Superman je Arapin by Edicije Božičević

CMY

12/5/13

9:16 AM

Joumana Haddad (Bejrut, 1970.) libanonska je pjesnikinja, prevoditeljica, novinarka, performerica i istaknuta borkinja za ženska prava. Objavila je nekoliko zbirki poezije koje su naišle na odlične kritike te su uz njezin esejistički opus prevedene na brojne jezike. Sama govori sedam jezika. Za svoj spisateljski, novinarski i aktivistički rad ovjenčana je brojnim nagradama u Libanonu i diljem svijeta. Osnivačica je i glavna urednica kulturnog časopisa „Jasad” koji se bavi temama tijela u umjetnosti, znanosti i književnosti te urednica kulture u dnevnim novinama An Nahar. Predaje na Libanonskom američkom sveučilištu. Nakon svjetski poznatog djela Ubila sam Šeherezadu. Ispovijest ljutite Arapkinje Joumana Haddad na hrvatsko se tržište vraća novim naslovom Superman je Arapin. Kombinacijom stihova, dinamične proze te pitkog novinarsko-esejističkog stila Haddad uspješno dekonstruira neke od uvriježenih mitova i rodnih predrasuda ne samo istočnog, već i zapadnog kulturnog kruga. Ovaj put na meti su se našli monoteizam, mačizam, iskonski grijeh, rat spolova, čednost, brak i starenje, koje Haddad duhovito i promišljeno naziva „katastrofalnim izumima“ suvremene civilizacije. Sve ove kulturološke konstrukcije, poput američkog superjunaka iz naslova, prema Haddad su zaista „izumi“, „fikcije“, i samim time podložni promjeni. Kombinacija pristupačnog jezika te niza šokantnih statističkih podataka knjizi je u različitim miljeima osigurala iznimno široku čitateljsku publiku. Možemo se samo nadati da će promišljanja arapske feministice na jednako plodno tlo pasti i u Hrvatskoj gdje je ova vrsta „feminizma za svakoga“ svakako prijeko potrebna. ISBN: 978-953-7953-04-1 cijena 130 kn / 17 eur www.edicije-bozicevic.com

Joumana Haddad SUPERMAN JE ARAPIN

Superman v1.1 A.pdf

Joumana Haddad

SUPERMAN JE ARAPIN

Joumana Haddad Superman je Arapin

Prvi put tiskano u Hrvatskoj, studeni 2013, u nakladi © Edicije Bo ièeviæ Trg kralja Tomislava 18, Zagreb www.edicije-bozicevic.com Za nakladnika Juraj Bo ièeviæ Prijevod eljka Gorièki Urednica Nataša Medved Prijelom Miroslav Kodriæ Ovitak Iva Mandiæ Tisak Denona d.o.o.

ISBN: 978-953-7953-04-1 CIP zapis dostupan u raèunalnome katalogu Nacionalne i sveuèilišne knji nice u Zagrebu pod brojem 861829 Sva prava pridr ana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umno iti i prenositi u bilo kojem obliku, elektronièkim ili mehanièkim sredstvima, ukljuèujuæi fotokopiranje, snimanje ili bilo kakvo digitalno pohranjivanje ili distribuiranje bez prethodnog pismenog dopuštenja nositelja autorskih prava.

Joumana Haddad

SUPERMAN JE ARAPIN O Bogu, braku, maèo muškarcima i ostalim katastrofama

Prevela s engleskoga eljka Gorièki

Edicije Bo ièeviæ Zagreb, 2013.

Mojim sinovima Mouniru i Ounsiju. Neka izrastu u prave „muškarce“, a ne u „supermene“: muškarce kojima æu se ponositi, muškarce kakvi bi sami bili ponosni da postanu.

Što je onda ovo? Ovo nije knjiga. Ovo je optu ba, kleveta, osobna uvreda. Ovo nije knjiga, u obiènom smislu te rijeèi. Ne, ovo je neprekidno vrijeðanje, ispljuvak u lice Umjetnosti, noga u tur Bogu, Èovjeku, Sudbini, Vremenu, Ljubavi, Ljepoti... èemu god hoæete. Ja æu vam pjevati, mo da malo neskladno, ali pjevat æu vam. Henry Miller (Rakova obratnica) Ja, duboko nagonski, biram muškarca koji iz mene izvlaèi snagu, koji pred mene postavlja ogromne zahtjeve, koji ne sumnja u moju hrabrost ili ilavost, koji me ne smatra naivnom ili nevinom, koji ima hrabrosti postupati sa mnom kao sa enom. Anaïs Nin Tragedija maèizma je u tome da muškarac nikad nije dovoljno muškarac. Germaine Greer

SADR AJ

Jednom davno … . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 1. ZAŠTO OVA KNJIGA? Pjesma Izgubljeno i naðeno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Tirada U slavu sebiènosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Prièa Poruka èitaocu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

2. KAKO JE SVE POÈELO (opæenito) Pjesma Poèeti ispoèetka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Tirada Glava ili pismo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Prièa Postanak, ali ne onako kako su ga oni zamislili . . . . . . 31

