Ratni moto

Dovoljno je pogledati skup najznačajnijih slogana koje je pjesnik koristio da bi se moglo shvatiti kako mu je svaki bio važan za točno određenu funkciju. Radi lakšeg pregleda, ovdje smo ih podijelili u tri skupine, a prema funkcijama kojima se potiču i pobuđuju: - odvažnost, hrabrost i herojski pothvati - to su ratni slogani; - na otvoreni izazov vlastima i institucijama - takozvani Fijumanski moto; - ljubav prema umjetnosti i prema ustrajnom kreativnom naporu, čine skupinu ostalih izreka i slogana pjesnika - „Vate nazionale/ proroka“.

Semper adamas - „Sempre adamantino, forte come il diamante“ (Uvijek dijamantan, čvrst kao dijamant)

D’Annunzio je ovaj moto skovao za Prvu mornaričku eskadrilu (Prima Squadriglia Navale S.A.). Kada se prijavio za sudjelovanje u ratu, već je imao 52 godine. Imenovan je rezervnim poručnikom u jedinici „kopljanika“ - Lancieri di Novara. Ali njegov je san bio letjeti. U jednom pismu talijanskom premijeru Antoniu Salandri, žestoko je prosvjedovao zato što mu je Vojna komanda zabranila letjeti iz razloga sigurnosti, iako je on htio sudjelovati u zračnim vojnim naletima. Ipak je, početkom kolovoza 1915. godine, uz pilota Giuseppea Miraglia izvršio svoj prvi borbeni let. Nakon rata, ovaj je moto D’Annunziu ostao jedan od najdražih te ga je dao zlatnim slovima ugravirati, zajedno sa svojim imenom, na novčanicima od crvene kože i plave marokanske boje, kao i na malim talismanima koje je namijenio prijateljima za darivanje.

Sufficit animus - „Basta il coraggio“ (Dovoljno je imati hrabrost)

Ovo je drugi moto za Prvu mornaričku eskadrilu. Polovicom siječnja 1916. godine, prilikom jednog oštrog prisilnog slijetanja na more u blizini mjesta Grado, pjesnik je desnom sljepoočnicom udario u postolje mitraljeza.

Nakon devet mjeseci mirovanja i potpune neaktivnosti, ponovo je počeo s borbenim letovima iako ga je liječnik savjetovao da to ne čini. Na jesen 1917. godine već se mogao pohvaliti s dvanaest letačkih misija obavljenih u razdoblju od devet dana.

Bis pereo (Umirem dvaput)

Pogrebni moto Giuliana l’Apostate (Flavius Claudius Iulianus), kojeg je D’Annunzio napisao u poruci što ju je izbacio iz aviona nad Pulom 21. kolovoza 1918. godine. U toj akciji on se pravim čudom uspio izvući bez ikakvih ozlijeda zbog vatre kojom je neprijatelj uzvratio iz svojih oružja. Jedino što mu se tada dogodilo bio je prasak eksplozije koji je u komadiće raspršio dragocjenu Muransku vazu koju je on držao na ormariću u svom zrakoplovu.

Prema njegovu kazivanju, pokupio je krhotine te vaze, umotao ih u svilenu tkaninu mrtvačkog pokrova (u bojama talijanske trobojnice) te ih bacio na pulski Arsenal zajedno s ovim motom i tucetom bombi.

Piu’ alto e piu’ oltre (U još veće visine i još više tamo daleko, onkraj svega)

Još jedan od slogana koje je D’Annunzio posvetio avijatičarima Prvog odreda zračne eskadrile. Ugraviran na jednoj okrugloj ploči u čijoj je sredini naslikan motiv velikog krila. Pjesnik ga je napisao 24. svibnja 1917. godine kako bi ih podsticao da i nadalje izvršavaju još sveobuhvatnije i još žešće pothvate.

