mu je pomagao pri popravcima dvorane i sprava u njoj. Usp. „Trojedna kraljevina“, Domobran, 17. VIII. 1864, 2; „Izvadak iz zapisnika sjednice zastupstva slob. i kr. glavnoga grada

Zagreba, dèržane dne 16. kolovoza 1864.“, Narodne novine, 3. IX. 1864, 3. 43 Usp. Bučar, Pedeset godina tjelesnog uzgoja, 3; Isti, „Stari zagrebački športski portreti“, 203; Radović, „Prvi učitelji“, 1550. 44 Kassowitz-Cvijić, n. dj., 311. — Premda autorica ne navodi godinu početka privatne gimnastičke poduke za „ženski podmladak“, ako je ona tečaj krenula pohađati kao „jedva“ četverogodišnja djevojčica, zacijelo je riječ o 1869. godini. 45 Npr. „Viestnik“, Napredak, 15. II. 1861, 164; „Ubaviest“, Narodne novine, 23. X. 1863, 3; „Učiona gombanja“,

Domobran, 22. IX. 1864, 4; „Učiona gombanja“, Domobran, 23. IX. 1864, 4; „Različite viesti“, Narodne novine, 2.

VIII. 1869, 3; „(Učiona tjelesnoga vježbanja)“, Narodne novine, 26. IX. 1870, 3; „Učiona tjelovježbe“, Narodne novine, 14. II. 1872, 3; „Tjelovježbena učiona“, Narodne novine, 27. VII. 1872, 2–3; „U tielovježbovnici“,

Narodne novine, 25. IX. 1872, 3; „Tjelovježbena škola“, Narodne novine, 20. II. 1873, 3; „Trojedna kraljevina“,

Narodne novine, 4. IX. 1873, 3. — Zasigurno bi se pedantnijim istraživanjem, tj. pomnijim prelistavanjem onodobnih tiskovina dalo pronaći još mnoštvo sličnih vijesti.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

Naime, iz pojedinih se navoda u literaturi može iščitati da je bilo razmjerno malo zainteresiranih,46 čemu pak proturječi vijest iz 1873, prema kojoj se od utemeljenja 1860. „zavod svakoga ljeta više i živahnije posjećuje“.47

Najcjelovitiju sliku o broju Singerovih učenika, time i o uspjehu njegove škole uopće, donose dnevne novine, ocrtavajući stanje u prvom, zimskom polugodištu šk. god. 1872/73. Tako znamo da je Singer u ovom razdoblju podučavao ukupno 304 vježbača i vježbačice, i to: 10848 učenika klasične gimnazije, 89 učenika realke, 62 pučkoškolca („dječakah sa gradskih učionah“), 35 „odraslih“ i 10 „djevojčica“.49

Prema napisu u Narodnim novinama, gotovo identičan broj polaznika (307) zabilježen je u šk. god. 1873/74: 115 učenika klasične gimnazije, 93 učenika realke, 53 učenika drugih škola, 34 odrasla muškarca i 12 djevojaka.50 Ipak, u ovom slučaju podaci očito nisu pouzdani, jer je broj vježbača iz klasične gimnazije, kako je vidljivo u njezinu godišnjem izvješću, dobiven zbrajanjem polaznika iz te škole u prvom (55) i drugom polugodištu (60) nastavne godine.51 Ukoliko je, primjerice, na isti način dobiven broj drugih skupina vježbača, napose onih iz realke, izračun dodatno gubi na točnosti te ova novinska vijest postaje neupotrebljiva za ikakvu precizniju analizu.

U svakom slučaju, tijekom više od 15 godina rada njegova Zavoda broj polaznika u svakoj od spomenutih skupina vježbača više je ili manje oscilirao od godine do godine. Naprimjer, vidjeli smo da je Kassowitz-Cvijić zabilježila kako je privatni tečaj za „ženski podmladak“ na samu početku okupio oko 30 vježbačica, da bi tri do četiri godine potom kod Singera gimnasticiralo 10 odnosno 12 djevojčica.

No uočljivo je da su najveći broj njegovih učenika činili srednjoškolci, đaci klasične gimnazije i realke, polaznici neobavezne nastave tjelesnoga odgoja. U klasičnoj je gimnaziji već u šk. god. 1858/59. uspio okupiti 104 vježbača, tj. trećinu svih njezinih učenika, što će, koliko nam je poznato, sve do kraja Singerova života ostati najviši postotak polaznosti tjelesnoga u ovoj ustanovi. Učenici su vježbali „po 3 s. na tjedan u 3 odjela“, „u velikoj svečanoj dvorani u I katu“, a za povoljnijega vremena na otvorenom, u vrtu odnosno dvorištu, „gdje bi se postavile neke gimnastičke sprave“. Kad je 1868. spomenuta dvorana „pregradjena u 4 razreda poradi velike oskudice prostorija u zavodu“, klasičari su ostali bez adekvatnoga zatvorenoga prostora za nastavu tjelesnoga u vlastitoj školi, te su otad vježbali u Singerovoj gombaonici u

46 Tako Bučar na jednom mjestu navodi da je Singer privatno podučavao tek „nekolicinu gospode“, dok

Kassowitz-Cvijić konstatira: „za svoju novu struku slabo je našao odziva“. Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 6; Kassowitz-Cvijić, n. dj., 311. 47 „Domaći glasovi“, Narod, 21. II. 1873, 3. 48 Prema godišnjem izvješću klasične gimnazije, riječ je o 109 učenika. NSK, Izvěstje o kraljevskoj višoj gimnaziji 1872/3, 35. 49 Usp. „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 20. II. 1873, 3; „Domaći glasovi“, Narod, 21. II. 1873, 3. 50 „Gombalačka škola“, Narodne novine, 28. VII. 1874, 3 (prema: Čustonja i Husain Pustaj, n. dj., 16). 51 NSK, Izvjestje o kraljevskoj velikoj gimnaziji 1873/4, 27.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

realki, dakako, i ondje pod Singerovim stručnim vodstvom. Gimnastička će dvorana u klasičnoj gimnaziji njezinim đacima ponovno biti na raspolaganju tek 1894, dok je vježbalište u dvorištu bilo „uredjedno i potrebitimi spravami providjeno milostivom podporom vis. k. zem. vlade“ 1872. godine. Kad je u pitanju učenički odziv, dostupni podaci otkrivaju da je, nakon vrlo respektabilna početnoga rezultata, broj klasičara koji su pohađali nastavu gimnastike za Singerova učiteljevanja (1859–76) uvelike varirao. Najmanji broj polaznika, njih 36, odnosno oko 10% svih đaka u školi, zabilježen je u šk. god. 1861/62. i 1862/63, dakle neposredno nakon sloma neoapsolutizma, zbog čega se može postaviti pitanje je li tako niska polaznost povezana s time što je Singer u to vrijeme možda bio smatran eksponentom nedavno propaloga režima. S druge strane, najbolji je rezultat ostvaren u šk. god. 1869/70, kada je vježbalo 138 učenika, četvrtina svih u školi. Premda ne raspolažemo brojčanim pokazateljima za svaku pojedinu školsku godinu, iz dostupnih se podataka – kojih je, vjerujem, dovoljno da ustvrdimo kako ipak operiramo koliko-toliko ‘reprezentativnim uzorkom’ – može izračunati da se prosječna razina učeničkoga odziva na nastavu tjelesnoga odgoja u klasičnoj gimnaziji kretala oko 17%. Vježbači su učitelju plaćali pristojbu, tzv. gombarinu, koja je iznosila 30 novčića mjesečno, pri čem su uspješni i siromašni učenici bili oslobođeni toga izdatka. U pojedinim školskim godinama znalo je biti oko 80% polaznika oslobođenih gombarine.52

Što se tiče realke, iz njezinih se izvješća doznaje da je „nuzučitelj“ odnosno „izvanredni učitelj“ Singer u šk. god. 1867/68. „neobligatnu“ nastavu gimnastike održavao tri sata tjedno, a od sljedeće školske godine dva sata tjedno. Doduše, tu satnicu vjerojatno valja pomnožiti s brojem grupa u koje su đaci bili podijeljeni, jer nije izgledno da je njih 90-ak gimnasticiralo u jednoj skupini.53 Naime, u šk. god. 1872/73. realku je upisalo 288 učenika, „do konca godine ostalo“ 242, a u zimskom je polugodištu njih 89 polazilo Singerovu nastavu. Sljedeće, 1873/74, zamjetno je porastao broj upisanih (327) te učenika koji su u školi ostali na kraju nastavne godine (292), dok se broj polaznika neobavezne nastave gimnastike tek neznatno promijenio (93).54

Kako je klasična gimnazija imala bitno veći broj učenika od realke, ocjena odnosno izračun Zrinka Čustonje da je Singer uspio „okupiti i angažirati gotovo polovinu

52 Usp. NSK, Programm des k. k. Gymnasiums 1859, 44, 52; Program kraljevske gimnazije 1862, 23, 29; Program kraljevske gimnazije 1863, 19, 27; Program kraljevske velike gimnazije 1869–70, 37, 44; Izvěstje o kraljevskoj višoj gimnaziji 1872/3, 35; Bučar, Pedeset godina tjelesnog uzgoja, 2–4; Isti, „Stari zagrebački športski portreti“, 203; vidi i Prilog na kraju ovoga rada. 53 Premda mi broj učeničkih vježbačkih grupa u realki nije poznat, može se pretpostaviti da su njezini đaci početkom 1870-ih bili podijeljeni u tri ili četiri skupine. Njihovi kolege u klasičnoj gimnaziji u to su vrijeme gimnasticirali u četiri grupe. 54 Usp. NSK, Godišnje izvěšće kralj. velike realke 1868, 46; Godišnje izvješće kralj. velike realke 1869, 26; Godišnje izvěšće kralj. velike realke 1870, 32; Godišnje izvěšće kralj. velike realke 1871, 30; Godišnje izvěšće kralj. velike realke 1872, 42; Godišnje izvješće kralj. velike realke 1874, 47–48.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

učenika zagrebačkih srednjih škola“, tj. 46,2% u šk. god. 1873/74, nedvojbeno je netočna i vrlo pretjerana.55 Štoviše, iako za realku nemamo dovoljno podataka, možemo s priličnom sigurnošću konstatirati da za vrijeme Singerova učiteljevanja u Zagrebu broj vježbača srednjoškolaca niti jednoga trenutka nije bio blizu tom postotku. Za ilustraciju, na kraju zimskoga polugodišta šk. god. 1872/73. klasična je gimnazija imala 436 učenika, a neobaveznu nastavu tjelesnoga odgoja polazilo ih je 109, tj. točno četvrtina.56 S obzirom na podatke iznesene u prethodnom odlomku, evidentno je da je postotak polaznosti tjelesnoga u realki u tom trenutku bio nezanemarivo viši. Kako ne raspolažem saznanjem o broju učenika realke na kraju prvoga polugodišta šk. god. 1872/73, udio polaznika Singerove nastave (89) u toj školi u predmetnom polugodištu može se računati u odnosu na broj upisanih na početku nastavne godine (288), ili u odnosu na broj učenika na njezinu kraju (242), što znači da je riječ o 30,9% učenika u jednom, odnosno 36,8% u drugom slučaju. Iz svega ovoga da se izračunati kako je sveukupno 198 učenika iz klasične gimnazije i realke pohađalo nastavu tjelesnoga odgoja u prvom polugodištu šk. god. 1872/73, što je, ovisno o odabranom parametru za realku, činilo 27,3 ili 29,2% sveukupnoga broja učenika tih dviju ustanova, tada jedinih zagrebačkih srednjih škola. Premda je Čustonja računao za šk. god. 1873/74, broj učenika koji su tu godinu završili u realki (292) i klasičnoj gimnaziji (450)57 jasno pokazuje da ne može biti govora o „gotovo polovini“ zagrebačkih srednjoškolaca na satovima tjelesnoga.

