G.E.T. Report 38

Časopis o eno - gastro turizmu

Mjesečnik | Godina izlaženja - tiskano izdanje: I; online izdanje: IV; Zagreb, rujan 2017.

Broj 38 Rujan 2017.

Hedonizam je svuda oko nas

Riječ urednika Prije nekih desetak godina zaplovili smo medijskim prostorima vinskog svijeta.

Prvo TV emisija kroz koju su nas upoznali i vinari i publika. Kroz tih pola sata tjedno ne možeš prezentirati sve ono što misliš da treba. Kako se razvijao G.E.T. Report, tako je rasla i potreba za sve većim medijskim prostorom i, naravno, rješenje je bilo stvaranje portala kojeg danas većina vas poznaje i posjećuje.

U zadnjih nekoliko godina u našem fokusu je, prvenstveno, eno-gastro turizam. Vidi se to i kroz nagradu Bijeli Grozd, koju dodjeljujemo već pet godina i sve je poznatija i bitnija, kao i kroz G.E.T. Konferencije o eno-gastro turizmu.

Sve su to stvari koje nas raduju i kad ih dobro odradiš, daju ti snage za ići dalje i raditi još bolje, ali postoji nešto što je bila naša skrivena i tiha želja od samog početka naše vinske pustolovine - imati svoj časopis, magazin, novine ili kako god to želite nazvati te imati publiku koja

prepoznaje naš rad i cijeni to što radimo.

To je bio san od samih početaka.

Eto, u rukama imate prvi tiskani broj G.E.T. Reporta.

Mjesečnik.

Ono što je još važnije, imamo i publiku; vidimo po broju godišnjih pretplata, a taj broj konstantno raste.

Dakle, vidimo da imamo publiku. Ono što nas je silno obradovalo jest činjenica da su mnogi platili pretplatu i po dva mjeseca prije ovog broja - imali su povjerenje u nas i tako nam dali podršku.

Bez tih predivnih ljudi, bez vas, jednako i publike i sponzora, ne bi uspjeli. Hvala vam!

Uživajte u ovom, prvom broju. Sljedeći dolazi uskoro.

Priča G.E.T. Reporta upravo je krenula na nekoj novoj razini.

Do sljedećeg broja, veliki G.E.T.- ovski pozdrav!

Tomislav Stiplošek

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 3

Sadržaj Novosti / News..............................................6 • Pjenušac Stručić prvi u Ludbregu • Crazy Hill’s First Sparkling Wine Disgorged

Putovanje....................................................10 • Čaša kao pojam hedonizma

Manifestacije.............................................22 • Mamičina žetva 2017 • 7. Dani Pošipa

Degustacije.................................................32 • WOW večera u marini Punat uz vina Ville Sandi • Noviteti u vinariji Trdenić

Preporuke / Recommendations...............38 • Vina Romeo, Nedešćina (Istra) • Romeo wines, Nedešćina (Istria) • Ivan Damjanić, Fuškulin (Istra) • Ivan Damjanić, Fuškulin (Istria) • Medea i Salvela • Santiny, Sveta Nedelja

Kolumne......................................................64 • Dekantirane misli: Graševina bez granica • Arhitektura u vinarstvu: Saints Hills

Impressum G.E.T. Report časopis o eno - gastro turizmu Nakladnik: G.E.T. - udruga za kulturu stola Branimira Gušića 23, 10090 Zagreb Telefon: 092 3355647 E-pošta: admin@get4u.hr Glavni urednik: Tomislav Stiplošek Tehnički urednik: Silvija Munda Razmisli - kad piješ ne vozi!

Suradnici na broju: Martina Bek, Otto Barić, Priprema, grafička priprema i marketing: Uredništvo

Pijte odgovorno!

Foto: G.E.T. Report, press, promo

Konzumiranje alkohola i drugih al­koholnih pića zabranjeno je osobama mlađim od 18. godina

Naslovnica; foto: Silvija Munda

Prijevodi na engleski: Igor Nobilo, Total Croatia Wine

RESTORAN MARINA Ugodan kutak za okrepljujući doručak: Yacht Club, Fitness, Captain ili Mini Meni za naše najmlađe. Tradicionalna otočka jela, ručno rađena domaća tjestenina, krčka janjetina.

Novi specijaliteti naše nautičke kuhinje: morski pršut, bakalar tartufino, morska rožica, janjeća kruna, gregada od grdobine uz male slatke delicije i odličan izbor vina. Restoran Marina može biti mjesto vašeg okupljanja, proslava, domjenaka, rođendana i obljetnica.

OTVOREN CIJELE GODINE Tel. +385 (0)51 654 380 restoran.marina@marina-punat.hr PIZZERIA 9 BOFORA Pravo mjesto za susret iskusnih nauta u sezoni plovidbe. Osim izvrsne kave i vrućih kroasana, osvojit će vas očaravajućim mirisima malih toplih jela za doručak te vrhunskim pizzama i lasagnama za ručak. U ponudi je i odličan izbor salata, burgera, taquitosa, jela s grilla te raznih slastica.

Tel. +385 (0)51 654 343

Doživite okuse Mediterana

www.marina-punat.hr CROATIA’S FIRST ADRESS

Pjenušac Stručić prvi u Ludbregu U ludbreškoj vinariji Stručić degoržiran je prvi pjenušac ove vinarije i prvi pjenušac ludbreškog vinogorja.

„To je bio velik izazov za nas te kruna vinarije i dosadašnjeg rada. Svaki vinar želi, nakon vrhunskih vina, proizvoditi i pjenušac, tome svi težimo”, kaže vinar Tomislav Stručić.

Pjenušac Stručić je rađen klasičnom metodom, od sorte chardonnay berbe 2014. godine i pomoću prirodnih kvasaca. Za degoržiranje su angažirali Ivanu Puhelek i Krunu Antolkovića iz tvrtke Eno concept, koji među prvima u Hrvatskoj imaju opremu i mobilni servis te degoržiraju pjenušce vinarima diljem zemlje.

Tekst & foto: Silvija Munda

„Pjenušac

Stručić

je

odležao

dvije godine.

U njega nismo dodavali ekspedicijski liker, možemo reći da je kompleksan, a konačne aromatske karakteristike će dobiti kroz jedan do tri mjeseca odležavanja.”, objasnila je Ivana Puhelek.

Stručići pjenušac planiraju plasirati na zagrebačkom tržištu, a moći će ga se kupiti i kod njih u vinariji. Inače, Tomislav i Sanja Stručić druga su generacija vinara, a oni se ovim obiteljskim biznisom bave desetak godina.

6 | G.E.T.

„Zadnje dvije, tri godine ozbiljnije se bavimo ovim poslom i sve više težimo kvaliteti naših vina. Obrađujemo tri hektara vinograda, u kojima imamo graševinu, chardonnay, sauvignon i rajnski rizling, a proizvodimo 25 000 boca godišnje.”, otkriva Stručić.

Njihov

entuzijazam

i

zaljubljenost

u

vinarstvo iznimno su zarazni, a osim vina imaju i nekoliko odličnih voćnih likera.

Pogled na njihove vinograde iz vinarije u svako je doba godine čista idila pa je tako zanimljiva i novost da su pri kraju s projektima u sklopu Vinske omotnice i da će uskoro imati i smještajne kapacitete kreću s izgradnjom pet soba, ali i novog podruma i kušaone. ♦

Degoržiranje je završna faza u procesu proizvodnje pjenušca u kojoj se izbacuje talog kvasca. Radi se o klasičnoj metodi, u kojoj do drugog vrenja dolazi u boci zatvorenoj krunskim čepom. Dok pjenušac sazrijeva, butelje se stavljaju u stalak, pupitres, u kojem se tijekom nekoliko mjeseci svakodnevno lagano okreću kako bi se na kraju talog od kvasca skupio u grliću boce.

Degoržacija je postupak u kojem se grlo boce zamrzne i potom se pod pritiskom talog izbacuje van. Ako je potrebno, nakon toga se butelja nadopunjuje pjenušcem iz iste serije, a ako vinar želi, dodaje se i ekspedicijski liker koji dodatno oblikuje okus pjenušca. Potom se butelja zatvara plutenim čepom i zaštitnom mrežicom. ♦

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 7

Crazy Hill’s First Sparkling Wine Disgorged Disgorgement is the final phase in the process of sparkling production in which the residue of the yeast is removed

The Ludbreg-based winery Stručić recently disgorged its first sparkling wine, also the first sparkling wine of the Ludbreg wine region. “This was a large challenge for us and our greatest feat so far. Every winemaker desires, Text & photo: Silvija Munda after superior wines, Translation: Igor Nobilo, to produce a sparkling Total Croatia Wine wine, we all strive for it,” says winemaker Tomislav Stručić. Ludbreg is located in the Croatian northeast, between Varaždin and Koprivnica, and its name directly translates as ‘crazy hill.’

The Stručić sparkling was produced with the classic method, from the Chardonnay

variety from 2014 and with the help of natural yeasts. For the disgorgement they hired Ivana Puhelek Purek and Kruno Antolković from the Eno Concept company, who are among the first in Croatia with the equipment and mobile service for the disgorgement of sparklings around the country.

“Stručić sparkling was aged for two years. We did not add expedition liqueur, we can say it is complex, and the final aroma characteristics will become prominent within one to three months of ageing,” explained Ivana Puhelek Purek.

They aim to sell the sparkling on the Zagreb market, also available in their winery. Tomislav and Sanja Stručić are

8 | G.E.T.

second generation winemakers, in the business about a dozen years.

“For the last two-three years we have been in the business more seriously and are focusing more on the quality of our wines. We cultivate three hectares of vineyards, with Graševina, Chardonnay, Sauvignon and Rhine Riesling, producing 25.000 bottles per year,” disclosed Stručić.

Their enthusiasm and infatuation with winemaking are extremely contagious, and besides the wines they also have some excellent fruit liqueurs. The sight of their vineyards from the winery at any time of year is simply idyllic, so it is interesting news they are close to completing projects within the Wine Envelope, soon to offer accommodation as well – they will build five rooms, but also a new cellar and tasting room. ♦

Disgorgement is the final phase in the process of sparkling production in which the residue of the yeast is removed. This is a classic method, in which the second fermentation takes place in the bottle closed with a crown cork. While the sparkling ripens, bottles are placed on a rack, pupitre, rolled slightly on a daily basis for several months so the residue would ultimately collect in the neck of the bottle. Disgorgement is a procedure in which the neck of the bottle is frozen and then the residue is removed under pressure. If needed, the bottle is then refilled with sparkling wine from the same series, and if the winemaker desires, an expedition liqueur is added which additionally shapes the taste of the sparkling, and the bottle is then closed with a cork and protective net. ♦

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 9

Čaša kao pojam hedonizma Zašto vidim čašu kao pojam hedonizma? Pa evo, vrlo je jednostavno.

Dakle, znamo da se staklo kao takvo proizvodilo još tamo u doba starih Rimljana i Grka, vjerojatno su i oni imali staklene posude iz kojih su pili i naravno, upotrebljavali su staklo kao ukras. Dosta kasnije, staklo Piše: Tomislav Stiplošek doživljava svoju renesansu i tako Foto: Silvija Munda sve do danas, kada je staklo svuda oko nas. Neke stvari jednostavno i ne primjećujemo, ali da, staklo je velik dio našeg života.

No, vratimo se mi čašama. Dakle, čaša ima svoju upotrebnu vrijednost, ima izuzetnu ljepotu, proizvodi poseban zvuk prilikom kucanja u zdravicama. Koristimo ju u svakodnevnim životnim situacijama: recimo, pijemo vodu; čašom se služimo i na posebnim večerama ili ručkovima, ali i na

prijateljskim druženjima.

