Fijumanski moto

nirao Mussolini pod zaštitom Emanuele Filiberta vojvode od Aoste. Vijest o tome proširile su novine u lipnju 1919. godine. D’Annunzio je od Adolfa De Carolisa naručio drvorez s urezanim motom uz figuru paučine koju razdire bodež zvan gladius. Taj mu je drvorez služio za utiskivanje na papire na kojima je pisao pisma.

Vittoria nostra, non sarai mutilata (Pobjedo naša, okrnjena nećeš biti)

Izvorno, to je bila naslovnica članka objavljenog 24. listopada 1918. godine u listu Corriere della Sera, kojeg je napiso D’Annunzio i u kojem piše protiv inicijative i prijedloga američkog predsjednika Wilsona. Uz moto ide slika omče koju presjeca sablja. Prema pjesnikovom objašnjenju, to je omča koju je predsjednik Wilson htio baciti oko vrata „naivne i bezazlene Italije“ ne dozvoljavajući joj pravo na grad Fiume. Londonski pakt, potpisan 1915. godine, nije predviđao da taj grad bude sastavnim dijelom teritorija koji su Italiji obećani kao naknada za njeno sudjelovanje, odnosno njen prelazak na stranu sila Antante, u Velikom ratu.

Gabriele D’Annunzio je ove izreke i slogane osmislio, i u uporabu uveo, uglavnom tijekom svog šesnaestomjesečnog vladanja zapadnim dijelom Rijeke, pa im je stoga dodijeljen skupni naziv Fijumanski moto.

Indeficienter - „Incessantemente“ (Nepresušno)

Moto koji se nalazi u donjem dijelu grba kojeg je hrvatski kralj i austrijski car Leopold I, 6. lipnja 1659. godine, odobrio gradu Fiume (Rijeka) za uporabu. Ispisan je ispod crne amfore iz koje istječe voda bez prestanka i ne zaustavljajući se, i na koju je svoje kandže prislonio orao raširenih krila. Prema predaji, riječka je voda služila za liječenje svih moguće zamislivih bolesti.

„Žaru /amforu iz koje ne prestaje istjecati voda“ sa starog i autentičnog grba D’Annunzio je preuzeo kao simbol grada kojeg su okupirali legionari te je dao utisnuti na poštansku marku samoproglašene države Reggenza Italiana del Carnaro (Talijanske regencije Kvarnera).

Dare in brocca (Pogoditi u cilj)

Moto je ispisan u središtu slike, između sedam zlatnih zraka na njoj prikazanih, a koje udaraju ravno u znak. Slika je bila nacrtana na jednom od dva mala vozila O.M. koji su bili dijelom „marša iz Ronchija“.

In alto il ferro! (Gore u vis s željezom!)

Željezo je u stvari oštar bodež (gladius) fijumanskih legionara. D’Annunzio je ovaj usklik uzvikivao tijekom govora kojim se 3. listopada 1919. godine obratio svojim arditima.

Ardore - ardire (Žar/strast - odvažiti se)

Ove dvije riječi za D’Annunzia su, zapravo, jedna te ista riječ odnosno „jedna jedina mistična bit kao što je to Roma-Amor“. D’Annunzio je ovaj moto izgovorio za vrijeme jedne svečanosti u čast legionara. Za njega je grad Fiume bio užareni antonomastički grad. Kada se izgovaralo „Fiume“, to je za pjesnika bilo kao da se kazivalo: „gorući / vatreni grad“. „Citta’ olocausta“

- „grad sagorio i spržen u vlastitoj vatri“; „grad žrtva“; najčešće se prevodi kao „grad mučenik“.

Moriendi insatiatus amor - „Insaziato amore di morire“ (Neuslišana ljubav za umiranjem)

Parafraza latinske izreke: Edendi insatiatus amor (Neutaživa ljubav za jelom) koju je D’Annunzio napisao u prvoj svojoj poruci odaslanoj Fijumanima, dan uoči „Svetog ulaska“ (Santa Entrata) u njihov grad.

