Olga Grjasnova RUSI VOLE BREZE by Edicije Božičević

Olga Grjasnova

Rusi vole breze

Olga Grjasnova Der Russe ist einer, der Birken liebt © Carl Hanser Verlag München 2012 Olga Grjasnova Rusi vole breze Prvi put tiskano u Hrvatskoj 2013, u nakladi © Edicije Bo!ièeviæ Trg kralja Tomislava 18, Zagreb www.edicije-bozicevic.com Za nakladnika Juraj Bo!ièeviæ Prijevod Marko "ariæ Urednica Nataša Medved Prijelom Miroslav Kodriæ Ovitak Iva Mandiæ Tisak Denona d.o.o. ISBN: 978-953-7953-02-7 CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèilišne knji!nice u Zagrebu pod brojem 843202 © za prijevod Zaklada S. Fischer po nalogu programa TRADUKI Objavljivanje ovog djela omoguæeno je uz potporu literarne mre!e TRADUKI, èiji su èlanovi Savezno ministarstvo za europske i meðunarodne poslove Republike Austrije, Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemaèke, Švicarska zaklada za kulturu Pro Helvetia, KulturKontakt Austria, Goethe-Institut, Javna agencija za knjigo Republike Slovenije JAK, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Resor za kulturu Vlade Kne!evine Liechtenstein, Zaklada za kulturu Liechtenstein i Zaklada S. Fischer. Sva prava pridr!ana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umno!iti, prenositi u bilo kojem obliku, elektronièkim ili mehanièkim sredstvima, ukljuèujuæi fotokopiranje, presnimavanje ili bilo kakvo informatièko spremanje ili distribuiranje bez prethodnog pismenog dopuštenja nositelja autorskih prava.

Olga Grjasnova

Rusi vole breze Preveo s njemaèkog Marko !ariæ

Edicije Bo"ièeviæ Zagreb, 2013.

Veršinin: Pa kako samo mo"ete! Ovdje je zdrava, slavenska klima. Šuma i rijeka... a tu su još i breze, drage, skromne breze. Volim ih više nego sve drugo drveæe. Dobro je ovdje "ivjeti. Jedino je èudno da je kolodvor od grada udaljen dvadeset vrsti... i nitko ne zna zašto je tomu tako. Anton Pavloviè Èehov Tri sestre

Prvi dio

Nisam htjela da ovaj dan zapoène. Htjela sam ostati le"ati i nastaviti spavati, no kroz širom otvorene prozore u našu spavaæu sobu dopirali su smijeh prodavaèa povræa i kloparanje tramvaja. Naš stan nije bio daleko od glavnog kolodvora, a to je prije svega znaèilo da je u našem dijelu grada bilo èitavih ulica koje je bolje bilo izbjegavati, ulica s jeftinim trgovinama i ogromnim pornografskim kinima. !ivjeli smo tako izmeðu jedne kineske praonice rublja i alternativnog centra za mlade", èiji su posjetitelji redovito mokrili u našem kuænom ulazu. Naš je stan bio dotrajao i derutan, ali je zato bio i povoljan. Svako jutro oko pet sati oèevi, braæa i neæaci istovarivali su ispod našega prozora svoja mala dostavna vozila, lupali vratima, sastavljali svoje prodavaèke pultove, pili èaj, kuhali klipove kukuruza i èekali da se ulica napuni ljudima da automatiziranim izrekama mogu hvaliti svoje voæe i povræe. Trudila sam se pratiti njihov razgovor, no obièno bih uhvatila samo dijelove reèenica ili bih ponovno zaspala. Elias je le"ao do mene: nemiran, usnice lagano otvorene, brzi drhtaji vjeða, nepravilno dizanje i spuštanje trbuha. «Izdrkani murjaèki pederu, ubit æu te!», derao se neki pijanac pod našim prozorom. Prodavaèi voæa su ga ismijavali i pljuckali ljuske suncokreta na ulicu. Elias se probudio, okrenuo se prema meni i, ne otvarajuæi oèi, polo"io glavu na moj trbuh. Rukama je potra"io moje ruke. Ostali smo tako le"ati isprepleteni, sve dok neka 9

tuða budilica s druge strane zida nije zazujala i dok mi se ruka pod njegovom te"inom nije gotovo umrtvila. Kada je više nisam osjeæala, digla sam se iz kreveta i otišla se tuširati. Kuhinja je bila pretrpana od juèer. Na štednjaku su stajali lonci i tave sa skorenim ostacima jela po rubovima, tanjuri i poluprazne vinske èaše gomilali su se po radnoj površini. Zrak je bio ispunjen ispušnim plinovima i lijepio se po ko"i poput sirupa. Danas je trebao biti najtopliji dan u godini. Elias je sjedio za kuhinjskim stolom dr"eæi u desnoj ruci "licu "itnih pahuljica. Na tanjuru pred njime mrvice i pola "emlje s tamnocrvenim namazom marmelade. Sjednem nasuprot njemu, dohvatim novine, i umjesto èitanja poènem promatrati njegovo lice. Imao je izra"ene kosti lica, tamnosive oèi i tamne trepavice koje su ispale malo prekratke. Elias je bio djeèaèki lijep. Njegova ga je ljepota ljutila, jer je bio uvjeren da ga se ljudi neæe sjeæati kao osobe nego kao nekoga tko nalikuje nekom glumcu, èijeg se imena upravo ne mogu sjetiti. No ne ljepota, nego njegova intuitivna ljubaznost bila je ono što je bilo djelotvorno: kod nestrpljivih prodavaèica, koje bi odjednom prestale pogledavati na sat, kod nasmijanih srednjoškolki, medicinskih sestara na prijamnom šalteru, knji"nièarki, i kod mene. Prije svega kod mene. Fakinsko ponašanje, govorila bi moja majka. No ona ga je voljela upravo zbog takvog ponašanja, a i zato što je, na neki naèin, Elias znao kako se treba ponašati u jednoj orijentalnoj obitelji. Elias nalije kavu u "itne pahuljice. Bjelina je nestala u smeðoj tekuæini, na površinu su isplivale gro"ðice. Na kuhinjskom stolu ispod novina le"ala je otvorena kuharica iz koje je nekakva riblja glava upitno buljila u mene. Zaklopim knjigu. «Ti si vegetarijanac! Veæ si zaboravio?», obratim mu se šaljivim tonom. «Ja barem pogledam prije negoli nešto stavim u peænicu», odgovori mi razdra"ljivo. 10

