Ostali pjesnikovi slogani

što se na groblju Kozala pomolio nad grobnicom svih poginulih u „Krvavom Božiću“ - petodnevnom sukobu talijanskih vladinih snaga i Comandanteove paravojske. Bilanca žrtava na obje strane brojala je preko pedeset mrtvih i oko dvijestotine ranjenih. „Pjesnik osvajač“ zauvijek je napustio grad Fiume desetak dana kasnije, te se automobilom odvezao u Mestre.

Io ho quel che ho donato (Posjedujem ono što sam poklonio)

Jedan od najpoznatijih danuncijevskih slogana, ugraviran je na urešenom zabatu nadvratnika ulaza u Vittoriale. Ovoj naizgled paradoksalnoj tvrdnji, koju je pjesnik znao često koristiti, pripisuje se ideja velikodušnosti kojom se on navodno inspirirao tijekom godina provedenih u osami svog rezidencijalnog zdanja na obali jezera Lago di Garda.

Slogan je otisnut i na žigovima kojima bi pjesnik obično pečatirao papir za pisanje pisama. Žigovi su okruglog oblika, a unutar kruga, uz moto, je i figura vaze u obliku roga kao simbol obilja. D’Annunzio je tvrdio da je na ovu izreku naišao kada ju je ugledao uklesanu u kamenu ložišta kamina iz 15. stoljeća. Zapravo se radi o prijevodu polustiha“Hoc habeo quodcumque dedi“ pjesnika Rabiria, Augustovog suvremenika, kojeg je citirao Seneka u VI knjizi djela De beneficiis. Frazu je opat Giovanni Ferro, u 17. stoljeću, prenio u svoj traktat, kao moto jednog španjolskog viteza konjanika iz 16. stoljeća.

Per non dormire (Da se ne bih uspavao)

Ovaj je moto vidio ispisanog na zidu palače markiza Bortolini i Salimbeni, na trgu Santa Trinita’ u Firenzi. Preuzeo ga

je i koristio, prema vlastitom priznanju, kako bi sebe podsticao na neprekinuti rad, čak i ne spavajući. D’Annunzio je najčešće pisao tijekom cijele noći. Ovom se izrekom volio prisjećati razdoblja svoje „najveće i najsretnije umjetničke kreativnosti“, godina koje je proveo u vili Capponcina, u mjestu Settignano, kraj Firence. Ostalo je zabilježeno kako se dugo vremena predomišljao oko toga da ga možda izmijeni u: „Per non morire“ (Da ne bih umro).

Ognora desto (Uvijek biti budan)

Još jedan moto koji mu je služio kao podsticaj za literarni rad. Koristio ga je za svoje ex libris, a bio je popraćen crtežom pijetla koji pjeva i kukuriče dok stoji uspravljen na hrpi knjiga.

Non nisi grandia canto - Non canto se non cose grandi (Pjevam samo o velikim stvarima)

Ovaj je moto dao uklesati u dno kamene stolice postavljene u središtu Arenga, u parku rezidencije Vittoriale.

Chi l’ tenera’ legato ? (Tko će ga držati vezanog ?)

Antički usklik slobode, želje i volje za vladanjem, u doba Renesanse često korišten kao porodični moto. D’Annunzio ga je dao utisnuti na ulazna vrata vile Capponcino u Settignanu te na jedan jaram, iz njegovog kraja Abruzzo, kojeg je objesio o kamin u istoj vili. Uz jaram je postavio srp i željeznu lopatu kopačicu, već dobrano istrošenu od upotrebe, te suhe grane s plodovima mogranja-voća koje budi sjećanje na trilogiju Romanzi del melograno, trilogiju koju je započeo djelom Il fuoco i koju nikada nije dovršio. Pjesnik se ove fraze prisjetio u pismu kojeg je krajem srpnja 1915. godine napisao tadašnjem premijeru Antoniu Salandri, a u kojem je od njega tražio da ukine veto Vojnog zapovjedništva na njegove avijatičarske pothvate. Taj je moto dao uklesati između mramornih stupića, u središtu malog kamina „Muzičke Sale“ u rezidenciji Vittoriale.