Hic manebimus optime - „Qui rimarremo ottimamente“ (Ostat ćemo ovdje izvrsno raspoloženi)

Ovako su običavali govoriti starorimski legionari nakon što bi osvojili neki grad. A tako je ponovio i D’Annunzio nakon što je zaprimio službeno priopćenje talijanske vlade koja je njegovu okupaciju grada Fiume smatrala činom koji je „toliko nesmotren i nepromišljen da je posve štetan“.

Chi Fiume ferisce di Fiume perisce (Onaj tko povrijedi grad Fiume, od grada Fiume će i nastradati)

Ovaj moto aludira na jedinu državu u povijesti kojom je ikada upravljao neki pjesnik. Gabriele D’Annunzio tepao joj je: Citta’ olocausta (grad mučenik), Citta’ di vita (grad života), Porto dell’amore (luka ljubavi). Slogan, s vlastoručnim potpisom pjesnika, prvi je puta objavljen 11. lipnja 1920. godine uz tekst na propagandnom letku vojnog zapovjedništva („Comando di Fiume“):

Legionari di Fiume, combattenti d’Italia, partigiani della Vittoria... (Legionari grada Fiume, borci Italije, partizani Pobjede...)

Nekoliko dana kasnije isti je tekst reproduciran u biltenu vojnog zapovjedništva („Bollettino del Comando di Fiume, Anno I n.23“). Kao dio izdvojen iz navedenog teksta, moto je istovremeno bio ispisan i u obliku transparenta (dimenzija 50 x 100 cm) pa kao

takav tiskan i umnožen u velikom broju primjeraka radi daljnje distribucije. Vremenom je ovaj moto postao naširoko poznat zahvaljujući jednom od sačuvanih primjeraka tog transparenta. Naime, Nelson Morpurgo je bio jedan od fijumanskih legionara, futurista, čak i pripadnik fašističkog pokreta od kojeg se kasnije odmetnuo te prešao u ljevičare. Obzirom da je Morpurgo bio Židov, stupanjem na snagu rasnih zakona u Italiji, bio je prisiljen 1939. godine izbjeći iz zemlje te se sklonio u egipatskom Kairu, u kojem je od svog oca naslijedio odvjetnički ured. Nakon završetka Drugog svjetskog rata vratio se u Italiju. Poslije Nelsonove smrti njegova supruga Edmea, među sačuvanim dokumentima, naišla je na spomenuti transparent. Iako joj je čitanje izreke s transparenta: „Chi Fiume ferisce di Fiume perisce“, moglo eventualno izazvati određenu bol, svoju je otmjenost iskazala manirom velike gospođe evocirajući jednu epohu snova, zabluda i pretrpljenih poraza. Taj je moto prokomentirala riječima kako „nije moguće živjeti ukoliko se ne živi u atmosferi poezije“. Tako je, na svoj način, potvrdila i stav D’Annunzijev: „A da je poezija namijenjena tek nekolicini a ne svima, to je tek puka književnička izmišljotina.“

Colpire, ferire, abbattere

(Udariti, raniti, oboriti)

Ratni poklič izvezen na stijegu Dalmacije kojeg je D’Annunzio poklonio jedinici jahača lake konjice „Dragoni rossi“ (Crveni zmajevi). Ovaj je moto popraćen slikom na kojoj su prikazane tri zvijeri sa ždrijelima što se rastvaraju u stanju spremnosti na ugriz.

Disobbedisco (Odbijam poslušnost / Ne slijedim nikoga)

Ovom buntovničkom frazom započinje prvi od jedanaest proglasa što ih je D’Annunzio napisao u vrijeme dramatičnog „Krvavog Božića“, kada je talijanska vlada odlučila silom privesti kraju pjesnikovu avanturu u gradu Fiume. Dana 21. prosinca 1920. godine, po odluci Giovannija Giolittija, tadašnjeg šefa talijanske vlade, general Caviglia naredio je blokadu grada, kako s kopna tako i s mora. Tri dana kasnije, nakon što je istekao ultimatum pjesniku - osvajaču, generalove trupe napale su grad. U toj operaciji, oklopnjača „Andrea Doria“ ispalila je topovski udar na Guvernerovu palaču u kojoj se nalazio D’Annunzio. Nakon svega: „L’incanto era rotto“ odnosno „Čarolija se rasplinula“, kako su novo stanje prokomentirali sami građani.

