31 minute read
Darko Mrkonjić Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde (Analiza projekta ‘obnove’ bastione trase iz 18. st
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
Darko Mrkonjić, mag.cult. Društvo za interpretaciju baštine u turizmu istočne Hrvatske, Osijek dmrkonjic@ffos.hr UDK: 725.96(497.5Osijek) Prethodno priopćenje Prihvaćeno: 20.10.2020.
Predmet rada je analiza projekta ponovne izgradnje obrambenog prstena iz 18. st. Agencije za obnovu osječke Tvrđe, temeljena na Strateškom i akcijskom planu obnove osječke Tvrđe 2014.-2020. godine. Uvažavaju se povijesni i zemljopisni kontekst, kulturna i spomenička vrijednost kompleksa, stanje objekata, socioekonomski položaj žitelja, suvremene spoznaje i trendovi u domeni konzervatorske struke, te odgovornog, održivog i kulturnog turizma, u odnosu na aktualne pokazatelje o stanju i razvitku turizma u Osijeku i Slavoniji, te opću gospodarsku situaciju i suvremena društvena kretanja. Uz semiotičku analizu strateških dokumenata komparativno se ispituje stav stanovništva temeljem provedenih anketa i rasprava na društvenim mrežama, te mišljenja urbanističkoarhitektonske struke. Zaključak ukazuje na to da s ni jedne osnove nema opravdanja za gradnju predmetne utvrde. Iznimno veliko ulaganje bilo bi potpuno promašeno i uzrokovalo bi buduće troškove, dok je puko obnavljanje objekta kao zamrznute povijesne činjenice ne samo falsifikat s pozicija restauratorske struke, nego i u dubokoj suprotnosti s biti umjetničkog djela kao takvog. Ključne riječi: osječka Tvrđa, urbanizam, arhitektura, restauracija, revitalizacija, turizam
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
U prosincu 2017. godine Agencija za obnovu osječke tvrđe (AOOT) objavila je na stranicama Elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske (Eojn) obavijest o nadmetanju za Izradu projektne dokumentacije za obnovu prostora bastione trase u osječkoj Tvrđi.1 S obzirom na to da je nadmetanje objavljeno 27. prosinca, u vrijeme Božića, prošlo je nezapaženo i nije isprva pobudio reakcije javnosti, sve dok se u javnim medijima nije počelo izvještavati o gradnji utvrde oko Tvrđe, uklonjene planski na zahtjev građana 1920-ih godina. To je pobudilo burne reakcije jer je bilo neočekivano pa je zvučilo i nevjerojatno, kako će se to do kraja rada i potvrditi, a već i stoga što se tijekom 100 godina takva ideja nije pojavila. No iz onoga što je objavljeno, proizlazilo je da ideja nije nova, te da je ona ugrađena u Strategiju obnove Tvrđe iz 2015. godine. AOOT je naime 2014. godine angažirao zagrebačku Agenciju Karzen i Karzen (AKK) za izradu strategije revitalizacije Tvrđe, koja je objavljena 2015. godine i u kojoj postoji stavka rekonstrukcije i uređenja obrambenog prstena. No ta stavka na 118 stranica Strategije zauzima tek četiri reda, u kojima se govori i o Vodenim vratima i uređenju parkirališta i ne spominje se eksplicite ‘gradnja nove zidine u punom profilu’: Paralelno s tim projektom planira se rekonstrukcija i uređenje vanjskog obrambenog prstena osječke Tvrđe, za koji se zatražila konzervatorska studija i prva faza obnove – „Vodena vrata“ su trenutno u realizaciji. Taj projekt obuhvaća kompletan vanjski prostor uređenja obrambenog prstena, uključujući i prostor stare električne centrale i remize na kojem bi se uredio parking za autobuse, prihvatni centar, sanitarni čvorovi i slični sadržaji. Vrijednost projekta iznosi 12 milijuna eura. 2
Stoga je predmet ovog rada je analiza Strateškog i akcijskog plana obnove osječke Tvrđe 2014.-2020. godine (Strategija) s fokusom na pripadajući projekt ‘rekonstrukcije’ bastione trase AOOT, kako bi se utvrdili razlozi za njegovo pokretanje. Ideja i izvedbeni projekt3 sagledaju se u odnosu na mogućnosti stavljanja u funkciju arhitektonske baštine, te kulturno turističke revitalizacije osječke Tvrđe kao jedinstvenog kompleksa „grada i tvrđave.“ U istraživanju se uvažavaju, povijesni i zemljopisni kontekst, kulturna i spomenička vrijednost kompleksa Tvrđe, stanje objekata i konzervatorski uvjeti, socioekonomski položaj žitelja, suvremene spoznaje i trendovi u domeni odgovornog, održivog i kulturnog turizma, u odnosu na aktualne pokazatelje o stanju i razvitku turizma u Osijeku i Slavoniji, te opću gospodarsku situaciju i suvremena društvena kretanja.
1 Eojn, https://eojn.nn.hr/spin/application/ipn/documentmanagement/DokumentPodaciFrm.aspx?id=1401971 (01.01.2018) 2 Karzen, Mirna, Strateški i akcijski plan obnove osječke Tvrđe 2014. - 2020. godine, Agencija za obnovu osječke Tvrđe, Osijek 2015., 83 3 Prema Dokumentaciji o nabavi 2019, AOOT: Izrada idejnog, glavnog i izvedbenog projekta te troškovnika obnove prostora bastione trase u osječkoj Tvrđi
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
Semiotička i komparativna analiza obuhvaća na jednoj strani evaluaciju učinaka Strategije, AOOT, koju je izradila Agencija Karzen i Karzen (AKK), te na drugoj strani analize provedenih anketa i rasprava građana i stručnjaka (predstavnika osječkog Društva arhitekata (DAO) i Hrvatske komore arhitekata (HKA)) u različitim akcijskim skupinama na društvenim mrežama (Facebook (FB)).
U teorijskom pogledu, rad polazi od pretpostavki istaknutih u ranijem istraživanju autora o revitalizaciji Tvrđe kao disperzivnog hotela, Festung Hotel4, koji je imao za cilj ukazati na potrebu stavljanja urbane jezgre u ekonomsku funkciju, posebice kulturnoturističku, vodeći računa o zaštiti osobito ugroženih objekata u privatnom vlasništvu koji predstavljaju najveći dio sloga, te zadržavanje stanovništva kao dionika u turizmu uz unaprjeđenje njihova socio-ekonomskog položaja. Pritom, uvažen je povijesni kontekst “grada i tvrđave’ primijenjen i primjeren suvremenim okolnostima.
