Yoga

poput Kineza u Kaliforniji, Afroamerikanaca; Izraelski i Palestinski problem. 2) predstavnici zemalja nepravedno zakinutih Versajskom konferencijom: Rusija, Rumunjska, Belgija,

Portugal, Sijam, Njemačka, Bugarska, Turska, Sveta Stolica. 3) delegacije partija i talijanskih, francuskih, engleskih te američkih skupina solidarnih s pokretom

“Fiumanizam”.

Nacrt deklaracije o Lega di Fiume bila je dostavljena svima gore navedenima. Većina ga je podržala. Međutim, najviše je upita bilo o tome “gdje, kako i kojim oružjem ?” U programu je bilo predviđeno da se od Fijumanskog ustanka organizira susret naroda i političkih pokreta za neovisnost. Za slučaj da se to ne uspije ostvariti, D’Annunzio je zamislio pripremiti jedan izvanredni spektakl koji bi se sastojao od inauguracije „Salona odbačenih“ (Salon des refuses), naroda odbačenih od izrabljivača, od okoštalih akademika i dokonih bogataša. Razočaran neuspjehom Lige, Leon Kochnitzky napušta grad Fiume.

Svi koji su sudjelovali u D’Annunzievoj L’Impresa di Fiume, naravno, nisu se i slagali s neprestanim i kaotično pretjeranim ushićenjem koje je u gradu vladalo. Oko Comandantea se relativno brzo otvorio žestoki rascjep kojeg su uzrokovale dvije odvojene ali i udaljene struje, od kojih je svaka zauzela posve jasan i čvrst stav. Jedna je bila više tradicionalistička, a činili su je najstariji vojnici. Druga je bila reformatorska, pobunjenička i ekstremna, a činili su je najekscentričniji, najobjesniji, najhirovitiji i najmušićaviji pojedinci koji su se zatekli na Kvarneru. Predvodnici ove druge struje bili su članovi kulturnog društva Yoga .

U namjeri da razvijaju “Sjedinjenje i jedinstvo slobodnih duhova koji teže savršenstvu” Guido Keller i Giovanni Comisso inicirali su 1920. godine Udrugu Yoga: Unione di spiriti liberi tendenti alla perfezione. Cilj je udruge bio pokrenuti moralno buđenje te biti korektiv konzervativizmu D’Annunzijeve sredine kroz animatorsko i provokativno djelovanje.

Riječ Yoga (joga) vuče korijen iz sankrtske riječi yuj i znači vezu. Također znači i upregnuće. Pritom se misli: niži se dio ljudske prirode upreže u viši, na putu samoostvarenja. Yoga je i jedan od filozofskih pravaca, ali i

skupni naziv za niz praktičnih poduka i tehnika u vježbanju tijela, uma i duha, u tradicionalnoj indijskoj filozofiji i svjetonazoru. Valja spomenuti i kratku definiciju Carla Gustava Junga: „Yoga je savršen i pravi način sjedinjavanja tijela i uma...Rezultat takvoga jedinstva je duševno stanje koje omogućuje intuicijama da transcendiraju svijest.“ Iako su Keller i Comisso novoosnovanoj udruzi dali veoma egzotično i primamljivo ime, ona zapravo, u praksi, baš i nije imala neke izravne veze s upražnjavanjem istoimene izvorne staroindijske discipline. Međutim, za pretpostaviti je da su rječju Yoga aludirali na ujedinjenje arhaičnog i budućeg, preskačući neuspjelu, neučinkovitu, zastarjelu i dekadentnu modernost tog doba. Udruga Yoga htjela je nagovijestiti kult individualizma i spiritualizma. Zamišljala je društvo kojeg će voditi borbena i ratnička aristokracija, sposobna kreirati zajednicu što teži k ljepoti, i koju će podupirati nova moralnost. Pošto članovi udruge ne pripadaju niti jednoj političkoj struji, u pristupu politici i svojim oponentima koriste se šalama i porugama, te organiziranjem zabava protiv establishmenta. Povodom dana svetog Vida, gradskog patrona, 15.lipnja zabava im se sastojala od otmice časnika Komande grada. Ovaj svoj performans nazvali su „Dvorac ljubavi“, obzirom na činjenicu da su ih jako iritirali “poslušni vojnici”.