To se odnosilo na sinoænji dogaðaj: pokušala sam pripremiti nekakvu slanu pitu, jer sam u svoj vokabular htjela unijeti odgovarajuæu francusku rijeè quiche. Kao da sam kakva francuska glumica koja glumi francusku kuæanicu, koja oèekuje svoga francuskog ljubavnika dok se kao invalid vraæa s bojišta, i za kojega priprema nabujak ne znajuæi koji je dio tijela izgubio na bojišnici. Rijeè quiche lijepo mi je prianjala uz jezik i dopao mi se njezin gramatièki rod. Kupila sam zamrznuto tijesto, koje se kasnije pokazalo kao slatko i prhko, zbog èega je slana pita bila nejestiva. U Francuskoj takvo tijesto nije ni slatko ni slano. Elias je ipak jeo moju slanu pitu, iako ja nisam tra"ila takvu njegovu ljubaznost, no on je još uvijek patio zbog svoga odgoja. Svaki zalogaj koji bi stavio u usta probavljao bi s obilnim gutljajem vode. «Jesi li vidjela moje štitnike za koljena?», upita Elias dok sam ja prevrtala stvari po hladnjaku u potrazi za ostacima pite. «Jesi li vidio veèeru?», upitam ja njega. «Zamrznuo sam je.» «Što?» «Nisam mislio da bi je još jela.» «E, baš uvijek moraš glumiti suosjeæajnog Nijemca», dobacim mu, na što se Elias naceri, pogura prema meni mlijeko i "itne pahuljice i donese mi jednu zdjelicu iz ormara. Sjednem i poredam na gomilu svoje stvari za uèenje – bilje"nice, listove s ispisanim rijeèima, kartice i rjeènike, koje sam napamet uèila od A do !. Kada se Elias vratio do stola, nje"no mi je poljubio zatiljak i ponovio: «Jesi li vidjela moje štitnike za koljena?» «Pa veæ sam ti rekla.» «Ali ti uvijek sve zametneš.» «Nemam pojma gdje bi mogli biti», uzvratim mu. On pa"ljivo odlo"i posuðe u sudoper, pazeæi da se tanjuri meðusobno ne dodiruju. «Od kada ti zapravo igraš nogomet? I s kim?», upitam ga. «Veæ sam i prije igrao.» 11

«Sigurno æeš si nešto slomiti.» «Trebam li imati imigracijsko podrijetlo da bih igrao nogomet?», upita gledajuæi me ravno u oèi. «Opet se slu"iš tim rijeèima?» Pokušala sam zvuèati što ironiènije, no to mi nije uspjelo. Svaki puta kada bih èitala ili èula te rijeèi, osjetila bih kako mi se di"e "uèna kiselina. Gore je bilo jedino kod pridjeva postmigracijski. Prije svega, mrzila sam rasprave o tome, i to ne samo u javnosti, nego i one izmeðu mene i Eliasa. U takvim razgovorima nikada nije reèeno ništa novo, ali ton je bio pouèavateljski i "estok. Jedno od nas dvoje izazivalo bi raspravu, a onda bismo se oboje zapetljali u tvrdnje i ispravljanja. Elias mi je predbacivao zatvorenost, a ja njemu nametljivost, i tu bismo obièno prelazili s opæenitog na pojedinosti. Elias je djelovao uvrijeðeno. Doðem do njega i on polo"i ruke na moje kukove. S brade mu je visjela jedna vlas tamnoplave kose. Maknem je. On polo"i glavu na moje rame, ja ga poljubim u vrat, poguram desno koljeno meðu njegove noge i malo otkopèam ljetnu haljinu, no Elias zatrese glavom i šapne mi na uho: «Veæ kasnim.» Udarim dlanom po radnoj površini. Elias me prijekorno pogleda i dobaci: «Nisam tako mislio.» «Baka mi je govorila da se sa sobom uvijek moraju nositi èiste gaæice.» «Zašto?» «Za sluèaj da se što dogodi.» «Prièaš gluposti. Moram sada poæi.» Na izlasku sam ga dopratila do poèetka stubišta i promatrala kako se sjurio njima. Èesto je preskakao po dvije stube odjednom, ponekad èak i tri. On nikada nije hodao, trèao je i skakao. Pristavim si kavu i poènem uèiti.

II.

Na šalteru za informacije sjedila je medicinska sestra koja je unatoè vruæini nosila dugaèak pulover. Njezino bljedilo naglašavalo je vatrenu boju kose koja joj je u zatiljku bila uredno svezana u rep. Smiješila se i pomalo slatko, pomalo kiselo i govorila da se ne trebam nepotrebno brinuti i postavljati daljnja pitanja. Trèala sam cijelim putem do bolnice, tako da sam sada okupana u vlastitu znoju i crvena lica stajala pred njom i pokušala doæi do zraka. Elias je operiran. Sjela sam u èekaonicu. Negdje u pozadini èuo se radio. Vijesti sam simultano prevodila na engleski, a reklamne poruke na francuski. U Kabulu se dogodila eksplozija, u Gazi je došlo do pucnjave, u Portugalu su gorjele šume. Kancelarka je bila u dr"avnièkom posjetu. Listala sam jedan stariji Vogue i kratila vrijeme prouèavajuæi modu. Ruène torbice. Nakit. Sjenila za kapke. Bilo što. Èitala sam o trendovima zadnjega studenog, o krznima i cvjetnim motivima. Onda sam istrgnula prvu stranicu, presavila je i stavila u d"ep. Istrgnula sam treæu stranicu, i nju presavila i stavila u d"ep. I petu sam stranicu istrgnula, presavila je i spremila u d"ep. Za stranicu sto i sedam u mome d"epu više nije bilo mjesta. Jedan mi se lijeènik smiješeæi pribli"i. Bio je visok i pleæat, kose uredno poèešljane prema nazad. Za pozdrav je uzeo moju ruku u svoju i na trenutak je malo prejako stisnuo. Imao je smeðe i "ivahne oèi. Zapuhne me miris dezinfekcijskih sredstava, trule"i i starih ljudi. Borila sam se da 13

doðem do zraka. Lijeènik me primi za nadlakticu. Nametljivost te geste me iznenadi. Nešto mi je rekao, no nisam ga razumjela i morala sam ga zamoliti da ponovi. «Govorite li njemaèki?», zapita me polako i prenaglašeno. «Naravno», odgovorim. «Ja sam Weiß, odjelni lijeènik Weiß. Vi ste èlan obitelji Eliasa Angermanna?» «Ja sam njegova prijateljica.» «Onda zapravo ne bih smio s vama razgovarati.» «Pa to ne bi smio biti nikakav problem.» Jedno je vrijeme razmišljao i izgledalo je da mu je vrlo teško donijeti odluku. Konaèno kimne: «No dobro. Kako se zovete?» «Maria Kogan.» Promatrao me odozdo prema gore. «Prezime Vam je malo komplicirano, smijem li Vas zvati Maria?» «Ne.» Slegne ramenima i objasni mi u crescendu da je su Eliasu morali umetnuti femoralnu ploèicu, jedan intramedularni implantat, da su mu bedrenu kost povezali i uèvrstili metalnim ploèicama te da je izgubio puno krvi. Na njegovoj lijeènièkoj kuti vidjele su se krvave mrlje i pitala sam se je li to Eliasova krv ili krv nekoga prijašnjeg pacijenata. Kimnem i povuèem vrata sobe za intenzivnu njegu. Lijeèenje æe biti dugotrajno, odjekivalo je još iza mojih leða. U sobi nije bilo nièega osim jednog kreveta ograðenog monitorima, gumenim crijevima i jednoga stolca. Zastori su bili navuèeni i ja ih malo razmaknem. Na podu se odrazi dug trak svjetlosti. Polo"im dlan na rešetke njegova kreveta. Lice mu je bilo pepeljasto blijedo, kao da mu u tijelu nije bilo ni kapi krvi. Na usnicama mu se stvorila tanka bijela kora. Promrmljao je moje ime i pogledao negdje pokraj mene. Iz bedra mu je virila drena"na cjevèica. Sagnem se prema njemu, miris hladnoga znoja nadra"ivao mi je nosnice. Poljubim mu èelo, pogladim ga po kosi. On zastenje. Ispru"im ruku prema njegovoj, no tada za14

