Petar Kerže Ljubomir Pribić Zoran Vladović Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih sportskih društava (IV. dio

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 285-292 Petar Kerže, Ljubomir Pribić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji...

Petar Kerže, prof., viši predavač Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek pkerze@ferit.hr

Mr. sc. Ljubomir Pribić, predavač Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek ljubo.pribic@gmail.com

Zoran Vladović, prof., viši predavač Pravni fakultet u Osijeku UDK: 796(497.5Osijek)(091) Prethodno priopćenje Prihvaćeno: 30.6.2020.

Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih sportskih društava (IV. dio)

U radu autori na temelju članaka iz novina Hrvatski list, pohranjenih u hemeroteci Muzeja Slavonije i dostupne literature nastavljaju pratiti značenje Nijemca i Austrijanca, koji su iz redova obrtnika, trgovaca, industrijalaca, liječnika, farmaceuta i ostalih društvenih slojeva, kao potomci druge ili treće generacije pridošlih Nijemaca i Austrijanaca u Osijek sudjelovali tijekom 20. stoljeća u djelovanju i osnivanju pojedinih osječkih sportskih društava i bili istaknuti članovi. U ovom radu su autori uvodno ukratko dali općeniti razvoj boksa, a potom se u središnjem dijelu rada usmjerili na obradu sportskih društva u Osijeku kojima je boks temeljna grana djelovanja. Ključne riječi: sportska društva, boks, Nijemci, Austrijanci, Osijek, 20. stoljeće

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 285-292 Petar Kerže, Ljubomir Pribić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji...

Uvodna napomena

Budući da je veliko značenje Austrijanaca i Nijemaca u utemeljenju i članstvu osječkih sportskih društava, a tema nije završena ni u III. dijelu članka iz Godišnjaka - Jahrbucha vol. 26 objavljenoga 2019. godine, istraživanje je nastavljeno što je i sadržaj ovoga rada. No, Osijek zaista ima dugu tradiciju vezanu za sportski život pa i ovim člankom u kojem obrađujemo boks kao jednu od najstarijih sportskih grana u svijetu dajemo samo mali prilog za daljnja proučavanja sporta grada na Dravi.

Općenito o boksu ukratko

Boks se u svojim prvim pojavnim oblicima smatra jednim od najstarijih sportova svijeta. Šaka je najprirodnije oružje koje se koristi u borbi radi samoobrane i radi osobnoga osiguranja. Prvi tragovi boksa uočeni su već kod starih istočnjačkih naroda u Kini, Babilonu, Egiptu i Perziji. Iz Istoka je najprije preko Krete prenesen u Mikenu, a odatle se boks proširio na Grčku. Prvi opis jedne boksačke borbe iznio je oko 1.000. godine prije Krista glasoviti grčki pjesnik Homer u XXIII. pjevanju Ilijade (stihovi 651-699). U Olimpijske igre antičke Grčke boks je uveden 678. godine prije Krista. Boksačke borbe u Rimu opisao je Vergilije u V. pjevanju Eneide. Mnogobrojni crteži, spomenici, freske i figure antičkoga razdoblja jasno prikazuju opremu i izgled natjecatelja. U srednjem vijeku pisani tragovi upućuju na rasprostranjenost boksa u Europi. Organizirani suvremeni boks ima korijene u Engleskoj, gdje je neka vrsta prvenstva održana već 1719. godine. Bile su to borbe golim šakama sve do 1882. godine. Prva pisana pravila londonskog nagradnog ringa datiraju iz 1742. godine. Izmjenom pravila, svođenjem trajanja runde od 3 minute i 1 minute stanke, razvrstavanjem boraca prema težini na kategorije boks postaje pravi sport tzv. plemenita vještina. Iz Engleske boks se brzo i lako proširio u SAD, Kanadu i engleske kolonije, ali je vrlo teško prodirao u ostale europske države. Izuzetak je bila Francuska u kojoj je ozakonjen 1903. godine. Boks se našao kao amaterska disciplina na Olimpijskim igrama 1904. godine u St. Luisu, SAD. Boksači su se natjecali samo u 6 skupina (muha, bantam, laka, velter, srednja i teška). Tada su sve naslove prvaka osvojili američki boksači. Od 1906. godine održavaju se i prvenstva Europe za profesionalne boksače. U srednjoj Europi boks je stekao pravo građanstva tek nakon Prvoga svjetskoga rata. Prvenstva Europe održavaju se od 1924. godine. AIBA je organizator službenih boksačkih natjecanja.1

Organizirani boks na tlu Hrvatske uveden je gotovo istodobno kao i u Austriji, Čehoslovačkoj i Mađarskoj, ali dok se u tim zemljama rapidno širio, kod nas je, nažalost, ostao u skromnim granicama. Početkom 20. stoljeća u Zagrebu je Dragutin Šulc, učitelj Hrvatskoga sokola, podučavao u francuskom boksu polaznike prednjačkih

1 Enciklopedija fizičke kulture, sv. 1., Zagreb 1977., 179.-184.; Z. Bušić, „Boks u Hrvatskoj“, Povijest športa, br. 104., Zagreb 1995., 20., 21.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 285-292 Petar Kerže, Ljubomir Pribić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji...

tečaja. Prvi boksački klub pod imenom Harkules osnovan je 16. svibnja 1920. godine u Zagrebu. Utemeljili su ga Franjo Kulčar, Milan Höffer, braća Galić i Đuro Monastir. Vrlo brzo boks se širio u ostale hrvatske gradove, što je utjecalo na kasniji organiziraniji rad i organizaciju prvih boksačkih natjecanja. U 1923. godini osnivaju se boksački klubovi Croatia u Zagrebu, Hajduk u Splitu te boks-sekcije unutar sportskih klubova i boksački klubovi diljem Hrvatske. U razdoblju od 1929. godine do 1941. hrvatski se boks razvijao nešto brže i uspješnije, ali pod vrlo teškim okolnostima, prepušten uglavnom entuzijastima. U to vrijeme je u hrvatskoj stotinjak boksača amatera i desetak profesionalnih boksača. Osnivanjem prvoga Jugoslavenskoga boksačkoga saveza (23. ožujka 1934. godine) sa sjedištem u Zagrebu boks je u organizacijskom pogledu znatno ojačao. Uspostavom Banovine Hrvatske osnovan je 1939. godine Hrvatski boksački savez u Zagrebu. U vrijeme NDH (1941. – 1945.) unatoč ratu boks nije zamro. Dapače, održavana su u zemlji i inozemstvu brojna natjecanja. Nakon Drugoga svjetskoga rata boks je u Hrvatskoj, iako u teškoćama, dobio na brojnosti, a posebice na kvaliteti.2

Boks u Osijeku

Prva boksačka priredba u Osijeku organizirana je 11. i 12. srpnja 1923. godine, kada je u gradu na Dravi nastupio Đakovčanin Milan Höffler, najbolji onodobni boksač u srednjoj kategoriji i prvak tadašnje države, tj. Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. 3

Osječki Lako i teško atletski klub „Olimp“ osnovao je 1. ožujka 1924. godine sekciju za boks, koja je imala 10 članova. Toga je dana i organiziran boksački susret protiv boksača zagrebačkoga Boksačkoga kluba „Herkules“. Propisi boksanja bili su da se boksa 3 sata s jednim satom odmora. Najveće rukavice bile su od 10 unci. U narednim godinama boksačka aktivnost u „Olimpu“ bila je vrlo slaba. Klub je djelovao u teškim prilikama, pa je ubrzo i prestao djelovati.4

U studenome 1927. godine u Osijeku je počela djelovati boksačka sekcija Hrvatskoga Građanskoga Šport Kluba (dalje HGŠK) pod stručnim vodstvom Maksa Neujahra, prvaka Njemačke u lakoj kategoriji. Prvi boksački meč sekcije HGŠK organiziran je 1. prosinca te godine i sudjelovalo je 10 klupskih boksača. Prvo su izvedene skupne vježbe, koje su se sastojale od elemenata boksačke borbe. Zatim su pred brojnim Osječanima, ljubiteljima boksa, održane tri borbe. Prva je bila između juniora Höfflera i Šarića, druga između trenera Neujahra i boksača Stjepana Đurića, mesarskoga pomoćnika, te treća borba između grafičkoga radnika Srećka Čavraka i

2 Enciklopedija fizičke ..., sv. 1., 181., 182.; Z. Bušić, „Počeci boksa u Hrvatskoj“, Povijest športa, br. 105., Zagreb, 1995., 48.-50.; Z. Bušić, Boks u …“, 22., 23. 3 „Sport“, Glas Slavonije, Osijek, 29. 11., 1951., 7. 4 Ivan Flod, „Historijat športa u Slavoniji“, Slavonski športski list, br. 40, Osijek, 1924.; Osječki sport, Osijek, 19. 9. 1923.; „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 28. 5. 1924.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 285-292 Petar Kerže, Ljubomir Pribić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji...

Kajbe, krojačkoga pomoćnika. Zbog otežanoga financiranja u narednim godinama bilo je vrlo malo boksačkih nastupa.5

Osječki boks, poput hrvatskoga, razvijao se brže i uspješnije tek u razdoblju od 1929. do 1941. godine. Tako su osječki boksači gostovali koncem 1929. godine u Beogradu na međuklupskom boksačkom natjecanju između gradova Beograda i Osijeka. Unatoč porazu, Osječani su, prema zapisu osječke dnevne novine „Hrvatski list“, na prvom javnom nastupu izvan Osijeka „pokazali dobre borbe i rezultate“. Boksački klub „Amater“ osnovan je 1930. godine. Upravu kluba činili su trener Josip Rechnitzer i dr. Dragan Miller te boksači Vilim Rauš, Marijan Vehauc, Franjo Zauner, Josip Miler, Teodor Babin, Ivan Virag, Josip Halilović, Ivan Stelzer i Đula Bolvary. Prvi sportski događaj u gradu te godine zbio se 6. siječnja kada je u dvorani gornjogradskoga Kasina (danas prostori u Županijskoj ulici koje koristi Mac Donalds) održano Međugradsko boksačko natjecanje. To je bilo prvo sportsko nadmetanje u gradu na Dravi boksačkih klubova iz Beograda, Subotice i Osijeka. U borbama je sudjelovalo po šest beogradskih i subotičkih boksača te boksači boksačkih sekcija osječkih športskih klubova Građanskoga, donjogradske „Olimpije“ i novoosnovanoga ŠK „Amater“. Pobjedu su odnijeli beogradski boksači. Osječki „Amater“ ponovno je 2. veljače 1930. godine organizirao tromeč najboljih boksača Beograda, Subotice i Osijeka. Među osječkim boksačima bili su Stjepan Đurić, Bolvary, Halilović, Stelzer, Stjepan Slabinac i Zauner. Najzanimljiviji susret bio je između Bolvarya i prvaka Beograda Rizmana. Susret je završio neriješeno. Na tromeču je sudio osječki boksački sudac Josip Petraello. U sveukupnom plasmanu beogradski boksači ponovno su pobijedili. Uzvratni boks meč ponovno je održan u Osijeku 2. ožujka, ali sada u kinematografu Royal u Šamačkoj ulici. Ljubitelje boksa ponovno su “zapalili” Bolvary i Rizman. Na ovom natjecanju prvi puta je nastupio Taborski, mladi osječki boksač. Boksačko natjecanje za prvenstvo grada Osijeka održano je 30. ožujka 1930. godine i osvojili su ga Bolvary i Halilović. U teškoj i poluteškoj kategoriji nastupili su Bolvary i Đurić, a u velter kategoriji Halilović i Virag. Prvi međunarodni boksački meč organizirao je „Amater“ 2. studenoga 1930. godine u Royal kinu. U konkurenciji tri boksača gosti iz budimpeštanskoga „Testgyakorlok Köre 1909. Budapest“ pobijedili su Osječane Bolvaryja, Đurića i Josipa Milera. Te godine su osječki boksači zaključili boksačku sezonu organizacijom prijateljskoga klupskoga natjecanja za brončanu statuu boksača. Najzanimljiviji susret odigran je 7. prosinca te godine između Bolvarya i Đurića. Pobjednik natjecanja bio je Đula Bolvary, koji je dobio statuu.6

Uspješna i brojna sportska aktivnost boksača „Amatera“ nastavila se i u sljedećoj godini. Osječani su 1. veljače 1931. organizirali prijateljski boksački meč svojih članova. Natjecanje je organizirano u parovima pa su se pred brojnim ljubiteljima boks borili

5 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 29. 11. 1927., 6. 6 Hrvatski športski list, br. 3., Osijek, 16. 1. 1930.; „Šport“, Hrvatski list, Osijek, 4. 1. 1930.; 4. 2. 1930.; 3. 4. 1930.; 4. 11. 1930.; 10. 12. 1930.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 285-292 Petar Kerže, Ljubomir Pribić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji...

Bolvary – Đurić, Miler – Tomić, Takač – Halilović, Konopka – Rauš i Strain – Mayer. Boksačko natjecanje za Prvenstvo grada Osijeka održano je 15. veljače u prostorijama kinematografa Royal. Najviše zanimanja pobudio je egzibicijski meč između Bolvarya i Halilovića. Sudionici toga prvenstva plasirali su se prvi puta u Državno prvenstvo u boksu. Istoga je dana održan prijateljski susret boksača zagrebačkoga Boksačkoga kluba „Herkules“ i boksača Boksačke sekcije donjogradske „Olimpije“. Meč je završio neriješeno. Posebice se istaknuo osječki boksač Štelcer. Međugradsko natjecanje u boksu održano je 22. veljače u Beogradu. Po prvi puta nastupili su Bolvary, Đurić, Vehauc, Miler i Rauš, članovi „Amatera“. Boksački susret održan je između boksača Beograda i Osijeka. Osječani su postigli senzacionalni uspjeh, 4:4. Bolvary je postao prvak države u svim kategorijama, Đurić u poluteškoj kategoriji, Vehauc u srednjoj, a Rauš je proglašen za prvaka u perolakoj kategoriji. Pred osječkim ljubiteljima boksa 20. travnja 1931. održan je međunarodni boksački meč između domaćih boksača i gostiju iz mađarskoga grada Pečuha. Gosti su pobijedili rezultatom 3:1. Najveće priznanje osječkim boksačima u 1931. godini bilo je i to što su najbolji bili odmah odabrani u državnu boksačku reprezentaciju i branili su boje Kraljevine Jugoslavije u prijateljskom boksačkom meču organiziranom u Budimpešti između reprezentacija Kraljevine Jugoslavije i Mađarske. Prvo profesionalno boksačko natjecanje u gradu Osijeku organizirano je u Donjem gradu. Najzanimljiviji susret bio je između “olimpijaša” Stelzera i profesionalca Đurića. Pobjedu od 4:1 odnio je Stelzer. Boksački meč između profesionalnoga boksača Rizmana i Osječanina amatera Vehauca održan je 6. prosinca pred mnogobrojnom osječkom publikom. Pobijedio je Rizman.7

Boksački klub „Amater“ organizirao je 13. ožujka 1932. klupski boksački meč. Pred brojnim ljubiteljima boksa zdušno su se borili Bolvary, Đurić, Halilović, Virag, Miler i Rauš. Međugradski boksački meč između boksačkih klubova iz Osijeka i Beograda održan je ponovno u Beogradu 10. travnja 1933. godine. Za Osijek su nastupili Tomić, Bolvary, Miler i Rauš. Najzanimljiviji susret u 10 rundi odigran je između državnoga prvaka Bolvarya i Beograđanina Huterrera. Prvak grada Osijeka u lakoj kategoriji boksač Miler boksao je u 6 rundi s beogradskim boksačem Ogrizekom. Prvak države u perolakoj kategoriji Rauš boksao je sa Savom Taranom. Meč je trajao 4 runde. Za reprezentaciju Osijeka pobjede su ostvarili Bolvary i Rauš. Osječani su ovaj susret izgubili rezultatom 2:4.8

Državni prvak Bolvary otišao je 13. lipnja 1935. godine u Berlin u boksačku školu na usavršavanje. U amaterskom boksu 1937. godine po prvi puta je reprezentacija Kraljevine Jugoslavije nastupila na prvenstvu Male antante u rumunjskom gradu Temišvaru protiv Čehoslovačke i Rumunjske. U državnu reprezentaciju bio je uključen i Marijan Vehauc, boksač osječkoga HGŠK-a. Osječki ljubitelji boksa posebice

7 „Šport“, Hrvatski list, Osijek, 3. 2. 1931.; 17. 2. 1931.; 23. 2. 1931.; 22. 3. 1931.; 25. 8. 1931.; 7. 12. 1931. 8 Z. Bušić, Počeci boksa..., n. dj., 52., 53; „Šport“, Hrvatski list, Osijek, 15. 3. 1932; 13. 4. 1933.; 23. 5. 1933.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 285-292 Petar Kerže, Ljubomir Pribić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji...

su uživali 1. kolovoza 1938. kada je u dvorani Hotela Royal u Kapucinskoj ulici organiziran boksački meč između osječkoga boksača Ivana Stelzera i rumunjskoga prvaka Steina Dopulescua. Osječanin Stelzer bio je u 1938. prvak države u velter kategoriji. U svibnju 1939. u Osijeku je osnovan Boksački amaterski klub „Herkules“ kao Ogranak istoimenoga zagrebačkoga boksačkoga kluba. Te je godine Ivan Virag, osječki boksač, bio prvak Kraljevine Jugoslavije za profesionalce u teškoj skupini. Virag je i iduće godine uspio u istoj skupini zadržati titulu. Osječki boksač Stjepan Halec osvojio je 1941. godine titulu prvaka Nezavisne Države Hrvatske u muha kategoriji. Boksački klub „Radnik“ osnovan je 15. veljače 1943. godine. Klub su utemeljili Teodor Babin, Josip Rechner, Ivan Halilović, Stjepan Štajner, Ilija Jurišić, Đula Bolvary i Vlado Mađar. Tijekom Drugoga svjetskoga rata boksačka aktivnost osječkih klubova bila je minimalna. Treninge su održavali treneri Stelzer, Bolvary i Virag, ali organiziranih natjecanja u gradu na Dravi nije bilo.9

Nakon završetka Drugoga svjetskoga rata uspostavljena je druga Jugoslavija. Nastupile su velike društvene i političke promjene. Sport je tada u gradu Osijeku, kao i u ostalim gradovima i mjestima diljem Hrvatske, dobio potpuno nova obilježja odgovarajuća novom društvu u cjelini. Opće karakteristike novonastaloga sustava odrazile su se i u sportu. Fiskulturni pokret, nazivan po uzoru na Sovjetski Savez, obuhvaćao je djelatnosti koje su se poduzimale za što bržu izgradnju zemlje i organiziranje političkoga, državnoga i gimnastičkoga pokreta. Fiskulturni pokret počeo se razvijati na posve novoj osnovi. Naime, unutar “diktature proletarijata” osnovni cilj fiskulture bio je u masovnom i svestranom pokretu. Težilo se da se omogući što većem broju članova novoga društva bavljenje vježbanjem, i to u što više disciplina. Zdravlje i radna sposobnost trebala se poboljšati bavljenjem gimnastikom i sportom. Nove urbanizirane sredine trebale su izgraditi novo socijalističko društvo. Stoga se fiskultura oslanjala u svome radu na sindikalne, omladinske i druge masovne organizacije. Ali, ipak, obnova sportskoga pokreta zasnivala se i na iskustvima koja su stečena na tradiciji i temeljima bivših sportskih i sokolskih društava i klubova.

U Osijeku se odmah, kao i u cijeloj poslijeratnoj Jugoslaviji osnivaju Fiskulturni odbori i brojna fiskulturna društva koja su imali svoje ogranke (podružnice, sekcije) u svakoj tvornici, radionici, ustanovi i u svakoj školi. Kao vrhovno tijelo osnovan je Okružni fiskulturni odbor (OFO) u Osijeku u čijem su se sastavu nalazili odbori za pojedine sportske grane. Sport je podijeljen na amaterski i profesionalni. Nakon početnih natjecanja u pojedinim, već postojećim, sportskim granama postupno se počinju afirmirati i novi oblici, prije svega trčanje u prirodi (cross-contry). Nisu bili zapostavljeni tradicionalni oblici sletskih nastupa koji su obogaćeni i drugim granama sporta i sportskih igara. Fiskulturna značka, kasnije nazvana Za Republiku naprijed (ZREN), bila je jedan oblik djelovanja i populariziranja tjelesnoga vježbanja. Vrlo

9 „Šport“, Hrvatski list, Osijek, 15. 6. 1935.; 2. 8. 1938.; 22. 5. 1939.; Z. Bušić, Počeci boksa..., n. dj., 55.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 285-292 Petar Kerže, Ljubomir Pribić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji...

omiljen oblik brojnih poslijeratnih sportskih aktivnosti bile su strukovne i radničke sportske igre.

Sportaši grada Osijeka sastali su se 18. svibnja 1945. godine u Radničkom domu (tada uglovnica u današnjoj Istarskoj ulici i na Vukovarskoj cesti. Zgrada je porušena i danas se na manjem prostoru temelja Radničkoga doma nalazi zgrada Studentskoga centra) i održali sastanak sportaša. Izabran je akcijski odbor u sastavu JSRN-a za grad Osijek za pojedine sportske grane. Odbor su činili Ankica Lukić, inž. Vinko Antić i Ljubomir Vranković za veslanje, Ružica Edžed, Ružica Homoki i Marica Pinter za rukomet, Adam Kristić i Antun Kujundžić za kuglanje, Josip Rechnitzer, Martin Živković i Tošo Babin za boks i hrvanje, Josip Vukasović i Stjepan Patkoš za biciklizam, Đuro Laksar za laku atletiku, Vera Sidar i inž. Ivo Skarpa za plivanje, inž. Ernest Brikler i Stanko Sternrad za stolni tenis te Franjo Vajnand, Stjepan Vuković, Ivan Požgaj, Zvonko Hrs, Stjepan Šajerman i Viktor Šter za nogomet.

Zaključak

U nastavku istraživanja povijesti sporta grada Osijeka s posebnim osvrtom na boks i boksačka natjecanja i nadalje se uočava značenje Nijemaca i Austrijanaca, potomaka druge i treće generacije pridošlih Nijemaca i Austrijanaca. Razvidno je da su svojim sudjelovanjem u osnivanju i djelovanju navedenih sportskih društava ostavili značajan i neizbrisiv trag.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 285-292 Petar Kerže, Ljubomir Pribić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji...

Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih sportskih društava (IV. dio) Sažetak

Značenje Nijemca i Austrijanca iz redova obrtnika, trgovaca, industrijalaca, odvjetnika, liječnika, farmaceuta, kao i ostalih slojeva 20. stoljeća, koji su potomci druge ili treće generacije pridošlih Nijemaca i Austrijanaca u Osijek, golemo je i očito u osnivanju i djelovanju osječkih sportskih društava, i to gotovo u svim sportskim granama. Ovo je istraživanje ukazalo na njihovo značajno djelovanje u boksu grada na Dravi te istaklo njihovo sudjelovanje u osnivanju i djelovanju (kao utemeljitelji i članovi) boksačkih klubova u kojima su ostavili značajan i neizbrisiv trag.

Deutsche und Österreicher – Gründer und Mitglieder der Osijeker Sportgesellschaften (Teil IV.) Zusammenfassung

Die Bedeutung der Deutschen und Österreicher aus Reihen der Handwerker, Händler, Industrieller, Rechtsanwälte, Ärzte, Apotheker sowie der anderen Schichten des 20. Jahrhunderts, die Nachfahren der zweiten oder dritten Generation der in Osijek angesiedelten Deutschen und Österreicher sind, ist riesig und offensichtlich bei der Gründung und der Tätigkeit der osijeker Sportgesellschaften und zwar in fast allen Sportarten. Diese Forschung wies auf ihr bedeutendes Wirken in Box in der Stadt an der Drau hin und hob ihre Teilnahme an der Gründung und Tätigkeit (als Gründer und Mitglieder) der Box Clubs, in denen sie eine bedeutsame und unauslöschbare Spur hinterließen, hervor.