Ex celeritate lucem - Dalla velocita’ alla luce (Od brzine ka svjetlosti)

Moto koji je D’Annunzio kreirao u rujnu 1921. godine za ulja tvornice „Sigla“ iz Genove. Po okončanju Danuncijade pjesnik se povukao u osamu obitavališta u Vittorealu, ali je nastavio s praksom da uvijek rado prima poklone i ponude od strane tvrtki iz raznih branši, koje su bile uporne u traganjima i nastojanjima za stjecanje prestiža na tržištu. Tako mu je i tvornica „Sigla“ dostavila motorno ulje za njegov, tada već legendarni automobil Fiat Tipo 4

(kojim je predvodio „Marš iz Ronchija“ za ulazak u Rijeku), na čijim je vratima bio naslikan crtež Madonnine iz Loreta. D’Annunzio se zahvalio na poklonu hvaleći „lagano i veoma tekuće ulje koje njegovom motoru daje čišći, snažniji i krepkiji pjev i zvuk“. U svom uzvišenom stilu dodao je i: „Vrijeme je koristiti se uljem za igre božanske munjevitosti Brzine.“ Proizvođač ulja „Sigla“, naravno, umetnuo je ovu zahvalu D’Annunzia u svoje oglašivačke memorandume.

Ne’ piu’ fermo ne’ piu’ fedele (Ni nepokretniji, ni vjerniji)

Ovaj je moto, zapravo, bio namijenjen Mussoliniju. Nakon što se povukao na svoje imanje u Gardone Riviera, D’Annunzio je postao svjestan činjenice da na njega „strogo paze i da ga nadziru doušnici i špijuni“. Stoga je bio prisiljen na neaktivnost te se osjećao „nepokretnim i vjernim i pouzdano sigurnim“ u „pozlaćenom zatvoru Vittoriale“. Ovaj je moto D’Annunzio dao ugravirati u „Grb psa hrta“ na sredini fasade zdanja „Prioria“ svoje rezidencije. Ima onih koji su u tom grbu htjeli pročitati zagonetku“CAN-OSSA“ (pas-kosti) odnosno kosti uz noge psa koji se uspinje. Ovaj moto aludira na posjet Ducea rezidenciji Vittoriale 1925. godine. „Mussolini ide u Canossa...“

Forse che si’ forse che no

(Možda da, a možda i ne)

D’Annunzio je ovaj moto odabrao za naslov jednog od svojih proslavljenih romana, objavljenog 1910. godine. Izvorno je riječ o jednoj toskanskoj mudroj poslovici iz 14. stoljeća. Vremenom, ona je postala refren jednog narodnog napjeva, osobito raširenog u vojvodstvu Mantove krajem 15. stoljeća. Pjesnik je primijetio zapis tog refrena na tavanu jedne sale u Palazzo Ducale (vojvodskoj palači) u Mantovi. Tamo je bio upisan u meandre oslikanog labirinta što, najvjerojatnije, aludira na tešku situaciju u kojoj se našao Vincenzo I Gonzaga (vladar vojvodstava Mantove i Montferrat, u razdoblju 1587-1612) u vrijeme rata s Turcima. D’Annunzio je dao reproducirati ukras u obliku kružnog vijenca sa palače, preslikavanjem na naslovnicu svog romana Forse che si’ forse che no.

Immotus nec iners - Fermo ma non inerte (Miran, ali ne i inertan)

Horacijeva fraza koju je D’Annunzio izabrao za grb svoje plemićke titule „Principe di Monte Nevoso“ (Princa od Snežnika, kraj Ilirske Bistrice). Grb mu je izradio Guido Marussig (tršćanski slikar i graver), a prikazuje vrh planine prekriven snijegom iznad kojeg je sedam

najsjajnijih zvijezda sazviježđa Velikog medvjeda. Pjesniku je ovu titulu, na prijedlog Mussolinija, 15. ožujka 1924. godine - po pripojenju grada Fiume Italiji - dodijelio talijanski kralj. D’Annunziju je ovo bila neka vrsta utješne nagrade za njegove „napore“ oko paravojnog upada i okupacije grada Fiume. Izbor ovog slogana karakteriziran je polemičkim značenjem. Naime, D’Annunzio nije nikada propuštao niti jednu prigodu da Mussolinija podsjeti na svoja „junačka djela“, niti da izražava svoju želju za povratkom u akciju, napose tijekom prvih godina svojeg izbjeglištva u Vittorialeu.

