33 minute read

Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj u razdoblju 1876. 1946

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

Dr. sc. Branko Hanžek bhanzek@hazu.hr Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU, A. Kovačića 5, Zagreb UDK: 001(497.5)(091) Izvorni znanstveni rad Prihvaćeno: 5.10.2020.

Advertisement

Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj u razdoblju 1876. – 1946.

Ukazuje se na povezanost njemačkog jezika i objavljenih znanstvenih radova iz fizike na njemačkom jeziku u Hrvatskoj od 1876. do 1946. godine. U prvom dijelu razdoblja (1876. − 1901.) radova naših znanstvenika na njemačkom jeziku nije bilo mnogo. Razlog: nastojala se učvrstiti nacionalna samosvijest. Jedini izuzetak bio je sveučilišni profesor fizike Vinko Dvořák. On je u tom razdoblju objavio mnogo radova iz fizike na njemačkom jeziku. U drugom dijelu razdoblja (1901. − 1946.), nakon što se počela dodjeljivati Nobelova nagrada iz fizike, utjecaj radova nobelovaca (Nijemaca i Austrijanaca), koji su pisani na njemačkom jeziku i zbog kojih su i dobili tu nagradu, na razvoj hrvatske fizike bio je naročito očit i vrlo značajan. Uz popis radova, dan je i kratak osvrt na radove . Ključne riječi: njemački jezik, znanstveni radovi iz fizike, Hrvatska (1876. – 1946.)

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

Uvod

Sveučilište u Zagrebu je od 1669. godine dobilo privilegij sveučilišta i to iste razine kao sveučilišta u Beču i Budimpešti. Nastava fizike (prirodne filozofije) na Sveučilištu u Zagrebu održavala se na latinskom jeziku a udžbenici i knjige koje se govorile o fizici također su bili na latinskom jeziku. I rijetke rasprave (članci), kao i teze za dispute (javne ispite) koje su u XVIII. stoljeću i u prvoj polovini XIX. stoljeća pisali profesori na Sveučilištu u Zagrebu pisane su na latinskom jeziku [1], [2].

Dok je u svijetu nastariji znanstveni časopis iz fizike (na njemačkom jeziku: Journal der Physik, kasnije Annalen der Physik) slavio svoj šezdeseti rođendan te 1850. godine dokinut je studij fizike na Zagrebačkoj akademiji. Neprekinuta nastava fizike počela je na obnovljenom Sveučilištu u Zagrebu naučne godine (tadašnji službeni i zakoniti naziv za godine predavanja na Sveučilištu) 1875./76. dolaskom dra Vinka Dvořáka (1848. − 1922.) koji je postao prvi sveučilišni (redoviti) profesor fizike u nas [3].

1. Radovi iz fizike na njemačkom jeziku u Hrvatskoj od 1876. do 1901.

1.1. Vinko Dvořák

Profesor V. Dvořák je u promatranom razdoblju objavio znanstvene radove na njemačkom, češkom i hrvatskom jeziku. Sve od 26. rujna 1875. (kada je imenovan redovitim profesorom fizike na Sveučilištu u Zagrebu) pa do 1921. kada je objavio svoj posljednji rad on je na svojim radovima kao mjesto gdje su ostvareni ti radovi imenovao grad Zagreb. [4] Od toga je u navedenom razdoblju 25 radova objavljeno na njemačkom jeziku. Svi su radovi bili iz područja klasične fizike.

Popis tih radova preuzet je iz disertacije B. Hanžeka kojoj je tema bio V. Dvořák. Dvořákovi radovi na njemačkom jeziku u tom razdoblju bili su: Sl. 1. Vinko Dvořák (1848. − 1922.), 1. Über die akustische Abstossung (O akustičkom odbijanju), Wiedemann’s Annalen prvi redoviti profesor fizike na Sveučilištu u Zagrebu der Physik und Chemie, Band III, Leipzig, 1877., str. 328-338. 2. Über eine neue einfache Art der Schlierenbeobachtung (O novom jednostavnom načinu promatranja šlira), Wiedemann’s Annalen Physik und Chemie, Leipzig 1880.,

N. 9, str. 502-511.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

3. Über einige akustische Bewegungserscheinungen insbesondere über das

Schallradiometer (O nekim akustičkim titrajnim događajima, a posebno o zvučnom radiometru), separat, offprint, Sitzungsberichte der Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Wien. 1881., str. 1-15. 4. Über einige Versuche mit statischen elektricitat (O nekim pokusima sa statičkim elektricitetom), Wiedemann’s Annalen Physik und Chemie, Leipzig 1883., Band 19, str. 323-340 5. Die akustische Rotationsapparate und Apparate zur Messung der Stärke der

Luftschwingungen (Akustički rotacijski uređaji i uređaji za mjerenje jakosti zvučnih titranja), (separat, offprint), Zeitschrift fűr Instrumentenkunde, Berlin, 1883., str. 1-6. 6. Elektroakustische Versuche (Elektroakustički pokus), Elektrotehnische Zeitschrift,

Berlin, 1884., str. 33-40. 7. Bemerkungen zu der Mittheilung von F. Neesen “Akustische Beobachtungen”, (Primjedbe na članak F. Neesena „Akustička promatranja“), Wiedemann’s annalen

Physik und Chemie, Leipzig 1887., BD.XXXI, str. 536-541. 8. Über die Wirkung der Selbstinduction bei elektromagnetischen

Stromunterbrechern, (O djelovanju samoindukcije kod elektromagnetskih prekidača)

Sitzungsberichte der Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Wien. 1889., str. 577586.

Exner¨s Repertorium der Physik 25. Bd., 1889., Műnchen, prema Dvořáku

Zeitschrift des elektrotechn. Vereins in Wien, 1889., prema Dvořáku

Zeitschrift fűr elektrotechnik (ETZ), Berlin, 1889., prema Muljeviću

Elektrotehnische Echo 1889., Wien, prema Zeit. F. Instr. 1890., prema Dvořáku

Elektrotechniker,Wien, 1889. prema Zeit. F. Instr., 1890., prema Dvořáku 9. Zur Theorie und Konstruktion des elektrischen Läutewerkes und verwandter

Apparate (Prilog teoriji i konstrukciji električnih alarmnih uređaja i sličnih uređaja), separat, offprint, Zeitschrift fűr Instrumentenkunde, 1890., Berlin, str. 1-5. 10. Quecksilberpippete (Pipeta za skupljanje žive), Zeitschrift fűr Instrumentenkunde,

XI, 1891., Berlin, str. 338. 11. Zur Theorie selbsttatigen Stromunterbrechen (O teoriji strojeva koji sami prekidaju struju), Wiedemann’s Annalen der Physik und Chemie, Leipzig 1891, Bd. 44, str. 344-376

Elektrotechnische Echo, 1891.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