3. KAKO JE SVE POÈELO (za mene) Pjesma Metafora ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Tirada Zaljubiti se i odljubiti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Prièa Bliski susreti druge vrste . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

4. KATASTROFA ZVANA MONOTEIZAM Pjesma Molitva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Tirada Zašto ne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Prièa Ne po eli ene bli njega svoga... ni magarca njegova . 55

5. KATASTROFA ZVANA IZVORNI GRIJEH Pjesma Uvijek iznova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 Tirada Politièki nekorektna pitanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Prièa Štetan, izopaèen i ru an . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70

6. KATASTROFA ZVANA MAÈIZAM Pjesma Dobro promisli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Tirada Priruènik za maèo muškarce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Prièa Muda imaju cijenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

7. KATASTROFA ZVANA RAT SPOLOVA Pjesma Ja sam ena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Tirada Ka e on ka e ona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Prièa Arapsko proljeæe, navodno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102

8. KATASTROFA ZVANA ÈEDNOST Pjesma Recept za nezasitne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 Tirada Penis: upute za uporabu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Prièa Vi koji ulazite odbacite svaku nevinost . . . . . . . . . . . . 126

9. KATASTROFA ZVANA BRAK Pjesma Zamrznuto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 Tirada Razvoj tisuæljetnoga gafa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 Prièa Uzimam te da mi budeš privremena ljubav . . . . . . . . . 136

10. KATASTROFA ZVANA STARENJE Pjesma O artièokama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 Tirada Pa što? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152 Prièa Svi smo mi Petar Pan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154

Njihovi prekrasni glasovi u mojoj glavi . . . . . . . . . . . 159 Pismo sinovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 I ivjeli su sretno … . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171 Dodatna literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 Zahvale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175

Jednom davno …

Jednom davno ivjela je djevojèica koja je voljela èitati više od ièega drugog na svijetu. Èitala bi sve što joj je došlo pod ruku: oèeve novine, majèine sjajne èasopise, i sve knjige koje su se nalazile u njihovoj velikoj kuænoj biblioteci. Èitala je èak i i uputstva koja su dolazila u kutijama s lijekovima, sve o doziranju, uzimanju i nuspojavama lijekova. Tako je do osme godine nauèila da antacide i alkohol ne valja miješati, te kako „ranitidin mo e smanjiti apsorpciju diazepama i njegovu koncentraciju u plazmi“: upozorenja koja se nisu pokazala previše korisnima kasnije u ivotu. Èitala bi za vrijeme ruèka (na oèajanje majke); za vrijeme odmora u školi (na razoèarenje prijatelja); za vrijeme satova za koje nije previše marila (zemljopis je debelo precijenjen); za vrijeme vo nje u autobusu (zato bi èesto promašila stanicu i kasnila); u skloništu gdje bi se skrivala od bombardiranja tijekom graðanskog rata koji se odvijao vani (mnogo uèinkovitije od èepiæa za uši)... A noæu, dok su svi ostali spavali, ona bi ispod pokrivaèa zavukla svjetiljku i èitala. Suvišno je reæi da sam ta djevojèica bila ja. *** Kod kuæe nikad nismo imali stripove. Kao prvo, bili su preskupi i kao takvi prevelik luksuz za skromnu obitelj iz srednje klase kakva je bila moja. Kao drugo, nisu bili dovoljno „ozbiljno“ štivo za mog tradicionalnog oca, koji je prezirao svaku reèenicu koju barem dvaput nije trebalo proèitati ne bi 11

li je razumjeli. Tako da sam uglavnom bila nesvjesna postojanja stripova. Sve dok jednoga dana – bilo mi je devet ili deset godina – nismo bili u posjetu kod tete, a ja sam se osjeæala iskljuèenom iz društva trojice roðaka i brata koji su se igrali lovice pa sam u kutu nabasala na zalihu stripova o Supermanu. Odmah sam navalila na njih. Kakvo je to bilo otkriæe! Odmah sam zavoljela Clarka Kenta. Bio je plah, nespretan, iskren, sladak, blag muškarac. Ukratko, bio je stvaran. No svaki put kada bi rastrgao svoju svakodnevnu odjeæu, pretvorio se u Supermana i odletio kroz prozor da spasi ljudski rod, uhvatila bi me neka vrsta nelagode. Nisam mogla toèno odrediti zašto mi se nije sviðao takav, posebice zato što se èinio takvim divljenja dostojnim junakom. Ali nisam si mogla pomoæi. Gadio mi se lik koji je bio „br i od metka i sna niji od lokomotive“ i koji mo e „skrenuti tok moænih rijeka i savinuti èelik golim rukama“. Nisam Clarka Kenta vidjela kao krinku Supermana, veæ obrnuto. A onda mi je jednoga dana, mnogo, mnogo kasnije, sinulo: ovaj svijet (i ene u njemu) ne treba umjetne „muškarce od èelika“. On treba prave muškarce. Da, prave muškarce: nespretne, plašljive, pune mana, grešaka i slabih toèaka. Prave muškarce koji nemaju tajne identitete. Prave muškarce koji ne misle da vide dalje od vas, èuju bolje od vas, trèe br e od vas i ono najgore, misle više od vas. Prave muškarce kojima ne trebaju plave tajice i crveni plašt (èudna metafora za mu evnost) kako bi se osjeæali sna nima. Prave muškarce koji ne misle da su nepobjedivi. Prave muškarce koji se ne boje pokazati svoju ranjivost. Prave muškarce koji ne skrivaju svoje pravo ja od vas (ili sebe samih). Prave muškarce koji se ne srame tra iti pomoæ kad je trebaju. Prave muškarce koji su ponosni što mogu raèunati na vas, isto kao što su ponosni što oni vama mogu pru iti podršku. Prave muškarce koji se ne poistovjeæuju s proporcijama svoga penisa i kolièinom dlaka na prsima. Prave muškarce koji ne ovise o svojoj izvedbi u krevetu. Prave muškarce koji se ne odreðuju prema debljini svojega bankovnog raèuna. Prave muškarce koji æe vas pa ljivo poslušati, a ne odmah 12

