Rijeka mašte sa prednostima stvarnog života

I tako je, zahvaljujući raspoloživosti talijanskih trupa dislociranih između gradića Ronchi i grada Fiume, i nedostatku reakcije međusavezničkih vojnih postrojbi stacioniranih na Kvarneru, a uz bučno klicanje i veliko oduševljenje velikog dijela Fiumana, dana 12. rujna 1919. započela Riječka avantura D’Annunzija. Ovaj liburnijski grad, odjednom proživljava prijelaz iz tradicionalno laičke i kozmopolitske sredine u nešto posve drugo, te postaje eksperimentalno protudruštvo, s idejama i vrijednostima koje su potpuno suprotne onima postojećeg ćudoređa. Grad se odjednom zatekao u stanju raspoloživosti i prijemčivosti za kršenje do tada vladajućih normi, i za transformaciju u prakticiranje buntovničkih masa.

Upadom talijanskih paravojnih trupa u grad Fiume, koje je predvodio slavni pjesnik D’Annunzio, započela je svjetski poznata pojava L’Impresa di Fiume. Ona će se unutar maloga fijumanskog urbsa odigravati sve do Krvavog Božića, 25. prosinca 1920. godine. Tijekom tog perioda, gradom se neprestano razlijevala Utopija koja još i u današnje doba očarava i intrigira mnoge sanjare. D’Annunzijev Riječki pothvat dogodio se ne samo s namjerom takozvane „obrane talijanstva grada“ već i s ciljem uspostavljanja osnova za jedno eksperimentalno društvo. Tako je za Michaela A. Ledeena (D’Annunzio a Fiume,1975): „D’Annunzijeva pobuna izravan napad na stari poredak koji je još uvijek vladao u Zapadnoj Europi, a sama je pobuna izvršena u ime tvoračkoga duha i muškosti mladosti, sve u nadi da će takva pobuna poroditi svijet što će biti modeliran prema zamisli njegovih osnivača. Bit takve pobune jest oslobađanje ljudske osobnosti, ono što se može nazvati „radikalizacijom“ narodnih masa koje su tijekom tolikih stoljeća bile sustavno izrabljivane.“

Pjesnikovu Fijumansku avanturu zasigurno je inicirao sentiment talijanskog nacionalizma, koji je imao malo što s anarhističkim idejama, i koji je ustvari bio pretpostavka pojave fašističke diktature nekoliko godina kasnije: „Mussolini je inicijativu D’Annunzija protumačio kao priliku za ojačati nacionalizam novog tipa, nacionalizam kojeg više neće kontrolirati mase, već kojeg će karakterizirati aktivna mobilizacija tih istih masa na političkom terenu, a krećući od spoznaje da su u gradu Fiume, kao i na „istočnoj granici“, u pitanju sudbine