12. Über verschiedene Arten selbthätger Stromunterbrecher und deren

Verwendung (O različitim oblicima automatskih prekidača struje i njihovoj primjeni), Zeitschrift fűr Instrumentenkunde, XI Jahrgang, 1891. Berlin, str. 423439. 13. Zusatz zu der Mittelheitlung “Über verschiedene Arten selbthätger

Stromunterbrecher und deren Verwendung” (Dodatak članku „O različitim oblicima automatskih prekidača struje i njihovoj primjeni), Zeitschrift fűr

Instrumentenkunde, 1892., Berlin, str. 197. 14. Die verschiedene Arten selbstthätiger Stromunterbrecher (Različiti oblici automatskih prekidača struje), Poske’s Zeitschrift fűr den physikalischen und chemischen Unterricht, VI., 1893., Berlin 15. Verbesserter Diffusionsapparat (Poboljšani uređaj za difuziju), Poskes Zeitschrift fűr den physikalischen und chemischen Unterricht, 1893, Berlin, str. 193-194. 16. Schulversuche űb. mechan. Wirkung d. Schalles u. einem einfachen

Schallmesser (Školski pokusi o mehaničkom djelovanju zvuka s osvrtom na jednostavni zvukomjer), Poske’s Zeitschrift fűr den physikalischen und chemischen

Unterricht, VI., 1893., str. 186-190. 17. Bemerkung zur Theorie der atmosphärischen Elektricität (Primjedbe o teoriji povezanoj s atmosferskim elektricitetom), Poskes Zeitschrift fűr den physikalischen und chemischen Unterricht, 1894, Berlin, str. 166-176. 18. Schulversuche und Wärmelehre (Školski pokusi iz topline), Poske’s Zeitschrift fűr den physikalischen und chemischen Unterricht, VII., 1894., str. 128-130. 19. Einfacher Beweis fűr das Gesetz der Wheatstoneschen Brűcke (Jednostavan dokaz zakona za Wheatstoneov most), Poskes Zeitschrift fűr den physikalischen und chemischen Unterricht, 1894., str. 248. 20. Ueber einen Vorlesungsapparat z. Nachweis d. Warmeausdehnung nach Fizeau (O uređaju koji se koristi za poduku pokazujući Fizeauovu metodu povezanu s toplinom), Poske’s Zeitschrift fűr den physikalischen und chemischen Unterricht, XI., 1898., 259-261. 21. Ein Vorlesungsversuch űber Kapillarität (Poučni pokus o kapilarnosti)

Physikalische Zeitschrift No. 15, Berlin, 1900., str. 223

Poskes Zeitschrift fűr den physikalischen und chemischen Unterricht, 1901. (XIV) 22. Bemerkung zu den Kreiselversuchen (Primjedba o pokusima sa zvrkom),

Physikalische Zeitschrift, No. 15, Berlin, 1900., str. 223-225. 23. Durchbohren dűnnwandiger Glaskugeln (Bušenje staklene kugle tankih stijenki), Physikalische Zeitschrift, No. 15, Berlin, 1900., str. 225.

Poske’s Zeitschrift fűr den Physikalischen und Chemischen Unterricht (XIV. 1901.)

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

24. Über die sogenannte akustische Abstossung der Resonatoren (O takozvanom akustičkom odbijanju rezonatora), Physikalische Zeitschrift, No. 33, Berlin, 1901., str. 490-493. 25. Bemerkung zu der Schulversuchen über die Abnahme Luftdruckers mit der

Höhe

(Primjedba o školskim pokusima o smanjenju atmosferskog tlaka s visinom),

Physikalische Zeitschrift, No. 33, Berlin, 1901.

Profesor Dvořák bio je poznat u svijetu po svojim radovima u području akustičkih pojava. Njegov istraživački rad i otkrića bili su vrlo zapaženi [5]. Tomu je sigurno pridonijelo i objavljivanje njegovih znanstvenih postignuća na jednom od svjetskih jezika (njemačkom). On je svoje radove objavljivao također i na češkom (materinskom) jeziku, ali i na hrvatskom jeziku.

1.2. Peter Salcher

Dr. Peter Salcher (1848. − 1928.), profesor Carske i Kraljevske Pomorske akademije u Fiume (Rijeci) napisao je u suautorstvu s E. Machom tri rada na njemačkom jeziku, a s Johnom Whiteheadom jedan rad. I Salcher, kao i Dvořák, bio je učenik znamenitog fizičara Ernsta Macha. Salcher i Mach su prvi u svijetu objavili fotografije zbivanja pokrenutih kretanjam nadzvučnih projektila kroz zrak. Jednostavnije rečeno: projektil koji se kreće brzinom zvuka emitira valove ekstremno jakog zvuka tzv. udarne valove koji dolaze do mirnog promatrača. U trenutku kada brzina projektila premaši brzinu zvuka dogodi se tzv. probijanje zvučnog zida. Sl. 2. Dr Peter Salcher (1848. ‒ 1928.)

U navedenom razdoblju objavljeni su sljedeći radovi (popis radova na njemačkom jeziku preuzet je iz knjige: Peter Salcher & Ernst Mach [6]: 1. Ernst Mach und Peter Salcher: Photographische Fixirung der durch Projectile in der Luft eingeleiteten Vorgänge (Fotografsko fiksiranje zbivanja pokrenutih kretanjem projektila kroz zrak), Sitzungsberichte der Kaiserliche Akademie der

Wissenschaften, Wien., 1887., str.764– 781. 2. Ernst Mach und Peter Salcher: Über die in Pola und Meppen angestellten ballistisch-photographischen Versuche (O balističko-fotografskim pokusima koji su izvedeni u Puli i u Meppenu), Sitzungsberichte der Kaiserliche Akademie der

Wissenschaften, Wien., 1889., str.41-50.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

3. Ernst Mach und Peter Salcher: Optische Untersuchung der Luftstrahlen (Optička istraživanja zračne mase), Sitzungsberichte der Kaiserliche Akademie der

Wissenschaften, Wien., 1890., Bd. 98 (1889) 4. Peter Salcher und John Whitehead: Über den Ausfluss stark verdichteter Luft, (O utjecaju jako zgusnutog zraka), Sitzungsberichte der Kaiserliche Akademie der

Wissenschaften, Wien., 1889., Bd. 98 (1889.)

1.3. Oton Kučera

Dr. Oton Kučera (1857. − 1931.) bio je neumorni i vrlo daroviti popularizator prirodoslovlja (osobito astronomije, matematike i fizike). Radeći kao profesor fizike i matematike na Kraljevskoj visokoj realki i s njom spojenoj Višoj trgovačkoj školi u Zagrebu napisao je dva rada na njemačkom jeziku. Ta dva rada napisana su na njemačkom jeziku zbog toga što su uređaji opisani u tim radovima dobili međunarodna priznanja (odlikovanja) na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine. Kučera je smatrao da je njemački jezik najprikladniji Sl. 3. Oton Kučera kako bi međunarodna javnost bila upoznata s važnosti, u (1857. ‒ 1931.) tim radovima, opisanih i objašnjenih uređaja.