Pokret društva „Yoga“ savršeno utjelovljuje srž D’Annunzieve Regencije: kroz porugu, šalu, sprdnju i ismjehivanje suparnika težiti za tim da se suprotstave “zastarjelim” osobnostima i konzervativcima koji su okruživali D’Annunzija. Udruga „Yoga“ je svoje akcije diktirala na instinktivan i iracionalan način. One su veoma često bile eklatantne, toliko očigledne i uvjerljive, te apsolutno lišene bilo kakvog preciznog programiranja. Guido Keller, hvalisavi aeronaut i buntovnik, ekolog i Dadaist, posvetio je svoje vlastite “avanture” poučavanjima o pokretu kojeg je on sam kreirao i pokrenuo. Tome svjedoče njegov let nad Rimom, kada je bacio buket ruža na Vatikan - ruža posvećenih Svetom Franji, te još jedan drugi buket crvenih ruža na Quirinale - za kraljicu, i kada je jednu noćnu posudu prosuo na Montecitorio, pri čemu je za avion imao zakačen cinični transparent : “Guido Keller parlamentu i vladi - koji se već neko vrijeme održavaju na vlasti - daruje laž i strah, alegorijski dokaz njihove vrijednosti.”

Ova je akcija bila tek jedna u nizu najsenzacionalnijih poruga koje su aktivisti „Yoge“ obično unaprijed smi-

šljali i najavljivali tijekom živahnih večernjih skupova, na kojima bi članovi raspravljali o bilo kojoj temi. Članovi udruge bili su razni idealisti, umjetnici i književnici. Djelovali su istoimenim glasilom, javnim manifestacijama - uvijek s ironijskim pečatom i uvelike šašavo - te se promovirali plakatima i letcima.

Giovanni Comisso, u spisu “Le mie stagioni”, napisat će: “Jedne se večeri pričalo o ukidanju novca, druge o slobodnoj ljubavi, treće o čovjeku iz vlade, o ustrojstvu vojske, o ukidanju zatvora, o ukrašavanju gradova. Svi su se oduševljavali time da raspravljaju i diskutiraju. Zadovoljstvo nam je pričinjavala spoznaja o postojanju takvog entuzijazma pa smo Keller i ja smatrali kako bi bilo dobro poduprijeti ga kakvom gestom pa da potraje. Nakon nekog vremena dosjetili smo se da uzmemo kakav avion kojim bismo odletjeli u Rusiju. Mislilo se kako će horde Barbara trebati sići u Europu da bi uništile mehaničku civilizaciju te kako bi omogućile duhu njegovo ponovno uzdizanje. Ova ideja da se poslužimo Rusijom kao sredstvom, nije nam dala mira, ni danju ni noću. Zato smo se jednostavno uputili u naš zrakoplovni kamp na Grobniku pa je Keller, poslije dosta vremena, ponovo stao za upravljač aviona.”

Sloboda poduzimanja akcije, po kojoj su članovi ovog bizarnog pokreta bili poznati, izazvala je, međutim, više od jednog trvenja s D’Annunzijem koji je inače volio nadzirati i kontrolirati sve udruge i društva grada Fiume. Posljednjih mjeseci postojanja Regencije, Vate je zanijekao da surađuje s časopisom pokreta što su ga utemeljili Keller i Comisso. To je kod ovo dvoje izazvalo veliko razočaranje i znatnu ljutnju.

Organizacijom svog karnevala, udruga “Yoga” uspjela je utrosručiti svoje članstvo. To se dogodilo nakon što su na plakate postavili imena i fotografije starih časnika visokog ranga, a u znak protesta protiv istih. Neki su njihovi protivnici trgali te plakate što je onda izazvalo navalu na upis novog članstva. Ovi susreti bili su žarište fijumanskog otpora, i zapravo činili katedru legionarske misli. Općenito, borba protiv ma koje zastarjelosti nalazila se na vrhu preferencija. Sredstva i alati u aktivnostima članstva „Yoge“ bili su: savladati i pobijediti protivnika ironijom, maksimalno ga izložiti podsmijehu tako da mu se oduzme svaki bahati autoritet, i to na način kakav zaslužuje njegova uobraženost.