Insorgere e’ risorgere

(Pobuniti se protiv nečega i nanovo se podignuti) Moto kojim D’Annunzio bodri i daje podstreka svojim legionarima nakon što se talijanska vlada odlučila za blokadu grada Fiume. To je ujedno i naslov trećeg pjesnikovog proglasa napisanog u danima „Krvavog Božića“. Usprkos beznadne i gotovo očajne situacije u kojoj se našao, Comandante se nadao da će se stvar ipak nekako smiriti, vjerujući u to da niti jedan talijanski vojnik ne bi imao hrabrosti udariti na njega - „heroja Bakra i Beča“.

Non ducor, duco - „Non sono guidato, guido“ (Mene nitko ne vodi, ja sam taj koji vodi)

Moto fijumanskih legionara. Napisan je na papirnatom smotuljku koji se kao dekorativni element nalazi u vijencu napravljenom od hrastovih grančica. U sredini je istaknuta ruka ratnika s kopljem.

Nec recisa recedit - „Neanche spezzata retrocede“, odnosno „Nemmeno recisa retrocede“ (Ne uzmiče čak ni kada je odsječena)

D’Annunzio je ovaj moto namijenio jedinicama „Žutih plamenova“ (Corpo delle Fiamme Gialle), koje su formacijski bile u sastavu financijske policije (Regia Guardia di Finanza) i koje su sudjelovale u Riječkom pothvatu („L’Impresa di Fiume“). Ovime im je odao počast za vjernost koju su mu iskazivali tijekom Danuncijade. Ova je fraza 1933. godine postala službeni moto postrojbi Guardie di Finanza te utkana u njihovo heraldičko znamenje.

Alere flammam - „Alimentare la fiamma“ (Potpirivati plamen)

Slogan izvezen na svilenoj zastavici vojnih odreda Fiamme cremisi („Grimiznih plamenova“) koje su utemeljili Bersaglieri ciclisti (biciklistička pješadija u sastavu VIII bataljuna). Ubrzo nakon što je pjesnik okupirao Fiume, u grad je pristiglo gotovo 1600 bersaljera. D’Annunzio je „Grimizne plamenove“ tretirao „braniteljima grada sve do zadnjeg daha.“

Italia o morte! (Italija ili smrt !)

Ovaj je moto svaki od legionara nosio ispisanog na traci koja je bila izvezena u tri boje gradske zastave: karmin crvenoj, žutoj i ultramarin plavoj. Radi se o paroli iz naslova govora kojeg je D’Annunzio održao u lipnju 1919. godine kako bi prodrmao indiferentnost Italije prema „Fijumanskom pitanju“. Ovaj je usklik ponovio u prvoj poruci Fijumanima, dan uoči marša iz Ronchija.

Fiume o morte! (Rijeka ili smrt !)

Zakletva pod kojom su Granatieri di Sardegna (Sardinijski grenadiri), kolovoza 1919. godine, D’Annunzija priznali kao svoga vođu u maršu iz Ronchija.

Cosa fatta capo ha (Što je, tu je / Gotova stvar)

Ovu slavnu Danteovu izreku pjesnik bi obično koristio kada god je nastojao opravdati, potvrditi i zakonski sancionirati svoj „Riječki pothvat“. Time je pridonio da ona postane, doista, legendarna. Za pjesnika je riječ „capo“ (vrh, glava) imala dvojaki smisao: značenje „principa“ (kao rukovodećeg načela) i istovremeno asocijacija na njega kao zapovjednika, u ulozi „Comandantea“.

Eja, carne del Carnaro, alala’ (Eja, meso Kvarnera, alala’)

Ovo je fijumanska varijacija na ratni poklič kojeg su D’Annunzio i njegovi drugovi uzvikivali pri ludo

smjelim ratnim pohodima. U vrijeme prije marša iz Ronchija i kasnije tijekom Danuncijade, pozdrav kojim se Comandante obraćao časnicima svih rodova vojske.