Kučerini radovi u promatranom razdoblju su: 1. Über eine neue Elektrofor-Maxchine von Prof. Pavlat (Novi elektroforni stroj od prof. Pavlata), Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga društva, 1895-96, 1-6, 81-86,

Zagreb, 1896. 2. Demonstrationsapparat für die magnetische Influenz durch den

Erdmagnetismus, (Uređaj za magnetičnu influenciju zemaljskim magnetizmom),

Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga društva, 1900, 1-6,34-40, Zagreb, 1900..

2. Radovi iz fizike na njemačkom jeziku u Hrvatskoj od 1901. do 1946. povezani s tematikom za koju su Nobelovu nagradu iz fizike dobili

Nijemci ili Austrijanci

2.1. O Nobelovoj nagradi za fiziku

Kao što je opće poznato Nobelova nagrada za fiziku i kemiju, fiziologiju ili medicinu, literaturu te mir dodjeljuje se za ta područja od 1901. godine [7], [8]. S obzirom na tematiku ovog rada naš interes bit će fizika i to do 1946.godine. Te 1946. u Hrvatskoj, u Zagrebu, je osnovan Prirodoslovno-matematički fakultet na kojemu se, uz ostalo, studirala i fizika. Naravno da je taj novoosnovani fakultet od osnutka

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

postao sastavni dio Sveučilišta u Zagrebu. Prije toga fizika se studirala na Filozofskom (kasnije Mudroslovnom) fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

No, skrenimo pozornost na Nobelove nagrade za fiziku od 1901. do 1946. godine. U svezi s Nobelovom nagradom iz fizike treba uočiti da kandidate za tu nagradu predlažu i danas (kao i nekad od samoga početka): 1. domaći i strani članovi Kraljevske švedske akademije znanosti u Stockholmu, 2. članovi Nobelova komiteta, sekcije za fiziku i kemiju, 3. znanstvenici nobelovci, 4. redoviti i izvanredni profesori fizikalnih i kemijskih znanosti na fakultetima u Uppsali, Lundu, Oslu, Kopenhagenu i Helsinkiju, te na Karolinskom medicinsko-kirurškom institutu i Kraljevskom tehnološkom institutu u Stockholmu, 5. predstojnici odgovarajućih katedri (fizikalnih) na barem šest drugih fakulteta ili odgovarajućih ustanova koje izabere Švedska akademija znanosti, radi osiguranja podesne raspodjele komisija po različitim zemljama i njihovim znanstvenim središtima, 6. ostali znanstvenici koje Kraljevska švedska akademija znanosti na svojim sjednicama ocijeni da ih treba izabrati za predlagače.

Najveći broj dobitnika Nobelove nagrade za fiziku u promatranom razdoblju bio je iz Njemačke (njih 11), tablica 1., ili Austrije (njih 3), tablica 2. Dakle 14 dobitnika bilo je iz njemačkog govornog područja. Potpunosti radi istaknimo da je iz Velike Britanije u tom razdoblju bilo 10 dobitnika Nobelove nagrade, Sjedinjenih američkih država 10 i Francuske 7.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

Tablica 1.: Njemački nobelovci iz fizike

God. nagrade

1901.

1905.

1909.

1911. 1914. 1918.

Dobitnik nagrade

Wilhelm Conrad Röntgen (1845. – 1923.) Philipp Eduard Anton von Lenard (1862. – 1947.) Carl Ferdinand Braun (1850. – 1918.) i Talijan Guglielmo Marconi (1874. – 1937.) Wilhelm Wien (1864. – 1928.) Max von Laue (1879. – 1960.) Max Planck (1858. – 1947.)

1919. Johhanes Stark (1874. – 1957.)

1921.

1925.

1932. Albert Einstein (1879. – 1955.)

James Franck (1882. – 1964.) i Gustav Ludwig Hertz (1887. – 1975.) Werner Karl Heisenberg (1901. – 1976.)

Obrazloženje nagrade

za značajno otkriće zraka koje su kasnije nazvane po njemu za rad na katodnim zrakama

za doprinos u razvoju bežične telegrafije

otkriće zakona o zračenju topline za otkriće difrakcije X-zraka (rendgenskih) u kristalima za unapređivanje fizike koje je postigao otkrićem energetskog kvanta za otkriće Dopplerovog efekta u anodnim zrakama i za podjelu spektralnih linija u električnim poljima (Starkov efekt) za doprinos teorijskoj fizici, a posebno za otkriće zakona fotoelektričnog efekta za otkriće zakona koji upravljaju utjecajem elektrona na atom za stvaranje kvantne mehanike, čija je primjena, inter alia, dovela do otkrića alotropskih modifikacija vodika

Tablica 2.: Austrijski nobelovci iz fizike

God. nagrade

1933.

1936.

1945.

Dobitnik nagrade

Erwin Schrödinger (1887. – 1961.) i Englez Paul Adrien Maurice Dirac (1902. – 1984.) Victor Franz Hess (1883. – 1964.) i Amerikanac Carl David Anderson (1905. – 1991.) Wolfgang Pauli (1900. – 1958.)

Obrazloženje nagrade

za otkriće novih produktivnih oblika atomske teorije

za otkriće kozmičkog zračenja

za otkriće načela isključenja, zvanog (Paulijev princip).

Ideje i otkrića nobelovaca imale su utjecaj na cjelokupnu svjetsku znanost. Iako su Nobelove nagrade uglavnom dodijeljene zbog svojih tehničkih obilježja imale su utjecaj i na zemlje koje su bile tehnički slabije razvijene poput Austro-Ugarske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavija i Federativna Narodna Republika Jugoslavija). Stoga valja istaknuti koliko je važan bio utjecaj nobelovaca Nijemaca i Austrijanaca na naše znanstvenike od 1901. do 1946. (koji su djelovali u spomenutim državama). Naši znanstvenici su na njemačkom jeziku dali svoj doprinos ne samo razvoju (rastu) materijalne osnove društva nego i doprinos

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

razvoju ideja i otkrića. I to ne samo afirmativno već i kao uvaženi osporavatelji koji su također pomogli razvojnom procesu razmatrane tematike. I to unatoč činjenici da je naša tehnička znanost bila u povojima s početkom tek u 1919. godini − u pogledu visoke tehničke naobrazbe.

2.2. Josip Lončar − povezanost s njemačkim nobelovcem Philippom Lenardom (nagrada 1905.)

Izvanredni profesor na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Josip Lončar napisao je dva afirmativna rada na njemačkom jeziku povezana s njemačkim nobelovcem Philippom Eduardom von Lenardom i njegovim radom u svezi s katodnim zrakama. To su radovi, čiji su nazivi preuzeti iz rada B. Hanžek, Z. Benčić [9]:

1. Versuche über Registrierungen von

Schwunderscheinungen mittels Kathoden-strahlröhre unter Aufwand von möglichst Geringen Mitteln

(Pokušaj registriranja fedinga pomoću katodne cijevi korištenjem skromne opreme), Elektrotechnik und Sl. 4. Josip Lončar (1891. ‒ 1973.)