Na kraju, vrhunske vinske čaše su pomalo kao ljudi - čvrste su i postojane, a opet tako krhke i lomljive.

Sve ovo što sam nabrojao o čašama, možemo doživjeti svuda oko nas, ali nigdje nisam doživio tako izražajno i na tako malom području, kao u Rogaškoj Slatini.

Kroz samu Rogašku Slatinu provela nas je Melita Stiplošek iz Javnog zavoda za turizam i kulturu Rogaške Slatine.

10 | G.E.T.

Prošetali smo promenadnim parkom, posjetili velebnu Kristalnu dvoranu u Grand hotelu Rogaška, prošli kraj paviljona Tempel koji je sagrađen iznad nekadašnjeg starog rogaškog izvora, otkrili što je srž turizma u Rogaškoj Slatini i posjetili Anin dvor - kulturno turističko središte u kojem smo šetnjom

kroz tematska područja doživjeli povijest Rogaške Slatine, osjetili tradiciju grada i upoznali glavne atrakcije Rogaške Slatine. Zbirka stakla, bogata zbirka predmeta koje je skupio Nani Poljanec, izlog drveća i zbirka vode zanimljivi su i intrigantni dijelovi ovog centra koji se ne daju opisati; treba ih doživjeti.

No vratimo se mi čašama; točnije, na početak, a to je, naravno, proizvodnja čaša.

Dakle, staklarna Rogaška. Proizvodnja stakla u Rogaškoj počinje prije više od 350 godina, kada se time bavilo više obitelji u jednostavnim staklopuhačkim postrojenjima, takozvanim glažutama.

Staklarna je 1927. godine započela s proizvodnjom na istoj lokaciji gdje se nalazi i danas. Od samog početka je uspješno izvozila većinu proizvoda, prije svega u SAD - već od 1930., njihovi su se proizvodi nalazili na policama G.E.T. Report 1

Bloomingdale’sa. U drugoj polovici 20. stoljeća dokazali su se kao vrlo uspješan partner prestižnim stranim brendovima, a danas, uz to, intenzivno grade prepoznatljiv imidž slovenskog brenda Rogaška.

Da, impresivna povijest, velika tradicija i veliko umijeće, ali ono što je najzanimljivije, to je način proizvodnje.

Ljudi su izmislili štošta - razne strojeve, G.E.T. | 11

rakete i sto čuda, ali način rada kada je u pitanju puhanje stakla, nije se bitno promijenio u zadnjih 100 - 150 godina.

Vjerojatno se drastično poboljšala sama peć za staklo i razni post proizvodni procesi, ali samo puhanje još uvijek se radi pomoću metalne cijevi i par drvenih pomagala koja su stalno u vodi, a to što ti ljudi rade, to je čudo. Malokad sam ostao tako zapanjen nečijim radom. Puhač uzme komad smjese rastaljenog stakla na vrhu metalnog štapa kroz koji puše, oblikuje to uz pomoć, recimo to, nekakvog drvenog kalupa, ali to - kalup - je prilično uvjetno rečeno.

Takav poluproizvod dodaje sljedećem kolegi, koji iz još malo smjese ručno izvuče elegantnu nožicu, a treći u nizu napravi dno na kojem čaša stoji i ono najbitnije - kasnije, kad ih gledate, sve su iste. Puhanje stakla definitivno je umjetnost. Kasnije, naravno slijedi poliranje, brušenje i razne faze uljepšavanja.

Danas čaše gledam sasvim drugim očima.

Nas je kroz faze proizvodnje u staklarni proveo prodajni menadžer Sašo Ilić, ali ovakav obilazak nije rezerviran samo za rijetke - za turistički obilazak staklarne može se prijaviti svatko zainteresiran.

Iznimna kvaliteta sirovine, ručni rad i velika predanost poslu svih tisuću i nešto radnika doveli su staklarnu Rogaška tu gdje je danas - brend prepoznatljiv i cijenjen diljem svijeta.

Protokol

12 | G.E.T.

Republike Slovenije njihov kristal s ponosom poklanja svjetskim vođama, cijene ga pobjednici mnogih kulinarskih i sportskih natjecanja, izbora ljepote...

Brend Rogaška poznaju i vesele mu se u Hollywoodu, a i u Hrvatskoj - tu su Porin, Dora, Bijeli grozd... Kad je riječ o maloprodaji, kupnja proizvoda od kristala i kristalina Rogaška moguća je u nekom od mnogih dućana diljem Slovenije i u tvorničkoj prodavaonici Staklane Rogaška. Uskoro, možda, i u Zagrebu.

Dakle, proizveli smo čašu. Kada ju prvi puta vidimo, prvo uočimo njenu ljepotu i sjaj.

Shodno tome, pomislite kako i vaše ruke moraju biti njegovane i lijepe, kao i ta čaša. Možda i ne samo ruke.

Pa dragi moji, nedaleko (jer u Rogaškoj ništa nije daleko) nalazi se poznata kozmetička kuća Afrodita, koja već više od 46 godina zadovoljava želje, potrebe i očekivanja krajnjih i profesionalnih korisnika, a sudeći po rezultatima na globalnim tržištima - ide im to dobro.

Osnivačica i direktorica Danica Zorin Mijošek i voditeljica marketinga Mišela Firšt Vučenović predstavile su nam tvrtku i dio asortimana koji broji oko 600 proizvoda.

Danica Zorin Mijošek, osnivačica i direktorica kozmetike Afrodita

Osim ženske i svakodnevne kozmetike, puno rade i na razvoju muške linije. Izvoze u više od 20 zemalja (čak i u Ujedinjene Arapske Emirate gdje im je najprodavanija profesionalna linija Gold, s česticama 24-karatnog zlata), a u prostoru regije glavno im je tržište Zagreb. U sklopu proizvodnje, u Rogaškoj Slatini, imaju i prodajno mjesto te beauty centar na 700 kvadrata u kojem uz tretmane nude i usluge estetske i zdravstvene dermatologije.

Nakon nekoliko tretmana, vidjet ćete da vam čaša bolje stoji u ruci; nekako se naviknete na hedonizam.

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 13

O, da - i briga o sebi je hedonizam.

Kad smo već kod brige o sebi, naravno da ćete u Rogaškoj posjetiti i Medicinski centar.

i iscrpljenosti, ravnoteži elektrolita te radu mišićnog i živčanog sustava, kao i očuvanju zdravih kostiju i zuba. Donat Mg se može se kupiti i u trgovinama.

To je multifunkcionalni centar koji na jednom mjestu pruža čitav niz zdravstvenih usluga - od preventivnih pregleda, dijagnoza i analiza, preko kardio i estetske kirurgije, do rehabilitacije i fizioterapije.

Ono po čemu su najpoznatiji, to je svakako Donat Mg koji tamo pijete s izvora, a naravno - pijete ga iz čaše.

Donat Mg je prirodna mineralna voda najbogatija magnezijem, zbog kojeg povoljno djeluje na probavu, a poznato je da magnezij pridonosi smanjenju umora 14 | G.E.T.

Eto, pili smo vodu iz čaše i to iz zdravstvenih razloga i preventivnih - i briga o svojem zdravlju je hedonizam, jer ako ste bolesni nema ni hedonizma.

Koliko ste puta slušali zvuk čaše prilikom nazdravljanja? Da, zvuk... To je posebna priča.

Zvuk vjetra, mora, šuma lišća, glazba... Zvuk nas definitivno očarava.

Ako želite doživjeti zvuk na drugačiji način, tada u Rogaškoj posjetite ekipu iz tvrtke Škrabl.

Pitate li se što je Škrabl? E, pa oni proizvode orgulje. Skoro da nema države u kojoj nisu barem jedne orgulje koje su oni ili napravili nove ili barem restaurirali.

Spadaju među tri najveća proizvođača u svijetu, a za zainteresirane organiziraju obilazak proizvodnje i prezentaciju.

Kada nam je mladi Andrej Peperko, tehnički menadžer, krenuo objašnjavati princip rada orgulja, a samim time i proizvodnje, do drugog koraka (od njih desetak) smo se svi već pogubili.

Stvarno iznimno umijeće - jedna od najfascinantnijih stvari koje sam vidio.

Neću vam sad pisati o materijalima i načinu proizvodnje; i tu je još uvijek dosta manualnog rada, a koga zanima više može to naći na njihovoj web stranici.

Svakako se isplati i posjetiti ih. Mogu samo reći da je svirati orgulje izrazito komplicirano; imate do tri manuale koje imaju po 64 tipke pa nekoliko desetaka registara čijim povlačenjem odabirete kako će orgulje zvučati i imate 15 - 20 pedala kojima... E, tu sam se pogubio. To

je što se tiče sviranja, a zamislite kako li je tek - napraviti orgulje.

Zvuk je čudo, da, a čaša daje poseban zvuk. I to je hedonizam.

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 15

Na samom kraju prikaza Rogaške na moj način, imamo i četiri hotelske i gastro priče.

Prvo, restoran Kaiser u sklopu hotela Sava. Kaiser spada među 10 top restorana u Sloveniji i doista je odličan, prestižni restoran, sa školovanim osobljem, dobrom vinskom kartom, jako lijepo osmišljenim i izbalansiran jelima.

Bogatu paletu modernih jela obogaćuje riznica vrhunskih vina, u kojoj s ponosom čuvaju preko 190 različitih etiketa najboljih vinskih boca i destilata na svijetu. Ni lagani šou im nije stran, što se vidi po prezentaciji deserta. Čokoladnu kuglu otvaraju pred vama prelijevanjem rastopljene čokolade po njoj.

Grand Hotel Sava**** Superior je raskošan hotel za opuštanje iz snova.

Imaju velik izbor udobnih soba i wellness centar koji omogućava potpuno opuštanje tijela i duha u prostorijama s dozom duge tradicije Rogaške Slatine. Dobro je napomenuti da se ovaj hotel ponosi i kongresnim centrom koji prima do 300

16 | G.E.T.

ljudi (pojedine dvorane primaju do 100 osoba) te nudi prvorazrednu kombinaciju radnog dijela i opuštanja.

Atlantida Boutique hotel***** je novi hotel u Rogaškoj Slatini, modernog dizajna, jedini luksuzan hotel te vrste u okolici. Kao svoje najveće prednosti, osim blagodati koje pruža sama lokacija, ističu iskrenu brigu za gosta i njegovu udobnost te iznimnu kvalitetu usluga s individualnim pristupom.

Imamo tu i restoran Jurg, vrlo dobar restoran za izlaske obiteljskog karaktera ili, recimo, za poslovne ručkove. Malo izvan same Rogaške Slatine, u naselju po kojem je i dobio ime, restoran je izrazito ugodnog ambijenta, pomalo opuštajuće atmosfere. Osoblje je vrlo ljubazno, ali i školovano i, što je vrlo važno - doista uigran tim.

Hrana je vrlo ukusna i praćena finim vinima.

Sve u svemu, izborom ovog restorana sigurno nećete pogriješiti.

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 17

Na kraju, imamo i seljačko gospodarstvo Pomona. Za ovakav tip objekta izuzetno su dobro uređene i opremljene komforne sobe, a restoran u skladu s pojmom seoskog domaćinstva ima fantastičnu terasu pod brajdom (vinovom lozom).

Ima tu i sauna te vanjski bazen iza glavnog objekta, tako da je priča zaokružena.

Planiraju još, u sklopu imanja, otvoriti muzej u staroj djedovoj kući, vinoteku u kojoj će predstavljati slovenske vinare koji nude i smještaj te trgovinu u kojoj

18 | G.E.T.

će prodavati eko džemove, sušeno voće, liker i rakije te sokove iz vlastite

proizvodnje. U sklopu gospodarstva Janko Zupanec ima i voćnjak u kojem ima 3000 stabala krušaka te nešto malo jabuka i šljiva, a eko proizvode poslužuje gostima na imanju.

Hrana - prava domaća, za prste polizat’ i iznenađujuće dobar izbor vina. Idealna prilika za opustiti se s prijateljima, onako, neobavezno ili pak za miran, romantični vikend.

Pitanje je - što povezuje ove, potpuno različite objekte?

Prvo, svi su Rogaškoj Slatini, to je jasno.

Drugo, svi imaju neke, manje ili veće, veze sa spa tretmanima, jer cijela Rogaška Slatina je veliki spa i detox centar.

Treća, nama najvažnija stvar - povezuju ih čaše.

Sva ova mjesta imaju vrhunske vinske čaše iz staklarne Rogaška. Bez obzira na nivo i zvjezdice, vinske čaše moraju biti vrhunske. To je hedonizam.

Možda, na kraju, još par sitnica.

Rogaška Slatina bila je omiljeno izletište Zagrepčana. Čak i jedan hotel nosi ime Zagreb. Trenutno je to manje izraženo, vjerojatno zbog financijske situacije kod nas.

Začetnik i glavni „krivac” za takav razvoj Rogaške je grof Petar Zrinski, koji se došavši u lov na ovo područje žalio na želučane tegobe. Domaći su mu ljudi preporučili da pije njihovu vodu, današnji Donat Mg i to u određenim vremenskim intervalima. Od toga mu je bilo osjetno bolje te je on po cijelom carstvu, do Beča i dalje, proširio glas o ovoj čudesnoj vodi. Tako je počeo turizam u Rogaškoj Slatini.

I sad vi meni recite da čaša nije, možda i najveći, simbol hedonizma? ♦ G.E.T. Report 1

G.E.T. | 19

Tradicionalni prikaz žetve kao turistički proizvod

Mamičina žetva 2017 Uspješno, treće izdanje Mamičine žetve, puno novosti i sadržajno bogatije od svih dosadašnjih, održano je 1. srpnja u restoranu Mamica u Pušćinama, u Međimurju.

Lijepo vrijeme, uživanje na otvorenom, dječja igra i fina hrana obilježili su treće izdanje manifestacije "Mamičina žetva", Tekst & foto: Silvija Munda čija je centralna atrakcija prikaz tradicionalne žetve s ciljem očuvanja tradicije i običaja naših predaka. Bogat program donio je zabavu svim generacijama, a osoblje restorana

22 | G.E.T.

i pansiona Mamica i vlasnici, Sandra i Žarko Nedeljko, pobrinuli se za finu hranu i hladna pića.

Ovu hvalevrijednu manifestaciju, uz brojnu publiku, prepoznale su i podržale i institucije. Restoran i pansion Mamica, kao domaćini i organizatori, imali su podršku u svojstvu suorganizatora od TZ općine Nedelišća i TZ Međimurske županije, dok su općina Nedelišće i Međimurska županija bile pokrovitelji.

Sandra i Žarko Nedeljko, vlasnici pansiona i restorana Mamica

Organizatori su zahvalni svim sudionicima i sponzorima, od kojih izdvajaju Magmu, Pan i Coca Colu.

Svojim dolaskom, manifestaciju su podržali dužnosnici: izaslanik premijera Hrvatske Anđelko Stričak, Župan Središča ob Dravi (Slovenija) Jurij Borko, zamjenik gradonačelnika Varaždina Zlatan Avar, župan Međimurske županije Matija Posavec, zamjenica župana Međimurske županije Sandra Herman, zamjenik župana Međimurske županije Josip Grivec, načelnik Općine Nedelišće Darko Dania i voditelj TZ Međimurja Rudi Grula.

Svi redom složili su se da su ovakve manifestacije vrlo bitne za očuvanje baštine, a i da su u ovoj prilici doista uživali u zabavnoj i opuštenoj atmosferi.

Uz

zanimljiv

program

i

zabavne

radionice, mamičina žetva obilovala je i bogatom gastro i eno ponudom. Od hrane posebno izdvajamo kotlovinu, ričet i langoše. Langoši su međimurski specijalitet, slane pržene pogače koje se serviraju s raznim nadjevima.

Publika iz Čakovca, Nedelišća i Varaždina na „Mamičinu žetvu” mogla je doći turističkim vlakićem, koji je ovom prilikom nazvan „Japičin vlakec”, a za sve one koji su došli iz udaljenih područja automobilom, bilo je osigurano dovoljno veliko parkiralište.

Iz sadržajem bogatog programa izdvajamo nekoliko zanimljivosti - Centralna atrakcija, tradicionalni prikaz žetve, održan je u organizaciji KUD-a Seljačka sloga iz Nedelišća. Prikaz žetve upriličen je vrlo zorno, a program je vodio Marijan Belčić.

- Tijekom cijelog dana na štandovima su bili izloženi razni zanimljivi prehrambeni, kozmetički i drugi proizvodi, a među izlagačima našle su se udruga žena Pušćine i udruga za autizam Pogled iz Nedelišća.

- Jutro je započelo s meditacijom uz vodstvo Gracie Petek, kreativke i

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 23

zaljubljenice u zdrave metode liječenja, koja stoji iza brenda „Kiwi go crazy” (prirodna kozmetika).

- „Sunce na prozorčiću” naziv je dijela programa Hrvatskog radija 2, a ove subote Mirko Fodor i Andro Tomović uživo su se u program javljali s manifestacije „Mamičina žetva”.

- Konjički klub Međimurje omogućio je svima zainteresiranima da se upoznaju s konjima, pokušaju jahati (naravno, uz vodstvo) ili se prepuste Toniju Habjanu, predsjedniku kluba, da ih kočijom koju vuku dva konja, proveze okolicom.

- Posebna zanimljivost su bile instalacije od slame, a one će za sve znatiželjnike tamo ostati još neko vrijeme. Izradili su ih

članovi udruge „Slama” koju vodi Nikola Faller, umjetnik iz Osijeka. Našli se tu čudesni stroj profesora Baltazara, veliki konj, jelen, kraljevski stolac, labirint te druge manje i veće skulpture. Međimurski poljoprivrednici su za tu svrhu donirali oko 200 bala slame.

- U jutarnjim i u popodnevnim satima održane su radionice za djecu, koja su uživala u raznim seoskim igrama, face paintingu, labirintu od slame, ali su i sama imala priliku izrađivati predmete od slame.

- Odrasli su se također mogli zabaviti uz razna natjecanja - bilo da sudjeluju ili navijaju. Bilo je, tako, organizirano natjecanje u kuhanju, a zadatak je bio napraviti salatu od ječma.

Glavna

24 | G.E.T.

poslijepodnevna

atrakcija

bilo

je natjecanje u žetvi. Natjecale su se tri četveročlane ekipe. Žiri u sastavu: Sandra Nedeljko, Žarko Nedeljko i Marijan Belčić, ocjenjivao je opravu, preciznost (čistoću polja), urednost snopova i brzinu.

Na večer je pod šatorom održana zabava uz svirku „Žive pozitive”, ples, langoše i hladna pića, a tom prilikom je proglašena pobjednička ekipa natjecanja u žetvi. Bile su to „Pušćinske žene” koje su okrunjene krunama od slame, a svi su sudionici nagrađeni poklonima.

Sandra i Žarko Nedeljko, vlasnici restorana i pansiona Mamica, zadovoljni su ovim izdanjem „Mamičine žetve”, posjećenošću i podrškom dužnosnika i novinara, ali posebno reakcijom i brojnim pohvalama publike. Mamica je obiteljski restoran i pansion, čija je težnja sačuvati stare običaje i jela te ih spasiti od zaborava uz, naravno, malu primjesu modernih tehnologija. Koriste prvoklasne namirnice, a partneri su im prvenstveno lokalni OPG-ovi. „Trebamo čuvati naše korijene, a činjenica je i ta da naši mladi danas više nemaju prilike vidjeti ovakve radove i našu tradiciju, dok se neki stariji istih više ni ne sjećaju. Upravo ovakve manifestacije čuvaju zanate i prošlost od zaborava, približavaju nas nekim G.E.T. Report 1

prošlim dobrim vremenima, a ujedno na ovaj način stvaramo još jedan dobar turistički proizvod. Sasvim sigurno ćemo organizirati još ovakvih manifestacija”, rekao je Josip Grivec, zamjenik međimurskog župana.

Vidimo se na „Mamičinoj žetvi” 2018. godine! ♦ G.E.T. | 25

Korta Katarina

7. Dani Pošipa Dani Pošipa održani su u duhu pedesete godišnjice zakonske zaštite Pošipa, vina od istiomene, autohtonesorta otoka Korčule, koja se uzgaja u središnjem dijelu otoka, oko mjesta Smokvica i Čara, a odnedavno se proširio i u dalmatinske vinograde izvan otoka.

Na otoku Korčuli održani su sedmi Dani Pošipa, u organizaciji TZO Smokvica, TZG Korčule, Općine Smokvica, Grada Korčule mjesnog odbora Čara te 13 vinarija, proizvođača Pošipa iz Smokvice i Čare: Baničević-Car, Tekst & foto: Silvija Munda Didovinka, Grošić, Kunjas, Milina, Plasa, Stanojević, Tomašić, Toreta i Vidilo iz Smokvice te PZ Nerica, PZ Pošip i ŠainMarelić iz Čare.

28 | G.E.T.

Pošip je jedno od najboljih i najpoznatijih hrvatskih bijelih vina a dobiva se od istoimene autohtone sorte grožđa porijeklom s ograničenih lokaliteta na području Smokvice i Čare. Prvo je hrvatsko bijelo vino sa zaštićenim geografskim podrijetlom, zaštićeno 1967. g. (prije punih 50 godina!). Želja organizatora ove manifestacije jest dodatno brendirati Pošip i eno ponudu ovog kraja, ne samo u Hrvatskoj, nego i pokazati turistima bogatstvo vinske ponude koje otok te Smokvica i Čara imaju.

G.E.T. Report 1

Posebno ističemo činjenicu da su vinari odlučili iskušati još neke stilove, osim svježeg Pošipa. Trenutno je najpoznatiji Pošip vjerojatno Pošip Marco Polo PZ Čare. Međutim, već dulje vrijeme ljubitelji vina itekako cijene Pošipe koji radi Luka Krajančić, a od nedavno je fokusu vinoljubaca i njegov rođak Jakša Krajančić koji vodi PZ Nericu. To su već etablirana vinska imena, ali ove godine posebno su se istaknula tri nova vina s područja Smokvice.

Jedno od tih vina je Pošip sur lie vinarije Toreta - "Divno vino, odnjegovano na finom talogu, ali moje mišljenje je da ga je trebalo pustiti još malo u bačvi. Njegovo vrijeme tek dolazi.", kaže Tomislav Stiplošek, vinski novinar, predsjednik udruge G.E.T.