No bez obzira na to, Čustonjinu zaključku da je Singer bio „prvo veliko ime“, tj. da je „odigrao jednu od ključnih uloga u razvoju, ne samo TZK-a na području Hrvatske, već i tjelovježbenog pokreta u Hrvatskoj uopće“,58 nema se što prigovoriti.

***

Osim iz gimnastike, Singer je nudio i privatnu poduku iz mačevanja, te je u literaturi označen „prvim civilnim učiteljem“ i začetnikom sportskoga mačevanja u Zagrebu, koje je podučavao na „vrlo primitivni staroaustrijski način“. Najvjerojatnije je i mačevaoce uvježbavao u svojoj gombaonici u realki, a za ljepšega vremena na otvorenom, možda u dvorištu klasične gimnazije.59 Vijesti o mačevalačkoj poduci prenosio je onodobni zagrebački tisak. Primjerice, početkom svibnja 1865. najavljeno je da će Singerov „tečaj u obučavanju mačevanja“ započeti 1. lipnja,60 a u travnju 1872. moglo se pročitati da je „po istom g. prof. […] ovih danah“ utemeljeno „mačilište“,

55 Usp. Čustonja, n. dj., 124; Čustonja i Husain Pustaj, n. dj., 16. 56 NSK, Izvěstje o kraljevskoj višoj gimnaziji 1872/3, 35, 47. 57 NSK, Izvjestje o kraljevskoj velikoj gimnaziji 1873/4, 39. 58 Čustonja, n. dj., 125; Čustonja i Husain Pustaj, n. dj., 16. 59 Usp. Bučar, „Stari zagrebački športski portreti“, 204; Isti, „Miroslav Singer“; Radović, „Prvi učitelji“, 1554;

Popovčić, n. dj., 42. 60 „Trojedna kraljevina“, Domobran, 4. V. 1865, 3.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

tj. posebna mačevalačka škola.61 Radović pretpostavlja, zapravo, nagađa da je Singer sudjelovao u pripremanju opere Nikola Šubić Zrinski Ivana pl. Zajca – praizvedene u Zagrebu 4. studenoga 1876, dan uoči Singerove smrti – odnosno da je pjevače i zboraše podučavao rukovanju sabljom. Popovčić pak tu pretpostavku drži vrlo neizglednom.62

***

Kroz prizmu Singerove profesije valja razmotriti njegov socioekonomski položaj. S obzirom na tadašnje prilike ne bi bilo nelogično pretpostaviti da se gimnazijskoga nastavnika može označiti pripadnikom elite, dakako, pritom računajući sa stanovitom značenjskom rastezljivošću termina elita. Naime, hrvatske su zemlje bile periferni i po mnogim gospodarskim i drugim pokazateljima najzaostaliji dio Monarhije, područje pretežno napučeno ruralnim i nepismenim stanovništvom,63 s rijetkim urbanim sredinama64 među kojima se isticao Zagreb, na razini čitave države provincijski gradić nevelike političke i ekonomske snage i važnosti, koji za Singerova života neće dosegnuti broj od 30.000 stanovnika.65 Dakle, za očekivati je da u takvoj Hrvatskoj i takvom Zagrebu pojedinac koji radi kao nastavnik u dvjema srednjim školama, a koji je prethodno boravio u Istanbulu i putovao Bliskim istokom, koji poznaje orijentalne jezike i zanima se za mineralogiju, pripada društvenom sloju koji se može odrediti kao elitu. Ipak, Singerova primanja nisu odgovarala ovakvoj slici jer je gimnastika u klasičnoj gimnaziji i realki za njegova života bila neobavezan predmet. Kratko rečeno, „za svoju novu struku slabo je našao odziva, a još manje dohotka“.66 Za ilustraciju, „Naredbom kr. dalm. hrv. slav. namjesničkoga vijeća od 23. travnja 1864. određene su učitelju gimnastike godišnje pristojbe od 600 forinti a. v.; ne bude li obligatan predmet, nagrada od 200 for.“67 Stoga je Singer, kako smo vidjeli, svoj materijalni

61 Usp. „Domaći glasovi“, Narod, 18. III. 1872, 3; „Domaći glasovi“, Narod, 15. IV. 1872, 3. 62 Radović, „Prvi učitelji“, 1554; Popovčić, n. dj., 42. 63 Prema podacima iz 1880, dakle više od 20 godina nakon Singerova dolaska u Zagreb, u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 73,9% nepismenoga stanovništva. Ipak, kako se Zagreb kao (pokrajinsko) upravno središte, politički, gospodarski, prometni, prosvjetni i kulturni centar banske Hrvatske, u tom razdoblju razvijao znatno brže od ostatka hrvatskih zemalja, mogao se pohvaliti bitno povoljnijim pokazateljima, tako i osjetno nižom stopom nepismenosti od 28,3%. Usp. Suzana Leček, „Pokušaji smanjivanja nepismenosti u Banskoj Hrvatskoj početkom 20. stoljeća“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 26, 1993, 133 (tabela 9), 136 (tabela 12). 64 Prema popisu iz 1869, tek 3,3% stanovništva banske Hrvatske živjelo je u gradovima s više od 10.000 žitelja.

Usp. Filip Tomić i Mario Strecha, „Zagreb raste. Prilog poznavanju populacijskog razvoja Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća u komparativnoj perspektivi“, Historijski zbornik, br. 1, 2016, 42 (Tablica 3). 65 Početkom 1850-ih, nekoliko godina uoči Singerova doseljenja, Zagreb nije bio niti među 50 najmnogoljudnijih gradova u habsburškom imperiju, da bi 1910. u istoj kategoriji dosegnuo 14. mjesto. Tijekom druge polovice 19. stoljeća pripadao je skupini najbrže rastućih gradova čitavoga carstva. S obzirom na razdoblje

Singerova življenja i djelovanja u hrvatskoj metropoli, kao svojevrsne referentne točke ovdje ću izdvojiti popise stanovništva iz 1869. i 1880 – u Zagrebu je u prvom slučaju zabilježeno 19.857, a u drugom 30.000 stanovnika. Usp. Tomić i Strecha, n. dj., 40, 67, 69. 66 Kassowitz-Cvijić, n. dj., 311. 67 Cuvaj, n. dj., sv. V, 252. — Za detaljnije spoznaje o Singerovim prihodima vidjeti: „Izvadak iz zapisnika dne 2. prosinca t. g. dèržane siednice zastupničtva slob. kr. i gl. grada Zagreba“, Narodne novine, 6. XII. 1861,

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

status nastojao poboljšati privatnim podučavanjem gimnastike i mačevanja, a moguće je da je koju forintu uprihodio surađujući u zagrebačkim novinama. Naime, poznato nam je nekoliko njegovih priloga objavljenih u onodobnoj periodici,68 a ne treba isključiti mogućnost da mu je bibliografija i bitno opsežnija, odnosno da je tjelovježbu propagirao u još nekim tekstovima koje nisam evidentirao.

Uz njegovu publicističku djelatnost, recimo i da je Singer značajan kao suradnik učitelja Andrije Hajdinjaka na izradi izdanja Njemačko-hrvatsko nazivlje za tjelovježbu i Nazivlje za mačevanje (Zagreb 1875), priručnika važna za usustavljivanje gimnastičke terminologije, u kojem hrvatske prevedenice njemačkoga nazivlja svjedoče o Hajdinjakovu izvrsnom „poznavanj[u] pučkoga jezika i smis[lu] za rječotvorje“.69 Bilo je to „prvo stručno djelo o tjelovježbi u hrvatskom jeziku“,70 koje je u Obzoru od 21. srpnja 1875. preporučeno članovima Hrvatskoga sokola kako bi prestalo „njemčurenje po vježbalištu“, da bi ga potom zemaljska vlada 18. listopada odobrila za uporabu pučkoškolskim učiteljima kao „pripomoćnu knjigu“.71

III.

Osim razvoju nastave tjelesnoga odgoja u klasičnoj gimnaziji i realki, Singer je svojom stručnošću znatno doprinio radu dvaju zagrebačkih društava, kojima je usto bio jedan od osnivača. Prvo od njih jest Dobrovoljno vatrogasno društvo, tada nazivano i „gasničkim“ ili „gasilačkim“, čijem se utemeljenju pristupilo 1869. godine.

Naime, 1. srpnja te godine u gradskoj je vijećnici održana sjednica na kojoj se okupilo 14 pojedinaca zainteresiranih za oživotvorenje ovakvoga društva, među njima i Singer. Sastanak je vodio poduzetnik Pavao Hatz72, tadašnji zagrebački podnačelnik, budući gradonačelnik, a odlučeno je da se šesteročlanom odboru, u koji je uključen

1; „Trojedna kraljevina. Zagreb. Izvadak iz zapisnika siednice zastupničtva slob. kralj. te gl. grada Zagreba dèržane dne 6. listopada 1862.“, Narodne novine, 14. X. 1862, 1; „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 30.

XII. 1862, 2; Deželić, „Prvi hrvatski...“, 18; Bučar, Pedeset godina tjelesnog uzgoja, 2; Isti, „Stari zagrebački športski portreti“, 203; Isti, „Miroslav Singer“; Popovčić, n. dj., 40. 68 U Bibliografskom katalogu periodike Leksikografskoga zavoda „Miroslav Krleža“ (dostupno na: http:// katalog.lzmk.hr/, pristupljeno 20. IX. 2020) evidentirani su sljedeći Singerovi tekstovi: 1) „Ueber Zweck und Nützlichkeit des Turnens“ [O svrsi i korisnosti tjelovježbe], Agramer Zeitung, br. 153, 1859, 627; br. 156, 1859, 639. – 2) „Warum soll geturnt werden?“ [Zašto bismo trebali vježbati?], Agramer Zeitung, 1860, tiskano u osam dijelova, prvi nastavak u br. 241, posljednji u br. 262. – 3) „Tjelovježba. Sveobće upute i razjašnjenja s osobitom refleksijom na naučnike (šegrte) i njihove obučatelje (majstore)“, Narod, br. 241 i 242, 1872. – 4) „Einfluss der Turners auf die Hebung der Arbeitskraft“ [Utjecaj tjelovježbe na podizanje radne sposobnosti], Agramer Wochenblatt, br. 22, 1874, 270–272; hrvatski prijevod članka („Utjecaj tjelesnog vježbanja na podizanje radne snage“) objavljen je u publikaciji Historija fizičke kulture. Bilten, br. 1, 1966, 47–52. 69 Usp. F. Fć. [Franjo Frntić], „Hajdinjak, Andrija“, HBL, knj. 5, 397–398; Čustonja i Husain Pustaj, n. dj., 55–59. 70 Deželić, „Prvi hrvatski...“, 18. 71 Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 11. 72 Vidi: T. De. [Tatjana Delibašić], „Hatz, Pavao“, HBL, knj. 5, 450.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

Singer, povjeri sastavljanje osnove društvenih pravila.73 Kad je odbor obavio taj zadatak, 20. srpnja održan je novi sastanak, također u gradskoj vijećnici i pod Hatzovim predsjedanjem, te su prihvaćene razmjerno brojne promjene nacrta pravila. U društvo je dotad već bilo upisano 111 članova, a ovom ih je sastanku prisustvovalo oko 30. Singer se tom prigodom pismeno obvezao da će gasitelje „bezplatno podučavati u tjelovježbi“, izrazivši spremnost da poduke počnu i prije no što društvo bude formalno osnovano, odnosno prije no što zemaljska vlada odobri pravila. Vježbalo bi se dvaput tjedno, i to kako bi vatrogasci čim prije bili spremni za moguće intervencije.74