Maschinenbau (E.u.M.), Wien, 52 (1934), Nr. 28, str. 329329.

2. Über Feldstärkeregistrierung mittels Kathodenstrahlröhre unter Verwendung

von Zwischenfrequenz (O registriranju jakih polja pomoću katodne cijevi koristeći međufrekvenciju), Elektrotechnik und Maschinenbau (E.u.M.), Wien, 53 (1935), Nr. 44, str. 525-526.

U radovima je opisan rad s tada modernim katodnim cijevima. Katodne cijevi primijenjene su u oscilografiranju pri primanju radiosignala. U prvom radu oprema je bila vrlo oskudna i daleko od prvorazredne opreme te je bio potreban najveći mogući napor da bi se postigao napredak u registraciji fedinga. Ipak, postignuto je jednostavnije snimanje fedinga (engl. fading, promjena jakosti radiosignala zbog promjena u prijenosnom mediju). Suptilne pojave Lončar je snimio uz male anodne napone te tako pojednostavnio visokofrekvencijski stupanj i sve dodatne uređaje. Drugi rad se nadovezao na prvi tako da je registrirao variranje jakosti polja od vrlo dalekih radiostanica ali s originalnim uređajima. Postignut je i znatan napredak u odnosu na prvi rad jer je originalni uređaj iskoristio visoke međufrekventne napone u superheterodinskim prijamnicima bez automatske regulacije fedinga. Također su uklonjene poteškoće radi vlastitih titraja uređaja. [10]

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

2.3. Franjo Ivan Havliček − povezanost s njemačkim nobelovcem Maxom von

Laueom (nagrada 1914.)

Sveučilišni asistent na Tehničkom fakultetu u Zagrebu Franjo Ivan Havliček napisao je afirmativni rad na njemačkom jeziku povezan s ogibom X- zraka na kristalima . To je rad:

Zur Struktur des Wasers (Struktura vode), Zeitschrift für Physik, 1943, Bd. 121, s. 495-500. [11]

U radu Havliček prikazuje (opisom i crtežem) strukturni model vode. Kao referentne radove koji su bili korišteni pri pisanju ovog rada, Havliček je, između ostalih, naveo i radove Nobelovaca von Lauea i W.H. Bragga.

Sl. 5. Franjo Ivan 2.4. Vladimir Srećko Vrkljan − povezanost s njemačkim Havliček (1906. ‒ 1971.)

nobelovcem Maxom Planckom (nagrada 1918.) i Erwinom Schrödingerom (nagrada 1933.)

V. S. Vrkljan napisao je tri afirmativna rada na njemačkom jeziku, povezanih s nobelovcem M. Planckom, a čiji su naslovi preuzeti iz rada B. Hanžeka o novim Vrkljanovim bibliografskim prinosima [12]: 1. Bemerkung zu der Arbeit von K. Schaposchnikow:

„Newtonsche Mechanik und Lichtquanten“

(Primjedba radu K. Šapošnikova: „Newtonova mehanika i kvanti svjetlosti“), Zeitschr. f. Physik, 31 (1925), 713-715. 1.a Bemerkung zu der Arbeit von K. Schaposchnikow: „Newtonsche Mechanik und Lichtquanten“ (Primjedba radu K. Šapošnikova: Sl. 6. Vladimir Srećko Vrkljan (1894. ‒ 1974.) „Newtonova mehanika i kvanti svjetlosti“), Zeitschr. f. Physik, 35 (1926), 495498. 2. Bemerkung űber die Form der Jacobischen zweiten Integrale der Bewegungen (Primjedba obliku Jakobijevog drugog integrala gibanja), Zeitschr. f. Physik, 34 (1925), 27-31. 3. Bemerkung zu der Arbeit von K. Schaposchnikow: „Ein nueus Prinzip in der

Dynamik der Lichtquanten“ (Primjedba radu K. Šapošnikova: Novo načelo u dinamici kvanta svjetlosti), Zeitschr. f. Physik, 43 (1927) 516-518.

U prvom radu Vrkljan je dao primjedbe na Šapošnikovu ideju o cilindričnom obliku svjetlosnog kvanta i postojanju titrajne energije 1/2 h·v. Vrkljan je pokazao da navedena titrajna energija nije nužna posljedica jednadžbi u kojima se pojavljuje

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

titrajna energija. Na osnovu onog što je Vrkljan izveo ne treba dvojiti o obliku svjetlosnog kvanta na neki novi način. U drugom radu, koji se bavi tematikom Jakobijevog drugog integrala gibanja, Vrkljan se koristi udžbenikom nobelovca M. Plancka. U trećem radu Vrkljan ističe da Šapošnikov primjenjuje jednadžbe E = h·v i p = 1/c h·v kod prikaza svjetlosnog kvanta kružno polarizirane svjetlosti. Vrkljan je u radu pokazao da se te jednadžbe i u Šapošnikovom smislu mogu proširiti na eliptične titraje svjetlosnog kvanta.

Vrkljan je također napisao tri afirmativna rada na njemačkom jeziku, povezanih s nobelovcem E. Schrödingerom, 1. Bemerkung über die Freiheitsgrade in der Wellenmechanik (Primjedba o stupnjevima slobode u valnoj mehanici), Zeitschr. f. Physik, 52 (1928), 735-738. 2. Das eindimensionale relativistische Kepler-Problem in der Wellenmechanik (Jednodimenzionalni relativistički Keplerov problem u valnoj mehanici), Zeitschr. f. Physik, 54 (1929), 133-136. 3. Versuch einer einfachen Theorie der Röntgenspektren auf wellenmechanischer

Grundlage, (Pokušaj izvođenja jednostavne teorije rendgenskog spektra na valnomehaničkoj osnovi), Zeitschr. f. Physik, 71 (1931), 403-411.

U prvom radu Vrkljan je pokazao da se jednodimenzionalni Keplerov problem povezan s energetskim razinama može obraditi na valnomehanički način (sinonim za novu kvantnu mehaniku E. Schrödingera) te daje iste vrijednosti kao stara (Bohrova) kvantna teorija. U drugom radu Vrkljan je pokazao da se jednodimenzionalni Keplerov problem uz primjenu specijalne teorije relativnosti može izvesti kao stara Bohr-Sommerfeldova teorija. Ipak, na kraju rada Vrkljan je zaključio da u općenitom slučaju kada imamo trodimenzionalni relativistički Keplerov problem u vanomehaničkom tretmanu to ne daje točne izraze kada je riječ o finoj strukturi materije. U trećem radu Vrkljan je opet pisao o valnoj mehanici koja je trebala donijeti određena pojednostavljenja.