Korištenje ironije u političke svrhe u praksu su uveli futuristi i dadaisti. Tada se po prvi puta na sceni javljaju tzv. Urbani Indijanci, a što se opet

ponovilo u Italiji tek 1977. godine. Bila je to prava manifestacija ceremonijalne komunikacije “Mašta će uništiti moć i jedan će vas osmijeh sahraniti“ (Henry Bergson). Guido Keller avionom nadlijeće Zadar i baca letke s govorom D Annunzija. Talijanska policija ga hapsi zbog prisilnog slijetanja, a on ne priznaje vlast i dovodi ambasadora Kvarnerske republike, odnosno živog malog magarca koji se ukrcava s njim u avion i leti za grad Fiume. Tim činom, talijanska je vlast na kraju bila primorana priznati jadnog magarca za ambasadora. Praktički, hippy pokret je - kao produžena ruka dadaizma - već tada stupio na scenu, u samoj Kvarnerskoj regenciji.

Keller je osmislio organizirati otmicu samog predsjednika vlade Italije, i to iz vlaka tijekom vožnje, ali ipak odustaje. Berlinski klub Dada solidalizira se s D’Annunzijem i prihvaća pobunu jezikom i kulturom. Organizira se i udruga Spartak koja djeluje protiv institucija te izdaje publikaciju Jedemann sein eigner Fussball. Njezini pripadnici unajmljuju kočiju i puhački orkestar za pogrebe dok novinari, umjesto cvijeća, u rukama nose smotuljke novina. Vezano na pogreb zgodno je prisjetiti se parodije Filosofo passatisti, pogreba s govorom Marinettija, te kako su Benedettu Croceu stavljali glavu mislioca, izrađene u glini, na knjigu punu crva.

Keller je organizirao i grupu najinteligentnijih koji bi sve sumnjivce i nepotrebne ljude marginalizirao. Ideja je bila uspostaviti kastinski sustav, nešto poput onoga u Indiji, a koji bi bio baziran na nivou inteligencije. Oni su željeli osnažiti bitku protiv bezličnosti i cijeli pokret usmjeriti protiv doktrina i floskula poput: „Zbogom dragi”; protiv pozerstva, zlatnih naočala, nazalnog R, ludila za ostvarivanjem dobiti; borbe za prošlo i buduće vrijeme.

Branitelji Nadčovjeka odlučuju o tome da svakome podare odgovornost bića koje je prilagođeno ambijentu, bića koja se razvijaju prema latentno neograničenim mogućnostima organa u nama. Treba istraživati i podržati znanost ljubavi i transformacije. Ni sam Keller ne vjeruje u nadmoć zapadnjačkih naroda nad onima istočnjačkim. On je smatrao da se nadmoć zapadnjaka iskazuje jedino pomoću sile, dok nam od istočnjaka dolazi svjetlost.

Yoga nije ni zakon, ni oružje. Jedan čovjek sam, čak ako se radi i o iznimno velikom geniju, ne može biti predstavnik samo jednog okruženja zbog duhovne navike i sklonosti koja ne tolerira kontraindikacije i razlike. Na taj se način izdiže jedna jedina masa koja, gravitirajući iznad rase, stvara jedno-

obraznost NEGACIJE ŽIVOTA, pa zato negira lažne aristokrate i arogantne velikane, a podržava raznolikost ambijenta zemlje i sa snagom ljubaznosti sve ostale koje sa sigurnošću smatra plemenitim predstavnicima rase.

Struktura grupe, koja se redovito sastaje u fijumanskom Starom gradu, takva je da je otvorena za obične ljude i njihovo sudjelovanje na skupovima. Nešto poput kvartovskog komiteta, a poželjno je i sudjelovanje žena i djece, pa čak i njihovih kućnih ljubimaca i domaćih životinja, jasno uz uvjet njihovog tihog prisustva. Tu nema ni šefova, ni bilo kakve hijerarhije. Stav samo jednog čovjeka i komentar o politici su neprihvatljivi. Mišljenja se sučeljavaju kako bi nastao verbalni okršaj, zvan “plemenita napetost”. Nisu prihvatljivi ni zakon ni oružje, u verbalnom smislu. Eventualnoj aroganciji suprotstavlja se ljubaznost, a posebno se cijeni bogatsvo individualnog izričaja koje nastaje iz negacije života.

Mino Somenzi (eksponent futurizma i novinar koji se 1919., kao dezerter, priključio D’Annunziju u paravojnom upadu u Fiume) dobio je zadatak da na jednom od gradskih trgova podigne spomenik: sidro i novine Futurismo. On je uređivao i publikaciju “Ples Sv.Vida“. U to vrijeme, funkciju načelnika grada obavlja Riccardo Gigante, a blagdan svetog Vida se slavio procesijom i govorima Comandantea. Žene, u kućama i kućercima Starog grada, uz slike svetaca na zid postavljaju i slike D’Annunzija - pjesnika osvajača. Povodom tog blagdana održavale su se i sportske utrke, a navečer su se organizirali ples, glazba i čitanje pjesama. Očit je bio kontrast između vjerske i ove službene proslave.