Na sjednici društva od 11. siječnja 1870. „prihvaćena su preradjena pravila, službeni propisnik i molba“ zemaljskoj vladi da odobri pravila. Singer je imenovan u tročlani odbor koji će, očekujući potvrdu pravila, „činiti priprave i sastaviti osnovu za početak radnje“.75 Vlada je pravila potvrdila 31. ožujka, a društvo je 14. svibnja u dvorani Trgovačko-obrtničke komore održalo dobro posjećenu konstituirajuću skupštinu. Na njoj je formiran privremeni upravni odbor, u koji su ušli Hatz kao predsjednik, Đuro Deželić kao perovođa, te još osmorica odbornika, među kojima Singer, potom trgovac Aleksandar Hondl76, gradski vijećnik te predsjednik Trgovačko-obrtničke komore i Hrvatske eskomptne banke; građevinski inženjer Rupert Melkus77, gradski „mjernik“; stolar Miroslav Eisenhuth i zlatar Franjo Pečak. Odbornik Jeglić obavljao je dužnost privremenoga vatrogasnoga „vojvode“, tj. kapetana. Privremeni se odbor posvetio nabavi opreme te pripremanju prve glavne skupštine, na kojoj će biti izabrana prva uprava društva. Broj članova znatno je porastao, te je, prema izvješću pripremljenu za glavnu skupštinu, „gasilačko“ društvo imalo više od 400 upisanih članova, i to 54 utemeljitelja (odjednom platili članarinu u iznosu od 50 forinti), 100 izvršujućih (tj. „gasilaca“, koji su morali biti punoljetni i „neporočni“ muškarci nastanjeni u Zagrebu) i 250 potpomagajućih (četiri forinte godišnja članarina). Za spomenuti je da se Singer upisao kao utemeljitelj, pristavši dakle od svojih skromnih prihoda odvojiti 50 forinti.78

73 Usp. „Zagrebačko dobrovoljno gasničko družtvo“, Narodne novine, 8. VII. 1869, 3; Gj. Deželić, „Izvješće o postanku vatrogasnog družtva u Zagrebu“ (dalje: „Izvješće“), Narodne novine, 19. VII. 1870, 3. 74 Usp. „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 21. VII. 1869, 2; „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 22. VII. 1869, 2–3; Deželić, „Izvješće“, Narodne novine, 19. VII. 1870, 3. 75 Usp. „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 12. I. 1870, 3; Deželić, „Izvješće“, Narodne novine, 27. VII. 1870, 3. 76 Vidi: T. De. [T. Delibašić], „Hondl, Aleksandar“, HBL, knj. 5, 611. 77 Vidi: Marijan Lipovac, „Rupert Melkus je obnavljao Zagreb nakon razornog potresa u 19. stoljeću“, Portal za nacionalne manjine, 30. III. 2020 (https://nacionalnemanjine.hr/rupert-melkus-je-obnovljao-zagreb-nakonrazornog-potresa-u-19-stoljecu/#:~:text=Bio%20je%20to%20%C4%8Ceh%20Rupert%20Melkus%2C%20 gradski%20%E2%80%9Emjernik%E2%80%9C%2C,koji%20se%20kao%20urbanisti%C4%8Dki%20i%20 graditeljski%20pothvati%20, pristupljeno 28. IX. 2020). 78 Usp. „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 16. V. 1870, 3; „Zagrebačko vatrogasno družtvo“, Sloga, 2. VI. 1870, 3; „Narodni zavodi“, Narodne novine, 28. VI. 1870, 3; 2. VII. 1870, 3; „Trojedna kraljevina“, Sloga, 4.

VII. 1870, 1; Deželić, „Izvješće“, Narodne novine, 28. VII. 1870, 3; 29. VII. 1870, 3.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

Upravo će broj članova biti jednim od razloga zbog kojih je glavna skupština, zakazana za 10. srpnja u „gradj. streljani“, bila iznimno burna, na koncu i „sbog neredah odgodjena“,79 a u pozadini sukoba, koji je izbio zbog verifikacije glasačkih listića, očito su stajali i politički motivi. Stavove dijela članstva nezadovoljna radom Hatza i privremenoga odbora artikulirao je nepotpisani autor prilično opširnoga priloga u listu Zatočnik, koji je prisustvovao neodržanoj skupštini. U tom je tekstu privremenu upravu prozvao za djelovanje protivno njezinim ovlastima i društvenim pravilima, ustvrdivši da se, „najviše polag političkoga mnenja“, pojedince prima ili odbija upisati kao članove. Članovi privremenoga odbora – time dakle i Singer, iako nije poimence spomenut – etiketirani su kao režimlije, „vladini ljudi“, preko kojih ban unionist Levin Rauch u Dobrovoljno vatrogasno društvo (DVD) pokušava uključiti čim više činovnika, i to kako bi oni svojim glasovima utjecali na izbor društvene uprave koja će biti sklona zemaljskoj vladi, a s obzirom da je većina upisanih članova bliska oporbenoj Narodnoj stranci. Ne mogavši voditi skupštinu u uzavreloj atmosferi, Hatz ju je odlučio odgoditi, što je izazvalo negodovanje suprotstavljene struje, predvođene dr. Milanom Makancem80. Kad su pak Hatz i članovi privremenoga odbora napustili dvoranu, nezadovoljnici su ignorirali odluku o odgodi skupštine te aklamacijom izabrali upravni odbor na čelu s predsjednikom Jankom Jambrišakom81, poznatim graditeljem. Zatočnikov suradnik ističe da su taj upravni odbor podržali i oni članovi društva koji slove za najžešće starčevićance, te se kao takvi u političkim pitanjima ne slažu s većinom članstva, sklona narodnjacima.82

Na napise u Zatočniku reagirao je Đuro Deželić, objavivši u Narodnim novinama opširan osvrt podijeljen u 11 nastavaka. Stajući u obranu Hatza i privremene uprave, Deželić Zatočnikov prilog naziva „povorkom neistina“, a nezadovoljnike predvođene Makancem proziva zbog rušilačkih namjera, tvrdeći da nastoje cijepati vatrogasno društvo po stranačkim linijama. Usto, odbacujući teze o prorežimskoj orijentaciji privremene uprave, apostrofira njezinu otvorenost prema svima te ističe da se prigodom primanja članova uopće nije vodilo računa o političkim afinitetima, već su svi bili dobrodošli. Naglašava kako skupina nezadovoljnika – koja je, protivno pravilima, nelegalnom i nelegitimnom skupštinom odnosno agresivnim i nasilničkim metodama pokušala preuzeti upravljanje DVD-om – čini manji dio članstva, te je brojčanu inferiornost nastojala kompenzirati dovevši na glavnu skupštinu mnoštvo kojem je htjela omogućiti glasačko pravo pri izboru uprave, iako mnogi među njima

79 Deželić, „Izvješće“, Narodne novine, 29. VII. 1870, 3. 80 Milan Makanec (1843–1883), profesor kaznenoga i međunarodnoga prava na zagrebačkoj Pravoslovnoj akademiji, bio je pripadnik Narodne stranke, oštar kritičar nagodbenoga poretka i politike bana Levina

Raucha, kao i zagrebačkoga gradonačelnika Dragutina Cekuša. Opširnije: Stjepan Matković, „Makanec,

Milan“, HBL, mrežno izdanje (http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=12055, pristupljeno 2. X. 2020). 81 Vidi: L. D. [Lelja Dobronić], „Jambrišak, Janko“, HBL, knj. 6, Zagreb 2005, 291–292. 82 Usp. „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 11. VII. 1870, 2; „Glavna skupština vatrogasnoga družtva“,

Zatočnik, 12. VII. 1870, 2–3; „Dopisi“, Zatočnik, 15. VII. 1870, 2.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

nisu bili članovi te stoga nisu mogli pristupiti glasovanju. Deželić konstatira da je privremeni odbor čitavo vrijeme postupao sasvim u skladu s društvenim pravilima, a pripadnicima suprotstavljene struje spočitava da strančarstvo i politiku pretpostavljaju dobrobiti DVD-a i zagrebačkih građana, koji trebaju adekvatnu protupožarnu zaštitu.83

Zemaljska je vlada „nezakonitu skupštinu“ pod Makančevim vodstvom proglasila „ništetnom“ te odredila da privremeni upravni odbor nastavlja djelovati do održavanja glavne skupštine.84 U međuvremenu su DVD-u pristupali novi članovi, među njima, kao utemeljitelj, i ban Rauch.85 Zagrebačko gradsko zastupstvo, također upisano kao utemeljitelj, „votiralo“ je više od 6000 forinti za nabavu vatrogasne opreme. Kako je gradsko zastupstvo već dotad financijski i materijalno poduprlo rad društva, a očekivalo se da će tako postupati i ubuduće, na sjednici zastupstva predloženo je da i ono dobije predstavnike u upravi DVD-a.86 Prijedlog je bio usvojen, te je na skorašnjoj skupštini zastupstva odlučeno „da vazdašnji gradski zastupnik i podnačelnik grada bude vatrogasnomu družtvu načelnik i kao takov da nebude glavnom skupštinom biran“, a da „spadaju u upravljajući odbor i dva gradska u skupštini gradskoga zastupstva izabrana za to zastupnika, od kojih će jedan imat podpisati s predsjednikom i jednim odbornikom sjedničke zapisnike“. Intencija ovih zaključaka bila je dakle ojačati utjecaj gradske općine u upravi DVD-a, učiniti taj utjecaj „primjerenim“ s obzirom na sredstva koja je Grad izdvojio kako bi pomogao djelovanju društva. Tako je načelnikom DVD-a postao Hatz, a nakon što je zemaljska vlada potvrdila revidirana pravila društva, na sjednici gradskoga zastupstva od 31. listopada 1870. u upravu DVD-a kao predstavnici Grada izabrani su Aleksandar Hondl i Mirko Karas.87

Uoči glavne skupštine DVD-a dnevnik Sloga pozivao je Zagrepčane da, bez obzira na politička neslaganja i eventualne osobne simpatije i antipatije, podrže „prekrasnu svrhu, koju to družtvo imade za gradsku obćinu“.88 Deželić je u istom listu upozoravao na političko strančarenje kao opasnost za DVD, ali i kao širi društveni problem, naglašavajući humanost i rad za dobrobit društva i zajednice kao temeljne vrijednosti, te ističući da se osobne interese i neslaganja mora ostaviti po strani.89

Glavna je skupština održana u nedjelju, 20. studenoga, u gradskoj vijećnici, s početkom u 9 h. Otvorena je Hatzovim obraćanjem, a jedina joj je svrha bio izbor

83 Usp. Deželić, „Izvješće“, Narodne novine, 16. VII. 1870, 3; 19. VII. 1870, 3; 21. VII. 1870, 3; 27. VII. 1870, 3; 28. VII. 1870, 3; 29. VII. 1870, 3; 1. VIII. 1870, 3; 3. VIII. 1870, 3; 5. VIII. 1870, 3; 6. VIII. 1870, 3; 8.