2.5. Stjepan Mohorovičić i Ivan Plotnikov – osporavatelji njemačkog nobelovca

Alberta Einsteina Stjepan Mohorovičić

Stjepan Mohorovičić napisao je na njemačkom jeziku 14 sljedećih radova iz fizike, čiji su naslovi preuzeti iz rada M. Orlića i I. Vrkić [13]: 1. Beitrag zur nichteuklidischen Interpretation der Relativtheorie (Prinos neeuklidskoj interpretaciji teorije relativnosti), Physikalische Zeitschrift, 14.

Jahrgang, (1913), No. 20, 988-989. 2. Die Folgerungen der allgemeinen Relativitätstheorie und die Newtonsche Physik (Posljedice opće teorije relativnosti i Newtonove fizike), Naturwissenschaftliche

Wochenschrift, 20. Band, (1921), Nummer 52, 737-739.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

3. Beziehungen zwischen den Lorentzschen und den

Galileischen Transformationsgleichungen (Odnosi između Lorentzovih i Galilejevih transformacija),

Annalen der Physik, (1922), Band 67, 320-324. 4. Das “homogene” Gravitationsfeld und die Lorentz transformation (“Homogeno” gravitacijsko polje i

Lorentzove transformacije ), Zeitschrift für Physik, (1922), Band 11, Heft 1, 88-92. 5. Äther, Materie, Gravitation und Relativitätstheorie (Eter, materija, gravitacija i teorija relativnosti),

Zeitschrift für Physik, (1923), Band 18, Heft 1, 34-63. 6. Lichtgeschwindigkeit und Gravitation (Brzina svjetlosti i gravitacija), Astronomische Nachrichten, Sl. 7. Stjepan Mohorovičić (1924), Band 222, Nr. 5309, 5, 69-78. (1890. ‒ 1980.) 7. Die relativistische Lichtablenkung und Verschiebung

der Spektrallinien, sowie eine Erweiterung der allgemeinen Relativitätstheorie

(Relativistički otklon svjetlosti i pomak spektralnih linija, također i produbljivanje opće teorije relativnosti), Astronomische Nachrichten, (1924), Band 223, Nr. 5333, 5, 79-88. 8. Zur Klärung der speziellen Relativitätstheorie ( Za objašnjenje specijalne teorije relativnosti), Arbeiten der II. Abteilung der wissenschaftlichen Stefan Tisza Gesellschaft in Debrecen, (1925) I. Band, 4-5. Heft, 65-102. 9. Wodetzky, J. und Mohorovičić, S.: Zur Frage der sogennanten Rotverschiebung der Spektrallinien (Pitanje takozvanog crvenog pomaka spektralnih linija),

Astronomische Nachrichten, (1925) Band 223, Nr. 5343, 15, 233-236. 10. Das Feld der neutralen Materie und seine Bedeutung für die Kosmologie (Polje neutralne materije i njegovo značenje za kozmologiju), Astronomische Nachrichten, (1925) Band 224, Nr. 5370, 18, 293–300. 11. Über die Bewegung der Ätherteilchen (ultramundanen Körperchen) (Bemerkungen zur vorstehenden Arbeit von Herrn Prof. Dr. J. Wodetzky), (O kretanju djelića etera), Astronomische Nachrichten, (1926) Band 227, Nr. 5438, 14, 229-232. 11.a Über die Bewegung der Ätherteilchen (ultramundanen Körperchen): Nachtrag, (O kretanju djelića etera), Astronomische Nachrichten, (1926), Band 229, Nr. 5495, 23, 435- 438. 12. 12. Bemerkungen zu meiner Erweiterung der allgemeinen Relativitätstheorie und die genauere Bestimmung der “Gravitations” potentiale gik (Primjedbe

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

mojem produbljivanju opće teorije relativnosti i preciznijem određivanju gravitacijskih potencijala gik), Astronomische Nachrichten, (1927), Band 229, Nr. 5495, 23, 429-434. 13. 13. Über die Folgerungen der Lorentz-Kontraktion in der Geophysik (O zaključcima Lorentzove kontrakcije u geofizici), Gerlands Beiträge zur Geophysik, (1927), XVI. Band, 3, 422-430. 14. 14. Über die Möglichkeit der Erweiterung der speziellen und der allgemeinen Relativitätstheorie (O mogućnosti produbljivanja specijalne i opće teorije relativnosti), Mémoires de la Faculté des sciences de l’Université de Lithuanie, (1927) III t., 359-372.

S. Mohorovičić je kritički gledao na Einsteinovu specijalnu i opću teoriju relativnosti ističući svoje gledište da su one samo matematičke prirode. Također je smatrao i pokazao da i Newtonova fizika može iskazati pomak spektralnih linija. Mohorovičić je pokazao da i opća teorija relativnosti dovodi do pojma svjetskog etera čije se čestice kreću velikim brzinama. Zajedno s fizičarem J. Wodetzkym objavio je Mohorovičić rad o pomaku spektralnih linija. Kako u to doba nije bilo mnogo eksperimentalnih dokaza o osnovanosti tvrdnji opće teorije relativnosti Mohorovičić je ukazivao da se u toj teoriji nalazi mnogo konstanata s proizvoljnim vrijednostima. Na taj je način prisiljavao Einsteinove pristaše da se maksimalno angažiraju kako bi učvrstili Einsteinove tvrdnje i pružili pouzdane podatke koji bi eksperimentalnim fizičarima olakšali put do preciznih i točnih mjerenja. Samo takva mjerenja mogla su otkloniti sve sumnje u ispravnost Einsteinovih stavova. Danas, poslije više desetaka godina nakon toga, razvoj tehnologije tako je utočnio mjerenja da ne samo da se na sumnja u Einsteinove teorijske postavke već se ne sumnja ni u posljedice postojanja kozmoloških implikacija proizašlih iz tih postavki kao što su crne rupe, gravitacijski valovi, ubrzano širenje svemira, tamna tvar, tamna energija i još mnogo toga.

Ivan Plotnikov

Ivan Plotnikov napisao je dva rada iz fizike na njemačkom jeziku, čiji su naslovi preuzeti iz poglavlja o Plotnikovu koje je napisala Marija Kaštelan-Macan u knjizi Vizionari kemijsko-inženjerskoga studija [14]: 1. Über das Einsteinische photochemische Gesetz (Nova razmatranja o Einsteinovu fotokemičkom zakonu), Photographische Korrespondenz, 1922. 2. Photochemische Studien XVI: Über die

Ungültigkeit des photoelektrischen Gesetzes für die Lichtreaktionen (O bezvrijednosti

Sl. 8. Ivan Plotnikov (1878. ‒ 1955.)

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

fotoelektričnog zakona u fotokemijskim procesima), Zeitschrift für wissenschaftliche

Photographie, 22 (1923) 110.