mijetim kanilu za infuziju na njegovu zapešæu i oklijevajuæi povuèem ruku nazad. «Nije mi dobro», oglasi se Elias tako tiho da je izgledalo nemoguæe da bi to moglo biti upuæeno meni, i padne mi na pamet kako je on prije dosta vremena ustvrdio da postoje samo dvije škole, stara i frankfurtska. Ostala sam do kasno naveèer. Elias je groznièavo okretao glavu s jedne na drugu stranu. Samo povremeno bi kroz nemiran polusan uspio progovoriti «Jesi li još tu?» Uveèer sam skuhala ujušak i nazvala njegove roditelje. Nitko se nije javio. Razmišljala sam hoæu li nazvati Elke na mobitel, no u tom sam trenutku veæ èula samu sebe kako govorim telefonskoj sekretarici: «Ovdje Maša. Halo.» Napravim kratku stanku i ugrizem se za usnice. «Elias se na nogometu pokliznuo. Slomio je bedrenu kost. Le"i u bolnici.» Teško sam izgovarala reèenice, cijelo jedno desetljeæe mi nije bilo tako teško govoriti njemaèki kao te veèeri. Elke me nazvala veæ kasno u noæi. Pitala me je li loše. Nije, uvjeravala sam je. Ona ne mo"e gostionicu ostaviti bez nadzora. Svake veèeri je puna. Rekla sam da sam ja tu. Pokušat æe doæi što prije, odgovorila je. Ponovila sam da sam ja tu. Spremila sam za Eliasa jednu torbu, slo"ila donje rublje, majice i jedinu pid"amu koju je imao, prilo"ila stvari za osobnu higijenu, njegov fotografski aparat, jednu bilje"nicu i olovke. Susjedi u sobi gledali su popodnevni televizijski program. Uz glas s televizora èuli su se dijelovi reèenica i smijeh, šuškanje omota slastica, bombona i papira èasopisa, škripa cipela i kotaèiæa kolica s jelom na hodniku. Elias je le"ao u sredini, njegov je krevet bio omeðen s dva druga bolesnièka kreveta. Pored svakoga kreveta nalazio se mali stoliæ. Na stoliæima Eliasovih susjeda stajale su gomile èokoladnih štapiæa, otvoreni paketiæi keksa, vreæice sa "eleom, bombonima, bilje"nice s kri"aljkama, cigarete i èaso15

pisi. Za"eljela sam svima dobar dan, no ostala sam nezamijeæena. Elias je le"ao u bolnièkom krevetu blijed i bez sjaja u oèima. Nabacila sam smiješak i pošla k njemu. Odlo"ila sam putnu torbu pored stoliæa i nabrojala što sam sve donijela. Kao da je Bo"iæ, šalio se Elias iscrpljen. Omamljen lijekovima, Elias je veæinu vremena provodio spavajuæi i jedva se pomicao. Samo je udisao i izdisao. Sjedila sam pored njegova kreveta, gulila jabuke, kruške i jedan mango, èiji se sok lijepio za prste. Popila sam kavu i pobjegla u kupaonicu, gdje sam lice poprskala hladnom vodom da suzbijem suze i glavobolju. Prošlo je prijepodne i poslijepodne. Sunce je muèno i polako zalazilo, vani su sjene bivale sve du"e, a Eliasova ruka le"ala je u mojoj. Sljedeæega jutra on je veæ fotografirao bolnièku sobu, svoju ranu i mene, a ja ranu nisam mogla ni pogledati. Njegovi susjedi su takoðer htjeli pred objektiv. Oni su upravo kartali i sada su nam gotovo nametali razgovor. Profesionalac, to se ne smije propustiti, govorio je Heinz kada je doznao da je Elias studirao fotografiju. Heinz je bio vojnik, a Rainer bravar. Danas bi sigurno ponešto drugaèije napravili. Ne puno drugaèije, dakako, ne puno. Lijevi susjed proèisti grlo i ka"e da mi mora dati kompliment, jer da bolje govorim njemaèki nego svi ostali ruski Nijemci koje je do sada susretao u slu"bi, iako još gotovo ništa nisam ni progovorila. Heinz zapoène o svom ratnom zarobljeništvu – dok ga Elias ne zamoli da bude tiho. Potom Elias i mene zamoli da se utišam. Bilo je vruæe i zagušljivo, iz asfalta je isparavala vruæina, ulice se èak ni noæu nisu ohladile. Pred bolnicom siðem s bicikla i obrišem znoj s èela. Jedno sam vrijeme gurala bicikl, svi su stalci za bicikle bili popunjeni. Onda ugledam jedno slobodno mjesto, uguram bicikl, srušim pritom jedan zeleni s lijeve strane, pa ga nespretno podignem. Bolnica je bila izdu"ena prizemnica oblo"ena kamenom fasadom usred mirne stambene èetvrti s ogranièenjem brzine – posve neambiciozna graðevina podreðena iskljuèivo 16