VIII. 1870, 3. 84 Usp. „Skupština gradskoga zastupstva“, Sloga, 1. X. 1870, 3. 85 Usp. „U vatrogasno družtvo“, Narodne novine, 11. VIII. 1870, 3. 86 Usp. „Skupština gradskoga zastupstva“, Sloga, 1. X. 1870, 3. 87 Usp. „Zemlje hrvatske kraljevine“, Sloga, 11. X. 1870, 3; „Zemlje hrvatske kraljevine“, Sloga, 2. XI. 1870, 2. 88 Usp. „Vatrogasno družtvo“, Sloga, 12. XI. 1870, 3. 89 Usp. Gj. Deželić, „Zagrebačko vatrogasno družtvo i političko strančarenje“, Sloga, 19. XI. 1870, 1–2.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

uprave kako bi DVD konačno moglo početi djelovati. Otprije su odlukama gradskoga zastupstva u upravu ušli Hatz kao načelnik te Hondl i Karas kao odbornici, a na glavnoj je skupštini izabrano još šest odbornika – Đuro Deželić, Julio Krcivoj, Antun Nosan, Aleksandar Mraović, Alojz Budicki i Gjuro Lenz – dok je za vojvodu izglasan građevinski inženjer i poduzetnik Janko Grahor90. Okupljeni skupštinari „jednodušno“ su prihvatili prijedlog da se gradonačelniku Dragutinu Cekušu91, podnačelniku Hatzu i senatoru Deželiću zahvali zbog njihova angažmana oko ustrojavanja DVD-a.92 Četiri dana potom u novinama je izišla vijest o konstituiranju upravnoga odbora. S obzirom da su načelnik i vojvoda već ranije bili izabrani, preostalo je popuniti još nekoliko funkcija unutar uprave, te je prigodom konstituiranja upravnoga odbora Deželić imenovan poslovođom, Nosan blagajnikom, a Hondl likvidatorom.93

Od svih dosad spomenutih pojedinaca, u povijesti hrvatskoga vatrogastva posebno mjesto pripada Đuri Stjepanu Deželiću, koji će 1876. postati prvim predsjednikom Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice, te će na toj dužnosti ostati sve do smrti 1907. godine. Njegovo mu je djelovanje priskrbilo reputaciju „oca hrvatskoga vatrogastva“. U vrijeme utemeljenja zagrebačkoga DVD-a 1870. gradski je vijećnik, političkim opredjeljenjem unionist. Od sljedeće godine do kraja života bio je zamjenik zagrebačkoga gradonačelnika, a nakon 1873. napravio je i politički zaokret, priklonivši se pravašima.94

Nedugo po konstituiranju upravnoga odbora DVD-a, 27. studenoga 1870. konstituiran je i gasilački zbor, unutar kojeg je nadzornikom glavnoga depozitorija imenovan Friedrich Miroslav Singer.95 Ubrzo se pristupilo i uvježbavanju, kao i gasilačkim „pokusima“.96 Uz tjelovježbu, koju je održavao četvrtkom u svojoj gombaonici u realki, dakako, na njemačkom jeziku, Singer je vatrogascima držao i „teoretička predavanja“.97 U znak zahvalnosti za njegov angažman prigodom osnivanja društva, te za držanje satova tjelovježbe izvršujućim članovima, DVD je svoga utemeljitelja i prvoga učitelja 30. travnja 1876. imenovalo počasnim članom,98

90 Vidi: B. Šu. [Božena Šurina], „Grahor, Janko Nikola“, HBL, knj. 5, 121–122. 91 Vidi: A. Sz. [Agneza Szabo], „Cekuš, Dragutin“, HBL, knj. 2, Zagreb 1989, 615. 92 Usp. „Glavna skupština vatrogasnoga družtva“, Sloga, 21. XI. 1870, 1; „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 21. XI. 1870, 2–3. 93 Usp. „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 24. XI. 1870, 2. 94 Usp. 140 godina Hrvatske vatrogasne zajednice 1876.–2016., Zagreb 2016, passim., napose 33–74; Ka. Mć. [Karmen Milačić], „Deželić, Đuro“, HBL, knj. 3, Zagreb 1993, 358–360. 95 Usp. „Vatrogasno društvo“, Sloga, 28. XI. 1870, 3. 96 Usp. „Gasilački sbor“, Sloga, 12. XII. 1870, 3. 97 Usp. „Predavanja vatrogasilačkomu sboru“, Narodne novine, 16. XII. 1870, 3; „Predavanje vatrogasilačkomu sboru“, Sloga, 17. XII. 1870, 3; „Trojedna kraljevina“, Narodne novine, 22. XII. 1870, 3; „Naše dobrovoljačko vatrogasno družtvo“, Sloga, 23. XII. 1870, 3. 98 Usp. Radović, „Prvi učitelji“, 1550; Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 15; Isti, „Miroslav Singer“.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

a to priznanje svjedoči da je Singer dao vrlo zapažen prinos razvoju zagrebačkoga vatrogastva.

No kolikogod važan bio u povijesti DVD-a, kudikamo bitniju ulogu imao je u jednom drugom zagrebačkom društvu.

IV.

Krah neoapsolutizma omogućio je oživljavanje političkoga i društvenoga života u habsburškom imperiju, što je među ostalim pogodovalo nastanku i razvoju sokolstva – Miroslav Tyrš99 je 1862. u Pragu utemeljio prvo sokolsko društvo. Kako je Češka bila jedna od ekonomski i industrijski najprosperitetnijih pokrajina čitave monarhije, sokolska je ideja upravo ondje imala najpovoljnije uvjete za rođenje i prve korake, a češko je sokolstvo u sljedećim desetljećima izraslo u prilično masovan i dobro organiziran tjelovježbeni pokret.100 Sokolaši su tjelovježbu vidjeli kao aktivnost koja će blagotvorno djelovati na pojedinčev psihofizički razvoj, ali i kao, ne manje važno, odgojno oruđe koje će potpomoći oblikovanju nacionalno i kulturno samosvjesnih osoba, moralnih i dostojanstvenih, uzornih članova zajednice. Sokolstvo je imalo doprinijeti jačanju nacionalnoga duha i osjećaja, kao i potaknuti zbližavanje slavenskih naroda u habsburškoj državi, na platformi ideje o slavenskoj uzajamnosti, što je dakako podrazumijevalo i opiranje eventualnim germanizatorskim i mađarizatorskim nasrtajima na slavenske podanike habsburške krune, odnosno otpor težnjama da se njihove etničke/nacionalne identitete neutralizira, potisne, ili, u krajnjem slučaju, iskorijeni. Sokolski će pokret za postojanja Austro-Ugarske kontinuirano rasti, najsnažniji će biti u Češkoj, odakle se proširio i među druge Slavene, a njegovi su nositelji u svim dijelovima habsburške države bili pripadnici liberalnoga građanstva.101 Više od desetljeća nakon rođenja, pokret je iz ‘centra’ stigao i na periferiju Dvojne monarhije, tj. u Hrvatsku. Banovanje pučanina Ivana Mažuranića, narodnjaka i reformatora, modernizatora (banske) Hrvatske, stvorilo je pogodnu društvenopolitičku klimu za nastanak hrvatskoga sokolstva,102 koje će se, poput velike većine drugih novosti ove vrste, najprije pojaviti i ukorijeniti u Zagrebu. Sokolska je ideja u Zagreb, centar ovoga dijela periferije austro-ugarske države, stigla posredstvom

99 Vidi: „Dr. Miroslav Tyrš. Životopisna crtica“, Sokol, br. 11, 1878, 86. 100 Za ilustraciju, godine 1904. djelovalo je 765 čeških sokolskih društava (od toga u Češkoj 494, u Moravskoj 162, u Sjevernoj Americi 73, u Beču 9) sa sveukupno 50.328 članova (uključujući 5962 sokolašice). Desetljeće potom, početkom 1913, češki se sokolski pokret unutar Austro-Ugarske razgranao u 945 društava koja su okupljala 95.300 članova. U Pragu je do Prvoga svjetskoga rata održano šest sokolskih sletova (1882, 1891, 1895, 1901, 1907, 1912), na trima posljednjima sudjelovalo je između 14 i 18 tisuća sokolaša. Usp. „Slavensko Sokolstvo“, Sokol, br. 2, 1905, 17–18; Hrvatski sokolski koledar za 1913, 156–162, 197. 101 S ovim u vezi, o članstvu zagrebačkoga Hrvatskoga sokola u prvih pet godina postojanja vidjeti: Bučar,

Povijest Hrvatskog Sokola, 12, 66–68. 102 Živko Radan upravo prve godine Mažuranićeva banovanja označuje razdobljem nastanka „organiziranog modernog sportskog pokreta u Hrvatskoj“. Usp. Ž. Radan, „Zbirka Pravila gimnastičkih i sportskih organizacija od 1861. do 1914. u Arhivu Hrvatske“, Povijest sporta, br. 16, 1973, 1448–1450.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

Slovenaca, ljubljanskih sokolaša,103 koje se stoga može označiti svojevrsnim kumovima Hrvatskom sokolu.

Vrlo zapaženu ulogu u začecima hrvatskoga sokolskoga pokreta imao je Friedrich Singer. Doduše, navodno je sa zagrebačkim Nijemcima prethodno namjeravao utemeljiti njemačko tjelovježbeno društvo (Turneverein), organizaciju poput onih kakve su već postojale u Ljubljani i Celju. No ta namjera nije bila realizirana, a on je završio na ‘suprotnoj’ strani, kao jedan od osnivača Hrvatskoga sokola, društva koje će se, pronoseći sokolsku ideju, nadahnjivati „hrvatskim“, „narodnim“, „rodoljubnim“, „patriotskim“, „slavenskim“ i „slavenofilskim“ duhom. Bučar s tim u vezi bilježi da je Hrvatski sokol suzaslužan što su se u Zagrebu, gradu „zadojen[u] njemštinom“, „od temelja [bile promijenile] društvene prilike među građanstvom“. Živeći i djelujući u hrvatskoj metropoli 15 godina, Singer se u vrijeme utemeljenja Hrvatskoga sokola već bio više nego dobro uklopio i udomaćio u Zagrebu, te zasigurno nije bio ‘strano tijelo’ među sokolašima. Za spomenuti je i da kao etnički Nijemac nije bio ‘usamljenik’ u Sokolu. Naime, uočljivo je da je ta organizacija u prvim godinama postojanja među članstvom okupila i zapažen broj zagrebačkih Nijemaca, većinom obrtnike i trgovce.104 Singer je u radu Hrvatskoga sokola sudjelovao od samoga utemeljenja. Štoviše, ukoliko se – ‘uobičajeno’, dakle ‘strogo formalno’ gledano – utemeljenje veže uz održavanje prve glavne skupštine društva, vidjet ćemo da je prvi učitelj gimnastike u Hrvatskoj bio sokolaš i prije no što je društvo bilo ‘službeno’ osnovano. Naime, nakon kontakata Zagrepčana sa slovenskim sokolašima, na poticaj dr. Josipa Fona, kirurga i voditelja Eksternoga odjela Bolnice Milosrdne braće, u gradskoj vijećnici održan je sastanak kojem je predsjedavao gradonačelnik Ivan Vončina, uz sudjelovanje dr. Levina Rojčevića kao perovođe, te Milana Lenucija, Friedricha Singera i Ivana Stožira, meteorologa i Singerova kolege, profesora fizike u realki. Ova „konferencija“ bila je prvi dogovor o utemeljenju sokolskoga društva u Zagrebu, a želeći ostvariti taj cilj, spomenuti su se pojedinci, zajedno s još nekoliko zainteresiranih prijatelja, u nadolazećem vremenu sastajali u gradskim gostionicama. Osnivačkom bi se skupštinom Hrvatskoga sokola moglo označiti sastanak od 5. lipnja 1874, na kojem je izabran privremeni upravni odbor društva – na čelu toga tijela bio je Josip Torbar, ravnatelj realke, a preostali članovi bili su pravnik dr. Mirko Mikulčić u svojstvu perovođe, te Singer, Franjo Pečak, dr. Gjuro Kontak i Oto Jokuš. Članovi privremenoga odbora ubrzo su poduzeli radnje nužne za registraciju prve hrvatske sokolske organizacije. Singer je sastavio nacrt društvenih pravila, koja su 15. srpnja predana zemaljskoj vladi da ih potvrdi. Uime bana Mažuranića pravila su 3. studenoga potvrđena po podbanu Jovanu Živkoviću, potpisali su ih i svi članovi privremenoga odbora, te su iste godine bila tiskana u dvojezičnom, hrvatsko-njemačkom izdanju. Poslije potvrde pravila

