Giovanni Comisso

adresirana na vladu. Tim činom prakticiranja politike-umjetnosti-spektakla, kojim je demonstrirao da je istinski suvremenik futurista i dadista, desakralizirao je političke institucije. Poslije fijumanske epizode, jedno vrijeme živi u Berlinu gdje biva zaokupljen idejom ujedinjenja Južno - američkih država protiv Sjedinjenih američkih država. Vrlo često šmrka kokain. Frustriran zbog neuspjelih projekata, priklanja se futuristima. Uvijek mu je u najvažnijem dijelu života bio “Grad Života”, o gradu za umjetnike, pustolove, pjesnike, grad bez zakona, bez simetričnih ulica i standardnih kuća: Fiume grad-država života i fešte!

Ovaj koncept preuzeli su pokret Bauhaus i teoretičari unitarne urbanistike.

GIOVANNI COMISSO

Pisac i intelektualac, rođen 3. listopada 1895. u Trevisu, gdje je i umro 21. siječnja 1969. godine. Italija je 24. svibnja 1915. godine pristupila silama Antante. U ime novog savezništva, pa posljedično tome kao sila pobjednica, Italija je slobodno uplovila u luku Fiume svojim ratnim brodovljem 4. studenog 1918. godine, odnosno ušla u grad kopnenim putem 17. studenog. Dio, kasnije D’Annunzievih, legionara tako je već tada legitimno ušlo u grad, a među njima je bio i Giovanni Comisso. Naime, njegova jedinica biva priključena međunarodnim vojnim snagama u gradu Fiume, u siječnju 1919. godine, kada se još ne zna kome će grad pripasti. On idilično razdoblje preddanuncijade, u pismu roditeljima (20. siječnja 1919.), opisuje ovako: „Ovaj grad kao da je mjesto svjetskoga mira. Tu su vojnici i mornari iz svih zemalja na svijetu, dakako i neprijateljski, i svi se zabavljamo.“ Žestoki je hedonista. Iz Fiume odlazi na nekoliko mjeseci u Rim, gdje na fakultetu pohađa nastavu za studente-vojna lica. U kolovozu 1919. godine ponovno se vraća na Kvarner, u svoju regularnu jedinicu.

Kada je stigao D’Annunzio, bio je toliko opčinjen njegovim „svetim ulaskom“ (Santa entrata) u grad Fiume, da je dezertirao iz vojske kako bi se priključio legionarima te je postao zapovjednikom jedne telegrafske jedinice. U pismu roditeljima (20. 09 1919.) ističe da se druži s Marinettijem. Postaje čovjek od povjerenja najužeg Comandanteova aparata: šef je za cenzuru i preventivne aktivnosti. Nije volio nikakvu hijerarhiju, pa se iz prostorija Komande odselio u Hotel Royal. Nakon što je s Kellerom isprobao let u njegovoj letjelici, rekao je: „Napokon Zemlju vidim s pravoga mjesta.“ Tijekom Krvavog Božića (1920.) bori