Eja, eja, eja, alala’

Ovaj ratnički poklič, nedovoljno upućenima najčešće je predmet izrugivanja jer smatraju da je lišen bilo kakvog sadržaja i stoga posve besmislen. D’Annunzio ga je predložio kao zamjenu za „barbarski urlik“: Hip, hip, hurra! tijekom večere (početkom kolovoza 1918. godine) u menzi zrakoplovne baze Campo della Comina, nedaleko Pordenonea. Već dan kasnije, svaki od avijatičara nosio je trobojnu zastavicu na kojoj je pjesnik osobno, vlastitom rukom, ispisao novi ratni poklič s datumom i potpisom. Taj se poklič ubrzo

proširio među talijanske borce, a poslije rata preuzeli su ga fašisti. Izvor mu je u klasici: Eja ili Heia je grčka riječ, a koristili su je Eshil i Platon. U širokoj je uporabi bila u Srednjem vijeku, kada su je u svojim pjevanjima koristili križari. Alala’ - izvedenica od grčkog alalazo, usklik je ratnika i lovaca, koristili su ga Pindar i Euripid, a nalazi ga se i kod Carduccija i Pascolija („odašiljao bi onda jedan ratnički alala’“). Cominus et neminus ferit - „Ferisca da vicino e da lontano“ (Ranjava i izbliza i iz daleka)

Moto zrakoplovne jedinice „Campo della Comina“, eskadrile avijatičara određenih za posebno teške i zahtjevne pothvate. Ovaj je moto izvorno bio napisan uz naslikane kandže orla, koji sijeva munje i gromove, na svitku papira. D’Annunzio je dao iscrtati taj slikovni moto na pilotsku kabinu svojih letjelica.

Memento audere semper - „Ricordati di osare sempre“ (Sjeti se da se uvijek moraš odvažiti)

Moto povezan s znamenitom „Bakarskom ludorijom“ (Beffa di Buccari), upadom brzih motornih čamaca u Bakarski zaljev, noću s 10. na 11. veljače 1918. godine. U toj teatralnoj avanturi, koju je predvodio D’Annunzio, sudjelovala su tri torpedna čamca iz serije tipa MAS s posadama - čamaca koji su u Prvom svjetskom ratu pobrali veliku slavu. Kratica MAS ima trojako značenje: Motoscafo Armato Siluranti (motorni čamac naoružan torpedima); Motoscafo Anti Sommergibile (motorni čamac za lov na podmornice) i Motoscafo Armato SVAN (naoružani motorni čamac proizvođača Societa’ Veneziana Automobili navali).

Jedan od kormilara triju posada osmislio je akrostih na latinskom sa slovima MAS, Motus animat spes (pokreti koji pobuđuju nadu i osokoljuju). Ali ovaj se moto pjesniku činio premalo energičnim te ga je izmijenio u Memento audere semper i zatim ga dao ugravirati na pločicu iza samog kormila. Kasnije je od svog prijatelja De Carolisa naručio crtež koji će pratiti ovaj moto. Crtež prikazuje šaku koja izvire iz valova i koja čvrstim stiskom drži krunu od hrastovih grančica. Taj je crtež D’Annunzio kasnije uvijek dao natiskati na papire na kojima je pisao stihove kao i na najrazličitije predmete, kutije od srebra i marame od crvene i plave svile koje bi onda poklanjao prijateljima i ljubavnicama.

Ti con nu, nu con ti (Ti sa nama, a mi s tobom)

Moto zračne eskadrile la Serenissima odnosno Squadra di San Marco kojom je zapovijedao D’Annunzio. Ova je uzrečica popraćena figurom Svetog Marka koji se u nebo vinuo obavijen ogrtačem što mu služi kao krilo. Fraza, na venetskom idiomu, uzeta iz dirljivog govora kojeg je starješina općine Perast (male luke u Bokokotorskom zaljevu) održao 1797. godine (prije kapitulacije „Presvijetle Venecijanske republike“), prije no što je Austrijancima otvorio

gradska vrata. Perast je, sjeća se on, oduvijek bio vjeran Veneciji, sretan što može biti „Ti con nu, nu con ti“. Ovoj frazi D’Annunzio daje različita značenja: u vrijeme rata bio je to poklič kojeg su svi talijanski borci morali upućivati „sestrinskoj Francuskoj naciji“. Poeta je u svom pretjeranom zanosu taj „bokokotorski moto“ ponovno upotrijebio u svom govoru što ga je održao u Veneciji, a u kojem je podsticao srodne duše da se late oružja po rješavanju pitanja grada Fiume i Dalmacije.