G.E.T. | 29

Druga dva vina su iz vinarije Milina Grandeca i Amfora. "Pošip Grandeca je prošao ne predugu maceraciju i time dobio izuzetnu punoću i vrlo ugodnu i neprenaglašenu aromatiku. Umjerenog je alkohola te fino je zaokružen i izbalansiran. Na kraju, po meni najbolji Pošip ove godine je Pošip Amfora,

također vinarije Milina. Bio sam skeptičan može li Pošip uopće iz amfore dati željeni rezultat - to vino pratim od njegovog početka, a sada, kad je ugledalo svijetlo dana i dobilo atraktivnu bocu, mogu samo reći: Kapa do poda!", komentirao je Stiplošek. Kako se radi o berbi 2015., na tržištu od ove 2017. godine, a prvi vrhunski Pošip sa zaštićenim geografskim podrijetlom je bio iz berbe 1965., tako je Ante Milina svoj Pošip Amfora posvetio pedesetoj godišnjici zaštite Pošipa.

Ovogodišnji, sedmi po redu Dani Pošipa, svečano su otvoreni u Čari. U vinarijama su, tijekom Dana otvorenih vrata, dostupni letci s popisom vinarija i brendirane degustacijske čaše, s kojima gosti mogu posjetiti sve otvorene vinarije te uživati u ponajboljim Pošipima i drugim vinima.

30 | G.E.T.

Završna večer, Noć vina održala se u Brni, gdje je svoja vina predstavilo 13 vinara, proizvođača Pošipa iz Smokvice i Čare, a posjetitelji su, osim u vinima, uživali u nastupu klape Puntamika i gastro specijalitetima.

Ako niste bili na Danima Pošipa ove godine, svakako dođite na sljedeće, bit će još bolji.

O Pošipu Tradicija vinogradarstva i vinarstva na otoku Korčuli, a posebno u Smokvici i Čari, datira još iz 4. st.pr.

Kr., od vremena starih Grka. Razvoj vinogradarske proizvodnje odvijao se na otoku kroz stoljeća, a rezultat toga su visokokvalitetna vina, prvenstveno Pošip - jedno od najboljih hrvatskih bijelih vina.

Rad u polju i proizvodnja vina u Smokvici i Čari su oduvijek su bili tradicija i način života lokalnog stanovništva, a o tome svjedoče brojni dokazi i nepregledne površine smokvičkih i čarskih vinograda.

Danas se ova mjesta mogu pohvaliti vrhunskim vinima, nadaleko poznatima u Hrvatskoj i svijetu.

Ove godine obilježava se 50. obljetnica zaštite Pošipa, autohtone sorte vina otoka Korčule koje je i svojevrsni raritet. To je jedno od prvih bijelih vina u Hrvatskoj koje zaštićeno zakonom, a prvi put se

G.E.T. Report 1

spominje još u drugoj polovici 19. stoljeća u Smokvici kada je vinar po imenu Tomašić "Barbaca" Marin pok. Marina krčeći šumu u kanjonu Stiniva pronašao samoniklu lozu koja ga je zainteresirala zbog svog neobičnog okusa i arome.

Porezao je prutove i umnožio je na svom vinogradu na lokaciji "Punta Sutvara". I danas na tom području postoje matični trsovi koji su se održali zahvaljujući pjeskovitom tlu koje filoksera nije mogla napasti.

Sam naziv Pošip nastao je zbog oblika bobice, koja je produljena, a osnovni alat za pripremu terena i krčenje je mašklin koji ima tupi dio (pal) i šiljasti dio (šip).

Pošip se uzgaja u središnjem dijelu otoka oko mjesta Smokvica i Čara, a odnedavno se proširio i u dalmatinske vinograde izvan otoka. ♦

G.E.T. | 31

WOW večera u marini Punat uz vina Ville Sandi Potegnuti autom iz Zagreba u Punat na večeru i vratiti se istu noć u Zagreb... Pitate se, „Isplati li se to?” O, da! Kada udruga ’WOW - Žene i vino’ organizira večeru u Marini Punat, tada se svakako isplati.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

Iako je Punat relativno blizu Zagreba i dobra je cesta, a Krk više niti nije otok (ima most), nismo baš često u Puntu (a trebali bi) pa se svaki put iznenadim kako taj mali gradić postaje pravi mali jadranski biser.

Najveće promijene vide se u Marini Punat koja se svake godine sve više usavršava i nije nikakvo čudo što se gosti uvijek vraćaju.Tu je nautika na prvom mjestu; dobro znamo da su nautičari i hedonisti koji vole i dobru hranu, ali i vino, a sve to im restoran Marina Punat itekako pruža.

Restoran ima 80 sjedećih mjesta, otvoren je tijekom cijele godine, poznati po izvrsnim ribljim i mesnim jelima, koja odlično pristaju uz lokalna i druga vina.

32 | G.E.T.

Kako smo u marinu stigli prilično prije večere, direktorica marine, Renata Marević, odlučila nas je povesti na vožnju brodom, da vidimo Punat i s mora te ga doživimo na pravi način.

Naravno da se tu našla i pokoja boca

pjenušca; onako, čisto za ugođaj.

Naravno i da je vožnja završila prebrzo, jer more ima svoje strasti i ploviti njime je poseban užitak, ali vrijeme večere se neumitno približavalo.

Predstavljanje menija u Marini Punat u organizaciji udruge ’WOW - Žene i vino’ i njihovih partnera, a to je ovaj put bila renomirana talijanska vinarija Villa Sandi, to jest njihov distributer za Hrvatsku, Miva Galerija Vina, već postaje tradicija.

Naravno da to ne čudi, jer ekipa iz udruge WOW to dobro radi i uvijek su odlično društvo. Tako je i ovaj put bilo članica iz Zagreba, Splita, naravno iz Rijeke, Krka i okolice, ali i muških gostiju.

I da, isplatilo se doći, a evo, u nastavku pročitajte i što je bilo za večeru te još malo podataka o našim domaćinima.

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 33

Menu večere, u izvedbi Tihomira Mihelčića, chefa restorana Marina Punat, uz pratnju vina Ville Sandi Pjenušac dobrodošlice Prosecco Treviso „Il Fresco” Brut Villa Sandi

DOC

Hladno predjelo • krema od bakalara; • hobotnica s jagodama i kremom od acetta balsamica; • marinirana orada sa zelenom jabukom i maslinovo ulje Punat (uljara u istom vlasništvu); • bruschetta sa sirom i aromatičnim biljem; • krčka kobasica pršutarske obitelji Žužić iz Vrha; • trgani ovčji sir star 48 mjeseci s marmeladom od kapule: uz Valdobbiadene Prosecco Superiore Millesimato DOCG Brut Villa Sandi Primorska gusta riblja juha - uz Valdobbiadene Prosecco Superiore DOCG Extra Dry Villa Sandi Toplo predjelo • domaće krčke šurlice s janjećom pašticadom - uz Incrocio Manzoni Bianco Villa Sandi Glavno jelo • terina od grdobine i povrća; • hobotnica sa žara na rigi s krumpirom, na toplo; • lignje „na padelu” - uz Tardo, Sauvignon Blanc Villa Sandi Desert • krčki raviol; • presnac (tradicionalni krčki kolač od ovčjeg sira); • domaći sladoled od suhe smokve - uz Valdobbiadene Prosecco Superiore DOCG Dry „cuvée Oris” Villa Sandi

34 | G.E.T.

Marina Punat Zbog lokacije, ali i mnogobrojnih drugih kvaliteta i prednosti, za mnoge vlasnike brodova ovo je idealna luka u kojoj mogu smjestiti plovilo na godišnji vez te odlična polazna točka za ljetno istraživanje Jadrana, ali i za opuštanja vikendom. Marina Punat je prva marina u Hrvatskoj s Plavom zastavom (i ponosni vlasnici dijamantne plakete za 20 godina neprekidne vjernosti projektu), već je više puta proglašena marinom godine u Hrvatskoj, a njenu kvalitetu prepoznala su i druga međunarodna udruženja.

Restorani, hotel Kanajt s wellnessom i bazenom, pažljivo odabrane dodatne usluge i trgovine te vrhunski opremljen yacht servis za sve vrste radova na održavanju brodova i jahti pružaju sve što je potrebno nautičarima tijekom cijele godine.

Restoran Marina Od ove godine restoran Marina promovira večeri krčke kuhinje uz tamburaški sastav Mistral i žensku klapu Hreljin. Nedjeljom možete uživati u odličnim domaćim specijalitetima, onako kako su jeli naši stari, a izbor primorskih jela odista širok.

Udruga WOW Udruga ’WOW - Žene i vino’ izuzetno je aktivna grupa žena koju je osnovala novinarka Sanja Muzaferija i koja ovih dana slavi već šesti rođendan. WOW-ice su aktivno angažirane na području kulture stola, s posebnim naglaskom na promidžbu ponajprije hrvatskih vina i vinara, osobito vinarki i kontinuirano ohrabruju umjereno uživanje u vinu. ♦

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 35

Noviteti u vinariji Trdenić Moslavina je regija blizu Zagreba koja ima velike vinske potencijale, naravno i gastronomske, ali ih još nije uspjela valorizirati. No srećom i to se mijenja.

Bili smo na predstavljanju novih etiketa vinarije Trdenić i njihovih Piše: Tomislav Stiplošek novih vina na tržištu.

Foto: Silvija Munda Etikete su djelo dizajnera Marina Šubašića, moderne su, čistih linija, glavni fokus je na logotipu, to jest na slovu T koje se sastoji od lijeve i desne strane, svaka u drugačijem fontu, tako da zajedno u imenu Trdenić povezuju tradiciju i trend.

Naravno da razvijaju i vinski turizam. Uz tehnološki dobro uređen podrum, kroz koji će vas rado provesti, imaju i lijepo uređenu kušaonu. Uz njihova odlična vina uvijek možete dobiti i domaće nareske ili vanjkuše (nešto kao zapečeni štrukli u vrhnju), a specijalitet kojim se ponose je šaran na rašljama. Trenutno ga godišnje prodaju više od tone.

Želja vinara je proizvoditi visokokvalitetna moderna vina, a pritom se oslanjati na tradiciju. Tako nam su to objasnili braća Trdenić, Tomislav i Krešimir, dodajući kako trenutno obrađuju 15-ak hektara vinograda.

Berba je strojna, što uvelike olakšava manipulaciju grožđem.

36 | G.E.T.

Glavni razlog ovog okupljanja, osim novih etiketa jest i želja da se pokaže napredak u kvaliteti kod Škrleta. Škrlet je moslavačka autohtona sorta, koju već duže vrijeme ekipa iz Moslavine pokušava etablirati na tržištu. Čini se da će sada uspjeti.

Naime, probali smo Trdenićev pjenušac, u kojemu ima naravno i škrleta, svježi škrlet, ali i neke odležane varijante škrleta iz drvenih bačvi i to su sasvim ozbiljna vina. Sudeći po kušanom, škrlet kao sorta može puno i može svašta, samo je trebalo mašte, trebalo je probati - u stvari, trebalo se igrati. Osobna preporuka: njihov Pinot bijeli 2015. iz linije Private Collection je nešto što se mora probati.

Moslavina budi i da će to uskoro biti odlična priča vinskog turizma. Naravno, uz odgovarajući marketinški pristup, ali to je neka sasvim druga priča. ♦

Ono što je još bitnije za ovu regiju i njihov vinski razvitak - nije to samo Trdenić; trenutno ima 5-6 vinara koji rade slično kao i Trdenić i konstantno dižu kvalitetu, tako da sad imate sasvim lijepu bazu vinara kod kojih možete kušati cijelu paletu odličnih Škrleta.

Kroz vođenu degustaciju vinarije Trdenić vodio nas je sommelier Tomo Jakopović i odradio je to dobro, uz malu asistenciju Maria Meštrovića.