Nasuprot predmetnim intencijama ‘rekonstrukcije obrambenih zidina iz 18. st’, koje više nemaju izvorne svrhe, niti sagledive buduće namjene, u radu Festung Hotel ističe se suvremeno razumijevanje kulturne baštine. Takvo nalazimo kod jednog od najutjecajnijih teoretičara baštine 20. stoljeća, Cesare Brandija, koji slijedi Nietzscheova nastojanja eliminacije apsolutnih etičkih, ali i estetičkih vrijednosti u korist čovječje volje. Umjetnost u takvom kontekstu prestaje biti skupom zadanih vrijednosti, te postaje eksplicitnim izrazom supstancije koja određuje čovjekovu bit.
To dovodi do Brandijeva stajališta vezanog uz kulturnu baštinu, koja se mogu svesti na zamisao o objektu baštine kao povijesnom artefaktu koji doista nastaje kao estetska činjenica u vremenu, ali se u njemu i nastavlja. Zbog toga je puko obnavljanje objekta kao zamrznute povijesne činjenice ne samo falsifikat s pozicija restauratorske struke, nego je u dubokoj suprotnosti s biti umjetničkog djela kao takvog. Tako, u kontekstu arhitekture, Brandijeve pretpostavke upućuju na nužnost očuvanja objekta u svim njegovim, u vremenu sačuvanim fazama razvoja, pa čak i nužnost potrebe da se objekt pripremi za budućnost. To ključno utječe na suvremeno shvaćanje konzervatorske struke koja se – riječima Bernarda M. Fieldena – trudi ne samo sačuvati povijesnu, kulturno specifičnu i nehegemonijski interpretiranu dimenziju arhitektonsko-urbanističkih cjelina, već ih funkcionalizirati u sadašnjosti.5 Time se naglašava i nužnost aktivnog sudjelovanja korisnika kulturne baštine u njezinoj funkcionalizaciji.6
Preneseno na praktični problem očuvanja arhitektonsko urbanističke cjeline osječke Tvrđe, njezina opstojnost zahtijeva aktivni pristup koji se ne oslanja na
4 Rismondo, V., Mrkonjić, D. “Festung Hotel (Revitalizacija osječke, barokne Tvrđe - disperzivni hotel)”
Jahrbuch DG, 2016. str. 5 Isto, prema: Jukka Jokilehto, A History of Architectural Conservation, Oxford, 1999, 241. 6 Isto, prema: Rachel Wai Yin Tsang, The contemporary significance of the past: cultural heritage and the liberal state, London, 2012.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
čuvanje pretpostavljenog idealnog stanja baštine, već dozvoljava funkcionalne i reverzibilne intervencije u mjeri u kojoj služe očuvanju života u vlastitim gabaritima, ali u isto vrijeme ne narušavaju povijesni identitet baštinjene cjeline. Uzmemo li se obzir činjenica da je osječka Tvrđa već po definiciji funkcionalizirana (i) kao stambeno područje, opisani pristupi mogu se aktualizirati implementiranjem takvih djelatnosti lokalnog stanovništva koje: doprinose očuvanju povijesnog identiteta i cjelovitosti kompleksa, odlikuju se reverzibilnošću, dozvoljavaju buduće intervencije u baštinjenu arhitektonsko-urbanističku cjelinu, služe aktualnim potrebama lokalnog stanovništva, odnosno stvaranju njegovog suvremenog identiteta.
Na takav se način aktivno doprinosi očuvanju baštinskih vrijednosti naslijeđenog kompleksa, ali se istovremeno i rješavaju aktualni socijalni aspekti problema. Te je dvije komponente u ovom i sličnim slučajevima zapravo nemoguće razlikovati, a odbijanje njihovog integralnog rješavanja vodi kako socijalnom odumiranju promatranog područja, tako i nepovratnom narušavanju njegovih baštinskih vrijednosti.
Kada se s opisanog aspekta sagleda predmetna Strategiju, moguće je uočiti da ona općenito nije metodološki i sadržajno vjerodostojan dokument. Bez jasne je strategije i jasno definiranih ciljeva, dok uopće nema akcijsku (operativnuprovedbenu) dimenziju. K tome, ne donosi nove spoznaje i prijedloge, već sažeto reciklira različite ideje, ranije sadržane u publiciranim inicijativama i projektima, te strategijama lokalne samouprave, npr. Strategije kulturnog razvitka Osijeka iz 2014.7 , no reducirane, izvađene iz konteksta i bez podloga na kojima su ti projekti nastali. Dakle Strategija (kroz intervjue s brojnim sudionicima radionica) ‘prepoznaje’ čitav niz postojećih i aktualnih problema, no ne nudi sustavna i operativna rješenja, već paušalne pa i lakonske prijedloge (npr. ‘stimuliranje obrta koji su se izgubili’, ili primijeniti inovativna rješenja ... living history’ (?))8, što je u konačnici rezultiralo time da je na njezinoj podlozi nastao predmetni megaprojekt, koji ‘rješava’ nešto što nije problem (tj. nepostojanje utvrde za kojom nitko kroz sto godina nije izrazio potrebu). O tome je Društvo za interpretaciju baštine u turizmu pismeno izvijestilo Grad Osijek9 još u završnoj fazi izrade Strategije, no na dopis nije stigao odgovor iz čega se može zaključiti da lokalna uprava nije Strategiju držala ozbiljnim instrumentom.
U liniji s općom nevjerodostojnošću Strategije je i anketa koju je na kraju razdoblja proveo izrađivač u smislu evaluacije, jer ne ispituje njezine stvarne učinke već mišljenje o tome koliko je akcijski plan ostvaren, te je nejasno ako je neki cilj i ostvaren, je li to rezultat provedbe Strategije. Pritom, anketa je provedena na vrlo malom broju ispitanika 157, pri čemu je nejasan odabir uzorka te to potvrđuje da je njezina vjerodostojnost upitna.
