Ludovico Toeplitz de Grand Ry

LUDOVICO TOEPLITZ DE GRAND RY

Njegov otac Giuseppe Toeplitz rođen je u židovskoj obitelji u ruskom dijelu Poljske. Još dok je bio student oženio je Belgijanku Anne de Grand Ry. Sin Ludovico uzeo je i očevo i majčino prezime. Rodio se zadnje nedjelje karnevala 1893. godine., u jednom od spavaćih kola željezničkih vagona na središnjoj postaji u Genovi - na Piazza Principe. Kada je Otto Joel (bratić Giuseppea) utemeljio banku „Banca Commerciale“, Giuseppe mu je postao najbliži suradnik, a kasnije izvršni direktor s pozicijom jednog od ekonomski najutjecajnijih ljudi u Italiji. Ludovico je studirao političku ekonomiju u Freiburgu, gdje je i diplomirao.

Ludovico i njegova prijateljica Alessandra Porro krenuli su za grad Fiume u posebnoj i tajnoj misiji jer: „Senza i milioni non si fan rivoluzioni“ (Bez milijuna ne podižu se revolucije). Naime, otac Giuseppe povjerio im je ček na iznos od pola milijuna lira, iznos kojeg su prikupili Talijani iz Brazila, a u korist Fijumanske avanture. Tih pola milijuna lira predstavljali su pravu blagodat za tadašnje financije grada-države.

Došavši u Fiume, prima ih D’Annunzio. Ludovico je nastojao i nadalje osiguravati izvore financiranja za potrebe fijumanske stvari (L’Impresa di Fiume). Ulazi u krug najbližih suradnika Comandantea i najprije radi u uredu za tisak Kabineta Kvarnerske države, a onda postaje Ministar vanjskih poslova. Za izraz „vanjskih“, D’Annunzio koristi riječ esteriori umjesto riječi esteri ili esterni koje mu se čine previše „farmaceutske“.

U siječnju 1920. godine Toeplitz de Grand Ry odlazi u Veneciju na mjesto konzula Fijumanske države kako bi lakše i udobnije obavljao svoj posao revolucionarnog Ministra vanjskih poslova. U palači iz 18. stoljeća, s parkom uz Canal Grande, koja graniči s veličanstvenom palačom Papadopoli, Ludovico i Alessandra primali su uzvanike, pjesnike, umjetnike i revolucionare koji su podržavali D’Annunzijev Riječki pothvat. Oko fijumanskih inicijativa uspostavljao se savršeni uzorak suštine estetizirajućeg i antikonformističkog svijeta tog doba: Toeplitz de Grand Ry bio je, naravno, najbolji anfitrione (domaćin/ugostitelj), kako bi se izrazio D’Annunzio.

U novoj ulozi, susreće se u Zuerichu sa sovjetskim narodnim komesarom za odnose s inozemstvom, Georgijem Čičerinom. U jednom malom privatnom salonu „našeg hotela, potpisali smo sporazum, u formi protokola, u kojem mi, zapovjedništvo Corpusa Separatuma iz grada Fiume, prvi u cijelom svijetu priznajemo S.S.S.R., koji sa svoje strane priznaje nas na osnovu samoodređenja i samoopredjeljenja naroda da raspolažu