G.E.T. Report 39 (2)

Časopis o eno - gastro turizmu

Mjesečnik | Cijena: 45,00 kn; 6 € | Zagreb, Listopad 2017.

Godina izlaženja - tiskano izdanje: I; online izdanje: IV;

Broj 39 Listopad 2017.

100% jesen

Riječ urednika Napisati riječ urednika i biti aktualan postaje pravi izazov. Zašto? Pa eto, zato što ne želim pisati o Agrokoru i „malom Ivici”, a još manje želim pisati o Horvatinčiću. Sabor i Vlada... Bože me sačuvaj!

Mogli bi o iseljavanju mladih ljudi u Irsku ili o tome kako se ono malo mladih, što je ostalo, tuku do besvijesti na auto cesti Zagreb - Split samo zato što su jedni BBB, a drugi Torcida. Ne, ni o tome mi se ne piše. Međutim, to je to, to su konstantne udarne teme ove zemlje. Pardon, nije istina... Ipak postoji još nešto. Tijekom rujna puni su mediji napisa o rekordnoj turističkoj sezoni (i tako svake godine), osim što fali malo para.

Eto, ne želim pisati o takvim temama; kako onda napisati uvodnik i biti aktualan?

E pa može se, recimo, ovako: Najpoznatije svjetsko ocjenjivanje vina, najpoznatija i najutjecajnija svjetska vinska manifestacija, Londonski Decanter uvrstila je pjenušac obitelji Tomac s Plešivice među petnaest najboljih na svijetu. Koji njihov pjenušac? Ma, nije bitno koji, bitno je da su među top 15! Dakle, može se

napraviti velika stvar, mada živiš u Hrvatskoj.

Kolege urednici, gurajte takve teme na naslovnice, dajte ljudima pozitive, pokažite im da može biti bolje! Naravno, vi ćete reći da ljudi vole crne teme; „to se bolje prodaje”. Da, možda je to i istina, ali ne bi li jedna od osnovnih uloga medija trebala biti i ta da ovom narodu daje nadu u bolje sutra?

Da je cijelo hrvatsko gospodarstvo napredovalo onoliko koliko je napredovalo hrvatsko vinarstvo, danas bi u lijepoj našoj vladalo blagostanje i ne bi pisali o tome tko je ukrao koliko, nego bi pisali o tome da je Tomac među petnaest najboljih na svijetu.

Do sljedećeg broja, veliki G.E.T.- ovski pozdrav!

Tomislav Stiplošek

G.E.T. Report 2

G.E.T. | 3

Sadržaj Novosti.....................................................6 • Nova kušaonica Medea u Vodnjanu • Roxanich Heritage Wine Hotel i vinski podrum • Otvoren Hotel Maroon u Zagrebu • Vitaminoteka proslavila 15. rođendan • Enozoik - nova vinska era • Najteži i najveći pršut 23 kilograma • Završetak berbe 2017.

• Završetak berbe grožđa na Jeruzalemu

Manifestacije........................................20 • Interslast 2017.

• Zagreb Tourfilm Festival • Bijeli Grozd - nagrada u vinskom turizmu

Urednikove kolumne............................58 • London - Zagreb 2:0 • Uvod u svijet koktela

Gastronomija........................................64 • Argeta Exclusive à la restoran JB

Recepti....................................................66 • Tatar od tune • Pileći ravioli s gljivama • Losos s hrenom i matovilcem • Kolač od jabuka s hrenom • Kolač s bijelom čokoladom i hrenom

Degustacije............................................30 • Kolar fina vina u Vivat Fina Vina • Uspjeh vinarije Zadro

Preporuke / Recommendations.........36 • MANDOIS Champagne 1735.

• MANDOIS Champagne 1735. (en) • Petar Crvik - roker s ruba vinograda

Arhitektura u vinarstvu.....................48 • Château Cheval Blanc 1er Grand Cru Classé „A”

Studentski hedonizam.........................50 • Tajland

Vinske skitnje.......................................54 • Napa Valley - Yountville i Oakville

Razmisli - kad piješ ne vozi!

Pijte odgovorno!

Konzumiranje alkohola i drugih al­koholnih pića zabranjeno je osobama mlađim od 18. godina

Impressum G.E.T. Report časopis o eno - gastro turizmu Nakladnik: G.E.T. - udruga za kulturu stola Branimira Gušića 23, 10090 Zagreb Telefon: 092 3355647 E-pošta: admin@get4u.hr Glavni urednik: Tomislav Stiplošek Tehnički urednik: Silvija Munda Suradnici na broju: Tomislav Radić, Otto Barić, Samanta Šubić, Matej Rotim Priprema, grafička priprema i marketing: Uredništvo Foto: G.E.T. Report, press, promo Naslovnica; foto: Silvija Munda

Nova kušaonica Medea u Vodnjanu

Piše: Silvija Munda Foto: Manuel Angelini

6 | G.E.T.

Vinarija Medea, već respektabilna u hrvatskom vinskom svijetu, sada je napravila još jedan veliki korak u svojoj prezentaciji. U sklopu postojećeg objekta vinarije u Vodnjanu, otvorena je novouređena kušaonica i trgovina. Pozicionirana je neposredno pored proizvodnih prostora vinarije te tako spaja dva različita, ali vizualno i funkcionalno povezana

ambijenta; jedan dinamičan, namijenjen gostima, drugi namijenjen zrenju vina i tišini. Osim osnovne namjere kušanja i prodaje vina, posjetitelju je tako omogućen neposredan uvid i u samu proizvodnju.

Naravno, kada pričamo o kušanju vina Medea, tu su dakako i maslinova ulja Salvela; ta su dva brenda vezana vlasničkom strukturom. Posjeduju niz maslinika koji se prostiru na oko 45 ha zemljišta i vinograda na oko 60 ha, a posebno izdvajamo jedan od najljepših maslinika, kompleks u Barbarigi na samoj morskoj obali, kao i izuzetan vinograd na Punta Grkoli kod Ližnjana, iz kojeg dolazi ponajbolje vino ove vinarije - merlot Punta Greca.

Obje te destinacije, osim svojih gospodarskopoljoprivrednih potencijala imaju i velike turističke potencijale. U današnje doba eno-gastro turizam je u velikoj ekspanziji. Osim samih proizvoda, gosti vrlo često žele vidjeti lokacije na kojima se uzgaja loza, masline ili neke druge kulture te samu proizvodnju. Svim proizvođačima koji nemaju velike količine, ali zato proizvode visokokvalitetne proizvode, prodaja na kućnom pragu itekako je važan segment poslovanja. Stoga je otvaranje nove kušaonice u sklopu vinskog podruma Medea u Vodnjanu, na adresi Željeznička 15, značajan korak u približavanju kupcima.

izgradnje postojećeg objekta vinarije.

Kušaona se smjestila na 46 m2 lijepo uređenog unutarnjeg prostora s ukupno 20-ak sjedećih mjesta (12 za središnjim stolom) i 30 m2 terase s 20-ak sjedećih mjesta. Interijer je uređen toplo, s puno drva, što se i veže uz vinsku priču, ali u modernoj izvedbi koju potpisuje projektantska tvrtka BB arhitekti. Za vrijeme degustacije u kušaonici, pogled na barrique salu gostima upotpunjuje doživljaj. Na terasi je postavljena velika čelična pergola pod kojom će se vremenom razrasti stara vinova loza, zasađena netom nakon

U novoj kušaonici Medea dobro su došli svi gosti; djelatnici vinarije rado će odgovoriti na pitanja o vinima, a želite li ipak vođenu degustaciju ili organiziranu posjetu izvan radnog vremena, potrebno je prije toga najaviti svoj dolazak i rezervirati termin.

G.E.T. Report 2

Radno vrijeme kušaonice je radnim danom od 8:00 - 16:00, subotom do 13:00, a u njoj možete kušati svježa vina linije Medea (Malvazija istarska, Chardonnay, Rose, Merlot, Teran i Cabernet sauvignon), odležanu malvaziju Montiron i moćni merlot Punta Greca te ekstra djevičanska maslinova ulja linije Salvela (istarska bjelica, buža, leccino, leccione i pendolino te blend Aurum) i ekstra djevičansko maslinovo ulje Torčol. Uz degustaciju vina i ulja, gostima se nude također sir i suhe kobasice s lokalnih farmi.

Vinarija Medea sustavno napreduje iz godine u godinu te nas čeka još mnogo lijepih druženja u novoj kušaoni. ♦

G.E.T. | 7

Roxanich Heritage Wine Hotel i vinski podrum Započeli su radovi na izgradnji Roxanich Heritage Wine Hotela i vinskog podruma, sufinanciranih iz sredstava Europske unije, a smještenog u središtu starog istarskog grada Motovuna, na mjestu starog motovunskog zadružnog podruma.

Povodom početka izgradnje, u Motovunu je održano predstavljanje projekta na kojem su uz g. Mladena Rožanića govorili župan Istarske županije g. Valter Flego, načelnik Općine Motovun g. Tomislav Pahović, te g. Denis Ivošević, direktor Turističke zajednice Istarske županije, kao i g. Idis Turato, nagrađivani arhitekt čiji je Arhitektonski biro Turato projektirao hotel i vinski podrum.

Gospodin Mladen Rožanić naglasio je kako je riječ o ulaganju koje će dodatno osnažiti ponudu Istre. „Odabir starog motovunskog podruma kao mjesta za izgradnju novog vinskog centra ima za cilj širenje djelatnosti na turizam, kulturu i organizaciju raznih tematskih događanja vezanih uz filozofiju vina. Roxanich Heritage Wine Hotel svojim će radom, vinskom i gastronomskom ponudom biti gotovo intimno povezan s Motovunom i Istrom, a suradnjom s domaćim proizvođačima hrane potrudit ćemo se dodatno afirmirati autentični doživljaj Istre. Tome će pomoći i naši budući zaposlenici, kojih očekujemo da ćemo zaposliti između 25 i 30. Izgradnja hotela za nas je svojevrsni povratak u Motovun, mjesto od kuda je prije desetak godina naša vinska poslovna avantura i krenula“, naglasio je, prisjećajući se i početaka Vinarije Roxanich.

Hotel će se, po dovršetku izgradnje koja se očekuje do sljedećeg ljeta, prostirati na površini od gotovo 3000 kvadratnih metra, koja uključuju 28 hotelskih soba i četiri apartmana, restorana, lobbyja, bara, trgovine, konferencijske dvorane, kuhinje, saune, servisnih prostorija i garaže.

Vinski će pak podrum na površini od 3136,6 kvadratnih metara obuhvaćati prostor za 8 | G.E.T.

proizvodnju, vrenje, odležavanje vina, preko prostora skladišta i arhive vina, sve do prostora za degustaciju i izložbenog prostora.

Prema riječima g. Rožanića, njihova filozofija vinarenja ostaje ista – iskrena i prirodna vina po kojima je Roxanich brand postao prepoznatljiv u vinskom svijetu. Obzirom da će podrum biti veći od dosadašnjega, bit će i više prostora za razvoj novih ideja, kojima žele dodatno učvrstiti svoju poziciju među poznavateljima i ljubiteljima dobrih vina.

Idis Turato, autor arhitektonskog rješenja, ovako je objasnio svoju viziju: „Roxanich Motovun Projekt nije samo gospodarska građevina, to nije isključivo proizvodni pogon, nije samo skladište, iako sve od ovih programa izravno sadrži. Roxanich Projekt nije klasična ugostiteljska, agro-turistička ponuda, nije tematski hotel, predvidivi kulturno povijesni ambijent već specifičan prostornoprogramski konstrukt. Od poljoprivredne površine

i vinograda preko prostora za proizvodnju, vrenje, odlažavanje vina, preko prostora skladišta i arhive vina, prostora za degustaciju, izložbenog prostora, malog muzeja, preko prostora za dokolicu, bazena i wellnessa, do restorana, caffe bara, trgovine, polivalentne dvorane, trga za okupljanja, sve do soba smještenih unutar korpusa stare zgrade podruma, svjedočimo gusto programiranom organizmu. Ova višeznačna i hibridna struktura s jedne strane stapa se s topografijom brežuljaka, gradi se kroz konstrukciju puta koji spaja različite programe, te izrasta u novu strukturu razlomljene geometrije udomljujući pritom nove sadržaje restorana i apartmana. Roxanich Motovun Projekt je specifična i autohtona “strada di vino”, put turističkih nomada, staza istraživača gastro i eno ponude. Programi i ponuda Roxanich projekta složeni su unutar tematskog puta, staze koji se u neprekinutoj petlji penje i spušta po obroncima motovinskog brežuljka. Put počinje u vinogradu, a završava na ulazu u hotel, na trasi stare ceste s benzinskom postajom koja spaja Motovun i Poreč“.

Investitor izgradnje objedinjene pod imenom Roxanich Motovun Projekt je tvrtka Roxanich, a Hotel Roxanich Motovun i ulaganje u podrum Roxanich Motovun sufinancirani su od Europske unije iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014-2020 i sredstvima EU temeljem nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2014-2018. Ukupna je vrijednost cjelokupnog projekta 79.327.696,33 kuna. Od toga, vrijednost projekta hotela iznosi

G.E.T. Report 2

48.030.633,11 kuna, a EU sufinanciranje iz strukturnih i investicijskih fondova je 9.644.124,59 kuna. Ukupna vrijednost Ulaganja u podrum Roxanich – Motovun je 31.297.063,22 kuna, a EU sufinanciranje temeljem nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2014-2018 iznosi 9.962.931,83 kuna. „Ovaj projekt obitelji Rožanić ima svjetsku kvalitetu te će upravo svojim sadržajima turistima ponuditi ono najbolje što Istra ima - vrhunsku enogastronomiju, predivnu prirodu i bogatu kulturnu baštinu.“, na prezentaciji je izjavio župan Istarske županije, g. Valter Flego.

Tomislav Pahović, načelnik Općine Motovun zaželio je puno sreće timu Roxanich u novom projektu: „Općina Motovun kao najpoželjnija i najposjećenija destinacija središnje Istre koja svake godine bilježi sve veći rast kako u broju dolazaka, tako i u broju noćenja gostiju, s velikim je veseljem dočekala vijest kako gospodin Rožanić sa svojim timom kreće u realizaciju vrlo zahtjevnog projekta izgradnje hotela i vinarije u podnožju Motovuna.“.

Istra s nestrpljenjem očekuje otvaranje još jednog butik hotela, naglasio je direktor Turističke zajednice Istarske županije g. Denis Ivošević Projekt je podržao i g. Nikola Benvenuti, predsjednik udruge Vinistra, koji je naglasio važnost spajanja ugostiteljske i enološke ponude Istre kao jedinstvenog proizvoda. ♦

G.E.T. | 9

Otvoren Hotel Maroon u Zagrebu Broj turista u Zagrebu raste, hoteli su često bookirani, što je dobra vijest, osim ako ste gost koji nije uspio rezervirati sobu u hotelu. Zato je svima odlična vijest da je u Zagrebu otvoren još jedan hotel.

Boutique Hotel Maroon obiteljski je hotel s tradicijom lokacije, smješten u nedaleko centra Zagreba, na adresi Samoborska cesta 3, preko puta željezničke stanice kojom se do Centra stiže za manje od 8 minuta. Naravno, dostupne su i druge vrste prijevoza u bilo koji dio grada.

Hotel Maroon zbog visokog standarda građenja i opremanja pruža svojim gostima kvalitetan i ugodan ambijent te vrhunsku uslugu. Sadrži 16 komfornih soba, ukupno za 36 osoba.

Sobe i prostorije hotela opremljene su vrhunskim namještajem, LED TV-ima, rashladnim sustavima… Hotel raspolaže i s dva vlastita parkinga, besplatnim Wi-Fijem, a u cijelom hotelu izložene su originalne umjetničke slike.

Restoran Maroon, u sklopu hotela, cjelodnevno je otvoren s potpunim servisom; doručkom, ručkom i večerom. Raspolaže velikom ponudom tradicionalnih hrvatskih jela, jela s roštilja, jela po narudžbi, ispod peke, s ražnja: odojak, janjetina, patka… te domaćih slastica i vrhunskih vina.

Restoran je, osim za goste hotela, otvoren i za sve ljubitelje dobre hrane i pića.

U prizemlju hotela nalazi se Caffee te obiteljska slastičarnica s više od 15 godina iskustva, u kojoj se dnevno izrađuju najfinije slastice, s mogućnošću narudžbe.

Hotel sadrži moderno i ugodno uređene sale za razne proslave, obiteljska okupljanja, gastro ili poslovna druženja…

Ovisno o godišnjem dobu, gosti mogu uživati u ugodnom okruženju terase pod krošnjama stoljetnih stabala. ♦ 10 | G.E.T.