7 Osijek 8 Iz sadržaja radnog materijala s jedne od radionica za izradu Strategije 2014. godine (arhivirano) 9 BIT Hrvatska, Dopis Gradu Osijeku od 29. listopada 2014. (arhivirano)
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
No, najočitiji indikator nevjerodostojnosti Strategije je to što se financijski najvažniji (mega)projekt, rekonstrukcije bastione trase, planirane vrijednosti 12 mil. eura, u njoj spominje tek paušalno, bez jasne definicije što ‘rekonstrukcija’ znači i obuhvaća. Tako se poziv za javni natječaj za izradu projektne dokumentacije iz prosinca 2017.10, pojavljuje neočekivano, s definicijom projektnog zadatka koji nije opisan u Strategiji i koji predviđa fizičku gradnju objekta koji se djelomično poklapa s tlocrtom barokne utvrde (kako je to naknadno obrazloženo), a kao razlog se navodi to da je povijesnoj utvrdi potrebno vratiti ambijentalne vrijednosti kako bi zauzela svoje mjesto u povijesti koje joj pripada, što nema jasnog značenja, jer barokna utvrda nije izvorni plašt urbane jezgre koja je definirana na kraju 17. st. u okvirima gotičke utvrde iz 14. st. (pa to otvara pitanje koju bi utvrdu trebalo rekonstruirati kako bi se Tvrđa vratila u ‘originalno stanje’, gdje je ‘originalno’ (arbitrarna) fikcionalna točaka u povijesti, umjesto proces). Konačno, pozivanje na ‘ambijentalnu vrijednost’ potpuno zaobilazi činjenicu radikalno izmijenjenog prostornog konteksta suvremenom urbanizacijom grada, što potpuno mijenja ‘značenje’ objekta kao ‘graditeljskog izraza’.
Kako se u tekstu objavljene Dokumentacije o nabavi AOOT navodi: „Središnja povijesna jezgra grada Osijeka, Tvrđa, reprezentativan je primjer tipološki specifične urbane forme baroknog grada tvrđave 18. stoljeća, nastalog radikalnom baroknom transformacijom naslijeđenog starijeg povijesnog grada.
Rušenje najvećeg dijela osječkih fortifikacija provedeno je od 1923. do 1926. godine, nakon tadašnjeg stvaranja nove države i u ime „modernizacije“ grada. Da bi povijesna cjelina Tvrđe zauzela svoje mjesto u povijesti gradogradnje koje joj pripada, nužno ju je iznova valorizirati i ambijentalno obnoviti, u mjeri u kojoj je to moguće i u kojoj ima smisla, cjelinu i osobito pojedine najvrjednije dijelove njezine nekadašnje bastionske trase, te vratiti one osnovne prostorne odnose i ambijentalne vrijednosti koje su je činile osobitom i koje će iznova obogatiti gradski prostor novim i izuzetnim obnovljenim vrijednostima. „Pomirenje“ grada Osijeka sa svojom središnjom povijesnom jezgrom moguće je samo uz punu rehabilitaciju njezinih ukupnih prostornih vrijednosti u kojima i nekadašnja bastionska trasa ima svoje iznimno važno mjesto. Revitalizacija i rekonstrukcija prostora bastionske trase osječke Tvrđe omogućit će suvremeni život lokalne zajednice u staroj povijesnoj jezgri vraćanjem vizualnog identiteta grada tvrđave, uz povećanje atraktivnosti lokacije pridodavanjem sadržaja koji nedostaju.“ (Dani europske baštine 2016.) U okviru „Strateškog i akcijskog plana obnove osječke Tvrđe 2014. – 2020. godine) jedan od strateških projekata je i obnova bastione trase – porušenih bastiona okolo
Tvrđe (sačuvano je cca 10% bastione trase). Obnovom porušenih bastiona vratio bi se Tvrđi vizualni identitet grada tvrđave, a u dobivenim prostorima dodali
10 Eojn, https://eojn.nn.hr/spin/application/ipn/documentmanagement/DokumentPodaciFrm.aspx?id=1401971 (01.01.2018)
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
bi se sadržaji koji nedostaju u Tvrđi. 2016. godine izrađeno je Idejno rješenje rekonstrukcije bastione trase osječke Tvrđe i prezentirano je na „Danima europske baštine 2016.“11
Sažetom semiotičkom analizom citiranog teksta, Dokumentacija o nabavi AOOT, točke 8. Projektni zadatak: 8.1. O projektu, moguće je uočiti da se ističe: radikalna transformacija ranijeg grada, dok se činjenično radi o potpunom uklanjanju, prvo srednjovjekovne jezgre, a naknadno gotičke utvrde; rušenje barokne fortifikacije ‘nakon uspostave nove države’ u ime ‘modernizacije´, čime se implicira politička podloga i razlog - kao tobožnji, dok se u stvarnosti radi o ispunjenju zahtjeva stanovnika koji datira iz 1896. godine, čime je upravo ostvareno istaknuto ‘pomirenje’ grada s potrebama žitelja; da je povijesnu cjelinu Tvrđe nužno obnoviti, u mjeri u kojoj je to moguće i u kojoj ima smisla da bi zauzela svoje mjesto u povijesti, pri čemu se ne objašnjava koja je to mjera koja ima smisla i kako to u protivnom ne zauzima mjesto u povijesti; te nije jasno koji su to sadržaji koji nedostaju u Tvrđi, a dobivenim prostorima bi se dodali; i kojim bi novim a zapravo obnovljenim (starim) vrijednostima obogatiti gradski prostor, te po čemu su izuzetne; konačno, kako bi se ponovnom izgradnjom (starog) obrambenog zida omogućio suvremeni život lokalne zajednice. Uz navedene nejasne pretpostavke, moguće je uočiti i višestruko isticanje (nepotrebno ponavljanje) ‘poželjnih’ pojmova: vrijednost, identitet, atraktivnost, dodavanje nedostajućih sadržaja i sl.
U pogledu prihvaćenog projekta na javnom natječaju, njemu prigovara i idejni zagovornik ‘rekonstrukcije bastione trase’ (i prema čijoj je Studiji projekt rađen, kako navode mediji12), predstavnik Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba, koji u listopadu 2020. navodi “Golema građevina nedefinirane namjene (garaža za automobile?, uglavnom nedefinirane, “bit će naknadno”), obložena hrđavim željezom - kortenom, jednim od najskupljih građevinskih materijala uopće, koja bi da ima neke veze s baroknim bastionom sv. Josipa, koji je na istom mjestu postojao do 1923. godine (nema baš nikakve, ni visinom ni ičim drugim, osim tek manjim dijelom tlocrtno), a koju je projektirala arh. D. Dragojević, razvijajući “ideju” arh. Andrašića, čeka da joj se temeljem već izdane lokacijske dozvole potvrdi i građevinskom dozvolom.”13, te dakle izražava neslaganje s prihvaćenim izvedbenim projektom, iako implicite ostaje pri ideji gradnje predmetne utvrde.