Kao još jedan od načina promoviranja svrhe i djelatnosti udruge „Yoga“, Kelleru i Comissu trebao je poslužiti i časopis istog imena. U njegovoj naslovnici, riječ YOGA bila je ispisana između svastike (kukastog križa) i fraze „Unione di spiriti liberi tendenti alla perfezione“. Kao simbol kroz povijest, svastika se javljala u brojnim kulturama te je otkrivena u arheološkim nalazištima širom svijeta. Ona je jedan od bitnih simbola indijske duhovnosti i kulture. Istraživanja i iskustva mnogih naraštaja ukazuju na to da svaki simbol posjeduje određenu moć i utjecaj. Tridesetih godina prošlog stoljeća, francuski znanstvenik dr. Antoine Bovis načinio je aparaturu mjerenja energije, koju je nazvao biometrom. Njome se mjere energijske razine stvari i ljudi, svetišta, simbola, boja i raznih drugih pojava. Njemu u čast, drugi su znanstvenici tim mjer-

nim jedinicama dali naziv bovis. Zdrav čovjek zrači energijom od kojih 6500 bovisa. Sveta mjesta mjere oko 11000 bovisa. Što se tiče svastike, ona ima nevjerojatno visok energijski stupanj od 1 000 000 bovisa! Moguće da su Keller i Comisso znali nešto o tome.

Korijen riječi je u sanskrtskom pojmu svasti što znači sreću i zdravlje. U modernom svijetu, svastika se najčešće koristi u indijskoj kulturi kao geometrijski motiv ili religiozni simbol u hinduizmu, budizmu i jainizmu. Uobičajeno je shvaćanje da okomita crta predstavlja Boga, dok vodoravna označava čovjeka. Nadalje, središnji dio lika, to jest prekrižje uspravnog i vodoravnog smjera, smatra se ishodišnom točkom svijeta, odnosno, mjestom križanja majčinske (matra joni) i očinske (šivalinga) energije. Njihov je dodir pojavni svijet svemira. „Ruke“ svastike moraju ostati okrenute nadesno, jer, smatra se, to je smjer iz kojeg stižu povoljne vibracije. Primjer promašaja uporabe ovoga simbola je, smatraju neki, nacistička preinaka svastke, okrenute ulijevo, a s tadašnjim obrazloženjem da će takva nagnutost ubrzati pokret desnoga kraka svastike u smjeru kazaljke na satu. Objašnjava se da je dotična preinaka prvotno proizvela brz i kratkotrajan uspjeh, ali joj je posljedica bila poremećaj i propast. Kod mjerenja biometrom, okrene li se svastika u suprotan smjer, rezultat mjerenja postaje negativan.

Časopis „Yoga“ bio je zamišljen kao tjednik za kulturu i politiku, a cijena jednog primjerka bila je 20 centezima (stotih dijelova 1 talijanske lire). To legendarno glasilo na kraju je doživjelo ukupno svega četiri izdana i publicirana broja. Prvi broj objavljen je dan nakon potpisivanja Rapallskog ugovora (13. studenog 1920.), a posljednji (četvrti) 4. prosinca. 1920. Pojedine primjerke časopisa moguće je pronaći u svega nekoliko javnih institucija u Italiji (npr. u Nacionalnoj biblioteci u Rimu, u Fondo Comisso u Trevisu). Simonetta Bartolini uspjela je u dodatku svoje knjige „Yoga“,Soversivi e rivoluzionari con D’Annunzio a Fiume, Luni, objaviti integralnu transkripciju svih članaka koji su bili objavljeni u sva četiri broja.

Časopis je tiskan u tiskari kapucinske crkve Gospe Lurdske na Žabici, tiskari „Miriam“, istoj onoj u kojoj je D’Annunzio dao tiskati nacrt svog ustava DISEGNO DI UN NUOVO ORDINAMENTO DELLO STATO LIBERO DI FIUME, i u kojoj se tiskalo i glasilo Testa di ferro. Nemoguće je znati u koliko se primjeraka časopis tiskao, obzirom na nedostatak dovoljno materijala, jer je