Stanko Piplović Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

Dr. sc. Stanko Piplović Hrvatsko- austrijsko društvo Split 21000 Split, Kaštelanska 2 stanko.piplovic@gmail.com UDK: 72.025.3(091)(497.5Split) Izvorni znanstveni rad Prihvaćeno: 15.9.2020.

Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

U članku se iznosi historijat izgradnje mletačke barokne utvrde na Gripama u Splitu iz 17. stoljeća i kasnije promjene u njoj do naših dana. Posebno se obrađuju različitosti u njenom korištenju kroz vrijeme i suglasno tome adaptacije i rekonstrukcije zgrada . U njoj je u 19. stoljeću za austrijske uprave Dalmacijom izgrađena vojarna. U novije dobe sklop je napustila vojska pa je čitav kompleks 1982. godine rekonstruiran za potrebe mornaričkih kulturnih ustanova. Pod vodstvom autora ovog članka izvršena su istraživanja, napravljen projekt za uspostavu izvornog stanja zgrada i za njihovu unutrašnju adaptaciju za nove potrebe. U tome su sudjelovalo više projektnih i izvođačkih organizacija te općinska e služba za zaštitu kulturne baštine. Međutim nemirne prilike zadnjih desetljeća izazvale su korjenite društvene promjene. Rezultat je toga da je velik dio opsežne tehničke dokumentacije nedostupan ili čak uništen. U arhivima i muzejima u Beču, Zagrebu, Splitu i drugdje čuva se znatan broj starih grafika, nacrta i spisa o tvrđavi važan za istraživanje njenog povijesnog razvitka. Ali sva ta građa još uvijek nije dovoljno proučena. Pored toga postoje još neki dijelovi tvrđave koji nisu istraženi. To se odnosi u prvom redu na njen ulazni dio na zapadu, cisternu za vod u dvorištu i izlazni tunel na istočnoj strani. Ključne riječi: Austrijanci, tvrđava, vojarna, Split, 19. stoljeće

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

Zbog opasnosti od Turaka oko Splita podignuti su u 16. i 17. stoljeću barokni obrambeni zidovi koji su u obliku luka opkoljavali grad prema kopnu. Ojačani su bastionima i dvije izdvojene utvrde. Istočno od naselja na visini 60 metara nadmorske visine nalazi se brežuljak Gripe koji dominira gradom.1 Kako je u to vrijeme topništvo bilo već dosta učinkovito prijetila je opasnost da neprijatelj na tom mjestu postavi topništvo i odatle ga bombardira. Da se to spriječi Mlečani su tu podigli samostalnu utvrdu sa zemljanim nasipima. Taj odnos posebno je dobro vidljiv na planovima Splita inženjera Giuseppea Santinia iz 1666. godine ili Vicenza Marie Coronellia iz 1694.2

Gripe su kameniti brežuljak istočno od Splita koji se spušta na zapad prema gradu. Taj položaj bio je nastanjen u prapovijesno vrijeme. Na njegovom vrhu nalazila se srednjovjekovna crkvica posvećena sv. Anti. Spominje je splitski nadbiskup Stjepan Cosmi u svojoj vizitaciji 1682. godine.3 To znači da je crkvica postojala još prije nego je na tom mjestu sagrađena tvrđava.

Tvrđava Gripe ima oblik nešto nepravilnog izduženog četverokuta s bastionima ispunjenih zemljom na tri ugla. Četvrti na sjeverozapadu nije izgrađen. Ostao je nedovršen, jer je opasnost od Turaka oslabila. Postoji još i jedan bastion na sredini zapada prema gradu. U to vrijeme u njoj nije bilo većih građevina. U unutrašnjosti je prostrano središnje dvorište s cisternom za vodu, crkvica sv. Ante te jedna izdužena nadstrešnica.

RAZDOBLJE AUSTRIJSKE UPRAVE

Početkom 19. stoljeća došlo je do oružanih sukoba između Francuske i europskih velesila. U tim ratovima Republika Venecija je srušena 1797. godine i izgubila Dalmaciju koja je nakratko pripala Austriji pa Francuzima i konačno Berlinskim kongresom 1815. godine opet Austriji. U okviru Habsburške monarhije ostala je stotinjak godina sve do konca Prvog svjetskog rata 1918. U nastupu svoje vladavine Austrija nije bila sigurna kako će se prilike u Europi dalje razvijati pa je poslala u tu svoju novu pokrajinu vojne stručnjake da utvrde u kakvom su stanju postojeće utvrde i što bi bilo potrebno učiniti na njima da ih se osposobi za obranu. Prijedlog popravaka sačinio je kapetan Kaboga u svojoj Relaciji napisanoj 1819., a slično i inženjerski

1 Nedaleko tvrđave na Gripama otkriveno je groblje još iz doba antike s mnogo ljudskih kostiju. Rake su bile pokrivene crijepovima u obliku kosog krova, dok su neki skeleti sahranjeni u okruglim vazama od terakote 2 Zanimljivo se napomenuti da se u neposrednoj blizini na sjevernoj strani još uvijek nalazi kameni međašnik s kraticom i brojem koji je označavao granicu okolnog vojnog terena izvan tvrđave.

Duško Kečkemet, Splitska utvrda Gripe. Vojnopomorski ogledi 2, Split 1971., 38, 39 - Arsen Duplančić,

Splitske zidine u 17. i 18. stoljeću. Zagreb 2007., 24. 3 Vissitatio Generalis Prima Ecclesie et Diacesis Spalatens. Sub. Ill., et Rmo Dio: Stephano Cosmo, Arciepis.

Incerta 30 .8bris 1682 , et etabsoluta die. - Stjepan Cosmi ( Venecija 1629.- Split 1707.). Splitski nadbiskup.

Podupirao je ratove protiv Turaka. Godine 1700. osnovao je Sjemenište u Splitu. Podupro je osnutak Ilirske akademije. Založio se za izdavanje glagoljskih crkvenih knjiga. Napisao je oko 20 djela iz crkvenog područja,

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

pukovnik Giustiniani 1822. godine.4 Predloženo je da se poruše neke splitske utvrde, ali da se tvrđava Gripe sačuva. Zbog nesigurnih prilika Austrija je proglasila nekoliko dalmatinskih gradova utvrđenim gradovima među njima Dubrovnik, Gruž i Split.5

Austrijske vlasti trebale su objekte za smještaj vojnog garnizona u Splitu. U tu svrhu izabrana je mletačka utvrda na Gripama u kojoj tada nije bilo nekih značajnijih zgrada. Nasipi i grudobrani tada su bili dosta ruševni Počelo se graditi u unutrašnjosti i kroz niz godina podignute su sve potrebne strukture za život i rad.6 U razdoblju 1832.-35. godine sagrađena je nova barutana na sjevernoj strani dvorišta. To je prizemnica s ulaznim trijemom i obrambenim zidom s puškarnicama okolo. Služila je vjerojatno za potrebe svih utvrda u gradu.

Godine 1845. austrijski car je vrhovnom rezolucijom od 11. srpnja proglasio Split otvorenim gradom. Od postojećih utvrda trebalo je sačuvati samo vojarnu Gripe i dvije topničke baterije na poluotoku Sustjepanu i Bačvicama na ulazu u gradsku luku. Time je ukinuta i zabrana gradnje zgrada na udaljenosti manjoj od 120 klaftera od njih. Za sva uputstva o tome bila je nadležna Direkcija vojnih fortifikacija. U suglasnosti s političkim vlastima označena je nova crta razgraničenja.7

Obzirom na nesigurno stanje austrijske vlasti su u Gripama sredinom stoljeća odlučile izgraditi utvrđenu obrambenu vojarnu. U vremenu 1850.-1851. godine duž sjevernog ruba podignuta je velika glavna stambena zgrada za 300 vojnika garnizona. Imala je prizemlje i jedan kat. Po sredini bile su stepenice s kuhinjom u blizini. Ostale prostorije su služile kao spavaonice. Na vrhu je bila terasa s nazubljenom ogradom. u obliku merlona.8 Radove je izveo graditelj Dujam Karaman.9 U njeno prizemlje smješteni su topovi koji su tvrđavu branili od napada izvana. Ono je sa sjeverne strane

4 Lukša Beritić, Pomorski zbornik 1. 5 Lukša Beritić, Utvrđenja grada Dubrovnika. Zagreb 1955., 207 , 209. 6 U Ratnom arhivu u Beču (Kriegsarchiv) čuvaju se brojni dokumenti i planovi iz 19. stoljeća vremena austrijske uprave. Među njima su i oni koji se odnose na tvrđavu Gripe: - 1798. Plan grada i tvrđave s utvrdom Gripe i okolicom, - 1814. Detaljan izvještaji s jednog službenog putovanja o tvrđavama u Dalmaciji - 1824, Plan tvrđave Gripe, - 1839. Plan tvrđave Gripe kod Splita, - 1845. Situacijski plan Splita s tvrđavom Gripe, - 1847. Rajonski planovi tvrđave Gripe i okolnim baterijama Sustipan i Bačvice, - 1852,. Pregledni plan razoružane tvrđave Gripe kod Splita i vojnih zgrada koje se nalaze u njoj iz 1886., i defenzivne vojarne građene od 1845. do1851., - (1868.)Plan tvrđave Gripe, - (1868.)Plan splitske luke, baterija Bačvice i Sustipan te tvrđave Gripe. Postoje još i drugi planovi. 7 La citta di Spalato viene dichiarata citta aperta, per la cessa la denominazione citta murata. Notificazione del governo 3. settembre 1845. Raccolta delle leggi ed ordinanze dell’ anno 1845 per la Dalmazia, Zadar 1851. 290- 291. 8 Duško Kečkemet, Splitska utvrda Gripe, Prvotni izgled i kasnije izmjene. Vojnopomorski ogledi 1, Split 1966., 82. 9 Dujam Karaman (Split 2. III. 1809.-Split 10. V. 1885.) je bio u to vrijeme poznati građevinski poduzetnik. On je 1875. godine kupio na javnoj dražbi staru zgradu sjemeništa u središtu Splita nakon što je crkva napustila

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

prema imalo toparnice. Na jugu prema dvorištu bili su prozori, ali i puškarnice kako bi se zgrada mogla posebno braniti ako bi neprijatelj provalio u vojarnu.

Po sredini dvorišta je mala prizemnica koja je služila kao skladište streljiva, uz južni rub izdužena prizemnica spremište lafeta, a na zapadnoj strani blizu ulaza stražarnica kojoj je nadograđen stan stožerskog narednika. U dvorištu je bila stara cisterna za vodu koja je preuređena s filterom. Iza rubnog prsobrana uređeni su položaji za topove. U obrambenom dvorištu pred ulazom još je sačuvan stari jarak i most preko njega na dizanje. Takvo stanje ostalo je duže vrijeme.

Od godine 1880. dobile su Gripe novi izgled. Velika zgrada preuređena je od obrambene u običnu stambenu za vojnike. Nadograđen joj je još jedan kat i tavan, a završavala se dvostrešnim krovom. Uz južni zid u unutrašnjosti zgrade po dužini bio je hodnik iz kojeg se ulazilo u velike spavaonice. Do 1886. godine dogodile su se daljnje promjene u tvrđavi. Zatrpan je rov pred ulazom, a skladište topovskih lafeta produženo je prema zapadu. Staro skladište baruta na istočnoj strani koristilo se kao kupatilo, a nova barutana pretvorena je u skladište vojničkih odijela i opreme. Na istočnoj strani dvorišta sagrađene su tri male zgrade u kojima su bila spremišta zapaljivih materijale i vatrogasni pribor.10

S vremenom se razmatrala i mogućnost iseljenja austrijske vojske iz tvrđave. Kao povijesnom spomeniku pokušalo joj se dati neki prikladniji sadržaj. Još 1908. godine predlagao se smještaj arheološkog muzeja u njene prostore. Naime koncem 19. stoljeća pokrenuto je pitanje izgradnje nove zgrade muzeja, jer se stara nalazila u središtu grada bila zapuštena i nedovoljne površine. Ali nastojanja su se otegla pa je ravnatelj Frane Bulić pokušao naći drugo rješenje.

Kada je saznao od generala Marijana Varešanina vojnog zapovjednika u Dalmaciji, da austrijska vojska namjerava napustiti Gripe i koji mu je savjetovao da bi se moglo tražiti od cara Frane Josipa I. da je Vojna uprava prepusti tvrđavu za muzej. Bulić se zainteresirao za to rješenje pa je posjetio Gripe s profesorom Athemsom, dr. Wilhemom Kubitscehom generalnim konzervatorom Središnjeg povjerenstva za spomenike u Beču, Ernstom Hébrardom i njegovim drugim arhitektom Plissonom koji su se našli poslom u Splitu. Oni su smatrali da bi se vojarna mogla uspješno urediti za muzej. Vojska se nije iselila pa je čitava stvar propala.11 Nakon dužeg vremena sagrađena je nova zgrada muzeja u Zrinjsko-frankopanskoj ulici po nacrtu bečkih arhitekata Augusta Kirsteina i Fridricha Ohmanna. Zgrada je bila uglavnom dovršena početkom 1918. godine.12

za 11.802. forinte. koja je od tada služila u različite svrhe. Uredio je 1848. današnju Bosansku ulicu postavivši u njoj kanalizaciju i popločao je. Ivan Ostojić, Nadbiskupsko sjemenište u Splitu (1700-1970), Split 1971., 63. 10 D. Kečkemet, 1971., 60. 11 Promemorija, spis br. 144/M iz 1908. u Arheološkom muzeju u Splitu. 12 Neda Anzulović, O historijatu gradnje Arheološkog muzeja u Splitu. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXXV, Split 1981., 182.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

KRALJEVINA JUGOSLAVIJA

U daljnjim vremenima Kraljevine Jugoslavije, između dvaju svjetskih ratova i talijanske okupacije kompleks je služio i dalje u vojne svrhe. Odmah nakon pada Austro-ugarske 1918. godine otučena je ploča s datumom izgradnje austrijske vojarne 1850. godine. Za Kraljevine Jugoslavije u tvrđavi je bio smješten 11. pješadijski puk Karađorđe. U razdoblju 1920.-30. godine izgrađeno je u njoj više malih pomoćnih građevina. pretežno skladišta i to na ulazu, srednjem zapadnom bastionu, te jugoistočnom bastionu i istočnom kraju dvorišta. Za talijanske okupacije srušen je barokni portal na ulazu u tvrđavu. Otvor je proširen kako bi se moglo ući vozilima u dvorište.

RAZDOBLJE IZA DRUGOG SVJETSKOG RATA

Odlukom Državnog sekretarijata za narodnu obranu 1960. osnovan je Vojnopomorski muzej sa sjedištem u Splitu na Klaićevoj poljani. Na 9. rujna 1962. godine otvorena je stalna izložba. Smještena se od tri dvorane na baroknom bastionu Priuli u gradu. Obuhvaćala je manji uvodni povijesni dio. Najveći prostor tematski je prikazivao Drugi svjetski rat. To nije zadovoljavalo jer su prostorije bile male i neprikladne pa su se tražila druga rješenja.13 Najprikladnija je bila tvrđava Gripe u kojoj je bila smještena vojska.

Nakon Drugog svjetskog rata naglim širenjem grada prema istoku, tvrđava Gripe se našla u užem području novo izgrađenog predjela. Nije više odgovarala namjeni vojarne, a s druge strane ni njeni sadržaji nisu se više uklapali u funkciju tog područja u kojemu je pretežno stanovanje. Većina zgrada u tvrđavi bila je u derutnom stanju, a svojim unutrašnjim rasporedom prostora nepodesna za druge svrhe. Počela se razmatrati nova pogodnost. U rješavanju muzejskih ustanova Splita najveći problem je bio pomorski muzej. Još 1925. godine prilikom održavanja velike Jadranske izložbe pobudila se zamisao o osnivanju stalnog postavu o pomorstvu. Zadatak je preuzela udruga Jadranska straža. U tu svrhu sagrađen je kroz nekoliko faza njen Dom u čijem je dograđenom dijelu 1933. godine smješten Pomorski muzej.14

Početkom 1962. godine održana je sjednica savjeta za kulturu NO općine Split o lociranju muzejskih ustanova. Odlučeno je da se sastavi stručno povjerenstvo sa zadatkom da valorizira kompleks tvrđave Gripe sa stajališta povijesti umjetnosti i arhitekture i predloži što bi trebalo u njoj sačuvati a što ukloniti te u kojim bi se uvjetima mogli unutra graditi nove zgrade. Već tada se imao u vidu pomorski muzej i još neka ustanova iz oblasti kulture. eventualno Povijesni arhiv, a u središnjem prostoru gledalište ljetne pozornice. U povjerenstvu su bili dr. Branko Gabričević, dr. Kruno Prijatelj, Duško Kečkemet i arhitekt Slavko Muljačić. U svom izvještaju povjerenstvo

13 Šime Vlasanović , 1971., 76. 14 Ivo Rubić, 1938. - Tušek, 1994., 49-51.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

iznijelo kratki pregled povijesnog razvoja kompleksa, ocijenila mogućnost za uređenje tvrđave i istakla važnost kompleksa u funkciji grada. Zatim je 1965. godine zagrebački arhitekt Đuka Kavurić napravio idejne skice za smještaj muzeja u velikoj zgradi. Njegovo rješenje karakteriziralo je radikalne preinake. Tako je bilo predviđeno rušenje gotovo svih unutrašnjih zidova i međukatnih konstrukcija i na taj način stvaranje jedinstvenog izložbenog prostora po čitavoj visini zgrade s platformama i stepeništima za komunikaciju izvedenim u čeliku.15 Taj projekt nije izveden, a pitanje se sporo dalje rješavalo. Ipak sve više je rasla svijest da je tvrđava važan spomenik fortifikacijske arhitekture. Stoga se nastojalo tvrđavi dati primjerenije sadržaje i mogućnost pristupa građana. Godine 1975. godine Urbanistički zavod Dalmacije u Splitu završio je projekt Splitski poluotok koji sadrži također pregled cjelina i objekata graditeljskog nasljeđa prema postojećoj podjeli na teritorijalne jedinice. Taj dio izradio Zavod za zaštitu spomenika kulture. U težačkom tradicijskom pučkom sklopu predgrađa Lučac obuhvaćena je i tvrđava Gripe koja je svrstana među objekte visoke graditeljske vrijednosti. Preporučeno je da se u njenom okviru posebnom studijom ispita mogućnost buduće namjene za muzejske, kulturne ili neke druge prikladne svrhe.16 U to vrijeme i urbanistički grada predviđali su razne javne sadržaje unutar tvrđave. Tako je Projekt splitski poluotok, program za provedbeni urbanistički plan izrađen 1975. predvidio de se u njoj smjesti društveni dom za mjesnu zajednicu i kvart, zatim klubovi te ljetna pozornica i klubovi.

Pored toga javila se potreba boljeg smještaja nekih vojnih ustanova s područja kulture koje su djelovale u vrlo skučenim prostorima. Međutim kako se radilo o atraktivnom i vrijednom spomeničkom kompleksu Gripa javio se i Grad s određenim prijedlozima.17 Koncem 1975. godine započele su nove konkretne predradnje preuređenja tvrđave. Zapovjedništvo mornarice formiralo je radnu grupu za izradu programa. Po tom dokumentu kao glavni sadržaji su predviđeni pomorski muzej i mornarička knjižnica koju bi se smjestile i fondovi knjižnice ustanova Austro-ugarske mornarice iz Pule.18 Svrha je bila učiniti od nekadašnje tvrđave mjesto intenzivnih kulturnih događaja i otvoriti je svim stanovnicima grada.

15 Đuka Kavurić ( Zagreb 1903.- 1976.) arhitekt. Bavio se posebno adaptacijama muzeja, projektiranjem izložbenih prostora i uređenjem interijera javnih ustanova. Studirao je na akademiji primijenjenih umjetnosti u Münchenu. Njegov arhitektonski opus je bogat. Projektirao je niz interijera posebno za jugoslavenske paviljone na međunarodnim izložbama, muzejske, izložbene postave, uređenje prostora za javne skupove, festivale i proslave. Predavao je na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu i bio njen rektor te Srednjoj tehničkoj školi u Splitu. Bio je osnivač više likovnih udruženja i član brojnih drugih profesionalnih stručnih i društvenih organizacija. Poslije Drugog svjetskog rata posvetio se projektiranju muzejskih postava i zbirka

U Beogradu , Visu, Sarajevu, Novom Sadu, Jasenovcu, Slavonskom Brodu, Bihaću, Jajcu, Vukovaru i Skopju.

D.V., Istaknuti graditelj i umjetnik. Vjesnik, Zagreb 1976. str. 11. 16 Tomislav Marasović, Franko Oreb, Obrada graditeljskog nasljeđa u okviru projekta „Splitski poluotok“.

Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske Zagreb 2/ 1976. - 3/1977., 94-95. 17 Stanko Piplović, Uređenje tvrđave Gripe u Splitu. Vesnik 30. Beograd 1984., 114. 18 O knjižnici austrijske ratne mornarice u Puli vidjeti u Bruno Dobrić, Mornarička knjižnica (K. u K.

Marinebibliothek) i austrijska mornarica u Puli. Pula 2005.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

Izvršeno je arhitektonsko snimanje svih objekata koji su predviđeni za adaptaciju. Zadatak je povjeren Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu koji je izradio elaborat 1976. godine Od Odjela za povijest graditeljstva Urbanističkog zavoda Dalmacije u Splitu prikupljana je dokumentacije na osnovu koje će se napraviti elaborat grafičke rekonstrukcije u četiri razvojne faze. Na temelju koncepcije prostornog uređenja kompleksa te idejnog rješenja određenih od strane investitora razrađen je u Urbanističkom zavodu prostorni plan njegovog uređenja.Arhitektonski snimak postojećeg stanja objekata u tvrđavi Gripe. Projektno poduzeće Centroprojekt iz Zagreba izradio je izvedbenu dokumentaciju nove namjene svih zgrada.19

S obzirom da je tvrđava imala svojstvo izrazitog povijesnog dobra. Skupština općine Splita naručila je od Zavoda za zaštitu spomenika kulture elaborat o široj urbanističkoj cjelini. U daljnjem postupku Zavod je donio Rješenje o preventivnoj zaštiti Lučca na čijem se području nalazi tvrđava, tako je ona i formalno zaštićena. Građevinski i instalaterski radovi su uglavnom izvedeni u razdoblju 1980.-1982. godine. Porušene su novije male zgrade podignute u doba Kraljevine Jugoslavije i poslije jer su bile bezvrijedne i potpuno dotrajale kojih je bio veći broj na istočnoj strani dvorišta. Ostavljene su samo najstarije zgrade: vojarna na sjeveru, bivša barutana po sredini dvorišta te nekadašnje skladište lafeta na južnoj strani. Ipak porušena je i austrijska stražara prizemnica u blizini ulaza, jer je smetala uređenju ljetne pozornice na zapadnom bastionu. Prilikom radova vršila su se i istraživanja te su utvrđeni neki nepoznati izvrni građevinski elementi koji su respektirani pri adaptaciji. Prizemlje i prvi kat vojarne uređeni su za centralni pomorski muzej, a drugi kat i visoko potkrovlje za mornaričku knjižnicu.

Na istočnom kraju dvorišta prije početka radova nalazila se neugledna prizemnica koja je služila vojsci za spremište. Pošto se na tom mjestu nekada nalazila crkvica sv. Ante pristupilo se temeljitom istraživanju te zgradice kako bi se utvrdilo da li se u njenim zidovima nalaze neki ostaci crkvice. Otučena je žbuka u cijeloj vanjštini i unutrašnjosti. Prednji zapadni dio zgrade bio je nešto malo uži, a u unutrašnjosti je na tom mjestu po sredini zgrade bio poprečni pregradni zid. Utvrđeno je da je taj zid u stvari pročelje crkve, a dio ispred kasnija dogradnja. Na njemu su po sredini bila naknadno probijena vrata koja su spajala stari i novi dio građevine. Time je uništen izvorni ulaz u crkvu. Sa strane su ipak sačuvana dva četvrtasta prozora. Zidovi su očuvani gotovo u cijeloj visini, ali je krovna konstrukcija bila slaba. Pored toga iskopani su unutrašnji rovovi, kako bi se eventualno pronašli neki drugi tragovi, ali u njima nije ništa otkriveno. Isto tako napravljena je sonda na istočnoj strani kako bi se utvrdilo da li je crkvica imala apsidu kako je to na nekim starim crtežima prikazano.

19 Autor programske osnove idejnog urbanističkog rješenja tvrđave i svih zgrada je arhitekt Stanko Piplović.

Razradu urbanističkog rješenja izradio je arhitekt Nikola Lušić iz Urbanističkog zavod Dalmacije u Splitu.

Glavne i izvedbene projekte razradili su arhitekti Zdravko Mahmet i Vlado Petričević iz projektnog biroa

Centroprojekt u Zagrebu. Sve instalacije riješilo je poduzeće Monter iz Zagreba.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

Ni tu nije ništa nađeno. Najvažniji nalaz u unutrašnjosti je otkriće kustodije u obliku udubine tj. svetohraništa za čuvanje hostija na zapadnom zidu s desne strane gdje je trebao biti oltar. Niša ima bogati ukrasni okvir gotičkih obilježja pa se pretpostavlja da je iz 15. stoljeća.20 U koliko nije tu donesena s neke druge zgrade to bi značilo da je to vrijeme kada je crkvica sagrađena taj prostor bio slobodan bez tvrđave. Prilikom opće rekonstrukcije uređena je i crkvica. Ugrađena su nova ulazna vrata, a nešto kasnije i mali zvonik na preslicu čije je ležište sačuvano. Sagrađen je i novi krov te uređeni zidovi i pod.21

Unutrašnje dvorište i zapadni bastion bili su namijenjeni kao središnje gledalište festivala Splitskog ljeta. Da bi se to omogućilo srušene su nadstrešnice koje su se nalazile na bastionu i stražarnica koja je bila ispred njega prema gledalištu kako bi poslužio kao pozornica. Planirano je da se iz bastiona izvadi zemlja te da i na istoj razini podigne pod bine. U tako dobivenom donjem prostoru trebale su se urediti prostorije za glumce i pjevače koji su se tu spremali za nastupe. Pored toga tamo su se planirali skladišta za scenografske potrepštine i s sanitarne prostorije, ali to nije ostvareno.

Barutana je restaurirana prema izvornom stanju. U Tu svrhu uklonjeni su kasniji pregradni zidovi u unutrašnjosti i uređeni prozori. Srušen je južni dio zgrade koji je bio naknadno dodan i na tom mjestu ponovno izgrađen ulazni trijem kakav je nekada bio. Kada je skinut postojeći pokrov dvostrešnog krova od ploča valovitog salonita, ispod njega je pronađen originalni pokrov od pravilno obrađenih kamenih ploča postavljenih na sudar bez preklapanja. Pošto je bio dosta oštećen i zahtijevao prilično složene radove da se spriječi prodor vode u unutrašnjost, iznad je izveden krov od crijepa. U početku u novoj namjeni te zgrade s efektnom dvoranom natkrivenom bačvastim svodom i nišama na obje strane određena je kao sala za predavanja i tematske povremene izložbe Pomorskog muzeja. Kasnije joj je uporaba promijenjena.

Na južnom dijelu tvrđave je izduženi prizemni objekt. Njegov istočni dio najstariji je dio zgrade. Naknadno je produžena prema zapadu i to u dva navrata. Taj dodatak imao je prvobitno vertikalno izdužene puškarnice radi obrane same zgrade. Kada je tvrđava izgubila status obrambene vojarne puškarnice su proširene i pretvorene u prozore tako da je unutrašnjost bila mnogo bolje osvijetljena. Prilikom rekonstrukcije otvori na pročelju su ponovno vraćeni u izvorno stanje. u istočnom dijelu dvorišta postavljena je izložba većih eksponata, podvodnog oružja, mina, torpeda i topova. Među njima je i parobrod Bakar.22

20 Crkvica sv. Ante na Gripama spominje se još u srednjem vijeku. Dakle bila je na vrhu brežuljka još prije gradnje mletačke tvrđave. Ucrtana je u planu Splita kojeg je 1666. godine izradio mletački inženjer Giuseppe

Santini i nekim drugim planovima iz 17. i 18. stoljeća. Kasnije je crkvica pretvorena u skladište streljiva pa je služila za kupatilo i najzad kao vojno skladište. 21 Stanko Piplović, Obnovljena crkvica na Gripama. SD Split 13. I. 1983., 6. 22 Vladimir Isaić, 1982. - Stanko Piplović,1982.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

STANJE NAKON STVARANJA REPUBLIKE HRVATSKE

Poslije osnivanja Republike Hrvatske sadržaji u Gripama su donekle izmijenjeni. Gradsko vijeće Splita donijelo je 1977. odluku o osnivanju Hrvatskog pomorskog muzeja. Otvoren je u prizemlju velike zgrade s novom koncepcijom postave. U dijelu izložbenog prostora prikazan je razvitak jedrenjaka i parobroda od antike do Drugog svjetskog rata. Drugi dio namijenjen je vojnom pomorstvu u kojemu se posebno prikazana torpeda kao modernog pomorskog oružja. Naime krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća riječka tvornica Torpedo poklonila je Vojnopomorskom muzeju ratne mornarice na Gripama veći broj različitih dijelova torpeda izrađenih na raskrižju 19. i 20. stoljeća. Čak je 1990. godine tamo organizirana i posebna izložba torpednog oružja iz muzejske zbirke.23 Na prvom i drugom katu i potkrovlju uselio se Državi arhiv. Njegovo gradivo se odnosi na razdoblje 14. do 20. stoljeća, a sadrži dokumente o političkoj, gospodarskoj , i kulturnoj prošlosti. Posebno je važan Katastar za Istru i Dalmaciju iz početka 19. stoljeća.24 Skladište na južnoj strani promijenilo je više namjena. Sada je u njemu Akademija likovnih umjetnosti. Ostali ranije planirani sadržaji nisu ostvareni. Nema sadržaja koji bi privlačili ljude.

STUDENTSKI PRIJEDLOZI REVITALIZACIJE

Tvrđava je još uvijek izazov u pogledu ispitivanja primjerenih sadržaja i konačnog uređenja, ali je pristup bez jasnije koncepcije. Krajem 2018. godine uprava grada pokrenula je raspravu o revitalizaciji cjeline.25 Provoditelj radionice je bila razvojna agencija Split-Rast d.o.o. uz podršku Konzervatorskog odjela Split Ministarstva kulture. Raspisana je anonimna anketa među građanima u kojoj su oni mogli iznijeti svoje ideje, želje i prijedloge. Odaziv je bio priličan. U to se uključilo i Društvo prijatelja kulturne baštine Split sa svojim prijedlozima. Posebno se ukazalo na potrebu uvođenja atraktivnijih sadržaja koji bi privukli brojnije građanstvo.26 U okviru toga Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu uz sudjelovanje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu organizirao radionicu studenta arhitekture kojom se željelo preispitivanjem sadašnjih sadržaja revitalizirati njeni nedovoljno korišteni atraktivni prostori. Projekt je nazvan Promišljanje tvrđave. Radovi su izloženi u veljači 2019. godine u Banovini sjedištu uprave grada, a zatim i u samoj tvrđavi. Bio je ukupno 21 prijedloga. Posjetitelji su mogli predložiti dva prijedloga koje su smatrali najuspješnijim. Namjera je bila da se na osnovu tih i drugih stručnih ustanova razradi program i projektna dokumentacija. Međutim pri tome veći broj

23 Mithad Kozličić, 1990., 4. 24 Hanja Mladineo Mika, Nataša Bajić Žarko, 2009. - Bruno Ungarov, 1958. 25 Merien Ilić, Banovinu zanima što bi građani napravili s Tvrđavom Gripe. SD Split 25. X. 2018., 17. 26 Merien Ilić, Restoran na tvrđavi Gripe priželjkuju i čuvari baštine. SD Split 20. XI. 2018 , 17. -T.M., Što biste vi radili na tvrđavi Gripe. SD Split 7. XI. -Tanja Gattin Zebić, Nikola Vilić, Oslobođena mašta: na Gripama

‘nacrtali’ kockarnicu i - samostan. SD 27. II. 2019., 192018., 12.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

sudionika u svojim radovima nije dovoljno uvažio vrijednosti povijesnog ambijenta već im se radikalnim prijedlozima suprotstavio. Uočava se površnost i stanovita nekritičnost kao moto slobode izražavanja. Osjeća se sraz postojećeg i eventualnih novih intervencija. Ni u kom slučaju ne mogu se prihvatiti neke ponude da se tvrđava pretvori u tržnicu, starački dom, natkrije čitav otvoreni prostor, izgrade velike nove i nametljive građevine bez dovoljnog poštovanja zatečenog zamišljenih uz nedovoljna opravdanja. Osjeća se i pretjerana komercijalizacija.27 Osnovni zaključak bi bio da je tvrđava Gripe istaknuta povijesna i graditeljska cjelina što u budućim intervencijama obvezuje na izuzetnu odgovornost.

OKOLICA TVRĐAVE

Do novijih vremena tvrđava na Gripama je bila na osami s poljima okolo nje. Još početkom 19. stoljeća nije bilo u blizini kuća. Ni u katastru Splita iz 1931. godine nije prikazana ni jedna građevina.28 Tek početkom 20. stoljeća zabilježene su zadnje težačke kuće predgrađa Lučac kod ulaza u tvrđavu. Predjel se počeo izgrađivat uglavnom slobodno stojećim manjim stambenim zgradama tek u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. I putovi su dugo vremena slabi. Mnogi ljubitelji prirode šetali su kroz splitsko polje pa tako i po Gripama, ali su pristupi bili loši. Kad bi se tamo stiglo do gostione Bakotića moralo se vratiti natrag istim putem, jer nakon pada nekih ljudi podignut je zidić kako bi se spriječile nove nezgode.29 U krševitom terenu bilo je i opasnih rupa. Tako je travnju 1927. godine jedan par, žena iz Beča i njen pratitelj Englez, pali su u jamu iza tvrđave s visine od desetak metara. Nedugo zatim došlo je do još jedne nezgode. Stradali su u blizini jedna žena i njen rođak.30

Nakon probijanja gradske obilaznice Balkanske ceste današnje Vukovarske ulice predjeli oko Gripa nisu više bili pusti gdje su se lovile ptice i vadilo kamenje za nove gradnje. Godine 1927. sve okolo dizale su se nove zgrade i to u većem broju. Za to je trebalo urediti čitav brežuljak i plato odakle bi se lijepo vidio grad, kaštela, more i otoci.31 O poravnavanju puta s južne strane tvrđave već 10-20 godina, ali došla je i 1927. to još uvijek nije bilo riješeno.

Tijekom 20. stoljeća okolo se formiralo stambeno naselje pretežno od manjih slobodnostojećih kuća. Među njima na obližnjoj Vidilici odmah sjeveroistočno od tvrđave gradila je Općina dvije kuće za potrebe činovnika. Radovi su počeli u srpnju 1921. godine, a vodilo ih je poduzeće Kaliterna i Botić. Zgrade u konačnoj verziji imaju

27 Promišljanje tvrđave. Split 2019. - Milena Budimir, Tvrđava Gripe se ruši ?! SD 24. I.2019., 16. 28 Dalmazia, Circolo di Spalato, Comune Spalato, Arhiv Mapa za Istru i Dalmaciju 1831. K. O. Split kut. br. 595. 29 Prolaz iza Gripi. JP 18. I. 1927., 3. 30 Fatalna jama na Gripama. Opet jedan par upao u Jamu. JP 26. IV. 1927., 3. 31 Novogradnje oko tvrgjave Gripi, JP 28. I. 1927., 3.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

prizemlje i dva kata s oko 40. stanova u obje. Radovi su završeni krajem 1927. godine.32 Među zgradama podignutim u to vrijeme posebno se ističe samostalna obiteljska kuća blizu ulaza u tvrđavu s njene zapadne strane. Projektirao je arhitekt Fabijan Kaliterna 1923. godine. Zgrada je kamena s kosim krovom. Odlikuje slikovitom razigranošću povijesnih oblika i natruhama secesije.33

Godine 1963, sagrađena je na jugoistočnoj strani moderna jednokatnica osnovne škole Lučac. Projekt za nju je napravio arhitekt Vladimir Grospić iz biroa Projektant u Splitu, a izvođač građevno poduzeće Melioracija. 34 Sjeverno od tvrđave sagrađen je 1978. godine dječji vrtić Mala sirena kojeg je projektirao arhitekt Emil Jovan.35 Pored njih je i nekoliko drugih javnih građevina potrebnih tamošnjoj zajednici.

U najnovije vrijeme 2020. godine privatni investitor je odlučio sagraditi zgradu, na mjestu gdje se za vrijeme gradnje mletačke tvrđave trebao podignuti njen sjeverozapadni ugaoni bastion. Ali to nije učinjeno osim što su napravljeni temelji. Tu je bila samo zaravnjena livada s nekoliko borova.36 U tu svrhu su pod nadzorom Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Splitu. izvršena arheološka istraživanja. Ekipa tvrtke Kaukal d.o.o. iz Splita pod vodstvom arheologa Vedrana Katavića i Tomislava Jerončića. Vrijeme izvođenja na terenu je bilo od ožujka do rujna 2019. godine. Napravljeno je pet probnih rovova. Osim toga su iskopani i očišćeni sjeveroistočne i zapadne strane škarpa bastiona.37 Radovi su nastavljeni veljači 2020. godine pod vodstvom arheologinje Ane Sunko Katavić i Tomislava Jerončića. Najzanimljivije otkriće je da su s unutrašnje strane obodnog zida otkriveni četvrtasti kontrafori koji ih podupiru. To je statički element koji do sada nije otkriven ni na jednom drugom dijelu baroknih fortifikacija Splita iz tog vremena.38 Ostaci su mjestimično oštećeni kasnijim radovima na tom mjestu.39 Zanimljivo je navesti da se u neposrednoj blizini sa sjeverne strane još uvijek nalazi kameni međašnik s natpisom koji je označavao rub vojne imovine terena oko tvrđave.

DANAŠNJE KORIŠTENJE TVRĐAVE

Prostor tvrđave danas se koristi za povremene kulturne i zabavne priredbe. U velikoj stambenoj zgradi bivše vojarne održavaju se povremeno predavanja, promocije knjiga i izložbe. Pored ustanova koje su u njoj smještene organiziraju ih i druge kulturne organizacije iz Splita i drugih gradova. Kao primjer navode se izložbe o Arhivu mapa

32 Novogradnje na Gripama. ND 10. VII. 1921., 3. - Nove općinske stambene zgrade. JP 28. IX. 1927., 3. 33 Duško Kečkemet, Fabijan Kaliterna, slikovitost i romantika. SD 21. VIII. 1976., 6. 34 Nenad Mikulandra, 1976., 76, 35 Dariovan Tušek, 2018., 46 i 222. 36 Merien Ilić, Na mjestu posječenih borova u Glagoljaškoj ipak, zgrada? SD 14. II. 2020., 13. 37 Tomislav Jerončić, 2019. 38 Tomislav Jerončić, 2020. 39 Merien Ilić, Gordan Zubčić, Gripe: nedovršeni bastion „izronio“ iz stambene parcele. SD 5. II. 2020., 14.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

za Istru i Dalmaciju organizirana 2017. godine, promocija broja 28 časopisa Građa i prilozi povijesti Dalmacije održane 11. prosinca 2018. ili izložba Dobrovoljno vatrogasno društvo u Splitu 2019. godine u Državnom arhivu. Hrvatski pomorski muzej, pored stalnog postava, organizira povremene izložbe kojima se prezentira pomorska baština. Među njima posebno značajno je bilo predstavljanje dvaju poznatih slikara marinista Alexandera Kirchera i Johanna Seitsa. Zapažene su i izložbe povodom 150 obljetnice Viškog boja, 150 obljetnice nastanka novog oružja torpeda, 200 godina svjetionika Savudrija priređena u sklopu razvitku svjetioničarske službe na Jadranu 2019. godine. Posebno se istakao znanstveni skup Mare nostrum povodom 950. obljetnice spomena Jadrana našim morem koji je održan 2019. godine. Muzej organizira i gostovanje drugih institucija u svom prostoru kao što su to Muzej grada Crikvenice, Državni arhiv u Rijeci, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci i Hrvatski muzej turizma iz Opatije. Česte su promocije knjiga.

U dvorištu na otvorenom držale su se operne izvedbe i povremeno priređuju suvremene glazbene te druge kulturne i zabavne manifestacije. Među novijima treba spomenuti glazbeno koncertni događaj Teatar pod zvijezdama koji je prvi put organiziran u dvorištu tvrđave 2019. godine. I 2020. pripremljena je druga izvedba. Međutim zbog teških zdravstvenih prilika u čitavom svijetu u zadnjem je času otkazana.

ZAKLJUČAK

Tvrđava Gripe u mnogome je doprinijela obrani Splita od turskih navala. Međutim do sada nije još uvijek potpuno istražena i sređena. Korištenje joj je neprimjereno. Čitavo veliko dvorište služi kao parkiralište automobila pa je kolski promet intenzivan. Tako u njoj nisu mogući mirni provodi, opuštanje, druženje i šetnje građana ni igre djece. Boravak na tom izuzetnom mjestu zahtjeva posebnu pažnju posjetitelja. To je istaknuti vidikovac s kojeg se pruža široki pogled s visine na kamene pučke kućice nekadašnjeg predgrađa Lučca ispod nje, a dalje na more i otoke Brač i Šoltu. Svojim položajem blizu središta grada u mirnom okruženju i izgledom tvrđava bi trebala bi postati privlačni punkt za okolno stanovništvo i svih građana. Još uvijek nema čvrstog stava o njenom konačnom osmišljavanju.

Među važnija istraživanja i građevinske zahvate koja bi trebalo izvesti je rekonstrukcija ulaznog prostora i obnova portala i tunela iza njega čije su fotografije i izvorni dijelovi rustičnog kamenog okvira sačuvani. Isto tako predstoji otkopavanje i istraživanje cisterne sa filterom i dviju masivnih kamenih kruna za zahvat vode u dvorištu. Bilo bi korisno aktivirati zazidani izlaz iz tvrđave na istočnoj strani i time kroz sačuvani tunel omogućiti dalje vezu iz tvrđave prema trgovačkom i sportskom središtu. I pored novijih brojnih prijedloga o eventualno pogodnijoj namjeni i načinu uređenja velikog sklopa tvrđave Gripe još uvijek se traže rješenja koje bi druge ustanove bolje odgovarale zgradama i osmislio sadržajno bogatiji boravak građana u njoj.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

1.Giuseppe Santini, Detalj plana Splita iz 1666. godine s prikazom gradskih bedema i tvrđave Gripe. Četiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII stoljeća, Split 1953.

2. Plan utvrde Gripe i okolice. Crtež kojeg je izradila mjesna Fortifikacijska direkcija Splita 1846. godine. Ratni arhiv Beč.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

3. Nacrt zgrade za vojnike te barutane i cisterne za vodu u tvrđavi Gripe iz 1849. godine za smještaj 300 pješaka. Prikazan je dio izvještajnog plana kojeg je napravila Inženjerska direkcija u Splitu. U gornjem dijelu je tlocrt temelja, a dolje prizemlja. Ratni arhiv Beč.

4. Maketa rekonstrukcije vojarne Gripe iz sredine 19. stoljeća. U pozadini je jednokatna stambena zgrada za posadu. Ispred nje u središnjem dvorištu je skladište streljiva, a naprijed prizemno skladište streljiva. Urbanistički zavod Dalmacije Split.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

5. Maketa rekonstrukcije ulaznog dijela tvrđave Gripe na njenoj sjeverozapadnoj strani. U prvom planu je obrambeno dvorište s puškarnicama, a iza njega portal. U pozadini je vidljiv dio stambene zgrade za vojnike. Urbanistički zavod Dalmacije Split.

6. Plan vojarne nakon njene pregradnje 1886. godine. U gornjem dijelu je produljeno prizemno skladište, na donjem dijelu pješačka vojarna, lijevo kupatilo bivša crkvica, a desno stražara. Ratni arhiv Beč.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

7. Barokni ulazni portal iz venecijanskog vremena prije njegovog rušenja. U dubini je vidljiv već urušeni tunel kojim se ulazilo u središnje dvorište. Stari most na dizanje koji je bio pred njima već je zatrpan, a za zatvaranje ulaza postavljene su masivne drvene vratnce. Arheološki muzej Split.

8. Ulazni dio vojarne iz vremena Kraljevine Jugoslavije kada je u njoj bila smješten 11 puk Karađorđa. Pred portalom je obrambeno dvorište s puškaricama. U pozadini je vidljivo usko bočno zapadno pročelje zgrade za stanovanje vojnika.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

9. Plan obnove te prenamjene tvrđave i zgrada u njoj. Opsežni radovi su izvedeni uglavnom 1980.-1982. Prema tom elaboratu u glavnoj zgradi se trebao smjestiti središnji pomorski muzej i mornarička knjižnica. U dvorištu je planirana pozornica Splitskog ljeta, na jugozapadnom bastionu restoran, a na istočnom dijelu izložbeni prostor s eksponatima na otvorenom.

10. Stambena zgrada za posadu u vrijeme pregradnje 1980.-82. godine. Promijenjen je unutrašnji raspored i namjena prostorija. Na sjevernom podužnom pročelju u prizemlju rekonstruirane su toparnice prema stanju iz sredine 19. stoljeća

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

11. Rekonstrukcija izvornog stanja zgrade barutane 1982. godine rušenjem južne novije dogradnje i gradnjom trijema na njenom mjestu. Preuređena je unutrašnjosti uklanjanjem pregrada i formirana jedinstvena dvorana prekrivena svodovima.

12. Prizemna zgrada u istočnom dijelu tvrđave prenamijenjena u novije vrijeme za ambulantu i kupatilo. Crtež iz 1960. godine. To je u stvari crkvica sv. Ante iz 15. stoljeća koja je dobila dogradnju na zapadnoj strani ispred glavnog pročelja. Dozidani dio je porušen 1981. godine, a ostaci crkvice su istraženi i rekonstruirani.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

13. Rekonstruirano glavno pročelje crkvice sv. Ante nakon uklanjanja dogradnje ispred nje. Na vrhu je nova preslica za zvono koja izvorno nije sačuvana.

14. Dio vanjske postave pomorskog muzeja na istočnoj strani tvrđave. U pozadini se vide dijelovi crkvice sv. Ante, barutana i južno pročelje stambene zgrade.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

15. Stanje izgrađenosti tvrđave prije velike rekonstrukcije 1880.-1882. godine.

16. Plan tvrđave Gripe osnovne etape izgradnje od 1830. do 1970. godine. Točkasto su označene zgrade porušene 1880.-1882. godine. Tada je u tvrđavi predviđena glavna pozornica Splitskog ljeta, pomorski muzej, izložba eksponata na otvorenom i mornarička knjižnica. Glavne starije građevine su rekonstruirane prema izvornom stanju po dokumentaciji iz Ratnog arhiva u Beču i tragovima na njima. Manje kasnije bezvrijedne su uklonjene.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

17. Hrvatski pomorski muzej u zgradi bivše austrijske vojarne, izložba torpeda. Razvitak tog podvodnog oružja započeo je u Rijeci 1860. godina na čemu je posebno zaslužan Ivan Lupis umirovljeni kapetan fregate austrijske mornarice.

18. Dio izložbe u Hrvatskom pomorskom muzeju na tvrđavi Gripe.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

IZVORI

Kratice

HRDAST Državni arhiv u Splitu JP Jadranska pošta Split ND Novo doba Split SD Slobodna Dalmacija Split

Dokumenti i elaborati

M. Boraska, Rekonstrukcija razvoja tvrđave Gripe, Urbanistički zavod Dalmacije Split, Split 1977. Stjepan Cosmi, Visitatio urbana prima, Nadbiskupski arhiv Split Grafička rekonstrukcija razvoja tvrđave Gripe, povijesni razvoj 1977. Smotak od 22 rektificirana crteža na trasparent papiru u mjerilu 11: 500 i 1:200 Autori Mira Boraska i Jerko Marasović iz Odjela za graditeljsko nasljeđe Urbanističkog zavoda za Dalmaciju u Splitu. Rektifikacija izvornog stanja napravljena je na osnovu plana Giuseppea Santinija iz 1666. i, Mortierovog plana i drugih dokumenata posebno prikaza iz vremena austrijske uprave od 1838 do 1918. godine.. Prikazani tlocrti i presjeci zgrada te njihova pročelja. Neno Ivanišević, Igor Bikić, Arhitektonski snimak postojećeg stanja objekata u tvrđavi Gripe. Zavod za zaštitu spomenika kulture Split, Split 1976. Tomislav Jerončić, Izvješće o probnim arheološkim istraživanjima na prostoru sjeverozapadnog bastiona tvrđave Gripe. Kaukal d.o.o. Split, Split 2019. Tomislav Jerončić, Izvješće o arheološkim istraživanjima na prostoru sjeverozapadnog bastiona tvrđave Gripe Kaukal d.o.o. Split, Split 2020. Ivo Krivić, Plan Gripa 1961. Postojeće stanje 4 lista na hamer papiru tušem HRDAST. Passarini Feldskizze 290 Gemeide Spalato in Dalmatien 1911. DAST. Tvrđava je državno dobro u nadležnosti austrijske vojne uprave. U planu su označene i granice uskog pojasa okolnog terena uključujući i zaravan na kojem je bila planirana izgradnja sjeverozapadnog ugaonog bastiona,

S njene južne strane je zemljište obitelji Matošić. Rudolf Schmdit, Pregled mapa, karata i planova Bečke Ratne Arhive koji se odnose na Jugoslaviju,

Beč 1932. Urbanistički zavod Dalmacije, HR- DAST 119.

Literatura

Arsen Duplančić, Splitske zidine u 17. i 18. stoljeću. Zagreb 2007. Antonija Eremut Erceg, Promišljanje tvrđave. Split 2019. Vladimir Isaić,“ Nova postava Vojnopomorskog muzeja“, Mornarički glasnik 5. Split 1982. Ivon, Osvrt na razvitak katastra u Dalmaciji, Dalmacija spomen knjiga. Split 1923. Duško Kečkemet, „Splitska utvrda Gripe-prvotni izgled i kasnije izmjene Vojnopomorski ogledi 1.

Split 1966. Duško Kečkemet, „Splitska utvrda Gripe“ Vojnopomorski ogledi 2. Split 1971. Duško Kečkemet, Utvrde Splita. Split 2020.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

Stjepan Lozo, „Povijest pomorskih muzeja u Spltu“, Vila Velebita 2-3. Split 2001. Dragutin Matošić, Pregled arhiva i dokumentacije Urbanističkog zavoda Dalmacije. URBS Split 2012. Knjiga sadrži: -Studija o mogućim lokacijama broda „Bakar“ u splitskoj Gradskoj luci.

Naručilac Republička interesna zajednica za kulturu SR Hrvatske, izradio Marasović 1980., arhiv br. 23, str. 204. - Grafička rekonstrukcija razvoja tvrđave Gripe, povijesni razvoj tvrđave

Gripe 1977., kutija 2. HRDAST. - Gripe geodetski snimak 1961, Gripe radni materijal, Gripe stari crteži, kutija 5. Nenad Mikulandra, Arh-građ. biro „Projektant“. Split 1976., 76. Kozličić Midhad, Razvoj torpednog oružja na istočnoj obali Jadrana. Split 1990. Hania Mladineo Mika, Nataša Bajić Žarko, Vodič, Državni arhiv u Splitu. Split 2009. Grga Novak, Povijest Splita, knj. 2. Split 1961. Grga Novak, Povijest Splita, knj. 3. Split 1965. Ivan Ostojić, Nadbiskupsko sjemenište u Splitu. Split 1971. Snježana Perojević, „Tvrđava Gripe u Splitu; izgradnja 1647. do 1682. godine“. Prostor 21, Zagreb 2013. Stanko Piplović, „ Postavka broda ‘Bakar’ u vojnopomorskom muzeju Split“ mornarički glasnik 6,

Split 1982. Stanko Piplović, „Uređenje tvrđave Gripe u Splitu“, Vesnik 30. Beograd 1984. Stanko Piplović Izgradnja Splita između svjetskih ratova. Split 2008. Raccolta delle leggi ed ordinanze dell’ anno 1845 per la Dalmazia. Zadar 1851. Rubić, „Pomorski muzej jadranske straže u Splitu“, Glasnik Primorske banovine 15-16. Split 1938. Ante Sapunar, „ Bakar, brod koji umire od stida“, Kulturna baština 7-8. Split 1978. Darovan Tušek, Arhitektonski natječaji u Splitu 1918-1941. Split 1994. Darovan Tušek, Leksikon splitske moderne arhitekture. Split 2018. Bruno Ungarov, Katastar u Dalmaciji, Zbornik Društva inženjera i tehničara. Split 1958. Šime Vlasanović,“Osvrt na izložbu vojnopomorskog muzeja, Vojnopomorski ogledi 1. Split 1966., Šime Vlasanović, „O radu Vojnopomorskog muzeja u Splitu“, Vojnopomorski ogledi 2. Split 1971. Šime Vlasanović, „ Muzej, čuvar vojnopomorske tradicije i baštine“, Kulturna baština 9-10. Split 1979.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

Austrijska vojarna na Gripama u Splitu Sažetak

U 17 stoljeću u doba venecijanske uprave Dalmacijom, zbog opasnosti od Turaka, Split je okružen baroknim utvrdama. U sklopu obrambenog bastionskog sustava podignuta je na brežuljku Gripe istočno od grada samostalna utvrda. Ima oblik nešto nepravilnog izduženog ćetverokuta s bastionima ispunjenim zemljom na uglovima. Nakon što je pokrajina odlukom Berlinskog kongresa 1815. godine definitivno ušla u sastav Austrijske monarhije neko vrijeme se nije naročito koristila vojska. Stari nasipi i kavaliri su se urušavali. U početku u utvrdi je bila samo stara barutana, a 1835. godine sagrađena je nova. U njoj je nešto kasnije smještena vojna posada grada. Godine 1845. vrhovnim ukazom austrijskog cara Split je proglašen otvorenim i nebranjenim gradom. Samo su tvrđave Gripe, baterije na poluotoku Sustjepanu i Bačvicama na ulazu u luku i dalje služile vojsci. U tu svrhu tvrđava je uređena kao obrambena vojarna za posadu od 300 ljudi posade. Godine 1851. sagrađena je utvrđena vojarna za stanovanje jednokatnica duž sjevernog ruba koja je na vrhu završavala ravnom terasom i ogradom u obliku nazubljenog merlona. U svakoj prizemnoj prostoriji sa sjeverne strane bili su otvori za topove. Njen graditelj je bio Splićanin Dujam Karaman. Zgrade su imale izraziti fortifikacijski izgled. Preuređena je stražarnica blizu ulaza. Duž južne strane dvorišta sagrađena je duga kamena prizemnica za smještaj topova. Zatim je skladište na južnoj strani produženo prema zapadu. Stara barutana pretvorena je u kupatilo, a nova u skladište vojničke opreme. U dvorištu je pokraj postojeće cisterne sagrađena nova s filterom za pročišćavanje vode, a na zapadnoj strani blizu ulaza prizemna zgrada stražare sa stanom stožernog narednika. Pred ulazom bilo je malo ozidano obrambeno dvorište sa puškarnicama. Oko 1880. godine izvršene su dogradnje i pregradnje u tvrđavi koja je prenamijenjena u običnu vojarnu za smještaj garnizona. Velikoj zgradi promijenjen je izgled fortifikacije Velika zgrada preoblikovana je u normalnu stambenu zgradu. Dodan joj još jedan kat i visoko potkrovlje, a na vrhu umjesto ravnog učinjen je kosi krov. Zatim je skladište na južnoj strani produženo prema zapadu. Oko 1880. godine Izvedene su znatne pregradnje. Nadograđen joj je još jedan kat i visoko potkrovlje. Radovi su izvedeni uglavnom u razdoblju 1980.-82. godine Porušene su sve novije zgrade. Do 1886. godine zatrpan je rov koji je bio pred ulazom u tvrđavu. Skladište lafeta produženo je oprema zapadu, nova barutana pretvorena je u skladište opreme, a stara barutana u kupatilo. Puškarnice i toparnice u prizemlju stambene zgrade su proširene u prozore radi boljeg osvjetljenja. Od početka njene izgradnje sve do naših vremena tvrđava je služila isključivo u vojne svrhe. Međutim Kao istaknutom spomeniku fortifikacijske arhitekture u novije vrijeme pokušavalo joj se naći prikladniju namjenu Vojska je konačno odlučila iseliti ljudstvo i skladišta iz utvrde, a njene zgrade preuredili za potrebe kulture iz pomorstva. Na osnovu građe iz Ratnog arhiva u Beču izvršene su velike pregradnje i rekonstrukcije. Vanjskom izgledu zgrada povratio se raniji izgled time što su prozori suženi. Velika zgrada je namijenjena za mornarički muzej i knjižnicu. Vanjski dio slobodnog prostora na istočnoj strani je uređen kao izložba naoružanja. Tu je izloženo podvodno oružje, topovi i brodovi.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

Planirano je da će prostor služiti kao središnja pozornica Splitskog ljeta. U tu svrhu uklonjena je stražara i nadstrešnice na središnjem zapadnom bastionu. A dvorište je zamišljeno kao gledalište za priredbe Splitskog ljeta. Utemeljenjem Republike Hrvatske namjena objekata je izmijenjena. U velikoj zgradi smješten je u prizemlju Hrvatski pomorski muzej, a iznad Državni arhiv. U prizemnu zgradu na jugu uselila je Umjetnička akademija. Crkvici sv. Ante vraćen je sakralni karakter i nad glavnim pročeljem postavljen mali zvonik na preslicu. U tvrđavi se daju povremeno priredbe, promoviraju knjige, organiziraju izložbe i predavana, a u dvorištu glazbeno scenske predstave klasične i zabavne glazbe. Da bi dolazak u tvrđavu bio privlačniji planirana je na jugozapadnom bastionu izgradnja restorana odakle se s visine širi pogled na pučko predgrađe Lučac, more i obližnje otoke Brač i Šoltu. To nije ostvareno. U novije vrijeme razmatrala se mogućnost uvođenja u tvrđavu prikladnijih i atraktivnijih sadržaja za potrebe građana. Izvršena su i neka arheološka istraživanja pa su 2020. godine otkriveni temelji sjeverozapadnog bastion koji nije bio sagrađen. Veliku smetnju u korištenju tvrđave predstavlja to što se njeno dvorište koristi kao parkiralište automobila iako je sklop službeno proglašen kulturnom baštinom.

Die österreichische Kaserne auf Gripe in Split Zusammenfassung

Im 17. Jahrhundert war Split, während der venezianischen Verwaltung in Dalmatien und wegen der Osmanengefahr, von barocken Festungen umringt. Im Rahmen des Verteidigungsbastionsystems wurde auf dem Hügel Gripe, östliche der Stadt, eine selbständige Festung erbaut. Sie hat die Form eines etwas unregelmäßigen, gestreckten Viereckes mit Bastionen, die an den Ecken mit Erde gefüllt waren. Nachdem das Gebiet durch Beschluss des Berliner Kongresses 1815 endgültig zur Österreichischen Monarchie gehörte, wurde die Armee einige Zeit nicht besonders gebraucht. Die alten Dämme und Abstütze stürzten ein. Am Anfang war in der Festung nur eine alte Pulverkammer, 1835 wurde eine neue gebaut. Darin wurde etwas später die militärische Besatzung der Stadt untergebracht. 1845 wurde durch oberste Verordnung des Österreichischen Kaisers Split zur offenen und ungeschützten Stadt erklärt. Nur die Festungen Gripe, die Batterien auf der Halbinsel Sustjepan und in Bačvice an dem Eingang des Hafens dienten weiterhin der Armee. Zu diesem Zweck wurde die Festung als Verteidigungskaserne für eine Besatzung von 300 Menschen eingerichtet. 1851 wurde eine gefestigte Wohnkaserne, einstöckig, längs des nördlichen Randes, die oben mit einer flachen Terrasse und einer Umrandung in Form eines gezackten Merlons endet, erbaut. In jedem Erdgeschossraum auf nördlicher Seite gab es Kanonenöffnungen. Erbaut wurde die von dem Spliter Dujam Karaman. Die Gebäude hatten ein ausdrückliches Fortifikationsaussehen. Die Wachstube nahe dem Eingang wurde umgebaut. Entlang der südlichen Seite des Hofes wurde ein langes Steinparterrehaus zum Unterbringen der Kanonen erbaut. Dann wurde das Lager an der südlichen Seite nach Westen verlängert. Die alte Pulverkammer wurde in ein Bad umgebaut, und die neue in ein Militärausrüstungslager. Im Hof wurde, neben der vorhandenen Zisterne, eine neue mit Wasserreinigungsfilter und an der westlichen Seite, nahe des Einganges, ein

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 213-238 Stanko Piplović: Austrijska vojarna na Gripama u Splitu

Parterrewachthaus mit einer Wohnung für den Stabfeldwebel gebaut. Vor dem Eingang war ein kleiner umbauter Wehrhof mit Schießscharten. Um das Jahr 1880 wurden Anbau und Umbau in der Festung gemacht, die zu einer simplen Kaserne zur Garnisonunterkunft umgestaltet wurde. Das Fortifikationsaussehen des Großen Gebäudes wurde geändert, das Große Gebäude wurde in ein normales Wohnhaus umgebaut. Noch ein Stock und ein hohes Dachgeschoss wurden angebaut und an der Spitze wurde statt des flachen ein schiefes Dach gemacht. Dann wurde das Lager an der Südseite nach Westen verlängert. Die Arbeiten wurden meistens in der Zeit zwischen 1980-82 gemacht. Alle neuen Gebäude wurden abgerissen. Bis 1886 wurde der Wehrgraben vor dem Eingang der Festung zugeschüttet. Das Lager der Kanonengestelle wurde gegen Westen verlängert, die neue Pulverkammer wurde in ein Ausrüstungslager umgestaltet und die alte Pulverkammer in ein Bad. Die Schießscharten und Kanonenöffnungen in dem Erdgeschoss des Wohngebäudes wurden zu Fenstern erweitert wegen besserer Beleuchtung. Seit dem Beginn des Baues bis zu unseren Zeiten diente die Festung ausschließlich zu Militärzwecken. Doch in neuster Zeit wurde versucht ihr, als bedeutendem Denkmal der Fortifikationsarchitektur, einen angemesseneren Zweck zu finden. Das Militär beschloss schließlich, die Besatzung und die Lager auszusiedeln und ihre Räume für den Bedarf der Kultur und Seefahrt umzugestalten. Aufgrund des Stoffes aus dem Kriegsarchiv in Wien wurden umfangreiche Umbauten und Rekonstruktionen gemacht. Dem Äußeren der Gebäude wurde die frühere Gestalt zurückgegeben, indem die Fenster verengt wurden. Das Große Gebäude wurde zum Marinemuseum und zur Bibliothek umgestalten. Der äußere Teil des Freiraumes an der Ostseite wurde zu einer Waffenausstellung eigerichtet. Hier wurden Unterwasserwaffen, Kanonen und Schiffe ausgestellt. Geplant wurde, dass der Raum als Zentralbühne des Spliter Sommers dienen wird. Zu diesem Zwecke wurde das Wachthaus und die Überdachungen an dem mittleren Westbastion entfernt. Und den Hof stellte man sich als Zuschauerraum für die Vorstellungen der Spliter Sommers vor. Durch Gründung der Republik Kroatien wurde die Bestimmung der Objekte geändert. In dem großen Gebäude wurde im Erdgeschoss das Kroatische Marinemuseum und oben das Staatsarchiv untergebracht. In das Erdgeschoss des Südgebäudes siedelte die Kunstakademie ein. Der Kirche des heiligen Antonius wurde der sakrale Charakter zurückgegeben und über der Hauptfassade wurde ein kleiner Glockenturm in Spindelform angebracht. In der Festung werden zeitweise Vorstellungen vorgeführt, Bücher vorgestellt, Ausstellungen und Vorträge veranstaltet und in dem Hof Musik-Bühnen Vorstellungen klassischer und Unterhaltungsmusik vorgetragen. Um den Besuch der Festung anziehender zu machen, wurde an dem südwestlichen Bastion der Bau eines Restaurants geplant, von dort breitet sich der Blick aus der Höhe auf das Volksviertel Lučac, das Meer und die nahe Inseln Brač und Šolta aus. Das wurde nicht realisiert. In der neueren Zeit wurde die Möglichkeit einer Einführung von passenderen und attraktiveren Inhalte für den Bedarf der Bewohnerschaft erörtert. Es wurden auch einige archäologische Forschungen gemacht und 2020 wurden die Fundamente des nordwestlichen Bastions, der nicht erbaut wurde, entdeckt. Eine große Störung zur Nutzung der Festung ist die Tatsache, dass ihr Hof als Autoparkplatz benutzt wird, obwohl das Ganze zum Kulturerbe erklärt wurde.