103 Usp. Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 3, 5–6. 104 Usp. Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 4, 12, 14.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

sokolaši su počeli pripremati prvu glavnu skupštinu, koju su sazvali za nedjelju, 13. prosinca, u gostionici K caru austrijanskom u 10 h. Kako se tada nije okupilo dovoljno upisanih članova, novi je pokušaj zakazan za 27. prosinca, u isto vrijeme na istom mjestu, a zbog ranijega neuspjeha Narodne su novine u badnjačkom broju pozivale da se ovaj put odazove što više članova. Skupština je sada bila uspješno održana, a na njoj je među ostalim izabran prvi upravni odbor Hrvatskoga sokola, koji su činili predsjednik Ivan Vončina, potpredsjednik Josip Fon, blagajnik Antun Stiasni, protustavnik Ivan Stožir, perovođa Levin Rojčević, čuvar sprava Milan Lenuci, te odbornici Gjuro Kontak, Franjo Pečak i Friedrich Singer. Društvo je s „pravim“ djelovanjem otpočelo 2. siječnja 1875, a Singer je odborničku dužnost obnašao do II. glavne skupštine, koja je, nakon dviju odgoda, bila održana 29. svibnja 1876. u gradskoj streljani, te je na njoj izabrana nova (zapravo, većinom stara) uprava – Vončina je ostao predsjednik, a Fon potpredsjednik, dok su za odbornike izabrani Kontak, Stožir, Stiasni, Lenuci, Hörer, Hermann i Živojinović. Vrijedno je spomenuti da je Singer bio vrlo aktivan na privlačenju članova te je i obavljao njihov upis, a vodio je i prve društvene knjige, blagajničku knjigu i evidenciju članova, u koju je unosio i vlastite opaske o pojedinim sokolašima, bilježeći ih na njemačkom jeziku.105

No kolikogod društvu bio značajan kao odbornik i administrativac, središnji dio sokolskoga dijela njegove biografije ne bih vezao uz sastanke upravnoga odbora, niti uz ‘papir i olovku’, već bih ga smjestio ‘u dvoranu’. Naime, imajući na umu Singerovo profesionalno djelovanje, odnosno stručnost, znanje i iskustvo proizišlo iz toga djelovanja, nije neobično da je upravo on, „u Zagrebu jedini vještak i izpitani učitelj“ gimnastike, postao prvi učitelj (vođa) Hrvatskoga sokola, zaslužan za osposobljavanje, tj. uvježbavanje prvih prednjaka, a zbog toga se doima razmjerno opravdanim označiti ga ‘srcem’ ili ‘dušom’ čitavoga društva.

Singer je sokolaše podučavao gimnastici od siječnja 1875. pa do svoje smrti sljedeće godine, vodeći vježbanje „po njemačkoj metodi Spiessovoj,106 pri čem se je također

105 Usp. Lazar Car, „Povijest ‘Hrvatskoga Sokola’ u Zagrebu“, Sokol, br. 1, 1904, 6–7; Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 7–9, 12–14. — Pojedinosti iz biografija nekih od spomenutih sokolaša, članova društvene uprave, svjedoče o vezama Hrvatskoga sokola s Mažuranićevom vladom i Narodnom strankom, a ujedno, barem ugrubo, oslikavaju politički i socioekonomski profil ljudi koje je Sokol okupljao. S tim u vezi, usp. V. Di. i F. Fć. [Vladimir Dugački i Franjo Frntić], „Fon, Josip“, HBL, knj. 4, Zagreb 1998, 319–320; Sv. L. [Svjetlana Lončarić], „Hermann, Daniel“, HBL, knj. 5, 557–558; T. R. P. [Tatjana Ribkin-Puškadija], „Hörer, Ivan“, HBL, knj. 5, 615; Da. R. M. i R. [Darja Radović Mahečić i Redakcija], „Lenuci, Milan“, HBL, knj. 8, Zagreb 2013, 627–630; „Mikulčić, Mirko“, Hrvatska enciklopedija, knj. 7, Zagreb 2005, 309; „Stožir, Ivan“, Hrvatska enciklopedija, knj. 10, Zagreb 2008, 275; „Vončina, Ivan“, Hrvatska enciklopedija, knj. 11, Zagreb 2009, 491. 106 Više o Spiessu i njegovoj metodi vježbanja u: „Adolfo Spiess. Životopisna crtica“, Sokol, br. 2, 1878, 12–13; br. 3, 1878, 20–21. — Hrvatski je sabor 1861, nakon pada neoapsolutizma, raspravljao o preustroju obrazovnoga sustava, te je zaključeno da se tjelesni odgoj u pučke i učiteljske škole te gimnazije uvede kao neobavezan, a u realke kao obavezan predmet, pri čem bi se nastava u svim školama izvodila po Spiessovu sustavu. No vladar Franjo Josip I. iste je godine raspustio Sabor, ne potvrdivši nijedan zakon koji su zastupnici izglasali. Za razliku od odluka koje je Sabor donio 1861, u prijedlogu ustroja školstva u banskoj Hrvatskoj koji je 1865. izradila i u saborsku raspravu poslala Učiteljska zadruga očit je „otklon od germanskog utjecaja

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

služilo Angersteinom i Ravensteinom“. Doduše, počeci sokolske tjelovježbe u Hrvata nisu bili nimalo laki, vježbe su se „dosta slabo polazile“, a prema napisu u Obzoru od 8. srpnja 1875, dio članova društva „još nisu nikada vidjeli kožnatog konja na gombalištu“. Usto, nezanemarivu teškoću predstavljala je socijalna stratifikacija unutar društva, koja se osjetila i u tjelovježbenom segmentu. Naime, vježbači su bili podijeljeni u tri odjela – „aristokratski“, „doktorski“ i „plebs“, od kojih je potonji bio najbrojniji. Takva je podjela očito bila vrlo neugodna za unutarnju koheziju Hrvatskoga sokola, o čem svjedoči i činjenica da se spomenute vježbačke grupe nazivalo „kastama“. Svjesno ovoga problema, vodstvo organizacije o njem je raspravljalo na sastanku od 26. lipnja 1875. Ipak, premda je i predsjednik Vončina bio protivnik vježbačkih skupina oformljenih po takvim, socioekonomskim kriterijima, „kaste“ su se još neko vrijeme zadržale. Svaka skupina vježbala je dva sata tjedno, a vježbe su održavane u Singerovoj gombaonici u suterenu realke, koja je dakle postala prvom vježbaonicom Hrvatskoga sokola. Raspolagala je sljedećim spravama: „drvena preča, karike, ruče, konj, kozlić, dvije strunjače, stalci sa vrpcom za skok u vis s odskočnom daskom i nekoliko manjih bučica“. Društvo je tijekom 1875. uprihodilo 1104 forinte, te je taj iznos gotovo u cijelosti potrošilo, uloživši većinu sredstava, na zahtjev članova, u nabavu sprava (432 forinte), a kupljen je i bicikl. Planiralo se krenuti i s mačevalačkim podukama, no od toga se odustalo zbog slaboga odziva.107

Sokol je razmjerno brzo stekao simpatije i popularnost među Zagrepčanima. Nesumnjivo je neke od njih uspio privući tjelovježbenim aspektom svoje djelatnosti, nekima su pak od gimnastike zanimljivije bile društvene zabave, plesovi ili pak izleti i druženja koje su sokolaši priređivali. Usto, sudjelovanje Sokola na različitim javnim događanjima, primjerice posvetama društvenih barjaka ili kakvim kulturnim manifestacijama, jačalo je povezanost organizacije s drugim društvima koja su se pojavljivala i sudjelovala na istim događanjima, npr. pjevačkim društvom Kolo, Hrvatskim planinarskim društvom, ljubljanskim Sokolom. U svim tim oblicima djelovanja sokolaši su uživali vrlo dobar medijski tretman, naime, aktivnosti Hrvatskoga sokola bile su najavljivane, ‘reklamirane’ i dobro popraćene u zagrebačkim dnevnim listovima, primjerice u Obzoru, Agramer Zeitungu te Narodnim novinama, koje su od 1874. tiskane u Hörerovoj tiskari. Na koncu, ali nipošto ne i najmanje važno, društvo je popularnost zaslužilo i zahvaljujući „pravom sokolskom narodnom slavenskom te specijalno hrvatskom duhu“ koji ga je prožimao, a s tim u vezi, uspješnom djelovanju

i sustava A. Spiessa“. Nije, dakako, Spiessov sustav time iščeznuo, štoviše, za Singerova učiteljevanja u

Zagrebu najutjecajnije knjige o tjelesnom odgoju bile su Spiessova djela Die Lehre der Turnkunst i Turnbuch für Schulen, utjecaj kojih je vidljiv i u Hajdinjakovu metodičkom priručniku Tjelovježba u pučkoj školi (Zagreb 1875). Savladavanje Spiessova sustava bilo je 1883. sastavnim dijelom ispita za učitelje tjelesnoga odgoja u građanskim školama. Usp. Čustonja i Husain Pustaj, n. dj., 11–13, 27, 55–59. 107 Usp. Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 7–14; Car, n. dj., 6–7.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

sokolaša pogodovale su i povoljne društveno-političke okolnosti, tj. naklonost „domorodn[e] i napredn[e] vlad[e]“.108

Hrvatski je sokol već u počecima postojanja okupio respektabilan broj članova, a ti podaci omogućuju da se popularnost društva razmotri na ‘egzaktniji’ način, tj. da ga se prikaže kvantitativnim pokazateljima. S obzirom na sredstva koja su bili spremni izdvojiti, članovi su Sokolu mogli pristupiti kao utemeljitelji (odjednom uplatili 20 forinti članarine), kao izvršujući (plaćali 30 novčića mjesečno) te kao podupirajući članovi (dvije forinte godišnje članarine). Sredinom 1874. u Sokol je bilo upisano 185 članova (19 utemeljitelja, 66 izvršujućih, 100 podupirajućih), koncem iste godine, u vrijeme prve glavne skupštine, njih 296 (20, 113, 163), tijekom 1875. društvo je okupljalo 266 (15, 143, 108), a 1876. 274 člana (15, 120, 139). Jedan od članova utemeljitelja bio je i Singer, koji je dakle, osim ‘praktičnim’ radom, društvu pomogao i odvajajući najveći iznos članarine. O njegovim skromnim prihodima već je bilo riječi. Ipak, dok je zagrebačke vatrogasce uvježbavao besplatno, sokolaši su istu vrstu Singerova angažmana, odnosno njegovo djelovanje u svojstvu društvenoga učitelja gimnastike, odlučili novčano honorirati. Na sjednici Upravnoga odbora od 17. lipnja 1875, na prijedlog dr. Fona odlučeno je da se Singeru „dopita nagrada od 25 f.“, da bi mu za 1876. bila doznačena godišnja naknada od 100 forinti, od čega je podignuo 50, dok je drugu polovicu Sokol dao za namirenje troškova Singerova pogreba.109

Rezimirajući njegov angažman u zagrebačkom Hrvatskom sokolu, evidentno je da je Friedrich Singer – suosnivač, član privremene i potom prve ‘redovite’ uprave, prvi učitelj (vođa), sastavljač nacrta pravila, član utemeljitelj – imao iznimno važnu, štoviše, jednu od središnjih uloga u nastanku i funkcioniranju prve sokolske organizacije u Hrvata. Prema nekim ocjenama, baš „[n]jemu se ima ponajviše zahvaliti“ za utemeljenje društva,110 koje je ubrzo postalo jedna od stožernih ustanova hrvatskoga sportskoga života, zauzimajući istaknuto mjesto i u zagrebačkom društvenom životu uopće. Deželiću je Singer „u nas prvi osnovatelj gimnastike i njezine obuke uopće [te] začetnik, dakle prvi poticatelj i širitelj“ ideje o osnivanju Hrvatskoga sokola, organizacije kojoj bješe „prvi i glavni pokretač“,111 dočim Bučar konstatira: „Sa smrti Singera zaključena je prva perioda djelovanja Hrvatskog Sokola, u kojoj se je društvo tekar počelo razvijati i osovilo se na vlastite noge.“112 Nadovezujući se na prethodno istaknute pojedinosti iz sokolaškoga dijela Singerova životopisa, i ove tvrdnje svjedoče da mu pripada vrlo istaknuto mjesto ne samo u povijesti zagrebačkoga Hrvatskoga sokola nego i u povijesti hrvatskoga sokolstva uopće.