drsko pokušati spasiti. Prave muškarce koji se ne osjeæaju poni enima i kastriranima ako tu i tamo ne postignu erekciju. Prave muškarce koji o onome što je najbolje za vas raspravljaju zajedno s vama, umjesto da samo naduto ka u „pusti da ja to riješim“. Prave muškarce koji na vas gledaju kao na partnericu, a ne kao na misiju/ rtvu/trofej. Prave muškarce koji dijele svoje brige i probleme s vama i ne ustraju na tome da ih sami rješavaju. Prave muškarce koji se, ukratko, ne srame pitati za smjernice, umjesto da se pretvaraju kao da sve znaju (èesto pod cijenu da se izgube). *** Svijet sigurno ne treba Supermene. Zašto? Kao prvo, zato što je Superman izmišljen lik. Mnogi od vas æe sada uzviknuti: Ma daj me nemoj! Što je još nova? Naravno da je izmišljen. E pa pogodite što: u mom svijetu (a sigurna sam i u nekim dijelovima vašeg), mnogi vjeruju da on zaista postoji. No nije u tome pravi problem. Ovdje ne govorimo o sindromu „izmišljenog prijatelja/spasitelja“. Pravi problem le i u tome da su oni koji vjeruju u postojanje Supermana uvjereni da oni jesu on. I ponašaju se tome shodno. I tu sve ode nizbrdo. U tom trenutku voðe postaju tiranini, šefovi se pretvaraju u robovlasnike, vjernici u teroriste, a deèki u nasilnike. Sve u ime one „ja bolje od tebe znam što je za tebe dobro“. Da, izmišljeni lik mo e postati ljudska nesreæa. I premda se ponekad mo e èiniti smiješnim, zapravo nije. Tu no je. I destruktivno. I za sebe i za druge. Prièa opisana u prijašnjim retcima razlog je što sam se kasnije dosjetila jedne, meni sasvim uvjerljive analogije: Superman je Arapin. Ista podvojena liènost. Isti pretenciozni stav „ja æu spasiti svijet“. Iste maèo manire. „Ja sam dobar, a svi ostali su zli.“ Ista iluzija neuništivosti. Postoji toliko takvih samoprozvanih superjunaka u ovoj mojoj dragoj arapskoj regiji, što razotkrivenih što još neotkrivenih. Najopasniji su teroristi, jer kako se boriti protiv nekoga tko je voljan, èak silno eljan umrijeti? Veæ ste unaprijed izgubili bitku. Još ako im obeæate pedeset djevica koje ih èekaju u takozvanom Raju (dakle raju koji više slièi na javnu kuæu), indoktrinirana 13

osoba postaje nepobjediva (stalno se pitam kako se netko mo e nositi s pedeset djevica: ne bi li barem dvije ili tri „iskusnjare“ olakšale sve?). Ti teroristi su uz diktatore i vjerske fanatike najpoznatiji arapski Supermeni: Osama Bin Laden, Saddam Hussein, Muammar Gaddafi, Hosni Mubarak, Abdullah bin Abdul Aziz Al Saud, Ayman Al Zawahiri, Mahmoud Ahmadinejad… Naravno, nekih od njih sreæom više nema, i dok ovo budete èitali, nestat æe još koji. No s ozirom na to da rastu i mno e se kao štakori, izumiranje vrste nije izgledno. No nemojmo zanemariti manje poznate predstavnike vrste. Nemojmo zanemariti prototip broj jedan „arapskog Supermana“: otac, brat, deèko, suprug, sin, susjed, direktor, sveæenik, šeik, medijski radnik, copywriter, politièar, uredski kolega, itd. Ukratko: muškarac iz susjedstva. Zaista, Superman je Arapin. Mo da se doima moænim, no njegovi su mišiæi samo krinka za njegove nesigurnosti. Mo da se doima autentiènim, no zapravo je la njak. Blijeda kopija originala kojemu nije dorastao. Mo da se doima izdr ljivim, no kratkoga je daha. Najobièniji izazov mo e ga uzdrmati, preplašiti i slomiti. Kriptonit je samo zelena alegorija za njegove brojne skrivene strahove. Mo da i odaje dojam da poma e, no zapravo guši i ugnjetava. Mo da zvuèi inteligentno, no ako ga pa ljivo poslušate, vidjet æete da muškost miješa s maèizmom, vjeru s fanatizmom, æudoreðe s ustajalim obièajima, dobrotu s koristoljubljem, zaštitu s gušenjem, ljubav s posjedovanjem i snagu s despotizmom. Mo da izvana i izgleda zdravo, no iznutra je truo. Kad otvorite sjajni oklop sve što æete naæi su la i, dvoliènost, kukavièluk i licemjerje. Mo da i tvrdi da spašava svijet, no svijet u biti treba spasiti od njega; a kao prvo i najva nije, treba ga spasiti od njega samoga. *** Kada je zapravo za ivjela ta ideja Supermana? Sve prièe imaju poèetak. Dugaèka, gotovo beskrajna prièa poput ove mora imati nezaboravan poèetak. Pa, poèelo je ovako: prvo je zbunjenost stvorila strah. Onda je strah stvorio Boga. Onda 14