Za razliku od Mohorovičića, Plotnikov je svoje neslaganje s Einsteinom usredotočio na zakon fotoelektričnog efekta. To je bilo i očekivano jer se Plotnikov vrlo intenzivno bavio fotografijom. Korisno je istaknuti da je, zalaganjem osporavatelja A. Einsteina, došlo do pozivanja i odaziva nobelovca J. Starka u Zagreb. To se dogodilo 1932. godine.

2.6. Vladimir Varićak, Vladimir Srećko Vrkljan, Stjepan Škreb, Stanko Hondl i Božo Metzger − podržavatelji njemačkog nobelovca Alberta Einsteina

Vladimir Varićak

Pet radova na njemačkom jeziku, čiji su naslovi preuzeti iz knjige [15] Bibliografija Vladimira Varićaka autora B. Hanžeka: 1. Anwendung der Lobatschefskijschen Geometrie in der Relativ-theorie (Primjena geometrije

Lobačevskoga u teoriji relativnosti), Physikalische

Zeitschrift, 11, 1910, Leipzig, 93-96. 2. Die Relativtheorie und die Lobatschefskijsche

Geometrie (Teorija relativnosti i geometrija

Lobačevskoga), Physikalische Zeitschrift, 11, 1910,

Leipzig, 287-293. Sl. 9. Vladimir Varićak 3. Die Reflexion des Lichtes an bewegten Spiegeln (1865. ‒ 1942.) (Odbijanje svjetlosti na pokretnom zrcalu),

Physikalische Zeitschrift, 11, 1910, Leipzig , 586-587. 4. Zum Ehrenfest´schen Paradoxon (O Ehrenfestovom paradoksu), Physikalische

Zeitschrift, 12, 1911, Leipzig, 414. 5. Über die nichteuklidische Interpretation der Relativtheorie ( O neeuklidskim interpretacijama teorije relativnosti), Jahresbericht der Deutsch. Math.-Vereinigung.

XXI, S. 103-127.

To predavanje je održano rujna 1911. godine u Karlsruheu na godišnjoj skupštini Njemačkog matematičkog društva.

U tim radovima Varićak je nastojao Einsteinovu teoriju relativnosti prikazivati i objašnjavati neueklidskom geometrijom Lobačevskoga. U svojim počecima to nije u svijetu baš bilo prihvaćeno, ali se u posljednje vrijeme javljaju neke nove tendencije koje bi mogle ići u korist Varićakovih tvrdnji. Varićak je svoj rad posvetio i Ehrenfestovom paradoksu. O Ehrenfestovom paradoksu treba napomenuti da se on otklanja ako se

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

problem rotirajućeg cilindra tretira općom a ne specijalnom teorijom relativnosti. Naime, Ehrenfest je istaknuo kontradikciju pri tretiranju idealnog krutog cilindra koji rotira oko osi simetrije. Polumjer rotirajućeg cilindra r trebao bi biti jednak polumjeru mirujućeg cilindra r o, ali primjenom Lorentzovih transformacija ispada da je opseg rotirajućeg cilindra manji nego kada je on u mirovanju. Dolazi do kontradikcije jer je istovremeno r = r o i r < r o što je nemoguće (paradoks).

Knjiga na njemačkom jeziku:

Darstellung der Relativitätstheorie in drei dimenssionalen Lobatschefskijschen

Raume (Prikaz teorije relativnosti u trodimenzionalnom prostoru Lobačevskoga), Zagreb 1924, 104 strane.

U toj je knjizi dana sinteza Varićakova znanstvenog rada: povezanost teorije relativnosti i geometrije Lobačevskoga uz zaključak da je fizički prostor zakrivljen konstantnom negativnom zakrivljenošću.

Na ovome mjestu treba istaknuti da je Varićakovo predavanje u Karlsruheu na godišnjoj skupštini Njemačkog matematičkog društva 1911. godine (rad br. 5) imalo veliki međunarodni odjek. Osim na njemačkom jeziku objavljeno je i na poljskom, ruskom i francuskom jeziku (prerađeno izdanje).

Vladimir Srećko Vrkljan

Vrkljan (v. sl. 6) na pisao je četiri rada na njemačkom jeziku povezanih s Einsteinom: 1. Bemerkung zu der Arbeit von K. Schaposchnikow: „Newtonsche Mechanik und Lichtquanten“ (Primjedba radu K. Šapošnikova: „Newtonova mehanika i kvanti svjetlosti“), Zeitschr. f. Physik, 31 (1925), 713-715. 1.a Bemerkung zu der Arbeit von K. Schaposchnikow: „Newtonsche Mechanik und Lichtquanten“ (Primjedba radu K. Šapošnikova: „Newtonova mehanika i kvanti svjetlosti“), Zeitschr. f. Physik, 35 (1926), 495-498. 2. Bemerkung zu der Arbeit von K. Schaposchnikow: „Ein nueus Prinzip in der

Dynamik der Lichtquanten“ (Primjedba radu K. Šapošnikova: „Novo načelo u dinamici kvanta svjetlosti“), Zeitschr. f. Physik, 43 (1927), 516-518. 3. Das eindimensionale relativistische Kepler-Problem in der Wellenmechanik (Jednodimenzionalni relativistički Keplerov problem u valnoj mehanici) Zeitschr. f. Physik, 54 (1929), 133-136. 4. Zur Frage der Abnahme der Lichtgeshcwindigkeit (Pitanje smanjivanja brzine svjetlosti), Zeitschr. f. Physik, 63 (1930), 688-691.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

V. S. Vrkljan je u tim svojim radovima samo potvrđivao da je najsvestraniji pobornik nobelovaca Plancka, Schrödingera i Einsteina. Njegovih 6 radova povezano je s ta tri nobelovca. U tim radovima isprepletene su tvrdnje navedenih nobelovaca, a Vrkljan je zahvaljujući tome što su njegova promišljanja objavljena u prestižnim časopisima na njemačkom jeziku bio rado viđen gost na seminarima i tečajevima u kojima su predavači bili mnogi čuveni nobelovci. Tako je, kao član Njemačkoga fizikalnoga društva, prisustvovao ferijalnom tečaju za teorijsku fiziku u Berlinu 1928. godine. Tamo je, slušao izlaganja M. Plancka, M. Lauea i E. Schrödingera. [16]

Stjepan Škreb

Redoviti Sveučilišni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Stjepan Škreb napisao je afirmativni rad s tematikom kojom se bavio nobelovac A. Einstein. To je rad:

Die Gravitation als Strahlung (Gravitacija kao zračenje), Astronomische Nachrichten, sv. 245, (1932), br. 5867, str. 235-190. [17]

U navedenom radu Škreb povijesnim redoslijedom izlaže teoriju gravitacije sve do teorije zračenja. Piše o specijalnoj teoriji relativnosti (u kojoj je brzina svjetlosti stalna i konačna, tj. granična brzina). Napominje da se prema Minkowskom treba impuls shvatiti kao 4-dimenzionalnu veličinu.

Sl. 10. Stjepan Škreb (1879. − 1952.)

Stanko Hondl

Redoviti Sveučilišni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Stanko Hondl napisao je afirmativni rad s tematikom kojom se bavio nobelovac A. Einstein. To je rad naveden u knjizi Bibliografija Stanka Hondla autora B. Hanžeka: [18]:

Zur Ableitung der Lorentz-Einsteinschen

Transformationsgleichungen (Izvođenje LorentzEinsteinove transformacije), Die Naturwissenschaften, Vol. 11, Issue 52, Dec 1, 1923, p.p. 1014-1015.

U radu se piše o Lorentzovim transformacijama koje dolaze u Einsteinovoj specijalnoj teoriji relativnosti. Njime se preračunava položaj čestice pri prijelazu iz mirnoga

Sl. 11. Stanko Hondl (1873. − 1971.)

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

sustava u sustav koji se giba stalnom brzinom v. Posebnost tih transformacija je da ni u kojem sustavu brzina čestice ne može premašiti brzinu svjetlosti.

Važno je i poučno uvidjeti da je nobelovac M. Planck bio gost Sveučilišta u Zagrebu 1942. godine. Poziv njemu uputili su njegovi pobornici. Među slušačima na tom predavanju, održanom u zgradi Tehničkog fakulteta u Kačićevoj ul. 26, bio je i redoviti sveučilišni profesor Stanko Hondl.

Božo Metzger

Asistent dnevničar na Filozofskom fakultetu Božo Metzger napisao je afirmativni rad povezan s tematikom koja je Einsteinu donijela Nobelovu nagradu. To je rad na njemačkom jeziku, naveden u knjizi:

B. Hanžek, Z. Jakobović: Bibliografija radova Bože Metzgera [19]: Ein Beitrag zur Demonstration des Photoeffektes mit der Glimmlampe (Prinos demonstraciji fotoefekta pomoću tinjalice), Physikalische Zeitschrift, 1940., 41: 508-509.

Rad opisuje demonstraciju fotoefekta izazvanog pomoću tinjalice. Fotoelektrični efekt (ili fotoefekt) je Sl. 12. Božo Metzger pojava koja u tvarima izaziva fizičke promjene. Preciznije: (1913. – 2011.) pojave su zapravo električni efekti izazvani svjetlošću. Tinjalica je izbojna cijev s hladnom katodom, obično punjena plemenitim plinom. Davala je blago svjetlo i služila za signalizaciju. Oscilografi s hladnom katodom davali su veliku brzinu zapisa. Danas je zamijenjena poluvodičkom svjetlećom diodom.

Zaključak

Njemački jezik i objavljeni znanstveni radovi iz fizike na tom jeziku dolaze zajedno od 1790. godine kada je počeo izlaziti prvi znanstveni časopis iz fizike na svijetu. U Hrvatskoj je u 19. stoljeću bilo malo znanstvenika (V. Dvořák – 25 radova međunarodno zapaženih, P. Salcher − 4 rada i O. Kučera − 2 rada) koji su objavljivali radove iz fizike na njemačkom jeziku pa utjecaj tog jezika nije bio značajan. U 20. stoljeću, od 1901. do 1946., događa se u svijetu procvat fizike na njemačkom jeziku što se ima zahvaliti velikom broju dobitnika Nobelove nagrade za fiziku (11 Nijemaca i 3 Austrijanca).

I u Hrvatskoj raste znanstvena aktivnost, potaknuta radovima iz fizike na njemačkom jeziku nobelovaca iz redova Nijemaca i Austrijanaca. To rezultira objavom radova iz fizike naših znanstvenika i to na njemačkom jeziku, a povezanih s tematikom nobelovaca (S. Mohorovičić − 14 radova, V. Varićak − 5 radova i jedna knjiga, V. S.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

Vrkljan ‒ 6 radova, J. Lončar ‒ 2 rada, I. Plotnikov ‒ 2 rada, S. Škreb ‒ 1 rad, S. Hondl ‒ 1 rad, B. Metzger ‒ 1 rad, F. I. Havliček ‒ 1 rad). Uz to naši znanstvenici odlaze u svijet i tamo se izravno susreću s nobelovcima. V. Varićak 1911. godine odlazi u Karlsruhe, a V. S. Vrkljan se u Berlinu 1928. susreće s nobelovcima M. Planckom, M. von Laueom i E. Schrödingerom i iz prve ruke se upoznaje i s najnovijim postignućima iz fizike. Zagreb također dolazi u središte interesa nobelovaca te J. Stark 1932. i Max Planck 1942. dolaze ovdje i drže predavanja. Štoviše, povezujući se sve tješnije sa svijetom i usvajajući znanja nobelovaca, naši znanstvenici povećavaju materijalnu dobit cijelog našeg društva.

Izvori i literatura

[1] G. Šindler: Fizikalne koncepcije u nastavi na Zagrebačkoj akademiji u osamnaestom stoljeću,

Zbornik radova prvog simpozija iz povijesti znanosti, Znanost u sjevernoj Hrvatskoj u XVIII. stoljeću, Zagreb, 1978., str. 39-44. [2] G. Šindler: Fizikalne koncepcije u zagrebačkoj znanstvenoj sredini tijekom 19. stoljeća, Zbornik radova drugog simpozija iz povijesti znanosti, Prirodne znanosti u Hrvatskoj u XIX. stoljeću, Zagreb, 1980., str. 161-165. [3] Spomenica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, 1874. – 1974., Zagreb, 1974. [4] Branko Hanžek: Vinko Dvořák − život i djelo, doktorska disertacija, Zagreb, 2005., 112 stranica [5] 160. obljetnica rođenja Vinka Dvořáka, Zbornik radova sa znanstvenog skupa, 22. listopada 2008.,

Zagreb, 2009. [6] Peter Salcher & Ernst Mach, Zbornik radova s Međunarodnog simpozija, 23. – 25. rujna 2004.,

Rijeka, 2011. [7] Stjepan Ivezić: Nobel i nobelovci, Zagreb, 1965. [8] Leksikon nobelovaca 1901. – 2002., Zagreb, 2003. [9] B. Hanžek, Z. Benčić: Akademik Josip Lončar − novi bibliografski prinosi, Zbornik radova sekcije

Povijest i filozofija tehnike Elektrotehničkog društva Zagreb 2012.− 2016. godine, Zagreb, 2017., str. 37-51, osobito str. 41 i 42. [10] Josip Lončar, život i djelo, Zagreb, 1993., osobito str. 68, 74 i 143. [11] Arhivska građa u Knjižnici Arhitektonskog, Građevinskog i Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (osobni dosje Franje Ivana Havličeka). [12] B. Hanžek: Suvremeni fizičar Vladimir Srećko Vrkljan − novi bibliografski prinosi, KAJ, XLV,

Zagreb 3, 2012., osobito str. 222. [13] M. Orlić and M. Vrkić: Bibliography of publications authored by S. Mohorovičić, Geofizika,

