Guido Keller (Barun von Keller

sami sa sobom, kojim se mi recipročno obvezujemo da u Rusiji nećemo propagirati Fiume, a oni da neće u gradu Fiume širiti sovjetsku propagandu.“

Ludovico Toeplitz de Grand Ry osnovao je, u gradu Fiume, Anti-Societe des Nations (Protudruštvo naroda, kao kontru Versailleskom ugovoru). Prema nekim izvorima, tadašnji američki predsjednik Wilson nije spavao par noći kad je za to saznao. Toeplitz je umro 1973. godine.

GUIDO KELLER (BARUN VON KELLER)

Ekscentrični esteta i intelektualac, isprva sklon libertarijanskoj ideologiji, a kasnije član stranke PNF („Partito Nazionale Fascista“), rodio se 1892. godine u Milanu, u staroj švicarskoj obitelji Keller. Umro je 1929. godine u mjestu Magliano Sabino.

Kroz život se kretao kao istinski performer, a ironiju je smatrao odlučujućom funkcijom ponašanja čak i u političkim akcijama: “Umjetnost komandiranja je da se ne komandira!” Za sebe nije želio nikakve ovlasti u novonastaloj Riječkoj državi. Radije se opredijelio za mjesto savjetnika u Komandi, te ulogu privatnog savjetnika D’Annunzija.

Guido Keller bio je avijatičar - pilot, kojega su oslovljavali s: “As avijacije“, pripadnik mitske eskadrile Baracca“ i kojem su nadjenuli nadimak šaljivđija“. On je bio heroj rata, umjetnik bez ijednog fizički opipljivog umjetničkog djela, slučajni futurist. Osnivač je “Društva ćelavih prijatelja “, koje je u svom programu imalo i ritual šišanja i bacanja kose iz aviona. Svojevremeno je izazvao austrijske pilote na dvoboje aviona, ali bez prolijevanja krvi. U letu - dvoboju iznad Trsta, Keller je pobijedio i potom se vratio u grad Fiume. U ovom gradu on je bio nedodirljiv. Mogao si je sebi dozvoliti gotovo sve pa tako i „poslati k vragu“ sve moguće hijerarhije.

Kao skrupulozni salutist (zagovornik zdravog načina života) bio je poznat po higijensko - naturalističkim metodama koje uvodi u novu državu, kao što je nudizam. Kupao se gol na suncu, hranio se samo voćem i - kako

je za sebe znao govoriti - kandiranim ružinim laticama. Živio je na otvorenom, sa biljkama i životinjama. Nikada nije spavao u časničkom hotelu, već je običavao spavati u jami ispod drveta, drveta na kojeg bi se penjao posve nagog tijela i po potrebi s njega obavljao nuždu. Bio je biseksualac i kokainoman. Uniforme je smatrao nepotrebnima, pa je najčešče nosio piđamu, na nogama orijentalne papuče s vrhovima zakrenutim uvis, na glavi fes, a u ruci malu lubanju kao amajliju. Ponekad bi šetao gradom potpuno obnažena tijela pri tome noseći na ramenima svojeg ljubimca orla Guida. U svojem je avionu, koji je bio nalik na pravi leteći salon, obično držao besprijekoran pribor za serviranje čaja, kao i cvijeće.

Postoje priče i predanja o tome kako je volio letjeti iznad šume i grmlja, i pri tome plašio ljubavne parove. Znao bi se sakrivati pokraj groblja i onda ispuštati neljudske krikove, pa su ljudi mislili da su to vukodlaci poslali vojsku radi izviđanja situacije. Keller je bio jedini legionar koji se D’Annunziju smio obraćati sa „ti“. Zajedno s Giovannijem Comissom, na proljeće 1920. godine, udahnuo je život udruzi Yoga odnosno Društvu slobodnih duša, te istoimenom časopisu. Cilj im je bila: moralno - politička obnova, ma što to značilo.

Za Nacionalni savjet D’Annunzijeve paradržave organizirao je pljačke, u svrhu izbjegavanja pojave gladi u gradu Fiume uslijed embarga kojeg je Italija uvela. Protiv onih koji su bili desno orijentirani, služio se ruganjem i ironijom. Obzirom da je bio i mason, uspijevao je dobivati pomoć za novu državu. Postao je i Državni tajnik za akcije, pa je u toj ulozi znao kontaktirati umobolnice u Italiji radi toga da mu pošalju što veći broj pacijenata koji nisu opasni, a koji bi obično bili kvalificirani kao manijaci. Smatrao je da su takve osobe jako korisne. Naime, po njemu je ludost tek lažno mentalno zdravlje. On se solidarizirao sa odbačenima, drugačijima, s lopovima, prostitutkama i narkomanima. Svoju je ironiju znao izraziti, primjerice, letom u svom avionu iznad Rima, u želji da ogoli političare i tako “umre od smijeha”. Forma političkog spektakla ga je oduvijek zaokupljala, pa tako leti iznad Vatikana i na nj baca ruže.

Da bi prosvjedovao protiv Rapallskog ugovora, koji je fijumanskoj utopiji potkresao krila, Keller je svojom letjelicom letio iznad Rima, ali u niskom letu, i na trg Piazzale di Monte Citorio (gdje se nalazi Palača Montecitorio, sjedište Zastupničkog doma talijanskog parlamenta) istresao sadržaj noćne posude s provokativnom porukom koja je bila