Vitaminoteka proslavila 15. rođendan Pod sloganom „Znanost i umjetnost susreću čaroliju“ u prostoru Gliptoteke ekipa Vitaminoteke i Vitamini.hr proslavili uspješnih 15 godina rada – Povodom 15. rođendana predstavljena nova, redizajnirana digitalna platforma Vitamini.hr Prije točno 15 godina, 2002. godine nutricionistica Darija Vranešić Bender sa svojim timom je osnovala tvrtku Vitaminoteka s ciljem da postane primarno informacijsko središte i vodeća tvrtka za konzalting u sektoru nutricionizma. S istim ciljem istovremeno je pokrenut i portal Vitamini.hr koji je i danas vodeće mjesto digitalnog prijenosa znanja i predstavlja središnju referentnu digitalnu platformu u segmentu prehrane, zdravlja i nutricionizma.

Portal je prepoznat i nagrađivan već u počecima rada, a predstavlja pionirski pothvat buđenja nutricionizma i interneta u Hrvatskoj.

U svojih 15 godina postojanja, portal Vitamini.hr svakodnevno donosi sto posto izvorni stručni sadržaj iza kojeg stoji tim renomiranih autora i priznatih stručnjaka s područja nutricionizma, a tijekom godina objavljeno je više od 15.000 stručno-popularnih članaka. Upravo je izvorni autorski sadržaj ono

12 | G.E.T.

što ovu digitalnu platformu čini jedinstvenom i što omogućuje svim čitateljima da pronađu točne i aktualne informacije iz područja pravilne prehrane, dodataka prehrani, očuvanja zdravlja i prevencije bolesti.

Na proslavi 15. rođendana u prostoru Gliptoteke, brojnim gostima i prijateljima tvrtke te predstavnicima medija predstavljena je sasvim nova digitalna platforma. Od sada portal Vitamini.hr osim novog, svježeg i modernog dizajna donosi i dvosmjernu komunikaciju putem drugih kanala poput društvenih mreža i specijaliziranih newslettera kako bi svojim čitateljima i u narednim godinama pružao jednako kvalitetan sadržaj i nutricionizam temeljen na dokazima.

Povodom 15. rođendana, osnivačica i direktorica tvrtke Vitaminoteka te glavna i odgovorna urednica portala Vitamini. hr, doc.dr.sc. Darija Vranešić Bender je rekla: „Jako sam ponosna što je tvrtka Vitaminoteka narasla u ono što je danas i da smo zaista u ovih 15 godina postigli naš cilj, a to je biti primarno informacijsko središte u nutricionizmu. Okosnica svega što radimo i naš moto je nutricionizam temeljen na dokazima i smatram da smo to zaista prenijeli i našim čitateljima, ali i klijentima koju su naš glavni pokretač. Vjerujem da ćemo i u narednim godinama nastaviti u istom ritmu, a ono u što sam sigurna je da ćemo ostati izvor broj jedan u kvalitetnom i izvornom autorskom sadržaju u području nutricionizma.“ Kako bi se nutricionizam zaista pokazao na djelu, brojnim gostima na rođendanskom događanju u Gliptoteci predstavili su se vjerni i dugogodišnji partneri Vitaminoteke – tvrtka Milsing i Gastronomadi. Oni su pokazali kako znanost i umjetnost zaista stvaraju čaroliju i omogućili gostima da isprobaju novitete kako u nutricionizmu tako i u gastronomiji.

Gastronomadi, pioniri u molekularnoj gastronomiji tako su pokazali svoje vještine „kuhanja iz budućnosti“ i gostima ponudili sladoled sa suhim ledom te kreme i umake s tekućim dušikom. Tvrtka Milsing omogućila je gostima da okuse inovativne proizvode poput Mikeda tekućeg kolagena te praškastih oblika Natural Wealth vitamina i minerala. Na događanju se po prvi put na hrvatskom tržištu predstavila i slovenska tvrtka PharmahHemp koja je svim gostima darovala svoj poseban CBD balzam za usne na bazi industrijske konoplje. ♦ G.E.T. Report 2

G.E.T. | 13

Enozoik - nova vinska era Hrvatsko vinsko tržište bogatije je za još jednog uvoznika i distributera, Enozoik.

Baš kao što ime otkriva, vizija im je pokrenuti novu vinsku eru.

Hrvatsko vinsko tržište bogatije je za još jednog uvoznika i distributera, Enozoik. Baš kao što ime otkriva, vizija im je pokrenuti novu vinsku eru. Uigranom dvojcu koji stoji iza projekta Wine Academy Croatia, Dražanu Dennisu Šunjiću i Zoranu Paunoviću, pridružio se Vjekoslav Stojišić te skupa rade na konceptu stvaranja portfelja za istinske ljubitelje vinske kapljice. Želja im je oko Enozoik branda okupiti profesionalce i entuzijaste, ukratko svi koji osjećaju strast prema vinima što im i jest brand tagline: Passion!

Svečano je predstavljen novi Enozoik webshop

14 | G.E.T.

kao i top etikete iz njihovog portfelja koji je pomno promišljen, primarno od Šunjića koji ima dugogodišnje iskustvo kao top manager u jednom od najrenomiranijih distributera iz Velike Britanije. Tako ne čudi da se u portfelju našla trenutno najnagrađivanija linija vina na svijetu, ona šampanjske kuće Charles Heidsieck. Svoje brand ambasadore za Charles Heidsieck već imaju, to je paški boutique hotel Boškinac, ali u Enozoiku naglašavaju da su spremni za velik broj novih suradnji u budućnosti. «Prvenstveno nam je cilj povezati uvoz, distribuciju i edukaciju stručnog kadra.», naglašava Šunjić, a od ostalih perjanica

iz portfelja ističe «terroariste» iz Altos Los Homigas koji su najnaprednija vinarija u svijetu kada se radi o terroiru u čaši. Potom talijanska ikona Fontodi jedni od pionira koji su proslavili Chianti u svijetu. Svi koji znaju važnost “Pariškog kušanja“ cijenit će informaciju da Hrvati konačno imaju priliku kušati engleski pjenušac Stevena Spurriera – Bride Valley. Nisu izostavili ni kralja bijelih vina, pa ćemo tako uskoro u Hrvatskoj moći kušati Dreissigacker-a, a sve ostale uzbudljive etikete i priče o vinima možete naći na njihovom webshopu: www.enozoik. com.

«Prednosti kupnje u Enozoik webshopu, osim jednostavnosti i činjenice da možete kupovati praktički s bilo koje lokacije, su brzina i jednostavnost dostave izravno do vaših vrata. Za područje Grada Zagreba dostava je besplatna, a ostatak Hrvatske žurno šaljemo osiguranom pošiljkom.», dodaje Zoran. Vjeko ima veliko iskustvo u kombiniranju personaliziranih ponuda, pa je za kraj poručio «Ne želimo biti samo klasična trgovina. Želimo biti dostupni

G.E.T. Report 2

svima, bili to obični konzumenti koji trebaju vina za večeru s prijateljima, pasionirani znalci ili pak ugostitelji i hotelijeri. Cilj nam je osigurati adekvatnu potporu i suradnju; kako u ovom prodajnom tako i u edukativnom segmentu». A kad kažu u edukativnom segmentu, ne misle samo na WSET edukaciju, kojom strastveno već četvrtu godinu «stvaraju» nove ljubitelje vina, već i na konzalting pri izradi vinskih karata, sljubljivanju vina i hrane, te trening osoblja. Iskustva im zasigurno ne manjka, jer trojac iza sebe ima bogat i raznovrstan staž, te godine rada u sektoru, od glavnih sommeliera i vinskih buyera za restorane s Michelinovim zvjezdicama, kreiranje nagrađivanih vinskih listi, menadžmenta u distribuciji, vinskim berbama po Australiji, putovanjima po svim vinskim regijama svijeta i organizacije vinskih evenata. ♦

G.E.T. | 15

Najteži i najveći pršut 23 kilograma

Tekst: Tomislav Radić Foto: Marko Čolić

U Tinjanu u Istri jelo se i pilo. Festival pršuta i ove godine okupio je mnoge sa svih strana.

Ukupni pobjednik je Mladen Dujmović. Kod dimljenih pršuta najbolji je proizvod „Eurodelikatesa” iz Imotskog. Najveći i najteži pršut težak 23 kilograma proizveo je Ante Reljanović.

Osim pršutara u Tinjan su došli vinari, uljari, sirari i mnogi drugi. Među njima predstavljeni su i podlošci za rezanje pršuta ekološki proizvod zaštićen makovim uljem Igora Zlatkova. ♦

Završetak berbe 2017.

Sada možemo i službeno reći: berba je gotova! Što se ove godine tiče.

Nema boljeg mjesta za završetak berbe od Kurtaljevog džepnog vinograda u zagrebačkoj Novoj Vesi. Radi se, naravno, o već svima znanoj Vinskoj Kleti Kurtalj. Proslavio se završetak berbe logično, jer tko još slavi početak poslova.

Dakle, to je još jedna dobra inicijativa vinarije Kurtalj. Cilj ove cijele priče je druženje uz fina Kurtaljeva vina koja, naravno, prati i adekvatna

gastronomija.

Kako je posla bilo iznimno puno (ipak je to vinograd od cijela dva trsa), tako su i pozvani vrsni berači, kao što su Damir Folnegović Blaž, Željko Suhadolnik, a bogami i moja malenkost je morala podmetnuti pleća.

Usprkos velikom trudu, ne bi uspjeli sve pobrati Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda da nam se nije u berbi pridružio i sam zagrebački gradonačelnik Milan Bandić; tada je sve bilo lakše, jer on bar zna kak se treba delati. Tako, eto, ne morate brinuti - vina će u Vinskoj Kleti Kurtalj biti i dalje.

OK, šalu na stranu, proslava u Vinskoj Kleti Kurtalj bila je prava prilika da se okupe ljubitelji vina i još jednom potvrde da Kurtalj ima odličnu paletu vina u kojoj se, naravno, ističu njegovi pjenušci i sivi pinot. Da, još jednom se pokazalo da Zagrepčani vole plešivička vina - pa kad već Zagrepčani neće na Plešivicu, Kurtalj je Plešivicu doveo u Zagreb.

Bravo, gospo’n Drago za taj potez, a vi... Otiđite i do Plešivice - nije daleko, a pjenušci s Plešivice opasno pušu za vrat i ekipi iz Šampanje. ♦ G.E.T. Report 2

G.E.T. | 17

Završetak berbe grožđa na Jeruzalemu Jedna od najljepših vinskih priča započela je 2014. u organizaciji slovenske vinarije Puklavec Family Wines (tada Puklavec & friends Jeruzalem Ormož).

Radi se o vinogradu na terasama imanja Malek. U sadnju su, naime, pozvali ljude iz vinskog svijeta; sommeliere, enologe, novinare i druge prijatelje.

G.E.T. Report sudjeluje u ovom projektu od početka.

Svatko od nas je zasadio 10 trsova sorte šipon pa je taj mali dio vinograda je dobio oznaku, u vidu metalne ploče s vašim Piše: Tomislav Stiplošek imenom... Tako dobili svoj Foto: Silvija Munda & PR mali vinograd. Naravno, tako je nastala prigoda da se svake godine okupimo u vinogradu uz zidanicu (zidanica = his, klet) Malek.

2015. godine smo bili u prvoj rezidbi, 2016. u prvoj berbi, a ove godine je okupljanje bilo doista posebno - dobili smo i prvo vino iz svojeg komadića vinograda - butelje šipona s personaliziranim etiketama.

18 | G.E.T.

Ove su prigode uvijek odlična druženja.

U ime obitelji Puklavec, vlasnika vinarije, gostima su se obratili vlasnik Vladimir Puklavec i njegova kćer Tatjana te su naglasili da ih veseli što smo se nakon godinu dana ponovno okupili u tako velikom broju.

Zapravo je prvotna ideja i ove godine bila da već drugi put beremo grožđe u ovom vinogradu, no ovaj nas je put priroda preduhitrila. Grožđe je, naime, zbog izvanrednih vremenskih prilika prijevremeno dozrelo, zbog čega su vinogradari morali ubrzati cjelokupni proces i požuriti s berbom. Događaj je zato posvećen završetku berbe i našem šiponu, kojeg smo svi s nestrpljenjem očekivali.

Prisutnima se obratio i Mitja Herga, direktor i glavni enolog Puklavec Family Winesa: "2014. godine smo zajedno sadili, prošle godine prvi put brali grožđe, a danas vam s ponosom predstavljamo plod vašeg truda - vaš Šipon.

Pred vama je vino proizvedeno od grožđa koje

ste lani upravo vi ubrali u ovom vinogradu. Odlikuje ga znakoviti cvijet šipona, a osjete se tipične arome zelene jabuke, banane i bijelog cvijeća. No, ono što vaše vino čini posebno zanimljivim je dugi završetak i obilje karaktera.“ Susretu su se pridružili brojni gosti iz Slovenije i Hrvatske, a za dobro raspoloženje su se pobrinuli popularni slovenski TV voditelj i komičar Vid Valič, koji je svojim stand-up nastupom nasmijao sve prisutne, glazbena legenda Vlado Kreslin, lokalni oktet Kogovski dečki i slovenski narodni Ansambel Ritem, uz čiji su se nastup zavrtjeli članovi folklorne skupine Kog. Za kulinarski doživljaj uz vrhunsko vino pobrinuo se poznati restoran Rajh iz Murske Sobote, dok su svojevrsni pečat sa svojim domaćim slasticama dodale simpatične lokalne žene iz "Aktiva kmečkih žena" (Radna skupina seoskih žena) iz Koga.

G.E.T. Report 2

Na kraju; što reći? Vinarija Puklavec Family Wines doista zna kako prezentirati svoju vinariju, a mi ćemo se i dalje brinuti o "našem" vinogradu. ♦

G.E.T. | 19

Interslast 2017.

Tuheljske toplice su i ove godine ugostile slastičare, kako one vrhunske profesionalce, tako i učenike slastičarstva koji su tek na početku svog profesionalnog puta i to na šestom po redu Interslastu, Internacionalnom kongresu slastičarstva, sladoledarstva i konditorstva.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

„Kongres je već postao tradicionalan događaj u regionalnom i internacionalnom slastičarstvu. Interslast intenzivira stručno educiranje i informiranje slastičarske branše, te preferira povezivanje grupacije. Stručnih slastičarskih događanja na ovom području je nedovoljno, s obzirom na njen značaj. Posebno smo zadovoljni što će okupljamo brojne slastičare i ljubitelje slastica.”, rekao je

20 | G.E.T.

Stjepan Odobašić, direktor tvrtke Robinson i organizator Interslasta.

Interslast se sastoji od kongresnog, natjecateljskog, i promotivnog dijela u kojem značajno mjesto zauzimaju radionice i prezentacija domaćih kolača u dijelu koji se naziva “Folkslast”. Naime, želja je organizatora da se intenzivira zaštita izvornosti i zemljopisnog podrijetla hrvatskih slastica, pa je u tom smislu bilo priređeno nekoliko radionica, tradicionalnih kolača iz Karlovačke, Krapinsko - zagorske i Koprivničkokriževačke županije.

Posebna zanimljivost skupa je slastičarsko natjecanje “Artslast” u kojem se posebno natječu učenici srednjih slastičarskih, prehrambenih i kuharskih škola Hrvatske i Slovenije. Ove godine su pripremali slastice na zadanu temu: Plodovi jeseni u mojoj torti. Rad mladih slastičara valorizirao je stručni žiri sastavljen od vrhunskih slastičara, članova Sekcije ocjenjivačkog suda Hrvatskog kuharskog saveza, uz podršku kolegice iz Slovenije, a nisu imali nimalo lagan zadatak.

Natjecali se i slastičari seniori iz spomenutog područja na istu temu, a posebno natjecanje je u spravljanju voćnih pita.

Uz natjecateljski dio bilo je i sijaset raznih kvalitetnih radionica i predavanja. Moglo se tu čuti štošta i svašta naučiti. Ovogodišnji Interslast ugostio je i inozemne stručnjake, voditelje radionica iz Slovenije, Austrije, Njemačke i USA (države Maine i Florida). Tako se moglo čuti o zahtjevima turističke sezone, mjerama zaštite na radu, udruživanju hrvatskih pekara i slastičara, a održane su i tematske radionice s degustacijama.

Posebno su bile zanimljive degustacija američkih

pita koje je pekla Matea Mandir McConnell te degustacija izuzetno ukusnih kolača bez šećera i glutena koje je ispekla Ružica Jukičić, chefica hotela Ola kod Trogira.

Kada to tako nabrojimo, čini se kao jedna lijepa slastičarska priča, ali evo kako smo to vidjeli mi iz jednog novinarskog, ali kritičnog kuta.

G.E.T. Report 2

G.E.T. | 21

komentirati to što su pravila oko nekih dijelova torte mijenjana samo par dana prije natjecanja pa niti to što smo gledali neke profesore koji nisu djeci dali da išta taknu na izložbenom stolu... (Što osobno smatram katastrofom - to je njihovo natjecanje i njihov rad.. Pa pustite ih da rade, zatomite svoj ego! Ili možda nije njihov rad?)

Dakle, djeca bi na takvim skupovima trebala uživati i naučiti nešto novo, a ne biti podređena samo rezultatu koji, budimo iskreni, i nije toliko bitan.