je Bog stvorio koncept grijeha. Onda je koncept grijeha stvorio maèo muškarca. Onda je maèo muškarac stvorio poslušnu enu. Onda je poslušna ena stvorila podmuklost. Onda je podmuklost stvorila zaštitne maske. Onda su zaštitne maske stvorile rat spolova, i još mnogo toga u meðuvremenu. Onda su opet svi ostali zbunjeni. Superman nije jedini krivac za svoje postojanje i dugovjeènost. Nemojmo smetnuti s uma da su ene te koje stvaraju supermene: neznanje majki, površnost djevojaka, poslušnost kæeri, samo rtvovanje sestara, pasivnost supruga, i tako dalje i tako dalje. Opèinjenost Lois Lane la nim, jeftinim muškarcem nauštrb stvarnoga, skromnoga jasan je i va an primjer toga koju ulogu ene igraju u odr avanju rase maèo muškaraca. To je, znate, zaèarani krug. I mnogi su zarobljeni u njemu. Muškarci i ene. I to sretno. Nesvjesno ili namjerno. Stoga najhitnije trebamo shvatiti da je Superman la njak najgore vrste. Vrijeme je da strgne svoj kostim i zadr i svoju svakodnevnu odjeæu. Vrijeme je da odbacimo sjajne etikete i posegnemo za pravom stvari. Prije svega u sebi samima, a zatim i u svemu i svima drugima.

1. ZAĹ TO OVA KNJIGA?

Ako ne govorite istinu o sebi, ne mo ete je govoriti ni o drugim ljudima. Virginia Woolf

Pjesma

Izgubljeno i naðeno

Najbolja knjiga koju æu ikada napisati skrivena je negdje meðu knjigama koje sam veæ napisala: znam to. I mo da samo mo da ako tra im dovoljno dugo pronaæi æu je jednoga dana. … No nešto mi stalno govori da je najbolja knjiga koju æu ikada napisati ništa doli crne prljavšine ispod mojih noktiju: mojih tvrdoglavih noktiju koji se nikad ne umore od kopanja.

Tirada

U slavu sebiènosti

To je dio ljepote knji evnosti. Kad otkrijete da su vaše èe nje univerzalne èe nje, da niste usamljeni i odsjeèeni ni od ikoga. Da pripadate. F. Scott Fitzgerald

Dopustite da budem potpuno otvorena: ne pišem zato što elim promijeniti svijet. Nije mi to glavni cilj (uzevši u obzir pretpostavku da bih uopæe mogla). Niti mi je glavni cilj oduševljene monoteiste pretvoriti u svjesne ateiste. Neka se monoteisti samo utapaju u svojim iluzijama. Nije mi cilj uvjeravati maèo muškarce kako ene i njihovo dostojanstvo treba poštovati. Druga kazna za maèo muškarce je ta što su maèo muškarci. Što se prve kazne tièe, to je što postojim ja, i druge ene (i muškarci) poput mene. I sigurno æemo se tu i tamo sresti. Nije mi cilj preobraziti licemjere u iskrena ljudska biæa. Licemjerima je bolje trunuti u blatu vlastitih la i: onih koje govore ostalima, no ponajprije onih koje govore samima sebi. Nije mi cilj razotkrivati nepoštenje veæine vjerskih voða. Šarlatanstvo i idiotizam zaslu uju jedno drugo. Nije mi cilj rušiti zastarjelu instituciju braka. Neka zagri eni obo avatelji mita „dok nas smrt ne rastavi“ prosperiraju i mno e se na krevetu svojih zabluda. Nije mi cilj uvjeriti ugnjetavaèe da ene (ni dušom ni tijelom) nisu njihovo vlasništvo; barem ne sve dok neke ene vjeruju u to kao i muškarci. Nije mi cilj damama s burkom dokazivati da su podvrgnute patrijarhalnom ugnjetavanju i indoktrinirane od strane tog istog partijarhata. Nije mi cilj damama iz Playboya dokazivati da su 20