Suprotno tom stavu, predsjednica Hrvatske komore arhitekata i inicijatorica javne rasprave na predmetnu temu u organizaciji Osječkog Društva arhitekata (DAO), održane13. listopada 2020. u Državnom arhivu u Osijeku (DAOS), žestoko se protivi bilo kakvoj gradnji u zaštićenoj parkovnoj zoni, te je to navodi i kao stav arhitektonske struke: “Na inicijativu arhitekata Osijeka danas je održana stručna rasprava o projektu
11 Agencija za obnovu osječke Tvrđe: Dokumentacija o nabavi, Ev. broj nabave: VV 01/17 12 Net.hr, “Stručnjaci protiv megaprojekta: ‘Na zaštićenom području gradi se poslovna zgrada i garaža.
Besmisleno je, ali i protuzakonito’”. https://net.hr/danas/strucnjaci-protiv-mega-projekta-na-zasticenompodrucju-gradi-se-poslovna-zgrada-i-garaza-besmisleno-je-ali-i-protuzakonito/ (19.10.2020) 13 FB, objava od 13. listopada 2020. (arhivirano)
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
Bastione trase, nove zgrade s parkiralištima i poslovnim prostorima koja se planira oko Tvrđe. Već godinu dana kao struka ovom projektu (za kojeg je ishođena Lokacijska dozvola!) govorimo naše stručno NE! NE su rekli i građani u anketi! Ali Agencija za obnovu osječke Tvrđe čiji je osnivač Grad Osijek uporno “gura” ovaj projekt kojim se trajno narušava neizgrađeni prostor oko Tvrđe i kojim se zadire u zaštićeni Perivoj! I danas smo čuli da se ovaj, u svakom smislu loš, projekt “gura” dalje.”
Predsjednik DAO, Ivan Cingel o projektu i predmetnoj javnoj raspravi od 13. listopada 2020. u svojoj objavi iskazuje svoje zaprepaštenje bizarnošću projekta. Navodi da projekt nije u skladu s Generalnim urbanističkim planom (GUP), te da je nevjerojatno da je za isti izdana lokacijska dozvola, pri čemu se gradnja (očigledno) novog objekta nastojala krivotvorenjem prikazati kao obnova stare zgrade, čime ne bi podlijegala GUP-u. Također, ukazuje i na to da je izostala pravovremena javna rasprava u odlučivanju o nečemu što bi došlo kao epohalna promjena u prostoru, a da je pritom u Strateškom planu obnove osječke Tvrđe bilo tek općenitog spomena vanjskog obrambenog prstena, kod čega je kao podloga korištena studija Zlatka Uzelca (Institut za povijest umjetnosti), koja ukazuje na potpuno drukčije rješenje (u stvarnosti predmetnog falsifikata utvrde iz 18. st., s obzirom na to da naručeni projekt za koji je ishođena lokacijska dozvola tek dijelom tlocrtno odgovara izvornoj utvrdi, kako to i Zlatko Uzelac navodi). Cingel ukazuje i na to da su izostale ‘bilo kakve prethodne studije i analize, uključujući studiju izvodivosti i studiju isplativosti, cost-benefit analizu i općenito oslovljavanje financijske konstrukcije’ koje drži nerješivim jer bi troškovi bili u redu veličine stotina milijuna, bez vidljiva izvora. Zaključuje, temeljem zahtjeva za izmjenu županijskog prostornog plana AOOT iz 2019. godine, koji je primio kao uposlenik Zavoda za prostorno planiranje, da je dokument u proceduralnom smislu bio potpuno promašen, te da se ‘nije nimalo ozbiljno pristupilo realizaciji projekta, te da to (po njegovom mišljenju), nije nikad ni bila stvarna ambicija.
Nasuprot kapitalnom projektu koji je proizišao iz strategije, a koji se u njoj, kako je to navedeno, tek paušalno spominje, u tekstu strategije više je riječi o gorućim problemima zapuštene infrastrukture i ruševnim zgradama i lošem socioekonomskom položaju stanovnika. Taj je nalaz u liniji i s ranijim istraživanjima, Sociološkoj karti Tvrđe iz 1997. godine, Zavoda za ekonomska istraživanja Osijek, kojom je utvrđeno da je stanovništvo Tvrđe u opadanju te da je ona najmanje poželjna stambena zona u Osijeku, pri čemu je poznato da gradske jezgre bez žitelja odumiru, i navedenim istraživanjem Festung Hotel, dakle potvrđen je, no paradoksalno, sanacija tih problema u konačnici ne dobiva prioritet.
Tako su u Strategiji kao slabosti grada prepoznate:
“zapuštenost zgrada i njihovo postupno uništavanje, neriješena imovinskopravno-vlasnička struktura i neuređena infrastruktura te fizičko stanje postojeće infrastrukture. Stanje zgrada u Tvrđi loše je zbog nepovoljnih mikroklimatskih
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
uvjeta, ponajviše utjecaja vlage, loše telekomunikacijske mreže i lošeg vodoopskrbnog sustava. Tvrđi je potrebna temeljita obnova koja uključuje i popločenje Tvrđe... ...kako bi pružala uvjete za optimalan život ljudima koji žive u stambenim prostorima Tvrđe, ali i drugim korisnicima Tvrđe. Iz tog se razloga broj stanovnika u Tvrđi u zadnjih 10 godina smanjio, dok ljudi još napuštaju svoje domove kako bi se preselili u kvalitetnije stanove znatno boljeg životnog standarda. Starost zgrada i njihovo stanje zahtijeva velika financijska ulaganja kako bi stambeni, poslovni i ostali prostori zadovoljavali propisane uvjete. Uređenje komunalne infrastrukture zadovoljilo bi potrebe posjetitelja, ali i građana Tvrđe kojima je uređena i kvalitetna komunalna infrastruktura neophodna za normalan život. Kvalitetna infrastruktura potaknula bi građane i javne vlasnike nekretnina u Tvrđi da urede i renoviraju svoje zgrade i time još dodatno potaknu razvojnu dinamiku Tvrđe.14 Ključni izazovi u Tvrđi odnose se upravo na slab razvoj i investiranje u ekonomske, odnosno prvenstveno turističke potencijale Tvrđe koji su nedovoljno iskorišteni.15
Dakle razvidno je da se govori o kvaliteti življenja i iskorištavanju postojećih kapaciteta, te su u tablici 14. predviđene mogućnost financiranja iz EU-strukturnih i investicijskih fondova. Pod financiranje iz EU socijalnih fondova predviđene su aktivnosti: djelatnosti kulturnih i drugih organizacija, te sadržaj Tvrđe povezan s djelatnostima u lokalnoj zajednici.16 Suprotno tome, iz EU socijalnog fonda financirana je izrada spornog projekta ‘rekonstrukcije bastione trase’.