Osare l’inosabile (Usuditi se činiti ono što se inače ne bismo usudili činiti)

Moto mornara Italije, sadržan u poruci koju je D’Annunzio napisao neizbrisivom tintom, a koja je bila umetnuta i zatvorena u trima bocama ostavljenim u Bakarskom zaljevu prilikom izvršenja akcije Beffa di Buccari (Bakarske ludorije). Porukom se D’Annunzio ruga Austrijancima koji su isprintali potjernicu i njegovu glavu ucijenili na iznos od 20.000 kruna.

Iterum ludit leo - „Di nuovo rugge il leone“ (Lav ponovno riče)

Talijanska avijacija je početkom listopada 1917. godine, u akciji koju je predvodio upravo D’Annunzio, bombama zasula austrijsku vojnomornaričku bazu u Kotoru. On je nekakvim čudom ostao neozlijeđen iako mu je avion bio propucan s gotovo 127 rupa. Bio je veoma ponosan na taj svoj pothvat za koji je odlikovan zlatnom medaljom. Na bokovima trupa njegovog aviona, na podlozi grimizne boje, bio je nacrtan lav Svetog Marka u položaju propinjanja na šape, a uz njega ispisan moto Iterum ludit leo. Ovaj je moto D’Annunzio ponovo koristio, u vrijeme svoje riječke osvajačke avanture, za „Plave plamenove“ (zračna eskadrila Carnaro), odnosno plave zastavice što su vijorile na jarbolima. Također ga je koristio i kada su njegovi legionari, dana 4. studenog 1920. godine, zauzeli otočić Sveti Marko (preko kojeg danas

prolazi most koji spaja otok Krk s kopnom) Otočić im je bio strateški važan jer je brodovima jamčio slobodan prolaz u slučaju eventualnog napada srpskih vojnih snaga.

Tramite recto - „Per la diritta via“ (Pravim putem, izravno naprijed)

D’Annunzio je ovaj moto smislio za drugi odred Mornaričke eskadrile, kojim je zapovijedao upravo on. Moto je bio upisan na trupu bombardera zajedno s oslikanim prizorom „sjevernog sokola“ (Falco rusticulus) u činu okomitog obrušavanja, raširenih krila, na svoju žrtvu. Ova vrsta sokola smatrana je najplemenitijom od svih sokola grabljivaca izvježbanih za lov odnosno hvatanje plijena. Avion na kojem je letio pjesnik nazvan je „Asso di picche“ (u smislu: majstor letova u okomitom obrušavanju).

Non piegare di un’ugna (Ne odstupiti, niti za pedalj)

U govoru što ga je D’Annunzio održao u studenom 1917. godine, a nakon strahovitog poraza što su ga talijanske vojne snage pretrpjele u bitkama kod Kobarida, bio je ovo apel upućen svim talijanskim časnicima. Talijanske su trupe na terenu već bile dobrano iscrpljene i obnemogle. General Armando Diaz rekao je tada kako je vojsci potrebno povratiti duh. Talijanska vojna komanda odlučila je „iskoristiti“ pjesnika, kao najpogodniju osobu, da svojim plamtećim zanosom i raspaljujućim porukama, te kao živući primjer ostvarenih ludo smjelih pothvata, da podigne vojni moral i vojnicima usadi novu vjeru za rat.

Non v’e’ sosta, non v’e’ tregua, non v’e’ sonno (Nema predaha, nema odmora, nema spavanja)

Tako je D’Annunzio propovijedao borcima zadnje godine rata, nakon pobjeda što ih je talijanska vojska izvojevala na rijeci Piave i kod grada Vittorio Veneto, podstičući ih da izdrže još i da se pridržavaju u praksi tih njegovih poruka. Nakon što je obavio let iznad Beča, on sam sebi više nije dozvolio ni dana odmora, te nastavio s bombardiranjima iznad Pule.

Ti liscio il pelo (doslovni prijevod: gladim ti dlaku; ali smisao cijele fraze je: „Laskat ću ti“)

Ovo je moto osme eskadrile iz zračne baze „Campo della Comina“. Popraćen je stiliziranom figurom s čovječuljkom koji se savio prema naprijed pridržavajući torpedo. S ovom eskadrilom D’Annunzio je u više na-

vrata obavio letove bombardirajući neprijateljske brodove.

