Dekadentizam

Literarni opus

Kontroverzni pjesnik, Gabriele D’Annunzio, na talijanskoj se literarnoj sceni pojavio već polovicom sedamdesetih godina devetnaestog stoljeća. Bilo je to doba postepenog mijenjanja staroga društva 18. stoljeća s njegovim pravilima, vrijednostima i sigurnošću, doba koje postepeno ustupa mjesto modernom društvu punom nesigurnosti, s krizama egzistencije i nedefiniranim kulturnim identitetom koji se očitovao kroz pojavu nemogućnosti komunikacije, izoliranost, egzistencijalne strahove, najbolje izražene kroz filozofski pravac poznat kao egzistencijalizam.

Dekadentizam

Od tada pa negdje sve do kraja dvadesetih godina 20. stoljeća javlja se i razvija kulturni i filozofski pokret dekadentizam. Fermentiranje ideja tijekom dekadentskog razdoblja, u pokretu koji je preobrazio cjelokupnu europsku kulturu, rezultiralo je značajnim postignućima na područjima raznih umjetnosti te izmijenio način života mnoštva ljudi. Pojam dekadentizam u javni je prostor unio kritičar Francesco Flora, koji je komentirajući Verlainov stih htio zapravo dati negativan prizvuk toj novoj kulturnoj tendenciji.

Dekadentizam je, protivno pozitivizmu, zastupao stav da znanost nije u mogućnosti pružiti čovjeku pravi uvid u stvarnost, već samo njenu površnu sliku, budući da znanost može objasniti kako se u prirodi događaju stvari, ali ne zna pružiti obrazloženje zašto je to tako. Drugim riječima, da bi spoznali samu srž stvari potrebne su - osim razuma i znanosti - naše intelektualne sposobnosti kao što su intuicija stvarnosti ili bar fragmentarna intuicija njenih djelića, psihološka introspekcija, analiza vlastite podsvijesti. Dekadentizam najvažnijim smatra intuiciju, iracionalnost, pjesnika kao vizionara ili proroka. Realni i stvarni život potrebno je nadomjestiti iluzornim svijetom