medicinskoj funkcionalnosti. Odjelni lijeènik, koji je dan prije Eliasu odstranio dren, èuèao je pred ulazom u ortopedski odjel i pušio. Bio je nepoèešljan i imao je tamne podoènjake. Veæ sam ga juèer popodne zamijetila u bolnici, izgledao je kao da je radio noænu smjenu. On mi kimne i ja usporim korak, pa neodluèno zastanem uz njega. Pru"i mi kutiju cigareta svijetloplave boje s natpisom na arapskom jeziku. Ja mu ponudim jedan rošèiæ od prhkog tijesta. On otpuhne dim i posegne rukom u papirnatu vreæicu. Ko"a na njegovoj ruci bila je naborana, a nokti po"utjeli od dima. «Jeste li nedavno prešli na cigarete s filtrom?» «Zapravo nisam. Ove su od jednog pacijenta.» Pogleda kutiju, okrene je nekoliko puta u ruci i prijeðe palcem preko arapskih slova, kao da ih je tek sada primijetio. «Ne znam to èitati», primijeti. Ja mu prevedem napisano. On uzdahne, i dalje gledajuæi u kutiju cigareta. «Pacijent, preminuo juèer popodne. Upravo pušimo njegove posljednje cigarete.» Ja se zagrcnem dimom i zakašljem. On opet okrene kutiju cigareta, a onda je vrati u d"ep hlaèa. Potom zagrize kraj rošèiæa, mrvice se kao prhut raspu po njegovoj kuti, a on naizmjence baci pogled prema rošèiæu i meni. «Vi ste netko gospodinu Angermannu?» Kimnem. «On je jutros imao jednu mrlju.» «Kako, molim?» «Jednu mrlju.» «Na pluæima?» «Otkud vam to pada na pamet?» Lijeènik se glasno nasmije. «Jedna mala mrlja oko o"iljka od operacije, ništa neobièno, bez brige.» Prijateljski me potapša po leðima i nestane u zgradi. Uveèer je Eliasova rana procurila, a iscjedak je širio slatkast, rezak miris, koji me podsjeæao na sovjetski parfem Varšavianka, što me tjeralo na povraæanje. Eliasov foto17

grafski aparat stajao je na noænom ormariæu, on je le"ao licem okrenut zidu i tresao se od vruæice. Pozvonili smo medicinskoj sestri, no nje dugo nije bilo, a onda se iznenada pojavila u prostoriji i pomislila sam da je utvara. Sestra je na sebi imala kratku kutu, otvorila je usta i pokazala sjajan luk zuba. Na njezinu "uækastom sjekutiæu bljeskao je plavi umjetni dragulj. Neozbiljno. Rukama se podboèila o kukove i zabacila glavu unatrag. !arki pogled odavao je zagri"enost. Govorila je brzo dubokim glasom i rekla da æe Elias sada trebati ustati. Ustajanje nisam smatrala dobrom zamisli, no morala sam potajice priznati da ima pravo kada je uz divlju gestikulaciju glasno zavikala da ja nemam pojma. Medicinska sestra pogura Eliasa iz kreveta. «Hajde, mladiæu, di"i se!» Elias se ugrize za usnice i uspravi se. Na njegovu licu ugledam izraz bola i povièem na sestru. Moje su rijeèi zvuèale poput krijštanja. «To je za njegovo dobro», otresito æe ona. Kada je Elias ustao, zastenjao je od bola, no nije ponovno sjeo. Stajao je i patio, a medicinska sestra mu je kimala glavom ohrabrujuæi ga. «Samo tako, tako dalje.» Elias ponovno zakoraèi, ovoga puta bez ikakva glasa. Lice mu je bilo bez kapi krvi. «Zar ne vidite da ima bolove?» «Bolovi su dio "ivota. Vjerujte mi, ja ovdje radim veæ dvadeset godina!» «Dvadeset godina previše!» «Maša, u redu je!» Na Eliasovu èelu pojavile su se kapi znoja, njegovo je disanje bilo brzo i neravnomjerno. Teturajuæi zakoraèi prema krevetu, potra"i nekakav oslonac, glasno udahne i objema rukama dohvati okvir kreveta. Poguram ga na krevet. Elias popusti mojim kretnjama i dopusti da ga posjednem na krevet. Polo"im ruku na njegovo lice koje je bilo hrapavo i u"areno. U oèima mu se pojave suze, u mojima takoðer. 18

Stanem ispred Eliasa, spremna na sve. No on me povuèe k sebi na krevet i izmuèeno se obrati medicinskoj sestri: «Molim Vas, iziðite!» «Nešto slièno još nisam do"ivjela.» !ena jurne iz sobe i zalupi vratima. Elias polo"i glavu na moje rame i ja mu pomognem da legne. On se sklupèa i okrene licem zidu. Onda se poène tresti èitavim tijelom. Pogladim ga po kosi, no nije reagirao. Istrèim na hodnik i dovuèem u sobu prvu medicinsku sestru koju sam ugledala na hodniku. Ona skine zavoj s Eliasove rane i hitro zastorima zakloni dva kreveta, iako su bila prazna. Rana je loše izgledala. Eliasa su poslali na radiologiju, a kada su ga vratili još uvijek se grèio od bolova. Lijeènici su èekali laboratorijske nalaze. Konaèno je došao šef odjela, nizak, æelavi lijeènik s isturenim trbuhom. Slijedilo ga je, kimajuæi glavama, deset studenata medicine, jer je to bila, kako se ispostavilo, klinièka bolnica. Šef odjela pregleda ranu i njegovo se èelo nabora. Potom su se studenti poèeli naginjati nad Eliasa. Poneki od njih imao je na licu izraz gaðenja, drugi su gurkali one pored sebe kako bi bolje vidjeli ranu. Ja sam stajala u kutu sobe i nisam vidjela ni Eliasa ni ranu. Mirisala sam je. Elias, blijed i potpuno klonuo, sljedeæeg je dana u rano jutro opet prevezen u operacijsku dvoranu. Njegovi su roditelji rano ujutro pošli na put, pa smo sada skupa èekali u kafiæu: otac s velikim porama na nosu, s pravim "ivotinjskim licem. Majka je bila bucmasta u licu i imala je izrazito jake nadlaktice. Oboje su šutke sjedili pred punim šalicama i komadima kruha, koje su sami pripremili i ponijeli sa sobom. Horst je èitao Spiegel, Elke i ja smo gledale kroz prozor. Nebo je bilo tamno, vrijeme se preko noæi promijenilo u rosulju s vjetrom. Èas me otac kriomice promatrao, èas je to èinila majka. Ja sam promatrala njihova lica i mislila na Eliasove fotografije iz djetinjstva: Elias prvog dana škole, Elias ispred bo"iænog drvca i na krizmi – blijedo, uplašeno dijete. Kada su me oboje istodobno pogledali, postidjela sam 19