Time su dakle iznevjerene pravilno utvrđene pretpostavke revitalizacije (koje su u skladu i s iznesenim teorijskim pretpostavkama) koja podrazumijeva uvažavanje potreba stanovništva te isključuje (besmislene) intervencije ciljane na očuvanje ‘apsolutne umjetničke vrijednosti’. Učinjeno je upravo suprotno, jer stanovnici Tvrđe već od 19. st. uporno zahtijevaju uklanjanje vlažnih i nefunkcionalnih zidina i kako bi se urbana jezgra otvorila prema ostalim dijelovima Osijeka, te tako omogućila bolja komunikacija i normalan život.
U knjizi Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljeća to je pitanje temeljito istraženo i dokumentirano, te jasno proizlazi da su zidine uklonjene u korist potrebe i tridesetgodišnje težnje stanovništva Grada. “Čvrsta fortifikacija bastiona onemogućavala je svaku izgradnju, dogradnju ili preinaku u tom dijelu grada. Iz tih je razloga bilo otežano slobodno prometovanje s ostalim dijelovima grada. Zbog toga su se početkom 90-ih godina 19. stoljeća opetovano pojačavale težnje i zahtijevanja osječkog stanovništva za rušenjem tvrđavskih bedema. Rušenjem bedema očekivao se jači gospodarski razvoj Tvrđe koja bi na taj način postala otvorena i spojena sa svim
14 Mirna Karzen, Strateški i akcijski plan obnove osječke Tvrđe 2014. - 2020. godine, Agencija za obnovu osječke Tvrđe, Osijek 2015., str. 26 15 Isto, str. 33 16 Isto, str. 88
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
dijelovima grada, a posebice s Gornjim. Iz tih je razloga Gradsko poglavarstvo na svojoj sjednici u prosincu 1896. godine odlučilo da pošalje izaslanstvo caru Franji Josipu I. sa zamolbom odobrenja rušenja tvrđavskih bedema. Istodobno je gradonačelniku Konstantinu Graffu povjerena izrada osnove rušenja bedema koju je trebao iznijeti pred gradske zastupnike. Međutim, i ovoga puta su zahtjevi odbijeni na temelju i dalje važeće “Osnove”. (Početak rušenja tvrđavskih zidina započet će tek 1924. godine.)”17 .
Time je jasno da su pretpostavke iz natječaja, da se radi o odlukama koje donosi sustav ‘novo uspostavljenje države’ neutemeljene, već je razvidno samo to da je prestala vrijediti sporna ‘Osnova’, te je bilo moguće realizirati težnje civilnog stanovništva, koje prema nekim izvorima datira iz još ranijeg doba, 1868, kad stanovnici ‘Nutarnjeg grada’ (Tvrđe) traže dopuštenje za rušenje bedema. Neutemeljene su tako i manipulacije koje se ubacuju u FB anketu Grada Osijeka kao kognitivni amalgam u prilog sporne gradnje, te kao potpuno irelevantne za suvremene odluke o gradnji, da je materijal od rušenja zidina odvezen u Srbiju18, s obzirom na to da je poznato da je isti da je bio u slobodnoj prodaji i da je korišten za gradnju objekata u Osijeku. U istoj su liniji i nagađanja kako je gradonačelnik Hengl organizirao rušenje jer je namjeravao zemljište prodati građevinskim špekulantima,19 što također nije relevantno za odluku o suvremenoj gradnji, dok je upravo predmetni projekt ciljan na izgradnju poslovnih prostora, dakle za tržište.
Tako je navod u opisu projektnog zadatka iz natječaja za izradu projekta, da su zidine srušene uspostavom nove države (Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije), manipulacija, prema Pierre Bretonu – kognitivni amalgam, gdje se rušenje prikazuje nepoželjnim tako što je konotirano s (danas) nepoželjnim sadržajem (Jugoslavijom), dok je ono u stvarnosti bilo odraz pedeset godišnje težnje civilnog stanovništva.
Potrebno je stoga podvući zaključak da je utvrda uklonjena zbog potrebe stanovništva, te da, koliko je poznato nije bilo prigovora tom zahvatu kroz gotovo 100 godina, te je ideja ponovne gradnje već stog osnova čudna. No ono što je još čudnije je činjenica da nema poznatih primjera sličnih zahvata u svijetu, uvažavajući činjenice da je objekt uklonjen nenasilno, planski, da je materijal iskorišten za gradnju novih zgrada, te da je od zahvata prošlo cijelo stoljeće. Naime, upit autora postavljen na (prema aktivnosti sudionika) najvećoj svjetskoj istraživačkoj mreži ResearchGate, koja okuplja stručnjake iz cijelog svijeta, postoji li primjer da je igdje ponovno građena fortifikacija uklonjena planski prije 100 godina, nije dobilo potvrdan odgovor.
17 Živaković-Kerže, Z., Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljeća (1868. – 1918.), Osijek 1996., 62. 18 https://m.facebook.com/Vijesti.Grad.Osijek/posts/10156721758651938#_=_ (18.10.2020) (arhivirano) 19 https://www.facebook.com/groups/1672209063045267/permalink/2486411908291641 (14.2.2020) (arhivirano)
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
Konačno, pokazatelj kulturnih potreba i mogućnosti za uređenjem kompleksa Tvrđe i potreba za poslovnim prostorima, ogleda se u stanju većine zgrada u jezgri, pa i onih u državnom vlasništvu, kao Novog franjevačkog samostana koji je u ruševnom stanju, ili 5000 m2 zgrade ‘Vege’ (Donje oružarne), a posebice stanje Krunske utvrde. Krunska je utvrda realan je primjer fortifikacijskog objekta izvan funkcije, dakle slika stanja kojem je težila fortifikacija oko gradske jezgre, kakva bi bila prijetnja za zdravlje i sigurnost stanovnika i kako bi izgledala do danas.
U pogledu uklanjanja obrambenog prstena oko Tvrđe, prema provedenim anketama i raspravama na društvenim mrežama stav je građana ostao nepromijenjen.
Naime, prema online anketama koje je proveo Grad Osijek na svojim stranicama, i prema anketama koje su istovremeno provedene u različitim tematskim skupinama na društvenim mrežama (FB) u svrhu predmetnog istraživanja, većina se građana Osijeka izjasnila protiv gradnje novog utvrđenja.
Rečenoj anketi, objavljenoj 3. listopada 2019. godine na FB stranici Grada Osijeka, odazvao se značajan broj ispitanika, ukupno 3932, te su se na pitanje, ‘Jeste li za ili protiv izgradnje zidina oko Tvrđe, izjasnili s 1750 ili 44,5% glasova za gradnju i 2182 ili 55,5% glasova protiv. Indikativno je to da je u komentaru ankete Grad napomenuo da je anketa neslužbena, no u odgovoru su upozoreni ‘da su rezultati službeni’, s obzirom na to da istraživanja na društvenim mrežama dokazano daju mjerodavne i provjerljive rezultate, dakle daju stav populacije. U cilju ovog istraživanja pohranjeni su popisi svih izjašnjenih za i protiv20, te je naknadnom (i nezavisnom) analizom moguće ispitati vjerodostojnost rezultata i ispitanika, te njihovu socioekonomsku, dobnu i obrazovnu strukturu, kako bi se utvrdili eventualni motivi ispitanika, njihova informiranost i razumijevanje troškova te mogućih učinaka provedbe projekta.
Istovremeno s FB anketom Grada Osijeka, na FB-u provedeno je slično istraživanje ilustrirano fotografijama Tvrđe, kojem se odazvao manji broj ispitanika, 196, od kojih se na pitanje ‘U što treba uložiti 220 milijuna kuna?’, samo 25, ili 12,7% izjasnilo za ‘betonski zid oko Tvrđe’, a čak 171, ili 87% za ‘popravak ruševnih zgrada’.
Također, na obavijest Željke Jurković o zajedničkom zaključku Javne rasprave organizirane u DAOS-u, objavljenu istog dana na FB, podršku jednoglasnom NE, projektu ‘rekonstrukcije bastione trase’, izrazilo 123 sudionika, dok je to izrekomkomentarom potvrdilo 95, a ni jedan komentar nije izneseni stav doveo u pitanje.21
Osim provedenih rasprava i anketa, ulaganje je potrebno razmotriti iz socioekonomske perspektive stanovništva. Prema podatcima Državnog zavoda za
20 https://www.researchgate.net/publication/344780599_FESTUNG_2_-_KRIVOTVORENJE_AUSTRIJSKE_
UTVRDE_analiza_projekta_’obnove’_bastione_trase_iz_18_st 21 Rasprava je arhivirana s komentarima i poimeničnim popisom svih koji su reagirali putem emotikona. https://www.facebook.com/groups/479988629420968/permalink/807352203351274/?comment_ id=810680019685159 (17.10.2020. 20:00)
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
statistiku, broj zaposlenih u Osijeku u promatranom razdoblju 2017.-2019. je oko 40 tisuća22, te ako se tim brojem podjeli predviđeno ulaganje od 220 mil. kn, proizlazi da bi svaki zaposleni trebao za projekt izdvojiti 5.500 kn. Ta je računica ilustrativna i valjalo bi ju ispraviti prema navedenoj procjeni (mjerodavnog stručnjaka) I. Cingela, koji tvrdi da bi trošak bio višestruko (i nesagledivo) veći, a i prema detaljnijoj statistici o strukturi zaposlenih u realnom sektoru i ostvarenom prihodu. No i iznesena okvirna računica dovodi do pitanja kakvi bi rezultati istraživanja bili da su ispitanici suočeni s tim troškom, ili da im se predloži uplata doprinosa za gradnju nove utvrde (i tako utvrdi njihova stvarna i pravna volja). Naime, kod ovakvih se projekata bez iznimke u prvi plan stavlja to da će se financirati iz EU fondova, što je manipulacija, s obzirom na to da trošak netko mora platiti, a to je izravno realni sektor, dakle oni koji stvaraju vrijednost, a neizravno ukupna populacija. Pritom, izrađivač Strategije se čak i ne trudi dokazati isplativost investicije brojevima i tržišnim pokazateljima (kao ni samu procjenu visine ulaganja za koju paušalno navodi 12 mil. eura, tj. oko 2,5 puta manje od brojke kojom se barata nakon izrade dokumentacije), dok je jasno da se povrat od turizma (s obzirom na to da se gradnja ističe kao buduća turistička atrakcija, iako to objektivno nije) ne može očekivati, jer on nije niti približno razvijen da bi to bilo moguće, nije dosegao promet koji se bilježio 1980-ih godina i time je, u odnosu na svjetske trendove porasta broja putovanja, u relativnom padu.
Kad se u odnosu na iznesene okvirne izračune uzmu u obzir odlučujuće činjenice da je za očuvanje starih gradskih jezgri zadržavanje stanovništva uvjet bez kojeg se ne može, a za redovno održavanje stambenih objekata njihov socioekonomski položaj, kako je to podrobno obrazloženo u citiranom radu iz 2016. god, Festung Hotel, na jednoj strani. Te utvrđena iznimno loša socioekonomska situacija stanovništva stambenih objekata, a što je u liniji i s ranijom studijom, Sociološka karta Tvrđe iz 1997. godine i tamo iznesenim prognozama, gdje se jasno navodi da je u Tvrđi ostalo ono stanovništvo koje nije imalo mogućnosti naći bolji smještaj, dok je pritom kvadratura stambenog prostora po osobi daleko iznad nacionalnog prosjeka, te omogućava uređenje kapaciteta u obiteljskom smještaju do 1000 ležaja (Ukupna kvadratura stambenog fonda u privatnom vlasništvu 2016. god. je prema procjeni IPU oko 19.000 m2 u oko 80 objekata s oko 250 stanova, što je na iskazani broj stanovnika gotovo 50 m2 po stanovniku te govori o potencijalu prostora.23). Paradoksalno je da AOOT, temeljem Strategije u kojoj su navedene činjenice akceptirane, svoje djelovanje usmjerava na izgradnju novih kapaciteta, a ne u sanaciju postojećih, imajući u vidu i to da bi uređenjem stambenih prostora kao disperzivnog hotela, ne samo obnovile ugrožene zgrade u jezgri, već bi se trajno zaštitile stavljanjem u turističku funkciju i unaprjeđenjem socioekonomskog položaja stanovništva. Dakle, ulaganje (planiranih
22 DZS, Gradovi u statistici. https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/Pokazatelji/Gradovi%20u%20statistici.xlsx (19. 10.2020) 23 Agencija za obnovu Osječke Tvrđe, e-mail od 21.siječnja 2016.