108 Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 9. 109 Usp. Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 7, 8, 11, 14, 17, 68; Car, n. dj., 7. 110 „(† Fridrik Singer)“, Narodne novine, 6. XI. 1876, 5. 111 Deželić, „Prvi hrvatski...“, 18. 112 Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 15.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

V.

Jamačno bi Singerova ‘profesionalna’ biografija, i ovako razmjerno bogata, bila i bogatija da nije iznenada preminuo u tragičnim okolnostima, tj., kako je zabilježeno u Narodnim novinama, „nenaravnom smrću“. Naime, u subotu, 4. studenoga 1876, „u svom skromnom stanu na Strossmayerovu šetalištu 16“, otrovao se plinom te ugušio, vjerojatno nehotice otvorivši jedan „pipac“, „koji se medjutim, kako nam kažu, i težko zatvara“. Izgledno je da se namjeravao odmoriti, odspavati prije popodnevnoga termina za vježbu, no istječući ga je plin, možda već usnula, toliko omamio te „vratah nije mogao otvoriti“ kad su mu učenici „poslje 5. ure u večer“ stigli na zakazani sat gimnastike. Premda su đaci na promenadi čekali policiju, gradski kapetan Pluščec potjerao ih je kućama. Nedugo potom, „[o]ko 7. ure“, Singeru je na vrata pokucao i jedan prijatelj, no omamljeni nesretnik ni njemu nije otvarao. Iako se plin navodno osjetio i na ulici, nitko se nije na vrijeme dosjetio ući u stan i provjeriti što se događa. Tek su u nedjelju, 5. studenoga, iza „8. ure u jutro vrata otvorili“, našavši „siromašnoga čovjeka jošte doduše živa, ali sasvim onesviešćena“. U takvu je stanju Singer prenesen u Bolnicu Milosrdne braće, gdje je umro „odmah za nekoliko časovah“.113

Činjenica smrti upisana je u matičnu knjigu umrlih zagrebačke Župe sv. Marka, u kojoj je zabilježeno da je Fridericus Singer, star 60 godina [očito je riječ o procjeni], preminuo 5. studenoga u „Bolnici MB“ od „apoplexije“, tj. kapi. Nisu upisana imena pokojnikovih roditelja niti supruge, u za to namijenjenu rubriku uneseno je prebivalište („Gymnasium“). Svećenik Josip Pažur vodio je obred prigodom sprovoda, obavljena 7. studenoga na zagrebačkom „Centralnom“ groblju.114 A upravo u vezi s tim detaljem, Singer je i svojom tragičnom, nesretnom smrću stekao jedinstveno mjesto u zagrebačkoj i hrvatskoj povijesti. Naime, „Centralno“ groblje, tj. Mirogoj, posvećeno je i otvoreno u ponedjeljak, 6. studenoga 1876, te je baš on postao prvi pokojnik pokopan na tom groblju, i to o gradskom trošku.115 Posljednje mu se počivalište nalazi na rimokatoličkom odjelu Mirogoja, polje 7, razred II/I, broj 1.116 Grob je neko vrijeme održavala „gradska obćina“, zasigurno za Drugoga svjetskoga

113 Usp. „(† Fridrik Singer)“, Narodne novine, 6. XI. 1876, 5. — Skrećem pozornost da se jedan Bučarov zapis o Singerovoj nesreći u nekim detaljima razlikuje od gore opisane verzije. Prema toj inačici, neimenovani je Singerov prijatelj, došavši do njegova stana oko 19 h, začuo „stenjanje i jecanje, […] odmah naslutio nesreću, te je poslao po bravara i otvorio vrata. Odmah je pozvan i došao gradski fizik Dr. Šime Švrljuga, koji je činio pokušaje da ga spasi, no bilo je već prekasno, te je odnesen mrtav u bolnicu milosrdne braće.“

Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 15. — O okolnostima Singerove smrti vidjeti i: „Domaće viesti“, Obzor, 6.

XI. 1876, 4; Radović, „Prvi učitelji“, 1552; Kassowitz-Cvijić, n. dj., 312; Deželić, „Prvi hrvatski...“, 19; Bučar,

Pedeset godina tjelesnog uzgoja, 4; Isti, „Stari zagrebački športski portreti“, 203. 114 Hrvatski državni arhiv, Zbirka matičnih knjiga, Župa sv. Marka, Zagreb, matična knjiga umrlih 1868–1880, str. 266, redni broj 374; vidi i: Radović, „Mirogojska zagonetka“; Isti, „Prvi učitelji“, 1552. 115 Usp. „(† Fridrik Singer)“, Narodne novine, 6. XI. 1876, 5; „Domaće viesti“, Obzor, 6. XI. 1876, 4; Bučar, „Miroslav Singer“. 116 Gradska groblja Zagreb, tražilica pokojnika (https://www.gradskagroblja.hr/trazilica-pokojnika/15, pristupljeno 9. IX. 2020).

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

rata,117 da bi 1987, na poticaj Milivoja Radovića, bio obnovljen i uređen zahvaljujući Savezu pedagoga fizičke kulture grada Zagreba i Odboru Muzeja fizičke kulture, koje su podržali SIZ-ovi fizičke kulture Zagreba i Hrvatske te redakcija časopisa Povijest sporta. 118

Sprovod, održan, kako je spomenuto, u utorak, 7. studenoga 1876, svjedoči o ugledu koji je Singer uživao u sredini u kojoj je živio i djelovao više od 17 godina. Tih su dana na stranicama zagrebačkih dnevnih listova Narodne novine i Obzor prevladavale teme vezane uz zasjedanje Hrvatskoga sabora te „srbsko-turski“ rat i njegove odjeke širom Europe, no zamjetan su prostor dobile i vijesti o Singerovoj smrti i ukopu. Hrvatski je sokol putem dnevnoga tiska pozvao svoje članove da se u što većem broju pola sata uoči početka pogreba okupe pred Bolnicom Milosrdne braće, i to, ako je ikako moguće, odjeveni u društvena odijela.119

Na „veličanstvenu“ ispraćaju sudjelovali su, „uzprkos osjetljivoj studeni i kasnomu dobu“, mnogobrojni Zagrepčani, među njima pokojnikovi bivši i tadašnji učenici, kolege mu učitelji, potom članovi gradskoga zastupstva i poglavarstva, pripadnici DVD-a i Hrvatskoga sokola. Neki su građani sprovodu prisustvovali „iz znatiželje“, s obzirom da se, kako je naglašeno, radilo o povijesnom prvom pokopu na Mirogoju. Pogrebna je povorka krenula u „4 ure po podne“ ispred Bolnice Milosrdne braće, koja se nalazila na mjestu današnjega ugla Trga bana Jelačića i Gajeve ulice, a kad je otprilike jedan i pol sat potom stigla na groblje, već se bilo smračilo. „Na čelu povorke nošen je barjak Hrvatskog Sokola“, a „[u]z lies su sa svake strane stupali po pet Sokola i vatrogasaca sa bakljama“. Na Mirogoju su pak lijes nosila četvorica sokolskih prednjaka, a društveni vijenac Milan Lenuci. Govor je održao Ivan Vončina, predsjednik Sokola, pripadnik Narodne stranke i donedavni zagrebački gradonačelnik, koji je tom prigodom naglasio Singerovu ulogu u razvoju tjelovježbe i sokolstva u Zagrebu. Vatrogasna limena glazba odsvirala je „žalopojku“, a pjevao je zbor učiteljskih pripravnika. „Već u tamnoj noći uz svjetlo baklja vrati se obćinstvo u grad.“ Hrvatski je sokol svom istaknutom članu i učitelju podignuo kameni nadgrobni spomenik.120

VI.

Istražujući ‘javne’ i ‘privatne’ segmente životopisa osoba iz 19. stoljeća, povjesničari će uglavnom imati znatno manje poteškoća pri rekonstrukciji ovih prvih, dakle pojedinčeve profesionalne karijere i(li) javnoga djelovanja. Ipak, svaku biografiju,

117 Usp. Bučar, „Miroslav Singer“. 118 M. Peček, „Uspomena na M. Singera“, Večernji list, 3/4. VII. 1987, 43. 119 Usp. „Sokol“, Narodne novine, 7. XI. 1876, 3; „Sokol“, Obzor, 7. XI. 1876, 4; Bučar, „Stari zagrebački športski portreti“, 204; Isti, „Miroslav Singer“; Radović, „Prvi učitelji“, 1552. 120 Osim u onodobnom tisku, Singerov je pogreb dobio zamjetnu pozornost i u prilozima posvećenima ovom učitelju. Usp. „Pokojni Fridrik Singer“, Narodne novine, 8. XI. 1876, 3; „† Pokojni Miroslav Singer“, Obzor, 9. XI. 1876, 3; Bučar, Povijest Hrvatskoga Sokola, 15; Isti, „Stari zagrebački športski portreti“, 203–204; Isti, „Miroslav Singer“; Radović, „Mirogojska zagonetka“; Isti, „Prvi učitelji“, 1552, 1554.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

tako i Singerovu, umnogome će ‘osvježiti’ podaci koji – ako odnosno koliko to izvori dopuštaju – omogućuju poznavanje ‘privatne’ strane određene osobe, podaci koji će manje ili više približiti čiji lik i karakter, te tako odabrana pojedinca učiniti ‘životnijim’, ‘ljudskijim’. Kad je Singer u pitanju, najvrjedniju građu relevantnu za ovu stranu njegova životopisa predstavljaju sjećanja koja su na stranicama različitih periodičkih publikacija ostavili njegovi suvremenici. Doduše, zbog metodoloških razloga, tj. stanovite fragilnosti ljudskoga sjećanja, valja naglasiti da je najstariji od takvih zapisa kojima sam se u ovom radu koristio nastao 30 godina nakon Singerove smrti.

Kako bilo, s obzirom da njegova fotografija nije sačuvana,121 ti su zapisi ujedno jedini zasad poznati izvori koji omogućuju da Singera koliko-toliko vizualiziramo. Deželić navodi da ga je upoznao u redakciji Narodnih novina za vrijeme poklada 1863, a prisjećajući se toga susreta sa znatnim vremenskim odmakom, Singera je opisao ovako: „prsat i plećat, visok a golobrad i golobrkat gospodin oko 40-tih u crnom odijelu, ali ne s cilindrom (jer se ovi još nisu smjeli bez straha nositi), nego s okruglim posavskim šeširom.“122 Znatno šturija saznanja o njegovoj vanjštini pružaju prilozi Kassowitz-Cvijić i Bučara – ona se prisjeća da je Singer bio visok i vitak,123 nasuprot čemu Bučar piše da je „po pripoviedanju“ bio „malen sitan čovjek“.124 Kako su Deželić i Kassowitz-Cvijić imali prilike vidjeti i upoznati Singera, a usto se i opisi koje donose poklapaju, dojam je da podatke iz njihovih priloga valja uzeti kao točne. S druge strane, nije mi poznato je li Bučar bio u prigodi barem sresti Singera, no tu mogućnost ne treba sasvim isključiti jer je bio rođen deset godina prije Singerove smrti. Ipak, ako ga je ikad i susreo, očito ga nije zapamtio, te ga je opisivao „po pripoviedanju“.