podvrgnute patrijarhalnom ugnjetavanju i indoktrinirane od strane tog istog partijarhata. Nije mi cilj razotkrivati dvostruke standarde naših dvoliènih društava i sustava. Prvi uvjet za ostvarenje izjave „sva ljudska biæa raðaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“ jest da prije svega moramo biti ljudska biæa. A neki se jednostavno takvi ne rode. Kunem se (ne „Bogom“, to nikako) da mi nije cilj voditi izgubljene ili prosvijetliti slijepe, ili pokvariti pobo ne, ili umiriti neurotiène, ili izlijeèiti impotentne/frigidne. Namjera mi je ostvariti moje pravo da budem tko god elim biti; moje pravo da ka em što elim; moje pravo da uzmem što elim; i moje pravo da radim što elim, ne odbacujuæi odgovornosti koje proizlaze iz tih prava koje s radošæu prihvaæam. Neka vam ne promakne „moje“ u prijašnjem odlomku. Dobro ga zapamtite. Nije tu sluèajno. Sebièno? Neka. Jasno i glasno. To je toèno ono što svijetu treba, po mom skromnom mišljenju: više iskrenih egoista, a manje la nih altruista i dobroèinitelja. Ako bivajuæi tko god elim biti, i govoreæi što god elim reæi, i uzimajuæi sve što elim, i radeæi sve što elim, potaknem još nekoliko drugih da budu ono što ele biti, da govore što ele, da uzmu što ele, da èine što ele... onda æu se smatrati najsretnijom osobom na kugli zemaljskoj. Ponosim se tom „kolateralnom štetom“ koju uzrokujem i ona me puni snagom, odluènošæu, ustrajnošæu i strašæu. Vjerujte mi, nije mi cilj promijeniti svijet. Ono do èega mi je stalo su ivot i pisanje. To su moje glavne bitke. Moji glavni ideali. Moja glavna borilišta. ivjeti i pisati sebe bez kompromisa, bez podmiæivanja, bez tajnih dogovora. ivjeti i pisati sebe nagu: nagu poput pjesme koja je upravo izašla iz utrobe. I to je to.

Prièa

Poruka èitaocu

Nemam nikome ništa za ponuditi osim vlastite pomutnje. Jack Kerouac

Dragi Èitaoèe, prije no što kreneš sa svakakvim pretpostavkama i zakljuècima, molim te obrati pozornost na to da, unatoè gorljivom naslovu, ovo nije manifest protiv muškaraca opæenito. Niti je ovo manifest protiv arapskih muškaraca zasebno. Jest, meðutim, krik u lice patrijarhalnomu sustavu i njegovom apsurdu, da ne spominjemo sramotnim „vrijednostima“: krik protkan strašæu, ali ne otrovom. To je i krik u lice jednom posebno zloglasnom nusproizvodu tog sustava: vrsti maèo muškaraca, uskogrudnoj vrsti, neandertalcima, vrsti koja ka e „postojiš samo u mojoj sjeni“... Voljeli bismo misliti da je ta vrsta izumrla, no nije. Voljeli bismo misliti da æe Arapsko proljeæe stati tome na kraj, no ništa nije izvjesno, jer, kako izgleda, jedno èudovište zamijenjeno je drugim. Voljeli bismo misliti da polako nestaju, ali nisu èak ni ugro eni. Još uvijek ih ima posvuda. Vrebaju poput nijemog diva ljudo dera. Usprkos borbi za enska prava, usprkos svim demonstracijama, zakonima, omoguæenim graðanskim slobodama, takozvanim „vjetrovima promjene“, naizglednoj jednakosti u nekim dijelovima svijeta. Volim to usporeðivati s Danteovim Paklom: neki su zapeli u prvom krugu, drugi u devetom. No, svejedno je to pakao. Mogli biste me uvjeravati da postoji mnogo ena koje su otpadni (nus)proizvod patrijarhata. I bili biste u pravu: u 22

potpunosti se sla em, i naglašavam tu èinjenicu kad god stignem, kako bih izbjegla prelaku, varljivu i široko rasprostranjenu zabludu izmeðu „patrijarhalnog“ i „muškog“. Ovdje mislim na ene kojima je frajer to privlaèniji što ih više ignorira i loše se prema njima ponaša; ene koje biraju alfa mu jake radije nego poštene, pristojne muškarce; ene koje u trudnoæi pri eljkuju mušku, a ne ensku djecu; ene koje sinove odgajaju da budu maèo, a kæeri da budu podlo ne i pitome; ene koje šute kada njihove kæeri zlostavljaju, bilo fizièki ili psihièki, ene koje te iste kæeri vode na rekonstrukcije himena ili obrezivanje; ene koje drugim enama propovijedaju kako su stvorene da ostanu kod kuæe i ne sudjeluju u politièkom, društvenom ili poslovnom ivotu svoje zemlje; ene koje uèe druge ene da budu krotke i poslušne; ene koje omalova avaju, mrze ili se bore protiv ideje uspješne ene; ene koje ne vjeruju u (postojanje) uspješne ene; ene koje potièu svoje kæeri da se udaju sa èetrnaest ili da budu „strpljive“ kad ih suprug tuèe; no najbitnije: ene koje su istinski duboko uvjerene da su muškarci jaèi, superiorniji, pametniji spol... Primjeri patrijarhalne ene (koja je to svjesno ili nesvjesno) u našim društvima i kulturama beskrajni su. S druge strane, i u svakom kutku modernoga svijeta još uvijek ima muškaraca koji misle da su „bolji“ od ena i dokazuju to lupanjem o prsa poput gorila: muškaraca koji loše postupaju sa enama. Muškaraca koji tuku ene. Muškaraca koji iskorištavaju ene. Muškaraca koji se prema enama odnose svisoka. Muškaraca koji podcjenjuju ene. Muškaraca koji pokrivaju ene. Muškaraca koji na ene gledaju kao na jeftino meso. Muškaraca koji „prodaju“ i „kupuju“ ene. Muškaraca koji na ene gledaju kao na manje vrijedne i u najbolju su ruku prema njima snishodljivi. Muškaraca koji koriste svoje mišiæe i/ili svoju moæ (društvenu, politièku, vjersku, ekonomsku) koju im pru a pokvareni patrijarhalni sustav kako bi tlaèili ene. Supermena, kako se oni sami vide. „Spasilaca“ èovjeèanstva. No, Superman je, da ponovimo, la . I jedino što danas treba spasiti jest brod koji tone po imenu muškost. Da. Su23

perman je la . Odvratna, opasna, otrovna, ako ne i ubojita. Odvratna, opasna i otrovna kao i klišej o „dami u nevolji“. I isto kao što „progonjena“ ili djeva sklona samoka njavanju mora poèeti vjerovati u sebe, la ni Übermensch mora poèeti postajati muškarac. Pravi muškarac: muškarac kojeg ene zaslu uju. Muškarac kojeg èovjeèanstvo zaslu uje. No ponajprije, muškarac kakav zaslu uje biti.

2. KAKO JE SVE POÈELO

(opæenito) E pa onda, ako sam pokusni kuniæ, jesam li to samo ja? Ne, mislim da nisam; mislim da je još nešto dio pokusa. Ja sam glavni dio, ali mislim da i ono nešto ima udjela u svemu. Mark Twain (Dnevnik Adama i Eve i druge pripovijetke)

Pjesma

Poèeti ispoèetka

Tada Bog stvori enu na svoju sliku, stvori je iz sirove zemlje, stvori je iz ideje nje same: Lilit, u èijim oèima vidiš ljubav izgubljenu ili ljubav napuštenu. Lilit, lovac i lovina, koja guguæe poput grlice da ukroti lava, koja stvara zakone i krši ih, koja ve e muškarce, a onda plaèe da ih se oslobodi, koja stoji u središtu Zemlje i promatra kako se polagano vrti oko nje, koja sebi prinosi èempres, suton i daleke morske horizonte. Lilit, koja je za nas bezimena, èija buduænost veæ blista u oku njezina uma, koja je sna na u svojoj enskosti i stoga blaga, koja jede nebo i pije mjesec poput mlijeka, koja je u jednome trenutku u tvome naruèju, a u drugome veæ daleka sjena. Lilit, èiju nagost vide samo oni koji ne gledaju osloboðena ena u lancima, ena koja je slobodna èak i od slobode, vrhunac u kojemu se pakao i raj spajaju u miru, elja sama i èe nja za eljom. Lilit, blaga dok pobjeðuje, sna na dok gubi, koja govori u ime svake ene, koja govori u ime svakog muškarca, 27

koja je vidjela ali nikad izabrala, koja je izabrala ali nikad rasipala. Lilit, spremna izdati enski rod, spremna izdati, èijih je tisuæu uboda nje nije od tisuæu poljubaca. Lilit, pjesnikinja-demon, demonska pjesnikinja, pronaði je u meni, pronaði je u snovima, pronaði je i uzmi od nje što god eliš, uzmi cijelo, uzmi sve, nikada neæe biti dovoljno.

Tirada

Glava ili pismo

Avaj! Muškarac generalno ne ostane dijete, veæ djeèak. Arthur Helps

Neki muškarci govore enama: „Poštujem te, podupirem te, solidaran sam s tobom i štitit æu te dok si iva. To je Bo ja zapovijed, i tvoje pravo da to oèekuješ od mene.“ No oni poštovanje miješaju sa snishodljivošæu, potporu s ugnjetavanjem i solidarnost s uvredljivim tapšanjem po leðima. Pogotovo miješaju zapovijedi svoga patrijarhalnog boga s kršenjem nekih od osnovnih ljudskih prava. Neki muškarci koji tvrde da „poštuju, podupiru, solidarni su i štite ene“, govore joj: „Potièemo naše partnerice da ostvaruju uspješne karijere. Vaše ambicije su i naše ambicije, i vaša postignuæa su nama na ponos.“ No, duboko u sebi uvjereni su da ene samo rade kako bi popunile slobodno vrijeme. Srce ih izda ako ona zaraðuje više od njih; ena èesto mora na koljenima kleèati ne bi li zaslu ila povjerenje i odobravanje, poput malog djeteta koje tra i pa nju. Neki muškarci koji tvrde da „potièu svoje partnerice da ostvaruju uspješne karijere“ reæi æe eni: „Uzbuðuje nas britka inteligencija, jaka osobnost i vatrena narav. Koja je svrha enine ljepote ako je hladna lutkica koja ne reagira na naše rijeèi? Èak se divimo naèinu na koji se svaðate s nama i grdite nas.“ No, potajno pri eljkuju ne tako inteligentne i strastvene ene, veæ poslušnije i pasivnije. Neki muškarci koji tvrde da ih „uzbuðuje britka inteligencija, jaka osobnost i vatrena narav“ reæi æe eni: „Volim tvoj seksualni apetit i tvoj goruæi libido. Uvijek predvidiš moje elje i zapališ naš krevet novim maštarijama.“ No oni ne mogu podnijeti pomisao da prve braène noæi ona nije dje29

vica, osjete se uvrijeðenima ako preuzme inicijativu i smatraju da je njezina èast povezana iskljuèivo s onime što joj je izmeðu nogu. Neki muškarci koji tvrde da „vole enin seksualni apetit i goruæi libido“ reæi æe joj: „Ne podnosimo ljubomoru i ne prihvaæamo nikakvo opravdanje za nju. Ne posjedujemo jedno drugo i trebali bismo jedno drugome vjerovati.“ No, dok ne vide ništa loše u tome da jebu drugu ili se drugom o ene, neæe oklijevati da vrijeðaju, ostave, istuku ili èak u nekim sluèajevima ubiju enu, jer ih je prevarila, jer ono što se odnosi na njega oèito se ne odnosi na nju. Neki muškarci koji tvrde da „ne podnose ljubomoru i ne prihvaæaju nikakvo opravdanje za nju“ reæi æe eni: „Ne mo emo te se naslušati. Molim te, uvijek s nama dijeli svoje strahove, osjeæaje, probleme i brige.“ No, kad god otvori usta, ono što zaista misle jest: „Kada æe ova dosadna bujica priznanja stati?“ Neki muškarci koji tvrde da se „ne mogu naslušati onoga što im ena govori“ reæi æe joj: „Tvoje mi je zadovoljstvo na vrhu prioriteta; nisam sebièan i ne zanima me jednostrani seks.“ No, èesto æe zaspati na povratku sa svog seksualnog putovanja, èak i prije nego što njezino zapoène. Neki muškarci koji tvrde da im je „ enino zadovoljstvo na vrhu prioriteta“ reæi æe joj: „Cijenimo tvoju ranjivost. Sa mnom se ne moraš pretvarati da si uvijek sna na i puna samopouzdanja. Nemoj se bojati skinuti masku i otkriti svoju nje nu stranu. Volim te bez obzira na to slavila ti pobjedu ili oplakivala poraz.“ No, neæe oklijevati pobrojati joj, kad zatreba, njezine nesigurnosti i slabe toèke do u detalje. Neki muškarci koji tvrde da „cijene ensku ranjivost“ reæi æe joj: „Volim te baš takvu kakva jesi. Nemoj ništa mijenjati. Obo avam svaki detalj tvoje prirodne ljepote, bez ikakve intervencije.“ No, poviri li prirodna ena u njihove snove, vidjet æe duhove drugih ena: ena koje ne izgledaju poput nje. ena koje vole biti lutke i dodatci. ena kojima ne smeta uvijek govoriti „da“. ena koje se nikad ne svaðaju ili izazivaju. ena s umjetnim tijelima i praznim pogledom. ena koje sigurno plove vodama muške podsvijesti. ene-stvari koje lutaju zadovoljne, neustrašive, imune, vjeène... i be ivotne. 30

Prièa

Postanak, ali ne onako kako su ga oni zamislili

Kraj je odakle polazimo. T. S. Eliot

… I bi veèer, i bi jutro – šestoga dana. I Bog tada reèe: „Neka bude Muškarac, i neka vlada ribama u vodi i pticama u zraku, cijelom Zemljom i svim biæima koja hodaju po njoj.“ I bi Muškarac. I Bog mu dade ime Adam. Tada Bog vidje što uèini i mišljaše kako je sve dobro... Osim jednoga. Muškarac bijaše besmrtan. I nesretan zbog toga. Jer Bogu, koji je u najmanju ruku bio vjeèan, nije sinulo da Muškarcu treba završetak. A trebao mu je. Nasloni se tako Bog na golemu stijenu (istu onu koju je stvorio prvoga dana) i zamisli se nad tim problemom. „Zar nisu ivotinje dovoljne? Zar nisu biljke i planine i rijeke dovoljni? Što mi još preostaje uèiniti da ovo iritantno stvorenje skinem s vrata?“ Onda je Bog, baš kao Arhimed, do ivio svoj trenutak prosvjetljenja. Dat æe Muškarcu Smrt. I stvori Bog cigarete, prometne nesreæe, potrese i ostale neprilike. Tada Bog vidje što uèini, i naravno, mišljaše kako je sve vrlo dobro... Ali onda se pojavio drugi problem. Muškarac bijaše nepodnošljivo bahat. Jer Bogu, koji je bio Jedan i Jedini, i u najmanju ruku odluèan da to i ostane, nije sinulo da Muškarac treba shvatiti svoje granice. A trebao je. Zaroni tako Bog u duboko plavo more (isto ono koje je stvorio drugoga dana) i opet krene razmišljati. „Nisu li ivotinje i biljke i planine i rijeke i smrt dovoljni? Što mi je još èiniti da ovo naporno stvorenje skinem s vrata?“ 31