Da završimo... Sve u svemu, Interslast je jako dobro zamišljena stvar i treba nam takva priča u slastičarstvu, ali, koliko smo mi vidjeli, sve je to bilo pomalo kaotično. Možda je događaj prerastao organizatore, a to se lako rješava - angažirajte stručnjake za pojedine segmente i imat ćete fantastičnu manifestaciju.

Nadamo se da organizator ovo neće shvatiti kao osobni napad, već kao dobronamjernu kritiku i da se vidimo sljedeće godine. Sedmi po redu Interslast održat će se 9. listopada 2018. godine, ponovno u hotelu „Well” - Tuheljske toplice. ♦

Kao prvo, sam Interslast je preslabo najavljen u medijima, fali informacija; kada želite biti vodeća slastičarska priča u zemlji, tada morate biti više u medijima. Kada smo već došli na takvo događanje očekujete, nekog tko će se baviti medijima, a ne da samo podijelite akreditacije i dalje smo prepušteni sami sebi.

Kako znamo da škole (ili sami, ako se prijavljujete) plaćaju kotizacije, tada bi bilo u redu da barem toj djeci osigurate kakav-takav ručak. Prijave za natjecatelje su do devet sati ujutro, a natjecanje učenika počelo je iza 14 sati, što je još jedna od nelogičnosti. Radionice i predavanja bile su konceptirane i usmjerene više prema vlasnicima lokala i šefovima slastičarima u hotelima, a ne prema đacima. To je ono što ja vidim kao najveću grešku. Tom djecom se netko trebao baviti, dati im posebnu pažnju, oni su budućnost slastičarstva.

Zašto za njih nisu pripremljene posebne radionice, na kojima su kao đaci obavezni biti, da im se prezentira nešto novo iz struke? Sve se to da riješiti sponzorski bez većih troškova. Ne želim 22 | G.E.T.

A eto i dijela rezultata ovogodišnjeg, šestog Interslasta: INTERSLAST KUP – SENIORI - TORTE 1. MARINA GLAVAČ I DAMIR GLAVAČ DOMAĆE SLASTICE MARINA POLJANICA BISTRANJSKA 2. SANDRA JADEK SLASTIČARNICA „SANDRINI KOLAČI“ SLATINA 3. SILVIJA CAH VITASOVIĆ SLASTIČARKA ROVINJ PITAFEST - SENIORI KATEGORIJA VOĆE PITE 1. IRENA VUJASIN HOTEL FRANKOPAN OGULIN 2. MARIJA ABAZA HOTEL OLA TROGIR 3. SANDRA JADEK SLASTIČARNICA „SANDRINI KOLAČI“ SLATINA KATEGORIJA ORAH PITE 1. MAGDALENA TURK – MARIBOR 2. TOMISLAV SABOLIĆ KARLOVAC 3. DANICA BREZEC JOSIPOVO KATEGORIJA KREMASTE PITE 1. SANDRA JADEK SLASTIČARNICA „SANDRINI KOLAČI“ SLATINA 2. ANTONIO BUKVIĆ PARTY d.o.o.

3. TOMISLAV SABOLIĆ KARLOVAC KATEGORIJA ČOKOLADNE PITE 1. SANDRA JADEK SLASTIČARNICA „SANDRINI KOLAČI“ SLATINA

G.E.T. Report 2

2. IRENA VUJASIN HOTEL FRANKOPAN OGULIN 3. ANTONIO BUKVIĆ PARTY d.o.o.

ARTSLAST NATJECANJE UČENIKA SREDNJIH Š KO L A H RVAT S K E I SLOVENIJE - TORTE 1. JANJA RUTAR - BIC LJUBLJANA 2. NUŠA STRAŽIŠAR - BIC LJUBLJANA 3. MAJA PERIĆKI I LARA ŠEK, EKONOMSKA TRGOVAČKA I UGOSTITELJSKA ŠKOLA SAMOBOR PITAFEST NATJECANJE UČENIKA SREDNJIH Š KO L A H RVAT S K E I SLOVENIJE - PITE 1. NUŠA GANTAR BIC LJUBLJANA 2. MANCA JERAS - BIC LJUBLJANA 3. MIRJAM MATKOVIĆ POLJOPRIVREDNA, PREHRAMBENA I VETERINARSKA ŠKOLA STANKA OŽANIĆA ZADAR NAG R A D E NAMIRNICA

ZA

NA J B O L J I

IZBOR

1. LEONORA GASHI - LEONORA GASHI, STRUKOVNA ŠKOLA EUGENA KUMIČIĆA ROVINJ 2. KATJA NEKIĆ I KARLA ŠAKIĆ UGOSTITELJSKO-TURISTIČKO UČILIŠTE ZAGREB 3. LANA BLAŽINIĆ I MANUELA KOLAR SREDNJA ŠKOLA ZABOK

G.E.T. | 23

Zagreb Tourfilm Festival

PR i foto: Balduči film

Na šestom Međunarodnom festivalu turističkog filma, Zagreb Tourfilm festivalu, punopravnom članu CIFFT-e – Međunarodnog udruženja turističkih filmskih festivala, u organizaciji Turističke zajednice grada Zagreba i Balduči filma, predstavljen je dosad najveći broj filmova iz 76 zemalja svijeta

Festival je započeo polusatnom filmskom projekcijom turističkih filmova iz raznih zemalja, u prostorima zagrebačkog Kaptol Boutique Cinema. Goste su na početku pozdravili Jelena Pavičić Vukičević, zamjenica zagrebačkog gradonačelnika, Martina Bienenfeld, direktorica TZ Grada Zagreba te Spomenka Saraga, direktorica festivala. Program je naišao na pozitivne reakcije gledatelja, među kojima su bili predstavnici veleposlanstava akreditiranih u Hrvatskoj, direktori turističkih zajednica svijeta, producenti, režiseri, turistički djelatnici, mediji, donatori i ostali mnogobrojni gosti.

Prvog dana festivala u Kaptol Boutique Cinema održane su besplatne projekcije turističkih filmova za posjetitelje uz bogatu nagradnu igru, gdje je svako sjedeće mjesto bilo dobitno pa su tako gledatelji osvojili povratne avionske karte Zagreb - Istanbul, vikend za četvero, parfem i druge zanimljive nagrade.

Pod vodstvom Slobodana Kadića održano je press predstavljanje filmskih producenata i režisera, od kojih su se mogle doznati mnoge tajne snimanja dobrih turističkih filmova.

Zaljubljenici u putovanja mogli su birati između zanimljivih filmova u pet kategorija: promotivni filmovi trajanja do 3, 7 ili 60 minuta, TV reportaže te ekološki filmovi trajanja do 60 minuta.

24 | G.E.T.

Uz stalne pokrovitelje, predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović, Ministarstvo turizma RH, Hrvatsku turističku zajednicu, Grad Zagreb te organizatore festivala Turističku zajednicu grada Zagreba i Balduči film, da susret filmaša, vrhunskih znalaca o turizmu i publike, ljubitelja atraktivnih destinacija, protekne savršeno kao i uvijek, uspješno je brinula direktorica Zagreb Tourfilma - Spomenka Saraga.

Drugog dana festivala, najbolje među njima odabrao je deseteročlani stručni žiri sastavljen od relevantnih domaćih i europskih stručnjaka.

Predsjednik žirija bio je Gorjan Tozija, v.d. direktora Makedonske agencije za film.

Trećeg festivalskog dana, na svečanoj večeri u hotelu Esplanade, dodijeljene su nagrade najboljim filmovima.

SITIA – So hard to say goodbye! (Grčka) GRAND PRIX Zagreb Tourfilm festivala 2017. za najbolje djelo Nagradu za životno djelo „Promocija turizma - stil života”, koju Zagreb Tourfilm Festival dodjeljuje zaslužnim pojedincima koji su gostima Hrvatske i njihovom ugodnom boravku u njoj, ali i promociji naše zemlje u svijetu, posvetili cijeli život, za 2017. godinu dobila je poznata i priznata dugogodišnja turistička djelatnica i bivša ministrica kulture – gospođa PAVE ŽUPAN RUSKOVIĆ ♦

Bijeli Grozd - nagrada u vinskom turizmu Kad se bavite vinarstvom u zemlji kao što je Hrvatska, tada vam je prodaja vina u samoj vinariji itekako bitna. Naravno, prodaja kroz degustacije, dogovorene ili nedogovorene, turističke posjete, bolje rečeno, prodaja kroz vinski turizam.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda, Denis Perčić, Siniša Đekić, Dušan Jelić, Helena Pletković

26 | G.E.T.

Naravno, to prvenstveno proizlazi iz činjenice da je proizvodnja ograničena količinom, mala smo zemlja, mali su nam i vinogradi pa samim tim i količina proizvedenog vina. Zato moramo proizvoditi visoko kvalitetna vina i, ako je ikako moguće, prodati ih na pragu same vinarije.

Druga stvar je ta da smo i turistička zemlja u kojoj se sve više stvari vrti baš oko turizma. Tako i same vinarije postaju male turističke destinacije. Naravno, treba urediti kušaone, prilagoditi se okolišu, naći načina kako dovesti turiste u svoju vinariju i prirediti im događaj za pamćenje. Kada to uspijete, gosti postaju dobri kupci i na njihovu preporuku dolaze novi gosti. Većina naših vinara to je shvatila i vinski turizam je u velikoj ekspanziji, a sada već imamo i dobar broj vinarija koje u svom sklopu imaju hotelsku ponudu. Naravno, kroz takvu priču prodajete i lokalnu hranu pa i sve ostalo što šira zajednica nudi.

G.E.T. Report je prepoznao potencijale vinskog turizma i koliko nam je on potreban pa smo, u želji da motiviramo razvoj vinara u tom pravcu, a da na neki način i pokažemo tko su najbolji u tome, kako bi i drugi mogli slijediti njihov način rada, pokrenuli nagradu Bijeli Grozd.

Bijeli Grozd je godišnja nagrada za najbolje vinarije u vinskom turizmu.

Naravno, do rezultata dolazimo zbrajanjem glasova, a svake godine glasa oko 500 ljudi iz svijeta vina - vinara, novinara, trgovaca, ugostitelja i općenito ljudi koji na neki način žive s vinom i posjećuju vinarije. Tako kreiramo listu najboljih po regijama (Dalmacija, Istra i Kvarner, Bregovita Hrvatska, Slavonija i Podunavlje) i naravno, dobivamo listu najboljih u Hrvatskoj.

Nagrada je pokrenuta prije šest godina i njezin

značaj raste iz godine u godinu. Priču o vinskom turizmu shvatili su i vinari i kolege novinari, ali i sama vinska publika. Koliko je Bijeli Grozd postao bitan, govori i činjenica da smo prošle godine imali i pobjednike u nekima od naših susjednih zemalja, Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini, a ove godine će im se pridružiti Crna Gora i Makedonija.

Sve te aktivnosti rezultirale su time da smo u ožujku ove godine, u sklopu treće G.E.T.-ove konferencije o vinskom turizmu, koja je održana na Ladanjskom imanju Principovac u Iloku, imali i dodjelu za najbolje vinarije u vinskom turizmu u regiji - Regional Trophy.

Pojedinačni rezultati za ovu godinu bit će prezentirani na dodjeli krajem studenog, a prisjetimo se, evo, kakvi su rezultati bili proteklih godina.

2012. godine smo najbolje podrume na razini Hrvatske rsporedili u dvije skupine - manje i veće.

Tako su dobitnici nagrada bii: U kategoriji manjih podruma: 1. podrum Senjković – Dračevica, otok Brač 2. podrum Bire – Lumbarda, otok Korčula 3. podrum Šember – Donji Pavlovčani, Jastrebarsko U kategoriji većih podruma: 1. podrum Kozlović – Momjan 2. podrum Degrassi – Savudrija 3. podrum Zdjelarević – Brodski Stupnik

G.E.T. Report 2

G.E.T. | 27

U izboru za Bijeli Grozd 2013. godine, najbolji su bili: U kategoriji manjih podruma 1. Agroturizam Bire; Lumbarda, otok Korčula 2. Vinska kuća Hažić; Sveti Martin na Muri, Međimurje 3. Vinska kuća Dvanajščak Kozol; Lopatinec, Međimurje U kategoriji većih podruma: 1. Matuško vina; Potomje, Pelješac 2. Korta Katarina; Orebić 3. Podrum Vina Belje; Kneževi vinogradi

2014. godine uveli smo promjenu pa su najbolji vinski podrumi podijeljeni u dvije skupine: „Top 5” Primorske Hrvatske: 1.

2.

3.

4.

5.

Korta Katarina, Orebić Boškinac, Stara Novalja Bibich, Plastovo Jako Vino, Bol Tomaz, Motovun

„Top 5” Kontinentalne Hrvatske: 1.

2.

3.

4.

5.

Vuglec breg, Krapina Iločki podrumi, Ilok Bolfan Vinski Vrh, Hraščina Kutjevački podrum, Kutjevo Puhelek - Purek, Sveti Ivan Zelina

2015. godine Bijeli Grozd dobiva formu kakvu ima trenutno, odnosno, rezultati su podijeljeni na 4 regije (Dalmaciju, Istru i Kvarner, Bregovitu Hrvatsku te Slavoniju i Podunavlje) i proglašeni su najbolji u Hrvatskoj. 5 najboljih za 2015. godinu bili su: 1.

2.

3.

4.

5.

Kozlović, Momjan Bolfan Vinski Vrh, Hraščina Bibich, Plastovo Belje, Kneževi Vinogradi Trapan, Šišan

28 | G.E.T.

U 2016. godini 3 najbolje vinarije u Hrvatskoj bile su:

Najbolji u Sloveniji: Ščurek, Plešivo, Dobrovo v Brdih

1. Kozlović, Momjan 2. Iločki podrumi, Ilok 3. Kabola, Momjan

Najbolji u Bosni i Hercegovini: Nuić, Crnopod, Ljubuški Najbolji u Srbiji: Zvonko Bogdan, Palić, Subotica

U sklopu 3. G.E.T. Konferencije o eno-gastro turizmu dodjeljene su Bijeli Grozd Regional Trophy nagrade za sezonu 2016 / 2017. Najbolji u regiji su: 1. Iločki podrumi, Ilok (Hrvatska) | 2. Zvonko Bogdan, Palić (Srbija) | 3. Kozlović, Momjan (Hrvatska) 4. Movia, Ceglo (Slovenija) | 5. Podrumi Vukoje 1982., Trebinje (Bosna i Hercegovina) ♦

G.E.T. Report 2

G.E.T. | 29

Kolar fina vina u Vivat Fina Vina Nije svaki ponedjeljak običan i sumoran. Kada udruga WOW zove u vinoteku Vivat na druženje sa sestrama Kolar, Kingom i Sibilom, dan ne može biti običan, a posebno ne sumoran.

Ekipa koja je realizirala ovaj događaj, a to su Martina Bek, Stanka Miljković i Ivana Valić, naravno uz podršku i supervizorsku ulogu Sanje Muzaferije, odabrala je za svoje gošće i nas nekoliko pripadnika, kao, jačeg spola, šest vina iz široke vinske palete obitelji Kolar.

Vinarija Kolar pravi je primjer obiteljskog posla.

Cijela obitelj radi u vinariji - otac, majka, obje sestre i njihovi životni partneri i zna se tko što radi.

Tata Kolar, Lajoš, još uvijek je glava obitelji. On je pomalo i vizionar u cijeloj priči. Njegova ideja da naprave kamp za bicikliste koji dođu sa šatorom ili pak autom i kućicom pa okolicu obilaze biciklom, nije baš u startu pala na plodno tlo. Međutim, prošlo ljeto kamp je bio konstantno popunjen.

Financijski, povrat uloženog je možda spor, ali dugoročno siguran.

Iznimno simpatične sestre Sibila i Kinga Kolar lagano su nas kroz ugodno druženje upoznale s vinima. Obitelj Kolar živi i radi u Baranji točnije u mjestu Suza; tako i dolazimo do naziva njihovog brenda - Suza Baranjska. Trenutno proizvode oko pedeset tisuća boca vina i to od 14 sorata. Po mom mišljenju, možda je to i malo previse sorata, jer ovako niti jednu nemaju u većim količinama.

Gledajući, pak, s druge strane, u sklopu vinarije imaju i veliku degustacijsku salu te odličan smještaj u nekoliko soba. Tako da mi je jasna širina vinske palete - nastala je u želji da zadovolje sve svoje goste.

Uz odabrana vina sestre su donijele i baranjske delicije: kulen, kulenovu seku, slaninu, čvarke, a pun pogodak je bilo grožđe ubrano tog jutra u Baranji. Možda je i postojala mala sumnja u to kako će se vina sljubiti uz ta jaka i moćna baranjska jela, ali brzo shvatite da Kolari njeguju stil polusuhih vina koja odlično idu uz Baranjske delicije. Da, znam, već mnogi vrtite glavom na spomen polusuhih vina, ali treba reći da su njihova vina izuzetno dobro izbalansirana. U stvari, taj ostatak šećera skoro i ne primjećujete; vina su harmonična, pitka, s dovoljno kiseline i ne prejakim alkoholima te su sva izrazito sortna.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

30 | G.E.T.