Vol. 32, No. 1, 2015., osobito str. 97-101. [14] Marija Kaštelan-Macan: Ivan Plotnikov, knjiga Vizionari kemijsko-inženjerskoga studija, Zagreb, 2004., osobito str. 61. [15] B. Hanžek: Bibliografija Vladimira Varićaka u 18. knjizi: Vladimir Varićak 1865. ‒ 1942. u hrvatskoj i svjetskoj znanosti, edicija Rasprave i građa za povijest znanosti, Zagreb, 2018. [16] V. S. Vrkljan: Ferijalni tečaj za teorijsku fiziku u Berlinu, Nastavni vjesnik, knj. XXXVIII.,

Zagreb, 1928./29., str. 75-79. [17] Stjepan Škreb, (1879. − 1952.), Spomenica preminulim akademicima, sv. 90, Zagreb, 2000. osobito str. 56.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

[18] B. Hanžek: Bibliografija Stanka Hondla u 14. knjizi: Stanko Hondl, život i djelo 1873. − 1971., edicija Rasprave i građa za povijest znanosti, Zagreb, 2014. [19] B. Hanžek, Z. Jakobović: Bibliografija radova Bože Matzgera u 11 knjizi Mjesta dodira: Fizika i medicina, kroz život i djelo prof. dr. sc. Bože Metzgera, edicija Rasprave i građa za povijest znanosti. Zagreb, 2011., osobito str. 161.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj

u razdoblju 1876. – 1946.

Sažetak

U radu se podastire povezanost njemačkog jezika i objavljenih znanstvenih radova iz fizike na njemačkom jeziku u Hrvatskoj od 1876. godine do 1946. godine. Promatrano razdoblje povezanosti podijeljeno je u dva dijela: 1) od 1876. do 1901. 2) od 1901. do 1946. U prvom dijelu radovi su bili posvećeni tematici iz klasične fizike i nije ih bilo mnogo, s izuzetkom radova V. Dvořáka, budući da je ozbiljni znanstveni rad u Hrvatskoj bio u povojima, a većina radova zbog nacionalne samosvijesti pisani je hrvatskim jezikom. U drugom dijelu naročita je pozornost posvećena radovima hrvatskih znanstvenika koji su, manje ili više, povezani s tematikom za koju su Nobelovu nagradu iz fizike dobili Nijemci ili Austrijanci (11 Nijemaca i 3 Austrijanca). Objavom radova iz fizike naših znanstvenika (na njemačkom jeziku), a povezanih s tematikom nobelovaca (S. Mohorovičić-14 radova, V. Varićak-5 radova i 1 knjiga, V.S. Vrkljan-6 radova povezanih s tri nobelovca, J. Lončar-2 rada, I. Plotnikov-2 rada, S. Škreb-1 rad, S. Hondl-1 rad, B. Metzger-1 rad, F.I. Havliček-1 rad) i naša je znanstvena sredina dobila širi međunarodni kontekst. Postalo je evidentno da je utjecaj radova nobelovaca, koji su pisani na njemačkom jeziku i zbog kojih su i dobili tu prestižnu nagradu, na razvoj hrvatske fizike bio je i više nego očit. Bilo da je bila riječ o podržavateljskom pristupu hrvatskih znanstvenika ili je bila riječ o osporavateljskim stavovima u odnosu na nobelovce. U svakom slučaju iz te povezanosti može se uvidjeti da je hrvatska znanstvena sredina dovoljno stasala da se u objavljenim znanstvenim radovima mogu uočavati elementi originalnosti pristupa. Uza sve to naši znanstvenici odlaze u svijet, na simpozije, kongrese, seminare, godišnje skupštine, tečajeve, gdje se izravno susreću s Nobelovcima. Također se događa da i Nobelovci dolaze kod nas u Zagreb, gdje se također izmjenjuju znanstvena iskustva.

Die deutsche Sprache und die Physik in wissenschaftlichen Arbeiten in Kroatien in der Zeit von 1876 – 1946 Zusammenfassung In der Arbeit wird die Verbundenheit der deutschen Sprache und den veröffentlichten wissenschaftlichen Werken aus Physik in deutscher Sprache in Kroatien von 1876 bis 1946 unterbreitet. Die beobachtete Zeitspanne ist zwei Teile aufgeteilt: 1) von 1876 bis 1901; 2) von 1901 bis 1946. Im ersten Teil wurden die Arbeiten der Thematik aus der klassischen Physik gewidmet und es waren wenige, mit Ausnahme der Arbeiten von V. Dvořák, da die ernsthafte wissenschaftliche Tätigkeit in Kroatien auf Kinderbeinen war und die meisten Arbeiten wurden aus nationalem Selbstbewusstsein in kroatischer Sprache geschrieben. In dem zweiten Teil wurde den Arbeiten kroatischer Wissenschaftler Aufmerksamkeit gewidmet, welche, mehr oder weniger, mit der Thematik verbunden waren für welche Deutschen oder Österreichern der Nobelpreis für Physik zugeteilt wurde (11 Deutsche und 3 Österreicher). Durch Veröffentlichung der Arbeiten aus Physik unserer Wissenschaftler (in deutscher Sprache) und verbunden mit der Thematik der Nobelpreisträgern (S. Mohorovičić-14 Arbeiten, V. Varićak-5 Arbeiten und 1 Buch, V.S. Vrkljan-6 Arbeiten

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 167-187 Branko Hanžek: Njemački jezik i fizika u znanstvenim radovima u Hrvatskoj...

mit drei Nobelpreisträgern verbunden, J. Lončar-2 Arbeiten, I. Plotnikov-2 Arbeiten, S. Škreb-1 Arbeit, S. Hondl-1 Arbeit, B. Metzger-1 Arbeit, F.I. Havliček-1 Arbeit) bekam auch unsere wissenschaftliche Umwelt einen weiteren internationalen Kontext. Es wurde offenkundig, dass der Einfluss der Arbeiten der Nobelpreisträger, die in deutscher Sprache geschrieben wurden und wegen denen ihnen auch dieser angesehene Preis zugeteilt wurde, auf die Entwicklung der kroatischen Physik mehr als offensichtlich war, handele es sich um eine unterstützende Annäherung der kroatischen Wissenschaftler oder um bestreitende Stellungnahmen im Verhältnis zu den Nobelpreisträgern. In jedem Falle kann man aus dieser Verbundenheit einsehen, dass die kroatische wissenschaftliche Umwelt genügend gewachsen war dazu, dass in den veröffentlichten wissenschaftlichen Arbeiten Elemente einer originellen Auseinandersetzungsweise bemerkbar werden. Zu alldem gehen unsere Wissenschaftler in die Welt, besuchen Symposien, Kongresse, Seminare, Jahresversammlungen, Kurse, wo sie den Nobelpreisträgern direkt begegnen. Es geschieht ebenso, dass die Nobelpreisträger zu uns nach Zagreb kommen, wo ebenso wissenschaftliche Erfahrungen ausgetauscht werden.

This article is from: