Zašto se dogodila “Pjesnikova Fijumanska avantura”

prilično razuzdano društveno-političko stanje. Bio je to pothvat kojim je po prvi puta svijetu predstavljen primjer kako se političke mase mogu upotrijebiti za izvođenje spektakla odnosno veličanstvenih i uzbuđujućih priredbi i zabava, a što je nešto kasnije postalo temelj svih europskih totalitarizama.

Krajem Prvog svjetskog rata, Italija je, kao pobjednica odnosno dio saveza Antante (Velika Britanija, Francuska, Rusija), polagala pravo na aktiviranje uvjeta iz Londonskog pakta koji je bio potpisan još 1915. godine. Među zahtjevima tog sporazuma po kojem bi Rimu, u slučaju pobjede, trebali pripasti gradovi Trento i Trst, cijela Istra i veliki dio Sjeverne Dalmacije, nije se nalazilo i uključivanje grada Fiume u sastav Kraljevine Italije. Iako je većinski udio stanovništva činio talijanski živalj, taj grad nije figurirao u sadržaju talijanskih teritorijalnih pretenzija budući da se još 1915. godine smatralo kako bi grad Fiume, u jednom predstojećem redimenzioniranju tada još uvijek postojećeg Habsburškog imperija, trebao imati ulogu jedinog mu izlaza na more. Međutim, talijanski delegati na mirovnoj konferenciji u Versaillesu, koje su iskazivanjem svoje podrške za pripojenje grada Italiji ohrabrivali i podsticali sami građani grada Fiume, odnosno najveći dio njih, te pozivajući se na stav američkog predsjednika Thomasa Woodrow Wilsona o pravu naroda na samoopredjeljenje, zatražili su da se Italiji pripoji i taj liburnijski grad.

Prateći taktiku opstruiranja skupštinskog rada savezničkih zemalja, koje su lavirale između ideje da se grad Fiume dodijeli novoustrojenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca ili mogućnosti da se Kvarner proglasi slobodnom mikro-državom, Granatieri di Sardegna (Sardinijski grenadiri), utaboreni u mjestu Ronchi, prizvali su u pomoć Gabriele D’Annunzija - pjesnika vojnika - koji već cijelu godinu dana potpiruje vatru i raspaljuje Apeninski poluotok tako što drži gorljive i nadahnjujuće govore na skupovima i mitinzima za „protalijanski“ grad Fiume. Unatoč određenim problemima fizičke naravi, taj je književnik odlučio stati na čelo dezertera čiji su se redovi brojno počeli popunjavati tako što su im se počeli pridruživati ostali vojni prebjezi odnosno Talijani iz redova poražene Austro--Ugarske vojske kao i pripadnici Legione fiumana (Fijumanske legije) - paravojne postrojbe koju su osnovali talijanski pripadnici stanovništva grada u cilju očuvanja vlastitog protalijanstva.