Osnove političkog nauka u Regenciji

a koju napose karakteriziraju nastojanja Comandantea da udovolji onim impulsima i strujanjima koje će nešto kasnije moderirati pokret fijumanizma.

Govor „Cagoia e leTeste di ferro“ predstavlja lingvističku transpoziciju „polarizacije prijatelj - neprijatelj“: ako na jednoj strani pojam prijatelj asocira na sliku fijumanskog legionara - povratnika iz vojske i rata, koji je još uvijek pod oružjem - na upornog i tvrdoglavog Testa di ferro; na drugoj strani pojam neprijatelj se čita kao ikona Cagoia koji je personifikacija svih „prljavština“ i zala koji tište postratnu Italiju.

Jezik moći djeluje tako što aktivira mehanizam komplementarnosti između dvaju polova, između prijatelja i neprijatelja, i to tako što uspostavlja i utvrđuje hijerarhiju važnosti između jedne društvene skupine i one druge: vrijednosti, čistoća, svjetlost (drzovitost all’arditezza), te prve skupine korespondiraju nevrijednostima odnosno bezvrijednostima, korumpiranosti, apatiji one druge strane. Takav lingvistički mehanizam spleta nije funkcionalan samo onda kada se želi zacementirati veze između pripadnika „čiste“ momčadi, već prije svega i onda kada se „neprijatelja“ nastoji delegitimirati kroz ruganje, ismijavanje i karikiranje.

Fiume: Citta ‘- Simbolo (Grad - Simbol), Citta’ - Fulcro (Grad - Žarište), Citta’ - Polo (Grad - Pol), Citta ‘- Arcobaleno (Grad - Duginih boja)

Skupina “Eksplozivni naumi“ ima podršku Alceste De Ambrisa. Ona želi da se odnosi sa Sovjetskom Rusijom stabiliziraju pa se u svojim pozdravima obraća Ircima, Egipćanima i Hindusima. Ruska socijalna revolucija poklapa se sa idejom Kvarnerske Regencije, koja podržava oduzimanje privatnog vlasništva i stvaranje inovativnog, obiteljskog okruženja. Najdraži san umjetnika i boraca je da se mase izdignu iz materijalnog i duhovnog siromaštva, da se najprije suzbiju glad, a onda i neznanje. Grad Fiume i Moskvu možda dijeli cijeli ocean, ali to su dvije obale koje moraju biti povezane mostom. Zabranjuje se govoriti o boljševizmu, a nova riječ za to je lenjinizam. D’Annunzio urla: „Lenjin pristaje Marxu kao što stvarnost pristaje snu! Lenjin je, dok se ne dokaže suprotno, pobjednik koji je nametnuo mladu Državu nasuprot aristokratskim i bradatim, europskim i američkim silama.

Lega di Fiume („Riječka liga“), ili prva etapa fijumanizma, donosi rubriku „Pokret potlačenih“ koja se re-

ferira na socijalno ekonomsko stanje i traži zakon o minimalnoj plaći. Futuristi cijelog svijeta šalju pisma podrške. Fiammetta, autorica apela za zaštitu prava žena pozdravlja Kvarnersku povelju koja potvrđuje jednakost muškaraca i žena. Neke su je takozvane „bogomoljke“optuživale da nema osjećaj za moral, a ona bi im odgovarala: “Baš ću se sama blindirati. Po fijumanski!“

Važno je distanciranje od fašizma pa tako neki od vodećih ljudi, poput Carlija i Marinettija, izlaze iz fašističkog pokreta o čemu su pismeno obavijestili Mussolinija. Da bi potvrdili svoja stajališta, uspostavljaju kontakte sa anarhističkom ljevicom i listom Anarhistički dnevnik. U Milanu, 1921. godine izlazi list Giornale del Fiumenismo („Novine fiumanizma“) koji je neprihvatljiv tadašnjem režimu, ali ga ovaj ne može ugasiti. Fijumanska politika mora biti avangardna.

Osuđuje se svaki socijalni sistem koji nastoji težiti dominaciji političkog nad ekonomskim, kolektivnog nad individualnim, koji koncepciju klase želi zamijeniti koncepcijom Domovine, sistem u kojem čovjek postaje tek puki registrirani izvršitelj.

Fijumanizam i Kvarnerski ustav zagovaraju socijalnu i internacionalnu pravdu, pravdu individue, pravdu za narode i klase oslobođene od svih represalija; ničiju diktaturu, poticanje vrednovanja duha, volje kreativnosti, kreiranje novih formi umjetnosti lijepoga, ljubav. Nadalje, zagovaraju iskrenost u međudržavnim odnosima, duboku reformu školstva koja promovira energiju, hrabrost, prodornost, intuiciju, strast, avanturizam, incijativu i herojstvo. Fijumanski futurizam nije: „modernost, talijanstvo, moć“, nego revolucija koja oslobađa pojedince, klase i narode.