Non vogliamo encomi (Ne želimo javne pohvale i nije nas briga za njih)

Pjesniku je ovo „najponosniji“ i najsrčaniji moto talijanskog pješadijca. Inspirirala ga je fraza koju je jedan veteran rata 1915-1918 kredom ispisao nakon što je odslušao retorički govor jednog generala „koji je neprestano sjedio“, odnosno kojemu je život protjecao uglavnom u uredu, sjedeći za stolom, i koji nije uopće sudjelovao u ratnim operacijama. D’Annunzio ga je preveo na svoj način, na latinski jezik: Per se fulget.

Donec ad metam - „Fino alla meta“ (Sve do cilja)

Moto koji se odnosi na spektakularni D’Annunzijev let iznad Beča, 9. kolovoza 1918. godine. Moto je, međutim, koncipiran ranije i bio je namijenjen svim avijatičarima još 1915. godine. Naredba je bila: „Ne zaustavljati se! Nikada!“, „Ne se vraćati natrag, a da se prethodno ne stigne do glavnog grada Austrije“. Let iznad Beča bio je projekt o kojem je pjesnik najdulje sanjao. Da bi mogao sudjelovati u toj ekspediciji, u kojoj su sudjelovale samo letjelice jednosjedi tipa S.V.A., D’Annunzio - koji inače nije sam upravljao zrakoplovom, nego mu je bio dodjeljen pilot - dao si je ugraditi još jedno sjedalo na mjestu s kojeg je maknut spremnik goriva. Ironično je znao prokomentirati kako mu je dodjeljeno „sjedalo koje žeže i gori“.

Fiso alla meta (Usredotočen na cilj)

Moto namijenjen Trećoj armiji kojom je zapovijedao Emanuele Filiberto Duca d’Aosta (vojvoda od Aoste), a kojeg je D’Annunzio prozvao „Duca magnanimo“ (velikodušni vojvoda), zbog njegove neustrašivosti i srčanosti pri sudjelovanju u bitkama na Krasu i na rijeci Piave. Moto se nalazi i na maloj zastavi crvene boje odnosno plamencu na brodu, sa slikom zvijezde što sjaji iznad tvrđave.

O spezzare o giungere (Ili slomiti ili stići tamo gdje treba)

Odnosi se na luk kojeg treba držati i napeti tako da se, ili gađa u nišan i pogodi cilj, ili da se istog slomi. Prema nekim tumačenjima, ovaj moto potječe još iz vremena dok je D’Annunzio boravio u vili Capponcina. Tijekom rata, on ga je posvetio vojvodi od Aoste te tražio od De Carolisa da nacrta strijelca koji luk drži tako snažno da se čini kao da će ga slomiti.

Fidem servabo genusque - „Conservero’ la fede e la stirpe“ (Sačuvat ću vjeru i svoj rod)

Ovaj je moto D’Annunzio posvetio gradu Monfalcone koji je stradao u ratu. Monfalcone je rodno mjesto majora Giovannija Randaccia, zapovjednika postrojbe „Lupi di Toscana“, koji je junački poginuo 1917. godine. Njemu je pjesnik posvetio dva veoma emotivna govora. Moto je upisan u zastavu grada koji za simbol ima sokola.

Et ventis adversis - „Anche con i venti contrari“ (Čak i uz protivne vjetrove)

Ovaj je moto skovan za talijansku mornaricu. D’Annunzio se početkom rata ukrcao na razarač Impavido, kao mornar dragovoljac, i 18. kolovoza 1915. godine sudjelovao u ratnoj misiji u vodama grada Grado. Impresije iz ove avanture, pjesnik je opisao u svom djelu Notturno.

Ardisco non ordisco (Odvažujem se, ne spletkarim) Borbeni moto lansiran tijekom govora kojeg je D’Annunzio održao 4. svibnja 1919. godine u rimskom Augusteu, u kojem je iskazao protivljenje uvjetima primirja, a napose prijedlogu američkog predsjednika Wilsona koji nije bio za to da grad Fiume pripadne Italiji. Vlada premijera Orlanda zabranila mu je da slijedeći govor, upravo pod ovim motom, održi u Campidogliu. Pjesnik je ovaj moto ponovo lansirao u javnost kako bi negirao svoje sudjelovanje u navodnoj zavjeri za rušenje tadašnje talijanske vlade, a koju je pla-