Dakle,

možemo

G.E.T. Report 1

zaključiti

da

se

G.E.T. | 37

Vina Romeo, Nedešćina (Istra)

Kada pričamo o Istri ili bolje reći o istarskim vinarima, tada obično razmišljamo o dijelovima oko Poreča, Buja, Momjana i još nekih, ali nekako nam se, najčešće, područje Labina ne uklapa u tu sliku. Tako je to bilo do sada, ali srećom, Piše: Tomislav Stiplošek više nije. Naime, svuda Foto: Silvija Munda treba netko tko će povući prvi, da ljudi vide da se to može pa će onda i ostali za njim. U području Labinštine to su svakako vina Romeo.

Idejni začetnik i još uvijek glava te lijepe priče je, sada već vremešni, Romeo Licul, a njegova najveća podrška je, naravno, njegova supruga Ana. Ni nakon 50 i nešto godina braka, ljubav i poštovanje između njih ne jenjava. U vremenu koje smo

proveli s njima beskonačno smo uživali; to su ljudi koji vam vraćaju vjeru u život i obitelj.

Operativni dio ove priče trenutno je na njihovoj kćerki Mirjani i njenom suprugu, Robertu Paliski. Ako vam se to ime čini poznato; da, on je nekadašnji nogometaš NK Rijeke (pa poslije malo Grčka i Austrija), a ta ljubav ga drži i danas Roberto još radi kao trener, s klincima.

Budućnost 38 | G.E.T.

vina

Romeo

su

svakako

Romeova unuka Antonela Paliska i njen bratić Marin Petrović, koji u Italiji završava svoje školovanje naravno, za enologa i planira se vratiti kući. Antonela ima i sestru, Robertu, koja živi u Zagrebu, gdje radi u svojoj struci, kao prehrambeni tehnolog.

Ovi vrijedni ljudi imaju imanje od 30-ak hektara zemlje, a od toga je skoro 8 hektara pod vinovom lozom.

Od sorata su zasađene autohtone malvazija i teran te chardonnay, muškat žuti, merlot i cabernet sauvignon, a trenutno proizvode prvenstveno svježa vina, bez dodira s drvenim bačvama. Vina su skladna, zaokružena, lijepih kiselina, čistih sortnih karakteristika i ne pretjerano alkoholna.

Sorta koja je u svakom istarskom podrumu na prvom mjestu je, naravno, malvazija pa tako i u njihovom podrumu, ali Malvazija vina Romeo pomalo se razlikuje od većine drugih. Nema onaj izraziti cvjetni bouquet, koji je u novije vrijeme sveprisutan kod mnogih malvazija.

Drugačija je, pomalo konzervativnija, ali iznimno karakterna

G.E.T. Report 1

i mineralna. Dok ju pijete, vraćaju vam se u sjećanje okusi kakvi su nekad bili kod malvazija, samo što je ova fina, školovana, zaobljena, stilski lijepo složena, pitka i što je najvažnije, nakon svake čaše poželite još. U svakom slučaju, ponešto drugačija Malvazija, a zna se - što širi izbor na vinskoj polici, to bolje.

Među vinogradima imaju i dio starih nasada na koje su jako ponosni, jer su to loze koje daju posebnu kvalitetu.

U sklopu imanja imaju i dva velika apartmana koji su uglavnom popunjeni za vrijeme sezone, tako da i taj turistički dio ide dobro i donosi svoj dio prihoda.

U planu je proširenje smještajnih kapaciteta, izgradnja bazena i male konobe s 4-5 stolova, u

G.E.T. | 39

kojoj bi gosti mogli dobiti prvenstveno istarska jela, ali u planovima nije baš uvjet da mora biti samo to. Naravno, to je automatski i prodajno mjesto za vlastita vina jer, oni ionako već i sad više od pola proizvodnje prodaju na kućnom pragu, što i jest najbolje.

Da, tako bi se ukratko, suštim činjenicama, opisala vinarija Romeo, ali ljudi iza te vinarije... E, to je već nešto drugo, a oni su bȋt. Njihova vina su takva zbog njih. Gosti im se vraćaju svake godine zbog njih. Da će to biti obitelj s neraskidivim vezama, dalo se naslutiti još davno, dok je Romeo bio mlad. U to doba bježalo se iz Juge kako se stiglo i moglo; tako je bio i naš Romeo spakiran, dijelile su ga tek minute od odlaska u nepoznato, no tada se sjetio oca i majke.

Dio obitelji već je bio u Americi i ako on ode - Tko će se brinuti za njegove? Ostao je i - nikad nje požalio. Bilo je za očekivati da će i njegovoj djeci i unucima obitelj biti na prvom mjestu. Rijetko se viđa obitelj s toliko međusobnog poštovanja i nesebične podrške, a uz sve to zrače neviđenim optimizmom.

Napreduju polako, skromni su ljudi i teže učenju, što je bitno kada je vinarstvo u pitanju, jer tehnologija i struka moraju se pratiti. Opet, svatko od njih ima neki svoj mali svijet.

40 | G.E.T.

Djed Romeo ima malo stado istarskih ovaca; nije da mu treba, ali eto.

Roberto ima konje, to su njegovi ljubimci.

Mirjana kuha i uživa u tome; sanja svoju malu konobu uz bazen.

Baka Ana je Romeova snaga i u tim godinama ni ne treba biti ništa drugo.

Antonela i Marin, oni su budućnost i o njima ću još sigurno pisati.

Koliko su oni svi različiti, a ipak tako homogeni. Ne pamtim kada sam se toliko smijao kao ta tri dana s njima; uvijek smijeh i veselje. Tu silnu radost i energiju ljudi osjećaju i zato se vraćaju, što po vino, što kao gosti na duže. Ova je obitelj definitivno jedna velika pozitiva i to se osjeća i u njihovim vinima. Vina mogu biti dobra, vrhunska, loša, proizvoditi vino može se naučiti, ali tu životnu radost i taj stav - s tim se rađate.

G.E.T. Report 1

Djed Romeo je stvorio izvrsno imanje.

Mirjana i Roberto su ga pomalo brendirali kao vina Romeo, stvorili bazu za turističku priču i još stvaraju, a cijela obitelj je odškolovala divne mlade ljude i to je njihov najveći zalog za budućnost.

Kao i mnogo puta do sada, G.E.T. Report je opet među prvima posjetio neke nove mlade vinare i vjerujte o Vinima Romeo još ćete puno čuti, o njima ćemo još puno pisati; bit će tu još nagrada - što struke, što publike.

Ako se nađete u Labinštini, a ne posjetite Vina Romeo, posumnjat ću u vaš zdrav razum; bila bi vam to velika greška, ali znam ja da ljudi koji prate G.E.T. Report ne griješe. A ekipa iz Vina Romeo vas čeka. ♦

G.E.T. | 41

Romeo wines, Nedešćina (Istria)

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda Translation: Igor Nobilo, Total Croatia Wine

When speaking of Istria, or better said Istrian winemakers, then we usually ponder areas around Poreč, Buje, Momjan and others, but the Labin area does not seem to fit in. This is how it was until now, but luckily is no longer.

Someone always needs to go first, so others can follow. In the Labin area this is certainly Vina Romeo.

he creator and still head of this lovely story is the now aging Romeo Licul, and his biggest support is his wife Ana. The love and respect between them does not ebb even after over 50 years of marriage.

We enjoyed the time spent with them infinitely; they are people who restore faith in love and family.

The operational part of this story is currently led by their daughter Mirjana and her husband, Robert Paliska. If that name sounds familiar; yes, he is a former footballer for NK Rijeka (and some Greece and Austria later), and that love sticks with him today – Roberto still works as a coach, with kids.

The future of Vina Romeo is certainly Romeo’s granddaughter Antonela and 42 | G.E.T.

her cousin Marin Petrović, who is completing his oenology studies in Italy and plans to return home.

Antonela also has a sister, Roberta, who lives in Zagreb, working as a food technologist.

These hardworking people own an estate of some 40 hectares of land, 8 of it cultivated with vines.

Present varieties included indigenous Malvazija and Teran, as well as Chardonnay, Yellow Muscat, Merlot and Cabernet Sauvignon, currently producing fresh wines, without any wooden barrels. Wines are harmonious, rounded, with lovely acids, pure variety characteristics and not overly alcoholic.

The variety found in every Istrian cellar is primarily, of course, Malvazija, which is also the case in their cellar, but the Vina Romeo Malvazija differs slightly from most others It does not have the typical flower bouquet, present with many others in modern times. It is different, slightly conservative, but with plenty of character and minerality. It brings back memories of what Malvazija used to be like, but this one is schooled, fine, rounded, drinkable

G.E.T. Report 1

and what is important, each glass yearns for another.

Among the vineyards they also have some old plantations of which they are very proud of, as they are vines which give special quality As part of their estate they also have two large apartments which are usually full during the season, so the touristic part is also going well and bringing in its share of income. They plan to expand capacity, build a pool and small cellars with 4-5 tables, in which guests could primarily order Istrian dishes, but plans are not limited to just that. Naturally, these are automatically also sales points for their own wines as they already sell more than half their production on their doorstep, which is best.

G.E.T. | 43

These are the basics of the Romeo winery, but the people behind it are the essence. Their wines are a reflection of them. Guests return each year because of them.

A long time ago, while Romeo was still young, it could have been sensed that this would be a family with unbreakable bonds. In those times people ran from former Yugoslavia in any way; Romeo too was packed up, only minutes from going off into the unknown, but then he remembered father and mother. Part of the family was already in America and if he left – who would take care of his parents? He stayed – and never regretted it. It was to be expected that for his children and grandchildren family would come first. It is rare to see a family with so much mutual respect and selfless support, with an unseen optimism.

Mirjana cooks and enjoys it; she dreams of a little cellar by the pool.

Grandma Ana is Romeo’s strength and in those years she doesn’t need to be anything else.

They are advancing slowly, are modest people and are looking to learn, which is important with winemaking, as technology and expertise must be updated. And yet, each of them has a small world of their own.

Grandfather Romeo has a small flock of Istrian sheep; not that he needs to, but just because.

Roberto has horses, those are his pets.

Antonela and Marin, they are the future and I will certainly write more of them.

They are quite different, and yet so homogenous. I cannot recall when I laughed so much in those three days with them; always laughter and joy. This enormous joy and energy is felt by people and this is why they return, a bit for the wine, a bit to stay longer. This family is definitely one big positivity and this is 44 | G.E.T.

felt in their wines. Wines can be good, superior, poor, wine production can be learned, but this life joy and this attitude – one is born with it.

Grandfather Romeo created an excellent estate. Mirjana and Roberto slowly branded it as Vina Romeo, created a foundation for a tourism story and are still at it, and the entire family has raised wonderful young people and that’s their biggest investment for the future.

Just like many times before, the G.E.T.

G.E.T. Report 1

Report is among the first to visit some new and young winemakers and believe us, you will hear plenty of Vina Romeo, we will write much more about them; there will be more awards, from experts and audience.

If you are in the Labin area and do not visit Vina Romeo, I will doubt your common sense; it would be a grave mistake, but I know people who follow the G.E.T. Report are not wrong. And the team behind Vina Romeo is waiting for you. ♦

G.E.T. | 45

Ivan Damjanić, Fuškulin (Istra)

Imao sam stotinjak ideja za uvod u ovaj tekst, a sad mi se ni jedna ne čini dovoljno dobra. Naime, Ivan Damjanić je vrlo osebujna ličnost i teško ga je svrstati u neku kategoriju.

On je čovjek velikog, zaraznog osmijeha, vrlo je gostoljubljiv, ali uvijek na maloj distanci i to jasno osjetite. Potaknut će Piše: Tomislav Stiplošek razgovor; naravno, Foto: Silvija Munda prvenstveno o vinu, ali će vas pustiti da pričate dok on malo-pomalo procjenjuje i vaše znanje i vas kao osobu. Fascinantne su njegove duboke, izražajne i izrazito plave oči. Zašto je to bitno? Ne znam je li on toga svjestan, ali kod obilaska podruma i kušanja novih vina, te oči vas promatraju, poput rengena. Prate svaki i najmanji pokret na vašem licu. Prate vašu mimiku i dok se te informacije pohranjuju negdje u mozgu, vas je vjerojatno već prosudio, jer često prve reakcije govore najviše i o vinu i o vama. Sve mu to, vjerojatno, pomaže kod odabira stilistike vina. Kada shvati da ste pravi vinski čovjek ili što bi se u narodu reklo, ako "kliknete", tada je mali svijet Ivana Damijanića pred vama i trudit će se ispuniti vam svaku želju.

A sad, krenimo od početka.

Ivanovi preci bili su među najvećim zemljovlasničkim obiteljima u kraju.

Posjed je bio veći od 40 hektara, ali što 46 | G.E.T.

razdiobe unutar obitelji, što nacionalizacija u prošlom sistemu, malo-pomalo se posjed rasipao... Kada je Ivan odlučio prihvatiti vinogradarstvo i vinarstvo kao

svoj poziv i život, imao je ravno 0,3 hektara. I to je početak.

Mali podrum u obiteljskoj kući, prilagođen za potrebe vinarije, bio je dovoljan za početak. Danas, on služi isključivo kao barrique sala. Tijekom svih ovih godina, Ivan je točno znao kamo ide i nije žurio, nije upao u tu zamku, već se razvijao polako, zajedno sa svojim imanjem.

Danas obrađuje oko osam hektara vinograda. Veći dio je zasađen mladim lozama, ali ima i nešto starih, koje daju posebno kvalitetan rod. Od sortimenta, tu su malvazija, chardonnay, muškat žuti, teran, borgonja, merlot, cabernet sauvignon i gamay. I tako dolazimo do vina.

Probali smo veći dio asortimana Damjanić vina. Neću vam sad opisivati G.E.T. Report 1

G.E.T. | 47

vino po vino; opise možete naći kod nekih mojih kolega, ali i na web stranici Damjanić vina.

Međutim, posebno me se dojmilo vino Borgonja - odlično vino; vjerojatno među nekoliko ponajboljih crnih vina koje

sam probao u zadnje vrijeme. Divno izbalansirano, moćno, a opet nježno i podatno, to vino kao da miluje vaše nepce. Borgonja je vino bogato na nosu, ali i iznimnih voćnih aroma, naravno, zrelog bobičastog voća. I da, vino je čista elegancija.

Izdvojit ću, naravno, bijeli i crni Clemente, vina koja su se već počela kititi raznim nagradama, mada ja vina nikad ne sudim po tome.

Naravno, kao i kod svakog Istrijana, tako i kod Damjanića najveći dio proizvodnje zauzima Malvazija. Fina, pitka, svježa, izrazitog bouqueta, ali... Danas više skoro da ne možemo naći lošu Malvaziju u Istri pa smo kod istarskih vinara počeli tražiti još nešto, osim Malvazije, jer za nju se podrazumijeva da mora biti odlična.

Kroz Malvaziju se također provlači fina elegancija. U stvari, ta neka fina elegantna stilistika provlači se kroz sva Ivanova vina.

Da, to je riječ koja možda najbolje opisuje njegova vina; barem sam ih ja tako doživio. Ali kada bolje razmislim o svemu, to je normalno, jer sve oko njega ima neki elegantan touch. Terasa kušaone uređena je skoro pa minimalistički, ali s par detalja se pretvara u elegantnu i profinjenu terasu, na kojoj njegova vina još više dolaze do izražaja. Takve su i boce i etikete... U stvari, mislim da je

48 | G.E.T.

estetika nešto što je Ivanu prirođeno i on to savršeno koristi.

Vratimo se još malo na terasu. Tu kao da je vrijeme stalo. Prvo, daleko ste od gradske vreve, oko vas mir i lagana muzika koja se miješa s cvrkutom ptica i to daje grandioznu simbiozu zvukova, ljudskih i prirodnih. Taj detalj, to je možda srž vinarstva. Nije vam jasno? Pa eto, priroda nam daje grožđe, a vinar od njega mora, u podrumu, napraviti najbolje vino što može. Tako da tu, na toj terasi, tu morate probati Ivanova vina. Neće ona tu biti bolja nego drugdje, već ćete ih doživjeti na onaj pravi način, upijajući djelić atmosfere u kojoj ta vina nastaju.

Tu čistoću i eleganciju, ali i organizirani red možete naći i u njegovim vinogradima.

Uređeni po svim pravilima struke pa i malo više od toga; iznimna briga za svaku lozu. Točno zna kakva vina hoće pa shodno tome i zna kakvo grožđe mora biti.

U svakom slučaju, po izgledu njegovih vinograda, rekli bi da je djevica u

G.E.T. Report 1

horoskopu, ali nije; „fulao” je za dan-dva pa ispao vaga, ali jak utjecaj pedantnosti horoskopske djevice je ostao. Kad smo već kod horoskopa, da vidimo kakvu budućnost vidim vinima Damjanić.

Najteža vremena su vjerojatno iza njega, vremena dograđivanja, okrupnjavanja, vremena u kojima često nemaš vremena raditi planski. Ponudi se neka prilika koju jednostavno moraš iskoristiti i tu često posao upravlja tobom, a ne ti njime. Ali sada je to stabilna priča, dovoljno velika i snažna da se sve radi planski.

G.E.T. | 49

Naravno, motiva neće nedostajati; njegova supruga Željka nije provela s nama puno vremena, jer se bavila malim Ivanom juniorom, prinovom koja je nedavno stigla u njihov dom. Pomalo mi je žao što nije bila s nama, jer je uvijek zanimljivo čuti razmišljanja o vinaru i vinu od strane njegove supruge. Mislim da u ovoj branši, više nego igdje, vrijedi ona da iza svakog uspješnog muškarca stoji njegova žena.

No dobro, bit će prilike drugi put. Vratimo se mi budućnosti.

Vina osvajaju medalje; što je još važnije, osvajaju i publiku. Ivan je već sada odličan vinar, ali budućnost je tek pred njim. Ima potencijala postati jedan od najvećih - i vinima i karakterom. Kao što sam i rekao, na njegovoj terasi vrijeme kao da je stalo; tako smo i mi ostali dugo, predugo, noć je davno pala, vrijeme je da se krene.

Rečenica za kraj? U istarskom selu Fuškulin živi i stasa jedan pravi gospodin i vinar; dame i gospodo, on je Ivan Damjanić!

P.S. U svojem podrumu njeguje predikatno vino nazvano Cento.

Dakle, to je vino za koje bih ja prodao i pokoji dio tijela (recimo bubreg, imam dva), ali o njemu više drugi puta. Trebamo razlog za povratak kod Ivana. ♦ 50 | G.E.T.

Ivan Damjanić, Fuškulin (Istria)

I had a hundred ideas for an opening of this article, but now none of them seem good enough. Ivan Damjanić is a very peculiar personality and it is hard to place him into a category.

He is a man of a large, contagious smile, very hospitable, but always at a small distance which is clearly felt. He will Piše: Tomislav Stiplošek entice a conversation; Foto: Silvija Munda Translation: Igor Nobilo, naturally, primarily Total Croatia Wine on wine, but he will let you talk while he estimates your knowledge and personality. His deep, expressive and very blue eyes are fascinating. Why does this matter? I don’t know if he is aware, but when touring the cellar and tasting his wines, those eyes observe you like an x-ray. They monitor each and every move on your face. They observe your mime and while that information is stored somewhere in the brain, he has probably already judged you, as often the first reactions speak most of the wine and of you. All this, probably, helps him to choose the style of wine. When he realizes you are a true wine person or as the people would say, when you ‘click’, then the small world of Ivan Damjanić lies before you and he will strive to fulfil your every desire.

And now, let’s start from the beginning.

Ivan’s

ancestors

G.E.T. Report 1

used

to

be

among

the largest landowners in the area. The estate was larger than 40 hectares, but after some divisions within the family, nationalisation in the former system, G.E.T. | 51

the estate slowly fell apart‌ When Ivan decided to embrace wine growing and winemaking as a calling and lifestyle, he had exactly 0.3 hectares. That’s a start.

The small cellar in the family home, adapted for the needs of the winery, was good enough to start. Today, it serves only as a barrique hall. In all these years, Ivan knew exactly where he is going and did not rush, did not fall into that trap, but

developed slowly, together with his estate.

Today he cultivates 8 hectares of vineyards. Most of it is planted with young vines, but there are some old ones, which give an especially high quality yield. In his assortment are Malvazija, Chardonnay, Yellow Muscat, Teran, Borgonja, Merlot, Cabernet Sauvignon and Gamay. And thus we come to the wines.

52 | G.E.T.

We tasted most of the Damjanić Wines assortment. I will not describe wine by wine; descriptions can be found with some of my colleagues, but also on the webpages of Damjanić wines.

However, I was especially impressed

by the Borgonja wine – excellent wine; probably among several of the best red wines I have tasted lately. Wonderfully balanced, mighty, and still soft and tender, it seems to caress the palate. Borgonja is rich on the nose, but also with exceptional fruit aromas or ripe berry fruits. And yes, the wine is pure elegance.

I will single out the red and white Clemente, wines which have begun to gather various awards, although I never judge wines by that criterion.

Of course, just like with any Istrian, most of the production with Damjanić is taken up by Malvazija. Fine, drinkable, fresh, pronounced bouquet, but… today it is difficult to find a poor Malvazija in Istria, so we have begun looking for something else with Istrian winemakers, besides Malvazija, as it is given it can be excellent. In fact, this fine elegant style runs with all Ivan’s wines.

Yes, this is probably the word that best describes his wines; at least this is how I experienced them. But when I think about everything better, this is normal, as everything about him has a touch of elegance. The tasting room terrace has a minimalist style, but with a few details it turns into an elegant and refined terrace, where his wines are even more pronounced. Such are the bottles and labels… In fact, I feel aesthetics are

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 53

something natural with Ivan and he uses it perfectly.

Back to the terrace a bit. It seems like time has stopped there. First of all, you are far from the city bustle, surrounded by peace and easy music mixed with the twitter of birds and this gives a grandiose symbiosis of sounds, human and natural.

This detail, this may be the essence if winemaking. You don’t get it? Well, nature gives us grapes, and a winemaker must use them in the cellar to make the best wine he can. So that, on this terrace, you may try Ivan’s wines. They won’t be better here than elsewhere, but you will experience them in the right way, soaking in a part of the atmosphere in which these wines are made.

This purity and elegance, but also order can be found in his vineyards. They are made by all the rules of the craft and even more; exceptional care for each vine. He knows exactly what wines he wants, so accordingly he knows what the grapes must be like.

In any case, judging by the look of his

54 | G.E.T.

vineyards, we could say he is a Virgo, but he is not; he “missed” it by a day or two and turned out a Libra, but the strong meticulous influence of the Virgo remained. Speaking of horoscopes, let’s see what future has in store for Damjanić wines. The toughest times are probably behind him, times of enlargement, times when there is often a lack of time to do everything as planned. An opportunity arises that you must use and then often work controls the person, not the other way around. But now it is a stable story, large enough and strong for everything

to be done as planned. Of course, there won’t be a lack of motivation; his wife Željka did not spend much time with us, as she was taking care of Ivan junior, the recent addition to the family home. I regret she was not with us. As it is always interesting to hear what the wife thinks of the winemaker and his wines. I believe in this sector, more than anywhere else, it is fitting to say that behind every successful man stands his wife.