se svoje odjeæe, šminke i visokih peta, iako sam noæ provela u bolnici i uopæe se to jutro nisam našminkala, nego dan ranije. Elke proèisti grlo i pogleda na sat, Horst nervozno zašušti novinama. Prozor uz koji smo sjedili gledao je na usku i praznu ulicu. Pogled mi se zadr"i na sivom smotuljku na sredini ceste. Prvo sam pomislila da je to nekakva plastièna vreæica, no plastiène vreæice rijetko su bile sive. Onda pomislim na plišanu "ivotinjicu. Preglasno odlo"im svoju šalicu na stol, isprièam se i ka"em im da moram na zahod. Zrcalo u zahodu odrazilo je moj ru"an izgled: nos mi je bio svijetao, što nikako nije bilo u skladu s njegovom velièinom i kvrgom, a maskara na trepavicama razmazana. Lijeènik nije mogao reæi koliko æe dugo trajati operacija. Stajala sam na ulici i smirivala se kratkim udisajima. Puhao je hladan vjetar i ruke su mi se tresle. Jedno sam vrijeme prouèavala svoje disanje, a onda sam ugledala "ivotinju. Bio je to zec i bio je "iv jer mu se prsni koš dizao i spuštao u nepravilnom ritmu. Znala sam samo dvije molitve: Oèe naš i Èuj, Izraele. Oèe naš je bio beskoristan, a Èuj, Izraele nije bio dovoljan. Pogaðat æu se s Bogom. Eliasa za zeca, ON neka pusti zeca da ugine, a ne Eliasa da umre. Bilo mi je istinski "ao što nisam religiozna i što ne mogu nastupiti nikako drugaèije i va"nije osim s: «Èuj, Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Rijeèi ove što ti ih danas nareðujem neka ti se ure"u u srce.» Ljuljala sam se moleæi, onako kako sam na televizijskoj postaji Arte vidjela da to rade ortodoksni !idovi. Ne Elias. Molim te, ne. Ne. Ne. Zeca æu pokopati i napamet izgovoriti zeèju pogrebnu molitvu. Molila sam Boga neka ON odmah ubije zeca. Zec je i dalje disao, a nikakva automobila nigdje u blizini. Podignem ga oprezno – nisam na njemu primijetila nikakvu vidnu ozljedu. No njegove su uši uvelo visjele, krzno mu je bilo puno uliène prašine, a crvene oèi gotovo mrtve, ako se smrt 20

mo"e pretskazati prema crvenim oèima. A što ako zec uopæe nije bio ozlijeðen, ako je samo malo prilegao? Ponovno sam polegla zeca i ponovila Èuj, Izraele. S naše desne strane proðe mali Opel. Eliasovi roditelji su me promatrali, vidjela sam kako me gledaju s prozora kafiæa. Uhvati me panika, po"elim naæi kakav kamen. Ovdje uopæe nema kamenja, proleti mi kroz glavu. Ali radilo se o Eliasu. Potrèim ulicom, pokraj autobusne postaje naðem jedan izvaljen kamen. Dobar znak. Prekoraèim ogradu i uzmem ga. Kada sam se vratila, "ivotinja je uporno i dalje "ivjela. Kako jednom zecu objasniti vjeru? Sagnem se i pogladim ga po glavi. Bio je mekan i mokar i nije reagirao na moj dodir. Ruka mi se tresla. Ustanem, zamahnem, kamen proleti pokraj njegove glave. Opet podignem kamen, osjeæala sam da me zec promatra. Zamolim ga za oprost i opet bacim kamen. Ovoga ga puta pogodim, glava mu se rasprsne, mozak mu iscuri i pomiješa se s krvlju i komadiæima kosti. Okrenem se i zatomim muèninu koja me poèela obuzimati. Kada sam se vratila u kafiæ Eliasovim roditeljima, pokušala sam tiho hodati, da se ne èuje lupanje potpetica po mramornom podu. Ruke su mi bile crvene od hladnoæe. Operacija je uspjela, obavijestio nas je odjelni lijeènik Weiß. Stajao je pred nama raširenih nogu i smiješeæi se pru"io ruku Horstu i Elke. Stajala sam pored njih i promatrala Eliasa. Le"ao je nepomièan na krevetu. Iz njegova bedra je sada virio još du"i komad metala. Nakon tri tjedna bi mo"da mogao biti otpušten. Lijeèenje æe se onda nastaviti ambulantno. Kiša je udarala po prozorskim oknima, prolaznici na ulici bje"ali su s otvorenim kišobranima od nevremena.

III.

Majka me stalno nazivala pitajuæi treba li doæi, što sam ja svaki put odbila. Došla je u nedjelju i donijela ostatke oèeve roðendanske gozbe. Postavila sam na stol dva tanjura, stavila uz njih no"eve i viljuške, a jelo sam ostavila u plastiènim kutijama i ništa nisam podgrijavala. Majka me zabrinuto promatrala, ja sam u nju umorno zurila. Htjela je znati sve o Eliasovoj dijagnozi. Moji su roditelji dugo razbijali glavu na koji bi naèin mogli rusificirati Eliasovo ime, pa da mu nametnu svoju ljubav i nje"nu umanjenicu. Kada je otac jednoga dana uzviknuo Eliša, majka je oduševljeno zapljeskala rukama – Eliša je bio prihvaæen. Jeli smo šutke. Meni to nije bilo neugodno, no majka nije mogla izdr"ati tišinu i poèela je prièati o poslu. Predavala je glasovir – u poèetku na jednoj glazbenoj školi, poslije na višoj školi. U poèetku je takoðer imala poteškoæa s novim sustavom: stekavši izobrazbu na sovjetskom konzervatoriju, imala je profesionalne standarde od kojih nije mogla odstupiti. Kada joj se otac jedne od njezinih prvih uèenica, jedan sveæenik, po"alio da glazbena nastava njegovoj kæeri ne prièinja zadovoljstvo, majci je srce br"e zalupalo i dlanovi su joj se ovla"ili znojem. Do tada nije znala da je zadovoljstvo svrha umjetnosti. Prije svega, nije tako nešto oèekivala od jednoga sveæenika. Prema glazbi se u SSSR-u odnosilo s velikom ozbiljnošæu, jednako kao i prema baletu ili slikarstvu i kiparstvu. Za razliku od Njemaèke, svako je dijete uz školsko znanje moglo dobiti visokoprofesionalnu i 22

besplatnu umjetnièku izobrazbu, doduše samo ako je dijete bilo voljno ozbiljno raditi, i moja majka nije mogla razumjeti da to netko ne "eli. Davno prije, dok je još bila mlada, lijepa i uspješna, i prije nego što se u lakomislenu hiru udala za moga oca, u našem dnevnom boravku stajao je koncertni glasovir. Majka bi prije nastupa danima vje"bala. Zbog nepovjerenja u higijenu i opæeg stanja, ja sam vrtiæ pohaðala svega nekoliko tjedana. Tako sam ostajala kod kuæe u dnevnom boravku, sjedila pod glasovirom i slušala glazbu svoje majke. Kada sada sretnem roditelje, uvijek ih uvjeravam da mi je dobro. Govorim im o stipendijama, ljetnim akademijama, praksama i boravcima u inozemstvu, govorim im o svojim planovima, gdje mislim raditi i koliko mislim zaraðivati. Pripovijedala sam im o Samiju i poslije o Eliasu, oni su mi sve vjerovali jer sam dobro igrala svoju ulogu. Uz mesni prilog, janjeæe meso s kuhanim kestenima, sušenim voæem i dolmom, listove loze punjene ri"om, kosano janjeæe meso, fino usitnjeni luk i orahe, majka se opušteno smijala. Prièala sam joj bolnièke anegdote koje sam izmišljala tijekom pripovijedanja. Kada je konaèno otišla, na stolu su ostali mogranji, naranèe, kruške, banane, punjeno prhko tijesto i posljednji komad èokoladnog kolaèa. Ukljuèim televizor, na ekranu je upravo trajala repriza Mjesta zloèina. U Hannoveru je sve upuæivalo na to da æe policijska narednica uskoro provesti ljubavnu noæ s jednim ju"njakom. Pojaèam ton na maksimum i odem pod tuš. Skupa s odumrlim stanicama, sa sebe sam temeljito sastrugala miris bolnice. Pokušala sam se prisjetiti Eliasova tijela bez vijaka i dugog o"iljka na bedru. Potom sam zamislila da ljubim neku "enu na stubištu dok lupaju vrata, dok se èuje djeèja vriska i osjeæa miris kuhanja, i kako zavlaèim ruku meðu njezine noge. Prije nego je ubojica otkriven, ja sam veæ sjedila na sofi i mazala si noge kremom. Imala sam odreðene slutnje i èekala rasplet. 23

