Mario Carli

MARIO CARLI

Novinar, pisac i pjesnik, rođen 30. prosinca 1888. godine u gradu San Severo (provincija Foggia, regija Puglia), a umro u Rimu, 9. rujna 1935. godine. Ostao upamćen kao najžešći futurista u politici, često lijevih nazora. Preteča je nadrealističkog automatizma (lirske proze Notti filtrate, 1918). Zajedno s Filippom T. Marinettiem i Emiliom Settimelliem utemeljio glasilo Roma futurista (1918-1920), pravu pravcatu tribinu futurističkog arditizma, u kojem piše da je Ardit „futurista rata, avangarda razuzdana i na sve spremna, snaga dvadesetogodišnjaka - žustra i radosna, mladost koja baca bombe i pri tome zvižduće melodije uspomena iz Teatra Varieta’.“ Prema proglasu Il manifesto del Teatro di Varieta’ što su ga F.T. Marinetti i Francesco Cangiullo objavili 11. listopada 1921.. „Teatro di Varieta'“ odnosi se na „Teatro della sorpresa“ (kazalište iznenađenja), na obnovljeni teatar koji je po futuristima: protiv analize tipične za psihološki teatar, i koji sugerira nužnost za brzim, elektrizirajućim kazalištem koje će uzbuđivati i zabavljati, i koje će biti potpomagano kinematografskim teatrom. Ukratko, radi se o „Sintetičkom“ teatru - produktu suvremene mehaniziranosti.

U siječnju 1919. godine, Mario Carli je organizirao ardite kao zajednicu, a dva mjeseca kasnije na jednom skupu, zajedno s Marinettijem, nazoči konstituiranju prvih Fascio di combattimento. Na vijest da je D’Annunzio okupirao grad Fiume, iz Cremone - gdje je bio po kazni jer je kao vojno lice djelovao javno agitirajući za okupaciju Dalmacije i grada Fiume - bježi brodom u Trst, pri čemu oksidira kosu i tvrdi da je glumac komičar. U Trstu se preoblači u željezničara i skriven u lokomotivi prelazi granicu 11. listopada 1919. godine. Dolaskom u Rijeku, postaje kapetan ardita. U listopadu 1920. godine, međutim, objavljuje rad Con D’Annunzio a Fiume u kojem priznaje neuspjeh Danuncijade jer da su u grad Fiume „dotrčali karijeristi, egzibicionisti i afaristi“.

U veljači 1920. godine, Carli udahnjuje život novinama Testa di ferro („Tvrdoglavi“), koje su bile namijenjene fijumanskim legionarima (Libera voce dei legionari di Fiume). Iste su imale status neslužbenog organa zapovjedništva Commando di Fiume. Kroz stranice ovog medija, Carli zauzima veoma radikalne i neortodoksne pozicije. To je doba u kojem je novinar podložan dražima ruske revolucije. Na kraju „Commando di Fiume“ zahtijeva od njega da daljnje izdavanje lista preseli u Milano, unatoč protivljenju samog D’Annunzija. U listu Testa di ferro veoma često se objavljivala slijedeća fraza: