Fiume kao pobuna potlačenih

Situacija u gradu prožeta je kontradiktornim događajima u kojima se nazire borba takozvanih “umjerenih struja” i “radikalnih struja”. Osobe kao što su Giurati, koji pregovara s Badogliom i Nittijem, i ekstremist De Ambris vjerno oslikavaju stanje . „Jučer, danas i sutra, niti jedan pokušaj oslobođenja ne može krenuti a da nije iz grada Fiume. Sve šire promjene u društvu moram pokrenuti odavde. Nove riječi polaze odavde, ovdje se osmišljavaju i prakticiraju nove životne forme. Samo se ovdje, nasuprot cijelom svijetu, osjeća sloboda, ovdje na našem Kvarneru, budućem moru ! “ (D’Annunzio, 06.01 1920.)

Kad bi se učestvovalo u nekim predstavama koje ljudi ovdje izvode, onda bi se moglo shvatiti kako prava životna novost nije tamo gdje se Lenjinova doktrina guši u krvi. Boljševički se čičak ovdje pretvara u talijansku ružu, ružu ljubavi. U Uredu za vanjsku politiku rade Kochinitsky, Toeplitz, Henry Frust, Comission, Bonmartini i neki drugi.

Prva propagandna akcija izvedena je 16. siječnja 1920. godine. Tog dana šalju pilota Cesare Carminianija na let iznad Pariza da odnese poruku grada Fiume, bacajući letke u vezi rezultata tamošnjih predsjedničkih izbora. Poruka je glasila: “ L’ epee de la revolte est bien fourbie. Salut a la quatrieme Republique et au jour prochain.” (Mač pobune je dobro obavio čišćenje. Pozdrav četvrtoj republici i sutrašnjem danu.)

“Grad Fiume, njegove vođe, branitelji, čvrsto stoje pri svojoj odluci da izdrže sve prepreke na koje nailaze, sve do trijumfa ideala ljudskog bratstva, kao i prava naroda da odlučuju o sebi samima, prava koja se tako često proklamiraju, ali onda uvijek i gaze. Republika Sovjeta obranila je ovo pravo kada se pobjedonosno suprotstavila bandama admirala Aleksandra Kolčaka i generala Antona Ivanoviča Denjikina, koji su bili plaćani intarnacionalnim financijama i nahuškani od strane sudionika Versajske Konferencije.” (D’Annunzio, 17.01.1920.)

Najveći problem u upravljanju gradom predstavljale su međunarodna zajednica i susjedna Italija, koje su se najviše bojale širenja boljševizma. A u gradu na Kvarneru neosporno su ga nazirale. Comandante Gabriele D’Annunzio glorificira boljševizam i prema njemu se odnosi kao velikom revolucionarnom događaju koji je uništio jedno mrtvo statično društvo, stvarajući novu državu. „Ja sam za komunizam bez diktature jer moja kultura je anarhična