Svjetleæe kazaljke na mojoj radio-budilici pokazivale su èetiri sata ujutro. !eludac mi se stiskao, imala sam loš okus u ustima, a i vrat me bolio. Nevoljko se dovuèem do kupaonice i potra"im kutiju s tamponima. Pod toplim mlazom tuša isperem krv, zaogrnem se svijetlozelenim frotirnim ruènikom za kupanje i vratim se u krevet. U stanu je bilo tiho. Pitala sam se jesam li zakljuèala ulazna vrata, je li normalno da hladnjak tako èudno šumi, i zašto susjedi veæ prolaze stubištem tako glasno. U pet sati zakljuèim da nema smisla dalje le"ati. Podignem s poda prvi odjevni predmet koji mi je dopao u ruke, jednu crveno-bijelu kariranu ljetnu haljinu, koja je jedva sezala preko kukova, pa sam izgledala kao naglo naraslo dijete. Pove"em kosu i poðem u kuhinju. Pokušam zamisliti sve one stvari koje bih mogla raditi kada Eliasa ne bi bilo tu, no ništa mi nije palo na pamet, pa stoga odustanem i od onoga što sam s njim morala raditi: posvuda su le"ali naèeti omoti, novine, korištene šalice i posude, smeæe u gomilama, naravno da ga nisam dijelila na papir, staklo, plastiène materijale, organski otpad, metale, elektriène ureðaje i krupni otpad. Ukljuèim radio i poènem prevoditi jutarnje vijesti na francuski dok sam ispirala posudu za espresso i omekšavala komad polugotova baguetta u posudi s pasteriziranim mlijekom. Zazvoni telefon, trgnem se i zagrcnem se bagetom koji uopæe nisam dopekla. Na zaslonu telefona zasvijetli Eliasov broj. «Veæ si budan?», upitam zaèuðeno. «A što si mislila? Nas se ovdje budi veæ u šest sati radi vizite. Zure u èovjeka kao da je kakav kuniæ kojega su upravo izvukli iz šešira. A ako prespava taj èarobnjaèki trik, oni ponovno dolaze.» «Kako se osjeæaš?» Veza je šumila. «Imaš li bolove?», pitala sam dalje. «Nemam», odgovorio je. Oboje smo znali da je to la". «Bi li danas mogla doæi ranije?», zapita oklijevajuæi. 24

«Da», pokušam zvuèati nje"no, dok mi istoga trenutka padne na pamet da danas imam još jedan seminar. No veæ je bilo kasno, obeæala sam. «Hvala.» «U redu je. Trebam li ti što donijeti?» «Toplu odjeæu, ovdje se prozor mora dr"ati otvoren.» Promrmljao je nešto u slušalicu što nisam razumjela, a onda je nastavio normalnim glasom: «Najbolje jedan šal i pulover, onaj crni i svijetlosivi od kašmira.» «!eliš li bilo što za jelo?» «To nikako, ovdje me èitavo vrijeme tove. Veæ se poèinjem debljati. No mo"eš mi donijeti knjige i objektiv iz ormariæa, prva ladica lijevo, ali ovaj put onaj pravi, molim te.» «Pa ne trebaš valjda svu jebenu opremu?» Spustim slušalicu pa pokušam zahvatiti komadiæ bijeloga kruha, koji je u meðuvremenu posve omekšao u posudici s mlijekom, no bilo je jednostavnije ispiti sadr"aj. Ljutila sam se, na Eliasa, na sebe i na cijeli svijet. Prolazila sam polako hodnicima knji"nice Visoke umjetnièke škole, koja je izgledala posve drugaèije nego ona na mojem fakultetu. Svaki èas sam izvlaèila po jedan primjerak s police i listala reprodukcije flamanskih majstora i dokumentacije o dogaðanjima. Dok sam u rukama dr"ala katalog izlo"be Sonic Youth, zapitala sam se je li mi "ivot protekao kako treba. Jezici mi relativno dobro le"e, brzo shvaæam strukture i imam dobro pamæenje, no posljednjih godina rijetko sam se posveæivala ièemu osim uèenju struènog vokabulara i gramatièkih konstrukcija. Bila sam disciplinirana i gladna uspjeha. U školi sam nauèila engleski, francuski i nešto malo talijanskog, zatim sam kao au-pair otišla na godinu dana u Francusku da usavršim svoj francuski. Potom sam upisala studij za tumaèe i u slobodno vrijeme uèila talijanski, španjolski i katkada poljski, no nikada se nisam mogla posebno oduševiti za slavenske jezike. Unatoè tomu pohaðala sam inozemni seminar na sveuèilištu 25

Lomonossov u Moskvi i obavila praksu kod meðunarodnih organizacija u Bruxellesu, Beèu i Varšavi. Stipendija za studij oslobodila me veæine popratnih poslova. Dosad sam se, doduše, mogla osvrnuti na dosta dugaèak radni sta" u "ivotopisu i navikla sam "ivjeti s Ritalinom i drugim lijekovima koji olakšavaju uèenje. Završila sam svoj prvi studij u redovnom roku i poèela pohaðati teèajeve arapskog jezika. Sami je bio dobar uèitelj, no on se vratio u SAD. Godinu dana poslije srela sam Eliasa. Bili smo skupa tek dva mjeseca kada smo odluèili otputovati. Proveli smo gotovo èetiri mjeseca na putu, putovali smo po Francuskoj, Italiji, odatle odlazili na Baleare i u Španjolsku, potom u Maroko, Egipat i Tursku. Tijekom tih putovanja Elias je snimao fotografije za svoju diplomsku izlo"bu. Kada smo se vratili nestao je u tamnoj komori, a ja sam upisala dva magisterija, prevoditeljske znanosti i arabistiku. Knji"nièar je nosio velike ro"nate naoèale i buljio u moju majicu. Pru"im mu knjige. «!ao mi je, ali ne ide drugaèije. Jako su lijepe... mislim, tvoje grudi.» Pogledam ga ravno u oèi, bile su hladne i sive. On se oèito ugodno osjeæao u svojoj ko"i, nije uopæe djelovao zateèeno ili kao da bi mu bilo neugodno, i pru"io mi knjige smiješeæi se. Vjerojatno je razradio vlastiti seksizam i mislio da mu je sve dozvoljeno. Htjela sam te"ak paket umjetnièkih monografija ispustiti na njegove prste, no on na vrijeme povuèe ruke. Po"elim ga pljunuti, no to mi je bilo odveæ teatralno. Bila sam toliko ljuta da sam odjurila na fakultet. Nadala sam se da æu se usput primiriti. Put pješice trajao je sat vremena, morala sam proæi središtem grada i kroz bankarsku èetvrt. Usput su me tri puta zamolili za milodare, šest puta mi se netko nasmiješio, dvaput je netko zatra"io cigaretu, tri puta jedan euro, a jedan stari šezdesetosmaš nudio mi je tantra-masa"u. Zakasnila sam na seminar, a moj francuski prijevod pokazao se lošim. Danas mi uopæe nije bilo do 26