No krenimo, redom kojim smo i kušali vina.

Kroz degustaciju nas je vrlo ležerno i ljupko, ali u isto vrijeme stručno i autoritativno, vodila Vivatova enologinja Ivana Valić.

Prvo vino je bio Rajnski Rizling, boje svijetlog meda, aroma poljskog meda, timijana, kima i vrlo intenzivnog mirisa cvijeta maslačka... Miris ovog vina je vrlo čist i ugodan, tako da svjesno pomalo odgađate samo kušanje, da bi ga što duže mirisali.

Kad ga konačno odlučite kušati, naći ćete u njemu okuse meda, timijana, likoricije i dosta začinskih aroma. Vino je to izrazito dobre aromatike i lijepih kiselina, vrlo užitno i pitko. Petrolejske note svojstvene Rajnskim Rizlinzima osjete se tek u tragovima. Mislim da će mu te note doći kasnije, sa starenjem. U svakom slučaju, jako lijepo vino.

Sljedeći nam je u čaše stigao Zeleni Silvanac.

Moram odmah reći da nisam baš fan Silvanca, ali kako svakom vinu dam šansu da me iznenadi, tako sam dao i ovom Zelenom Silvancu. I da vino me oborilo s nogu. Dakle..! Zeleni Silvanac iz 2016. polusuh s 13,2% alkohola. Na nosu osjetite suhu travu, mokri kamen i izrazite „mesnate” note. Sam miris vas vuče da probate vino, jer već na nosu osjetite da se radi o velikom vinu. U okusu smo našli okuse zelene salate, blagu slanost i mokri kamen, osjeća se blago začinsko bilje i, naravno, lagano slatkaste note. Vino je veliko, moćno, izrazite sortnosti i odlične aromatike, perfektno izbalansirano; vjerojatno najbolji Zeleni Silvanac koji sam ikad probao i po mojem mišljenju najbolje vino večeri.

G.E.T. Report 2

G.E.T. | 31

Sljedeće vino koje su organizatorice pripremile bio je Pinot Sivi. Vino iz 2016. godine, poluslatko, s 13,9% alkohola. Čini se kao da je to malo previše alkohola, ali s obzirom na to da je poluslatko, ne smeta prilikom konzumacije. Na nosu ćete osjetiti mirise trave, slatkog grožđa i zelenog lišća, dok ćete u okusu naći dunju, marelicu i blagi okus slatkog grožđa. To je vino s lijepim kiselinama, užitno i lijepe aromatike te s jako lijepo posloženim kiselinama, posebice za jedno poluslatko vino.

Sljedeće vino našlo se pod posebnim povećalom, jer se radi o vinu Rose Suza Baranjska, a znamo tko organizira Pink Day ili kako to volimo reći najružičastiji vinski dan u godini; naravno, radi se o udruzi WOW. Tako smo i ovaj Rose izanalizirali s posebnom pažnjom. Vino je iz 2016. godine, polusuho, s 12,5% alkohola. Boja mu je blijedo crvena s ciglastim odsjajem. Na nosu je pomalo fenolan, miriše na gorko drvo ili peteljke, a u pozadini se osjeti grožđani mošt i tek blago jagode. Na nepcu je pomalo fizzy, slatkasto, okus razrijeđenog voćnog soka s mineralnom, kiseline su prilično nemirne i u afteru se osjeća gorkasto drvo. To što je fenolno i gorkasto, ukazuje na to da je vino pomalo staro i umorno. Međutim, oko toga se povela zanimljiva rasprava, jer u svijetu se pojavljuje trend konzumacije starijih rosea, odležanih; o toj temi mogli smo slušati i na jednoj od radionica na prošlom Pink Dayu. Hoće li takav trend zaživjeti i kod nas, tek treba vidjeti.

Nakon rosea, stiglo nam je prvo crno vino (ili crveno, kako ga već želite zvati). Probali smo Frankovku linije Personal Collection. To je vino iz 2013. godine, suho, s 12,6% alkohola. Vino je predivne, dubinsko rubinske boje. Na nosu ćete odmah naći šljivu, nar i zeleni papar. Na nepcu u prvi plan dolaze šljive, papar i kožnate note. Osjetit ćete fine tanine, koji su odlično u balansu s vrlo jasnim kiselinama. Možemo reći da je to jako ukusna, fino izbalansirana i karakterna frankovka.

Zadnje vino koje smo kušali bio je Cabernet Sauvignon Personal Collection iz 2013. godine s 12,9% alkohola. Vino je boje višnje. Na nosu se osjeti crveno voće, posebno crni ribizl, a zatim crvena paprika i blage kožne (animalne) note u iznenađujućem balansu s ostalim mirisima i to daje vinu veliku mirisnu kompleksnost. Na nepcu se osjete džem od crnog ribiza, paprika i gusti sok od crvenog voća. Osjetit ćete fine kiseline i još žive tanine. Vino je jasne aromatike i karaktera, ali još uvijek premlado za konzumaciju; po mom mišljenu tek će za 2-3 godine biti u punoj snazi.

Na kraju, treba reći da je, prema kušanom, pred obitelji Kolar vrlo svijetla vinska budućnost. Za 32 | G.E.T.

njih ćemo još sasvim sigurno čuti. Naravno, sve čestitke ekipi iz udruge WOW na organizaciji, koja je bila odlična, kao i na izboru vinara, ali i mjesta događanja... Naime, vinoteka Vivat u Folnegovićevoj pokazala se kao izvrstan ambijent.

Kako je G.E.T. Report bio jedina redakcija na ovom događanju, zahvaljujemo organizatorima na pozivu. I drage WOWice, ovo ste napravile ovaj ponedjeljak i, što se nas tiče, možete i svaki sljedeći. Bilo je odlično! ♦

G.E.T. Report 2

G.E.T. | 33

Uspjeh vinarije Zadro U zagrebačkom restoranu Okrugljak održana je prezentacija i degustacija vina hercegovačke vinarije Zadro, pet visoko ocijenjenih na prestižnom vinskom natjecanju Decanter u Londonu 2017. godine.

Tekst i foto: Silvija Munda

Ovi su rezultati su doista za pohvalu, jer je rijetkost da jedna vinarija u istoj godini dobije dvije platinaste medalje, ali još više i zbog činjenice da su upravo te dvije medalje osvojila vina od autohtonih sorata žilavke i blatine.

U Okrugljaku, iz čije su kuhinje uz nagrađena vina posluženi dobro sljubljeni zalogaji, kušali

34 | G.E.T.

smo, nakon pjenušca dobrodošlice, ovih pet nagrađenih vina: “CZ Žilavka” Platinum-Best Central & Eastern European white (95 bodova) “CZ Blatina” Platinum-Best Central & Eastern European white (95 bodova) “CZ Cabernet Sauvignon” srebrena medalja (90 bodova) “CZ Rondo Blatina” brončana medalja (89 bodova) “CZ Chardonnay” pohvala (84 bodova)

Hercegovačka vinarija “Vina Zadro” u vinogradima ukupne površine 40 ha ima posađene u većoj mjeri autohtone sorte žilavku i blatinu, a kao prateće vranac, chardonnay, cabernet sauvignon i merlot. U modernoj vinariji kapaciteta 15.000 hektolitara, od spremnika najviše dominira drvo, a potom inox.

Vinarija, osim što proizvodi vrhunska i kvalitetna vina serija Crnjac&Zadro te Zadro, poznata je i kao prva vinarija u Bosni i Hercegovini koja je 1998.godine proizvela pjenušac od sorte grožđa žilavka. Pjenušac Domano je proizveden klasičnom metodom vrenja u boci.

Dugogodišnju tradiciju proizvodnje vina potvrđuju i brojne domaće i međunarodne nagrade, kojima je kruna ovogodišnji rezultat na Decanteru, a uz proizvodnju vina, vinarija razvija i vinski turizam te ju posjećuje veliki broj ljubitelja vina iz svih krajeva. ♦

G.E.T. Report 2

G.E.T. | 35

PROMO

MANDOIS Champagne 1735.

Otkriće jedinstvenog imanja Imanjem trenutno upravlja deveta generacija vinara. Claude Mandois nastavlja i održavati obiteljsku tradiciju poniznosti, diskrecije i vinogradarskog umijeća.

Duga obiteljska tradicija Povijest obitelji Mandois nosi svoje korijene još iz davne 1735. kada je Jean Mandois obrađivao neke parcele vinograda na obroncima Epernaya.

1867. godine njegov praunuk Victor počinje trgovati vinima Šampanje u Epernayu.

Obiteljska povijest nastavlja se i „pušta korijenje” u mjestu Pierry, od 1905. godine, kupnjom preše i podruma. U to je vrijeme iza obiteljske kuće već postojao ograđeni vinograd.

Ovo Premier Cru Classé selo, smješteno uz Côte des Blancs, ima dugu povijest vinogradarstva i neodvojivo je od velikog imena Šampanje - brata Oudarta.

Povezan s Domom Pérignonom te zastupnik župe Pierry, brat Oudart (1650-1742) doprinio je razvoju tehnika proizvodnje pjenušavih vina. Tako 36 | G.E.T.

su Hautvillers i Pierry, mjesta vječnog počinka ova dva redovnika, usko povezana, kao što su Mandois Šampanjci povezani bratom Oudartom, jer dio podruma leži direktno ispod crkve u kojoj je pokopan slavni redovnik.

Važna vinogradarska baština Champagne Mandois ima doista jedinstvenih 40 hektara vinograda, uključujući neke od najboljih terena za Chardonnay i ograđeni vinograd (Clos) površine 1,5 ha smješten u srcu imanja.

S 40 hektara vinograda i zasadom od 70% chardonnaya, 15% pinota crnog and 15% pinota meuniera, obitelj s velikim talentom usavršava umijeće kombiniranja sorata.

Glavni položaji vinarije nalaze se u Premier Cru selima Pierry i Vertus te u Grand Cru selu Chouilly, a neophodni su za proizvodnju iznimno visokokvalitetnih šampanjaca.

S vlastitim vinogradima, vinarija Mandois ima jedinstvenu prednost - jedna je od samo nekoliko šampanjskih kuća koja pokriva 70% vlastitih potreba grožđa.

Veličanstveni podrumi Nadsvođeni podrumi iz 18. stoljeća, smješteni

ispod seoske crkve, dio su blaga ovog imanja; pružaju savršene uvjete i hladne temperature te omogućuju Mandois šampanjcima njihovu svježinu i odličan potencijal starenja.

Dozirni likeri također se rade ovdje i ostavljaju da se odmaraju u bačvama od 600 l (tzv. demimuids), čime kući Mandois održavanje tradicije i jedinstvenog stila svojih šampanjaca.

Sve boce (butelje, magnumi i druge veličine) uskladištene su položene i zaštićene od utjecaja vremena dok odmaraju ispod kapele Pierrya.

Čist i precizan stil Mandois šampanjci su izražajni, velikodušni, tek lagano „dozirani” (doziranje = dodavanje dosage tj. likera u pjenušac nakon degoržacije) i odražavaju elegantan stil Kuće.

Kuća Champagne Mandois daje jednaku važnost uzgoju grožđa kao i procesu proizvodnje G.E.T. Report 2

G.E.T. | 37

u podrumu. Nakon beskompromisnog rada u vinogradima, slijede tehnike vinifikacije koje se pažljivo prilagođavaju svakom vinu.

Vina su djelomično vinificirana u 600-litarskim bačvama (demi-muids), prije odležavanja čije se trajanje posebno prilagođava za svaki cuvée.

Svako vino dobiva sve vrijeme i pažnju koje zahtjeva.

U sve Mandois šampanjce stavlja se low sugar dosage, kako bi se očuvala i poštivala prirodna ravnoteža vina. Savršeno zrelo grožđe daje im okrugli, izražajni stil i svježinu okusa u kombinaciji s aromatičnom kompleksnošću i dobrom strukturom na srednjem nepcu i završetku.

Kuća Champagne Mandois nastoji izgraditi odnos povjerenja sa svojim kupcima pa, da bi se osigurala transparentnost i modernost, na svaku butelju stavljaju datum degoržacije.

Izdvojeno: Victor Mandois Napravljen od izvanredne berbe chardonnaya, Victor Vieilles Vignes (Vieilles Vignes = stara loza;) s loza starih preko 50 godina, ima sve karakteristike izuzetnog šampanjca.

Otkriva snažnu zlatnu nijansu, naznake putra na nosu, kompleksne voćne arome i izvanrednu strukturu.

Ovaj bogat, kremast šampanjac djelomično je vinificiran u hrastovim bačvama, kako bi se naglasio izraz terroira.

Blend:100% Chardonnay (iz više od 50 godina starih vinograda u Chouillyu i Vertusu)

Na nepcu nudi medne i pržene note i eksploziju okusa, što duguje visoko koncentriranom grožđu.

Odležavanje: 7 godina Šećer: 8 g/l Mandois je jedna od tek nekoliko šampanjskih kuća koje velike boce nude u originalnim pakiranjima. Mandois garantira da ta vina nikad nisu napustila svoje originalne boce, što je suprotno standardnoj proceduri prelijevanja vina iz standardnih butelja u veće. Time osiguravaju istinsku ekspresiju vina i optimalne uvjete odležavanja. ♦

Magnum Jeroboham 2 butelje - 1.5L 4 butelje - 3L

Rehoboam 6 butelja - 4.5L

Mathusalem 8 butelja - 6L

Balthazar 12 butelja - 9L

Salmanazar 16 butelja - 12L

Nabuchodonosor 20 butelja - 15L

CHAMPAGNE MANDOIS BP 9 - 51530 PIERRY ● Tél. : +33 3 26 54 03 18 ● info@champagne-mandois.fr ● www.champagne-mandois.fr Zastupnik za Hrvatsku i zemlje u regiji : Marijan Biškup - Novum Principio d.o.o. Vunarići 2, Zagreb ● Mob : + 385 91 218 1951 ● novum.principio.doo@gmail.com

38 | G.E.T.

PROMO

MANDOIS Champagne 1735.

The discovery of a unique domaine The Domaine is now run by the family’s ninth generation of winemakers. Claude Mandois continues to preserve the family tradition of humility, discretion and wine growing expertise.

A long-established family tradition The history of the Mandois family goes back to 1735, when Jean Mandois worked some plots of vines on the Epernay hillsides. In 1867 his great-grandson, Victor, began to sell the wines of Champagne in Epernay.

The family history continued to evolve and take root in Pierry with the purchase of the wine press and cellars in 1905. The Clos already existed behind the family home at that time.

The two monks’ resting places, Hautvilliers and Pierry, are therefore closely linked, just as Mandois Champagnes are linked with Frère Oudart since a part of the cellars lies directly beneath the church in which the famous monk is buried.

Set against the Côte des Blancs, this Premier Cru Classé village in Champagne has a long winemaking past, closely linked to a well-known fgure in Champagne: Frère Oudart.

Associated with Dom Pérignon and representative of the parish of Pierry, Frère Oudart (1650-1742) contributed to the development of techniques used to produce sparkling wine.

G.E.T. Report 2

G.E.T. | 39

An important viticultural heritage The vineyards at Champagne Mandois are truly unique, with 40 hectares under vine, including some of the fnest Chardonnay terroirs and a 1.5 ha Clos situated at the heart of the domaine itself.

With 40 hectares of vineyards and a planting made up of 70% Chardonnay, 15% Pinot Noir and 15% Pinot Meunier, the family masters the art of blending with great talent.

The Domaine’s prime terroirs are the Premier Cru villages of Pierry and Vertus, the Grand Cru village of Chouilly, indispensable for the production of exceptionally high-quality champagnes.

As it owns its own vineyards, Mandois has the unique advantage of being one of just a few Champagne Houses to cover 70% of its own supply needs.

Breathtaking cellars The Domaine’s 18th century vaulted cellars,

situated beneath the village church, are another of the domaine’s treasures; they provide perfect conditions and cool temperatures for its bottles give Mandois Champagnes their freshness and excellent ageing potential.

The dosage liqueurs are also created here and left to rest in demi-muids (600 l barrels), allowing Maison Mandois to perpetuate its tradition and the unique style of its champagnes.

All of the bottles (including standard bottles, magnums and other formats), are stored neckdown and protected from the effects of time as they rest beneath the Pierry chapel.

A pure and precise style Mandois Champagnes are expressive, generous, lightly-dosed and reflect an elegant “House” style.

The Mandois Champagne House places as much importance on the growing of its grapes 40 | G.E.T.

as it does to the vinifcation process its cellars.

The rigorous work in the vineyards is followed by vinifcation techniques that are carefully tailored to each wine.

The wines are partially vinifed in demi-muids (600 l barrels) before being aged for durations that are specifcally adapted to each cuvĂŠe. Every wine receives all the time and patience it demands.