Ottima e’ l’acqua (Voda je izvrsna)

Moto preuzet iz jedne ode starogrčkog pjesnika Pindara. D’Annunziju se svidio još u vrijeme dok je boravio u vili Capponcina te ga je dao utisnuti pozlaćenim slovima na umivaoniku kupaonice, pokraj svoje spavaće sobe.

Piegandomi lego (Obvezujem se dajući privolu, dok se povijam popuštajući)

Moto utisnut na papir za pisanje pisama i na ex libris. Prati ga prikaz žalosne vrbe koja se svija vezujući se tako uz drugo jedno stablo. Radi se o aluziji na činjenicu da je D’Annunzio ipak popustio volji Mussolinija koji ga je nastojao držati što je moguće dalje od političkog života talijanske nacije i eventualne pjesnikove aktivnosti u njemu.

Intra me maneo - Resto dentro di me (Ostajem unutar sebe samog)

Latinska fraza vezana uz sliku kornjače koja ostaje unutar svojeg oklopa. D’Annunzio ju je dao ugravirati na jednu metalnu pločicu koju je poslao Mussoliniju 1935. godine. On je, inače, imao običaj prijateljima poklanjati male kornjače napravljene od srebra, a koje je upotrebljavao kao talismane.

Numquam deorsum - Mai in basso (Nikada na dnu)

Jedna od mnogih latinskih izreka koje su pjesniku bile veoma omiljene te ga podsjećale na sliku vatre čiji su plamičci uvijek stremili k najvećim visinama. Ovaj je moto bio ispisan u sredini gorućeg plamena nacrtanog na zaštitnom limenom zaklonu jednog od brojnih kamina u vili Capponcina.

Cinque le dita e cinque le peccata (Pet prstiju i pet grijeha)

Za D’Annunzia je postojalo samo pet golemih grijeha, a ne njih sedam, zato što on luksuz i lakomost nije smatrao grijesima. Collectum durabit robur - Le forze raccolte dureranno (Snage skupljene, trajat će)

Ovaj je moto D’Annunzio upotrijebio prigodom utemeljenja zaklade Compagnia del Retaggio i prve zbirke i izložbe narodne talijanske umjetnosti inaugurirane krajem rujna 1921. godine.

Non timeo culices - Non temo zanzare (Ne bojim se komaraca)

Ovo je, ustvari, moto Sigismonda Pandolfa Malateste, plemića i zapovjednika plaćeničkih trupa (15. stoljeće). Pjesnik je ovaj moto dao ugravirati u prstenje s rubinima, a koji su bili namijenjeni za poklanjanje prijateljima. Jedan od takvih prstenova poklonio je i Mussoliniju odmah drugi dan nakon što je bio počašćen titulom „Princa od Snežnika“.

Suis viribus pollens - Possente di sua propria forza (Gospodar koji pod vlašću drži i svoju osobnu moć)

Jedna od najomiljenijih pjesnikovih fraza. Dao je ugravirati na pozlaćene žigove, kojima bi pečatirao kuverte s pismima pri njihovom zatvaranju, kao i na predmete koje je volio darivati prijateljima: dugmad za manžete i srebrne kutije za cigarete.

Non dolet - Arria dixit - Non fa male, disse Arria (Ne pričinja bol, reče Arria)

Početkom prosinca 1935. godine, „u trenucima nepravednih i nesnosnih sankcija“, D’Annunzio je Mussoliniju poslao „zlato, željezo i broncu“, poprativši ponuđeni poklon latinskom frazom koja je reminescencija na priču o Arriaji, heroini antičkog Rima koja je, prije nego što je usmrtila svog bračnog druga Cecinaiu - a koji je zapravo bio izdajnik - pokazala mu oštricu sječiva noža govoreći: „Ne pričinja nikakvu bol“.

Cave canem ac dominum -

Attenti al cane e al padrone (Čuvaj se psa, i gospodara)

Radi se o ironičnoj varijanti obavijesti i upozorenja što se obično nalazi na ulaznim vratima privatnih vila. D’Annunzio je ovaj natpis, koji je očigledno namijenjen nepozvanim dosadnjakovićima i nametljivcima - među kojima je bilo i brojnih vjerovnika kojima je pjesnik dugovao novac- postavio na jedan od dvaju kamenih četverokutnih stupova što su se nalazila na ulazu u vilu Capponcina. Na drugom je stupu stajalo napisano: Noli me tangere (Ne diraj me !). U vili koja je bila sakrivena iza gustog zida zelenila, nije nedostajalo pasa. Tijekom jednog razdoblja bilo ih je čak jedanaest. D’Annunzio, poznat po svojoj sklonosti prema hrtovima, za njih je dao napraviti jednu kućicu od crvenih cigli s obojenim prozorčićima, koja je bila opremljena žaruljama i kanalićima za odvod vode i prljavštine. Na krovu te kućice vijorila je zastavica s figurom hrta i riječi Fidelitas, ispisanom u crvenoj boji.

Rosam cape spinam cave -

Cogli la rosa, evita la spine (Uberi ružu, izbjegni bodljike)

Moto je utisnut na arhitravu kolone iznad kojeg stoji statua bezglave Venere. Arhitrav se nalazi u Parku Priora u Vittorialeu. To je jedan od parkova koji nije dostupan javnosti. Bio je bogat ružama za koje D’Annunzio nikada nije dao dozvolu da se beru. Kako bi cvje-

tale i listale, tako bi oblikovale gusto debeli tepih latica.

Ingressus at non regressus -

Entrato ma non retrocesso (Ušao je, a da nije uzmaknuo)

Latinski moto utisnut na ulazu u Arengo, za pjesnika sveto mjesto, smješten u šumici magnolija u Vittorialeu. To je ogradom zatvoreni prostor, sa kamenitim sjedalima i komemorativnim stupovima.Tamo je D’Annunzio proslavljao svoje obljetnice ratnih poduhvata i okupacije grada Fiume. Na stupu zakletvi i prisega, smještenom u središtu Arenga, upisan je moto:

Undique fidus undique firmus -

Ovunque fedele, ovunque fermo (Gdjegod i kamogod, svuda vjeran, čvrst i postojan).

Aut Caesar aut nihil - O Cesare o niente (Ili Cezar ili ništa)

Valja reći: „ili veliki, ili ništa“. Ovu je poznatu latinsku frazu D’Annunzio dao utisnuti na žigove za pečatiranje voskom, pri zatvaranju kuverti mnogobrojnih pisama koje je pisao i slao iz Vittorialea. Zanimljivo je to što je ovoj izreci pripojio sliku glave Svetog Franje. Et quid volo nisi ut ardeat ? - Cosa voglio se non affinche’ arda? (Što drugo da poželim no da u toj želji izgorim?)

Biblijski moto kojeg je Moroni, slikar iz Bergama, upisao na „Portretu plemića“ (Ritratto di gentiluomo). Pjesnik ga je dao uklesati na kameni zidni vijenac biblioteke u vili Capponcina. Kasnije je ovaj moto postao jedan od usklika koji je u ljudi trebao pobuđivati patriotski duh.

Vivere ardendo e non bruciarsi mai (Živjeti tako da se izgara ali nikada izgorjeti)

Parafraza jednog stiha Gaspare Stampa (najveće pjesnikinje talijanske renesanse): „Živjeti izgarajući i ne osjećati bol“. D’Annunzio je ovaj moto koristio i u ratu i tijekom Riječkog pothvata.

Dant vulnera formam - Le ferite foggiano la forma (Rane su te koje nečemu daju oblik)

Latinski moto kojeg je D’Annunzio posvetio Adolfu De Carolisu, ilustratoru prvog izdanja djela Notturno, kao i njegovoj umjetnosti i vještini litografije i graviranja.