Simultanog tumaèenja francuski-njemaèki III, niti do Intro, niti uopæe do prijevoda. Profesor me zamoli da mu doðem na razgovor. Tijekom cijelog studija nisam imala lošiju ocjenu od 4,5, a i ta je bila zapravo jedan previd iz prvoga semestra. Danas popodne æe mi sjediti suèelice, miješati kavu u svojoj plavoj šalici i opomenuti me da se prihvatim posla. Zatim æe se raspitivati o vinogradarskim podruèjima u Azerbajd"anu i sa"alijevati me zbog moje zakašnjele višejeziènosti, jer mi ovo, naime, nije materinski jezik, i tu nema pomoæi. Ja æu pak šutjeti i miješati svoj nezaslaðeni èaj i neæu mu ništa reæi o izvrsnom konjaku iz podruèja Genše, jer se taj konjak ne mo"e nabaviti ni u elegantnoj boci, ni u specijaliziranim trgovinama piæem, nego samo ondje i samo u malim posudama, koje se daju i šalju samo dobrim poznavateljima i bliskim srodnicima. I neæu mu reæi da azerbajd"anski mo"da i nisam nauèila od roditelja, nego od naših susjeda i da sam ga govorila teèno i bez stranog naglaska sve dok nismo došli u Njemaèku, i ja ga više nisam mogla upotrebljavati. Kao što mu neæu reæi ni da sam u Azerbajd"anu od svoje pete godine imala privatnog uèitelja engleskog i francuskog, i da je moja majka za tu nastavu morala prodati dijamantni prsten svoje majke. Neæu mu reæi ni da ljudi koji "ive bez tekuæe vode ne moraju nu"no biti bez izobrazbe, ali moj profesor je bio moj profesor i bio je kum djeci u Africi i Indiji. Njegova multikulturalnost pokazivala se u kongresnim dvoranama, zgradama za konferencije i skupim hotelima. Za njega je integracija bila zahtjev za manje marama na glavi i više otkrivene ko"e, potraga za ekskluzivnim vinima i neobiènim turistièkim odredištima. Kada sam došla do bolnice, bila sam još ljuæa. Rainer je rekao da je Elias na pregledu, a Heinz je namignuvši dodao da bi to moglo dulje potrajati. «To bi moglo potrajati, no ostani tu, mi æemo se veæ pobrinuti za tebe.» Obojica su se nasmijala. 27

Tresnem knjigama o stol i odmah iziðem van. Odjeli su bili okru"eni malim parkom, no tamo nikada nije bilo mira, klupe su uvijek zauzimali stariji ljudi, a po uskim stazama su se stalno gurali invalidi u kolicima. Sjednem na jedinu slobodnu klupu i pripalim cigaretu. Jedva da je prošlo pet minuta, a do mene sjedne jedna sitna starija "ena sa šarenom maramom i zlatnim prednjim zubima. Iz d"epa svoje bolnièke pid"ame izvuèe vreæicu sjemenki od suncokreta. Èistila je sjemenke zubima i prazne ljuske pljuvala ravno pred moje noge. «Unutra to više ne smijem. Susjedi su se "alili lijeèniku.» Odgovorim joj na ruskom, na što se njezino lice ozari. Mahala je vreæicom sa sjemenkama pred mojim licem. «Imaš li zaruènika?» «Nemam.» «Deèka?» Kimnem i ona zadovoljno ispljune novu porciju praznih ljuski. «U tvojim godinama ja sam veæ bila udana.» Slegnem ramenima. «Kako èesto?» «Molim?» «Kako èesto?», ponovi ona. «Kako te èesto tuèe? Udara li jako, svom silinom?» «Uopæe me ne tuèe.» «Svi tuku. Mene je moj mu" tukao. I moja svekrva. Ona, ona je najjaèe udarala. Ta je imala udarac. Ali snaha, ta je isto bila zla. Le"ala sam u bolnici, dvije godine.» «Dvije godine?» «Da. Dvije godine.» «Na kojem odjelu?» «Pa na sovjetskom, kao i svi drugi. Kakvo je to pitanje?» «Je li odjel bio zatvorenog tipa?» «Ne, ja sam u glavi posve bistra. O èemu ti to prièaš? Bila sam trudna, sa sedmim.» Zašutim. 28

«Šest je više nego dovoljno. Rekla sam mu da me više ne dira, no on je to i dalje radio.» Kimnem glavom. «Nisam više imala volje. Popela sam se na ormar i skoèila. Ispali su mi unutarnji organi i smjestili su me u bolnicu. A sada sam opet tu.»

IV.

Poznavala sam èovjeka koji se na blagajni sagnuo za svojim sitnišom. Crni ogrtaè i srebrnasta kosa, uredno poèešljana oko uglate lubanje. Nisam ga odmah vidjela, tek sam kasnije zamijetila lagano cupkanje i šiljate vrhove njegovih cipela od krokodilske ko"e. Na fakultetu bi sa smiješkom prolazio pored nas, kao što se prolazi pored skupine ljudi èija lica nije potrebno razlikovati. Windmühle je davao konzultacije i utjelovljavao aroganciju uspješnog tumaèa, nosio je košulje uštirkanih ovratnika, do savršenstva govorio nekoliko jezika i dobivao poslove svih velikih institucija. Govorilo se da je njegov glas u slušalicama tako milozvuèan da je jednom zgodom od pripadnice lihtenštajnskog izaslanstva dobio dvosmislenu ponudu. Na svojim predavanjima obièno bi bio u stanju potpune samodopadljivosti. Windmühle je stajao na blagajni i plaæao sendviè. U blizini sjeverozapadne bolnice nije bilo nièega osim groblja, pogrebnog poduzeæa i drogerije. Sjedila sam u bolnièkom kafiæu, preda mnom je stajao tanjur rijetke juhe i nisam se mogla odluèiti hoæu li je jesti. Razmišljala sam, naime, koji bacili sada plivaju izmeðu krumpira i mrkvice iz limenke. Elias je veæ dva tjedna le"ao na ortopedskom odjelu i trebao je le"ati još najmanje toliko. Brojali smo dane, puno ili malo, ovisno o raspolo"enju. Windmühle mi se nasmiješi. Oprezno mu uzvratim smiješak, on mi priðe i upita smije li sjesti do mene. Svi su stolovi u kafiæu bili slobodni. Ja potvrdno kimnem. 30

«Znate što? Uvjeren sam da Vas poznajem.» Ponovno kimnem. «Vi ste bili jedna od mojih studentica, zar ne?» Smiješak mu je bio ohrabrujuæi. «Zašto ste prekinuli moj seminar?» Zagrize sendviè. Šutjela sam. «Ruskinja?» «Pomalo.» Htjela sam biti opširnija, no Windmühle odmahne rukom: «Recite mi radije koji su vaši drugi jezici?» «Ruski, francuski i engleski.» «Koji još?» «Nijedan drugi radni jezik.» «Ali zasigurno govorite još neke jezike.» Kimnem, ne znajuæi što bih rekla. Windmühle me prodorno promatrao, ja ponovno kimnem i poènem zuriti u svoju šalicu. Treæega dana svojega boravka u Njemaèkoj pošla sam u školu i odmah su me vratili dva razreda. Umjesto da vje"bam raèunanje korijena, trebala sam voštanim bojama bojati mandale. Pratila sam roditelje do ureda za strance i tamo nauèila da jezici znaèe moæ. Tko nije govorio njemaèki nije imao glasa, one sa slabim znanjem se jednostavno preèulo. Zahtjevi su se odobravali u skladu s te"inom naglaska. Èekali smo dok iznad teških "eljeznih vrata nije zasvijetlio broj mojih roditelja. Èekalo se dugo jer slu"ba za strance rijetko je kada obavljala posao s više od pet imigranata i morali smo doæi satima prije poèetka radnoga vremena da bismo uopæe stigli na red. I na roditeljskim sastancima u školi, na kojima su nas skroz-naskroz šikanirali, sjedila bih s majkom na hodniku, kratko podšišana, s debelim naoèalama i aparatiæem za zube. Zurila bih u svoje cipele i stidjela se i sebe i majke. Nastavnice njemaèkog, matematike i zemljopisa jednoglasno su izjavile da je moje znanje jezika manjkavo i da mi nije mjesto u gimnaziji. Ja sam sve to nestrpljivo prevodila majci. Gimnaziju koju sam pohaðala imigranti su 31

poznavali samo preko Springerovog tiska i popodnevnih televizijskih emisija. U mojem je razredu, doduše, bila jedna djevojèica, èija je majka došla iz Finske, a u paralelnom razredu bio je jedan djeèak, èija je majka bila Nizozemka, bili su mormoni i ni jedno od njih nije nosilo Lidlovu odjeæu. Arapa, crnaca i Turaka nije uopæe bilo. Ja sam trèkarala za svojim kolegicama i kolegama iz škole, pokušavala nabaviti istu odjeæu i baviti se istim hobijima, no mi sebi nismo mogli priušiti ni jedno ni drugo. Kada je razred bio nemiran, odgovornost za nemir je uvijek pripisivana meni, iako sam se stidjela otvoriti usta. Tijekom tri godine nisam progovorila gotovo ni rijeèi. Prepustila bih se sanjarenju: prouèavala sam zemljopisne karte, èitala vodièe za putovanja, sastavljala popise stvari koje æu usput trebati. Bila sam sigurna da æe sve biti bolje èim otputujem i poènem "ivjeti kao fotografkinja, novinarka, stjuardesa. U našem gradiæu postojala je jedna amerièka vojarna, ponekad sam pomišljala da se udam za vojnika, no smatrala sam se odveæ ru"nom, a poslije sam doznala da su supruge vojnika ostajale u Njemaèkoj. Ja sam pak htjela otiæi. U jedanaestom razredu imala sam nastavnicu njemaèkog kojoj je ispadala kosa. To joj nisu mogli oprostiti ni uèiteljski kolegij ni njezini maloljetni uèenici. Kada više ne bi mogla izdr"ati poni"enje, proslijedila bi ga na druge. Bilo je to jednoga mirnog zimskog popodneva, svjetlo je bilo mutno a razred neprozraèen. Nastavnica njemaèkog predavala je i politologiju, a tema je bila kriminal meðu strancima. Svi su odmah bili za izgon kriminalnih stranih elemenata. Toènije reèeno, radilo se o sluèaju Mehmet – o jednom kriminalcu, kojega ni sama ne bih rado upoznala, ali nisam shvaæala što ga je toèno razlikovalo od jednoga njemaèkog kriminalca, osim što je bio roðen u Njemaèkoj, odrastao u Münchenu i bio socijaliziran iskljuèivo u njemaèkim obrazovnim ustanovama, a ipak nije posjedovao njemaèko dr"avljanstvo. Na to je pitanje moja nastavnica imala spreman odgovor. Kada više nisam mogla otrpjeti raspravu uzela sam iz torbe škare za ruèni rad, ustala i pošla prema nastavnici. Stala 32

sam pred nju sa škarama u desnoj ruci. U tom sam trenutku znala da mogu uèiniti sve što hoæu. Strgnula sam joj vlasulju s glave. Netko se glasno nasmijao kada se pokazala gotovo posve æelava glava s nekoliko èuperaka prorijeðene kose. Ona se nije branila, samo me zaprepašteno promatrala. Bilo mi je zapravo èak i "ao, jer ona je isto tako bila "rtva, kao što sam to bila i ja, no za razliku od nje, ja sam se odluèila braniti. Izbaèena sam iz škole. Moja je majka bila zaprepaštena, ocu je to bilo zabavno i bio je donekle ponosan, a ja sam znala da æe sve biti bolje. U poèetku uopæe više nisam htjela pohaðati školu, nego sam namjeravala poæi na put oko svijeta, no nisam imala ni novaca niti njemaèku putovnicu. Prešla sam u školu Max-Beckmann u Frankfurtu i poèela stanovati sa Sibel. Sada sam teèno govorila pet jezika, a još nekoliko jezika govorila sam kao što turisti u baru Ballermann na Mallorci govore njemaèki, no nisam imala slobodnog vremena. «Što Vi zapravo radite ovdje?», upita me Windmühle. «Došla sam u posjet svome deèku.» On kimne i poène se raspitivati za Eliasa, što mi je odgovaralo. «A Vi?», upitam. «Dat æu Vam svoju posjetnicu. Mo"ete mi se javiti ako biste što zatrebali.» Dugo nakon što je Windmühle pojeo i otišao, ja sam još uvijek dr"ala u ruci njegovu posjetnicu.