All Mandois Champagnes have a low sugar dosage in order to conserve and respect the natural balance of the wine. Perfectly ripe grapes give them a round, expressive style and a fresh attack typically combined with aromatic complexity and good structure on the mid-palate and fnish.

Champagnes Mandois seeks to build a relationship of trust with its customers and, to ensure transparency and modernity, it shows the date of disgorgement on each bottle..

Featured: Victor Mandois Made from an outstanding vintage at our domaine, Victor Vieilles Vignes has all the qualities of an exceptional Champagne. It reveals an intense golden hue, buttery notes on the nose, complex fruity aromas and remarkable structure.

The palate offers honeyed and roasted notes and an explosion of avours owing to highly concentrated grapes. This rich, unctuous Champagne is partially vinifed in oak barrels in order to accentuate the expression of the terroir.

To be shared connoisseurs.

and

appreciated

by

Blend: 100% Chardonnay (more than 50 years old vines from Chouilly and Vertus) Cellar ageing: 7 years Dosage: 8 g/l

Mandois is one of the few Champagne houses to offer large format wines in their original bottles.

Mandois guarantees that its large format wines have never left their original bottles, as opposed to the common process of transferring the contents of standard sized bottles into larger bottles. This ensures the true expression of the wine as well as optimum conditions for ageing. ♌ Magnum Jeroboham 2 bottles - 1.5L 4 bottles - 3L

G.E.T. Report 2

Rehoboam 6 bottles - 4.5L

Mathusalem 8 bottles - 6L

Balthazar 12 bottles - 9L

Salmanazar 16 bottles - 12L

Nabuchodonosor 20 bottles - 15L

G.E.T. | 41

Petar Crvik - roker s ruba vinograda Jedan od najljepših turističkih bisera svijeta svakako je Dubrovnik.

To je tako još od doba Dubrovačke republike jer i tada su razni grofovi, carevi, bogati trgovci i ini rado posjećivali Dubrovnik te uživali u njegovim ljepotama.

Dakle, ta činjenica se nije promijenila, kao ni činjenica da su i tada, a i danas Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda postojali ljudi koji su uvelike ovisili o Dubrovniku, a nisu živjeli u samom gradu. Naravno, Dubrovnik je, kao grad, trebao hranu, vino i ostale potrepštine za život, a većina toga dolazila je iz Konavala.

U Konavlima se nikad nije živjelo lako; to je relativno škrta zemlja i dan-danas treba se dobrano pomučiti da bi se nešto uzgojilo. To dobro znaju i u obitelji Crvik, koja danas ima jedan od najprepoznatljivijih vinskih brendova tog kraja.

Kao što obično i biva na našim prostorima, lozom se obitelj Crvik bavi oduvijek, ali onako usputno

42 | G.E.T.

i za vlastite potrebe, kao i većina Konavljana.

Ozbiljnije vinarstvu pristupa tek Andro Crvik. Andro je, u stvari, bio ekonomist, odnosno prvenstveno se bavio prodajom hrane i pića Dubrovačkim hotelima, a često i šire, na području bivše države.

To je bitan podatak, jer na toj funkciji Andro upoznaje ljude iz ekonomskog dijela vinarstva i to mu sigurno olakšava posao. On pomalo širi obiteljski posao i gradi vinariju te vina Crvik postaju sve poznatija.

Danas vinarija Crvik na desetak hektara vinograda uzgaja malvasiju dubrovačku, maraštinu, plavac mali, cabernet sauvignon, merlot i još neke druge sorte. Sama vinarija nalazi se, kako je lijepo opisano na web stranici vinarije - u pitoresknome selu Komaji, smještenom u šumi na brežuljcima između Konavoskog polja s jedne strane i mora s druge strane; unutar sela prostiru se mala krška polja širine 100-500 metara, koja se dužinom prostiru od Cavtata do Vitaljine, poznata kao konavoska crvenica.

Kao što napisah, vina Crvik postaju sve poznatija, ali kako nam je Andro, ipak, prvenstveno ekonomist, tako im nedostaje konstanta u kvaliteti. Iz godine u godinu sve su bolji, ali kvaliteta oscilira i fali im još „ono nešto”.

Tako dolazimo do Petra Crvika, Androvog sina.

Kao prvo, Petar je školovani enolog i to naravno dovodi do poboljšanja kvalitete, ali idemo redom.

Kako jabuka ne pada daleko od stabla, tako je i Petar ušao u vinarstvo iz, recimo to tako, ekonomskih razloga. Naime, Petra od malih nogu zanima biznis (geni su geni) i on je u obiteljskom biznisu vidio mogućnost svoje realizacije kao poslovnog čovjeka pa je odluka pala. Ubrzo shvaća da vinarstvo nije samo prodaja vina već i rad u podrumu, a još više u vinogradu. Kao što sam priznaje, vinograd mu nije najdraža stvar na svijetu, posebice sam rad u njemu, tako da se u tom dijelu posla više bavi nadgledanjem; onako, s ruba vinograda.

Ali podrum... E, to je nešto drugo. Petrov rad ubrzo daje rezultate - vina postaju elegantnija, fino izbalansirana ili jednom riječju, modernija.

Naravno, kao enolog, on donosi najbitniju stvari u podrum - donosi konstantu u kvaliteti, to jest konstantan rast u kvaliteti. Naravno da mi je bilo čudno kako netko može tako dobro raditi, a da nije maksimalno u vinogradu i onda kroz razgovor

shvatim da on ima fantastično znanje, ali i iznimnu intuiciju kad je vino u pitanju. Tako da ljudi koji rade u vinogradu teško mogu fušati; sve se zna i vidi, a upute su vrlo jasne. Kroz razgovor s Petrom polako shvaćam da je on iznimno otvorena i znatiželjna osoba. Zanima ga puno stvari. Puno G.E.T. Report 2

G.E.T. | 43

toga želi naučiti; voli putovanja i upija svijet oko sebe. Naravno, sve to reflektira se njegovom stalnom nadogradnjom kao čovjeka, a to se naravno vidi i u njegovim vinima.

Probali smo naravno i neka vina; pa zbog toga smo i došli. Probali smo: Tezoro - malvasija dubrovačka - autohtona sorta, prva koja je zapisana u dokumentima srednjovjekovne Dubrovačke republike, kada je vino te sorte služilo za čašćenje najodličnijih posjetitelja Republike. Ovo čuveno vino posebno je i izuzetno zanimljive arome i bouqueta. Pije se kao aperitiv i uz najplemenitije vrste bijele ribe.

Fiora - izuzetno zanimljivo lagano rose vino od sorte syrah. Svježa boja i miris Konavoske rusice (vrsta kruha), voćna aroma i krhko, nježno tijelo stvaraju zaista jedinstven ugođaj kušanja. Pije se uz plodove mora, tjestenine i bijelo meso te lagane sireve.

Blasius - malvasija dubrovačka - orange - fermentirala u bačvi te odležavala s kožicom i sjemenkama u drvenoj bačvi točno 8 mjeseci te odležavala još 4 mjeseca bez komine; takav način proizvodnje seže daleko u prošlost. Blasius je ozbiljno, robusno, bijelo vino, s aromama jasmina i narančine kore. Preporučuje se piti uz meso i oboritu ribu. Nije filtrirano pa je moguća neznatna pojava taloga.

Satir - cabernet sauvignon - poznata svjetska sorta odlično se uklopila u mala krška polja južne strane Konavala, gdje daje izvanredne rezultate. Ovo vino odležano u malim hrastovim bačvama, posjeduje bogate voćne mirise i okuse te arome tamnog voća, kao i ugodnu svježinu. Pije se uz tamno meso i meso divljači te aromatične i zrele sireve.

Vilin ples - cuvée: cabernet sauvignon 40%, merlot 40%, plavac 20% - cabernet sauvignon i merlot, poznate svjetske sorte te plavac mali, najpoznatija domaća crna sorta, rastući u škrtoj su konavoskoj zemlji dale su ovo zaista posebno vino. Tamna rubin crvena boja s ljubičastim tonovima, okusi i mirisi poglavito tamnog voća te snažno tijelo i lagani tanini, karakteristike su ovog prvog konavoskog cuvéea. Uživa se uz meso s roštilja te meso sitne i krupne divljači te aromatične zrele sireve.

44 | G.E.T.

Vina su vrlo lijepa, pitka, izbalansirana, baš onako kao volim, ali jedno vino posebno me se dojmilo - Malvasija dubrovačka u orange izvedbi - Blasius. Dakle, to je jedno od boljih orange vina koje sam probao. Naravno oko tog vina ima polemika, jer se u njemu nalazi vrlo mala količina sumpora pa neki kažu kako to, u tom slučaju, nije pravo orange vino. Osobno se ne slažem s njima, bolje da ima sumpora, nego da je oksidirano kao što često orange vina znaju biti pa se mana gura kao karakter vina, ali dobro... Sto ljudi, sto čudi.

Meni je Petrova orange malvasija odlična. Vino predivne boje, u ustima moćno, ne prejako, fino izbalansirano, s cijelim spektrom okusa. To je vino koje ima „ono nešto”. Čaša ovog vina, zalaz sunca u Konavlima, neki dobar sir, cigara (tko voli, ali baš bi legla s tim vinom) i naravno, vama draga osoba da to podijelite s njom... To je moja vizija zena.

Kroz ovo vino upoznajete Petra s jedne, pomalo skrivene, strane. Biodinamika je njegova velika ljubav i želja, ali kao što i on sam kaže, samo polako. Kada je riječ o biodinamici tada bi Petar bio u vinogradu koliko god treba. U tom smjeru vinarstva od njega tek očekujemo velike stvari, a bit će ih vjerujte mi. Kada krene priča o biodinamici, jasno se vidi ta strast koja isijava iz njega i to je garancija da će nam u budućnosti iz tihih i mirnih Konavala stizati velika biodinamička vina. Veliki vinari često imaju u sebi ponešto boemsko... E pa tako i Petar ima svoj bend; svira gitaru, a rock mu je, kao i mnogima, vječita inspiracija. No o tome više drugi put, jer... Vratit ćemo se u Konavle sigurno, a kad smo već tu ne otići kod Crvika bila bi grehota pa eto... Ako ste u Konavlima, znate gdje svakako treba ići. ♦

G.E.T. Report 2

G.E.T. | 45

Arhitektura u vinarstvu

Château Cheval Blanc 1er Grand Cru Classé „A” Château Cheval Blanc, jedna od 6 klasičnih vinarija koje su klasifikacijom iz 1855. godine dobile najviši stupanj bordoške apelacije 1er Grand Cru. Već to bi bio razlog pozabaviti se ovom vinarijom, njenim podrumima i prije svega naravno njenim vinima.

No ja ovdje imam razlog više da vam, dragi čitaoci, približim Cheval Blanc, a to je naravno arhitektura!

Ovdje je nužno napomenuti da je čitav niz vrhunskih Tekst: Otto Barić Foto: uz dozvolu Château arhitekata ostavio Cheval Blanc trag u arhitekturi vinarija; velikani kao što su Norman Foster, Santiago Calatrava, Frank Gehry ili Renzo Piano stvorili su remek djela forme i funkcije i ja ću se potruditi o svima njima napisati osvrt u nizu tekstova u G.E.T. Reportu.

48 | G.E.T.

No Cheval Blanc za mene zauzima posebnu poziciju zbog upravo nevjerojatne lakoće forme koju je arhitekt Christian de Portzamparc dostigao.

Cheval Blanc je rezidirao u istoimenom dvorcu, a 2011. godine su dva divna i veličanstvena vala natkrila nove podrume i stvorila trajnu skulpturu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Sami podrumi, u kojima se nalaze proizvodnja i čuvanje te prostor za kušanje, imaju površinu od cca 6000 m2; svi procesi su automatizirani, no proizvodnju vodi ljudska ruka, jer je jedino tako moguće dobiti rezultate koji se očekuju od ovakvog brenda.

Prostor u kojem su betonske kruške za fermentaciju i čuvanje je osvijetljen dnevnim svjetlom, posude su raznih veličina, od 20 do 110 hektolitara i svaka sadrži grožđe iz samo jednog vinograda. Proces je, naravno, termički kontroliran, no Cheval Blanc svoju fermentaciju

vrši pri temperaturi od cca 28-30 stupnjeva i to nekoliko dana na tropu, a tek nakon toga se sok odvaja. Nakon toga se daljnja fermentacija vrši na 20 stupnjeva nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, ovisno o sorti i položaju.

Krajem jeseni se vino prebacuje u bačve i ostaje u njima 16-18 mjeseci na temperaturi od 14 stupnjeva; bačve se rade isključivo od francuskog hrasta pri čemu stabla moraju biti barem 180-200 godina stara. Nakon toga sve ovisi o finom nosu enologa master blendera koji u konačnici stvara vino, koje nosi toliko snažno ime kao što je to Cheval Blanc!

Arhitektura vinarije je nagrađena nizom međunarodnih nagrada, a objekt je vizualno toliko dojmljiv da je dostigao prepoznatljivost samog châteaua i time još više doprinosi globalnoj slavi brenda, a naravno i cijeni koja je, na žalost, van dosega normalnog potrošača, no to je surova realnost svih velikih vina. ♦ G.E.T. Report 2

G.E.T. | 49

Studenski hedonizam

Tajland Vani sniježi, a u našem stanu vlada idila. Ležimo, grijemo jedno drugo i pokušavamo maštati o vrućem ljetu i odlasku na more. Nemoguća misija za nas studente. On radi sezonu, a ja učim... U trenu naša idila postaje mučenje, jer znamo da si ne možemo priuštiti nekoliko slobodnih dana da odemo do Jadrana odmoriti naše umorne Tekst i foto: Samanta Šubić glavice i tijela. Prihvatimo činjenicu da će nam to biti moguće tek kad nam faks kaže: „Bye, bye!” (Ili mi njemu?!) Do tad čekamo. I radimo...

Postoji jedna stranica na Facebooku na kojoj sam štreberica već nekoliko godina. Objavljuju putopise, fotografije s putovanja i što je najvažnije, jeftine avionske karte! Uz njih sam u mislima proputovala cijeli svijet. U zadnje sam vrijeme često bila na Tajlandu jer su se zaredale akcijske karte do Bangkoka. Napravim ja neke osnovne izračune u glavi i shvatim da bi si mogli priuštiti putovanje na drugi kraj svijeta. Brzo, brzo, javljam

svom muškarcu novosti. Ne skriva oduševljenje.

Ne zbog destinacije, već zbog toga što mi može ostvariti san o kojem sanjam otkad znam za sebe.

Pristaje! Idemo!

Preko noći se moj san pretvorio u stvarnost.

Prvih nekoliko dana sam bila u šoku, nisam bila ni malo svjesna da ću za 3 mjeseca letjeti avionom i posjećivati najljepše plaže na svijetu.

14 dana, samo on i ja... Daleko od svih. Daleko od svakodnevice i ovog, već pomalo zahladnjelog, grada i ljudi. A ono što nas tamo čeka, nismo mogli ni zamisliti. Dosta smo se informirali o tome što bi sve trebali posjetiti. Čitam tamo neke lude nazive njihovih turističkih destinacija. Razmišljam: „Što je teže? Naučiti Ilijadu i Odiseju napamet ili sve te, meni besmislene, riječi?!” Polako su mi informacije ulazile u glavu. I nekako je naše putovanje dobivalo glavu i rep. Uzbuđenost je sve više rasla i rasla. Srca su kucala sto na sat. Još kad bih se sjetila letenja u avionu i toga da je moj princ odabrao sjedeća mjesta kraj prozora, to kucanje bi akceleriralo i dosegnulo tisuću na sat. Nakon straha od mraka i rata, strah od visine je kod mene osvojio sjajnu brončanu medalju.

Koferi spremni, taksi pozvan. Krećemo samo 4 sata ranije da ne bi zakasnili... Mislim da smo stigli prije zaposlenica aviokompanije s kojom smo putovali. Naravno da smo bili prvu u redu za check-in... Nakon toga nam je ostala hrpa vremena za istraživanje našeg mini aerodroma koji smo odlučili provesti na terasi, opraštajući se od naše rodne domovine s burekom u ruci. Tipično balkanski. Ne morate ni sumnjati da smo skoro zakasnili na let...

Toliko smo bili chill da sam ulazeći u avion pozdravila kosooku stjuardesu sa „Dobar dan!” (?!) Bez obzira na to što me nije razumjela, odzdravila je s osmijehom od uha do uha i smjestila nas na naša sjedala. Sad kad pišem ovo i prisjećam se svega, htjela bi napisati kako smo bili oduševljeni interijerom u avionu i sadržajem

50 | G.E.T.

koji isti pruža, ali kad se sjetim s kakvim avionom smo letjeli na relaciji Doha-Bangkok (i obrnuto), sve me strah da se ne bi ove ogromne leteće ptice naljutile i zapamtile me... Tko zna kakvim jakim turbulencijama bi mi se osvetile. Tako da ću 1. avion opisati kao dobar, lijep, uredan. Klopica je iznenađujuće ukusna, a pića ima u izobilju. Sve je super prošlo. Stigli smo u Dohu; tamo smo imali nešto sitno vremena za traženje drugog aviona. Ogromnog. Ogromnijeg od ogromnog.

Eh, za ovaj smo se složili da je „k’o avion”. Uživali smo uz vlastiti TV... i uskoro stigli u Bangkok.

Airport. Ogromniji od našeg „rvackog” isto koliko je ovaj 2. avion bio veći od prvog. Pojurili smo prema koferima da nam ne bi neko uzeo naše blago: suknjice, haljinice, majice... Već smo tada bili umorni. Promijenili smo svoje dolare u bahte ne znajući da je najlošiji tečaj na airportu.

Ali trebale su nam njihove kunice da platimo taksi. Odlučili smo otići s njim do hotela koji smo bookirali. Prvom nogom smo već van aerodroma, a ono slijedi: šok, šok, šok! Na airportu klima u minusima, a vani u debelim plusevima. Neopisiv osjećaj. Još kad tome pridodaš visoku vlažnost zraka i dugu obleku na nama, koma. Brzo smo

ušli u taksi, za koji se nismo htjeli cjenkati, jer smo znali da se dugo vozimo i da je najbolji izbor taksi s taksimetrom. Stari je naravno uključio i klimu. Još mi ni sad mi nije jasno - Tajlanđani kao da se natječu tko će prije postići temperaturu apsolutne nule, a da pritom ne dobiješ neke ozbiljne ozebline. Iako sam mislila da ću, ako ništa drugo, zaraditi barem neku upalu pluća... Vozili smo se do China Town. I izgubili. Ne znam je li vozač bio star i senilan ili nas je htio provozati i po Bangkoku i po džepu, ali nama je zapravo bilo svejedno. Svatko je gledalo kroz svoj prozor. No bez oduševljenja. Sve je izgledalo oronulo, staro, prljavo, razrušeno...

A miris, hm... On vas ostavlja bez teksta... Barem dva dana, dok se tijelo ne privikne ili jednostavno zanemari sve te miomirise. Napokon smo pronašli hotel. Morali smo prošetati tih nekoliko metara do ulaza. Naravno da smo dobili barem deset ponuda za vožnju tuk-tukom koje smo odbili. (Jer kome treba vožnja za deset metara udaljenosti?! ) Nismo mogli ući u sobu do 14 h pa smo odlučili obaviti doručak u hotelu. Hotel je super, prekrasan pa smo očekivali i doručak u skladu s time.

Doručak je pokušaj imitacije američko-europskog G.E.T. Report 2

G.E.T. | 51

doručka. Jaja, hrenovke, šunka, riža u pet oblika, salatice i voće. Voće je jedino bilo kvalitetno i fino.

Već tada mi je počela nedostajati naša kuhinja.

Nakon što smo jedva nešto pojeli da ne bi bili gladni, zaputili smo se u šetnju China Townom.

Još je bilo prerano za market pa smo mogli vidjeti pripreme. Još uvijek imam sliku u glavi: mi šećemo uskim ulicama između štandova, zrak težak, zagušljiv i naletimo na piliće, tek zaklane, kako vise. Spoj svježe zaklanog pilića i njihovog teškog zraka.... Pobjegli smo od tamo za taj čas.

U prolasku smo škicali u njihove domove...

Namještaja skoro pa i nemaju. Pusti prostor s malo tkanine na podu, ali obavezno svaka kuća ima mali oltar s kraljevom slikom i na desetine malih Buddha.

Pljusak nas je uhvatio pa su nas nogice odvele do njihovog shopping centra MBK. Centar na puno katova s puno dućana. Mjesto na kojem većinom turisti obavljaju shopping, ali i lokalni. Za ručak nismo htjeli riskirati kao s doručkom pa smo otišli u, nama dobro poznat, lanac brze hrane te naručili burgere, pomfri i kolu. No moram reći da je kvaliteta te iste hrane kod nas i na Tajlandu, nebo i zemlja. Tamo je skoro nejestivo, ali ipak smo pojeli i ostali polugladni.

Sljedeće jutro, opet doručak u hotelu. Preživjeli smo.

Idemo do Hua Lampong, željeznička stanica i kolodvor, koja se nalazila preko puta hotela. Kupili smo karte za vlak, treći razred, 15 bahti po osobi, što je nekih 3 kn. Krećemo za Ayutthayu, bivšu prijestolnicu Kraljevine Tajland, sat i pol vožnje od Bangkoka.

Do hotela smo se vratili s tuk-tukom. Bila je to luda vožnja; tko god kaže da treba izbjegavati tuk-tukove na Tajlandu, laže. Platit ćete ga jeftinije nego pravi taksi, stići brže na odredište i ludo ćete se zabaviti. Naravno da smo prespavali cijeli dan, probudili se u ponoć i brže bolje odjurili u 7 eleven dućan koji radi od 0-24 h. Kupili smo hrpu grickalica za isprobavanje. I spicy noodlese. Vratili smo se u sobu i uživali u pogledu na grad.

Na tom području izmijenilo se 33 kralja koji su ostavili iza sebe velik broj hramova i palača.

Okružuju ga 3 rijeke tako da izgleda kao otočić, a hramova ima s obje strane. Mi smo odlučili prijeći rijeku i istražiti srži ovog povijesnog grada. Taman kad smo stigli i rentali bicikle, počelo je pljuštiti.

Nabavili smo kabanice i krenuli.

Prvo odredište je bio Wat Mahathat. Tamo se nalazi glava Buddhe koja je zarasla u korijenju stabla. Mjesec dana prije našeg posjeta, grom je udario u to stablo, ali glava je ostala očuvana.

Ima još nekoliko kipova Buddhe koji se nalaze na ostacima hramova. Wat Mahathat Tajlanđani 52 | G.E.T.

njihove baze otkuda su kretali. Slonovi koji se se, zarobljeni u lancima, jedva kretali i izgledali tako tužno, naveli su nas da odustanemo tj. da produžimo dalje.

Odmah pokraj se nalazio Wihan Phra Mongkhon Bophit u kojem se nalazi slika zlatnog Buddhe visoka preko 12 metara. Nažalost, hram je bio u renovaciji pa nismo mogli ući.

Već su i naši trbusi htjeli malo pažnje. Srećom pa je naletio neki striček na motoru i spasio nas tajlandskim snackom. To nam je dalo snage za pedaliranje do nečeg konkretnog. Smjestili smo se uz rijeku i tamo ručali rižu s piletinom i svježim bosiljkom.

smatraju jednim od najbitnijih hramova njihove vjere i povijesti.

Bicikliranjem po Ayutthayi sreli smo slonove.

Imali smo u planu voziti se na njima, ali na kraju smo se vozili s njima ili za njima. Pratili smo ih do

U trenu se spustio mrak, a mi smo krenuli natrag za Bangkok. Nakon osvježenja u hotelu, odlučili smo otići do Khao San Road. Tamo jednostavno moraš otići da bio doživio noćni život Bangkoka.

Kafići, klopica, market... Sve na jednom mjestu.

Riječima ne mogu opisati koliko je tamo živo. Ali samo do 2 h. Dalje se snalaziš. Sreli smo ekipu koja se htjela također dobro provesti pa smo napustili Khao San Road. Taksisti su nas dobrano izvozali da bi pronašli klub za izaći, ali smo na kraju uspjeli. I tako je uspješno završila još jedna večer u Bangkoku.

Sutra krećemo na jug. Sutra počinje pravo putovanje.

Malo je reći da smo uzbuđeni... ♦ (nastavak u sljedećem broju)

G.E.T. Report 2

G.E.T. | 53

Vinske skitnje:

Napa Valley - Yountville i Oakville Highway to wine- Route 29

Ako bih, primjerice, Burgundiju pokušao usporediti s nekim glazbenim žanrom onda bi to vrlo vjerojatno bila teška klasika u izvedbi Chopina.

Nepregledni vinogradi kroz francuska savršeno uređena sela, te ista takva vina, elegantna i uravnotežena pri svakom gutljaju. Kada bi istu stvar Piše: Matej Rotim, pokušao napraviti za Vinske skitnje Napa Valley tu ne bih imao nikakve dvojbe – teški rock and roll. Amerikanci stvarno ne znaju kako stvari napraviti „na malo“, najbeznačajnija riječ u njihovom rječniku je riječ „light“. Oni i njihova vina su sve samo ne light! Od njihovog Cabernet Sauvignona, Chardonnaya, zatim hrane i automobila vrlo je jasno da u Napi prevladavaju neke druge nijanse. Napa je teški rock and roll, od početka autoceste 29 pa sve do kraja koji se nalazi na samom sjeveru-Calistogi.

Pokušao sam napraviti neki plan na početku, pa mi je najjednostavnije bilo početi s vinarijama od juga ka sjeveru. Tako sam i krenuo, ali znao sam da putovanje neće biti potpuno ako plan ne pukne u sto komadića, a cesta me krene voditi onako kako njoj paše. Naravno, teško je očekivati da ćeš već prvi dan svirati teške note putovanja ali nije ni bilo daleko.

U Yountvilleu nije nemoguće iznenaditi plan pa doživjeti nešto neočekivano, ali ako će se nešto neočekivano dogoditi, onda će se dogoditi u obliku pravog eno-gastro-rock and roll užitka.

Na samom ulazu u grad, s lijeve strane bogataši nabijaju golf loptice u daljinu, skreneš desno i 54 | G.E.T.

eto ga već prvi luksuzni hotel poznatog svjetskog hotelijerskog lanca, a samo još koji metar naprijed eto ti „Francuske“. Majko mila, pravi pravcati bouchon. Odmah mi je ta američka priča dobila francuske začine i pitao sam se je li to moguće. Je li moguće da takva američka sila začinjava svoju eno-gastro priču s francuskom. O da, itekako je moguće! Onda znate kolika je tek sila Francuska.

Naravno, cijene u „američkom“ bouchonu nisu ni blizu prihvatljive kao što bi trebale biti u jednoj francuskoj „rupi“ (fra.bouchon). Ono što su kantinoni u hrvatskoj tradiciji bouchoni su u francuskoj, mjesta gdje se jede hrana domicila, spremljena prema tradiciji i po niskim cijenama. E, Amerikanci su malo prilagodili svojim prodajnim i marketinškim sposobnostima. Zar nešto manje očekivati od njih?

Vrijeme me natjeralo da se jednostavno negdje sklonim od pljuska. Uhvatio sam za prvu kvaku na koju sam naišao („kvaka“, postoji li nešto smislenije? Ne zvuči mi nešto). Bistro Jeanty, mlada i užasno simpatična Meksikanka me je vrlo

brzo i ljubazno posjela za stol i tek tad sam skužio gdje sam ušao. Opet Francuska, pomislio sam si.

Pa neću novce trošiti u francuskom bistrou usred Nape - malo je nedostajalo da se zahvalim mladoj Meksikanki, ali bilo mi je ugodnije ostati na suhom.

U bistrou su svi stolovi dvojke osim dva koja su bila za četiri osobe; sveukupno 26 mjesta. To sam mislio dok nisam došao ponovno pa iza šanka ugledao još toliko stolova. Na desnoj strani ulaza starinski bicikli ukrašen pletenom dekoracijom, stolovi sa stolnom apotekom u različitim nijansama boje, vino koje naručiš dobiješ u minijaturnom vrču, osoblje je u perfektno ispeglanim i perfektno bijelim košuljama, samo su im cipele i hlače crne boje. Ovdje je fascinantno koliko su te košulje bijele, kao one iz reklame za Ariel, i uz to su stvarno perfektno ispeglane. Dodatak koji mi je bio jako upečatljiv je mali keramički „šeširić” koji je napunjen maslacem i nalazi se u košarici za kruh-fenomenalno. Drugi detalj koji mi se jako svidio je to što stolovi nisu postavljeni s platnenim nadstolnjacima nego nakon svake izmjene stola kuhari donose novi papir koji je točnih dimenzija kao stol i to im služi kao nadstolnjak. Samo menu je priča za cijelo poglavlje. Juha od rajčice sa zapečenom krušnom gljivom na vrhu malog jušnika i govedina u vinskom umaku. Bistro je teški vremeplov, uživanje od samog ulaska pa sve do kraja. Za vrijeme cijelog boravka imao sam osjećaj da je sve uigrani show, gluma ili što već. Mislio sam da će predstava u jednom trenutku stati, a da će se konobari i kuhari u bijelim pregačama nakloniti publici. Ipak je bila zbilja.

Ništa od naklona.

Gospo’n koji je vodio degustaciju mi je rekao da obitelj vuče korijene iz Hrvatske, samo što nije znao točno odakle. Nema veze, uspješno sam pratio njegov niz Albarino, Sauvignon Blanc, Chardonnay, Pinot Noir, Syrah i Cab. Sva vina sam zapamtio ali kremasti Chardonnay s jakim naznakama hrastovine me vodi odmah u sljedeću degustacijsku salu preko puta. Irina iz Bugarske je za šankom, kaže, udala se prije 10 godina za vlasnika vinarije. Točila mi je Chardonnay iz njihove vinarije barem 5 puta i sve to besplatno na račun balkanske veze. Ostavio sam joj svoju vizitku, zahvalio se, izvukao se opet na ulicu i da ću uhvatiti treću kvaku shvatim da su vrata zatvorena.

Radno vrijeme degustacijskih sala je najčešće od 09-17h. Uhvatio sam prvi autobus za Vallejo, zavalio se ugodno i krenuo razmišljati što sutra.

Jutro nakon jakog doživljaja koji je stvorio francuski bistro i „Napa style“ Chardonnay zastao sam ispred vinskog hrama i zurio. Pet, deset, petnaest minuta stajao sam ispred, a dojam se i dalje pojačavao. Ma kakva vinarija, ovo je vinski hram!!! Sto metara prilaza ka samom „hramu“ kroz

Takav zadovoljan izašao sam ponovno na ulicu, sad mi je bilo svejedno pada li kiša, dohvatio sam prvu sljedeću kvaku (opet kvaka) i već sam bio na šanku degustacijske sale Hill Family.

G.E.T. Report 2

G.E.T. | 55

drvored maslina, masivni bež kamen na prilazima, te na samom ulazu, perfektno zelena trava s obje strane koja se diže prema krateru vinarije gdje se nalazi posebno dizajnirana terasa s koje dopire zvuk violine! Opus One!!! Stojiš u čudu nekoliko minuta dok se ne odlučiš ući. Mjesto koje te otme na trenutak, koje ti iz glave izbije sve trenutne mislim i primisli.

Ali onda se sjetiš da na sto metara dalje, samo na suprotnoj strani autoputa čeka ništa manji Robert Mondavi. Prebaciš se tamo, prikrpaš upravo pristigloj grupi Japanaca i jednom Talijanu te kreneš u obilazak. Za vinarije u Napi karakteristični su dugački, a u nekim kombinacijama i široki prilazi. Teško je pronaći vinariju bez prilaza. Tako je i kod Mondavija. Široki ulaz u vinariju, veliki parking, ispred samog ulaza u vinariju fontana prije velikog trokutastog luka koji označava glavni ulaz i najprepoznatljiviji je marketinški znak vinarije. Za sve iole veće vinarije u Napi karakteristično je da imaju i prijamni odjel za goste koji dolaze u vinariju, te se tamo gostima daju upute o obilascima, degustaciji i sl. Najčešće je to prostor sačinjen od kamina i nekoliko udobnih fotelja, na zidovima su fotografije vinorodnih položaja ili samog vinara, a u drugom dijelu prostorije je recimo nešto nalik recepcijišanku s prikladnom vitrinom za vina te čašama za degustaciju. Iz te prostorije sve kreće, ali obilazak vinarije završava u gift shopu, bez iznimke.

Nisam uspio pronaći vinariju koja na bilo kakav način nema organiziran gift shop. Tu se opet pokazala prodavačka i marketinška sposobnost Amerikanaca. Cijena degustacije u vinarijama je od 20-40 dolara, ali ima i nekoliko iznimaka gdje je degustacija besplatna. Primjerice, Heitz Cellar, mala vinarija prije ulaza u St. Helenu koja nudi 5 besplatnih uzoraka na degustaciji, ali jedan od njih je vrlo vrijedan, Cabernet sauvignon iz 1998.

56 | G.E.T.

Prava rijetkost, k tome još i besplatna.

Kod Mondavija obilazak traje 90 minuta (ima i detaljnijih), može se saznati korisnih stvari, vinariju vrijedi pogledati pogotovo za one koje zanima tehnologija proizvodnje. Mene manje to ali više turizam u vinariji. Definitivno, jedna od najisplativijih degustacija. Jedina degustacija u kojoj je u osnovnoj cijeni poslužen snack, ako tako možemo nazvati janjeće mesne okruglice sa začinskim travama.

Mondavi mi je ostao još po nečemu u lijepom sjećanju. Na početku degustacije je bilo 13 Japanaca i ja. Gledam ja njih, gledaju oni mene dok smo čekali, smješkam se ja smješkaju se oni, pričaju oni ja ništa ne kužim, pričam ja, a ni oni ne kuže. Kad eto ga, u zadnjem času ulijeće talijan Matteo. Čovjek je odmah skužio da bi jedino sa mnom mogao progovoriti u sljedećih 90 minuta pa se smjestio kraj mene. Odmah smo se našli, brzinski riješili degustaciju, sjeli u auto i tu se plan za taj dan raspao na tisuće komadića. Napokon!

Sljedeća 3 sata smo samo ulazili u vinarije koje smo birali slučajnim odabirom i radili vertikalne degustacije Chardonnaya, Caba ili Zinfandela.

Zadnja vinarija koje smo se uspjeli dokopati za radnog vremena bila je Castello di Amorosa.

Toskanski primjer dvorca na jugu Nape Valley.

Izvrsna građevinska replika do koje vodi prekrasan prilaz kroz omanji vinograd te drvored čempresa.

Na ulazu u samu vinariju je nekoliko parkirnih mjesta koja su rezervirana za članove kluba same vinarije, a ne tako rijedak primjer je limuzina koja je dovezla malo imućnije goste na razgledavanje i degustacije. E, tu je još jedna velika razlika između Nape Valley i Burgundije. Amerikanci su i od vina napravili show. Sam dvorac neustrašivo podsjeća na srednjovjekovna vremena, svaki detalj je uređen tako da pristaje vremenu koje

predstavlja. Upravo takva je i velika degustacijska sala The Great Hall, s oslikanim zidovima i dugačkim masivnim drvenim stolom koji se proteže salom cijelom njenom dužinom.

Putem prema izlazu u nekoliko navrata smo susreli nekoliko ovaca koje su pasle oko dvorca, a Matteo bi se svaki put, kad bi vidio ovcu, okrenuo prema meni i slabim engleskim kroz smijeh dobacio: „Dinr“ (večera). Pozdravio sam Mattea, gurnuo mu svoju vizitku i obećao da ću uskoro posjetiti njegov laboratorij za vinske kvasce nedaleko Trevisa.

Sjeo sam na prvu autobusnu stanicu, sačekao liniju 29, ušao i sjeo skroz na zadnje mjesto u praznom busu. Dok sam razmišljao kako sam napokon dočekao da mi se prvotni plan izjalovi i pretvori u nešto zabavnije iz zvučnika praznog autobusa koji je vozio jaki Afroamerikanac prolomio se AC/DC i: ....No stop signs, speed limit Nobody’s gonna slow me down Like a wheel, gonna spin it Nobody’s gonna mess me around... ...I’m on the highway to hell....

To je upravo ono što je trebalo ovakvom danu da se završi na dostojan način, pomislio sam glave naslonjen na hladno staklo autobusa...

Nastavak slijedi...

U nastavku priča iz Rutheforda, St.Helene i Calistoge. To je drugi članak.

U trećem članku ću napraviti usporedbu vinskog turizma u Napi i Burgundiji. ♦ G.E.T. Report 2

G.E.T. | 57

London - Zagreb 2:0 Prije otprilike godinu dana napisao sam tekst o Mariju Tomekoviću. Čovjek koji možda najviše od svih koje znam živi za vino i od vina. U tom tekstu, koji sam nazvao "London - Zagreb 1 : 0", rekao sam kako Mario i njegov vinski entuzijazam nije prepoznat na ovim našim prostorima i kako je to žalosno. Mario je napravio nešto što se malo tko osuđuje - ostavio je dobar, siguran posao, ostavio prijatelje (što je vjerojatno jako teško), u stvari, ostavio je jedan kompletan način života.

Otišao je u London znajući da će krenuti od najniže stepenice, ali on je odlučio da će uspjeti.

Eto, nakon godinu dana, čovjek je postigao jako puno, a vjerujte mi, postići će još više. Ono što posebno veseli je činjenica da nije zaboravio prijatelje u lijepoj našoj pa tako ni nas G.E.T. ovce i hvala mu na tome.

Uvod: Tomislav Stiplošek

Mario nam se javio pismom. Sažeo je, nekako, na papir tih svojih prvih godinu dana u Londonu. Tekst je vrlo emotivan i inspirativan i zato ga prenosimo u cijelosti bez velikih lektorskih intervencija.

Dragi Tomislave, Evo da se javim i nekako probam staviti na papir sve moje dojmove i kaj mi se je događalo u zadnjih godinu dana od kako sam u Londonu.

Prošlo je, evo, točno godina dana, 10.10., kako sam odletio i definitivno se preselio u UK. A prošli tjedan je bilo točno godina dana, 17.10., kako sam startao na mojem prvom radnom mjestu u 10 Cases. Bio jesam očekivao kako ću tamo biti najmanje 1 godinu (i više), ali se nekako sve poklopilo, evo, sada. Odmah ovdje da spomenem i citiram riječi moga prijatelja i čovjeka koji puno više u životu zna kako stvari funkcioniraju, velikog Časlava Matijevića: "Mario, samo stisni zube i svakim danom bit će sve lakše" i također je rekao: "Mario, ti si jednostavno morao otići iz Hrvatske i napraviti novi početak, jer okruženje ovdje više ne možeš podnijeti". I upravo je sve doslovce tako.

A da uopće ne spominjem koliko se tvoj članak pokazuje istinitim i vizionarskim. Pa 10 Cases...

Ljudi koji su mi pružili veliku priliku da krenem od nule, testiram se u ugostiteljstvu. Tim tamo, sve su me naučili. Toliko sam im zahvalan i oni jesu dio mene i moga razvoja. To je dinamično mjesto, vinska institucija, jedan od 10 najboljih wine barova u Londonu. Toliko sam naučio u 10 Cases, 58 | G.E.T.

jer i tamo, a i cijeli London, je centar svijeta u svim aspektima pa tako i centar svijeta za vina. Svi ovdje pokušavaju napraviti nešto sa svojim vinima i žele se pokazati. Cijeli svijet.

I tako, godina dana u Londonu. Toliko tastinga po Londonu. Trade tasting; doslovce svaki dan se u Londonu ima negdje za posjetiti neki tasting.

Uzbudljivo i jedino je vrijeme potrebno i uvijek borba s vremenom.

Pa tako, to prvo iskustvo i okruženje u koje sam došao. Svima kažem koji nisu iskusili... Velika Britanija / London, jedno mjesto / zemlja gdje se

rad, znanje, iskustvo i trud cijene. I to materijalno i nematerijalno se cijene. Ljudi su okupirani ne-egzistencijalnim problemima. Ok, nećemo o tome kako su oni došli do toga povijesno, ali neke pozitivne ključne ljudske vrijednosti su OSNOVA. Srdačnost ljudi je ogromna. "Thank you" je poštapalica koju toliko brutalno puno koriste da se ti se zahvaljuju ako im radiš i krivo. To ide sve od edukacije u obitelji i sustava edukacije gdje se djeca od malena "drilaju" temeljito koje su to pozitivne životne / ljudske vrijednosti. Ok, priznajem, neki me ovdje jesu, pa i moji britanski prijatelji, prozvali "anglofilom". Priznajem, jesam. A to je zato što se zaista osjećam da ovdje pripadam po tom cjelokupnom svjetonazoru ovoga društva.

Zato je i ugostiteljstvo ovdje na visokom nivou.

I zato sam se ja u tom ugostiteljstvu (hospitality) pronašao. Jer, ima li nešto ljepše u životu nego raditi nešto čime činiš ljude sretnima (pružati im hranu i vino)? A da si zato još i honoriran, odnosno plaćen. To je nešto divno. I kada osjetiš tu iskrenu zahvalnost od ljudi. Uljepša ti svaki tvoj dan. Ne mislim da ću raditi u ugostiteljstvu sada do kraja života, ali da je to iduća faza moga života, skupa sa životom u Londonu, u zemlji zapada, gdje čovjek može imati pristojan život i sve što mu treba za vlastiti gušt. Svakome je nešto važnije; auti, odjeća, putovanja, cigarete, vino... Ali može se svega imati lijepo i onoga najvažnijeg najviše, a da se čovjek ne ubije od posla. Pristojan posao za pristojan život. Oni koji žele sve i više, ti se strgaju od posla. Ima naravno i puno takvih, robova kapitalizma i beskrajnog bogatstva. Ali razuman čovjek se pita čemu toliko i previše. Ne možeš spavati u dva kreveta, nositi dvoje cipela ili voziti dva auta, ili više istodobno.

I tako, u tih godinu dana, mnogo toga sam iskusio i proživio. Upoznao mnogo novih prijatelja iz Britanije i iz ostatka svijeta. Jer svi su ovdje u Londonu. London je, kako ja kažem, "Atena naše (zapadne) današnje civilizacije". Današnja kolijevka i centar. A za New York bih rekao da je Rim današnje civilizacije, jer je Atena izgradila Rim povijesno. Jer, kada čovjek u Londonu, a i u ostatku ovoga velikog zelenog otoka, vidi što je tradicija i razvoj civilizacije od 1000+1000 godina, nitko nije ravnodušan. Britanija ima (uskoro) tisuću godina od zadnjeg osvajanja i okupiranosti otoka od Normanskog osvajanja 1066. I od tada ovaj otok i ova nacija nije bila okupirana i ima kontinuitet tradicije. Tradicije koja se vidi i osjeti u svakom segmentu realnosti. A onda o onoj dalekoj tradiciji prvih 1000 godina od invazije otoka od Rimljana.

No ono ključno: Moj najveći prijatelj u Londonu, moj "anđeo čuvar" (guardian angel) bez kojega ne G.E.T. Report 2

bih sve to postigao tako brzo, jedan od dva moja životna idola: Dražan Dennis Šunjić Grof. Kako se šalimo: The tallest guy in London wine industry. Čovjek ogromnog iskustva u vinskom biznisu i iznimno cijenjen na Londonskoj vinskoj sceni.

Ponosan sam što toga čovjeka imam za prijatelja i ujedno "oca" moje obitelji u Londonu.

Druga osoba, taj životni idol je, zapravo, danas najslavnija osoba u vinskom svijetu na planeti ili barem u Britaniji. Veliki Steven Spurrier, čovjek danas sa svojih 75 godina, na vrhuncu slave i aktivniji nego ikada prije. Decanter Man of the Year, počasni predsjednik WSET, čovjek neizmjernog nadahnuća. Svima govorim, ako ja sa 75 godina postignem da budem i sjena Stevena, bit ću sretan i zadovoljan. Steven je, za mene, veliki gospodin i primjerno utjelovljenje finog engleskog gospodina. Profinjen i nenametljiv, a karizmatičan. Točno po onoj: Tiha voda brege dere. To kako sam upoznao Stevena, duga je anegdota sama za sebe. Ali u svakom slučaju G.E.T. | 59

je bilo namjerno, jer to sam ja i znam što želim. Trebalo mi je 4 mjeseca od kada sam doselio u London da upoznam i završim sa Stevenom na ručku "one on one". Zatim mi je trebalo ukupno 7 mjeseci da budem pozvan i završim u njegovom apartmanu u Londonu u gostima.

Posjetu njegovoj vinariji u Dorsetu nisam uspio realizirati, do sada, zbog drugih okolnosti.

No, uspio sam njegovu vinariju Bride Valley Vineyards prezentirati kao ambasador u Londonu i Sloveniji, kao posebna čast. I zaista, sa svojim entuzijazmom i iskrenošću stekao sam Stevenove simpatije. Because small things make true people great! Od Stevena mogu samo učiti.

Isto kao i od Dražana.

I vidite kako je to produktivno i uspješno. Samo gdje je "tlo" pogodno. U svijetu gdje se ljudi bave, na stranu pitanja gdje je tko bio '91, '45, '18 ili koje, nego koju boju kravate odabrati za danas. Pitanje "prvog svijeta" i perspektiva imperijalista, reći će zlobni. Ali pitam ja vas, koje su vaše vrijednosti i u što vi vjerujete? Čovjeka, susjeda, prijatelja?

Slobodu svačijeg duha? Ne znam. Samo znam da taj divlji kapitalizam, s kojim su nas zadnjih 50 godina plašili na brdovitom Balkanu, zapravo je taj koji je na brdovitom Balkanu danas. Ovdje, na Zapadu, ja doživljavam upravo taj kapitalizam s "ljudskim licem". Da se razumijemo, ja nisam nikakvi agitator kapitalizma. Nego jednostavno doživljavam i proživljavam to što jest. Istina, profit je najvažniji, "bog", ali ima ta ljudskost preko koje se ne ide. Kao što sam rekao; rad, znanje, iskustvo i trud se cijene.

I kroz sve to se navrši moja godišnjica na tom "brutalnom zapadu", gdje se osjećam da pripadam doma. Moram reći da sam sa svim iskustvom u ugostiteljstvu u uzbudljivom wine baru u Londonu, pod utjecajem inspiracije moga Dražana, Stevena i, po tko zna koji puta pogledanog dokumentarnoga filma "The Somm: Into the bottle", dobio neizmjernu motivaciju da se želim upustiti u ozbiljne sommelierske vode. Isključivo se baviti vinom. Biti odgovoran za vino.

I kako sve u životu nije slučajno, nego se 60 | G.E.T.

događa s razlogom na bezbroj primjera, tako se i na ovome poklopilo da dobijem novi izazov u novom poslu. I to odmah četiri stupnja više. Život mi je ponudio izazov posla Head Sommeliera u jednom fine-dinning restoranu u Londonskom Cityju.

Smiths of Smithfield.

Odgovorna pozicija voditelja vinskoga programa popularnog restorana u City of London, malom površinom, a najvećem kapacitetom, centru poslovnog svijeta planete. Upravo ono što želim raditi i osjećam svoj smjer inspiriran svime što sam u ovome velikom gradu pronašao i doživio. Evo, prvi dani rada mi se pokazuju kao nestvarni, kao da sanjam. Odgovoran sam za dizajn vinske karte, naručivanje vina, organizaciju servisa i edukaciju osoblja. Ponosan sam na sebe i sve koji su me podržali i dalje me podržavaju.

Ovdje za kraj želim navesti te ljude, onaj prvi ešalon, koji je vjerovao u mene najdublje od prvog trenutka. Tu si ti Tomislave odnosno vi G.E.T., koji ste me toliko suptilno prepoznali i kroz tvoju kolumnu opisali da sam ja ostao zaprepašten preciznošću reporterstva o temi (meni). Zatim moji prijatelji, veliki kreativci i intelektualci, koji nisu moja generacija, a takvi prijatelji i životna inspiracija: Ivan Goričanec, Damir Fabijanić, Časlav Matijević, Nina Levičnik, Ivica Matošević, Vesna Kristančič Movia, Robert Šantek, Igor Grubač, Marijan Kelhar, Janez Istenič, Marino Markežić Kabola, Mirela i Marin Vanjak, Zina i Robert Samek, Vanja i Gašper Mramor, Jacqueline Marovac i Olivier Ertzbischoff. Redoslijed nebitan.

O svima njima bih mogao pojedinačno napisati karticu, dvije teksta, koliko ih cijenim i koja su mi inspiracija. A nove ljude u Londonu, koji vjeruju u mene, na čelu sa Stevenom Spurrierom i Dražanom Šunjićem, da ne spominjem.

Toliko, najkraće moguće. Ne znam, možda sam u krivu i zabrijao... ali ovo je moj tijek života i misli.

Vrijeme će pokazati. "The show must go on" Yours truly Mario Tomeković ♦

Uvod u svijet koktela

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

Moram priznati da je do realizacije ovog teksta došlo sasvim slučajno, ali eto, nekako sve u životu dođe na svoje pa tako i ja na koktele. Sašu Lovrenščaka znam već dulje vrijeme, onako, s vinskih festivala, gastro događanja... Družimo se pomalo, ali nikad nismo razgovarali o koktelima.

Znam da je vrhunski barmen, da vodi školu za barmene i da, njegovi kokteli, koje sam probao, bili su odlični.

Ulazim, tako, nedavno, u Gin Garden, pored Savskog mosta, kad - za stolom sjede Saša Lovrenščak i Ivan Knežević, na stolu puno vrećica, a u njima pupoljci ruža, hibiskus, anis i štošta drugo; kažu: Botanica. Riječ po riječ, shvatim da Botanica može ići u pića - obogaćuje ih okusom, lagano im mijenja boju... OK, stvar postaje zanimljiva. Naravno, ubrzo nam se na stolu pojavilo nekoliko gin-tonika sa suhim laticama hibiskusa, koje su lagano plivale u čaši i da, mogu vam reći da je stvar odlična - gin-tonik, staro piće, podignuto na neku sasvim novu razinu.

G.E.T. Report 2

Ako nekoliko cvjetova može tako oplemeniti i podići gin-tonik, što li tek mogu očekivati od pravih koktela? Dakle, o Gin Gardenu i Botanici još ćemo pisati, a ovu priču selimo u školu za barmene.

Sa Sašom sam pričao o koječemu. Dotakli smo se raznih tema i nekako ću pokušati napraviti sukus razgovora, mada sam shvatio da je to toliko široka tema da mi treba nekoliko takvih susreta, ali idemo redom.