Ferrum est quod amat - „E’ il ferro che ama“ (Željezo je ono koje voli)

Fraza koju je Comandante izgovarao prigodom uručivanja „zavjetnog bodeža“. Fiumanke su u siječnju 1920. godine ponudile D’Annunziju jedan bodež, optočen zlatom i srebrom, kao simbol pobune i otpora. Bio je to njihov odgovor na odluku Francesca Saveria Nittia - tadašnjeg šefa talijanske vlade - da konačno ukine „pjesnikovu nepriznatu državu“. Nakon što je na gradske zidine dao izvjesiti transparente s proglasima protiv „Njegove Nepristojnosti Francesca Nittia - Cagoje“ D’Annunzio će komentirati: „Željezo je istinsko i pravo srce sudbine“.

On je bio alergičan na tadašnjeg liberalnog premijera pa mu je prišio nadimak pogrdnog značenja: Cagoja ! Na venetskom jeziku, taj termin aludira na malenog puža, životinjicu koja se uvlači u svoju kućicu kako bi se zaštitila od bilo kakvih neugodnosti.

Me ne frego

(Baš me briga; u žargonu: „Boli me glava za sve“)

Moto izvezen zlatnim slovima u sredini plave zastavice legionara. Pjesnik je ovu izreku definirao kao „tvrdu i sirovu“ ali ju je preuzeo iz modernog rimskog narječja. Moto se prvi put pojavljuje na letcima koje su avijatičari takozvane „Kvarnerske eskadrile“ bacali na Trst. Ali, u gradu Fiume: „moji se ljudi ne boje ničega, čak niti riječi neke“, kazivao je Comandante.

Fisso l’idea (Usredotočujem se na ideju)

Moto sadržan u jednom od reklamnih poruka što ih je D’Annunzio, u studenom 1921. godine, kreirao za mastila tvrtke „Sanrival“. Slogan je popraćen crtežom obnaženog muškarca, gledanog s leđa, kako na koljenima kleči ispred bijelog zida po kojem piše guščjim perom s kojeg kaplje tinta.

Cum lenitate asperitas - „Le difficolta’ vanno trattate con dolcezza“ (Teškoćama je potrebno pristupati s nježnošću)

Ovo je jedan od slogana koje je D’Annunzio osmislio za promidžbeni tekst tvrtke LEPIT, proizvođača parfema iz Bologne, u vrijeme vladanja gradom Fiume.

Chi non e’ con noi, e’ contro di noi

(Onaj tko nije s nama, protiv nas je)

Ovo je parafraza izreke Isusa Krista. Comandante ju je koristio za svoje „Fiamme Nere“ (Crne plamenove), kako je nazivana Prva divizija jurišnika koja se krajem rata još uvijek nalazila u Libiji. Nakon što su se tijekom srpnja 1919. godine vratili u Italiju, stupili su u vezu s arditima kojima je zapovijedao kapetan Host-Venturi. Skupili su se i stavili na raspolaganje za predstojeću akciju upada u Fiume. Već u zoru, 12. rujna 1919., pjevali su fijumanskim djevojkama: „Apriteci le porte / Libereremo Fiume / A costo della morte.“ (Otvorite nam dveri / oslobodit ćemo Rijeku / makar i po cijenu smrti.)

Uno contro uno, uno contro tutti (Jedan na jedan, jedan protiv svih)

Ovaj su moto uzvikivali arditi tijekom svojih vojničkih vježbi, dok bi u kompaktno i čvrsto ustrojenim grupama te skladno uigranim marševskim korakom, dolazili u središte grada, na glavni fijumanski trg. Comandante je taj trg (Piazza Dante) tretirao i doživljavao kao narodni skup i zbor ljudi nekadašnjih antičkih komuna, trg na kojem su se držali govori i na kojem se održavalo sveopće slavlje. Slogan „Sami protiv svih“, skupine navijača

i simpatizera nogometnog kluba „Rijeka“, djeluje kao da izvorno potječe upravo od ovog D’Annunzijevog moto. Svijesno, ili nesvijesno, tko to zna?

Fatica senza fatica (Napor bez napora)

Stara izreka iz epohe nekadašnjih lokalnih zajednica Toscane, a koju je D’Annunzio upotrebljavao kao moto. Ugraviran je između grančica lovora i hrasta, iznad kojih je naslikan crveni plamen. Crtež i moto odnose se na formu koju je produhovio ljudski rad. Comandante citira ovaj moto na kraju XIX. točke statuta odnosno ustava Kvarnerske Regencije obznanjenog 30. kolovoza 1920. godine.