Deželić i Kassowitz-Cvijić ukratko su ocrtali Singerov karakter, ćud, i to u vezi s njegovim učiteljevanjem. Prethodno je bilo riječi o tom da je slovio za izvrsna učitelja i gimnastičkoga stručnjaka, čiju su predanost, iskustvo i stručnost u poslu koji je obavljao Zagrepčani iznimno cijenili. Takvu sliku potkrepljuje i mišljenje Kassowitz-Cvijić, koja bilježi da je taj „vrijedni čovjek, od naravi šutljiv, u saobraćaju [tj. ophođenju]

121 Usp. Bučar, „Stari zagrebački športski portreti“, 203; Isti, „Miroslav Singer“; Radović, „Mirogojska zagonetka“, Isti, „Prvi učitelji“, 1549; Čustonja i Husain Pustaj, n. dj., 43. 122 Deželić, „Prvi hrvatski...“, 17. — Singera možemo vizualizirati i u sokolskoj odori, koju je prilično detaljno opisao Bučar: „Prvo odijelo bilo je po uzoru ljubljanskog Sokola, te je mjesto sokolske kape, koju su Česi nosili, uzet veliki pusteni šešir s dugim sokolskim perom i hrvatskom kokardom sa sokolskim monogramom.

Odijelo se naručivalo kod krojača Bastaića na Jelačićevom trgu ili kod tvrtke Eisenhut i Stiasni u Ilici. Šeširi se naručivali kod firme Geresdorfer ili P. Šimecki, kasnije Bogdan Šmid u Ilici. Odijelo i havelok bili su od finog i trajnog sukna, a kod pera se gledalo osobito na to, da bude što dulje i ljepše. U prvo se vrijeme nosio širok ovratnik sa vezanom bijelom kravatom, no doskora se počeo nositi uski vojnički ovratnik bez kravate. Cijena kompletnom odijelu bila je tada 20 do 30 for., a odijelo trajalo je godine i godine. Pojas je bio isprvine njemački turnerski sa četiri ‘F’ (‘Frisch–Frei–Fröhlich–From’), koji je poslije izmijenjen sa

‘T’ (‘Turner’) koji se je tumačio kao Tjelovježba. Iza toga su dovedeni sokolski monogrami nakon dolaska

Hochmana. Šešir je uzet po češkom uzoru, jer su isprvine i neki češki Sokoli nosili šešir, no u manjem obliku.“ Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola, 11–12. 123 Kassowitz-Cvijić, n. dj., 310. 124 Bučar, „Miroslav Singer“.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

ponešto plah“, kao tjelovježbeni učitelj i pedagog bio kritičan, strog i vrlo savjestan, te je, ne neobično za ono doba, „dugačkom trskom“ „običavao“ „ošinuti“ i polaznice tečaja za „ženski podmladak“.125 Ne čini se pretjeranim ustvrditi kako se temeljem ovoga opisa može izgraditi dojam da je riječ o predanom profesionalcu, ali i o prilično krutoj ličnosti, (pre)ozbiljnoj i isuviše ‘hladnoj’, distanciranoj, povučenoj i ne odveć osjećajnoj osobi, dapače, o stereotipnom ‘germanskom’ karakteru. Na sličnom je tragu Deželić kada pišući o Singerovoj tjelovježbeno-pedagoškoj djelatnosti apostrofira i ovo: „on prvi primjerom svojim obodri naše učitelje i nauči ih, da mladež moraju gimnastičkom obukom otvrdnuti, očeličiti i čim više se odučiti svakoj mehkoputnosti.“126

U svakom slučaju, Singer je kao učitelj očito uživao ugled i povjerenje zajednice, što se manifestiralo i činjenicom da su neke majke odlučile poslati kćeri na privatni tečaj gimnastike „bez bojazni za narušivanje morala“. Takvu je roditeljskom raspoloženju vjerojatno uvelike pridonijelo što je „Singer bio posve neosjetljiv spram djevojačkih čara, a pored toga tako kratkovidan“ da nije uspijevao pravodobno opaziti kako izvana, kroz prozor, đaci promatraju vježbačice prigodom njihova presvlačenja. Stoga su, zbog nedostatno brze reakcije, Singerovi pokušaji uvođenja reda trskom u ovakvim situacijama uglavnom bili neuspješni, jer su se nestašni đaci razbježali prije no što bi on iz vježbaonice istrčao van.127

Recimo i da je Singer, kolikogod se možda doimao karakterno strogim, krutim, ‘zakopčanim’, ipak imao svoju ljudsku slabost – sklonost domaćoj „kapljici“. Zasigurno mu u tom smislu nije pripomoglo što se u drugom dijelu zgrade u kojoj je stanovao nalazila „najstarija gornjogradska gostionica“ Barišec, u koju je rado navraćao. Kassowitz-Cvijić spominje mogućnost da ga je života stajao upravo njegov porok, tj. da se na dan smrti „po običaju u veče vratio kući dobro nakresan“, što je utjecalo na sposobnost rasuđivanja i rukovanja ventilom za otvaranje/zatvaranje plina.128

Sve u svemu, iz dostupne se građe stječe dojam da je „stari dobričina“129 Singer imao razmjerno nesretan privatni život. U radu je već naznačeno da su mu prihodi bili prilično skromni, te je, „siromak“, živio, „trebajuć više, nego što je zasluživao, dosta oskudno“,130 stanujući u prostoriji koja se nalazila uz njegovu gombaonicu u realki.

125 Usp. Kassowitz-Cvijić, n. dj., 310–312. 126 Deželić, „Prvi hrvatski...“, 18. 127 Kassowitz-Cvijić, n. dj., 311–312. — Autorica tvrdi da, za razliku od indiferentna Singera, njegov „nasljednik“ Franjo Hochman nije uživao niti približno povjerenje zabrinutih roditelja: „Odveć ‘moralne familije’, ostatak naše prenapete građanske tradicije, velikim su negodovanjem pratile tu našu tjelovježbu.

Svaki čas bi ravnateljstvu djevojačke škole stigla po koja molba, neka se koja učenica oprosti od tjelovježbe

‘radi slabačnog zdravlja i slabokrvnosti’. Glavni je razlog pako bio taj, što se nisu pouzdali u plavokosog mladog Čeha [Hochmana], akoprem su učenice tvrdile, da je vrlo korektan. Ali tko bi im vjerovao? Na to je ravnateljstvo majkama došlo u susret u toliko, što je za tjelovježbene satove postavilo – gardedamu.“ 128 Usp. Kassowitz-Cvijić, n. dj., 311–312; Radović, „Prvi učitelji“, 1552. 129 Kassowitz-Cvijić, n. dj., 312. 130 „(† Fridrik Singer)“, Narodne novine, 6. XI. 1876, 5.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

No pretpostavku o nesretnom privatnom životu ne temeljim toliko na spoznajama o Singerovu nezavidnom materijalnom, imovinskom stanju, koliko na činjenici da se nije ženio niti imao djece,131 što je vrlo sažeto i upečatljivo izrazio Deželić, ustvrdivši da je Singer bio „muž ozbiljan, ali neoženjen, bez svoga kućanstva, prepušten sam sebi“.132 Dakako, bilo bi odveć pretenciozno očekivati da je moguće dati sasvim pouzdanu ocjenu o tome što je Singer zbog toga osjećao i proživljavao. Je li bio (ne)sretan i koliko? Možda se osjećao usamljeno? Ili mu je samački život godio? Ima li s tim veze njegova sklonost alkoholu? Kako se, za razliku od prihoda, raspoloženja i emocije ne može kvantificirati, napose s gotovo 150-godišnjim odmakom, preostaje, uz stanovitu rezervu i oprez, pokušati izvući zaključke iz zapisa Singerovih suvremenika, a ti tekstovi navode na ocjenu da taj učitelj gimnastike doista nije imao sretan ‘privatni’ život.

Konačno, s obzirom na društveno-političke okolnosti u kojima je djelovao, valja reći da nema pouzdanih podataka o njegovim političkim uvjerenjima. Naime, u Rijeku je stigao za vrijeme neoapsolutizma, a u Zagreb preselio na poziv „bachovca“ Premrua. Sudjelujući u osnivanju i radu zagrebačkoga DVD-a surađivao je s istaknutim unionistima, pojedincima bliskima Rauchovu banskom režimu, a u Hrvatskom sokolu s narodnjacima, tj. Rauchovim političkim oponentima. Planirao je utemeljiti Turnverein koji bi djelovao u njemačkom nacionalnom duhu, da bi potom postao jednom od središnjih figura u Hrvatskom sokolu, društvu čiji je rad bio prožet hrvatstvom i slavenstvom. Iz svega sam sklon pretpostaviti kako Singer nije bio opterećen politikom i strančarenjem, uz ogradu da se ipak ne smije odbaciti mogućnost kako je mijenjao uvjerenja te uvijek pristajao uz vladajuće strukture.

VII.

Kolikogod bio svjestan da pokušaji vrednovanja važnosti neke povijesne osobe s jedne strane znaju završiti iznošenjem odveć općenitih, frazerskih zaključaka, a s druge pak strane relativiziranjem smislenosti samih takvih pokušaja, cijenim kako bi na koncu ipak valjalo razmotriti Singerovo mjesto u hrvatskoj nacionalnoj povijesti. Okarakterizirati ovoga učitelja tjelovježbe velikanom naše ‘opće’ povijesti bit će, vjerujem, ponešto pretjerano, štoviše, otvoreno je pitanje koliko je uopće (pre) poznat izvan ‘svoga’ područja djelovanja. No istovremeno je dojam da upravo unutar predmetnoga područja zauzima više nego istaknuto mjesto u nacionalnoj povijesti, te ga je u takvim, suženim okvirima sasvim opravdano označiti ‘velikanom’. U širem smislu, može se razmotriti svrstavanje Singera u kategoriju historiografskih „marginalaca treće vrste“.133 A istodobno je – prvenstvo s obzirom na procjenu

131 Radović, „Mirogojska zagonetka“; Isti „Prvi učitelji“, 1549. 132 Deželić, „Prvi hrvatski...“, 18–19. 133 O teorijskom određivanju „marginalaca treće vrste“ te o istraživačkom pristupu pri rasvjetljavanju njihovih životopisa vidjeti: Filip Hameršak, „Jerko Iljadica, Hrvatski biografski leksikon i hrvatska margina u XX.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

‘važnosti’ područja njegova djelovanja – moguće i elegantno obraniti tezu da je riječ o pojedincu koji pripada u neku ‘višu’ historiografsku kategoriju. Sve u svemu, ovisno o autoru odnosno njegovu pristupu, kriterijima i afinitetima, pokušaji ‘rješavanja’ pitanja poput ovoga lako mogu rezultirati vrlo različitim ishodima.

U svakom slučaju, Singeru se, u najmanju ruku, ne može osporiti jedna od ključnih, dapače, pionirskih uloga u razvoju moderne nastave tjelesnoga odgoja, u razvoju hrvatskoga sokolskoga pokreta, a, barem posredno, ni uloga u razvoju modernoga hrvatskoga sporta.

stoljeću“, Biobibliographica, sv. 1, 2003, 45–68; Isti, „Josip Jedlowski – životopis“, Časopis za suvremenu povijest, br. 1, 2005, 101–128.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

Prilog. Neobavezna nastava tjelesnoga odgoja („gimnastike“) u zagrebačkoj klasičnoj gimnaziji za Singerova učiteljevanja.

UČITELJ (Singer) Odjela (grupa) koje podučava Nastavnih sati tjedno

3

9 10

UČENIKA

Opaska Polaznika nastave gimnastike od svih Oslobođeno plaćanja Ukupno učenika u „gombarine“ školi (%) Ukupno %

Ukupno u školi (stanje na kraju šk. god. ili polugodišta) Školska godina

Singer je počeo podučavati 15. ožujka 1859.

33,3

104

312 1858/59. 20,1

62 Na početku šk. god. u gimnaziju je upisan 351 učenik. Na početku šk. god. upisano je 397 učenika. Na početku šk. god. upisano je 411 učenika. Na početku šk. god. upisano je 474 učenika. Na početku šk. god. upisano je 525 učenika. Na početku šk. god. upisano je 535 učenika.