G.E.T. | 61

Kao prvo, želim naglasiti da su Saša Lovrenščak i Marin Nekić tvorci prvog pravog hrvatskog koktela, nazvanog Crocktail, ali ta priča nije zaživjela, jer udruge barmena, a ni ugostitelji, nisu imali sluha za tu ideju. Koje je sve nagrade i prvenstva osvojio, to vam neću pisati, za bi mi trebao poseban tekst.

Dakle, škola za barmene je prava škola, a ne tečaj; kod njih škola traje cijelu školsku godinu.

Uči se i teorija, kao i praktični dio, jer kokteli su u stvari vrlo kompleksna priča. Želite li biti dobri u nečemu, morate izuzetno dobro poznavati materiju kojom se bavite, a ovdje su to žestoka pića, likeri, naravno sirupi, razni dodaci kao voće pa čak i nešto povrća (npr. krastavac), a imamo i koktele koji se obogaćuju dimom... Ima tu svašta!

O da; dnevni, noćni, kratki, dugi, fensi i kakvi sve ne kokteli; potrebno je stvarno veliko znanje, a uz to, naravno, morate svladati i sva ona bacanja i žongliranja (to se zove Flair) koja zadivljuju publiku. Nekić Barology Cocktail Studio nalazi se u Zagrebu, u Medulićevoj ulici broj 27. Potražite ih na Facebooku, možete im se javiti, ako želite učiti o koktelima.

A sad, da vidimo, što je sve mene zanimalo...

Prvo, koktele nekako vežem uz plaže... Havaji, Honolulu, Kuba... Međutim, saznao sam da su pravi počeci koktela, u stvari, u Americi i to iz sasvim jednostavnog razloga. Priča baš i nije fensi. Naime, u doba prohibicije (Ne daj bože da se ponovi!) ugostitelji su se snalazili na razne načine, jer je potražnja za alkoholnim pićima bila je velika pa se tako pojavljuje puno domaćih viskija i rakija, ali prilično loše kvalitete. Naravno, tu lošu kvalitetu pokušavaju prikriti raznim

62 | G.E.T.

dodacima pa kad je tome već tako, počinju i razni ukrasi i komadići voća i tako, u stvari iz puke potrebe, nastaju kokteli.

Kasnije, za njihovu popularizaciju najviše je, vjerojatno, napravio film James Bond, uz poznatu Bondovu rečenicu: „Shaken, not stirred.”

Danas je priprema kotela ozbiljna ugostiteljska grana koja je izrazito napredovala i ako vas zanima koja je zemlja tu vodeća... Naravno, Velika Britanija. Pitao sam Sašu, naravno, gdje smo mi, kao zemlja, u toj priči, u odnosu na svijet. I da, pomalo razočaravajuće.

U našim školama ne postoji smjer za barmene; đaci dobiju tek neke osnovne naputke, a i to po vrlo zastarjeloj metodologiji rada. Nemamo jedinstvenu barmensku organizaciju, već ih imamo nekoliko i tu, naravno, dolazi do rasipanja kvalitete. Primjerice, u Zagrebu tek nekoliko ugostiteljskih objekata i samo jedan hotel imaju neku ozbiljnu priču u vezi koktela, a u drugim dijelovima Hrvatske situacija je još lošija. A mi se kao zemlja želimo baviti vrhunskim turizmom...

Naravno, fali nam tu i publike za takva pića, to je ipak financijski „viša klasa”. Pričamo, naravno, o pravim koktelima, a ne o takozvanim koktelima koje možete dobiti po nekim našim plažama i klubovima. Publika nije dovoljno educirana kada su kokteli u pitanju. Tako je bilo i s vinom pa, eto, danas je slika potpuno drugačija.

Dakle, mediji, posebice mi koji se bavimo eno-gastronomijom, moramo napraviti više kada

su kokteli u pitanju. To je ipak ozbiljna priča, moguće je tu postići jako dobra sljubljivanja s jelima i štošta drugo. Kokteli su, u stvari, velika priča koja u Hrvatskoj tek treba biti ispričana, a ne sumnjam da hoće. Tako je ovo i u G.E.T. Reportu tek prvi, uvodni tekst u svijet koktela. Naravno, velika hvala Saši što me je uputio u pravom smjeru.

I da, u istraživačkom dijelu priprema za ovaj tekst, Saša nam je pripremio nekoliko fantastičnih koktela, tako da su kokteli, eto, dobili novog sljedbenika. ♦

G.E.T. Report 2

G.E.T. | 63

Novo limitirano izdanje Argete Exclusive

Argeta Exclusive à la restoran JB Argeta Exclusive, prestižna linija omiljenog delikatesnog namaza u Hrvatskoj, premijerno je predstavila novi okus i ekskluzivnu suradnju.

Na događaju u restoranu Pod zidom izabranim gostima otkrili su svoju zadnju majstoriju, koja je plod suradnje s kuharskim velemajstorom svjetskoga glasa - Janezom Bratovžem iz restorana JB. Obožavatelji kulinarskih postignuća, predstavnici medija i gastro zajednice došli su na svoje te se prepustili degustaciji novog okusa Argete Exclusive i uživali u profinjenim gurmanskim umijećima chefa Janeza Bratovža.

Argeta Exclusive à la restoran JB ujedinjuje na prvi pogled neočekivano. Njezin jedinstveni okus rezultat je brižno odabrane kombinacije sastojaka, u središtu kojih se ističu kandirana naranča i konjak. Ekskluzivna receptura prava je poslastica za profinjena hrvatska nepca koji će svoje mišljenje o novom okusu uskoro moći stvoriti i sami jer će Argeta Exclusive à la restoran JB već u studenom biti dostupna u prodaji.

Enzo Smrekar, predsjednik Uprave tvrtke Droga Kolinska i idejni začetnik osme Argete Exclusive istaknuo je kako Argeta želi uvijek ponuditi samo najbolje, a ekskluzivnim okusom zaista nudi nešto sasvim posebno. O izazovima suradnje s vrhunskim chefovima otkrio je kako je najveće iskušenje zajedno stvoriti sofisticiran recept, koji je moguće ostvariti i u širokoj proizvodnji. „Iskusna 64 | G.E.T.

ekipa Argetinih stručnjaka i ovaj je put iznimno dobro surađivala s chefom Janezom Bratovžem te s ponosom mogu kazati da Argeta á la restoran JB odražava upravo sve nijanse vrhunskog recepta svjetski poznatog chefa Bratovža. Svi smo vrlo ponosni na novi okus“, dodao je Smrekar.

Suradnja s Bratovžem bila je logična za Argetu.

Upravo zbog znanja, talenta te razumijevanja principa razvoja novog okusa dobio je poziv za sudjelovanje na ovom jedinstvenom projektu. Pri razvoju novog okusu potrebno je uzeti najbolje od oba svijeta - preciznost razvojnog i tehnološkog tima Argete i kreativnu energiju odabranog chefa.

Tako nastaje proizvod na koji su svi ponosni.

Podsjetimo, Janez Bratovž poznato je ime u svijetu vrhunske gastronomije. Radio je u restoranima s tri Michelinove zvjezdice – poput kultnoga “Da Vittorio” u Bergamu, a njegova je ljubljanska “Restavracija JB” uvrštena na svjetski Top 50 utjecajnoga gastronomskog vodiča “San Pellegrino”. “Daily Meal” stvrstava ga među deset najboljih europskih restorana. Njegove kulinarske kreacije su smjele i originalne pa tako gosti restorana JB uživaju u jedinstvemom spoju mediteranske, francuske i nostalgične slovenske kuhinje. Njegova misao vodilja u stvaranju menija je "odnos između četiri elementa – zemlje, vode, zraka i vatre", koje pak doživljava kao četiri okusa: slatko, slano, kiselo i gorko. Naravno, uz vrhunske, mahom organski uzgojene sezonske namirnice.

Nova Argeta Exclusive à la restoran JB predstavljena je u suradnji s kuharskim timom restorana Pod zidom. Okupljeni su tako uz degustaciju novog delikatesnog namaza imali priliku isprobati juhu od buče s domaćim grisinima s bučinim sjemenkama i bučinim uljem; ručno rađene njoke sa bučom, vrganjima, kremom od gorgonzole, začinskim mrvicama sa chilijem te

G.E.T. Report 2

blitvom. Za glavno jelo posluženi su goveđi obrazi sporo kuhani, rimski njok sa guancialeom, celerom i kozjim sirom, ukiseljene rotkvice. Zvijezda slatkog dijela predstavljanja bio je mak pire od dunje i jabuke, čips od kruške na kremi od oraha poslužen uz Liker od divlje kruške, Aura. Glavni sommelier restorana “Pod zidom” predstavio je selekciju vina posluženih uz jela. Tako su se mogla kušati Malvazija 2016, Batič; Chardonnay Rosenberg 2015, Krauthaker te Merlot 2011, Krapež. ♦

G.E.T. | 65

Tatar od tune Hladno predjelo, recept Ive Pehar recept za 4 - 6 osoba

Sastojci: • • • • • • • • • • • • • • • • •

300 g svježe tune 2 avokada 10 g klica od poriluka 300 g milerama 2 žlice extra-ljutog ludbreškog hrena 1 limeta 1 žličica svježeg đumbira Soja umak po želji 1 zeleni mladi luk 1/2 svježi čili 1 žlica crnog sezama 1 žlica bijelog sezama 1 dcl maslinovog ulja 1 kukuruzni baguette 8 žlica maslaca 1 žličica suhog mažurana Sol i papar

Priprema: •

Tunu isjeckajte na sitne kockice i aromatizirajte mladim lukom, đumbirom, soja umakom, čilijem, koricom limete, crnim i bijelim sezamom, maslinovim uljem i paprom

•

Dekorirajte tanko narezanim avokada i ostavite po strani.

•

Baguette narežite na tanke kriške, namažite aromatiziranim maslacem (mažuran, češnjak, sol i papar te zapecite ga u pećnici dok ne porumeni

•

Za namaz od hrena pomiješajte mileram i hren

•

Sve servirajte na tanjur

kriškama

Uz ovo jelo sommelier Ivan Maljevac sljubio je Stručić Poštenjak (kupaža 70% graševine, 20% chardonnaya i 10% sivog pinota) ♦ 66 | G.E.T.

Pileći ravioli s gljivama Glavno jelo, recept Ive Pehar recept za 4 - 6 osoba

Sastojci: • • • • • • • • • • • •

3 jaja 150 g kiselog vrhnja 6 šalica brašna Sol PILEĆI NADJEV ½ kg piletine 50 g pancete 1 kg kapule 2 češnjaka 1 dcl maslinova ulja 1 list lovora Svježi timijan

• • • • • • • • • • •

3 kom mrkve ½ pilećeg temeljca Sol i mljeveni crni papar 1 kg miješanih svježih gljiva 4 kom kapule 6 žlica maslaca Sol i mljeveni papar PRELJEV OD HRENA 300 ml vrhnja za kuhanje 40 g hrena s peršinom Sol i mljeveni papar

Priprema: •

Od jaja, kiselog vrhnja, brašna i soli zamijesiti tijesto i ostaviti minimalno 2 sata da odmori.

•

Za to vrijeme napraviti nadjev od piletine.

Kapulu je potrebno na sitno izrezati i staviti da se dinsta ne maslinovom ulju zajedno s naribanom mrkvom i kockicama pancete, lovorovim listom i timijanom. Kada sve omekša, dodati sitno nasjeckan češnjak i na kockice narezanu piletinu. Kada je piletina dobije zlatno-žutu boju, potrebno je zaliti temeljcem i sve skupa pirjati na laganoj vatri dok se svi sastojci ne prožmu i temeljac se reducira.

•

Dobivenom smjesom puniti raviole te ih kuhati u kipućoj slanoj vodi.

•

Gljive je potrebno na sitno izrezati i zajedno s kapulom izdinstati na maslacu. Pred kraj posoliti i popapriti (po želji dodati i timijana)

•

Pred samo serviranje raviole kratko karamelizirati na tavi s maslacem i poslužiti uz duxelle od gljiva i preljevom od vrhnja za kuhanje, hrena s peršinom, soli i paprom (preljev je potrebno prethodno skuhati do vrenja, a potom staviti da se ohladi).

G.E.T. Report 2

Uz ovo jelo sommelier Ivan Maljevac sljubio je Stručić Rajnski Rizling 2014. ♦

G.E.T. | 67

Losos s hrenom i matovilcem Toplo predjelo, recept Ive Pehar recept za 4 - 6 osoba

Sastojci: • • • • • • • • • • •

400 g svježeg lososa 2 bijela luka 2 lovorova lista Sol, papar u zrnu Voda/ocat= 2/1 1/2 kg matovilca 100 ml vrhnja 100 g extra-ljutog ludbreškog hrena 3 dcl maslinova ulja Krupna sol Mljeveni crni papar

Priprema: •

Losos začinite sa solju i paprom i stavite u vrećicu s 2 dcl maslinovog ulja

•

Vrećicu vakuumirati i staviti u ugrijanu vodu od 52°C, 15-20 min.

•

Bijeli luk izrežite na tanke kolutiće i marinirajte ih 90 min u tekućini od vode i octa, zajedno s lovorovim listom, soli i paprom u zrnu.

•

Matovilac kratko blanširajte u kipućoj vodi te izblendajte u emulziju zajedno s preostalim maslinovim uljem.

•

Popaprite i posolite po želji.

•

Vrhnje i hren izmiksajte u kremu te sve servirajte na tanjur

Uz ovo jelo sommelier Ivan Maljevac sljubio je Stručić Graševinu 2014. ♦ 68 | G.E.T.

Kolač od jabuka s hrenom Desert, recept Ive Pehar recept za 4 - 6 osoba

Sastojci: NADJEV • • • • • • • •

5 jabuka 6 žličica hrena s brusnicama Cimeta po želji Sok od 1 limuna 1 pakiranje kora za pitu 200 g mljevenih badema 20 grama šećera u prahu 150 g maslaca

CREME ANGLAIS • • • •

½ šalice mlijeka ½ šalice vrhnja za šlag 3 žumanjka 3 žlice šećera

Priprema: •

Jabuke izrezati na brunoise (sitne kockice) i staviti dinstati s hrenom, limunovim sokom i cimetom.

•

Svaku koru premazati s rastopljenim maslacem, posuti s mljevenim bademima i šećerom u prahu. Slagati tri sloja kora jedan na drugi i rezati na krugove. Tako aromatizirane kore peći na 160°C dok ne porumene.

•

Povezati mlijeko i vrhnje te zagrijati do vrenja.

Maknuti s vatre i jedan dio dodati u već prethodno izmiksane žumanjke sa šećerom.

NAPOMENA: ne uliti cijelo kipuće vrhnje s mlijekom preko jaja, nego malo po mao.

•

Sve ponovno vratiti na laganu vatru i miješati oko 5 min. Pokriti i staviti da se hladi.

•

Sve gotove elemente slagati na tanjur i preliti s kremom.

Uz ovo jelo sommelier Ivan Maljevac sljubio je Stručić Graševinu 2015. ♦ G.E.T. Report 2

G.E.T. | 69

Kolač s bijelom čokoladom i hrenom Desert, recept Ive Pehar recept za 4 - 6 osoba

Sastojci • • • • • • • • •

1 šalica brašna 3 žlice šećera ½ šalice maka 1 pre.za.pec. ½ šalice maslaca 2 bjelanjka ½ šalice mlijeka 3 žlice limunovog soka Korica od 1 limuna

KEKS S HRENOM • • • • • •

2 kašike šećera 3 žlice hrena ½ šalice badema u listićima 50 g brašna 150 grama maslaca Cimeta po želji

KARAMEL UMAK • • • • • •

1 šalica šećera 90 g maslaca 120 ml vrhnja za šlag Prstohvat soli 200 g malina 4 žlice šećera

KREMA OD BIJELE ČOKOLADE • • • • • •

½ šalica mlijeka ½ šalica vrhnja za šlag 3 žumanjka 3 žlice šećera 3 lista želatine 150 g bijele čokolade

Priprema: •

•

• •

•

Za biskvit je potrebno pomiješati sve suhe sastojke i u njih dodati mlijeko, limunov sok i rastopljen maslac. Sve promiješati i dodati tučeni bjelanjak i staviti peć u zagrijanu pećnicu na 170 c 30 min.

Kremu od bijele čokolade potrebno je napraviti creme anglaise od mlijeka, vrhnja žumanjaka i šećera te u to umiješati omekšanu želatinu i bijelu čokoladu. Sve promiješati i staviti na hlađenje.

Caramel umak treba rastopiti šećer u karamelu i povezati s vrhnjem, maslacem i soli.

Smjesu za kekse od hrena potrebno je samo povezati sve sastojke u jednoličnu smjesu, razvaljati između dva papira za pečenje, prebaciti u pleh i peći na 170 c dok ne dobije zlatnu boju.

Za kraj izblendati maline i šećer u coulis te servirati sa svim ostalim sastojcima na tanjur.

Uz ovo jelo sommelier Ivan Maljevac sljubio je Stručić Chardonnay 2015. ♦ 70 | G.E.T.