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
za utvrdu) 220 mil. kuna u 19.000 m2, daje okvirno 11.500 kuna, odnosno 1.550 eura po kvadratu, dakle iznos jamačno dovoljan da se u potpunosti saniraju sve stambene zgrade u jezgri, te da se tako dovedu u poslovnu / turističku funkciju, čime bi se u doglednom razdoblju ulaganje vratilo.
U razmatranju ‘turističkog aspekta’ potrebno je (najsažetije) dodati i to da veliki broj posjetitelja, konzumenata masovnog turizma, u Osijek dolazi kruzerima, troši neznatno ili ništa, i zadržava se kratko, te ih je predmetnom atrakcijom moguće jedino privući s jednog mjesta (sad je to u najvećem broju Franjevački samostan) na drugo, a ne i produžiti njihov boravak i potrošnju. Gosti koji se duže zadržavaju i više troše su iz niše konzumenata ‘kulturnog turizma’,24 no to su oni koji o baštini znaju više i povijesni falsifikat im ne bi bio atrakcija, već, u skladu s trendovima odgovornog turizma, prije nešto što će zaobići25 .
Iz provedenih anketa, te analiziranih objava i rasprava na društvenim mrežama, razvidno je da većina ispitanika odnosno sudionika ne podržava projekt tzv. ‘rekonstrukcije bastione trase’, te se na osnovu vrlo velikog broja obuhvaćenih ispitanika (više od 4000) u odnosu na ukupnu populaciju Osijeka, može zaključiti da je stanovništvo Osijeka protiv projekta. Razlozi za takav stav koji se pritom najčešće navode u komentarima su, da je projekt iznimno veliko ulaganje, da nema potrebe za iznimno velikom površinom poslovnih prostora, da se radi o narušavanju vizure Tvrđe i devastaciji parkovne arhitekture odnosno zelenog pojasa (koji upravo nastaje zahvaljujući uklanjanju fortifikacije). Vidljivo je dakle da stanovništvo zadržava onaj stav prema mogućoj gradnji obrambenog prstena oko tvrđe kakav je imalo i na kraju 19. st. dakle prije više od 100 godina kada je tražilo uklanjanje zidina, odnosno da Tvrđa treba biti i ostati otvorena prema okolnim parkovima i prometnicama, te ostalim dijelovima Grada.
Dakle, u smislu iznesene teorijske osnove, svaki pokušaj obnavljanja uklonjene fortifikacije, bio on više ili manje vjerna kopija, jest puko obnavljanje objekta kao zamrznute povijesne činjenice, te je ne samo falsifikat s pozicija restauratorske struke, nego je u dubokoj suprotnosti s biti umjetničkog djela kao takvog, što pobija bilo koju obranu projekta po estetskoj ili povijesnoj osnovi.
Također, iz teorijske osnove proizlazi i to da bilo kakav ‘urbanističko-konzervatorski tretman’ mora biti u skladu sa shvaćanjem konzervatorske struke koja se trudi ne samo sačuvati povijesnu, kulturno specifičnu i nehegemonijski interpretiranu dimenziju arhitektonsko-urbanističkih cjelina, već ih funkcionalizirati u sadašnjosti, a time se naglašava i nužnost aktivnog sudjelovanja korisnika kulturne baštine u njezinoj funkcionalizaciji, što ovdje, prema rezultatima anketa i rasprava, nije slučaj, a što
24 Throsby, David, The Economics of Cultural Policy, New York, 146-147 25 Mrkonjić, Darko, Mlinarević, Vesnica, “Visokoškolska izobrazba za razvoj odgovornog turizma”. OTO 2019.
Zbornik radova, Osijek, 2019., 151-158
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
proizlazi i iz analize Strateškog i akcijskog plana 2014.-2020. Naime, iako se u njemu paušalno navodi rekonstrukcija obrambenog prstena, iz provedenih istraživanja i razrade, vidljivo je da se kao glavni problemi revitalizacije Tvrđe navode objekti koji su u lošem stanju i neiskorištenost postojeće baštine, dakle potreba za sanacijom postojeće arhitekture i njezina stavljanja u funkciju, odnosno razlozi suprotni izgradnji i ulaganju u nove kapacitete, već upravo potreba ulaganja u postojeće.
Stoga, ovo istraživanje vodi nedvojbenom zaključku da je planirana imitacija austrijske utvrde u teorijskom (kulturološkom i konzervatorskom) smislu i praktičnom ekonomskom aspektu potpuno promašena, no ne može odgovoriti na pitanje koje postavlja arhitektonsko-urbanistička struka, kako je moguće da unatoč negativnom stavu struke i javnosti, nadležne institucije i dalje inzistiraju na provedbi?
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
Predmet rada je analiza Strateškog i akcijskog plana obnove osječke Tvrđe 2014.-2020. (Strategija) godine, te pripadajućeg projekta ‘rekonstrukcije’ bastione trase, Agencije za obnovu osječke Tvrđe (AOOT). Ideja i izvedbeni projekt sagledaju se u odnosu na mogućnosti stavljanja u funkciju arhitektonske baštine, te kulturno turističke revitalizacije osječke Tvrđe kao jedinstvenog kompleksa „grada i tvrđave.“ U istraživanju se uvažavaju, povijesni i zemljopisni kontekst, kulturna i spomenička vrijednost kompleksa Tvrđe, stanje objekata i konzervatorski uvjeti, socioekonomski položaj žitelja, suvremene spoznaje i trendovi u domeni odgovornog, održivog i kulturnog turizma, u odnosu na aktualne pokazatelje o stanju i razvitku turizma u Osijeku i Slavoniji, te opću gospodarsku situaciju i suvremena društvena kretanja. Semiotička i komparativna analiza obuhvaća na jednoj strani evaluaciju i samoevaluaciju učinaka Strategije, AOOT i izrađivača Agencije Karzen i Karzen, a na drugoj strani analize provedenih anketa, te objava i rasprava građana i stručnjaka (predstavnika Hrvatske komore arhitekata i osječkog Društva arhitekata) na društvenim mrežama. U teorijskom pogledu, rad polazi od pretpostavki istaknutih u ranijem radu o revitalizaciji Tvrđe kao disperzivnog hotela, Festung Hotel, koji je imao za cilj ukazati na potrebu stavljanja urbane jezgre u ekonomsku funkciju, posebice kulturno-turističku, vodeći računa o zaštiti osobito ugroženih objekata u privatnom vlasništvu koji predstavljaju najveći dio sloga, te zadržavanje stanovništva kao dionika u turizmu uz unaprjeđenje njihova socio-ekonomskog položaja. Pritom, uvažen je povijesni kontekst “grada i tvrđave’ primijenjen i primjeren suvremenim okolnostima. Iz provedenih istraživanja razvidno je da većina ispitanika odnosno sudionika, kako građana tako i struke, ne podržava projekt tzv. ‘rekonstrukcije bastione trase’, te se na osnovu vrlo velikog broja ispitanika u odnosu na ukupnu populaciju Osijeka, može zaključiti da je stanovništvo protiv, te zadržava onaj stav prema mogućoj gradnji obrambenog prstena oko tvrđe kakav je imalo i na kraju 19. st. dakle prije više od 100 godina, odnosno da Tvrđa treba biti i ostati otvorena prema okolnim parkovima i prometnicama. Time, u smislu prihvaćene teorijske osnove, svaki pokušaj obnavljanja uklonjene fortifikacije, bio on više ili manje vjerna kopija, jest puko obnavljanje objekta kao zamrznute povijesne činjenice, te je ne samo falsifikat s pozicija restauratorske struke, nego je u dubokoj suprotnosti s biti umjetničkog djela kao takvog, što pobija bilo koju obranu projekta po estetskoj ili povijesnoj osnovi. Stoga, ovo istraživanje vodi nedvojbenom zaključku da je planirana imitacija austrijske utvrde u teorijskom (kulturološkom i konzervatorskom) smislu i praktičnom ekonomskom aspektu potpuno promašena, no ne može odgovoriti na pitanje koje postavlja arhitektonsko-urbanistička struka, kako je moguće da unatoč negativnom stavu struke i javnosti, nadležne institucije i dalje inzistiraju na provedbi projekta?
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
FESTUNG 2 – FÄLSCHUNG DER ÖSTERREICHISCHEN FESTUNG
(Analyse des Projektes der ‚Renovierung‘ der Bastionbahn aus dem 18. Jh.) Zusammenfassung Das Thema der Arbeit ist eine Analyse des Strategie- und Aktionsplanes der Renovierung der Osijeker Festung 2014-2020 (Strategie) des Jahres sowie das dazugehörige Projekt der „Rekonstruktion“ der Bastionsbahn der Agentur zur Renovierung der Osijeker Festung (AOOT). Die Idee und das Ausführungsprojekt werden in Bezug auf die Möglichkeiten des in Funktion stellen des architektonischen Erbes sowie der kulturellen und touristischen Wiederbelebung der Osijeker Festung, als einzigartigen Komplex von „Stadt und Festung“ betrachtet. In der Forschung werden das historische und geografische Kontext, der kulturelle und Denkmalwert des Festungskomplexes, der Zustand der Objekte und konservatorischen Umstände, die sozio-wirtschaftliche Lage der Bewohner, moderne Kenntnisse und Trends im Bereich des verantwortlichen, erhaltbaren und kulturellen Tourismus im Verhältnis zu aktuellen Indizien bezüglich Zustand und Entwicklung des Tourismus in Osijek und Slawonien sowie der allgemeine Zustand der Wirtschaft und moderne Wirtschaftsbewegungen berücksichtigt. Die semiotische und komparative Analyse umfasst auf einer Seite die Bewertung und Selbstbewertung der Leistungen der Strategie der AOOT und des Herstellers der Agentur Karzen und Karzen, andererseits die Analysen der durchgeführten Umfragen sowie der Veröffentlichungen und Diskussionen der Bürger und Fachleute (Vertreter der Kroatischen Architektenkammer und der Osijeker Architektengesellschaft) in den sozialen Netzwerken. In theoretischer Hinsicht geht die Arbeit von den Voraussetzungen hervorgehoben in der früheren Arbeit über die Wiederbelebung der Festung als dispersem Hotel, Festung Hotel, aus, welche das Ziel hatte, auf einen Bedarf nach einer wirtschaftlichen Funktion des Stadtkernes, insbesondere kulturell-touristischen hinzuweisen, den Schutz der besonders bedrohten Objekten in Privatbesitz, die den größten Teil des Satzes darstellen, sowie die Einbehaltung der Bewohner als Teilnehmer im Tourismus samt Förderung ihrer soziowirtschaftlichen Lage beachtend. Dabei wurde das historische Kontext der „Stadt und Festung“ zu den modernen Umständen passend und dazu angewandt beachtet. Aus den durchgeführten Forschungen ist ersichtlich, dass die meisten Befragten bzw. Teilnehmer, so Bevölkerung wie Fachleute, das Projekt der sogenannten „Rekonstruktion der Bastionbahn“ nicht unterstützen, so kann man aufgrund der großen Anzahl der Befragten in Verhältnis zu der Gesamtzahl der Bewohnerschaft von Osijek schlussfolgern, dass die Bewohner dagegen sind und bei der Stellungnahme bezüglich des möglichen Baues eines Schutzringes um die Festung, wie sie es auch zu Ende des 19. Jahrhunderts hatte, also vor 100 Jahren, bzw. dass die Festung offen zu den umliegenden Parkanlagen und Straßen offen sein und bleiben soll, bleibt. Dadurch ist jeglicher Versuch der Erneuerung der entfernten Fortifikation, sei es eine mehr oder weniger treue Kopie, im Sinne der angenommenen Theoriegrundlage, eine einfache Erneuerung des Objektes als eingefrorener historische Tatsache und damit nicht nur eine Fälschung vom Standpunkt des Restaurationsfaches, sondern auch in tiefem Gegensatz zum Wesen des Kunstwerkes als solchem, was jegliche Verteidigung des Projektes auf ästhetischer oder historischen Grundlage widerlegt. Deshalb führt diese Forschung zur
DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 293-308 Darko Mrkonjić: Festung 2 – krivotvorenje austrijske utvrde
unzweifelhaften Schlussfolgerung, dass die geplante Nachmachung der österreichischen Festung in theoretischem (kulturologischem und konservatorischem) Sinne und von praktischem wirtschaftlichen Standpunkt vollkommen verfehlt ist, kann aber nicht auf die Frage antworten, die von dem architektonisch-urbanistischen Fach gestellt wird – Wie ist es möglich, dass die zuständige Institutionen, trotz negativer Stellungnahme des Faches und der Öffentlichkeit, weiterhin auf der Durchführung des Projektes bestehen?