Ova se točka odnosi na zadnju od deset „korporacija“ predviđenih dokumentom. Deseta „korporacija“, po tom je statutu, predodređena za „misteriozne sile, odnosno snage naroda koje skrivene tavore u njegovom trudu i muci kao i u njihovom propinjanju i uzdizanju.“

A ferro freddo (Željezom hladnim)

Poklič bitke. D’Annunzio ga je lansirao protiv Francesca Misiana, zastupnika u parlamentu. Ovaj se protivio avanturi L’Impresa di Fiume, te je u kolovozu 1920. godine nastojao ući u „Grad Života“ kako bi izazvao i huškao Fijumane na suprotstavljanje Comandanteu. D’Annunzio je pak, sa svoje strane, podsticao svoje legionare da hvataju i ulove „izdajicu“ te da ga odmah kazne „željezom hladnim.“

Arde e non luce - perche’ non si spenga (Gori a nije svjetlo - da se ne ugasi) Moto ispisan na papirnatom smotuljku postavljenom ispod plamena nad kojim je postavljena kruna s trnjem.

La materia non conta (Materijalno je nebitno)

D’Annunzio je često koristio ovaj moto kako bi naglašavao superiornost svojih vizija, ideala i aspiracija nad materijalnošću sitnih prizemnih problema i poriva. Čak i u slučajevima distanciranja od fizičnosti i opipljivosti svakodnevnih problema, akcije koje

je poduzimao očigledno bi ostavljale posljedice, napose tijekom boravka i u opsegu obnašanja vlasti u gradu Fiume. Glasovi mladih Fijumana koji su tada živjeli - od veselih mladih legionara pa sve do fijumanskih djevojaka - kao da još uvijek odzvanjaju gradskim ulicama. Kako je uopće moguće da utopistički snovi određene osobe postanu mora i briga druge neke osobe? Kao da nam se čini da živimo san nekoga drugoga?

Si spiritus pro nobis, quis contra nos ? Se lo spirito e’ con noi, chi potra’ andare contro di noi ? (Ako je duh s nama, tko bi uopće mogao ići protiv nas ?)

Parafraza biblijske: „Si Deus pronobis, quis contra nos ?“. Moto je naveden prije članka 65. ustava „Carta del Carnaro“. D’Annunzio je dao da se ovaj moto izveze u središtu velikog crvenog stijega „Kvarnerske Regencije“ koji je, kao novousvojena zastava Comandanteove države, svečano podignut u centru grada, u rujnu 1920. godine. Na zastavi je prikazano sedam zvijezda nebeskog Medvjeđeg sazviježđa, obgrljenih krugom kojeg oblikuje Ouroboros - zlatna zmija koja grize svoj vlastiti rep. Ovaj antički simbol ostvarenja punog ciklusa, ciklusa života i vječnosti važan je znamen u religijskoj i mitološkoj simbolici.

Tieni duro ! (Ustraj !, Ne popuštaj !)

Ovo je uvijek odgovor na pitanja koja je D’Annunzio postavljao ne samo legionarima u gradu Fiume nego i Talijanima: Che ti dice la Patria ? (Što ti govori Domovina ?) Che ti dice la Gloria ? (Što ti kazuje Slava ?) Che ti dice la Vittoria? (Što ti govori Pobjeda ?)

Mori citius quam deserere - Morire piuttosto che rinunciare (Radije umrijeti nego se čega odreći)

Ovaj moto D’Annunzio je namijenio legionarima iz Abruzza, 28. studenog 1920. godine, kada je situacija u gradu Fiume već bila postala gotovo nepodnošljiva. Ispisan je bio na maloj zastavici uz sliku vepra. Slogan Krepat ma ne molat ! (Radije poginuti nego popustiti !), koji je među stanovništvom Rijeke i okolnog kvarnersko-liburnijskog kraja često u upotrebi, najvjerojatnije je inspiriran ovim pjesnikovim motom.

Viva l’amore, alala’ ! - (Živjela ljubav, alala’ !)

Ovo je bio posljednji usklik što ga je D’Annunzio uputio Fijumanima, prije nego je napustio grad. Dana 7. siječnja 1921. godine održao je oproštajni govor s balkona Guvernerove palače, nakon