61,1 25

22 9

11,0 10,1

36 36

309 1859/60. 325 1860/61. 327 1861/62. 357 1862/63. 378 1863/64. 419 1864/65. 472 1865/66. 482 1866/67. Na početku šk. god. upisano je 574 učenika. Na početku šk. god. upisano je 535 učenika. Na početku šk. god. upisano je 570 učenika. Na početku šk. god. upisano je 577 učenika.

79,5 44,2 41,2 31,4

70 61 42 22

17,3 25 17,7 12,8

88 138 102 70

495 1867/68. 509 1868/69. 552 1869/70. 575 (I. polugodište) 549 (II. polugodište) 1870/71.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

4

12

Na početku šk. god. upisan je 551 učenik. Na početku šk. god. upisan je 451 učenik. 9 U izračunu za I. polugodište uzet je podatak o broju upisanih učenika na početku šk. god., jer se u izvješću na navodi njihov broj na kraju I. polugodišta. Na početku šk. god. upisan je 571 učenik. 8

Na početku šk. god. upisano je 573 učenika. Na početku šk. god. upisano je 592 učenika. Singer je preminuo 5. studenoga 1876.

56 37,9 78,0 81,0

42 22 85 68

13,9 11,5 25 20,2 11,2 13,3

75 58 109 84 55 60

538 (I. pol.) 504 (II. pol.) 1871/72. 436 (I. pol.) 416 (II. pol.) 1872/73. 491 (početak šk. god.) 450 (II. pol.) 1873/74. 529 1874/75. 522 1875/76. 546 1876/77.

Izvori: NSK, Programm des k. k. Gymnasiums 1859 , 44, 52; Programm des k. k. Gymnasiums 1860 , 16, 24; Program kraljevske gymnazije 1861 , 29, 35; Program kraljevske gimnazije 1862 , 23, 29; Program kraljevske gimnazije 1863 , 19, 27; Program kraljevske gimnazije 1864 , 15, 22; Program kraljevske gimnazije 1865 , 19, 26; Program kraljevske gimnazije 1866 , 17, 23; Program kraljevske gimnazije 1867 , 23, 28; Program kraljevske gimnazije 1868 , 17, 23; Program kralj. velike gimnazije 1868/9 , 37, 44; Program kraljevske velike gimnazije 1869–70 , 37, 44; Program kraljevske velike gimnazije 1870–71 , 30, 40–41; Izvěstje o kraljevskoj višoj gimnaziji 1871/2 , 28, 41; Izvěstje o kraljevskoj višoj gimnaziji 1872/3 , 35, 47; Izvjestje o kraljevskoj velikoj gimnaziji 1873/4 , 27, 39; Izvješće o kr. velikoj gimnaziji 1874/5 , 29, 45; Izvješće o kr. velikoj gimnaziji 1875/6 , 94, 113; Izvješće o kr. velikoj gimnaziji 1876/7 , 24, 43. NAPOMENA: Neka polja u tablici ostala su nepopunjena jer tražene podatke nije bilo moguće pronaći odnosno izračunati. Obojena polja označavaju najviše i najniže vrijednosti vezane uz polaznost nastave tjelesnoga odgoja.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja, tjelovježbe i sokolstva u Zagrebu Sažetak

Friedrich Singer, Nijemac katoličke vjere, rođen je u Beču 1821. godine. Malo je podataka o njegovu životu prije dolaska u bansku Hrvatsku, te se ne zna ništa o Singerovu formalnom obrazovanju i osposobljavanju za učitelja gimnastike i mačevanja. Prije dolaska u Rijeku putovao je Bliskim istokom, neko vrijeme zadržao se u Istanbulu, poznavao je orijentalne jezike, a zanimao se i za mineralogiju. Stigavši u Rijeku 1855, postaje prvi učitelj tjelesnoga odgoja na hrvatskom ozemlju. U gradu na Rječini neobaveznu nastavu „gimnastike“ održavao je 1855–57. u Nižoj realki, da bi 1857–58. tjelovježbu i mačevanje podučavao na Mornaričkoj akademiji. Na poziv Josipa Premrua, ravnatelja zagrebačke klasične gimnazije, iz Rijeke je 1859. preselio u Zagreb, te je iste godine neobaveznu nastavu tjelesnoga počeo održavati u obje srednje škole u gradu, klasičnoj gimnaziji i realki, a 1875. postao je i učiteljem obavezne nastave istoga predmeta u muškoj učiteljskoj školi. Godine 1860. u prizemlju realke uredio je prvu dvoranu za vježbanje u Zagrebu te u njoj otvorio gimnastičku školu službeno nazvanu Zavod za vežbanje tela, poznatiju pod popularnim imenom Singerova gombaonica. Osim neobavezne nastave srednjoškolcima, održavao je i privatni gimnastički tečaj za dječake, za odrasle muškarce i za „ženski podmladak“. Početkom 1873. tjelovježbi je podučavao nešto više od 300 Zagrepčana, od toga gotovo 200 učenika realke i klasične gimnazije. Vježbanje je propagirao u prilozima koji su mu objavljeni u dnevnim listovima Agramer Zeitung, Narod i Agramer Wochenblatt; surađivao je s Andrijom Hajdinjakom na pripremi njegova djela Njemačko-hrvatsko nazivlje za tjelovježbu i Nazivlje za mačevanje (Zagreb 1875). Singer je držao i obuku iz mačevanja, te ga se smatra prvim civilnim učiteljem i začetnikom sportskoga mačevanja u Zagrebu. Sudjelovao je u osnivanju zagrebačkoga Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva (DVD) 1870, u koje se upisao kao član utemeljitelj, a bio je i odbornik u privremenoj upravi te prvi učitelj tjelovježbe u DVD-u, koje ga je 1876. imenovalo svojim počasnim članom. Još je zapaženija Singerova uloga u Hrvatskom sokolu, kojem je 1874. bio jedan od pokretača, odbornik u privremenoj pa u prvoj redovitoj upravi, sastavljač nacrta društvenih pravila, a do kraja života i prvi vođa odnosno učitelj gimnastike. Sve svoje učenike podučavao je na njemačkom jeziku, premda se navodno potkraj život trudio naučiti hrvatski. Od početka 1860-ih služio se i hrvatskom inačicom svoga imena – Miroslav. Prihodi su mu bili razmjerno niski, te je živio skromno, stanujući u prostoriji uz svoju gombaonicu u realki. Nije se ženio niti imao djece. Preminuo je u svom stanu 5. studenoga 1876. od trovanja plinom, a dva dana potom sahranjen je na Mirogoju, i to kao prvi pokojnik pokopan na tom groblju. Za svoga života jedini školovani učitelj tjelovježbe u Zagrebu, djelovanjem u srednjim školama, DVD-u i Hrvatskom sokolu stekao je reputaciju vrsna učitelja i iznimno cijenjena gimnastičkoga stručnjaka. Pripada mu jedna od ključnih uloga u razvoju nastave tjelesnoga odgoja, kao i u razvoju sokolskoga pokreta u Zagrebu i Hrvatskoj.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-86 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

Die Rolle von Friedrich Singer in der Entwicklung des Sportunterrichtes, des Turnens und der Sokol-Bewegung in Zagreb Zusammenfassung Friedrich Singer, ein Deutscher katholischen Glaubens, wurde 1821 in Wien geboren. Über sein Leben bevor er in das Bansche Kroatien kam gibt es wenig Angaben, so weiß man nicht über Singers formellen Ausbildung und Befähigung zum Gymnastik- und Fechtlehrer. Bevor er nach Rijeka kam, reiste er durch den Nahen Osten, hielt sich eine Zeitlang in Istanbul auf, er kannte die orientalische Sprachen und interessierte sich auch für die Mineralogie. Als er 1855 nach Rijeka kam, wurde er zum ersten Sportlehrer in kroatischen Ländern. In der Stadt an der Rječina hielt er einen nicht obligaten Unterricht der „Gymnastik“ von 1855 bis 1857 in der Unteren Realschule, um von 1857 bis 1858 in der Marineakademie Turnen und Fechten zu unterrichten. Auf Einladung von Josip Premru, Direktors des Zagreber klassischen Gymnasiums, siedelte er 1859 aus Rijeka nach Zagreb, in demselben Jahr begann er mit dem nicht obligatorischen Sportunterricht in beiden Mittelschulen in der Stadt, dem klassischen und realen Gymnasium, 1875 wurde er zum Lehrer des obligaten Unterrichtes in demselben Fach in der Herrenlehrerschule. 1860 richtete er im Erdgeschoss der Realschule den ersten Raum zum Turnen in Zagreb ein und eröffnete darin eine Gymnastikschule, offiziell Anstalt für Körperübung genannt, bekannter unter dem volkstümlichen Namen „Singerova gombaonica“. Außr dem freiwilligen Unterricht für die Mittelschüler hielt er auch private Gymnastikkurse für Jungs, für erwachsene Männer und für „weibliche Sprösslinge“. Anfang 1873 unterrichtete er über 300 Zagreber, davon 200 Schüler des Realen- und Klassischen Gymnasiums. Das Turnen förderte er auch in Beiträgen, die in den Tageszeitungen Agramer Zeitung, Narod und Agramer Wochenblatt veröffentlicht wurden, arbeitet mit Andrija Hajdinjak an der Vorbereitung seines Werkes Deutsch-kroatische Benennungen für Turnen /Njemačko-hrvatsko nazivlje za tjelovježbu und Benennungen für Fechten/Nazivlje za mačevanje (Zagreb 1875). Singer hielt Unterricht aus Fechten, so wird er für den ersten zivilen Lehrer und Urheber des Sportfechtens in Zagreb gehalten. Er nahm teil an der Gründung der zagreber Freiwilligen Feuerwehrgesellschaft 1870, welcher er sich als Gründermitglied anschloss und er war auch Ausschussmitglied in der zeitweiligen Verwaltung und der erste Turnlehrer in der Freiwillen Feuerwehrgesellschaft, die ihn 1876 zum Ehrenmitglied ernannte. Noch bedeutender ist Singers Rolle im Kroatischen Falke (Hrvatski sokol), in dem er 1874 einer der Anreger, Ausschussmitglied in der zeitweiligen und ordentlichen Verwaltung, Zusammensetzer des Entwurfes der Gesellschaftsregeln und bis zu seinem Lebensende auch erster Leiter bzw. Lehrer der Gymnastik war. Alle seine Schüler unterrichtete er in deutscher Sprache, obwohl er sich angeblich zu Ende seines Lebens bemühte, Kroatisch zu lernen. Ab Anfang der 1860ger Jahre benutzte er auch die kroatische Form seines Namens – Miroslav. Seine Einkünfte waren verhältnismäßig klein, so lebte er bescheiden, wohnte in einem Raum neben seinem Raum für Turnen in der Realschule. Er heiratete nicht und hatte keine Kinder. Er verstarb in seiner Wohnung am 5. November 1876 an Gasvergiftung, zwei Tage später wurde er auf dem Friedhof Mirogoj beigesetzt, und zwar als erster Verstorbene, der auf diesem Friedhof beigesetzt wurde. Zu seinen Lebzeiten der erste gebildete Turnlehrer in Zagreb, erwarb er durch sein Wirken in den Mittelschulen, in der Freiwilligen Feuerwehrgesellschaft und im

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 53-84 Ivan Bačmaga: Uloga Friedricha Singera u razvoju nastave tjelesnoga odgoja...

Kroatischen Falken (Hrvatski sokol) den Ruf eines vorzüglichen Lehrers und ausnehmend geschätzten Gymnastikfachmanns. Er hatte eine der Schlüsselrollen in der Entwicklung des Unterrichtes der Sporterziehung sowie der Entwicklung der Falken-Sokolbewegung in Zagreb und Kroatien.