In any case, there will be more opportunities. Let us return to the future.

Wines win medals; what is more important, they win an audience. Ivan is already an excellent winemaker, but the future is still ahead for him. He has the potential to become one of the biggest – in wines and in character. As I said, on his terrace time seems to have stopped; so we remained late too, too late, the night has long fallen, it is time to move on.

A sentence for the end? In the Istrian village Fuškulin lives and grows a true gentleman and winemaker; ladies and gentlemen, it is Ivan Damjanić!

P.S. In his cellar he nurtures a wine named Cento. This is a wine I would sell a part of my body for (a kidney, I have two), but more on that the next time. We need a reason to return and visit Ivan. ♦ G.E.T. Report 1

G.E.T. | 55

Medea i Salvela Kada kažemo Agroprodukt, većina ljudi pomislit će na neku od tvrtki koja se bavi uzgojem žitarica ili nečeg sličnog, ali ako kažemo Medea... E, to se odmah povezuje s vinom, naravno - a Medea je vinski brend tvrtke Agroprodukt.

Piše: Tomislav Stiplošek Bave se oni i uzgojem Foto: Silvija Munda, povrća i to ozbiljno, ali Helena Pletković mi ćemo se zadržati na dva njihova proizvoda, a to su vino i maslinovo ulje.

Dakle, vino. Linija Medea ima šest osnovnih vinskih etiketa: Malvaziju, Chardonnay, Rose, Merlot, Cabernet Sauvignon i Teran, a premium linija odležanu malvaziju Montiron i merlot Punta Grecu.

Vratimo se malo na početak. Dakle, Agroprodukt ima 60-ak hektara vinograda i samim time daleko su od pojma male ili obiteljske vinarije, a opet, nisu niti u rangu velikih vinarija. Kad razmišljam o tome, dolazim do zaključka da je to iznimno težak put. Svi očekuju kvalitetu, jer „niste vi industrijska vinarija”, ali i nisku cijenu, jer „niste vi baš mala vinarija, ipak imate značajne količine” i tako u krug. Ekipu iz Medee pratim duže vrijeme, posebice Sandru, Marka i Ivanu i vidim kako napreduju - polako, ali konstantno.

Sve češće se njihovo ime spominje u kontekstu odličnog partnera restoranima, jer imaju prihvatljivu i cijenu i kvalitetu.

Odličan potez bio je kad su cijenu osnovne, Medea linije spustili na 30-ak kuna. Na taj su način povećali potrošnju i obrtaj vina, što je odlično kada su mlada vina u pitanju.

56 | G.E.T.

Mlada vina su im pitka, svježa i harmonična, s laganim naglaskom na mineralnost terroira. Ako gledamo po principu vrijednost za novac, tada ta linija sigurno spada u sam vrh hrvatskih vina.

Odležana malvazija, Montiron... E, to je već neka sasvim druga priča. Vrlo osebujno vino, školovano u drvenim bačvama, ali drvo se osjeti taman koliko treba - nije prenaglašeno kao što to često zna biti. Montiron vas očarava na prvu, već po boji, koja je predivna, pomalo liči na ulje i vino već na pogled djeluje moćno. I jest moćno, ali ipak ima dovoljno svježine i lepršavosti pa ne možete reći kako je vino teško i tupasto. U stvari, to je jedna od bolje posloženih malvazija.

Na kraju, naravno, ostaje Punta Greca, po mom skromnom mišljenju definitivno jedan od pet najboljih hrvatskih merlota.

Izuzetno profinjeno i elegantno vino, naglašene sortnosti i terroira. Punta Greca je divno, harmonično vino, ali u njemu čete naći i malu dozu divlje arhaičnosti. To vino nikada nje dosadno.

Svaki puta kad ga probate, doživite neku novu priču, novu senzaciju. To je definitivno za ljude koji u vinu traže nešto više, „ono nešto”.

Za to „nešto”, osim enologa najzaslužniji je, naravno, položaj vinograda. Punta Greca, to jest, Punta Grkola, najjužniji je vinograd u Istri. To je onaj zadnji komadić zemlje usječen u more koje ga i miluje i tuče s obije strane. Komadić zemlje koji je doslovno otet moru i more se trudi da ga vrati i baš ta povezanost mora i zemlje

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 57

daje neku posebnu notu ovom vinu. Mi smo bili u vinogradu Punta Grece u ljetno vrijeme i to je nešto nestvarno - dobijete želju sjesti tamo, promatrati prirodu i postati dio nje. Ali mogu zamisliti zimu, kada vjetar nosi more malo s jedne, malo s druge strane, tada ondje vjerojatno možete osjetiti svu snagu prirode. Zato Punta Greca ima posebnu vrijednost.

Koristi se poseban način uzgoja tako da je loza niska, a s jedne strane posađeno je nekoliko redova koji su nešto viši, jer oni su tu samo da štite vinograd od mora. Na drugoj strani napravljen je burobran, što je pothvat sam za sebe; negdje su vjerojatno skinuli cijelo brdo i napravili ovdje nešto slično nasipu da štiti vinograd od bure.

Naravno, utjecaj soli i morskih minerala na vinograd pa i na samo vino ne možete izbjeći, ali oni su ga sveli na taman toliko koliko treba. Moram jednom probati Punta Grecu onako u miru, u samom njenom vinogradu uz more; to će biti nezaboravno i čarobno iskustvo.

Ako ste mislili da je taj vinograd u blizini Ližnjana jedina takva ljepota u njihovom vlasništvu, griješite; na drugom kraju, tamo iza Barbarige, tamo imaju maslinik.

Maslinik od 10 000 stabala u jednom kompleksu, to je već lijepo za vidjeti, ali kad vam kažem da je to na doslovno 20-ak metara od mora... O, da!

Doduše, tu je obala osjetno pitomija

58 | G.E.T.

i tu kao da je sve posloženo za samo uživanje. Sasvim drugačije od Punta Grece koja vam ulijeva strahopoštovanje.

10000 maslina i to zrelih maslina, a ne mladih nasada, fantastično održavanih...

Dok šećete maslinikom, imate dojam da šećete parkom. Vidi se da je u te masline uloženo jako puno ljubavi i one to vraćaju. Naime, brend maslinovog ulja koji potječe iz ovog maslinika, Salvela, sasvim sigurno spada u sam vrh po kvaliteti. Monosortna ulja autohtonih sorata istarske bjelice i buže te talijanskih sorti leccino, leccione i pendolino donose na vaš stol svu raskoš maslinovih ulja.

Odlikuje ih izrazita sortnost, voćnost i pikantnost te ono što je jednako važno, velika količina polifenola. No njihov blend Aurum nešto je posebno - jedno od ponajboljih maslinovih ulja u Hrvata. Kada sam prvi puta kušao Aurum, to je bila ljubav na prvo kušanje i traje i danas.

Međutim, ono što svakako moram naglasiti je njihovo ulje Torčol, s obzirom na to da svi znamo kakve su cijene ekstra djevičanskog ulja. Ulje Torčol je njihova, recimo to tako, b linija, mada jest ekstra djevičansko i bolje od nekih razvikanih ulja koje sam probao. Torčol pakiraju u metalne posude od tri litre i kod njih u Vodnjanu možete ga kupiti za 276 kuna.

Medea je brend kojem fali još malo osmišljenog marketinškog pristupa, ali ne isključivo reklame, mada i to treba, već komunikacije s publikom. Oni jesu veća vinarija po količinama, ali pristup publici mora biti jednak kao da su mala obiteljska vinarija i tada će rezultati otići u nebo. Nije to nimalo jednostavan zadatak, ali može se.

Dakle, Medea i Salvela su dvije odlične priče i potencijalno dvije velike turističke priče, jer svi znamo da je prodaja na kućnom pragu najbolja.

Organizacija, recimo, doručka u masliniku - naravno, uz degustaciju ulja i vina; pa recimo doživljaj te, pomalo divlje Punta Grece, to su aspekti na kojima treba raditi.

Tome će uvelike pridonijeti i nova kušaona koja bi trebala biti gotova uskoro.

Tu će konačno moći primiti i grupe turista, ali i poslovne partnere; dakle, kušaona je nešto bez čega, jednostavno, vinarija ne može raditi, posebice ako se nalazite u Istri gdje je vinski turizam otišao najdalje u Hrvatskoj. Kušaona je lijepo zamišljena, s malom terasom, ali posebno me veseli stražnji zid, to jest staklena stijena iza koje će biti mala barrique sala.

Mi smo mala zemlja, takve su nam i količine vina, mi moramo prodavati sam doživljaj. To su vina i ulja doživljaja.

Dakle, više nemate opravdanja - vidimo se prvom prilikom u Medeinoj kušaoni u Vodnjanu! ♦

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 59

Santiny, Sveta Nedelja Zapadni dio Zagreba i Zagrebačke županije konačno je dobio restoran i hotel kakav je ovdje itekako bio potreban.

Sveta Nedelja, gradić između Zagreba i Samobora... I da, baš tako, kroz to se mjesto prolazilo i rijetko se stajalo.

Samobor je blizu, a u samoj Svetoj Nedelji i nije bilo nekog razloga za stajanje sve dok svoja vrata nije otvorio Piše: Tomislav Stiplošek Babylon.

Svi znamo Foto: Silvija Munda za taj, svojevremeno trendovski, lokal; oni su postavili neka sasvim nova pravila na gastro sceni. Babylon je iz razno-raznih razloga lagano iščezao sa scene i danas je tek uspomena na neka druga vremena.

Zašto to pišem?

60 | G.E.T.

Pa zato što je ovih dana, baš na mjestu starog Babylona, svoja vrata otvorio hotel Santiny. Novi hotel, novi vlasnici i novi način rada. Hotel Santiny prilagođen je današnjim uvjetima u Svetoj Nedelji.

Naime, taj mali gradić postao je prava poslovna zona; tu egzistiraju mnoge tvrtke. Dovoljno je reći da među 400 najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj, njih 80 dolazi s područja Svete Nedelje - sve je jasno. Ekipa iz Santinyja dobro je proučila situaciju ili, kao što trening menadžeri vole reći, odlično su savladali razumijevanje potreba i napravili jako dobar, mali poslovni hotel.

Je li to mali hotel ili nije, to ćete odlučiti sami, ali recimo da pričamo o hotelu s 24 sobe, dvije male kongresne dvorane, restoranom, terasom... a još nisu

gotovi sa svim planovima. Bit će tu još povećanja kapaciteta i novosti. To je hotel lijepih, ravnih linija, kako u arhitekturi, tako i u uređenju interijera. Odmah se primjećuje poslovni touch. Sobe nisu prevelike, ali ugodno i moderno uređene; cijela priča odiše lijepo ukomponiranim pastelnim bojama. Fino su se razigrali malim elektronski gadgetima koji vam olakšavaju štošta dok boravite u hotelu, ali o čemu se radi - to ćete morati sami otkriti. Kako očekuju najviše gostiju iz sfere poslovnih ljudi, tako su i pazili na dosta toga, kao recimo, da imate dovoljno utičnica kod stola, što često u hotelima zna biti problem. Sve u svemu, ništa pretenciozno i nametljivo, ali vrlo lijepo i funkcionalno.

Naravno tu je i restoran. Zadali su si veliki zadatak - ne žele biti uobičajeni i pomalo dosadni hotelski restoran. On je u

sastavu hotela, ali trebao bi postati mjesto na koje ljudi dolaziti na ručkove i večere, neovisno o samom hotelu. To nije nimalo jednostavan zadatak i mnogi u tome nisu uspjeli, ali Santiny je krenuo dobrim putem. Kao prvo, uzeli su menadžera koji razumije ugostiteljstvo i kojem nije sve samo u brojkama. Zdenka Posavca G.E.T. Report 1

G.E.T. | 61

poznajem dovoljno dugo da to mogu reći. Kao drugo, angažirali su, po meni odličnog, kuhara Ivicu Fajta. On je često bio u sjeni nekih, u to vrijeme, poznatijih šefova i mislim da je sada došlo njegovo vrijeme, a poklopilo mu se i mjesto.

Kroz prezentaciju koju su nam priredili,

vidjelo se njegovo veliko kuharsko znanje.

Jela su kompleksna, prepuna raznih okusa, a opet, izvrsno izbalansirana; ništa ne prevladava. Koliko god su ta jela kompleksna u okusima, izvorno su vrlo jednostavna. Fajt izuzetno dobro barata modernim kuharskim tehnikama koje vješto umata u dašak tradicionalne kuhinje. Trenutno njegova jela imaju jedan zeleni štih, što u boji, što u okusu; igra se raznim zelenim svježim začinima i mogu reći da mu to jako dobro ide. U Fajtovu sposobnost možete se uvjeriti već sad, dolaskom u restoran Santiny, a kako znam da nam pripremaju vinsko-gastro tematske večeri, tako vam mogu reći da ćete imati priliku doživjeti i još koju razinu više.

Ne sumnjamo da će Santiny ubrzo postati gastro meka koju će mnogi posjećivati.

Od svega onoga što smo mi iz G.E.T. Reporta probali, izdvojio bih umak od dunje, višku pogaču i posebno burratina sir na umaku od jagoda i Aceto balzamika - to me je, što bi rekao Zdravko Mamić, izulo iz cipela. Sva su jela jako dobra, termički dobro obrađena, lijepo servirana, međutim za ova jela, Ivici Fajtu skidam kapu! ♦ 62 | G.E.T.

Santiny je otvorenje proslavio 14. rujna Tekst: Silvija Munda | Foto: Martina Cvek

Grad Sveta Nedelja nalazi se pored stare Samoborske ceste i suvremene autoceste kojom je Zagreb povezan sa slovenskom granicom i dalje Europom. Ovaj raj za poduzetnike s radošću je dočekao početak rada jedinog hotela s četiri zvjezdice na ovom području. Potvrdio je to i Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje, na svečanom otvorenju hotela Santiny. „Dok se polako približavamo kraju ljeta, ove 4 zvjezdice na ulazu sjaje posebnim sjajem i šalju poruku svim gostima, putnicima, turistima, da je stvorena nova destinacija, novo gurmansko okupljalište...”, naglašeno je tom prilikom.

Nakon inspirativnih i dirljivih obraćanja okupljenim gostima, gradonačelnik Svete Nedelje g. Dario Zurovec, vlasnik hotela Santiny g. Velimir Soldo i prokurist g.

Vinko Hrkać, presijecanjem su vrpce svečano otvorili hotel i restoran, a župnik župe Presvetog trojstva u Svetoj Nedelji, Marijan Kušenić ga je blagoslovio.

Svečanost se nastavila nastupom KUD-a Sveta Nedjelja, nastupa Zoc benda i jedinstvene Antonije Šola, uz delicije šefa kuhinje Ivice Fajta i fina vina. Osoblje hotela i restorana Santiny, s operativnim direktorom Zdenkom Posavcem na čelu,

G.E.T. Report 1

Gradonačelnik Svete Nedelje g. Dario Zurovec, vlasnik hotela g. Velimir Soldo i prokurist g. Vinko Hrkać

pobrinulo se da gosti u potpunosti uživaju u svečanom otvorenju.

U hotel Santiny za sada u najvećem broju dolaze poslovni gosti. „Nalazimo se u neposrednoj blizini autoceste, što je vrlo povoljno grupama na proputovanju, ali i gostima Zagreba. Stoga tijekom tjedna očekujemo poslovne goste, a vikendom odmorišne, čiji će broj zasigurno rasti s jačanjem destinacije.”, pojašnjava operativni direktor Zdenko Posavec.

Radni tim od dvadesetak zaposlenih, uglavnom iz Svete Nedelje i okolice, ljeto je iskoristio za uhodavanje, a već su prepoznati od stranih gostiju te u rujnu imaju popunjenost od 50 posto.

Za sljedeću godinu planira se dodatno ulaganje u spa i wellness, još jednu dvoranu i slastičarnu. ♦

G.E.T. | 63

Dekantirane misli:

Graševina bez granica U duši sam uvijek bila geek, posebno me puklo negdje krajem srednje... Počela sam mahnito odlaziti na edukacije, radionice i konferencije te uživati u novim znanjima i stavovima različitih ljudi o temama koje su me zanimale. Zadržalo Piše: Martina Bek, se to do danas; dok mag. oec. i WSET level 3 su kolege u firmi uglavnom njurgale gledajući popis edukacija, ja sam žurno klikala po popisu ne bih li se uspjela prijaviti na što više tema.

Posebno obožavam edukacije iz područja koja su mi hobiji. Vino je jedno od njih. Ako imate sreće, na konferencijama ćete uglavnom naići na ljude koji su strastveni oko onoga što rade i predaju.

Vjerujte, svašta me zanimalo u životu i stvarno SVAKA tema, od astro-fizike do kukičanja može biti zanimljiva i zabavna ako vam o njoj govori osoba koja posjeduje strast oko toga.

64 | G.E.T.

To se upravo dogodilo na nedavno održanoj 1. međunarodnoj konferenciji o graševini “Graševina bez granica“. Čista eksplozija strasti. Ljudi iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Mađarske i Austrije, svi skupa okupljeni oko jedne sorte. Vidjeli smo pogled na graševinu kroz stilistiku svake od ovih zemalja. Osim što sam bila jako sretna što je konferencija ugostila genijalnog Srbina Igora Lukovića koji uvijek napravi pitku i zabavnu priču pa imam osjećaj kao da sam u Srpskom Narodnom Pozorištu, posebno me se dojmilo još nešto: zadnjih pet godina, koliko hodam po predavanjima i kušanjima, na hrvatskoj vinskoj sceni jako se malo govorilo o marketingu, prodaji i dizajnu ambalaže. Kako primarno dolazim iz marketinške struke, bilo mi je drago što smo se dotakli i toga, doduše pomalo, ali mom srcu dovoljno.

Imali smo prilike slušati predavačicu koja je Master of Wine: Jo Ahearne.

Jo je radila u vinskom sektoru na nekoliko kontinenata, što u prodaji, što u proizvodnji i s lakoćom je potaknula raspravu u smjeru koji nije tipičan za hrvatske vinske događaje. Jo kaže da je globalni trend koji polako raste taj da sve više ljudi aktivno traži nove i drugačije stilove i sorte, no kao i svaki trend u nastajanju, ni ovaj vam neće instantno dići prodaju. Ja bih nadodala da je Hrvatska zemlja koja spada u top 10 svjetskih zemalja po broju autohtonih vinskih sorti, imamo prekrasnu tradiciju i divne priče koje marketingaši mogu ispričati, a naše vinarije i vinogradi zaista mogu pružiti jedinstveno iskustvo.

Nadalje, imamo jako sexy alfabet koji mudro možemo iskoristiti u dizajnu etikete. U svojoj karijeri dosta godina provela sam u oglašavanju i srce me boli koliko je predivnih, a nikada široko ispričanih vinskih priča. Dok se neki veliki globalni brendovi muče da kreiraju priče koje prodaju, mi ih imamo utkane u gotovo svakoj vinariji.

G.E.T. Report 1

Što dakle želi globalno tržište?

Kada je riječ o tržištu vina, globalno tržište ne postoji. Toliko je sub-tržišta, od supermarketa do 3-star Michelin restorana, da svatko može pronaći svoju nišu u kojoj će najbolje plivati. Čak i na onoj krajnjoj mikrorazini pojedinačnog potrošača, svi ljudi su različiti i preferencije su različite.

Na kraju, ostaje čovjek i njegova čaša vina, a najvažnije je da se njemu sviđa taj spoj, bez obzira kako je do njega došlo.

Hoće li taj čovjek zgrabiti upravo vašu butelju s police ili uprti prstom u nju na vinskoj karti u restoranu, dosta ovisi o marketinškom paketu: vrhunski proizvod, dobra priča koju će osoba koja na bilo koji način preporučuje vino moći ispričati te dobra ambalaža... a dobra cijena, pitate se? Cijena je najmanji problem, kada ste posložili ove prve tri stavke kako treba, veći problem bit će količine na skladištu. ♦

G.E.T. | 65

Arhitektura u vinarstvu:

Saints Hills U jednoj svojoj tjednoj ’food’ kolumni pisao sam o sjajnoj hrani i vinima u restoranu vinarije Saints Hills na Pelješcu, no osim mojih malih hedonističkih crtica ova vinarija zaslužuje i ozbiljan arhitektonski osvrt.

Arhitekturu potpisuje kolega Ante Milas iz Splita, interijer Filip Kozarić, a tu je naravno i vlasnik Ernest Tolj te cijela obitelj koja je sveprisutna, kako duhom, tako i slikom.

Prvi pogled na rekonstruiranu kamenu dvokatnicu i visoki potporni zid otkriva tek s mjerom odrađenu obnovu, skladne otvore i krasnu Tekst i foto: Otto Barić sjenicu. Taj prvi pogled definitivno ne otkriva opseg rekonstrukcije odnosno zahvata koji je u najmanjoj mjeri vidljiv izvana i tek se postepeno otkriva silaskom kat po kat u dubinu brda.

66 | G.E.T.

Najviši nivo rezerviran je za restoran i pripadajuću infrastrukturu, a razizemlje i 3 podzemna kata su prostor koji koristi vinarija.

Tehnološki gledano, proizvodni proces je vrlo logičan i poštuje sva pravila, grožđe se prima na nivou razizemlja, sortira, preša i raspoređuje u tankove. Dio tankova je od betona, naravno najviše kvalitete, a dio je od hrasta. Proces vrenja je termički kontroliran i sve faze procesa su povezane fiksnim sustavom cjevovoda.

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 67

Nakon fermentacije vino, a u ovoj vinariji se prerađuje primarno plavac mali s Pelješca i Komarne, ide u francuske barrique bačve i tu ostaje, ovisno o etiketi, od dvanaest mjeseci naviše.

Primarni podrum za bačve ima prirodnu klimatizaciju, iskorištena je živa stijena s procjednom vodom, a na trećem podzemnom nivou malo pomaže i prinudna ventilacija.

Na najnižem nivou je prostor arhive koja se postepeno puni, a sjajan završetak ili početak, ovisno od kuda se krene, čini prostorija u kojoj se rade blendovi... a tu je nužno spomenuti da Ernest Tolj od samog početka koristi usluge jednog od jačih svjetskih enologa, Michela Rolanda koji svake godine prati Dingač i Sv. Roko, dvije premium etikete ove vinarije.

68 | G.E.T.

Cjelokupna priča, počevši od vinograda preko proizvodnje do popratne ponude restorana, savršeno je zaokružena; trenutno su tu i dvije smještajne jedinice, ali mali hotelčić i bazen su u planu.

Za mene osobno, ovo je jedan od najboljih primjera zaokružene eno-gastro ponude u Hrvatskoj, ne samo zato što ja volim i iće i piće koje se ovdje nudi. ♦

G.E.T. Report 1

G.E.T. | 69