Onda je Bog do ivio svoj drugi trenutak prosvjetljenja. Dat æe Muškarcu samosvijest. I stvori Bog zrcala. Tada Bog vidje što uèini, i naravno, mišljaše kako je sve vrlo dobro... Onda se pojavio i treæi problem. Muškarac bijaše u teškoj depresiji. Jer Bogu, koji je u najmanju ruku bio veseo i optimistièan poput Zekoslava Mrkve, nije palo na pamet da Muškarcu treba utjeha. A trebala mu je. Poðe tako Bog u šetnju Mjesecom (onim istim koji je stvorio treæega dana) i zamisli se i nad tim problemom. „Nisu li ivotinje i biljke i planine i rijeke i smrt i zrcala dovoljni? Što još moram uèiniti da ovo gunðavo stvorenje skinem s vrata?“ Onda je Bog do ivio treæe prosvjetljenje. Dat æe Muškarcu kemijsku utjehu. I stvori Bog Prozac. Tada Bog vidje što je stvorio, i naravno, mišljaše kako je to vrlo dobro... Na to eto i èetvrtoga problema. Muškarcu bijaše dosadno. Jer Bogu, koji je u najmanju ruku bio samodostatan i samo(za)dovoljan, nije palo na pamet da Muškarcu treba razbibriga. No trebala mu je. Zajaši tako Bog zebru (istu onu koju je stvorio èetvrtoga dana) i opet pokuša dokuèiti u èemu je problem. „Nisu li ivotinje i biljke i planine i rijeke i zrcala i Prozac dovoljni? Što još moram uèiniti da ovo cmizdravo stvorenje skinem s vrata?“ Onda je Bog do ivio èetvrto prosvjetljenje. Dat æe Muškarcu neèime da se igra. I uze tako Bog komad zemlje s tla (ne dovoljno velik, na alost), napravi od njega valjak i prilijepi ga muškarcu izmeðu prepona – gdje æe mu se sasvim prigodno naæi „pri ruci“, pametno je predvidio. I stvori Bog penis. I vidje Bog što je stvorio i, naravno, pomisli kako je to vrlo dobro... No na vrata pokuca i peti problem. Muškarac bijaše usamljen. Jer Bogu, kojemu u najmanju ruku samotnjaèka zadovoljstva nisu bila strana, nije palo na pamet da bi Muškarcu trebalo društvo. A trebalo mu je. I muškarac je to Bo jim mrzovoljnim ušima jasno davao do znanja: uzdišuæi noæu, mrmljajuæi danju, aleæi se neprekidno. Bijaše nepodnošljivo. I sjedne Bog ispod stabla smokve (istog onog koje je stvorio petoga dana) i krene razmišljati o tom problemu. 32

„Nisu li ivotinje i biljke i planine i rijeke i smrt i zrcala i Prozac i penis dovoljni? Što još moram uèiniti da si ovo oèajno stvorenje skinem s vrata?“ Onda je Bog do ivio peto prosvjetljenje. Stvorit æe Muškarcu, i njegovom penisu, nekoga s kim se mogu igrati. Nekoga kome æe nareðivati. Nekoga koga æe gledati svisoka. Nekoga tko æe im slu iti. Nekoga koga æe iskorištavati. Tako se Bog, umjesto da se sedmoga dana odmori, posljednji puta potrudi i stvori enu. Stvori je od zemlje, isto kao i Muškarca. I dade joj ime Lilit. Onda Bog vidje što uèini, i naravno, naravno – s obzirom na obline i sve ostalo – mišljaše kako je sve i više nego dobro... Ali bio je tu još jedan, posljednji problem. Lilit nije bila igraèka, kao što je prvotno zamišljeno. Ili je u najmanju ruku bila propala igraèka. Bila je samostalna, sna na ena koja nije trpjela sranja od Muškarca (a ni od Boga kad smo kod toga). Bila mu je „partnerica“ i nije voljela da se prema njoj odnosi kao prema nekom dodatku. Kad joj je napokon prisjelo da joj se stalno govori što da radi, odluèi napustiti takozvani raj i naæi zanimljivije mjesto. I tako se spusti na Zemlju. I krene se razmno avati. No Muškarac tada opet poène cmizdriti i prigovarati zbog samoæe. Pa Bog stvori drugu enu. S time da je ovaj put, kako bi osigurao njezinu podanost i poslušnost, došao do sjajne ideje da je stvori iz Muškarèeva rebra: siæušnog dijela muške cjeline. Kako onda ne bi bila poslušna i pokorna svojemu „gospodaru“? I tako je stvorena Eva. ...I tog trena završila je era Muškarca i ene, a poèela era apsurdnog kaosa znanog kao „rat spolova“.

CMY

12/5/13

9:16 AM

Joumana Haddad SUPERMAN JE ARAPIN

Superman v1.1 A.pdf

Joumana Haddad

SUPERMAN JE ARAPIN